{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/aes.htm","path":"bib/wb/cro/aes.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/aes.htm","text":"1:1 Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina \u0160imejeva, sina Ki\u0161ova, iz Benjaminova plemena, usni san.\n1:1 Mordokaj je bio \u017didov koji je \u017eivio u gradu Suzi, ugledan \u010dovjek, \u010dinovnik na kraljevu dvoru;\n1:1 bio je jedan od onih zarobljenika \u0161to ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem.\n1:1 Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji.\n1:1 Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brek\u0107u sna\u017eno.\n1:1 Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih.\n1:1 Bio je dan mraka i tame, jada i pe\u010dali, \u010demera i velike pometenosti na zemlji.\n1:1 Sav narod pravednih, smu\u0107en od straha pred vlastitim nesre\u0107ama, spremi se na propast i zavapi k Bogu.\n1:1 Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom.\n1:1 Ogranu svjetlo i sunce te se poni\u017eeni uzvisi\u0161e i pro\u017edrije\u0161e mo\u0107ne.\n1:1 Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao \u0161to Bog kani u\u010diniti, po\u0161to se probudi, zadr\u017ea to u srcu trude\u0107i se do no\u0107i da svakoj pojedinosti doku\u010di zna\u010denje.\n1:1 Mordokaj je mirno boravio u kraljevskoj pala\u010di s Gabatom i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su \u010duvala dvor.\n1:1 Slu\u0161ao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podi\u0107i ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju.\n1:1 A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, po\u0161to su priznali, bijahu usmr\u0107eni.\n1:1 Kralj odredi da se zapi\u0161u ti doga\u0111aji da bi se sa\u010duvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj.\n1:1 Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj pala\u010di i obdari ga poklonima.\n1:1 Ali Haman Hamdatin, Aga\u0111anin, koji bija\u0161e u \u010dasti kod kralja, nastoja\u0161e da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha.\n1:1 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.\n1:2 U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvr\u0111avi grada Suze,\n1:3 tre\u0107e godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i slu\u017ebenike. Na\u0161li su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odli\u010dnici i pokrajinski upravitelji.\n1:4 Punih sto i osamdeset dana pokaziva\u0161e on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i veli\u010danstveni sjaj veli\u010dine svoje.\n1:5 Kad je pro\u0161lo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje pala\u010de sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvr\u0111avi grada Suze, od najvi\u0161ega pa do najni\u017eega.\n1:6 Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubi\u010dasta skrleta bile su pri\u010dvr\u0161\u0107ene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.\n1:7 Za pi\u0107e su slu\u017eili zlatni pehari, sve jedan druga\u010diji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj mo\u0107i.\n1:8 Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj \u017eelji.\n1:9 I kraljica Va\u0161ti priredi gozbu za \u017eene u kraljevskoj pala\u010di kralja Ahasvera.\n1:10 Sedmoga dana, kad srce kraljevo bija\u0161e veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu slu\u017eili,\n1:11 da dovedu preda nj kraljicu Va\u0161ti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privla\u010dna.\n1:12 Ali se kraljica Va\u0161ti ne htjede odazvati kraljevu pozivu \u0161to joj ga preneso\u0161e dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srd\u017eba rasplamsa.\n1:13 Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako prou\u010davao me\u0111u onima koji su poznavali zakone i pravo.\n1:14 Najbli\u017ei su mu bili Karsena, \u0160etar, Admata, Tar\u0161i\u0161, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.\n1:15 Upita ih: \"\u0160to treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Va\u0161ti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saop\u0107ili dvorani?\"\n1:16 Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: \"Kraljica je Va\u0161ti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera.\n1:17 Jer \u0107e za dr\u017eanje kralji\u010dino doznati sve \u017eene pa \u0107e prezirati svoje mu\u017eeve govore\u0107i: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Va\u0161ti, ali ona ne htjede do\u0107i.'\n1:18 I \u017eene \u0107e knezova perzijskih i medijskih, po\u0161to doznaju za kralji\u010dino pona\u0161anje, jo\u0161 danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa \u0107e biti prkosa i prezira u izobilju.\n1:19 Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne me\u0111u zakone Perzije i Medije, tako da se vi\u0161e ne mo\u017ee opozvati, da se Va\u0161ti ne smije vi\u0161e pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku \u010dast drugoj \u017eeni, boljoj od nje.\n1:20 Kad se ta naredba koju \u0107e kralj u\u010diniti pro\u010duje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve \u0107e \u017eene iskazivati po\u0161tovanje svojim mu\u017eevima, od najvi\u0161ega pa do najni\u017eega.\"\n1:21 Rije\u010d se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on u\u010dini kako mu je savjetovao Memukan.\n1:22 Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona slu\u017eila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki mu\u017e bude gospodar u svojoj ku\u0107i.\n2:1 Poslije tih doga\u0111aja, kako mu se uti\u0161a gnjev, kralj Ahasver sjeti se Va\u0161tije, onoga \u0161to je ona u\u010dinila i \u0161to je bilo odlu\u010deno protiv nje.\n2:2 Reko\u0161e tada momci \u0161to slu\u017eahu kralja: \"Neka se potra\u017ee za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.\n2:3 Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvr\u0111avi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, \u010duvara \u017eena. On \u0107e se pobrinuti za njihovu njegu.\n2:4 Ona djevojka koja se najvi\u0161e svidi o\u010dima kraljevim neka kraljuje umjesto Va\u0161tije.\" Bija\u0161e to po volji kralju, i on tako uradi.\n2:5 U tvr\u0111avi grada Suze bio je neki \u017didov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina \u0160imeja, sina Ki\u0161ova, iz plemena Benjaminova.\n2:6 On je bio protjeran iz Jeruzalema me\u0111u prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom.\n2:7 On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, k\u0107erku strica svoga, jer ona ne ima\u0111a\u0161e ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao k\u0107erku.\n2:8 Kako se za\u010du za kraljevu rije\u010d i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvr\u0111avi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedo\u0161e i Esteru u kraljevu pala\u010du, pod nadzor Hegeja, \u010duvara \u017eena.\n2:9 Djevojka se svidje njegovim o\u010dima, ste\u010de ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljep\u0161avanje i uzdr\u017eavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema.\n2:10 Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bija\u0161e zabranio da to u\u010dini.\n2:11 Svakoga je dana Mordokaj \u0161etao pred dvori\u0161tem harema da bi doznao kako se Estera osje\u0107a i kako se prema njoj odnose.\n2:12 Svaka je djevojka morala u\u0107i kralju kad je na nju, prema uredbi za \u017eene, do\u0161ao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se zavr\u0161avalo razdoblje njihova uljep\u0161avanja: \u0161est mjeseci uljem iz mirne, a \u0161est mjeseci balzamom i ostalim pomastima za \u017eensku njegu.\n2:13 Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopu\u0161teno da sa sobom iz harema u kraljevsku pala\u010du ponese sve \u0161to bi zatra\u017eila.\n2:14 Ona bi ulazila uve\u010der, a ujutro bi se vra\u0107ala u drugi harem, pod nadzorom \u0160aa\u0161gaza, kraljeva eunuha, \u010duvara prile\u017enica. Vi\u0161e se ne bi vra\u0107ala kralju, osim ako bi je posebno za\u017eelio i dozvao je k sebi poimence.\n2:15 Kada do\u0111e red na Esteru, k\u0107erku Abihajla, koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pok\u0107erio, da u\u0111e kralju, ona ne zatra\u017ei ni\u0161ta osim onoga \u0161to joj bija\u0161e rekao Hegej, kraljev eunuh, \u010duvar \u017eena. Ipak je pobu\u0111ivala udivljenje svih koji su je gledali.\n2:16 Esteru, dakle, uvedo\u0161e kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku pala\u010du, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja.\n2:17 Kralj zavolje Esteru vi\u0161e od svih drugih \u017eena; vi\u0161e nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I polo\u017ei on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Va\u0161tije ona posta kraljicom.\n2:18 Nakon toga priredi kralj u \u010dast Estere veliku gozbu za svoje knezove i slu\u017ebenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski dare\u017eljivo.\n2:19 Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sje\u0111a\u0161e na vratima kraljevim.\n2:20 Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao \u0161to joj Mordokaj bija\u0161e naredio. Estera se i dalje dr\u017eala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbni\u0161tvom.\n2:21 U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tere\u0161, dva kraljeva dvoranina, \u010duvari praga, planu\u0161e gnjevom i po\u010de\u0161e snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera.\n2:22 Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saop\u0107i kralju.\n2:23 Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obje\u0161ena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.\n3:1 Poslije tih doga\u0111aja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Aga\u0111anina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim.\n3:2 Svi slu\u017ebenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali ni\u010dice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao ni\u010dice.\n3:3 Slu\u017ebenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim reko\u0161e Mordokaju: \"Za\u0161to prestupa\u0161 kraljevu zapovijed?\"\n3:4 Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne poslu\u0161a. Onda oni to dojavi\u0161e Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bija\u0161e rekao da je \u017didov.\n3:5 Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada ni\u010dice pred njim, jako se razljuti.\n3:6 A kad dozna kojemu narodu pripada, u\u010dini mu se premalo podi\u0107i ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve \u017didove koji su \u017eivjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.\n3:7 U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazo\u010dnosti Hamana baci\u0161e \"Pur\", to jest \u017edrijeb, da utvrde dan i mjesec. \u017ddrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara.\n3:8 I Haman kaza kralju Ahasveru: \"U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut me\u0111u drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni druga\u010diji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne dr\u017ee kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.\n3:9 Ako je kralju po volji, neka se raspi\u0161e da se oni zatru; a ja \u0107u izbrojiti deset tisu\u0107a srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu.\"\n3:10 Nakon toga kralj skinu pe\u010datni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Aga\u0111aninu, neprijatelju \u017didova,\n3:11 i kaza mu: \"Neka ti bude novac i narod, pa u\u010dini s njim \u0161to bude dobro u tvojim o\u010dima.\"\n3:12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome \u0161to je nalo\u017eio Haman sastavi\u0161e pisma i upravi\u0161e ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima \u0161to stajahu na \u010delu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pe\u010dat.\n3:13 Po skorote\u010dama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi \u017didovi, od dje\u010daka do staraca, djeca i \u017eene uni\u0161te, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara.\n3:13 Ovo je prijepis poslanice: \"Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podlo\u017enim mjesnim glavarima ovako pi\u0161e:\n3:13 Budu\u0107i da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlu\u010dih, ne zanesen oholo\u0161\u0107u mo\u0107i nego u \u017eelji da uvijek blago i \u010dovje\u010dno vladam, dati podanicima spokojan \u017eivot i pru\u017eiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te u\u010dvrstiti mir za kojim svi ljudi \u017eude.\n3:13 Po\u0161to sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se me\u0111u nama izdvaja razborito\u0161\u0107u i koji se isti\u010de proku\u0161anom odano\u0161\u0107u i ustrajnom vjerno\u0161\u0107u i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu,\n3:13 prokazao je da se me\u0111u ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vje\u010dno prezire kraljeve odluke tako te se ne mo\u017ee u\u010dvrstiti zajedni\u010dko carstvo kojim ina\u010de besprijekorno upravljamo.\n3:13 Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se isti\u010de na\u010dinom \u017eivota \u0161to odstupa od zakona, da zbog neslaganja s na\u0161im naumima po\u010dinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne mo\u017ee u\u010dvrstiti.\n3:13 Stoga nare\u0111ujemo da se, zajedno sa \u017eenama i djecom, neprijateljskim ma\u010devima bez ikakva sa\u017ealjenja i milosr\u0111a potpuno iskorijene oni koji vam budu nazna\u010deni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i na\u0161ega drugog oca, i to \u010detrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, teku\u0107e godine.\n3:13 Tako \u0107e se, po\u0161to nekada\u0161nji i dana\u0161nji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubudu\u0107e za sva vremena na\u0161i poslovi mo\u0107i odvijati postojano i nesmetano.\"\n3:14 Sadr\u017eaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan.\n3:15 Skorote\u010de \u017eurno poteko\u0161e s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvr\u0111avi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i \u010dastili se, grad je Suza bio uznemiren.\n4:1 Mordokaj doznade za sve \u0161to se dogodilo: razdera na sebi haljine, navu\u010de kostrijet, posu se pepelom i pro\u0111e posred grada kukaju\u0107i glasno i gorko.\n4:2 Do\u0111e samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne moga\u0161e kroz njih pro\u0107i.\n4:3 U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rije\u010d i njegov proglas, me\u0111u \u017didovima zavladala \u017ealost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta le\u017eaj.\n4:4 Esterine djevojke i njezini eunusi do\u0111o\u0161e da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.\n4:5 Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio odre\u0111en za slu\u017ebu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega \u0161to se dogodilo i zbog \u010dega je takav.\n4:6 Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.\n4:7 Mordokaj mu pripovjedi \u0161to mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obe\u0107ao polo\u017eiti u kraljevu riznicu da bi mogao uni\u0161titi \u017didove.\n4:8 Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je poka\u017ee Esteri te da joj javi i nalo\u017ei neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod.\n4:8 \"Sjeti se dana siroma\u0161tva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi \u010dovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti.\n4:8 Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti.\"\n4:9 Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku.\n4:10 Estera odvrati Hataku i naredi mu da saop\u0107i Mordokaju:\n4:11 \"Svi slu\u017ebenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on mu\u0161karac ili \u017eena, koji nepozvan u\u0111e kralju u unutra\u0161nje predvorje \u010deka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pru\u017ei takvome svoje zlatno \u017eezlo i po\u0161tedi mu \u017eivot. A ja ve\u0107 trideset dana nisam bila pozvana kralju.\"\n4:12 Mordokaju bjehu saop\u0107ene Esterine rije\u010di,\n4:13 pa on poru\u010di Esteri: \"Nemoj misliti da \u0107e\u0161 se zato \u0161to se nalazi\u0161 u kraljevoj pala\u010di spasiti jedina od svih \u017didova:\n4:14 jer bude\u0161 li u ovoj prilici \u0161utjela, do\u0107i \u0107e \u017didovima pomo\u0107 i spas s druge strane, a ti \u0107e\u0161 s ku\u0107om svoga oca propasti. Tko zna nisi li se ba\u0161 i popela do kraljevske \u010dasti zbog \u010dasa kao \u0161to je ovaj?\"\n4:15 Estera i opet poru\u010di Mordokaju:\n4:16 \"Hajde, sakupi sve \u017didove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri no\u0107i ne jedite niti pijte. I ja \u0107u tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena u\u0107i \u0107u kralju i unato\u010d zakonu, pa treba li da poginem, poginut \u0107u.\"\n4:17 Mordokaj se onda povu\u010de i u\u010dini \u0161to mu je naredila Estera.\n4:17 I sjetiv\u0161i se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza:\n4:17 \"Gospode, Gospode, kralju koji vlada\u0161 nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasi\u0161 Izraela!\n4:17 Ti si stvorio nebo i zemlju i sve \u0161to je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se mo\u017ee tebi oprijeti, Gospodine!\n4:17 Tebi je sve poznato; ti zna\u0161, Gospodine: nisam pao ni\u010dice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz \u010dastoljublja. Ti zna\u0161 da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati.\n4:17 To sam u\u010dinio zato da ne metnem \u010dast koja se iskazuje \u010dovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Ne\u0107u pasti ni\u010dice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne \u010dinim iz oholosti.\n4:17 Sada, Gospodine, Bo\u017ee, kralju, Bo\u017ee Abrahamov, po\u0161tedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: \u017eele uni\u0161titi ono \u0161to je od po\u010detka bila tvoja ba\u0161tina.\n4:17 Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje!\n4:17 Poslu\u0161aj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni pla\u010d na\u0161, da bismo, ostav\u0161i \u017eivi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da i\u0161\u010deznu usta onih koji te hvale, o Gospode!\"\n4:17 I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred o\u010dima njihovim.\n4:17 I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, ute\u010de Gospodinu; po\u0161to svu\u010de sa sebe sjajne haljine, navu\u010de odje\u0107u tjeskobe i \u017ealosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukra\u0161avati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:\n4:17 \"Gospodine moj, kralju na\u0161, ti si jedini! Do\u0111i u pomo\u0107 meni koja sam sama, kojoj nema druge pomo\u0107i do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj.\n4:17 Ja sam od svoga djetinjstva slu\u0161ala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela me\u0111u svim drugim narodima: na\u0161e o\u010deve me\u0111u svim njihovim precima u svoju trajnu ba\u0161tinu i da si za njih u\u010dinio sve \u0161to si im obe\u0107ao.\n4:17 Ali smo sad sagrije\u0161ili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja na\u0161ih jer smo iskazivali po\u010dast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine!\n4:17 I sad oni, nezadovoljni ve\u0107 gor\u010dinom su\u017eanjstva na\u0161ega, stavi\u0161e ruke svoje u ruke kumira svojih da \u0107e poni\u0161titi odredbu usta tvojih, uni\u0161titi ba\u0161tinu tvoju, za\u010depiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i \u017ertvenika tvoga,\n4:17 a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa.\n4:17 Nemoj predati, Gospode, \u017eezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti na\u0161oj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je po\u010deo bjesniti protiv nas.\n4:17 Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme na\u0161ih jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva!\n4:17 Metni u moja usta primjerenu rije\u010d pred lavom, a njegovo srce zadahni mr\u017enjom na neprijatelja na\u0161ega; da zatre njega i njegove sumi\u0161ljenike.\n4:17 A nas oslobodi rukom svojom i do\u0111i u pomo\u0107 meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode!\n4:17 Sve ti je poznato pa zna\u0161 da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tu\u0111inca.\n4:17 Zna\u0161 tjeskobu moju, jer ja se gnu\u0161am nad znamenjem moga viso\u010danstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjese\u010dnog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni.\n4:17 Slu\u0161kinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada po\u010dastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica.\n4:17 I od dana uzdignu\u0107a svoga do danas slu\u0161kinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bo\u017ee Abrahamov.\n4:17 Bo\u017ee, nadasve mo\u0107ni, usli\u0161aj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!\"\n5:1 Tre\u0107ega dana, po\u0161to presta moliti, svu\u010de molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom.\n5:1 Tako \u010darobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije slu\u0161kinje. Na jednu se gotovo nje\u017eno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridr\u017eavala njezinu odje\u0107u.\n5:1 Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bija\u0161e veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha.\n5:1 Kroza sva je vrata u\u0161la pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom veli\u010danstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopo\u0161tovanje.\n5:1 Podigav\u0161i svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu slu\u0161kinje \u0161to je pred njom i\u0161la.\n5:1 Tada Bog sklonu kraljevu du\u0161u na blagost. Zabrinut, kralj sko\u010di sa svoga prijestolja i uze je u naru\u010dje dok ne do\u0111e k sebi. Hrabrio ju je utje\u0161nim rije\u010dima i upitao:\n5:1 \"\u0160to je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, ne\u0107e\u0161 umrijeti - na\u0161a je uredba za obi\u010dne ljude. Pri\u0111i!\"\n5:2 I podigav\u0161i zlatno \u017eezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i re\u010de: \"Govori mi!\"\n5:2 Ona mu re\u010de: \"Spazih te, gospodaru, kao an\u0111ela Bo\u017ejega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dra\u017eesti.\"\n5:2 Dok je jo\u0161 govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila.\n5:3 Kralj joj re\u010de: \"\u0160to je tebi, kraljice Estero? \u0160to \u017eeli\u0161? Bila to i polovica kraljevstva, dobit \u0107e\u0161 je!\"\n5:4 Estera odgovori: \"Neka kralj, ako mu je drago, do\u0111e s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila.\"\n5:5 Kralj odvrati: \"Obavijestite odmah Hamana da bi se izvr\u0161ila Esterina \u017eelja.\" Kralj dakle do\u0111e s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila.\n5:6 Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: \"\u0160to god zatra\u017ei\u0161, dobit \u0107e\u0161. \u0160to god za\u017eeli\u0161, bila to i polovica kraljevstva, bit \u0107e ti!\"\n5:7 Estera odgovori: \"Molba mi je i \u017eelja,\n5:8 ako sam na\u0161la milost u o\u010dima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi \u0161to molim i u\u010diniti \u0161to \u017eelim, da kralj ponovo do\u0111e s Hamanom na gozbu koju \u0107u sutra pripremiti za njih i tad \u0107u postupiti po rije\u010di kraljevoj.\"\n5:9 Toga dana Haman izi\u0111e sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim.\n5:10 Haman se ipak svlada. Ode ku\u0107i i posla po svoje prijatelje i po \u017eenu Zare\u0161u.\n5:11 Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mno\u0161tvu svojih sinova i o svemu onome \u010dime ga je kralj uzveli\u010dao i \u010dime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i slu\u017ebenike.\n5:12 Haman jo\u0161 dometnu: \"I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik.\n5:13 Ali me sve to ne mo\u017ee u\u010diniti sretnim dokle god gledam \u017didova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim.\"\n5:14 Re\u010de mu Zare\u0161a, \u017eena njegova, i svi prijatelji njegovi: \"Podigni vje\u0161ala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatra\u017ei od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu.\" Savjet se Hamanu u\u010dini dobar, pa on naredi da se podignu vje\u0161ala.\n6:1 Te no\u0107i kralj ne moga\u0161e usnuti. Zato naredi da mu donesu i \u010ditaju knjigu znamenitih doga\u0111aja, Ljetopise.\n6:2 Tu se na\u0111e zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tere\u0161a, dva dvoranina kraljeva, \u010duvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera.\n6:3 Kralj upita: \"Kakva je \u010dast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?\" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slu\u0161ahu, odgovori\u0161e: \"Ni\u0161ta nije u\u010dinjeno za nj.\"\n6:4 Kralj onda zapita: \"Tko je u predvorju?\" A to u vanjsko predvorje kraljevske pala\u010de bija\u0161e stigao Haman da tra\u017ei od kralja neka objese Mordokaja na vje\u0161alima koja su ve\u0107 bila podignuta za nj.\n6:5 Slu\u017ebenici kraljevi odgovori\u0161e: \"Eno se u predvorju nalazi Haman.\" \"Neka u\u0111e!\" - naredi kralj.\n6:6 Kako Haman u\u0111e, kralj ga upita: \"\u0160to treba u\u010diniti \u010dovjeku koga kralj ho\u0107e da po\u010dasti?\" Haman re\u010de u sebi: \"Koga ako ne mene kralj \u017eeli po\u010dastiti?\"\n6:7 Zato odgovori kralju: \"Za \u010dovjeka koga kralj \u017eeli po\u010dastiti\n6:8 treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam obla\u010di i dovesti konja kojega kralj ja\u0161e i polo\u017eiti mu na glavu kraljevsku krunu.\n6:9 Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kne\u017eeva kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj \u017eeli po\u010dastiti i na konju ga odveo na gradski trg uzvikuju\u0107i pred njim: 'Tako biva onome koga kralj ho\u0107e da po\u010dasti!'\"\n6:10 Kralj nato naredi Hamanu: \"Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa u\u010dini tako Mordokaju \u017didovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ni\u0161ta od onoga \u0161to si rekao!\"\n6:11 Haman uze haljine i konja: obu\u010de u haljine Mordokaja i provede ga na konju po trgu grada vi\u010du\u0107i pred njim: \"Tako biva onome koga kralj ho\u0107e da po\u010dasti!\"\n6:12 Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tu\u017ean i zastrte glave, ode \u017eurno ku\u0107i\n6:13 te ispri\u010da Zare\u0161i, \u017eeni svojoj, i svima prijateljima svojim \u0161to se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i \u017eena Zare\u0161a reko\u0161e: \"Ako Mordokaj, pred kojim si po\u010deo posrtati, pripada \u017eidovskom rodu, ne\u0107e\u0161 ga nadja\u010dati, nego \u0107e te on zacijelo oboriti.\"\n6:14 Jo\u0161 su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Do\u0161li su tra\u017eiti Hamana da ga \u017eurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.\n7:1 Kralj i Haman do\u0111o\u0161e na gozbu kraljici Esteri.\n7:2 I toga drugoga dana, dok se pilo vino, re\u010de kralj Esteri: \"Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit \u0107e ti udovoljena! Koja je tvoja \u017eelja? Ako je i pola kraljevstva, bit \u0107e ti!\"\n7:3 Kraljica Estera odgovori: \"Ako sam, kralju, na\u0161la milost u tvojim o\u010dima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni \u017eivot, a u ime \u017eelje moj narod!\n7:4 Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uni\u0161tenje. Da smo predani u roblje, \u0161utjela bih jer nevolja ne bi bila \u0161tetna po kralja.\"\n7:5 Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rije\u010d pa je upita: \"Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo \u0161to u\u010diniti?\" Estera tada odgovori: \"Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!\"\n7:6 Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.\n7:7 Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt pala\u010de. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj \u017eivot, jer je uvidio da je njegova nesre\u0107a pred kraljem gotova.\n7:8 Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bija\u0161e pao na po\u010divaljku na kojoj se nalazila Estera. \"Poku\u0161ava\u0161 jo\u0161 i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?\" - povika kralj. Tek \u0161to su te rije\u010di izletjele iz kraljevih usta, pokri\u0161e lice Hamanu.\n7:9 Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u slu\u017ebi kraljevoj: \"Eno i vje\u0161ala \u0161to ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove ku\u0107e i visoka su pedeset lakata.\" Kralj zapovjedi: \"Objesite ga na njih!\"\n7:10 Hamana objesi\u0161e na vje\u0161ala koja bija\u0161e pripravio Mordokaju, i kraljeva se srd\u017eba uti\u0161a.\n8:1 Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri ku\u0107u Hamana, progonitelja \u017didova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju \u0161to joj je on.\n8:2 Kralj skinu pe\u010datni prsten, koji je ve\u0107 bio oduzeo Hamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom ku\u0107om.\n8:3 Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvru\u0107e ga zamoli da osujeti zlo Hamana Aga\u0111anina i naum opaki \u0161to ga bija\u0161e zasnovao protiv \u017didova.\n8:4 Kralj pru\u017ei prema Esteri zlatno \u017eezlo. Estera se di\u017ee, stade pred kraljem\n8:5 i re\u010de: \"Ako je kralju po volji, ako sam na\u0161la milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim o\u010dima, neka pismeno opozove sve \u0161to napisa Haman, sin Hamdatin, Aga\u0111anin, u opakoj nakani da se pobiju \u017didovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva.\n8:6 T\u00d3a kako bih ja mogla gledati nesre\u0107u koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?\"\n8:7 Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju \u017didovu: \"Eto, poklonio sam Esteri ku\u0107u Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na \u017didove,\n8:8 a vi u ime kraljevo napi\u0161ite o \u017didovima \u0161to vam se svi\u0111a i zape\u010datite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pe\u010datom zape\u010da\u0107en.\"\n8:9 Tada, dvadeset i tre\u0107eg dana tre\u0107ega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu \u0161to bija\u0161e naredio Mordokaj napisa se \u017didovima, namjesnicima, upravlja\u010dima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bija\u0161e sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i \u017didovima njihovim pismom i njihovim jezikom.\n8:10 On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zape\u010dati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skorote\u010dama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele.\n8:11 Kralj je dopustio \u017didovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj \u017eivot te uni\u0161titi, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne \u0161tede\u0107i ni djecu ni \u017eene, a slobodno im je oplijeniti njihova dobra;\n8:12 sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara.\n8:12 Prijepis toga pisma glasi:\n8:12 \"Veliki kralj Ahasver namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravlja\u010dima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav!\n8:12 Mnogi, koliko su vi\u0161e obasuti \u010dastima, poradi velike dobrodu\u0161nosti svojih dobro\u010dinitelja, toliko se vi\u0161e znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo na\u0161im podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namje\u0161taju zamku i samim svojim dobro\u010diniteljima.\n8:12 Oni ne samo da iskorjenjuju osje\u0107aj harnosti nego, zaneseni naduto\u0161\u0107u onih koji ne znaju za dobro, umi\u0161ljaju da \u0107e umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo.\n8:12 \u010cesto i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu dr\u017eavnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje:\n8:12 smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju \u010destitu dobronamjernost upravlja\u010da.\n8:12 To se mo\u017ee vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istra\u017eite samo kolike je zlo\u010dine pred na\u0161im o\u010dima po\u010dinila opakost nedostojnih vladara.\n8:12 Zato \u0107emo se ubudu\u0107e truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo.\n8:12 Uvest \u0107emo promjene, a \u0161to nam se na uvid podastre prosu\u0111ivat \u0107emo s najdobrohotnijom susretljivo\u0161\u0107u.\n8:12 Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od na\u0161e naklonosti, primili kao gosta,\n8:12 a on se toliko okoristio dobrohotno\u0161\u0107u koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan na\u0161im ocem i bio po\u0161tovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbli\u017ee kraljevskom prijestolju.\n8:12 Ali ne znaju\u0107i obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas li\u0161io kraljevstva i \u017eivota,\n8:12 tra\u017ee\u0107i da mnogovrsnim spletkama uni\u0161ti Mordokaja, na\u0161eg spasitelja i trajnog dobro\u010dinitelja, i na\u0161u neporo\u010dnu dru\u017eicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom.\n8:12 Mislio je da \u0107e nas tako osamljene zasko\u010diti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca.\n8:12 Ali smo mi utvrdili da \u017didovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima,\n8:12 sinovi Najvi\u0161ega, Najve\u0107ega, \u017eivoga Boga koji \u010duva nama, kao i na\u0161im djedovima, carstvo u najboljem redu.\n8:12 U\u010dinit \u0107ete, dakle, dobro ne budete li se poslu\u017eili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zlo\u010dina, ve\u0107 obje\u0161en sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zaslu\u017eenu kaznu.\n8:12 Izlo\u017eiv\u0161i na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se \u017didovi slu\u017ee slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u \u010dasu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je ba\u0161 to dan\n8:12 u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uni\u0161tenja.\n8:12 Zato i vi me\u0111u svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj sve\u010danosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubudu\u0107e bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a na\u0161im neprijateljima spomen na propast.\n8:12 Svaki grad ili uop\u0107e pokrajina koja se ovoga ne bude pridr\u017eavala bit \u0107e nesmiljeno kopljem i ognjem uni\u0161tena: postat \u0107e ne samo ljudima nepristupa\u010dna nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska.\"\n8:13 Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bija\u0161e objavljen me\u0111u svim narodima, kako bi \u017didovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima.\n8:14 Skorote\u010de, konjanici na kraljevskim pastusima, krenu\u0161e odmah i pojuri\u0161e, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvr\u0111avi Suzi.\n8:15 Mordokaj iza\u0111e od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrta\u010dem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se.\n8:16 Bio je to za \u017didove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja.\n8:17 U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada me\u0111u \u017didovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi me\u0111u pucima zemlje postado\u0161e \u017didovi jer ih je spopao strah od \u017didova.\n9:1 Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvr\u0161ena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji \u017didova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: \u017didovi zavlada\u0161e nad neprijateljima svojim.\n9:2 \u017didovi se sakupi\u0161e po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tra\u017eili njihovu propast. I nitko se nije usu\u0111ivao da im pru\u017ei otpor, jer je sve narode spopao strah od \u017didova.\n9:3 Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravlja\u010di i \u010dinovnici kraljevi \u0161titili \u017didove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.\n9:4 Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama \u0161irio se glas da Mordokaj postaje sve mo\u0107niji.\n9:5 \u017didovi, dakle, udari\u0161e ma\u010dem po svim svojim neprijateljima, sasjeko\u0161e ih i zatr\u0161e; sa svojim mrziteljima postupi\u0161e kako im se htjelo.\n9:6 Samo u tvr\u0111avi Suzi smako\u0161e i zatr\u0161e \u017didovi pet stotina ljudi;\n9:7 pogubi\u0161e Par\u0161andatu, Dalfona, Aspatu,\n9:8 Poratu, Adaliju, Aridatu,\n9:9 Parma\u0161tu, Arisaja, Aridaja, Jezatu\n9:10 i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja \u017didova. Ali se ne pojagmi\u0161e za plijenom.\n9:11 Toga istog dana, doznav\u0161i za broj ubijenih u tvr\u0111avi Suzi,\n9:12 kralj re\u010de kraljici Esteri: \"U tvr\u0111avi Suzi \u017didovi su smaknuli i uni\u0161tili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. \u0160to su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit \u0107e usli\u0161ana! Koja je tvoja \u017eelja? Bit \u0107e ispunjena!\"\n9:13 \"Ako je kralju po volji,\" re\u010de Estera, \"neka se \u017didovima koji \u017eive u Suzi dopusti jo\u0161 sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova.\"\n9:14 Kralj naredi da se tako u\u010dini: zakon bi u Suzi progla\u0161en i deset Hamanovih sinova obje\u0161eno.\n9:15 Tako se \u017didovi Suze sakupi\u0161e i \u010detrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobi\u0161e u Suzi jo\u0161 tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmi\u0161e za plijenom.\n9:16 Ostali \u017didovi, oni koji su \u017eivjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupi\u0161e se da brane svoje \u017eivote i mir od neprijatelja: pobi\u0161e sedamdeset i pet tisu\u0107a du\u0161mana. Ali se ni tada ne pojagmi\u0161e za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara.\n9:17 \u010cetrnaestoga dana \u017didovi su mirovali: to bija\u0161e dan gozbe i veselja.\n9:18 \u017didovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i \u010detrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.\n9:19 Zbog toga \u017didovi pripoljci, oni koji \u017eive po neutvr\u0111enim selima, blagdanski svetkuju \u010detrnaesti dan mjeseca Adara vesele\u0107i se i gozbuju\u0107i i me\u0111u sobom izmjenjuju\u0107i darove.\n9:19 A koji \u017eive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjuju\u0107i me\u0111u sobom darove.\n9:20 Mordokaj opisa te doga\u0111aje i upravi pisma \u017didovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera.\n9:21 Nalo\u017eio im je da \u010detrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave\n9:22 kao dane u kojima su \u017didovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo \u017ealovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjuju\u0107i me\u0111u sobom darove i dijele\u0107i poklone ubogima.\n9:23 \u017didovi prihvati\u0161e da dr\u017ee ono \u0161to su ve\u0107 sami od sebe po\u010deli slaviti i o \u010demu im je pisao Mordokaj:\n9:24 \"Haman, sin Hamdatin, Aga\u0111anin, progonitelj svih \u017didova, kako je bio naumio sve ih uni\u0161titi, baci 'Pur', to jest \u017edrijeb, za njihovo smaknu\u0107e i zator;\n9:25 ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum \u0161to ga bija\u0161e zasnovao protiv \u017didova i neka bude obje\u0161en, on i sinovi njegovi.'\"\n9:26 Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rije\u010di Pur. Zato prema svem sadr\u017eaju toga pisma i prema onome \u0161to su vidjeli i \u0161to im bija\u0161e preneseno\n9:27 \u017didovi se neopozivo obveza\u0161e i prihvati\u0161e za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udru\u017eili da \u0107e svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.\n9:28 Te dane valja slaviti i njih se sje\u0107ati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju i\u0161\u010deznuti ispred \u017didova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.\n9:29 Kraljica Estera, k\u0107i Abihailova, i \u017didov Mordokaj pisali su to \u0161to sna\u017enije da tako jo\u0161 jednom potkrijepe pismo o Purimu.\n9:30 Pisma su poslali svim \u017didovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;\n9:31 da obdr\u017eavaju te dane Purima u njihovo odre\u0111eno vrijeme, kako su to odredili \u017didov Mordokaj i kraljica Estera, i da dr\u017ee post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.\n9:32 Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu.\n10:1 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske.\n10:2 Sva djela njegove mo\u0107i i hrabrosti, a tako i izvje\u0161taj o uzdignu\u0107u Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije:\n10:3 kako je \u017didov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u o\u010dima \u017didova, voljen od mno\u0161tva svoje subra\u0107e kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod.\n10:3 Mordokaj uskliknu: \"Bo\u017eje je to djelo!\n10:3 Sje\u0107am se, evo, sna koji sam o tom usnio - ni\u0161ta nije ostalo neispunjeno:\n10:3 malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj o\u017eenio i u\u010dinio je kraljicom.\n10:3 Dva zmaja, to smo ja i Haman.\n10:3 Narodi, to su svi oni koji su se udru\u017eili da bi zatrli ime \u017eidovsko.\n10:3 Moj narod, to je Izrael - oni koji podigo\u0161e svoj glas k Bogu i bi\u0161e spa\u0161eni. D\u00d3a, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i \u010dudesa kakvih nema me\u0111u poganima!\n10:3 Zato on baca dva \u017edrijeba: jedan za Bo\u017eji puk, drugi za sve ostale narode.\n10:3 I oba ova \u017edrijeba iza\u0111o\u0161e u \u010das, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode.\n10:3 Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu ba\u0161tini svojoj.\n10:3 I bit \u0107e im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest \u010detrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka.\"\n10:3 \u010cetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sve\u0107enik i levit, i njegov sin Ptolemej donije\u0161e ovo pismo o Purimu, tvrde\u0107i da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.","title":"Croatian Bible: Additions to Esther","type":"page"}