{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/bar.htm","path":"bib/wb/cro/bar.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/bar.htm","text":"1:1 Ovo su rije\u010di knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije,\n1:2 pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci osvojili Jeruzalem i spalili ga.\n1:3 Baruh pro\u010dita rije\u010di ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred \u010ditavim narodom koji bija\u0161e do\u0161ao na \u010ditanje knjige;\n1:4 pred mogu\u0107nicima i kraljevim sinovima, pred starje\u0161inama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su \u017eivjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda.\n1:5 \u010cuv\u0161i, plakali su, postili i molili se pred Gospodom.\n1:6 Sabra\u0161e i novca, koliko tko moga\u0161e,\n1:7 i posla\u0161e ga u Jeruzalem sve\u0107eniku Jojakimu, sinu Hilkije, \u0160alumova sina, i ostalim sve\u0107enicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu.\n1:8 Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posu\u0111e ku\u0107e Gospodnje \u0161to bija\u0161e ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu - srebrno posu\u0111e \u0161to ga je na\u010dinio Sidkija, sin Jo\u0161ijin, kralj Judin,\n1:9 kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u Babilon doveo Jekoniju s knezovima, klju\u010darima, mogu\u0107nicima i svim narodom.\n1:10 I napisa\u0161e: Evo, \u0161aljemo vam novac da njime kupite \u017ertve paljenice i tamjan; pripravite \u017ertve i prinesite ih za grijehe na \u017ertveniku Gospoda, Boga na\u0161ega.\n1:11 I molite se za \u017eivot Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za \u017eivot sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba;\n1:12 neka nam Gospod dade snage i prosvijetli o\u010di na\u0161e da bismo \u017eivjeli u sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina Baltazara, da bismo ih dugo slu\u017eili te na\u0161li milost pred njima.\n1:13 Molite se i za nas Gospodu, Bogu na\u0161em, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srd\u017eba Gospodnja nije odvratila od nas.\n1:14 \u010citajte, dakle, knjigu koju vam \u0161aljemo i obznanite je u ku\u0107i Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja.\n1:15 Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog na\u0161! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i \u017eiteljima jeruzalemskim,\n1:16 na\u0161im kraljevima i knezovima, na\u0161im sve\u0107enicima i prorocima i na\u0161im ocima,\n1:17 jer smo grije\u0161ili pred Gospodom, bili mu nepokorni\n1:18 i nismo slu\u0161ali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bija\u0161e stavio pred nas.\n1:19 Od dana kada je oce na\u0161e izveo iz Egipta pa do dana dana\u0161njega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da \u010dujemo njegov glas.\n1:20 Tada navali\u0161e na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce na\u0161e iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom te\u010de med i mlijeko. I tako je to do danas.\n1:21 Nismo bili poslu\u0161ali glas Gospoda, Boga svojega, ni rije\u010di njegovih preko proroka koje nam je on slao;\n1:22 svaki je od nas hodio po nagnu\u0107u svoga opakog srca, slu\u017ee\u0107i drugim bogovima i \u010dine\u0107i \u0161to nije po volji Gospodu, Bogu na\u0161em.\n2:1 Zato je Gospod izvr\u0161io prijetnju koju je navije\u0161tao protiv nas, protiv na\u0161ih sudaca koji su sudili Izraelu, protiv na\u0161ih kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina:\n2:2 pod \u010ditavim nebom nije se jo\u0161 dogodilo ni\u0161ta sli\u010dno onome \u0161to se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome \u0161to bija\u0161e zapisano u Mojsijevu Zakonu -\n2:3 da se jelo meso sina i k\u0107eri.\n2:4 Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo me\u0111u svim okolnim narodima kamo ih je raspr\u0161io Gospod.\n2:5 Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagrije\u0161ismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslu\u0161av\u0161i glasa njegova.\n2:6 Da, pravedan je Gospod, Bog na\u0161! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima na\u0161im.\n2:7 Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bija\u0161e zaprijetio.\n2:8 Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativ\u0161i se od misli svojih opakih srdaca.\n2:9 Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je nalo\u017eio,\n2:10 ali mi nismo slu\u0161ali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio.\n2:11 A sada, Gospode, Bo\u017ee Izraelov, koji si sna\u017enom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i \u010dudesima, velikom snagom i ispru\u017eenom desnicom, proslaviv\u0161i tako ime svoje do dana dana\u0161njega:\n2:12 mi smo sagrije\u0161ili, bezbo\u017eni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bo\u017ee na\u0161!\n2:13 Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak me\u0111u narodima kamo si nas raspr\u0161io.\n2:14 Usli\u0161i, Gospode, molitvu na\u0161u i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u su\u017eanjstvo odveli,\n2:15 da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog na\u0161, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime.\n2:16 Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivali\u0161ta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslu\u0161aj,\n2:17 otvori o\u010di i pogledaj: t\u00d3a mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni vi\u0161e ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje;\n2:18 samo du\u0161a oja\u0111ena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih o\u010diju, du\u0161a pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost!\n2:19 O Gospode, Bo\u017ee na\u0161! Ne upravljamo svoje pro\u0161nje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i svojih kraljeva;\n2:20 nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srd\u017ebu svoju, kako si bio navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rije\u010dima:\n2:21 \"Ovako govori Gospod: Prignite \u0161iju i slu\u017eite kralju babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima va\u0161im.\n2:22 Ne poslu\u0161ate li nalog Gospodnji da slu\u017eite kralju babilonskom,\n2:23 u\u010dinit \u0107u da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaru\u010dnika i pjesme zaru\u010dnice, i sva \u0107e zemlja postati pusto\u0161 bez stanovnika.\"\n2:24 Ali mi nismo poslu\u0161ali glasa tvog da slu\u017eimo kralju babilonskom, i ti si tada izvr\u0161io prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da \u0107e kosti kraljeva na\u0161ih i kosti na\u0161ih otaca biti izba\u010dene iz svog po\u010divali\u0161ta.\n2:25 I doista, one bjehu izba\u010dene na \u017eegu dana i studen no\u0107i. I umiralo se u stra\u0161nim mukama od kuge, gladi i ma\u010da.\n2:26 A od ku\u0107e koja nosi Ime tvoje u\u010dinio si ono \u0161to je ona danas, zbog zlo\u0107e ku\u0107e Izraelove i ku\u0107e Judine.\n2:27 Pa ipak, Gospode, Bo\u017ee na\u0161, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti,\n2:28 kako si obe\u0107ao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napi\u0161e Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rije\u010dima:\n2:29 \"Ako ne poslu\u0161ate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mno\u0161tvo zacijelo \u0107e se smanjiti me\u0111u narodima kamo \u0107u ih raspr\u0161iti;\n2:30 a znam, taj narod tvrde \u0161ije ne\u0107e poslu\u0161ati. Ali u zemlji svog su\u017eanjstva oni \u0107e se opametiti\n2:31 i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat \u0107u im srce i u\u0161i da \u010duju.\n2:32 Oni \u0107e me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat \u0107e se moga imena; obratit \u0107e se, i smek\u0161at \u0107e im se tvrda \u0161ija,\n2:33 i odvratit \u0107e se od opakih svojih djela, jer sjetit \u0107e se sudbine otaca svojih kad su grije\u0161ili Gospodu.\n2:34 Tada \u0107u ih dovesti natrag u zemlju koju sam obe\u0107ao zaklev\u0161i se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umno\u017eit \u0107u ih, i oni se vi\u0161e ne\u0107e smanjivati.\n2:35 I uspostavit \u0107u s njima vje\u010dni Savez: ja \u0107u biti njihov Bog, a oni \u0107e biti moj narod. I ne\u0107u vi\u0161e izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao.\"\n3:1 Svevladaru Gospode, Bo\u017ee Izraelov, tebi vi\u010de du\u0161a tjeskobna, duh uznemiren:\n3:2 \u010cuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagrije\u0161ili pred tobom.\n3:3 Ti vlada\u0161 vje\u010dito, a mi propadamo bez prestanka.\n3:4 Gospode svemogu\u0107i, Bo\u017ee Izraelov, \u010duj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagrije\u0161ili, koji nisu slu\u0161ali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navali\u0161e na nas nevolje.\n3:5 Ne spominji se opa\u010dina na\u0161ih otaca, ve\u0107 se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.\n3:6 Da, ti si Gospod, Bog na\u0161, i mi te ho\u0107emo slaviti, Gospode.\n3:7 T\u00d3a zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu ukloniv\u0161i iz srca svu zlo\u0107u na\u0161ih otaca, koji su sagrije\u0161ili pred tobom.\n3:8 Evo nas jo\u0161 danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspr\u0161io na u\u017eas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opa\u010dina na\u0161ih.\n3:9 \u010cuj, Izraele, \u017eivotne propise, prisluhni da nau\u010di\u0161 mudrost.\n3:10 Za\u0161to, o Izraele, za\u0161to si u zemlji neprijatelja i za\u0161to stari\u0161 u tu\u0111ini,\n3:11 one\u010di\u0161\u0107uju\u0107' se mrtvacima, ubrojen me\u0111u one koji su u Podzemlju?\n3:12 Zato \u0161to si Vrelo Mudrosti ostavio!\n3:13 Da si Bo\u017ejim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.\n3:14 Nau\u010di stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spozna\u0161 u \u010demu je dugovje\u010dnost i \u017eivot i gdje je svjetlost o\u010dinja i mir.\n3:15 Ali tko je otkrio prebivali\u0161te Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?\n3:16 Gdje su vladari narod\u00c4a, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,\n3:17 gdje oni koji se igrahu ptic\u00c4a nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u \u0161to se ljudi uzdaju - te ne bija\u0161e kraja zgrtanju njihovu?\n3:18 I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne mo\u017ee?\n3:19 I\u0161\u010dezli su, oti\u0161li u Podzemlje! Na njihovo mjesto do\u0111o\u0161e drugi.\n3:20 Mla\u0111i ugleda\u0161e svjetlo dana, nastani\u0161e zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkri\u0161e;\n3:21 staza njenih ni oni ne razumje\u0161e, ne doumi\u0161e joj se - sinovi njeni daleko ostado\u0161e od puta njezina.\n3:22 Nije se \u010dulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;\n3:23 ni sinovi Hagarini \u0161to zemsku umnost i\u0161tu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici pri\u010da, ni istra\u017eiva\u010di umnosti ne spozna\u0161e puta Mudrosti, ne dovinu\u0161e se staza njezinih.\n3:24 Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Bo\u017eje prebivali\u0161te i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?\n3:25 Veliko i bezgrani\u010dno, visoko - neizmjerno!\n3:26 Ondje se rodi\u0161e divovi, \u010duveni od davnine, rastom golemi, vje\u0161ti u boju;\n3:27 ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;\n3:28 izginu\u0161e jer ne ima\u0161e mudrosti, izginu\u0161e sa svoje ludosti.\n3:29 Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?\n3:30 Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za naj\u010distije zlato?\n3:31 Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shva\u0107a.\n3:32 Sveznaju\u0107i - samo je on poznaje, svojim je umom proni\u010de: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je \u017eivotinjama naselio;\n3:33 on koji po\u0161alje svjetlost, i ona, gle, po\u0111e; natrag je zovne, i dr\u0161\u0107u\u0107' ona ga poslu\u0161a.\n3:34 Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;\n3:35 zovne li ih, one mu odgovore: \"Evo nas!\" - i radosno sjaju svom Stvoritelju.\n3:36 On je na\u0161 Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne mo\u017ee.\n3:37 On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.\n3:38 Potom se ona na zemlji pojavila, me\u0111u ljudima udomila.\n4:1 Ona je knjiga Bo\u017ejih zapovijedi, Zakon koji \u0107e trajati dovijeka: tko ga se dr\u017eao bude, taj \u0107e \u017eivjeti; tko ga napusti, taj \u0107e umrijeti.\n4:2 Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:\n4:3 ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tu\u0111emu.\n4:4 Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno \u0161to je Bogu po volji!\n4:5 Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!\n4:6 Bili ste prodani narodima, ali ne na uni\u0161tenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izru\u010deni neprijateljima;\n4:7 Stvoritelja svog ste izazvali \u017ertvuju\u0107i zlodusima, a ne Bogu.\n4:8 Zaboravili ste Boga vje\u010dnog, svoga hranioca! O\u017ealostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila.\n4:9 Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: \"Slu\u0161ajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.\n4:10 Vidjeh gdje mi u su\u017eanjstvo izru\u010di Vje\u010dni sinove i k\u0107eri.\n4:11 S rado\u0161\u0107u sam ih hranila, s tugom i pla\u010dem gledam gdje odlaze.\n4:12 Nitko nek' se nada mnom ne raduje \u0161to obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenu\u0161e od Bo\u017ejeg Zakona.\n4:13 Nisu marili za njegove zapovijedi niti i\u0161li putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.\n4:14 Do\u0111ite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u su\u017eanjstvo predaje Vje\u010dni sinove i k\u0107eri!\n4:15 Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tu\u0111ega jezika, bez po\u0161tovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;\n4:16 odvedo\u0161e udovi ljubimce, ostavi\u0161e je samu, bez k\u0107eri.\n4:17 Kako bih vam mogla ja pomo\u0107i?\n4:18 Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas mo\u017ee iz ruku neprijatelja.\n4:19 Idite, djeco, oti\u0111ite svojim putem! Ja ostajem napu\u0161tena, samotna;\n4:20 skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat \u0107u Vje\u010dnoga.\n4:21 Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on \u0107e vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja.\n4:22 Jer u Vje\u010dnog se uzdam, on \u0107e vas spasiti; od Svetoga o\u010dekujem radost: uskoro na vas \u0107e se smilovati, Vje\u010dni, Spasitelj va\u0161.\n4:23 S tugom i pla\u010dem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog \u0107e vas meni vratiti s rado\u0161\u0107u i klicanjem za sva vremena.\n4:24 Kao \u0161to susjede sionske vidje\u0161e gdje vas zasu\u017enjuju, tako \u0107e naskoro vidjeti gdje \u0107e vas izbaviti Bog, koji \u0107e do\u0107i u velikoj slavi i sjaju Vje\u010dnoga.\n4:25 Djeco moja, podnesite pokaranje \u0161to se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet \u0107e\u0161 njegovu propast, na njegovu \u0107e\u0161 \u0161iju staviti nogu.\n4:26 Moja su nje\u017ena djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado \u0161to ga ote neprijatelj.\n4:27 Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na ku\u0161nju, on \u0107e vas se spomenuti.\n4:28 Ako vam je misao, zastraniv\u0161i, bila daleko od Boga, vratite se i tra\u017eite ga revno\u0161\u0107u deseterostrukom.\n4:29 Jer onaj koji je na vas nesre\u0107u doveo, va\u0161im \u0107e spasenjem vratiti vam vje\u010dnu radost.\n4:30 Ohrabri se, Jeruzaleme, utje\u0161it \u0107e te onaj koji ti dade ime.\n4:31 Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!\n4:32 Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, te\u0161ko onom koji ti odvede sinove!\n4:33 Jer kao \u0161to je u\u017eivao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako \u0107e tugovati nad svojim opusto\u0161enjem.\n4:34 Ne\u0107e se veseliti mnogome pu\u010danstvu, obijest \u0107e mu se preobratit' u tugovanje,\n4:35 od Vje\u010dnoga na nj \u0107e do\u0107i oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit \u0107e stan zlodusima.\n4:36 Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost \u0161to ti dolazi od Boga.\n4:37 Evo, vra\u0107aju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kli\u010du u slavu Bo\u017eju.\n5:1 Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesre\u0107e, odjeni se zauvijek ljepotom slave Bo\u017eje,\n5:2 ogrni se pla\u0161tem Bo\u017eje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vje\u010dnoga;\n5:3 jer Bog ho\u0107e pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom\n5:4 i zasvagda ti ho\u0107e dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'.\n5:5 Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, raduju\u0107' se \u0161to ih se spomenuo Bog.\n5:6 Oti\u0161li su od tebe pje\u0161ice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vra\u0107a no\u0161ene u slavlju, kao djecu kraljevsku.\n5:7 I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vje\u010dne klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael \u010dvrsto kro\u010di u sjaju slave Bo\u017eje.\n5:8 A \u0161ume i sva stabla mirisna \u010dinit \u0107e sjenu Izraelu po Bo\u017ejoj zapovijedi;\n5:9 jer Bog \u0107e voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prate\u0107' ga milosr\u0111em svojim i pravedno\u0161\u0107u.\"\n6:1 Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija su\u017enjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saop\u0107i preporuke \u0161to mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha \u0161to ste ih pred Bogom po\u010dinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest \u0107e vas kao su\u017enje u Babilon.\n6:2 Kada stignete u Babilon, ostat \u0107ete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog nara\u0161taja, a potom \u0107u vas odande u miru izvesti.\n6:3 A u Babilonu vidjet \u0107ete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se nose na le\u0111ima i koji neznabo\u0161cima strah zadaju.\n6:4 \u010cuvajte se! Ne povodite se za tu\u0111im narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme\n6:5 kad opazite pred njima i za njima mno\u0161tvo koje im se klanja. Recite u srcu: \"Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati.\"\n6:6 Jer s vama je moj an\u0111eo - njemu ste \u017eivotom svojim odgovorni.\n6:7 Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih oblo\u017eili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu.\n6:8 Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova.\n6:9 A dogodi se te sve\u0107enici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i tro\u0161e ga za sebe; daruju ga \u010dak i bludnicama u bludili\u0161tima. Ukra\u0161uju ih haljinama kao ljude -\n6:10 te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hr\u0111e i crvoto\u010di obraniti ne mogu\n6:11 usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je \u010distiti lica od hramske pra\u0161ine koja napada na njih.\n6:12 Jedan dr\u017ei \u017eezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne mo\u017ee pogubiti;\n6:13 drugi u desnici dr\u017ei ma\u010d i sjekiru, ali se ne mo\u017ee obraniti ni od rata ni od razbojnika.\n6:14 Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!\n6:15 Kao \u0161to posuda kojom se \u010dovjek slu\u017ei postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima.\n6:16 O\u010di su im pune pra\u0161ine \u0161to je di\u017eu noge onih koji ulaze.\n6:17 I kao \u0161to su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogrije\u0161io o kralja te ima biti pogubljen, tako sve\u0107enici utvr\u0111uju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, boje\u0107i se da ih razbojnici ne oplja\u010dkaju.\n6:18 U\u017ei\u017eu im svjetiljke u mnogo ve\u0107em broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti.\n6:19 Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, ka\u017eu, crvi rasta\u010du - crvi koji gmi\u017eu iz zemlje te rasta\u010du njih i njihove haljine.\n6:20 Oni i ne osje\u0107aju da im je lice pocrnjelo od dima \u0161to se di\u017ee u hramu.\n6:21 Na njihova tijela i glave dolije\u0107u \u0161i\u0161mi\u0161i, lastavice i druge ptice; a ima i ma\u010daka.\n6:22 Po tim \u0107ete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!\n6:23 Ne o\u010diste li im naslagu sa zlata kojim su oblo\u017eeni za ukras, sami ga ne\u0107e osvjetlati. Nisu ni osje\u0107ali dok su ih salijevali.\n6:24 Kupovali su ih za najvi\u0161u cijenu, a nema u njima \u017eivotnoga daha.\n6:25 Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo ljudima; stide ih se i oni koji im slu\u017ee,\n6:26 jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podi\u0107i; usprave li ih, oni se sami od sebe ne\u0107e poma\u0107i; ako se nagnu, ne mogu se uspraviti.\n6:27 Kao mrtvacima darove im prinose. Sve\u0107enici im njihovi tada odnose \u017ertve da izvuku korist prodaju\u0107i ih. Isto tako i njihove \u017eene prigrabe po dio, ne dijele\u0107i ni\u0161ta siromasima i nemo\u0107nima. Njihovih se \u017ertava doti\u010du \u017eene u \u010di\u0161\u0107enju, a i porodilje.\n6:28 Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ni\u0161ta ih se ne bojte!\n6:29 T\u00d3a kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima \u017ertve prinose \u017eene.\n6:30 U njihovim hramovima sve\u0107enici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivaju\u0107i glave;\n6:31 tule i vi\u010du pred svojim bogovima, kao na mrtva\u010dkim gozbama.\n6:32 Sve\u0107enici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje \u017eene i djecu.\n6:33 U\u010dine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;\n6:34 niti mogu koga u\u010diniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. U\u010dini li im tko zavjet pa ga ne odr\u017ei, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara.\n6:35 Oni ne mogu \u010dovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od ja\u010deg;\n6:36 ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti \u010dovjeka iz nevolje;\n6:37 ne mogu se smilovati udovici niti u\u010diniti dobro siroti.\n6:38 Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi oblo\u017eeni zlatom i srebrom. Oni koji ih \u0161tuju stidjet \u0107e se!\n6:39 Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!\n6:40 I sami ih Kaldejci obe\u0161\u010da\u0161\u0107uju; jer vide\u0107i nijema \u010dovjeka koji ne mo\u017ee govoriti, oni ga dovode Belu i tra\u017ee da \u010dovjek progovori, kao da bi ga bog mogao \u010duti;\n6:41 i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su li\u0161eni razbora!\n6:42 \u017dene opasane u\u017eetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka;\n6:43 kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi \u0161to je nisu zapazili kao nju i \u0161to joj u\u017ee nije prekinuto.\n6:44 Sve \u0161to se doga\u0111a u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!\n6:45 Na\u010dini\u0161e ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova.\n6:46 Njihovi izra\u0111iva\u010di ne \u017eive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi?\n6:47 Jer svojim \u0107e potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.\n6:48 Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sve\u0107enici se me\u0111u sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju;\n6:49 kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja?\n6:50 Po svemu tomu znat \u0107e se: ti drveni idoli, oblo\u017eeni zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit \u0107e jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Bo\u017ejeg udjela u njima nema!\n6:51 Kome, dakle, ne\u0107e biti jasno: to bogovi nisu?\n6:52 T\u00d3a ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati ki\u0161u ljudima;\n6:53 ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potla\u010denog; nemo\u0107ni su oni poput vrana izme\u0111u neba i zemlje.\n6:54 Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova oblo\u017eenih zlatom ili srebrom, njihovi \u0107e sve\u0107enici pobje\u0107i i spasiti se, dok \u0107e oni ondje izgorjeti kao grede.\n6:55 Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.\n6:56 Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?\n6:57 Ti drveni bogovi oblo\u017eeni srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi ja\u010di od njih, oplja\u010dkat \u0107e im zlato i srebro i oti\u0107i s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomo\u0107i.\n6:58 Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u ku\u0107i korisna posuda kojom se vlasnik slu\u017ei nego la\u017eni bogovi; bolja su i vrata u ku\u0107i koja \u010duvaju ono \u0161to je u njoj nego la\u017eni bogovi; i drveni stup u kakvoj pala\u010di bolji je nego la\u017eni bogovi.\n6:59 Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvr\u0161e slu\u017ebu, poslu\u0161ni su.\n6:60 Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji,\n6:61 i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvr\u0161e nalog Bo\u017eji. Vatra, poslana odozgo da sa\u017ee\u017ee gore i \u0161ume, izvr\u0161ava \u0161to joj je nalo\u017eeno.\n6:62 Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.\n6:63 Zato se ne mo\u017ee misliti ni re\u0107i da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti u\u010diniti dobra ljudima.\n6:64 Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!\n6:65 Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;\n6:66 niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec.\n6:67 Zvijeri su od njih bolje; pobje\u0107i one mogu u skrovi\u0161te i sebi pomo\u0107i.\n6:68 Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!\n6:69 Kao pti\u010dje stra\u0161ilo u ne\u010duvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi oblo\u017eeni zlatom i srebrom.\n6:70 Jednako su sli\u010dni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu ba\u010denu u mrak - ti drveni bogovi oblo\u017eeni zlatom i srebrom.\n6:71 Po grimizu i crvenilu \u0161to na njima trune prepoznat \u0107ete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.\n6:72 Koliko je bolji pravednik koji nema kumir\u00c4a; sramota je daleko od njega!","title":"Croatian Bible: Baruch","type":"page"}