{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/act.htm","path":"bib/wb/cro/act.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/act.htm","text":"1:1 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu \u0161to je Isus \u010dinio i u\u010dio\n1:2 do dana kad je uznesen po\u0161to je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome.\n1:3 Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je \u017eiv, \u010detrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Bo\u017ejem.\n1:4 I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napu\u0161taju Jeruzalema, nego neka \u010dekaju Obe\u0107anje O\u010devo \"koje \u010duste od mene:\n1:5 Ivan je krstio vodom, a vi \u0107ete naskoro nakon ovih dana biti kr\u0161teni Duhom Svetim.\"\n1:6 Nato ga sabrani upita\u0161e: \"Gospodine, ho\u0107e\u0161 li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?\"\n1:7 On im odgovori: \"Nije va\u0161e znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.\n1:8 Nego primit \u0107ete snagu Duha Svetoga koji \u0107e si\u0107i na vas i bit \u0107ete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.\"\n1:9 Kada to re\u010de, bi uzdignut njima nao\u010digled i oblak ga ote njihovim o\u010dima.\n1:10 I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva \u010dovjeka stado\u0161e kraj njih u bijeloj odje\u0107i\n1:11 i reko\u0161e im: \"Galilejci, \u0161to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto \u0107e tako do\u0107i kao \u0161to ste vidjeli da odlazi na nebo.\"\n1:12 Onda se vrati\u0161e u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod.\n1:13 I po\u0161to u\u0111u u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i \u0160imun Revnitelj i Juda Jakovljev -\n1:14 svi oni bijahu jednodu\u0161no postojani u molitvi sa \u017eenama, i Marijom, majkom Isusovom, i bra\u0107om njegovom.\n1:15 U one dane ustade Petar me\u0111u bra\u0107om - a bija\u0161e sakupljenog naroda oko sto i dvadeset du\u0161a - i re\u010de:\n1:16 \"Bra\u0107o! Trebalo je da se ispuni Pismo \u0161to ga na usta Davidova prore\u010de Duh Sveti o Judi koji bija\u0161e vo\u0111a onih \u0161to uhvati\u0161e Isusa.\n1:17 A Juda se ubrajao me\u0111u nas i imao udio u ovoj slu\u017ebi.\n1:18 On, eto, ste\u010de predio cijenom nepravednosti pa se stropo\u0161ta, raspu\u010de po sredini i razli mu se sva utroba.\n1:19 I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti.\n1:20 Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova ku\u0107a nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledni\u0161tvo nek dobije drugi!\n1:21 Jedan dakle od ovih ljudi \u0161to bijahu s nama za sve vrijeme \u0161to je me\u0111u nama \u017eivio Gospodin Isus -\n1:22 po\u010dev\u0161i od kr\u0161tenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnu\u0107a.\n1:23 I postavi\u0161e dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju.\n1:24 Onda se pomoli\u0161e: \"Ti, Gospodine, poznavao\u010de svih srdaca, poka\u017ei koga si od ove dvojice izabrao\n1:25 da primi mjesto ove apostolske slu\u017ebe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.\"\n1:26 Onda baci\u0161e kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.\n2:1 Kad je napokon do\u0161ao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.\n2:2 I eto iznenada \u0161uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu ku\u0107u u kojoj su bili.\n2:3 I poka\u017eu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te si\u0111e po jedan na svakoga od njih.\n2:4 Svi se napuni\u0161e Duha Svetoga i po\u010de\u0161e govoriti drugim jezicima, kako im ve\u0107 Duh dava\u0161e zboriti.\n2:5 A u Jeruzalemu su boravili \u017didovi, ljudi pobo\u017eni iz svakog naroda pod nebom.\n2:6 Pa kad nasta ona huka, str\u010da se mno\u0161tvo i smet\u00c4e jer ih je svatko \u010duo govoriti svojim jezikom.\n2:7 Svi su bili izvan sebe i divili se govore\u0107i: \"Gle! Nisu li svi ovi \u0161to govore Galilejci?\n2:8 Pa kako to da ih svatko od nas \u010duje na svojem materinskom jeziku?\n2:9 Parti, Me\u0111ani, Elamljani, \u017eitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,\n2:10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, prido\u0161lice Rimljani,\n2:11 \u017didovi i sljedbenici, Kre\u0107ani i Arapi - svi ih mi \u010dujemo gdje na\u0161im jezicima razgla\u0161uju veli\u010danstvena djela Bo\u017eja.\"\n2:12 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: \"\u0160to bi to moglo biti?\"\n2:13 Drugi su pak, podruguju\u0107i se, govorili: \"Slatkog su se vina ponapili!\"\n2:14 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podi\u017ee glas i prozbori: \"\u017didovi i svi \u0161to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rije\u010di mi poslu\u0161ajte:\n2:15 Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je tre\u0107a ura dana -\n2:16 nego to je ono \u0161to je re\u010deno po proroku Joelu:\n2:17 \"U posljednje dane, govori Bog: Izlit \u0107u Duha svoga na svako tijelo i proricat \u0107e va\u0161i sinovi i k\u0107eri, va\u0161i \u0107e mladi\u0107i gledati vi\u0111enja, a starci va\u0161i sne sanjati.\n2:18 \u010cak \u0107u i na sluge i slu\u0161kinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat \u0107e.\n2:19 Pokazat \u0107u \u010dudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.\n2:20 Sunce \u0107e se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.\n2:21 I tko god prizove ime Gospodnje bit \u0107e spa\u0161en.\"\n2:22 \"Izraelci, \u010dujte ove rije\u010di: Isusa Nazare\u0107anina, \u010dovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, \u010dudesima i znamenjima koja, kao \u0161to znate, po njemu u\u010dini me\u0111u vama -\n2:23 njega, predana po odlu\u010denu naumu i promislu Bo\u017ejem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.\n2:24 Ali Bog ga uskrisi oslobodiv\u0161i ga grozote smrti jer ne bija\u0161e mogu\u0107e da ona njime ovlada.\n2:25 David doista za nj ka\u017ee: Gospodin mi je svagda pred o\u010dima jer mi je zdesna da ne posrnem.\n2:26 Stog mi se raduje srce i kli\u010de jezik, pa i tijelo mi spokojno po\u010diva.\n2:27 Jer mi ne\u0107e\u0161 ostaviti du\u0161u u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trule\u017ei ugleda.\n2:28 Pokazat \u0107e\u0161 mi stazu \u017eivota, ispuniti me rado\u0161\u0107u lica svoga.\n2:29 Bra\u0107o, dopustite da vam otvoreno ka\u017eem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu me\u0111u nama groba sve do dana\u0161njeg dana.\n2:30 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,\n2:31 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnu\u0107e Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo trule\u017ei ugleda.\n2:32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.\n2:33 Desnicom dakle Bo\u017ejom uzvi\u0161en, primio je od Oca Obe\u0107anje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slu\u0161ate.\n2:34 Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Re\u010de Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna'\n2:35 dok ne polo\u017eim neprijatelje tvoje za podno\u017eje nogama tvojim!\n2:36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog u\u010dinio i Gospodinom i Kristom.\"\n2:37 Kad su to \u010duli, duboko potreseni reko\u0161e Petru i drugim apostolima: \"\u0160to nam je \u010diniti, bra\u0107o?\"\n2:38 Petar \u0107e im: \"Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit \u0107ete dar, Duha Svetoga.\n2:39 Ta za vas je ovo obe\u0107anje i za djecu va\u0161u i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog na\u0161.\"\n2:40 I mnogim je drugim rije\u010dima jo\u0161 svjedo\u010dio i hrabrio ih: \"Spasite se od nara\u0161taja ovog opakog!\"\n2:41 I oni prigrli\u0161e rije\u010d njegovu i krsti\u0161e se te im se u onaj dan pridru\u017ei oko tri tisu\u0107e du\u0161a.\n2:42 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedni\u0161tvu, lomljenju kruha i molitvama.\n2:43 Strahopo\u0161tovanje obuzima\u0161e svaku du\u0161u: apostoli su \u010dinili mnoga \u010dudesa i znamenja.\n2:44 Svi koji prigrli\u0161e vjeru bijahu zdru\u017eeni i sve im bija\u0161e zajedni\u010dko.\n2:45 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.\n2:46 Svaki bi dan jednodu\u0161no i postojano hrlili u Hram, u ku\u0107ama bi lomili kruh te u radosti i prostodu\u0161nosti srca zajedni\u010dki uzimali hranu\n2:47 hvale\u0107i Boga i u\u017eivaju\u0107i naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridru\u017eivao spasenike.\n3:1 Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.\n3:2 Upravo su donosili nekog \u010dovjeka, hroma od maj\u010dine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram.\n3:3 On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakora\u010di\u0161e u Hram te zamoli milostinju.\n3:4 Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i re\u010de: \"Pogledaj u nas!\"\n3:5 Dok ih je mole\u0107ivo motrio o\u010dekuju\u0107i od njih ne\u0161to dobiti,\n3:6 re\u010de mu Petar: \"Srebra i zlata nema u mene, ali \u0161to imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazare\u0107anina hodaj!\"\n3:7 I uhvativ\u0161i ga za desnu ruku, pridi\u017ee ga: umah mu omo\u0107a\u0161e noge i gle\u017enjevi\n3:8 pa sko\u010di, uspravi se, stane hodati te u\u0111e s njima u Hram hodaju\u0107i, poskakuju\u0107i i hvale\u0107i Boga.\n3:9 Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga.\n3:10 Razabra\u0161e da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostado\u0161e zapanjeni i izvan sebe zbog onoga \u0161to se s njim dogodilo.\n3:11 Kako se pak on dr\u017eao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen str\u010da k njima u trijem zvani Salomonov.\n3:12 Kada to vidje Petar, obrati se narodu: \"Izraelci, \u0161to se ovomu \u010dudite? Ili \u0161to nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobo\u017eno\u0161\u0107u postigli da ovaj prohoda?\n3:13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca na\u0161ih, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad ve\u0107 bija\u0161e odlu\u010dio pustiti ga.\n3:14 Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica.\n3:15 Za\u010detnika \u017eivota ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, \u010demu smo mi svjedoci.\"\n3:16 \"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje nao\u010digled vas sviju.\"\n3:17 \"I sada, bra\u0107o, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari va\u0161i.\n3:18 Ali Bog tako ispuni \u0161to unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da \u0107e njegov Pomazanik trpjeti.\n3:19 Pokajte se dakle i obratite da se izbri\u0161u grijesi va\u0161i\n3:20 pa od Gospodina do\u0111u vremena rashlade te on po\u0161alje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.\"\n3:21 Njega treba da nebo pridr\u017ei do vremena uspostave svega \u0161to obe\u0107a Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.\"\n3:22 \"Mojsije tako re\u010de: Proroka poput mene od va\u0161e bra\u0107e podignut \u0107e vam Gospodin, Bog va\u0161. Njega slu\u0161ajte u svemu \u0161to vam god re\u010de.\n3:23 I svaka du\u0161a koja ne poslu\u0161a toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda.\"\n3:24 \"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, tako\u0111er su navijestili ove dane.\"\n3:25 \"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima va\u0161im govore\u0107i Abrahamu: Potomstvom \u0107e se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje.\n3:26 Vama najprije podi\u017ee Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opa\u010dina svojih.\"\n4:1 Dok su oni jo\u0161 govorili narodu, pri\u0111u im sve\u0107enici, hramski zapovjednik i saduceji,\n4:2 ozlovoljeni \u0161to u\u010de narod i navje\u0161\u0107uju - u Isusu - uskrsnu\u0107e od mrtvih;\n4:3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer ve\u0107 bija\u0161e ve\u010der.\n4:4 Ipak mnogi od onih koji su \u010duli Rije\u010d, povjerova\u0161e te broj vjernika poraste nekako do pet tisu\u0107a.\n4:5 Sutradan se sastado\u0161e u Jeruzalemu glavari, starje\u0161ine i pismoznanci -\n4:6 i veliki sve\u0107enik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosve\u0107eni\u010dkoga.\n4:7 Izvedo\u0161e apostole preda se pa ih stado\u0161e ispitivati: \"Kojom snagom ili po kojem imenu vi to u\u010diniste?\"\n4:8 Onda Petar pun Duha Svetoga re\u010de: \"Glavari narodni i starje\u0161ine!\n4:9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela u\u010dinjena bolesnu \u010dovjeku? Po kome je ovaj spa\u0161en?\n4:10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazare\u0107anina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!\n4:11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.\n4:12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se mo\u017eemo spasiti.\"\n4:13 Kad vidje\u0161e neustra\u0161ivost Petrovu i Ivanovu, a znaju\u0107i da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u \u010dudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali\n4:14 vide\u0107i gdje s njima stoji izlije\u010deni \u010dovjek, nisu mogli ni\u0161ta protusloviti.\n4:15 Stoga zapovjedi\u0161e da iza\u0111u iz vije\u0107nice pa stado\u0161e raspravljati:\n4:16 \"\u0160to \u0107emo s tim ljudima? Ta u\u010dinili su o\u010dit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne mo\u017eemo ga nijekati;\n4:17 ali da se jo\u0161 vi\u0161e ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu \u017eivom o tom Imenu vi\u0161e ne govore.\"\n4:18 Pozva\u0161e ih i zapovjedi\u0161e im da podnipo\u0161to ne zbore niti nau\u010davaju u ime Isusovo.\n4:19 Ali im Petar i Ivan odgovori\u0161e: \"Sudite je li pred Bogom pravo slu\u0161ati radije vas nego Boga.\n4:20 Mi doista ne mo\u017eemo ne govoriti \u0161to vidjesmo i \u010dusmo.\"\n4:21 Ali oni ne na\u0161av\u0161i kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga \u0161to se dogodilo.\n4:22 Jer \u010dovjeku na kom se dogodi \u010dudo ozdravljenja bija\u0161e vi\u0161e od \u010detrdeset godina.\n4:23 Otpu\u0161teni, odo\u0161e svojima i javi\u0161e \u0161to im reko\u0161e veliki sve\u0107enici i starje\u0161ine.\n4:24 Kad su oni to \u010duli, jednodu\u0161no podigo\u0161e glas k Bogu i reko\u0161e: \"Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve \u0161to je u njima!\n4:25 Ti si na usta oca na\u0161ega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Za\u0161to se bune narodi, za\u0161to puci ludosti snuju?\n4:26 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rot\u00c4e protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.\n4:27 Rot\u00c4e se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rot\u00c4e se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim\n4:28 da u\u010dine \u0161to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.\n4:29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelo\u0161\u0107u navje\u0161\u0107ivati rije\u010d tvoju!\n4:30 Pru\u017ei ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i \u010dudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.\"\n4:31 I po\u0161to se pomoli\u0161e, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuni\u0161e Duha Svetoga te stanu navje\u0161\u0107ivati rije\u010d Bo\u017eju smjelo.\n4:32 U mno\u0161tva onih \u0161to prigrli\u0161e vjeru bija\u0161e jedno srce i jedna du\u0161a. I nijedan od njih nije svojim zvao ni\u0161ta od onoga \u0161to je imao, nego im sve bija\u0161e zajedni\u010dko.\n4:33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedo\u010danstvo o uskrsnu\u0107u Gospodina Isusa i svi u\u017eivahu veliku naklonost.\n4:34 Doista, nitko me\u0111u njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemlji\u0161ta ili ku\u0107e, prodavali bi ih i utr\u017eak donosili\n4:35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.\n4:36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, \u0161to zna\u010di Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,\n4:37 posjedova\u0161e jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.\n5:1 Neki pak \u010dovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom \u017eenom Safirom proda imanje\n5:2 pa u dogovoru sa \u017eenom odvoji ne\u0161to od utr\u0161ka, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.\n5:3 Petar mu re\u010de: \"Ananija, za\u0161to ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utr\u0161ka imanja?\n5:4 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jedno\u0107 prodano, nije li u tvojoj vlasti? Za\u0161to si se na takvo \u0161to odlu\u010dio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!\"\n5:5 Kako Ananija \u010du te rije\u010di, sru\u0161i se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to \u010duli.\n5:6 Nato ustanu mladi\u0107i, poviju ga, iznesu i pokopaju.\n5:7 Nakon otprilike tri sata u\u0111e njegova \u017eena ne znaju\u0107i \u0161to se dogodilo.\n5:8 Petar joj re\u010de: \"Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?\" Ona odgovori: \"Da, za toliko.\"\n5:9 A Petar \u0107e joj: \"\u0160to vam bi da se slo\u017eiste isku\u0161ati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopa\u0161e mu\u017ea! I tebe \u0107e iznijeti!\"\n5:10 Ona se umah sru\u0161i do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladi\u0107i u\u0111u, na\u0111u je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz mu\u017ea.\n5:11 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to \u010duli.\n5:12 Po rukama se apostolskim doga\u0111ala mnoga znamenja i \u010dudesa u narodu. Svi su se jednodu\u0161no okupljali u Trijemu Salomonovu.\n5:13 Nitko se drugi nije usu\u0111ivao pridru\u017eiti im se, ali ih je narod veli\u010dao.\n5:14 I sve se vi\u0161e pove\u0107avalo mno\u0161tvo mu\u017eeva i \u017eena \u0161to vjerovahu Gospodinu\n5:15 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na le\u017ealjkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.\n5:16 A slijegalo bi se i mno\u0161tvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od ne\u010distih duhova, i svi bi ozdravljali.\n5:17 Onda se podi\u017ee veliki sve\u0107enik i sve njegove prista\u0161e - sljedba saducejska.\n5:18 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.\n5:19 Ali an\u0111eo Gospodnji no\u0107u otvori vrata tamnice, izvede ih i re\u010de:\n5:20 \"Po\u0111ite i postojano u Hramu navje\u0161\u0107ujte narodu sve rije\u010di \u017divota ovoga.\"\n5:21 Poslu\u0161ni, u praskozorje su u\u0161li u Hram te nau\u010davali. Uto sti\u017ee veliki sve\u0107enik i njegove prista\u0161e, sazovu Vije\u0107e i sve starje\u0161instvo sinova Izraelovih pa po\u0161alju u zatvor da ih dovedu.\n5:22 Kad stra\u017eari stigo\u0161e onamo, ne na\u0111o\u0161e ih u tamnici pa se vrate i jave:\n5:23 \"Zatvor smo na\u0161li sa svom pomnjom zatvoren i \u010duvare na stra\u017ei pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne na\u0111osmo.\"\n5:24 Kad su hramski zapovjednik i veliki sve\u0107enici \u010duli te rije\u010di, u nedoumici su se pitali \u0161to bi to moglo biti.\n5:25 Nato netko pristigne i dojavi im: \"Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i u\u010de narod.\"\n5:26 Tada zapovjednik sa stra\u017earima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.\n5:27 Dovedo\u0161e ih i privedo\u0161e pred Vije\u0107e. Veliki ih sve\u0107enik zapita:\n5:28 \"Nismo li vam strogo zabranili u\u010diti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i ho\u0107ete na nas navu\u0107i krv toga \u010dovjeka.\"\n5:29 Petar i apostoli odvrate: \"Treba se ve\u0107ma pokoravati Bogu negoli ljudima!\n5:30 Bog otaca na\u0161ih uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesiv\u0161i ga na drvo.\n5:31 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Za\u010detnika i Spasitelja da obra\u0107enjem podari Izraela i opro\u0161tenjem grijeha.\n5:32 I mi smo svjedoci tih doga\u0111aja i Duh Sveti kojega dade Bog onima \u0161to mu se pokoravaju.\"\n5:33 Nato se oni razgnjevi\u0161e i htjedo\u0161e ih ubiti.\n5:34 Ali ustade u Vije\u0107u neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je po\u0161tovao sav narod. On zapovjedi da ljude na\u010das izvedu\n5:35 pa \u0107e vije\u0107nicima: \"Izraelci, dobro promislite \u0161to \u0107ete s tim ljudima.\n5:36 Ta prije nekog vremena podi\u017ee se Teuda tvrde\u0107i da je netko, i uza nj prista oko \u010detiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se prista\u0161e razbjego\u0161e i netragom ih nesta.\n5:37 Nakon toga se u dane popisa podi\u017ee Juda Galilejac i odvu\u010de narod za sobom. I on propade i sve mu se prista\u0161e raspr\u0161i\u0161e.\n5:38 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast \u0107e;\n5:39 ako li je pak od Boga, ne\u0107ete ga mo\u0107i uni\u0161titi - da se i s Bogom u ratu ne na\u0111ete.\" Poslu\u0161aju ga\n5:40 pa dozovu apostole, i\u0161ibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.\n5:41 Oni pak odu ispred Vije\u0107a radosni \u0161to bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.\n5:42 I svaki su dan u Hramu i po ku\u0107ama neprestance u\u010dili i navje\u0161\u0107ivali Krista, Isusa.\n6:1 U one dane, kako se broj u\u010denika mno\u017eio, \u017didovi gr\u010dkog jezika stado\u0161e mrmljati protiv doma\u0107ih \u017didova \u0161to se u svagdanjem slu\u017eenju zanemaruju njihove udovice.\n6:2 Dvanaestorica nato sazva\u0161e mno\u0161tvo u\u010denika i reko\u0161e: \"Nije pravo da mi napustimo rije\u010d Bo\u017eju da bismo slu\u017eili kod stolova.\n6:3 De prona\u0111ite, bra\u0107o, izme\u0111u sebe sedam mu\u017eeva na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih \u0107emo postaviti nad ovom slu\u017ebom,\n6:4 a mi \u0107emo se posvetiti molitvi i poslu\u017eivanju Rije\u010di.\"\n6:5 Prijedlog se svidje svemu mno\u0161tvu pa izabra\u0161e Stjepana, mu\u017ea puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog prido\u0161licu Nikolu.\n6:6 Njih postave pred apostole, a oni pomoliv\u0161i se, polo\u017ee na njih ruke.\n6:7 I rije\u010d je Bo\u017eja rasla, uvelike se mno\u017eio broj u\u010denika u Jeruzalemu i veliko je mno\u0161tvo sve\u0107enika prihva\u0107alo vjeru.\n6:8 Stjepan je pun milosti i snage \u010dinio velika \u010dudesa i znamenja u narodu.\n6:9 Nato se digo\u0161e neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa po\u010de\u0161e raspravljati sa Stjepanom,\n6:10 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.\n6:11 Onda podmetnu\u0161e neke ljude koji reko\u0161e: \"\u010culi smo ga govoriti pogrdne rije\u010di protiv Mojsija i Boga.\"\n6:12 Podjare i narod, starje\u0161ine i pismoznance pa pri\u0111u, zgrabe ga i odvuku u Vije\u0107e.\n6:13 Ondje namjesti\u0161e la\u017ene svjedoke koji reko\u0161e: \"Ovaj \u010dovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.\n6:14 \u010culi smo ga doista govoriti: 'Isus Nazare\u0107anin razvalit \u0107e ovo Mjesto i izmijeniti obi\u010daje koje nam predade Mojsije'.\"\n6:15 A svi koji su sjedili u Vije\u0107u uprije\u0161e pogled u Stjepana te opazi\u0161e - lice mu kao u an\u0111ela.\n7:1 Veliki sve\u0107enik upita: \"Je li to tako?\"\n7:2 Stjepan odgovori: \"Bra\u0107o i oci, \u010dujte! Bog slave ukaza se ocu na\u0161emu Abrahamu dok bija\u0161e u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,\n7:3 i re\u010de mu: Izi\u0111i iz zemlje svoje, iz zavi\u010daja svoga, hajde u zemlju koju \u0107u ti pokazati.\n7:4 On nato izi\u0111e iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.\n7:5 U njoj mu ne dade ni stope ba\u0161tine, nego obe\u0107a dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda jo\u0161 nije imao djeteta.\n7:6 Bog isto tako re\u010de da \u0107e potomci njegovi biti prido\u0161lice u zemlji tu\u0111oj, da \u0107e ih porobljavati i tla\u010diti \u010detiri stotine godina.\n7:7 Ali narod kojemu budu robovali ja \u0107u suditi, re\u010de Bog. A nakon toga izi\u0107i \u0107e i iskazati mi \u0161tovanje na ovome mjestu.\n7:8 Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodoza\u010detnika.\"\n7:9 \"Rodoza\u010detnici pak, iz zavisti, Josipa predado\u0161e u Egipat. Ali Bog bija\u0161e s njim\n7:10 te ga izbavlja\u0161e iz svih nevolja, podari ga naklono\u0161\u0107u i mudro\u0161\u0107u pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.\n7:11 Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci na\u0161i ne mogahu na\u0107i hrane.\n7:12 Kad Jakov do\u010du da u Egiptu ima \u017eita, posla onamo najprije oce na\u0161e.\n7:13 Drugi se put Josip o\u010ditova bra\u0107i svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo.\n7:14 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet du\u0161a.\n7:15 Jakov tako si\u0111e u Egipat. I umrije on i oci na\u0161i.\n7:16 Preneseni su u Sihem i polo\u017eeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.\"\n7:17 \"Kako se bli\u017eilo vrijeme obe\u0107anja koje Bog obre\u010de Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i mno\u017eio se\n7:18 dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.\n7:19 Lukav prema rodu na\u0161emu, tla\u010dio je on oce na\u0161e da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na \u017eivotu.\n7:20 U taj se \u010das rodi Mojsije. Bija\u0161e bo\u017eanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u ku\u0107i o\u010dinskoj,\n7:21 a onda, kad je bio izlo\u017een, prigrli ga k\u0107i faraonova i othrani sebi za sina.\n7:22 Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bija\u0161e silan na rije\u010dima i djelima.\"\n7:23 \"Kad mu bija\u0161e \u010detrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi bra\u0107u svoju, sinove Izraelove.\n7:24 I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubiv\u0161i Egip\u0107anina.\n7:25 Mislio je da \u0107e bra\u0107a njegova shvatiti kako \u0107e im Bog po njegovoj ruci pru\u017eiti spasenje, ali oni ne shvati\u0161e.\n7:26 Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, bra\u0107a ste! Za\u0161to zlostavljate jedan drugoga?'\n7:27 Ali ga onaj \u0161to je zlostavljao svoga bli\u017enjega odbi rije\u010dima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama?\n7:28 Kani\u0161 li ubiti i mene kao \u0161to si ju\u010der ubio onog Egip\u0107anina?\n7:29 Na te rije\u010di pobje\u017ee Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodi\u0161e dva sina.\"\n7:30 \"Nakon \u010detrdeset godina ukaza mu se An\u0111eo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.\n7:31 Opaziv\u0161i to, zadivi se Mojsije vi\u0111enju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega:\n7:32 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav prepla\u0161en, Mojsije se ne usudi pogledati.\n7:33 A Gospodin \u0107e mu: Izuj obu\u0107u s nogu! Jer mjesto na kojem stoji\u0161, sveto je tlo.\n7:34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu \u010duo pa si\u0111oh izbaviti ga. I sad hajde! \u0160aljem te u Egipat!\"\n7:35 \"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekav\u0161i: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po An\u0111elu koji mu se ukaza u grmu.\n7:36 On ih izvede u\u010diniv\u0161i \u010dudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz \u010detrdeset godina.\n7:37 To je onaj Mojsije koji re\u010de sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od va\u0161e bra\u0107e podi\u0107i \u0107e vam Bog.\n7:38 To je onaj koji za skupa u pustinji bija\u0161e izme\u0111u An\u0111ela \u0161to mu govora\u0161e na brdu Sinaju i otaca na\u0161ih; onaj koji je primio rije\u010di \u017eivotne da ih nama preda.\n7:39 Njemu se ne htjedo\u0161e pokoriti oci na\u0161i, nego ga odbi\u0161e i u srcima se svojima vrati\u0161e u Egipat\n7:40 rekav\u0161i Aronu: 'Napravi nam bogove koji \u0107e i\u0107i pred nama! Ta ne znamo \u0161to se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.'\n7:41 Tele na\u010dini\u0161e u dane one, prineso\u0161e \u017ertvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih.\n7:42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da \u010daste vojsku nebesku, kao \u0161to pi\u0161e u Knjizi proro\u010dkoj: Prinosiste li mi \u017ertve i prinose \u010detrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?\n7:43 Poprimiste \u0161ator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest \u0107u vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!\"\n7:44 \"Oci na\u0161i imahu u pustinji \u0160ator svjedo\u010danstva kako odredi Onaj koji re\u010de Mojsiju da se on na\u010dini po praliku koji je vidio.\n7:45 Taj su \u0160ator preuzeli oci na\u0161i i pod Jo\u0161uom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bija\u0161e sve do dana Davida,\n7:46 koji je na\u0161ao milost pred Bogom te molio da na\u0111e boravi\u0161te Bogu Jakovljevu.\n7:47 Istom Salomon izgradi mu Dom.\n7:48 Ali Svevi\u0161nji u rukotvorinama ne prebiva, kao \u0161to veli prorok:\n7:49 Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podno\u017eje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog po\u010dinka?\n7:50 Nije li ruka moja na\u010dinila sve to?\n7:51 Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i u\u0161iju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci va\u0161i tako i vi!\n7:52 Kojega od proroka nisu progonili oci va\u0161i? I pobi\u0161e one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika \u010diji ste vi sada izdajice i ubojice,\n7:53 vi koji po an\u0111eoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste dr\u017eali.\"\n7:54 Kad su to \u010duli, uskipje\u0161e u srcima i po\u010de\u0161e \u0161kripati zubima na njega.\n7:55 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Bo\u017eju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu\n7:56 pa re\u010de: \"Evo vidim nebesa otvorena i Sina \u010covje\u010djega gdje stoji zdesna Bogu.\"\n7:57 Vi\u010du\u0107i iza glasa, oni zatisnu\u0161e u\u0161i i navali\u0161e jednodu\u0161no na njega.\n7:58 Izbaci\u0161e ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odlo\u017ei\u0161e haljine do nogu mladi\u0107a koji se zvao Savao.\n7:59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: \"Gospodine Isuse, primi duh moj!\"\n7:60 Onda se baci na koljena i povika iza glasa: \"Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!\" Kada to re\u010de, usnu.\n8:1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspr\u0161i\u0161e po krajevima judejskim i samarijskim.\n8:2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odr\u017eali veliko \u017ealovanje za njim.\n8:3 Savao je pak pusto\u0161io Crkvu: ulazio je u ku\u0107e, odvla\u010dio mu\u017eeve i \u017eene i predavao ih u tamnicu.\n8:4 Oni dakle \u0161to su se raspr\u0161ili obilazili su navje\u0161\u0107uju\u0107i Rije\u010d.\n8:5 Filip tako si\u0111e u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.\n8:6 Mno\u0161tvo je jednodu\u0161no prihva\u0107alo \u0161to je Filip govorio slu\u0161aju\u0107i ga i gledaju\u0107i znamenja koja je \u010dinio.\n8:7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili ne\u010disti duhovi vi\u010du\u0107i iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.\n8:8 Nasta tako velika radost u onome gradu.\n8:9 \u010covjek se neki, imenom \u0160imun, u gradu ve\u0107 du\u017ee bavio \u010darobnja\u0161tvom i op\u010daravao narod tvrde\u0107i da je neki veliki.\n8:10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: \"Ovaj je Snaga Bo\u017eja, zvana Velika.\"\n8:11 A priklanjahu mu se jer ih je du\u017ee vremena op\u010daravao svojim vrad\u017ebinama.\n8:12 Ali kad povjerova\u0161e Filipu koji navje\u0161\u0107iva\u0161e evan\u0111elje o kraljevstvu Bo\u017ejemu i o imenu Isusa Krista, kr\u0161tavahu se - mu\u017eevi i \u017eene.\n8:13 Povjerova i \u0160imun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatraju\u0107i znamenja i \u010dudesa koja su se doga\u0111ala.\n8:14 Kad su apostoli u Jeruzalemu \u010duli da je Samarija prigrlila rije\u010d Bo\u017eju, posla\u0161e k njima Petra i Ivana.\n8:15 Oni si\u0111o\u0161e i pomoli\u0161e se za njih da bi primili Duha Svetoga.\n8:16 Jer jo\u0161 ni na koga od njih ne bija\u0161e si\u0161ao; bijahu samo kr\u0161teni u ime Gospodina Isusa.\n8:17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.\n8:18 Kad \u0160imun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca\n8:19 govore\u0107i: \"Dajte i meni tu mo\u0107 da svatko na koga polo\u017eim ruke primi Duha Svetoga.\"\n8:20 Petar mu odvrati: \"Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Bo\u017eji novcima ste\u0107i!\n8:21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!\n8:22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.\n8:23 Ta gledam te: \u017eu\u010dju si gorak i nepravdom okovan.\"\n8:24 \u0160imun odgovori: \"Molite i vi za me Gospodina da me ne sna\u0111e ni\u0161ta od toga \u0161to rekoste!\"\n8:25 Oni pak po\u0161to posvjedo\u010di\u0161e i doreko\u0161e rije\u010d Gospodnju, vrati\u0161e se u Jeruzalem navje\u0161\u0107uju\u0107i evan\u0111elje mnogim selima samarijskim.\n8:26 An\u0111eo se Gospodnji obrati Filipu: \"Ustani i po\u0111i na jug putom \u0161to iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.\"\n8:27 On usta i po\u0111e. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bija\u0161e nad svom njezinom riznicom.\n8:28 Vra\u0107ao se iz Jeruzalema, kamo je bio po\u0161ao pokloniti se; sje\u0111a\u0161e na svojim kolima i \u010dita\u0161e proroka Izaiju.\n8:29 Duh re\u010de Filipu: \"Po\u0111i i pridru\u017ei se tim kolima!\"\n8:30 Filip pritr\u010da i \u010du gdje onaj \u010dita Izaiju proroka pa \u0107e mu: \"Razumije\u0161 li \u0161to \u010dita\u0161?\"\n8:31 On odvrati: \"Kako bih mogao ako me tko ne uputi?\" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.\n8:32 A \u010ditao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedo\u0161e ga, ko janje nijemo pred onim \u0161to ga stri\u017ee on ne otvara svojih usta.\n8:33 U poni\u017eenju sud mu je uskra\u0107en. Nara\u0161taj njegov tko da opi\u0161e? Da, uklonjen je sa zemlje \u017eivot njegov.\n8:34 Dvoranin se obrati Filipu pa \u0107e mu: \"Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?\n8:35 Filip prozbori te mu, po\u0161av\u0161i od toga Pisma, navijesti evan\u0111elje: Isusa.\n8:36 Putuju\u0107i tako, stigo\u0161e do neke vode pa \u0107e dvoranin: \"Evo vode! \u0160to prije\u010di da se krstim?\"\n8:37 #\n8:38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, si\u0111o\u0161e u vodu te ga Filip krsti.\n8:39 A kad izi\u0111o\u0161e iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin vi\u0161e ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,\n8:40 a Filip se na\u0111e u Azotu. I kako je prolazio, navje\u0161\u0107iva\u0161e evan\u0111elje svim gradovima dok ne sti\u017ee u Cezareju.\n9:1 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema u\u010denicima Gospodnjim, po\u0111e k velikomu sve\u0107eniku,\n9:2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje na\u0111e od ovoga Puta, mu\u017eeve i \u017eene, okovane dovede u Jeruzalem.\n9:3 Kad se putuju\u0107i pribli\u017ei Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.\n9:4 Sru\u0161i se na zemlju i za\u010du glas \u0161to mu govora\u0161e: \"Savle, Savle, za\u0161to me progoni\u0161?\"\n9:5 On upita: \"Tko si, Gospodine?\" A on \u0107e: \"Ja sam Isus kojega ti progoni\u0161!\n9:6 Nego ustani, u\u0111i u grad i re\u0107i \u0107e ti se \u0161to ti je \u010diniti.\"\n9:7 Njegovi suputnici ostado\u0161e bez rije\u010di: \u010duli su dodu\u0161e glas, ali ne vidje\u0161e nikoga.\n9:8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih o\u010diju nije ni\u0161ta vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.\n9:9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.\n9:10 U Damasku bija\u0161e neki u\u010denik imenom Ananija. Njemu u vi\u0111enju re\u010de Gospodin: \"Ananija!\" On se odazva: \"Evo me, Gospodine!\"\n9:11 A Gospodin \u0107e mu: \"Ustani, po\u0111i u ulicu zvanu Ravna i u ku\u0107i Judinoj potra\u017ei Tar\u017eanina imenom Savla. Eno, moli se;\n9:12 i u vi\u0111enju vidje \u010dovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i pola\u017ee na nj ruke da bi progledao.\"\n9:13 Ananija odgovori: \"Gospodine, od mnogih sam \u010duo o tom \u010dovjeku kolika je zla tvojim svetima u\u010dinio u Jeruzalemu.\n9:14 On ima od velikih sve\u0107enika i punomo\u0107 okovati sve koji prizivlju ime tvoje.\"\n9:15 Gospodin mu odvrati: \"Po\u0111i jer on mi je oru\u0111e izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.\n9:16 Ja \u0107u mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.\"\n9:17 Ananija ode, u\u0111e u ku\u0107u, polo\u017ei na nj ruke i re\u010de: \"Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si i\u0161ao, posla me da progleda\u0161 i napuni\u0161 se Duha Svetoga.\"\n9:18 I odmah mu s o\u010diju spade ne\u0161to kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se\n9:19 i uzev\u0161i hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s u\u010denicima u Damasku.\n9:20 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Bo\u017eji.\n9:21 Koji ga god slu\u0161ahu, izvan sebe govorahu: \"Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato do\u0161ao da ih okovane odvede pred velike sve\u0107enike?\"\n9:22 Savao pak, sve silniji, zbunjiva\u0161e \u017didove koji prebivahu u Damasku dokazuju\u0107i: \"Ovo je Krist!\"\n9:23 Po\u0161to je minulo podosta vremena, odlu\u010de \u017didovi pogubiti ga,\n9:24 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i no\u0107u da bi ga pogubili,\n9:25 ali ga u\u010denici no\u0107u uze\u0161e i preko zidina oprezno spusti\u0161e u ko\u0161ari.\n9:26 Kad je Savao do\u0161ao u Jeruzalem, gledao se pridru\u017eiti u\u010denicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je u\u010denik.\n9:27 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.\n9:28 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje.\n9:29 Govorio je i raspravljao sa \u017didovima gr\u010dkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.\n9:30 Saznala to bra\u0107a pa ga odvedo\u0161e u Cezareju i uputi\u0161e u Tarz.\n9:31 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji u\u017eivala mir, izgra\u0111ivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.\n9:32 Jednom Petar, obilaze\u0107i posvuda, si\u0111e i k svetima u Lidi.\n9:33 Ondje na\u0111e nekog \u010dovjeka imenom Eneja, koji je osam godina le\u017eao na postelji: bija\u0161e uzet.\n9:34 Re\u010de mu Petar: \"Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!\" On umah usta.\n9:35 Vidje\u0161e to svi \u017eitelji Lide i \u0160arona te se obrati\u0161e Gospodinu.\n9:36 U Jopi pak bija\u0161e u\u010denica imenom Tabita, \u0161to prevedeno zna\u010di Ko\u0161uta. Bija\u0161e ona bogata dobrim djelima i milostinjama \u0161to ih je dijelila.\n9:37 Upravo u one dane obolje i umrije. Po\u0161to je operu, izlo\u017ee je u gornjoj sobi.\n9:38 A kako je Lida blizu Jope, u\u010denici \u010du\u0161e da je Petar ondje i posla\u0161e k njemu dva \u010dovjeka s molbom: \"Do\u0111i k nama, ne oklijevaj!\"\n9:39 Petar usta i krenu s njima. \u010cim sti\u017ee, odvedo\u0161e ga u gornju sobu. Okru\u017ei\u0161e ga sve udovice te mu pla\u010du\u0107i pokazivahu haljine i odijela \u0161to ih je Ko\u0161uta izra\u0111ivala dok je jo\u0161 bila s njima.\n9:40 Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i re\u010de: \"Tabita, ustani!\" Ona otvori o\u010di, pogleda Petra i sjede.\n9:41 On joj pru\u017ei ruku i pridi\u017ee je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza \u017eivu.\n9:42 Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerova\u0161e u Gospodina.\n9:43 Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog \u0160imuna ko\u017eara.\n10:1 U Cezareji bija\u0161e neki \u010dovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske \u010dete,\n10:2 pobo\u017ean i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.\n10:3 U vi\u0111enju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno an\u0111ela Bo\u017ejega gdje dolazi k njemu i veli mu: \"Kornelije!\"\n10:4 Zagleda se u nj pa mu prestra\u0161en re\u010de: \"\u0160to je, Gospodine?\" A on njemu: \"Molitve su tvoje i milostinje uzi\u0161le kao \u017ertva podsjetnica pred Boga.\n10:5 Zato sada po\u0161alji ljude u Jopu i dozovi \u0160imuna koji se zove Petar.\n10:6 On je gost u nekog \u0160imuna ko\u017eara \u010dija je ku\u0107a uz more.\"\n10:7 \u010cim ode an\u0111eo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobo\u017ena, privr\u017eena vojnika,\n10:8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.\n10:9 Sutradan, dok su oni putovali i pribli\u017eavali se gradu, oko \u0161este ure uzi\u0111e Petar na krov moliti.\n10:10 Ogladnje i za\u017eelje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.\n10:11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s \u010detiri okrajka, silazi na zemlju.\n10:12 U njoj bijahu svakovrsni \u010detverono\u0161ci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.\n10:13 I glas \u0107e mu neki: \"Ustaj, Petre! Kolji i jedi!\"\n10:14 Petar odvrati: \"Nipo\u0161to, Gospodine! Ta nikad jo\u0161 ne okusih ni\u0161ta okaljano i ne\u010disto\".\n10:15 A glas \u0107e mu opet, po drugi put: \"\u0160to Bog o\u010disti, ti ne zovi okaljanim!\"\n10:16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.\n10:17 Dok se Petar dvoumio \u0161to bi imalo zna\u010diti vi\u0111enje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: po\u0161to se raspita\u0161e za \u0160imunovu ku\u0107u, pojave se na vratima,\n10:18 zovnu te upitaju je li ondje ugo\u0161\u0107en neki \u0160imun, nazvan Petar.\n10:19 Dok je Petar sveudilj razmi\u0161ljao o vi\u0111enju, re\u010de mu Duh: \"Evo, neka te trojica tra\u017ee.\n10:20 De ustani, si\u0111i i po\u0111i s njima ne skanjuju\u0107i se jer ja sam ih poslao.\"\n10:21 Petar si\u0111e k ljudima i re\u010de: \"Evo me! Ja sam onaj kojega tra\u017eite! Zbog \u010dega ste do\u0161li?\"\n10:22 Oni odgovore: \"Satnik Kornelije, mu\u017e pravedan i bogobojazan, za kojega svjedo\u010di sav narod \u017eidovski, primi od svetog an\u0111ela naputak da te dozove u dom svoj i \u010duje od tebe rije\u010di.\"\n10:23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka bra\u0107a iz Jope.\n10:24 Drugi dan sti\u017ee u Cezareju. Kornelije ih je \u010dekao sazvav\u0161i rodbinu i prisne prijatelje.\n10:25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.\n10:26 Petar ga pridigne govore\u0107i: \"Ustani! I ja sam \u010dovjek.\"\n10:27 I razgovaraju\u0107i s njime, u\u0111e i na\u0111e sabrane mnoge\n10:28 te im re\u010de: \"Vi znate kako je \u017didovu zabranjeno dru\u017eiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili ne\u010distim.\n10:29 Stoga, pozvan, i do\u0111oh bez pogovora. Da \u010dujemo dakle zbog \u010dega me pozvaste!\"\n10:30 Kornelije re\u010de: \"Prije \u010detiri dana ba\u0161 u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u ku\u0107i kad gle: \u010dovjek neki u sjajnoj odje\u0107i stane preda me\n10:31 i re\u010de: 'Kornelije, usli\u0161ana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!\n10:32 Po\u0161alji dakle u Jopu i dozovi \u0160imuna koji se zove Petar. On je gost u ku\u0107i \u0160imuna ko\u017eara uz more.'\n10:33 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro u\u010dinio \u0161to si do\u0161ao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da \u010dujemo sve \u0161to ti zapovjedi Gospodin!\"\n10:34 Petar tada prozbori i re\u010de: \"Sad uistinu shva\u0107am da Bog nije pristran,\n10:35 nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i \u010dini pravdu.\n10:36 Rije\u010d posla sinovima Izraelovim navje\u0161\u0107uju\u0107i im evan\u0111elje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.\n10:37 Vi znate \u0161to se doga\u0111alo po svoj Judeji, po\u010dev\u0161i od Galileje, nakon kr\u0161tenja koje je propovijedao Ivan:\n10:38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bija\u0161e s njime, pro\u0161ao zemljom \u010dine\u0107i dobro i ozdravljaju\u0107i sve kojima bija\u0161e ovladao \u0111avao.\"\n10:39 \"Mi smo svjedoci svega \u0161to on u\u010dini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smako\u0161e, objesiv\u0161i ga na drvo!\n10:40 Bog ga uskrisi tre\u0107i dan i dade mu da se o\u010dituje -\n10:41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodre\u0111enima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili po\u0161to uskrsnu od mrtvih.\"\n10:42 \"On nam i nalo\u017ei propovijedati narodu i svjedo\u010diti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem \u017eivih i mrtvih!\"\n10:43 \"Za nj svjedo\u010de svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima opro\u0161tenje grijeha.\"\n10:44 Dok je Petar jo\u0161 govorio te rije\u010di, si\u0111e Duh Sveti na sve koji su slu\u0161ali tu besjedu.\n10:45 A vjernici iz obrezanja, koji do\u0111o\u0161e zajedno s Petrom, za\u010dudi\u0161e se \u0161to se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.\n10:46 Jer \u010duli su ih govoriti drugim jezicima i veli\u010dati Boga. Tada Petar re\u010de:\n10:47 \"Mo\u017ee li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?\"\n10:48 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.\n11:1 Do\u010duli apostoli i bra\u0107a po Judeji da i pogani primi\u0161e rije\u010d Bo\u017eju\n11:2 pa kad Petar uzi\u0111e u Jeruzalem, uze\u0161e mu obrezanici prigovarati:\n11:3 \"U\u0161ao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!\"\n11:4 Onda zapo\u010de Petar te im izlo\u017ei sve po redu:\n11:5 \"Molio sam se, re\u010de, u Jopi kadli u zanosu ugledam vi\u0111enje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s \u010detiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.\n11:6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh \u010detvorono\u0161ce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.\n11:7 Za\u010duh i glas koji mi govora\u0161e: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'\n11:8 Ja odvratih: 'Nipo\u0161to, Gospodine! Ta nikad mi jo\u0161 ni\u0161ta okaljano ili ne\u010disto ne u\u0111e u usta.'\n11:9 A glas \u0107e s neba po drugi put: '\u0160to Bog o\u010disti, ti ne zovi ne\u010distim.'\n11:10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povu\u010de na nebo.\"\n11:11 \"I odmah se, evo, pred ku\u0107om u kojoj bijah pojavi\u0161e tri \u010dovjeka poslana iz Cezareje k meni.\n11:12 A Duh mi re\u010de da po\u0111em s njima ni\u0161ta ne premi\u0161ljaju\u0107i. Sa mnom po\u0111o\u0161e i ova \u0161estorica bra\u0107e te u\u0111osmo u ku\u0107u tog \u010dovjeka.\n11:13 On nam pripovjedi kako je u svojoj ku\u0107i vidio an\u0111ela koji je stao preda nj i rekao: 'Po\u0161alji u Jopu i dozovi \u0160imuna nazvanog Petar;\n11:14 on \u0107e ti navijestiti rije\u010di po kojima \u0107e\u0161 se spasiti ti i sav dom tvoj.'\"\n11:15 \"I kad po\u010deh govoriti, si\u0111e na njih Duh Sveti kao ono na nas u po\u010detku.\n11:16 Sjetih se tada rije\u010di Gospodnje: 'Ivan je, govora\u0161e on, krstio vodom, a vi \u0107ete biti kr\u0161teni Duhom Svetim.'\n11:17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?\"\n11:18 Kad su to \u010duli, umiri\u0161e se te stado\u0161e slaviti Boga govore\u0107i: \"Dakle i poganima Bog dade obra\u0107enje na \u017eivot!\"\n11:19 Oni dakle \u0161to ih raspr\u0161i nevolja nastala u povodu Stjepana doprije\u0161e do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedaju\u0107i Rije\u010di doli samo \u017didovima.\n11:20 Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigo\u0161e u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navje\u0161\u0107uju\u0107i evan\u0111elje: Gospodina, Isusa.\n11:21 Ruka Gospodnja bija\u0161e s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.\n11:22 Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa posla\u0161e Barnabu u Antiohiju.\n11:23 Kad on sti\u017ee i vidje milost Bo\u017eju, obradova se te potaknu sve da u odlu\u010dnosti srca ostanu uz Gospodina.\n11:24 Ta bija\u0161e to mu\u017e \u010destit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mno\u0161tvo prikloni Gospodinu.\n11:25 Barnaba se zatim zaputi u Tarz potra\u017eiti Savla.\n11:26 Kad ga na\u0111e, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pou\u010davali pove\u0107e mno\u0161tvo te se u Antiohiji u\u010denici najprije prozva\u0161e kr\u0161\u0107anima.\n11:27 U one dane do\u0111o\u0161e u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.\n11:28 Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da \u0107e uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.\n11:29 Stoga \u0107e svatko od u\u010denika, odlu\u010di\u0161e, koliko smogne poslati da se poslu\u017ei bra\u0107i u Judeji.\n11:30 To i u\u010dini\u0161e te posla\u0161e starje\u0161inama po Barnabi i Savlu.\n12:1 U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve.\n12:2 Ma\u010dem pogubi Jakova, brata Ivanova.\n12:3 Kad vidje da je to drago \u017didovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova).\n12:4 Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga \u010duvaju \u010detiri vojni\u010dke \u010detverostra\u017ee, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod.\n12:5 Petra su dakle \u010duvali u tamnici, a Crkva se svesrdno molja\u0161e Bogu za njega.\n12:6 One no\u0107i kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izme\u0111u dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stra\u017eari pred vratima \u010duvahu stra\u017eu.\n12:7 Kad eto: pojavi se an\u0111eo Gospodnji te svjetlost obasja \u0107eliju. An\u0111eo udari Petra u rebra, probudi ga i re\u010de: \"Ustaj brzo!\" I spado\u0161e mu verige s ruku.\n12:8 An\u0111eo mu re\u010de: \"Opa\u0161i se i prive\u017ei obu\u0107u!\" On u\u010dini tako. Onda \u0107e mu an\u0111eo: \"Zaogrni se i hajde za mnom!\"\n12:9 Petar iza\u0111e, po\u0111e za njim, a nije znao da je zbilja \u0161to se doga\u0111a po an\u0111elu: \u010dinilo mu se da gleda vi\u0111enje.\n12:10 Pro\u0161av\u0161i prvu stra\u017eu, i drugu, do\u0111o\u0161e do \u017eeljeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni iza\u0111u, pro\u0111u jednu ulicu, a onda an\u0111eo odjednom odstupi od njega.\n12:11 Petar pak, do\u0161av\u0161i k sebi, re\u010de: \"Sad uistinu znam da je Gospodin poslao an\u0111ela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega \u0161to je o\u010dekivao \u017eidovski narod.\"\n12:12 Kad je to uo\u010dio, zaputi se ku\u0107i Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.\n12:13 Kad Petar pokuca na dvori\u0161na vrata, do\u0111e prisluhnuti slu\u0161kinja imenom Ru\u017ea.\n12:14 Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utr\u010da i javi da je Petar pred vratima.\n12:15 Oni joj reko\u0161e: \"Mahnita\u0161!\" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato \u0107e oni: \"Bit \u0107e njegov an\u0111eo!\"\n12:16 Petar nastavi kucati. Kad napokon otvori\u0161e i ugleda\u0161e ga, ostado\u0161e izvan sebe.\n12:17 On im rukom mahnu neka \u0161ute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: \"Javite to Jakovu i bra\u0107i!\" Onda iza\u0111e i ode u drugo mjesto.\n12:18 Kad se razdani, nasta me\u0111u vojnicima uzbuna nemalena \u0161to li se s Petrom dogodilo.\n12:19 Herod ga stade tra\u017eiti, a kad ga ne na\u0111e, saslu\u0161a stra\u017eare i naredi da se smaknu. Onda si\u0111e iz Judeje u Cezareju i ondje osta.\n12:20 A bio je u \u017eestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajedni\u010dki do\u0111o\u0161e k njemu i po\u0161to pridobi\u0161e kraljevskoga komornika Blasta, zaiska\u0161e mir, jer je njihova zemlja dobivala \u017eive\u017e od kraljeve.\n12:21 U odre\u0111eni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti.\n12:22 Narod izvikiva\u0161e: \"Bo\u017eji glas, a ne ljudski!\"\n12:23 Umah ga, zbog toga \u0161to ne dade slavu Bogu, udari an\u0111eo Gospodnji te on rascrvoto\u010den izdahnu.\n12:24 Rije\u010d je pak Bo\u017eja rasla i \u0161irila se.\n12:25 Barnaba i Savao, po\u0161to obavi\u0161e slu\u017eenje u Jeruzalemu, vrati\u0161e se uzev\u0161i sa sobom Ivana zvanog Marko.\n13:1 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i u\u010ditelja: Barnaba, \u0160imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda \u010detverovlasnika, i Savao.\n13:2 Dok su jednom obavljali slu\u017ebu Bo\u017eju i postili, re\u010de Duh Sveti: \"De mi odlu\u010dite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.\"\n13:3 Onda su postili, molili, polo\u017eili na njih ruke i otpustili ih.\n13:4 Poslani od Svetoga Duha si\u0111u u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.\n13:5 Kad se na\u0111o\u0161e u Salamini, navje\u0161\u0107ivahu rije\u010d Bo\u017eju u \u017eidovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslu\u017eitelja.\n13:6 Po\u0161to pak pro\u0111o\u0161e sav otok do Pafa, na\u0111o\u0161e nekog vra\u010dara, nazoviproroka, \u017didova, imenom Barjesu.\n13:7 On bija\u0161e uz namjesnika Sergija Pavla, \u010dovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska \u010duti rije\u010d Bo\u017eju,\n13:8 ali im se usprotivi Elim, Vra\u010dar - tako mu se ime prevodi - nastoje\u0107i odvratiti namjesnika od vjere.\n13:9 Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, o\u0161inu ga pogledom\n13:10 i re\u010de: \"Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine \u0111avolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestane\u0161 iskrivljavati ravne putove Gospodnje?\n13:11 Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet \u0107e\u0161 i neko vrijeme ne\u0107e\u0161 gledati sunca!\" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjaju\u0107i stade tra\u017eiti ruke vodilje.\n13:12 Vide\u0107i \u0161to se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.\n13:13 Po\u0161to se Pavao i oni oko njega otisnu\u0161e od Pafa, stigo\u0161e u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.\n13:14 Oni pak krenu\u0161e iz Perge i stigo\u0161e u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni u\u0161li su u sinagogu i sjeli.\n13:15 Nakon \u010ditanja Zakona i Proroka po\u0161alju nadstojnici sinagoge k njima: \"Bra\u0107o, reko\u0161e, ima li u vas koja rije\u010d utjehe za narod, govorite!\"\n13:16 Nato usta Pavao, dadne rukom znak i re\u010de: \"Izraelci i vi koji se Boga bojite, \u010dujte!\n13:17 Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce na\u0161e i uzdi\u017ee narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispru\u017eenom rukom izvede iz nje.\n13:18 Oko \u010detrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji\n13:19 pa po\u0161to zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, uba\u0161tini ga u zemlji njihovoj\n13:20 za kakve \u010detiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka.\n13:21 Onda zaiska\u0161e kralja pa im Bog za \u010detrdeset godina dade \u0160aula, sina Ki\u0161eva, iz plemena Benjaminova.\n13:22 Po\u0161to svrgnu njega, podi\u017ee im za kralja Davida za kojega posvjedo\u010di: Na\u0111oh Davida, sina Ji\u0161ajeva, \u010dovjeka po svom srcu, koji \u0107e ispuniti sve moje \u017eelje.\n13:23 Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obe\u0107anju Izraelu Spasitelja, Isusa.\n13:24 Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao kr\u0161tenje obra\u0107enja svemu narodu izraelskomu.\n13:25 A kad je Ivan dovr\u0161avao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi dr\u017eite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odrije\u0161iti obu\u0107e na nogama.'\"\n13:26 \"Bra\u0107o, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se me\u0111u vama Boga boje, nama je upravljena ova Rije\u010d spasenja.\n13:27 Doista, \u017eitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upozna\u0161e njega ni rije\u010di proro\u010dkih \u0161to se \u010ditaju svake subote pa ih, osudiv\u0161i ga, ispuni\u0161e.\n13:28 Premda ne na\u0111o\u0161e nikakva razloga smrti, zatra\u017ei\u0161e od Pilata da ga smakne.\n13:29 Po\u0161to pak izvr\u0161i\u0161e sve \u0161to je o njemu napisano, skinu\u0161e ga s drveta i polo\u017ei\u0161e u grob.\n13:30 Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.\n13:31 On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uza\u0161li iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.\"\n13:32 \"I mi vam navje\u0161\u0107ujemo evan\u0111elje: obe\u0107anje dano ocima\n13:33 Bog je ispunio djeci, nama, uskrisiv\u0161i Isusa, kao \u0161to je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.\n13:34 Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on vi\u0161e nikad ne\u0107e vratiti u trule\u017e, rekao je ovime: Dat \u0107u vama svetinje Davidove, pouzdane.\n13:35 Zato i na drugome mjestu ka\u017ee: Ne\u0107e\u0161 dati da Svetac tvoj ugleda trule\u017ei.\n13:36 David doista, po\u0161to u svom nara\u0161taju poslu\u017ei volji Bo\u017ejoj, preminu, pridru\u017ei se ocima svojim i vidje trule\u017e,\n13:37 a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje trule\u017ei.\n13:38 /\n13:39 Neka vam dakle bra\u0107o, znano bude: po Ovome vam se navje\u0161\u0107uje opro\u0161tenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od \u010dega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!\n13:40 Pazite da se ne zbude \u0161to je re\u010deno u Prorocima:\n13:41 Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo \u010dinim u dane va\u0161e, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispri\u010da.\"\n13:42 Na izlasku su ih molili da im idu\u0107e subote o tome govore.\n13:43 A po\u0161to se skup raspustio, mnogi \u017didovi i bogobojazne prido\u0161lice po\u0111o\u0161e za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Bo\u017ejoj.\n13:44 Idu\u0107e se subote gotovo sav grad zgrnu \u010duti rije\u010d Gospodnju.\n13:45 Kad su \u017didovi ugledali mno\u0161tvo, puni zavisti psuju\u0107i suprotstavljali su se onomu \u0161to je Pavao govorio.\n13:46 Na to im Pavao i Barnaba smjelo reko\u0161e: \"Trebalo je da se najprije vama navijesti rije\u010d Bo\u017eja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima \u017eivota vje\u010dnoga, obra\u0107amo se evo poganima.\n13:47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da bude\u0161 na spasenje do nakraj zemlje.\n13:48 Pogani koji su slu\u0161ali radovali su se i slavili rije\u010d Gospodnju te povjerova\u0161e oni koji bijahu odre\u0111eni za \u017eivot vje\u010dni.\n13:49 Rije\u010d se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.\n13:50 Ali \u017didovi potako\u0161e ugledne bogobojazne \u017eene i prvake gradske te zametnu\u0161e progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaci\u0161e iz svoga kraja.\n13:51 Oni pak stresu pra\u0161inu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij.\n13:52 A u\u010denici su se ispunjali rado\u0161\u0107u i Duhom Svetim.\n14:1 U Ikoniju isto tako u\u0111o\u0161e u \u017eidovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mno\u0161tvo \u017didova i Grka.\n14:2 Ali nepokorni \u017didovi razdra\u017ei\u0161e i podjari\u0161e pogane protiv bra\u0107e.\n14:3 Oni se ipak zadr\u017ea\u0161e du\u017ee vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedo\u010dio za Rije\u010d milosti svoje, davao da se po njihovim rukama doga\u0111aju znamenja i \u010dudesa.\n14:4 Mno\u0161tvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za \u017didove, drugi za apostole.\n14:5 Pogani i \u017didovi sa svojim glavarima navali\u0161e da zlostave i kamenuju apostole.\n14:6 Kada to opazi\u0161e, prebjego\u0161e oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu.\n14:7 Ondje su navje\u0161\u0107ivali evan\u0111elje.\n14:8 U Listri je sjedio neki \u010dovjek uzetih nogu, hrom od maj\u010dine utrobe; nikada nije hodao.\n14:9 \u010cuo je Pavla gdje govori.\n14:10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa re\u010de: \"Uspravi se na noge!\" On sko\u010di i prohoda.\n14:11 Kad mno\u0161tvo ugleda \u0161to u\u010dini Pavao, povika likaonski: \"Bogovi u ljudskom obli\u010dju si\u0111o\u0161e k nama!\"\n14:12 I nazva\u0161e Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rije\u010d.\n14:13 A sve\u0107enik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede \u017ertvovati.\n14:14 Kada su to do\u010duli apostoli Barnaba i Pavao, razdrije\u0161e haljine i uletje\u0161e u narod vi\u010du\u0107i:\n14:15 \"Ljudi, \u0161to to radite? I mi smo smrtnici, ba\u0161 kao i vi! Navje\u0161\u0107ujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu \u017eivomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve \u0161to je u njima.\n14:16 On je u pro\u0161lim nara\u0161tajima pustio da svi pogani po\u0111u svojim putovima.\n14:17 Ipak ne ostavi sebe neposvjedo\u010dena: dobro\u010dinstva iskazuje, s neba vam ki\u0161u daje i vremena plodonosna, napunja hranom i rado\u0161\u0107u srca va\u0161a.\"\n14:18 I tako govore\u0107i, jedva sklonu\u0161e mno\u0161tvo da im ne \u017ertvuje.\n14:19 Uto iz Antiohije i Ikonija nado\u0111u neki \u017didovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misle\u0107i da je mrtav.\n14:20 Kad ga pak okru\u017ei\u0161e u\u010denici, usta on i u\u0111e u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.\n14:21 Po\u0161to navijesti\u0161e evan\u0111elje tomu gradu i mnoge u\u010dini\u0161e u\u010denicima, vrati\u0161e se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.\n14:22 U\u010dvr\u0161\u0107ivali su du\u0161e u\u010denika bodre\u0107i ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje u\u0107i u kraljevstvo Bo\u017eje.\n14:23 Postavljali su im po crkvama starje\u0161ine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.\n14:24 Po\u0161to su pre\u0161li Pizidiju, stigo\u0161e u Pamfiliju.\n14:25 U Pergi navijesti\u0161e Rije\u010d pa si\u0111u u Ataliju.\n14:26 Odande pak odjedri\u0161e u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Bo\u017ejoj za djelo koje izvr\u0161i\u0161e.\n14:27 Kada stigo\u0161e, sabra\u0161e Crkvu i pripovjedi\u0161e \u0161to sve u\u010dini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.\n14:28 I proveli su nemalo vremena s u\u010denicima.\n15:1 Uto neki si\u0111o\u0161e iz Judeje i po\u010de\u0161e u\u010diti bra\u0107u: \"Ako se ne obre\u017eete po obi\u010daju Mojsijevu, ne mo\u017eete se spasiti.\"\n15:2 Kad izme\u0111u njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odredi\u0161e da Pavao i Barnaba i jo\u0161 neki drugi izme\u0111u njih uza\u0111u u Jeruzalem k apostolima i starje\u0161inama poradi tog pitanja.\n15:3 Oni su dakle, ispra\u0107eni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedaju\u0107i o obra\u0107enju pogana i donose\u0107i svoj bra\u0107i veliku radost.\n15:4 Kada pak stigo\u0161e u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starje\u0161ine. Ispripovjedi\u0161e \u0161to sve Bog u\u010dini po njima.\n15:5 Onda ustanu neki od onih \u0161to iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: \"Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslu\u017euju Zakon Mojsijev.\"\n15:6 Nato se apostoli i starje\u0161ine sastanu da to razmotre.\n15:7 Nakon duge raspre ustade Petar i re\u010de im: \"Bra\u0107o, vi znate kako me Bog od najprvih dana izme\u0111u vas izabra da iz mojih usta pogani \u010duju rije\u010d evan\u0111elja i uzvjeruju.\n15:8 I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedo\u010di za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.\n15:9 Nikakve razlike nije pravio izme\u0111u nas i njih: vjerom o\u010disti njihova srca.\n15:10 \u0160to dakle sada isku\u0161avate Boga stavljaju\u0107i u\u010denicima na vrat jaram kojeg ni oci na\u0161i ni mi nismo mogli nositi?\n15:11 Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spa\u0161eni, ba\u0161 kao i oni.\"\n15:12 Nato sve mno\u0161tvo umuknu. Slu\u0161ali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i \u010dudesa Bog po njima u\u010dinio me\u0111u poganima.\n15:13 Kad oni u\u0161utje\u0161e, progovori Jakov: \"Poslu\u0161ajte me, bra\u0107o!\n15:14 \u0160imun je izlo\u017eio kako se Bog ve\u0107 na po\u010detku pobrinu izme\u0111u pogana uzeti narod imenu svojemu.\n15:15 S time su u skladu rije\u010di Proroka. Ovako je doista pisano:\n15:16 Nakon toga vratit \u0107u se i opet podi\u0107i pali \u0161ator Davidov, iz ru\u0161evina ga podi\u0107i, opet ga sazidati\n15:17 da preostali ljudi potra\u017ee Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to\n15:18 obznanjuje odvijeka.\n15:19 Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obra\u0107aju k Bogu,\n15:20 nego im poru\u010diti da se uzdr\u017eavaju od mesa okaljana idolima, od bludni\u0161tva, od udavljenoga i od krvi.\n15:21 Ta Mojsije od pradavnih nara\u0161taja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote \u010ditaju.\"\n15:22 Tad apostoli i starje\u0161ine zajedno sa svom Crkvom zaklju\u010de izabrati neke mu\u017eeve izme\u0111u sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, mu\u017eevi vode\u0107i me\u0111u bra\u0107om.\n15:23 Po njima po\u0161alju ovo pismo: \"Apostoli i starje\u0161ine, bra\u0107a, bra\u0107i iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!\"\n15:24 \"Budu\u0107i da smo \u010duli kako vas neki od na\u0161ih, ali bez na\u0161ega naloga, nekakvim izjavama smeto\u0161e i du\u0161e vam uznemiri\u0161e,\n15:25 zaklju\u010dismo jednodu\u0161no izabrati neke mu\u017eeve i poslati ih k vama zajedno s na\u0161im ljubljenim Barnabom i Pavlom,\n15:26 ljudima koji su svoje \u017eivote izlo\u017eili za ime Gospodina na\u0161ega Isusa Krista.\n15:27 \u0160aljemo vam dakle Judu i Silu. Oni \u0107e vam i usmeno priop\u0107iti to isto.\n15:28 Zaklju\u010dismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga \u0161to je potrebno:\n15:29 uzdr\u017eavati se od mesa \u017ertvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludni\u0161tva. Budete li se toga dr\u017eali, dobro \u0107ete u\u010diniti. \u017divjeli!\"\n15:30 Oni su se dakle oprostili i si\u0161li u Antiohiju; sabrali su mno\u0161tvo i predali pismo.\n15:31 Kad ga pro\u010dita\u0161e, svi se obradova\u0161e zbog ohrabrenja.\n15:32 Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rije\u010dima ohrabri\u0161e i utvrdi\u0161e bra\u0107u.\n15:33 Neko se vrijeme zadr\u017ee pa se onda s mirom od bra\u0107e vrate onima koji ih posla\u0161e.\n15:34 #\n15:35 A Pavao i Barnaba ostado\u0161e u Antiohiji nau\u010davaju\u0107i i navje\u0161\u0107uju\u0107i zajedno s mnogima drugima rije\u010d Gospodnju.\n15:36 Nakon nekog vremena re\u010de Pavao Barnabi: \"Vratimo se i pohodimo bra\u0107u po svim gradovima u kojima smo navje\u0161\u0107ivali rije\u010d Gospodnju, da vidimo kako su!\"\n15:37 Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.\n15:38 Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima po\u0161ao na djelo.\n15:39 Spopade ih takva ogor\u010denost da se razi\u0111o\u0161e: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,\n15:40 a Pavao sebi izabra Silu pa od bra\u0107e povjeren milosti Gospodnjoj\n15:41 proputova Siriju i Ciliciju, utvr\u0111uju\u0107i Crkve.\n16:1 Sti\u017ee tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bija\u0161e u\u010denik neki imenom Timotej, sin neke pokr\u0161tene \u017didovke i oca Grka.\n16:2 U\u017eivao je dobar glas me\u0111u bra\u0107om u Listri i Ikoniju.\n16:3 Pavao htjede da on po\u0111e s njime pa ga uze i obreza zbog \u017didova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.\n16:4 I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opslu\u017eivanje odredbe koje su apostoli i starje\u0161ine utvrdili u Jeruzalemu.\n16:5 Tako se Crkve u\u010dvr\u0161\u0107ivahu u vjeri i broj im se danomice pove\u0107avao.\n16:6 Pro\u0111o\u0161e Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprije\u010dio propovijedati rije\u010d u Aziji.\n16:7 Kad su do\u0161li do Mizije, htjedo\u0161e u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.\n16:8 Onda pro\u0111o\u0161e Miziju i si\u0111o\u0161e u Troadu.\n16:9 No\u0107u je Pavao imao vi\u0111enje: Makedonac neki staja\u0161e i zaklinja\u0161e ga: \"Prije\u0111i u Makedoniju i pomozi nam!\"\n16:10 Nakon vi\u0111enja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navje\u0161\u0107ivati im evan\u0111elje.\n16:11 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,\n16:12 a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadr\u017easmo nekoliko dana.\n16:13 U dan subotni izi\u0111osmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da \u0107e biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim \u017eenama.\n16:14 Slu\u0161ala je tako i neka bogobojazna \u017eena imenom Lidija, prodava\u010dica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati \u0161to je Pavao govorio.\n16:15 Po\u0161to se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: \"Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, u\u0111ite u moj dom i ostanite u njemu.\" I prisili nas.\n16:16 Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vra\u010darskoga i gataju\u0107i donosila veliku dobit svojim gospodarima.\n16:17 Po\u0161la je za Pavlom i za nama te vikala: \"Ovi su ljudi sluge Boga Svevi\u0161njega; navje\u0161\u0107uju vam put spasenja.\"\n16:18 To je \u010dinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i re\u010de duhu: \"Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izi\u0111i iz nje!\" I izi\u0111e toga \u010dasa.\n16:19 Kad njezini gospodari vidje\u0161e da im nesta nade u dobit, pograbi\u0161e Pavla i Silu te ih odvuko\u0161e na trg pred glavare.\n16:20 Privedo\u0161e ih pretorima i reko\u0161e: \"Ovi ljudi uznemiruju na\u0161 grad. \u017didovi su\n16:21 te \u0161ire obi\u010daje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni dr\u017eati.\"\n16:22 Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgo\u0161e s njih odijelo i zapovjedi\u0161e da se i\u0161ibaju.\n16:23 Po\u0161to ih izudara\u0161e, bace ih u tamnicu i zapovjede tamni\u010daru da ih pomno \u010duva.\n16:24 Primiv\u0161i takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.\n16:25 Oko pono\u0107i su Pavao i Sila molili pjevaju\u0107i hvalu Bogu, a uznici ih slu\u0161ali.\n16:26 Odjednom nasta potres velik te se poljulja\u0161e temelji zatvora, umah se otvori\u0161e sva vrata, i svima spado\u0161e okovi.\n16:27 Tamni\u010dar se prenu oda sna pa kad ugleda tamni\u010dka vrata otvorena, trgnu ma\u010d i samo \u0161to se ne ubi misle\u0107i da su uznici pobjegli.\n16:28 Ali Pavao povika iza glasa: \"Ne \u010dini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!\"\n16:29 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dr\u0161\u0107u\u0107i baci se pred Pavla i Silu;\n16:30 izvede ih i upita: \"Gospodo, \u0161to mi je \u010diniti da se spasim?\"\n16:31 Oni \u0107e mu: \"Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit \u0107e\u0161 se - ti i dom tvoj!\"\n16:32 Onda navijesti\u0161e rije\u010d Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.\n16:33 Te iste no\u0107ne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi.\n16:34 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova \u0161to je povjerovao Bogu.\n16:35 Kad se razdani, posla\u0161e pretori liktore s porukom: \"Pusti te ljude!\"\n16:36 Tamni\u010dar to priop\u0107i Pavlu: \"Pretori, re\u010de, poru\u010di\u0161e da vas pustim. Izi\u0111ite dakle sad i po\u0111ite u miru!\"\n16:37 Nato im Pavao odvrati: \"Javno su nas neosu\u0111ene i\u0161ibali, nas rimske gra\u0111ane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipo\u0161to, nego neka oni sami do\u0111u i izvedu nas!\"\n16:38 Liktori to jave pretorima. Oni su se upla\u0161ili kada dozna\u0161e da su Rimljani.\n16:39 Zato do\u0111u da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.\n16:40 Izi\u0161av\u0161i iz tamnice, oni po\u0111u k Lidiji, pogledaju i obodre bra\u0107u pa odu.\n17:1 Pro\u0161av\u0161i kroz Amfipol i Apoloniju, stigo\u0161e u Solun, gdje bija\u0161e \u017eidovska sinagoga.\n17:2 Po obi\u010daju u\u0111e Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama.\n17:3 Tuma\u010dio je i izlagao: \"Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navje\u0161\u0107ujem.\"\n17:4 Neki se od njih uvjeri\u0161e pa se pridru\u017ei\u0161e Pavlu i Sili; tako i veliko mno\u0161tvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih \u017eena.\n17:5 \u017didove nato spopade zavist pa pridobi\u0161e neke opake uli\u010dnjake, potako\u0161e ih i pobuni\u0161e grad te nahrupi\u0161e u ku\u0107u Jasonovu tra\u017ee\u0107i da se Pavao i Sila izvedu pred narod.\n17:6 Kako ih ne na\u0111o\u0161e, odvuko\u0161e Jasona i neke od bra\u0107e pred gradske glavare vi\u010du\u0107i: \"Evo i ovdje onih koji pobuni\u0161e sav svijet.\n17:7 Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus.\"\n17:8 Time uzbuni\u0161e svjetinu i glavare koji su to \u010duli\n17:9 te oni od Jasona i ostalih uze\u0161e jam\u010devinu pa ih pusti\u0161e.\n17:10 Bra\u0107a su pak br\u017ee-bolje no\u0107u odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odo\u0161e u \u017eidovsku sinagogu.\n17:11 Ovi su \u017didovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rije\u010d sa svom spremno\u0161\u0107u i danomice istra\u017eivali Pisma, da li je to tako.\n17:12 Mnogi od njih stoga povjerova\u0161e, a tako i nemalo uglednih gr\u010dkih \u017eena i mu\u017eeva.\n17:13 Ali kad su solunski \u017didovi doznali da Pavao i u Bereji navje\u0161\u0107uje rije\u010d Bo\u017eju, odo\u0161e te i ondje podjari\u0161e i uzbuni\u0161e svjetinu.\n17:14 Bra\u0107a tada br\u017ee-bolje uputi\u0161e Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostado\u0161e ondje.\n17:15 Pratioci dovedo\u0161e Pavla do Atene pa se vrati\u0161e nose\u0107i Sili i Timoteju zapovijed da \u0161to prije do\u0111u k njemu.\n17:16 Dok ih je u Ateni i\u0161\u010dekivao, ogor\u010di se Pavao u du\u0161i promatraju\u0107i kako je grad pokumiren.\n17:17 Me\u0111utim raspravlja\u0161e u sinagogi sa \u017didovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.\n17:18 Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoi\u010dkih filozofa. Jedni su govorili: \"\u0160to bi htjela re\u0107i ta \u010davka?\" Drugi pak: \"Navje\u0161\u0107uje, \u010dini se, neke tu\u0111e bogove.\" Jer navje\u0161\u0107iva\u0161e Isusa i uskrsnu\u0107e.\n17:19 Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: \"Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nau\u010dava\u0161?\n17:20 \u010cudnovatim nam nekim tvrdnjama u\u0161i puni\u0161. \u017deljeli bismo stoga znati \u0161to bi to imalo biti.\"\n17:21 Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na \u0161to drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slu\u0161anje novosti.\n17:22 Tada Pavao stade posred Areopaga i re\u010de: \"Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.\n17:23 Doista, prolaze\u0107i i promatraju\u0107i va\u0161e svetinje na\u0111oh i \u017ertvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. \u0160to dakle ne poznajete, a \u0161tujete, to vam ja navje\u0161\u0107ujem.\"\n17:24 \"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;\n17:25 i ne poslu\u017euju ga ljudske ruke, kao da bi \u0161to trebao, on koji svima daje \u017eivot, dah i - sve.\n17:26 Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odre\u0111ena vremena i me\u0111e prebivanja njihova\n17:27 da tra\u017ee Boga, ne bi li ga kako napipali i na\u0161li. Ta nije daleko ni od koga od nas.\n17:28 U njemu doista \u017eivimo, mi\u010demo se i jesmo, kao \u0161to i neki od va\u0161ih pjesnika reko\u0161e: \"Njegov smo \u010dak i rod!\"\n17:29 \"Ako smo dakle rod Bo\u017eji, ne smijemo smatrati da je bo\u017eanstvo sli\u010dno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umije\u0107em i ma\u0161tom ljudskom.\"\n17:30 \"I ne obaziru\u0107i se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate\n17:31 jer ustanovi Dan u koji \u0107e suditi svijetu po pravdi, po \u010covjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisiv\u0161i ga od mrtvih.\"\n17:32 Kad \u010du\u0161e \"uskrsnu\u0107e od mrtvih\", jedni se stado\u0161e rugati, a drugi reko\u0161e: \"Jo\u0161 \u0107emo te o tom slu\u0161ati!\"\n17:33 Tako se Pavao povu\u010de od njih.\n17:34 Neki ipak prionu\u0161e uza nj i povjerova\u0161e; me\u0111u njima i Dionizije Areopagit, neka \u017eena imenom Damara i drugi s njima.\n18:1 Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.\n18:2 Ondje na\u0111e nekog \u017didova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bija\u0161e do\u0161ao iz Italije sa svojom \u017eenom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi \u017didovi napuste Rim. Pohodio ih je\n18:3 i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu \u0161atorari.\n18:4 Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao \u017didove i Grke.\n18:5 Kad iz Makedonije pristigo\u0161e Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Rije\u010di svjedo\u010de\u0107i \u017didovima da Isus jest Krist.\n18:6 Kako se pak oni stado\u0161e protiviti i huliti, otrese on haljine i re\u010de im: \"Krv va\u0161a na glave va\u0161e! Ja sam nedu\u017ean. Od sada idem k poganima.\"\n18:7 I ode odande te prije\u0111e u ku\u0107u nekoga bogobojazna \u010dovjeka, imenom Ticija Justa, \u010dija ku\u0107a bija\u0161e tik do sinagoge.\n18:8 A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korin\u0107ana koji su to slu\u0161ali povjerova\u0161e i pokrsti\u0161e se.\n18:9 Jedne no\u0107i re\u010de Gospodin Pavlu u vi\u0111enju: \"Ne boj se, nego govori i ne daj se u\u0161utkati!\n18:10 Ta ja sam s tobom i nitko se ne\u0107e usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.\"\n18:11 Tako se zadr\u017ea godinu i \u0161est mjeseci nau\u010davaju\u0107i me\u0111u njima rije\u010d Bo\u017eju.\n18:12 Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navali\u0161e \u017didovi jednodu\u0161no na Pavla, dovuko\u0161e ga u sudnicu\n18:13 i reko\u0161e: \"Ovaj poti\u010de ljude da protiv zakona \u0161tuju Boga.\"\n18:14 Pavao samo \u0161to nije zaustio kadli Galion re\u010de \u017didovima: \"Da je posrijedi zlo\u010din kakav ili nedjelo opako, saslu\u0161ao bih vas, \u017didovi, kako je pravo;\n18:15 je li pak raspra o rije\u010di i imenima i o nekom va\u0161em zakonu, provi\u0111ajte sami; u tome ja ne \u017eelim biti sudac.\"\n18:16 I otpremi ih iz sudnice.\n18:17 A oni svi pograbi\u0161e nadstojnika sinagoge Sostena i stado\u0161e ga \u0161ibati pred sudnicom. Galion nije za to ni\u0161ta mario.\n18:18 Pavao osta jo\u0161 podosta vremena, a onda se oprosti s bra\u0107om pa po\u0161to se u Kenhreji o\u0161i\u0161a jer ima\u0161e zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.\n18:19 Stigo\u0161e u Efez. Tu ih ostavi, a on u\u0111e u sinagogu i stade raspravljati sa \u017didovima.\n18:20 Oni ga zamole da ostanu du\u017ee vremena, ali on ne pristade,\n18:21 nego se oprosti: \"Jo\u0161 \u0107u se, re\u010de, vratiti k vama, bude li Bo\u017eja volja.\" I otplovi iz Efeza.\n18:22 Kad sti\u017ee u Cezareju, uzi\u0111e pozdraviti Crkvu pa onda si\u0111e u Antiohiju.\n18:23 Neko se vrijeme zadr\u017ea pa onda ode i zareda galacijskim podru\u010djem i Frigijom utvr\u0111uju\u0107i sve u\u010denike.\n18:24 Uto neki \u017didov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, \u010dovjek rje\u010dit i upu\u0107en u Pisma, sti\u017ee u Efez.\n18:25 On bija\u0161e upu\u0107en u Put Gospodnji pa je vatrene du\u0161e govorio i nau\u010davao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo kr\u0161tenje.\n18:26 Po\u010de on tako smjelo govoriti u sinagogi. \u010cu\u0161e ga Priscila i Akvila, uze\u0161e ga k sebi i pomnije mu izlo\u017ei\u0161e Put Bo\u017eji.\n18:27 A kad je nakanio oti\u0107i u Ahaju, ohrabri\u0161e ga bra\u0107a i napisa\u0161e u\u010denicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti\n18:28 jer je sna\u017eno pobijao \u017didove javno pokazuju\u0107i iz Pisama da Isus jest Krist.\n19:1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, po\u0161to pro\u0111e gornje krajeve, do\u0111e u Efez, na\u0111e neke u\u010denike\n19:2 pa ih upita: \"Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?\" Oni \u0107e mu: \"Ta ni \u010duli nismo da ima Duh Sveti.\"\n19:3 Nato \u0107e on: \"Kako ste onda kr\u0161teni?\" \"Kr\u0161tenjem Ivanovim\", odvrate oni.\n19:4 Nato \u0107e Pavao: \"Ivan je krstio kr\u0161tenjem obra\u0107enja govore\u0107i narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.\"\n19:5 \u010cuv\u0161i to, krste se u ime Gospodina Isusa,\n19:6 pa kad Pavao polo\u017ei na njih ruke, do\u0111e Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.\n19:7 Bija\u0161e u svemu dvanaestak mu\u017eeva.\n19:8 Onda Pavao u\u0111e u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Bo\u017ejem.\n19:9 Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mno\u0161tvom, odstupi od njih, odvoji u\u010denike i danomice raspravlja\u0161e u \u0161koli nekog Tirana.\n19:10 Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski \u017eitelji, \u017didovi i Grci, \u010duli rije\u010d Bo\u017eju.\n19:11 Bog je pak \u010dinio \u010dudesa nesvakida\u0161nja po rukama Pavlovima\n19:12 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.\n19:13 Zato i neki \u017didovi zaklinjaoci-potuka\u010di poku\u0161a\u0161e zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: \"Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.\"\n19:14 To \u010dinja\u0161e sedam sinova nekog Skeve, \u017eidovskoga velikog sve\u0107enika.\n19:15 Zli im duh odvrati: \"Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?\"\n19:16 I \u010dovjek u kome bija\u0161e zli duh, nasrnu na njih i nadja\u010da ih te oni goli i izranjeni pobjego\u0161e iz one ku\u0107e.\n19:17 Dozna\u0161e to svi \u017eitelji efe\u0161ki, \u017didovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veli\u010dati ime Gospodina Isusa.\n19:18 Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i o\u010ditovati svoja djela.\n19:19 I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeni\u0161e ih te na\u0111o\u0161e da vrijede pedeset tisu\u0107a srebrnjaka.\n19:20 TAko se snagom Gospodnjom Rije\u010d \u0161irila i ja\u010dala.\n19:21 Po\u0161to se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje oti\u0107i u Jeruzalem te re\u010de: \"Po\u0161to budem ondje, trebat \u0107e da i Rim vidim.\"\n19:22 Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslu\u017eitelja, Timoteja i Erasta, a on provede jo\u0161 neko vrijeme u Aziji.\n19:23 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.\n19:24 Neki srebrar, imenom Demetrije, izra\u0111ivao je srebrne hrami\u0107e Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.\n19:25 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im re\u010de: \"Ljudi, vi znate, u ovom je umije\u0107u na\u0161e blagostanje.\n19:26 A vidite i \u010dujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mno\u0161tvo govore\u0107i da nema bogova rukama izdjeljanih.\n19:27 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas do\u0111e na\u0161e zanimanje, nego i to da se ni\u0161ta ne\u0107e dr\u017eati do hrama velike bo\u017eice Artemide te \u0107e nestati veli\u010danstva one koju \u0161tuje sva Azija i sav svijet.\"\n19:28 \u010cuv\u0161i to, razgnjeve se pa povi\u010du: \"Velika je Artemida efe\u0161ka!\"\n19:29 Sav se grad uskome\u0161a; jednodu\u0161no nahrupe u kazali\u0161te vuku\u0107i sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.\n19:30 Kad je Pavao htio me\u0111u narod, ne dopusti\u0161e mu u\u010denici.\n19:31 \u010cak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, posla\u0161e k njemu i zamoli\u0161e da ne dolazi u kazali\u0161te.\n19:32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskome\u0161an te mnogi nisu ni znali za\u0161to su se str\u010dali.\n19:33 Neki iz svjetine uputi\u0161e nekog Aleksandra jer su ga \u017didovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.\n19:34 Ali kada dozna\u0161e da je \u017didov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: \"Velika je Artemida efe\u0161ka!\"\n19:35 Onda tajnik umiri svjetinu pa re\u010de: \"Efe\u017eani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez \u010duvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?\n19:36 Budu\u0107i dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ni\u0161ta brzopleto ne \u010dinite.\n19:37 Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji na\u0161e bo\u017eice.\n19:38 Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tu\u017ebu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tu\u017ee!\n19:39 I\u0161tete li pak \u0161to drugo, u zakonitu \u0107e se skupu rije\u0161iti.\n19:40 Ta izla\u017eemo se opasnosti da za ovo dana\u0161nje budemo optu\u017eeni s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku.\" To rekav\u0161i, raspusti skup.\n20:1 Kad se sle\u017ee mete\u017e, posla Pavao po u\u010denike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.\n20:2 Pre\u0161av\u0161i one krajeve, hrabre\u0107i bra\u0107u besjedom mnogom, do\u0111e u Gr\u010dku\n20:3 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postavi\u0161e mu \u017didovi zasjedu pa odlu\u010di vratiti se preko Makedonije.\n20:4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.\n20:5 Oni odo\u0161e prije te nas do\u010deka\u0161e u Troadi.\n20:6 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana do\u0111osmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.\n20:7 U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govora\u0161e i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do pono\u0107i.\n20:8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bija\u0161e dosta svjetiljaka.\n20:9 Na prozoru je sjedio neki mladi\u0107 imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s tre\u0107eg kata dolje. Digo\u0161e ga mrtva.\n20:10 Pavao si\u0111e, nadnese se nad dje\u010daka, obujmi ga i re\u010de: \"Ne uznemirujte se! Du\u0161a je jo\u0161 u njemu!\"\n20:11 Zatim se pope pa po\u0161to razlomi kruh i blagova, dugo je jo\u0161 zborio, sve do zore. Tad otputova.\n20:12 Mladi\u0107a odvedo\u0161e \u017eiva, neizmjerno utje\u0161eni.\n20:13 Mi pak po\u0111osmo naprijed la\u0111om: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao po\u0107i pje\u0161ice.\n20:14 Kad nam se u Asu pridru\u017ei, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.\n20:15 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idu\u0107eg dana stigosmo u Milet.\n20:16 Jer Pavao je odlu\u010dio mimoi\u0107i Efez da se ne bi zadr\u017eao u Aziji: \u017eurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.\n20:17 Ipak iz Mileta posla u Efez po starje\u0161ine Crkve.\n20:18 Kad stigo\u0161e, re\u010de im: \"Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, pona\u0161ao me\u0111u vama:\n20:19 slu\u017eio sam Gospodinu sa svom ponizno\u0161\u0107u u suzama i ku\u0161njama koje me zadesi\u0161e zbog zasjeda \u017eidovskih;\n20:20 ni\u0161ta korisno nisam propustio navijestiti vam i nau\u010diti vas - javno i po ku\u0107ama;\n20:21 upozoravao sam \u017didove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina na\u0161ega Isusa.\"\n20:22 \"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. \u0160to \u0107e me u njemu zadesiti, ne znam,\n20:23 osim \u0161to mi Duh Sveti u svakom gradu jam\u010di da me \u010dekaju okovi i nevolje.\n20:24 Ali ni najmanje mi nije do \u017eivota, samo da dovr\u0161im trku svoju i slu\u017ebu koju primih od Gospodina Isusa: svjedo\u010diti za evan\u0111elje milosti Bo\u017eje.\"\n20:25 \"I sad, evo, znam: ne\u0107ete vi\u0161e vidjeti lica moga, svi vi posred kojih pro\u0111oh propovijedaju\u0107i Kraljevstvo.\n20:26 Zato vam u ovaj dan dana\u0161nji jam\u010dim: \u010dist sam od krvi sviju\n20:27 jer nisam propustio navijestiti vam ni\u0161ta od svega nauma Bo\u017ejega.\"\n20:28 \"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Bo\u017eju koju ste\u010de krvlju svojom.\"\n20:29 \"Ja znam da \u0107e nakon mog odlaska me\u0111u vas uljesti vuci okrutni koji ne \u0161tede stada,\n20:30 a izme\u0111u vas \u0107e samih ustati ljudi koji \u0107e iskrivljavati nauk da bi odvukli u\u010denike za sobom.\n20:31 Zato bdijte imaju\u0107i na pameti da sam tri godine bez prestanka no\u0107u i danju suze lijevaju\u0107i urazumljivao svakoga od vas.\"\n20:32 \"I sada vas povjeravam Bogu i Rije\u010di milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam ba\u0161tinu me\u0111u svima posve\u0107enima.\"\n20:33 \"Ni za \u010dijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.\n20:34 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zaslu\u017eivale su ove ruke.\n20:35 U svemu vam pokazah: tako se trude\u0107i treba se zauzimati za nemo\u0107ne i na pameti imati rije\u010di Gospodina Isusa jer on re\u010de: 'Bla\u017eenije je davati nego primati.'\"\n20:36 Kada to dore\u010de, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.\n20:37 Tad svi briznu\u0161e u velik pla\u010d, obisnu\u0161e Pavlu oko vrata i stado\u0161e ga cjelivati,\n20:38 ra\u017ealo\u0161\u0107eni nadasve rije\u010dju koju im re\u010de: da vi\u0161e ne\u0107e vidjeti lica njegova. Zatim ga isprati\u0161e na la\u0111u.\n21:1 Po\u0161to se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedre\u0107i ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru.\n21:2 Kad na\u0111osmo la\u0111u za Feniciju, popesmo se i otplovismo.\n21:3 Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedre\u0107i prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje la\u0111a imala iskrcati tovar.\n21:4 Prona\u0111osmo u\u010denike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.\n21:5 Ali kad nam isteko\u0161e dani, ipak otputovasmo. Isprati\u0161e nas svi, sa \u017eenama i djecom, do izvan grada. Na \u017ealu klekosmo i pomolismo se.\n21:6 Pozdravismo se, popesmo se na la\u0111u, a oni se vrati\u0161e ku\u0107i.\n21:7 Tako dovr\u0161ismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo bra\u0107u i ostali jedan dan u njih.\n21:8 Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. U\u0111osmo u ku\u0107u Filipa evan\u0111elista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega.\n21:9 On je imao \u010detiri k\u0107eri djevice koje su prorokovale.\n21:10 Kako smo se zadr\u017eali mnogo dana, si\u0111e iz Judeje neki prorok imenom Agab,\n21:11 do\u0111e k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te re\u010de: \"Ovo govori Duh Sveti: \u010covjeka \u010diji je ovo pojas ovako \u0107e svezati \u017didovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.\"\n21:12 Kada smo to \u010duli, stadosmo mi i mje\u0161tani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.\n21:13 Nato on odvrati: \"\u0160to pla\u010dete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.\"\n21:14 A kako se nije dao nagovoriti, u\u0161utjesmo rekav\u0161i: \"Gospodnja budi volja!\"\n21:15 Nakon tih dana spremismo se i uza\u0111osmo u Jeruzalem.\n21:16 S nama po\u0111o\u0161e i u\u010denici iz Cezareje pa nas odvedo\u0161e k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom u\u010deniku, da u njega odsjednemo.\n21:17 Kad stigosmo u Jeruzalem, primi\u0161e nas bra\u0107a radosno.\n21:18 Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Na\u0111o\u0161e se ondje i sve starje\u0161ine.\n21:19 Po\u0161to ih pozdravi, stade im potanko izlagati \u0161to u\u010dini Bog me\u0111u poganima po njegovoj slu\u017ebi.\n21:20 Po\u0161to su ga oni poslu\u0161ali, dado\u0161e slavu Bogu pa mu reko\u0161e: \"Vidi\u0161, brate: deseci su tisu\u0107a \u017didova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.\n21:21 A o tebi im je dojavljeno da sve \u017didove koji su me\u0111u poganima upu\u0107uje\u0161 na otpad od Mojsija u\u010de\u0107i ih da ne obrezuju djece i ne \u017eive po obi\u010dajima.\n21:22 \u0160to dakle? \u010cut \u0107e svakako da si do\u0161ao.\n21:23 U\u010dini stoga \u0161to ti ka\u017eemo. U nas su \u010detiri \u010dovjeka koji imaju zavjet.\n21:24 Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se o\u0161i\u0161aju pa \u0107e svi spoznati da nema ni\u0161ta od onoga \u0161to im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslu\u017euje\u0161 Zakon.\n21:25 A \u0161to se ti\u010de pogana koji povjerova\u0161e - poslali smo \u0161to odlu\u010dismo: da se klone mesa \u017ertvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludni\u0161tva.\"\n21:26 Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, u\u0111e u Hram, oglasi svr\u0161etak dana posve\u0107enja nakon kojih \u0107e se za svakoga od njih prinijeti prinos.\n21:27 Kad se upravo navr\u0161avalo tih sedam dana, neki ga \u017didovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke\n21:28 vi\u010du\u0107i: \"Izraelci, u pomo\u0107! Evo \u010dovjeka koji sve posvuda pou\u010dava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je jo\u0161 i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.\"\n21:29 Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efe\u017eanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram.\n21:30 Sav se grad uskome\u0161a, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.\n21:31 Dok su mu o glavi radili, do\u0111e do tisu\u0107nika \u010dete glas da je sav Jeruzalem uzavreo.\n21:32 On odmah uze vojnike i satnike pa otr\u010da dolje k njima. Oni pak kako ugleda\u0161e tisu\u0107nika i vojnike, prestado\u0161e udarati Pavla.\n21:33 Onda se tisu\u0107nik pribli\u017ei, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i \u0161to je u\u010dinio.\n21:34 Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ni\u0161ta pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.\n21:35 Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine.\n21:36 Jer mno\u0161tvo je naroda i\u0161lo za njima i vikalo: \"Smakni ga!\"\n21:37 Upravo na ulazu u vojarnu re\u010de Pavao tisu\u0107niku: \"Smijem li ne\u0161to re\u0107i?\" On ga upita: \"Zar zna\u0161 gr\u010dki?\n21:38 Ti dakle nisi onaj Egip\u0107anin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one \u010detiri tisu\u0107e bode\u017eara?\"\n21:39 Pavao odvrati: \"Ja sam \u017didov iz Tarza cilicijskoga, gra\u0111anin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu.\"\n21:40 Kad mu on dopusti, Pavao stoje\u0107i na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika ti\u0161ina, prozbori hebrejskim jezikom:\n22:1 \"Bra\u0107o i oci, poslu\u0161ajte \u0161to \u0107u vam sad u svoju obranu re\u0107i.\"\n22:2 Kad \u010du\u0161e da im govori hebrejskim jezikom, jo\u0161 ve\u0107ma utihnu\u0161e. On nastavi:\n22:3 \"Ja sam \u017didov, ro\u0111en u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen to\u010dno po ota\u010dkom Zakonu; bijah revnitelj Bo\u017eji kao \u0161to ste svi vi jo\u0161 danas.\n22:4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice mu\u017eeve i \u017eene,\n22:5 kako mi to mo\u017ee posvjedo\u010diti i veliki sve\u0107enik i sve starje\u0161instvo. Od njih sam i pisma dobio za bra\u0107u u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.\"\n22:6 \"Dok sam tako putovao i pribli\u017eavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.\n22:7 Sru\u0161ih se na tlo i za\u010duh glas \u0161to mi govora\u0161e: 'Savle, Savle, za\u0161to me progoni\u0161?'\n22:8 Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Re\u010de mi: 'Ja sam Isus Nazare\u0107anin koga ti progoni\u0161.'\n22:9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost dodu\u0161e primijeti\u0161e, ali ne \u010du\u0161e glasa Onoga koji mi govora\u0161e.\n22:10 Rekoh nato: '\u0160to mi je \u010diniti, Gospodine?' Gospodin \u0107e mi: 'Ustani, po\u0111i u Damask i ondje \u0107e ti se re\u0107i \u0161to ti je odre\u0111eno u\u010diniti.'\n22:11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedo\u0161e za ruku te stigoh u Damask.\"\n22:12 \"Neki Ananija, \u010dovjek po Zakonu pobo\u017ean i na dobru glasu u \u017didova ondje nastanjenih -\n22:13 do\u0111e k meni, pristupi mi i re\u010de: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj \u010das zagledah u nj.\n22:14 A on \u0107e: 'Bog otaca na\u0161ih predodredi te da upozna\u0161 volju njegovu, da vidi\u0161 Pravednika i \u010duje\u0161 glas iz usta njegovih\n22:15 jer bit \u0107e\u0161 mu pred svim ljudima svjedokom onoga \u0161to si vidio i \u010duo.\n22:16 I \u0161to sad oklijeva\u0161? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivlju\u0107i Ime njegovo!'\"\n22:17 \"Po\u0161to se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos\n22:18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, \u017eurno iza\u0111i iz Jeruzalema jer ne\u0107e primiti tvoga svjedo\u010danstva o meni.'\n22:19 Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bi\u010devao po sinagogama one koji vjeruju u te.\n22:20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te \u010duvao haljine onih koji ga ubijahu.'\n22:21 Nato mi re\u010de: 'Po\u0111i jer \u0107u te poslati daleko k poganima!'\n22:22 Slu\u0161ali su ga sve do te rije\u010di, a tada podigo\u0161e glas: \"Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da \u017eivi!\"\n22:23 Kako oni stado\u0161e bu\u010diti, odbacivati haljine i vitlati pra\u0161inu u zrak,\n22:24 zapovjedi tisu\u0107nik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bi\u010devima ispitaju kako bi doznao za\u0161to tako vi\u010du protiv njega.\n22:25 Kad ga remenjem rastego\u0161e, re\u010de on nazo\u010dnom satniku: \"Rimskoga gra\u0111anina, i jo\u0161 neosu\u0111ena, smijete bi\u010devati?\"\n22:26 Kad je to \u010duo satnik, pri\u0111e tisu\u0107niku i dojavi mu: \"\u0160to si to nakanio? Ovaj je \u010dovjek Rimljanin!\"\n22:27 Tisu\u0107nik tada pri\u0111e Pavlu pa mu re\u010de: \"Reci mi, jesi li Rimljanin!\" On odvrati: \"Da.\"\n22:28 Tisu\u0107nik dometnu: \"Ja stekoh to gra\u0111anstvo za skupe novce.\" Pavao nato re\u010de: \"Ja sam se pak s njim i rodio.\"\n22:29 Br\u017ee stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisu\u0107nik se prepla\u0161i kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bija\u0161e okovao.\n22:30 Sutradan pak kad je htio to\u010dno saznati za \u0161to ga \u017didovi optu\u017euju, odrije\u0161i ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sve\u0107enici i sve Vije\u0107e te privede Pavla i postavi ga pred njih.\n23:1 Pavao uprije pogled u Vije\u0107e i re\u010de: \"Bra\u0107o, ja sam posve mirne savjesti \u017eivio pred Bogom sve do dana dana\u0161njega.\"\n23:2 Nato veliki sve\u0107enik Ananija naredi onima \u0161to stajahu uza nj da ga udare po ustima.\n23:3 Onda mu Pavao re\u010de: \"Udarit \u0107e Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjedi\u0161 da me po Zakonu sudi\u0161, a protuzakonito zapovijeda\u0161 da me biju?\"\n23:4 Oni \u0161to su ondje stajali reko\u0161e nato: \"Zar velikog sve\u0107enika Bo\u017ejega da pogr\u0111uje\u0161?\"\n23:5 Pavao odvrati: \"Nisam znao, bra\u0107o, da je veliki sve\u0107enik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.\"\n23:6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vije\u0107u: \"Bra\u0107o, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnu\u0107a mrtvih.\"\n23:7 Tek \u0161to je on to rekao, nasta razmirica izme\u0111u farizeja i saduceja i mno\u0161tvo se razdijeli.\n23:8 Jer saduceji vele da nema uskrsnu\u0107a, ni an\u0111ela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.\n23:9 Nasta velika graja te ustado\u0161e neki pismoznanci farizejske stranke i zao\u0161tre boj govore\u0107i: \"Ni\u0161ta zlo ne nalazimo na tom \u010dovjeku! A \u0161to ako mu je duh govorio, ili an\u0111eo?\"\n23:10 Kad razmirica posta jo\u0161 ve\u0107om, poboja se tisu\u0107nik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska si\u0111e, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.\n23:11 Idu\u0107e no\u0107i pristupi mu Gospodin i re\u010de: \"Hrabro samo! Jer kao \u0161to si za me svjedo\u010dio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedo\u010di\u0161!\"\n23:12 Kad osvanu dan, skova\u0161e \u017didovi urotu i zakle\u0161e se da ne\u0107e ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.\n23:13 Bilo je vi\u0161e od \u010detrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.\n23:14 Oni odu k velikim sve\u0107enicima i starje\u0161inama pa reknu: \"Zakletvom se zaklesmo ni\u0161ta ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.\n23:15 Stoga vi sada zajedno s Vije\u0107em predo\u010dite tisu\u0107niku neka vam ga dovede kao da kanite to\u010dnije razaznati njegov slu\u010daj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i pribli\u017ei.\"\n23:16 Ali sin Pavlove sestre do\u010du za zavjeru, pribli\u017ei se i u\u0111e u vojarnu dojaviti Pavlu.\n23:17 Pavao pak pozove jednog satnika i re\u010de mu: \"Ovog mladi\u0107a odvedi k tisu\u0107niku: ima mu ne\u0161to dojaviti.\"\n23:18 On ga uze, odvede k tisu\u0107niku i re\u010de mu: \"Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladi\u0107a privedem k tebi; ima ti ne\u0161to re\u0107i.\"\n23:19 Tisu\u0107nik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: \"\u0160to mi ima\u0161 dojaviti?\"\n23:20 \"\u017didovi su se, re\u010de on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovede\u0161 u Vije\u0107e kao da se kane to\u010dnije raspitati o njemu.\n23:21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga \u010deka vi\u0161e od \u010detrdeset onih koji se zakle\u0161e da ne\u0107e jesti ni piti dok ga ne smaknu. Ve\u0107 su spremni, samo \u010dekaju tvoju privolu.\"\n23:22 Tisu\u0107nik onda otpusti mladi\u0107a i zapovjedi mu: \"Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.\"\n23:23 Zatim dozva dva satnika i re\u010de im: \"Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon tre\u0107e no\u0107ne ure po\u0111u u Cezareju.\n23:24 Neka se pripravi \u017eivina na koju \u0107e se posaditi Pavao te \u017eiv i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.\"\n23:25 Napisa i pismo ovoga sadr\u017eaja:\n23:26 \"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!\n23:27 Ovoga \u010dovjeka \u017didovi uhvati\u0161e i tek \u0161to ga ne smako\u0161e kadli s vojskom pritr\u010dah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.\n23:28 Htjedoh saznati za \u0161to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vije\u0107e.\n23:29 Utvrdih da ga okrivljuju za ne\u0161to prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslu\u017eio smrt ili okove.\n23:30 Kad mi pak dojavi\u0161e da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tu\u017eitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.\"\n23:31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uze\u0161e Pavla i odvedo\u0161e ga no\u0107u u Antipatridu.\n23:32 Sutradan ostave konjanike da s njime po\u0111u dalje, a oni se vrati\u0161e u vojarnu.\n23:33 Kad konjanici stigo\u0161e u Cezareju, uru\u010di\u0161e upravitelju pismo i privedo\u0161e mu Pavla.\n23:34 Po\u0161to upravitelj pro\u010dita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:\n23:35 \"Saslu\u0161at \u0107u te, re\u010de, kad pristignu i tu\u017eitelji tvoji.\" Onda zapovjedi \u010duvati ga u dvoru Herodovu.\n24:1 Nakon pet dana si\u0111e veliki sve\u0107enik Ananija s nekim starje\u0161inama i odvjetnikom, nekim Tertulom te iznije\u0161e upravitelju tu\u017ebu protiv Pavla.\n24:2 Po\u0161to dozva\u0161e Pavla, po\u010de ga Tertul optu\u017eivati: \"Veliki mir \u0161to ga po tebi, vrli Felikse, u\u017eivamo i boljitak \u0161to tvojom providno\u0161\u0107u narodu ovomu nastaje,\n24:3 u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalno\u0161\u0107u.\n24:4 Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslu\u0161a\u0161.\n24:5 Utvrdismo da je ovaj \u010dovjek kuga, da pokre\u0107e bune me\u0111u svim \u017didovima po svijetu, da je kolovo\u0111a nazaretske sljedbe,\n24:6 da je \u010dak i Hram poku\u0161ao oskvrnuti pa ga uhitismo.\n24:7 #\n24:8 Od njega, ako ga o svemu tomu ispita\u0161, mo\u017ee\u0161 saznati za \u0161to ga mi optu\u017eujemo.\"\n24:9 Podr\u017ea\u0161e ga i \u017didovi tvrde\u0107i da je tako.\n24:10 Nato Pavao odvrati po\u0161to mu upravitelj kimnu da govori: \"Kako znam da si ve\u0107 mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se du\u0161e branim.\n24:11 Ta mo\u017ee\u0161 se osvjedo\u010diti da nema vi\u0161e od dvanaest dana otkad uza\u0111oh u Jeruzalem da se poklonim.\n24:12 A nisu me na\u0161li ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podi\u017eem, ni u sinagogama, ni po gradu.\n24:13 I ne mogu ti dokazati ono za \u0161to me sada optu\u017euju.\"\n24:14 \"Jam\u010dim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom slu\u017eim ota\u010dkom Bogu vjeruju\u0107i u sve \u0161to je u Zakonu i u Prorocima napisano,\n24:15 uzdaju\u0107i se u Boga da \u0107e uskrsnuti pravednici i nepravednici, \u0161to oni i sami o\u010dekuju.\n24:16 Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima.\"\n24:17 \"Nakon vi\u0161e godina do\u0111oh da donesem milostinju za svoj narod i prinose;\n24:18 dok sam ih prinosio, na\u0111o\u0161e me posve\u0107ena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u mete\u017eu.\n24:19 Ali neki \u017didovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optu\u017ee me ako \u0161to imaju protiv mene.\n24:20 Ili neka ovi sami ka\u017eu: koji su zlo\u010din na meni na\u0161li kad sam stajao pred Vije\u0107em,\n24:21 osim mo\u017eda one jedne rije\u010di koju doviknuh me\u0111u njima stoje\u0107i: Zbog uskrsnu\u0107a mrtvih sudi mi se danas pred vama!\"\n24:22 Nato Feliks, koji je to\u010dno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekav\u0161i: \"Kada do\u0111e tisu\u0107nik Lizija, rije\u0161it \u0107u va\u0161 spor.\"\n24:23 Satniku pak naredi da se Pavao \u010duva, ali da u\u017eiva olak\u0161ice i da se nikomu od njegovih ne brani poslu\u017eivati ga.\n24:24 Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom \u017eenom Druzilom koja bija\u0161e \u017didovka; posla po Pavla i poslu\u0161a ga o vjeri u Isusa Krista.\n24:25 Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdr\u017eljivosti i budu\u0107em Sudu, Feliks upla\u0161en re\u010de: \"Zasad idi, a kad na\u0111em vremena, pozvat \u0107u te.\"\n24:26 Ujedno se nadao da \u0107e mu Pavao dati novaca. Zato ga je \u010de\u0161\u0107e pozivao i s njim razgovarao.\n24:27 Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hote\u0107i ugoditi \u017didovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.\n25:1 Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uzi\u0111e iz Cezareje u Jeruzalem.\n25:2 Veliki mu sve\u0107enici i prvaci \u017eidovski iznije\u0161e tu\u017ebu protiv Pavla te ga zaklinjahu\n25:3 i\u0161tu\u0107i milost protiv Pavla: da ga po\u0161alje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu.\n25:4 Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da \u0107e uskoro onamo.\n25:5 \"Ovla\u0161teni dakle me\u0111u vama, re\u010de, neka sa mnom si\u0111u pa ako na tom \u010dovjeku ima krivnje, neka ga tu\u017ee.\"\n25:6 Po\u0161to se u njih zadr\u017ei najvi\u0161e osam ili deset dana, si\u0111e u Cezareju. Sutradan sjede na suda\u010dku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao.\n25:7 Kad se on pojavi, okru\u017ei\u0161e ga \u017didovi koji su si\u0161li iz Jeruzalema i iznije\u0161e protiv njega mnoge i te\u0161ke optu\u017ebe kojih ne mogahu dokazati.\n25:8 Pavao se branio: \"Ni\u010dim se nisam ogrije\u0161io ni o \u017eidovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.\"\n25:9 Nato Fest hote\u0107i ugoditi \u017didovima, odvrati Pavlu: \"Ho\u0107e\u0161 li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?\"\n25:10 A Pavao \u0107e: \"Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. \u017didovima ni\u0161ta ne skrivih, kao \u0161to i ti veoma dobro zna\u0161.\n25:11 Ako sam pak doista \u0161to skrivio i u\u010dinio \u0161togod \u0161to zavre\u0111uje smrt, ne izmi\u010dem smrti; ako li pak ne stoji ono za \u0161to me ovi tu\u017ee, nitko me ne mo\u017ee njima izru\u010diti. Na cara se prizivljem!\"\n25:12 Tada se Fest posavjetova s vije\u0107em pa odgovori: \"Na cara si se prizvao, pred cara \u0107e\u0161 i\u0107i!\"\n25:13 Nekoliko dana poslije do\u0111u kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa.\n25:14 Kako se ondje zadr\u017ea\u0161e nekoliko dana, izlo\u017ei Fest kralju to o Pavlu: \"Ima neki \u010dovjek, re\u010de, \u0161to ga je Feliks ostavio uznikom.\n25:15 Kad bijah u Jeruzalemu, iznije\u0161e veliki sve\u0107enici i starje\u0161ine protiv njega tu\u017ebu i zatra\u017ei\u0161e osudu.\n25:16 Odgovorih im da u Rimljana nije obi\u010daj izru\u010divati kojega \u010dovjeka prije negoli se, optu\u017een, suo\u010di s tu\u017eiteljima i dobije prigodu da se brani od optu\u017ebe.\n25:17 Po\u0161to zajedno do\u0111osmo ovamo, bez ikakva odga\u0111anja sjedoh ja sutradan na suda\u010dku stolicu i zapovjedih dovesti toga \u010dovjeka.\n25:18 Tu\u017eitelji ga okru\u017ei\u0161e, ali ne iznije\u0161e tu\u017ebe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslu\u0107ivao,\n25:19 nego su protiv njega imali ne\u0161to prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je \u017eiv.\n25:20 Ne snalaze\u0107i se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi.\n25:21 Budu\u0107i da se Pavao prizivom podlo\u017eio presudi njegova Veli\u010danstva, zapovjedih da ga \u010duvaju dok ga ne po\u0161aljem caru.\"\n25:22 Na to \u0107e Agripa Festu: \"Htio bih i ja \u010duti toga \u010dovjeka.\" \"Sutra \u0107e\u0161 ga, re\u010de, \u010duti.\"\n25:23 Sutradan dakle do\u0111u Agripa i Berenika s velikim sjajem te u\u0111u u dvoranu zajedno s tisu\u0107nicima i najuglednijim gradskim mu\u017eevima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla,\n25:24 re\u010de Fest: \"Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazo\u010dni, gledajte ovoga \u010dovjeka! Zbog njega me sav narod \u017eidovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vi\u010du\u0107i da on ne smije vi\u0161e \u017eivjeti.\n25:25 Ali ja na\u0111oh da nije u\u010dinio ni\u0161ta \u010dime bi zaslu\u017eio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veli\u010danstvo, odlu\u010dih poslati mu ga.\n25:26 Ja nemam ni\u0161ta pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpa\u010de preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao \u0161to napisati.\n25:27 \u010cini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne nazna\u010diti optu\u017ebu protiv njega.\"\n26:1 Nato Agripa re\u010de Pavlu: \"Dopu\u0161ta ti se o sebi govoriti.\" Pavao ispru\u017ei ruku i stade se braniti:\n26:2 \"Smatram se sretnim \u0161to se u svemu za \u0161to me \u017didovi optu\u017euju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,\n26:3 jer ti najbolje poznaje\u0161 \u017eidovske obi\u010daje i zadjevice. Zato me, molim, velikodu\u0161no poslu\u0161aj.\"\n26:4 \"Dakle, \u017eivot moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi \u017didovi.\n26:5 Poznaju me odavna te mogu, ako samo ho\u0107e, svjedo\u010diti da sam po najstro\u017eoj sljedbi na\u0161e vjere \u017eivio kao farizej.\n26:6 I sada stojim pred sudom zbog nade u obe\u0107anje koje Bog dade ocima na\u0161im\n26:7 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena na\u0161ih, svesrdno no\u0107u i danju slu\u017ee\u0107i Bogu. Za tu me nadu, kralju, tu\u017ee \u017didovi.\n26:8 Za\u0161to nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?\"\n26:9 \"Pa i ja sam neko\u0107 smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazare\u0107anina.\n26:10 To sam i \u010dinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, po\u0161to od velikih sve\u0107enika dobih punomo\u0107, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali\n26:11 i po svim ih sinagogama \u010desto mu\u010denjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih \u010dak i u tu\u0111im gradovima.\"\n26:12 \"Radi toga po\u0111oh u Damask s punomo\u0107i i ovla\u0161tenjem velikih sve\u0107enika\n26:13 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.\n26:14 Po\u0161to popadasmo na zemlju, za\u010duh glas \u0161to mi govora\u0161e hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, za\u0161to me progoni\u0161? Te\u0161ko ti se protiv ostana pra\u0107akati.'\n26:15 Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin \u0107e mi: 'Ja sam Isus koga ti progoni\u0161!\n26:16 Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslu\u017eitelja i svjedoka onoga \u0161to si vidio i \u0161to \u0107u ti pokazati.\n26:17 Izbavit \u0107u te od naroda i od pogana kojima te \u0161aljem\n26:18 da im otvori\u0161 o\u010di pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime opro\u0161tenje grijeha i ba\u0161tinu me\u0111u posve\u0107enima.'\"\n26:19 \"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlu\u0161an nebeskom vi\u0111enju.\n26:20 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji \u017eidovskoj i poganima navje\u0161\u0107ivah da se pokaju i obrate k Bogu i \u010dine djela dostojna obra\u0107enja.\n26:21 Zbog toga me \u017didovi uhvati\u0161e u Hramu i poku\u0161a\u0161e ubiti.\n26:22 Ali s pomo\u0107u Bo\u017ejom sve do dana dana\u0161njega svjedo\u010dim, evo, malu i veliku, ne govore\u0107i ni\u0161ta osim onoga \u0161to Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:\n26:23 da \u0107e Krist trpjeti i da \u0107e on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navje\u0161\u0107ivati narodu i poganima.\"\n26:24 Dok se on tako branio, Fest \u0107e mu u sav glas: \"Mahnita\u0161, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo.\"\n26:25 \"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rije\u010di istine i razbora kazujem.\n26:26 Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ni\u0161ta mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.\n26:27 Vjeruje\u0161 li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruje\u0161!\"\n26:28 Agripa \u0107e Pavlu: \"Zamalo pa me uvjeri te kr\u0161\u0107aninom postah!\"\n26:29 Pavao pak: \"Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slu\u0161aju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!\"\n26:30 Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.\n26:31 Udaljuju\u0107i se govorili su me\u0111u sobom: \"Ovaj \u010dovjek ne \u010dini ni\u0161ta \u010dime bi zaslu\u017eio smrt ili okove.\"\n26:32 Agripa pak re\u010de Festu: \"Ovaj bi \u010dovjek mogao biti pu\u0161ten da se nije prizvao na cara.\"\n27:1 Kad je odlu\u010deno da odjedrimo u Italiju, predado\u0161e i Pavla i neke druge uznike satniku carske \u010dete, imenom Juliju.\n27:2 Popesmo se na neku adramitsku la\u0111u koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.\n27:3 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom \u010dovje\u010dno postupao, dopusti mu po\u0107i k prijateljima da se pobrinu za nj.\n27:4 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni -\n27:5 pa preplovili more du\u017e Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.\n27:6 Ondje satnik na\u0111e neku aleksandrijsku la\u0111u za Italiju i ukrca nas na nju.\n27:7 Vi\u0161e smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone\n27:8 pa jedva jedvice plove\u0107i uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristani\u0161ta, blizu kojega je grad Laseja.\n27:9 Kad je nakon duljeg vremena plovidba ve\u0107 postala pogibeljna jer je Post ve\u0107 bio izminuo, opominja\u0161e Pavao:\n27:10 \"Ljudi, govorio im je, vidim da \u0107e plovidba biti nezgodna i na veliku \u0161tetu ne samo za tovar i la\u0111u nego i za na\u0161e \u017eivote.\"\n27:11 Ali je satnik vi\u0161e vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rije\u010dima.\n27:12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, ve\u0107ina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, \u0161to gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.\n27:13 Uto duhne blagi ju\u017enjak i oni, misle\u0107i da bi mogli ostvariti naum, digo\u0161e sidro i zaplovi\u0161e tik uz Kretu.\n27:14 Ali nedugo zatim razbjesni se \u017eestok vjetar zvan sjeveroisto\u010dnjak.\n27:15 Zahvati la\u0111u te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.\n27:16 Prolaze\u0107i ispod nekog oto\u010di\u0107a zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti \u010damac.\n27:17 Podigo\u0161e ga pa upotrijebi\u0161e snast da potpa\u0161u la\u0111u. Boje\u0107i se pak da se ne nasu\u010du u Sirti, spusti\u0161e prvenja\u010du. Tako ih je nosilo.\n27:18 Budu\u0107i da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rije\u0161i\u0161e tovara,\n27:19 a tre\u0107i dan svojim rukama izbaci\u0161e brodsku opremu.\n27:20 Kako se pak vi\u0161e dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je ve\u0107 propala svaka nada da \u0107emo se spasiti.\n27:21 Ni jelo se ve\u0107 dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i re\u010de: \"Trebalo je, ljudi, poslu\u0161ati me, ne se otiskivati od Krete i izbje\u0107i ovu nepogodu i \u0161tetu.\n27:22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni \u017eiva du\u0161a izme\u0111u vas ne\u0107e stradati, nego samo la\u0111a.\n27:23 No\u0107as mi se ukaza an\u0111eo Boga \u010diji sam i komu slu\u017eim\n27:24 te re\u010de: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'\n27:25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit \u0107e kako mi je re\u010deno.\n27:26 Ali treba da se nasu\u010demo na neki otok.\"\n27:27 Bija\u0161e ve\u0107 \u010detrnaesta no\u0107 \u0161to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko pono\u0107i nasluti\u0161e mornari da im se primi\u010de neka zemlja.\n27:28 Baciv\u0161i olovnicu, na\u0111o\u0161e dvadeset hvati dubine; malo poslije baci\u0161e je opet i na\u0111o\u0161e ih petnaest.\n27:29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baci\u0161e s krme \u010detiri sidra i\u0161\u010dekuju\u0107i da se razdani.\n27:30 Kad su mornari bili naumili ute\u0107i iz la\u0111e i po\u010deli spu\u0161tati \u010damac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,\n27:31 re\u010de Pavao satniku i vojnicima: \"Ako ovi ne ostanu na la\u0111i, vi se spasiti ne mo\u017eete!\"\n27:32 Nato vojnici presjeko\u0161e u\u017ead \u010damca i pusti\u0161e da padne.\n27:33 Do pred svanu\u0107e nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: \"\u010cetrnaesti je danas dan, re\u010de, \u0161to bez jela \u010dekate, ni\u0161ta ne okusiv\u0161i.\n27:34 Stoga vas molim: zalo\u017eite ne\u0161to jer to je za va\u0161 spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave ne\u0107e propasti.\"\n27:35 Rekav\u0161i to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.\n27:36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.\n27:37 A svih nas je u la\u0111i bilo dvjesta sedamdeset i \u0161est du\u0161a.\n27:38 Jednom nasi\u0107eni, stanu rastere\u0107ivati la\u0111u bacaju\u0107i \u017eito u more.\n27:39 Kad osvanu, mornari ne prepozna\u0161e zemlje; razabra\u0161e neki zaljev ravne obale pa odlu\u010de, bude li mogu\u0107e, u nj zavesti la\u0111u.\n27:40 Odrije\u0161e sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenja\u010du prema vjetru pa udare k obali.\n27:41 Ali naletje\u0161e na pli\u0107ak i nasuka\u0161e brod: pramac, nasa\u0111en, osta nepomi\u010dan, a krmu razdira\u0161e \u017eestina valova.\n27:42 Tada vojnici naumi\u0161e poubijati su\u017enje da ne bi koji isplivao i pobjegao,\n27:43 ali im satnik, hote\u0107i spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poska\u010du i iza\u0111u na kraj,\n27:44 a ostali \u0107e, tko na daskama, tko na olupinama la\u0111e. Tako svi \u017eivi i zdravi prispje\u0161e na kopno.\n28:1 Jednom spa\u0161eni, doznasmo da se otok zove Malta.\n28:2 Uro\u0111enici nam iskazivahu nesvakida\u0161nje \u010dovjekoljublje. Zapali\u0161e krijes i okupi\u0161e nas oko njega jer je po\u010dela ki\u0161a i bilo zima.\n28:3 Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vru\u0107ine iza\u0111e zmija i pripije mu se za ruku.\n28:4 Kad su uro\u0111enici vidjeli gdje mu \u017eivotinja visi o ruci, govorili su me\u0111u sobom: \"Ovaj je \u010dovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da \u017eivjeti.\"\n28:5 Ali on otrese \u017eivotinju u vatru i ne bi mu ni\u0161ta;\n28:6 a oni o\u010dekivahu da \u0107e ote\u0107i i umah se sru\u0161iti mrtav. Po\u0161to su dugo \u010dekali i vidjeli da mu se ni\u0161ta neobi\u010dno nije dogodilo, promijeni\u0161e mi\u0161ljenje te stado\u0161e govoriti da je bog.\n28:7 U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio.\n28:8 A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je le\u017eao. Pavao u\u0111e k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlije\u010di ga.\n28:9 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali.\n28:10 Oni nas mnogim po\u010dastima po\u010dasti\u0161e i na odlasku nam priskrbi\u0161e \u0161to je potrebno.\n28:11 Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom la\u0111om koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure.\n28:12 Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.\n28:13 Odande plove\u0107i uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu ju\u017enjak te za dva dana stigosmo u Puteole.\n28:14 Ondje na\u0111osmo bra\u0107u koja nas zamoli\u0161e da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim.\n28:15 Kada su tamo\u0161nja bra\u0107a \u010dula za nas, izi\u0111o\u0161e nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se.\n28:16 A kad u\u0111osmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je \u010duvao.\n28:17 Nakon tri dana sazva on \u017eidovske prvake. Kad se sabra\u0161e, re\u010de im: \"Ja, bra\u0107o, ne u\u010dinih ni\u0161ta protiv naroda ni obi\u010daja ota\u010dkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predado\u0161e u ruke Rimljana.\n28:18 Oni me nakon istrage htjedo\u0161e pustiti jer nije na meni bilo ni\u0161ta \u010dime bih bio zaslu\u017eio smrt.\n28:19 Kako se \u017didovi tome oprije\u0161e, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga \u0161to bih imao bilo za \u0161to tu\u017eiti svoj narod.\n28:20 S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.\"\n28:21 Oni mu odvrate: \"Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle bra\u0107e o tebi \u0161to zlo javio ili rekao.\n28:22 Nego htjeli bismo od tebe \u010duti \u0161to misli\u0161 jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturje\u010di.\"\n28:23 Nato ureko\u0161e dan pa do\u0111o\u0161e mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedo\u010dio o kraljevstvu Bo\u017ejemu te ih od jutra do ve\u010deri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.\n28:24 I jedne uvjeri\u0161e njegove rije\u010di, a drugi nisu vjerovali.\n28:25 Neslo\u017eni tako me\u0111u sobom, stado\u0161e se razilaziti kadli im Pavao re\u010de jo\u0161 jednu rije\u010d: \"Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku re\u010de ocima va\u0161im:\n28:26 Idi k tomu narodu i reci mu: Slu\u0161at \u0107ete, slu\u0161ati - i ne\u0107ete razumjeti; gledat \u0107ete, gledati - i ne\u0107ete vidjeti!\n28:27 Jer usalilo se srce naroda ovoga: u\u0161i za\u010depi\u0161e, o\u010di zatvori\u0161e da o\u010dima ne vide, u\u0161ima ne \u010duju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlije\u010dim.\n28:28 Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Bo\u017eje; oni \u0107e poslu\u0161ati!\"\n28:29 #\n28:30 Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu,\n28:31 propovijedao kraljevstvo Bo\u017eje i nau\u010davao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.","title":"Croatian Bible: Acts","type":"page"}