{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/co2.htm","path":"bib/wb/cro/co2.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/co2.htm","text":"1:1 Pavao, po volji Bo\u017ejoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Bo\u017ejoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.\n1:2 Milost vam i mir od Boga, Oca na\u0161ega, i Gospodina Isusa Krista!\n1:3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na\u0161ega Isusa Krista, Otac milosr\u0111a i Bog svake utjehe!\n1:4 On nas tje\u0161i u svakoj na\u0161oj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tje\u0161iti onom utjehom kojom nas same tje\u0161i Bog.\n1:5 Jer kao \u0161to su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha na\u0161a.\n1:6 Bili mi nevoljama pritisnuti za va\u0161u je to utjehu i spasenje; bili utje\u0161eni, za va\u0161u je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo.\n1:7 I tako je stamena nada na\u0161a o vama jer znamo: kao \u0161to ste zajedni\u010dari patnja tako ste i utjehe.\n1:8 Ne bismo doista htjeli, bra\u0107o, da ne znate za nevolju koja nas je sna\u0161la u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optere\u0107eni te smo ve\u0107 strepili i za \u017eivot.\n1:9 Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.\n1:10 On nas je od takve smrti izbavio i izbavit \u0107e nas; u njega se uzdamo, on \u0107e nas i dalje izbavljati.\n1:11 A i vi \u0107ete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.\n1:12 A ovo je na\u0161a slava: svjedo\u010dansto na\u0161e savjesti da smo u svijetu \u017eivjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Bo\u017ejoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Bo\u017ejoj milosti.\n1:13 Ta i ne pi\u0161emo vam drugo doli ovo \u0161to \u010ditate i razumijete; a nadam se da \u0107ete i do kraja razumjeti,\n1:14 kao \u0161to nas djelomi\u010dno i razumjeste: da smo mi va\u0161a slava kao i vi na\u0161a u Dan Gospodina na\u0161ega Isusa.\n1:15 U tom uvjerenju namjeravao sam najprije do\u0107i k vama\n1:16 i preko vas prije\u0107i u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.\n1:17 Pa jesam li mo\u017eda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili \u0161to namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno \"Da, da!\" i \"Ne, ne!\"?\n1:18 Bog je svjedok: na\u0161a rije\u010d vama nije \"Da!\" i \"Ne!\"\n1:19 jer Sin Bo\u017eji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio \"Da!\" i \"Ne!\" nego u njemu bija\u0161e \"Da!\".\n1:20 Doista, sva obe\u0107anja Bo\u017eja u njemu su \"Da!\". I stoga po njemu i na\u0161 \"Amen!\" Bogu na slavu!\n1:21 A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvr\u0111uje za Krista; on nas i pomaza,\n1:22 on nas i zape\u010dati i u srca na\u0161a dade zalog - Duha.\n1:23 A ja prizivljem Boga za svjedoka: du\u0161e mi, da vas po\u0161tedim, nisam vi\u0161e dolazio u Korint.\n1:24 Ta mi nismo gospodari va\u0161e vjere, nego suradnici va\u0161e radosti. Ta u vjeri ste postojani.\n2:1 Odlu\u010dih dakle u sebi da ne\u0107u k vama opet sa \u017ealo\u0161\u0107u.\n2:2 Jer ako ja vas ra\u017ealostim, a tko \u0107e mene obradovati ako ne onaj koga ja \u017ealostim?\n2:3 Zato vam to i napisah da me, kada do\u0111em, ne ra\u017ealoste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas.\n2:4 Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ra\u017ealostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama.\n2:5 Ako me tko ra\u017ealostio, nije ra\u017ealostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas.\n2:6 Dosta je takvu ona kazna od ve\u0107ine\n2:7 pa ga vi radije pomilujte i utje\u0161ite da ga pretjerana \u017ealost ne shrva.\n2:8 Zato vas molim, iska\u017eite mu ljubav.\n2:9 Ta zato vam i pisah da vidim jeste li proku\u0161ani, jeste li u svemu poslu\u0161ni.\n2:10 Komu dakle vi \u0161to oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome \u0161to oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom,\n2:11 da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!\n2:12 Kada do\u0111oh u Troadu poradi evan\u0111elja Kristova, premda mi se otvori\u0161e vrata u Gospodinu,\n2:13 ne bija\u0161e mi du\u0161i spokoja \u0161to ne na\u0111oh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i po\u0111oh u Makedoniju.\n2:14 Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te \u0161iri po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja.\n2:15 Da, Kristov smo miomiris Bogu i me\u0111u onima koji se spasavaju i me\u0111u onima koji propadaju:\n2:16 ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz \u017eivota za \u017eivot. A tko je za to podoban?\n2:17 Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rije\u010dju Bo\u017ejom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.\n3:1 Po\u010dinjemo li opet sami sebe preporu\u010divati? Ili trebamo li, kao neki, preporu\u010dna pisma na vas ili od vas?\n3:2 Vi ste pismo na\u0161e, upisano u srcima va\u0161im; znaju ga i \u010ditaju svi ljudi.\n3:3 Vi ste, o\u010dito, pismo Kristovo kojemu mi poslu\u017eismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga \u017eivoga; ne na plo\u010dama kamenim, nego na plo\u010dama od mesa, u srcima.\n3:4 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.\n3:5 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni \u0161to pomisliti, nego na\u0161a je sposobnost od Boga.\n3:6 On nas osposobi za poslu\u017eitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh o\u017eivljuje.\n3:7 Pa ako je smrtonosna slu\u017eba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,\n3:8 koliko li \u0107e slavnija biti slu\u017eba Duha.\n3:9 Jer ako je slu\u017eba osude bila slavna, mnogo je slavnija slu\u017eba pravednosti.\n3:10 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono \u0161to je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvi\u0161enijom slavom.\n3:11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo \u0161to ostaje.\n3:12 Imaju\u0107i dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvoreno\u0161\u0107u,\n3:13 a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svr\u0161etak prolaznoga.\n3:14 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana dana\u0161njega zastire taj prijevjes \u010ditanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.\n3:15 Naprotiv, kad god se \u010dita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.\n3:16 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut \u0107e se prijevjes.\n3:17 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.\n3:18 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobra\u017eavamo u istu sliku - iz slave u slavu.\n4:1 Zato, budu\u0107i da po milosr\u0111u imamo ovu slu\u017ebu, ne malak\u0161emo.\n4:2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopa\u010dujemo rije\u010d Bo\u017eju, nego se objavljivanjem istine preporu\u010dujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.\n4:3 Ako je i zastrto evan\u0111elje na\u0161e, u onima je zastrto koji propadaju:\n4:4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerni\u010dke da ne zasvijetli svjetlost evan\u0111elja slave Krista koji je slika Bo\u017eja.\n4:5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama va\u0161im poradi Isusa.\n4:6 Ta Bog koji re\u010de: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima na\u0161im da nam spoznanje slave Bo\u017eje zasvijetli na licu Kristovu.\n4:7 To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude o\u010dito Bo\u017eja, a ne od nas.\n4:8 U svemu pritisnuti, ali ne pritije\u0161njeni; dvoume\u0107i, ali ne zdvajaju\u0107i;\n4:9 progonjeni, ali ne napu\u0161teni; obarani, ali ne oboreni -\n4:10 uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i \u017eivot Isusov u tijelu na\u0161em o\u010dituje.\n4:11 Doista, mi se \u017eivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i \u017eivot Isusov o\u010dituje u na\u0161em smrtnom tijelu.\n4:12 Tako smrt djeluje u nama, \u017eivot u vama.\n4:13 A budu\u0107i da imamo isti duh vjere kao \u0161to je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.\n4:14 Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas \u0107e s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.\n4:15 A sve je to za vas: da milost - umno\u017eena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.\n4:16 Zato ne malak\u0161emo. Naprotiv, ako se na\u0161 izvanji \u010dovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.\n4:17 Ta ova malenkost na\u0161e \u010dasovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vje\u010dne slave\n4:18 jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vje\u010dno.\n5:1 Znamo doista: ako se razru\u0161i na\u0161 zemaljski dom, \u0161ator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vje\u010dan na nebesima.\n5:2 U ovome doista stenjemo i \u010deznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavali\u0161tem;\n5:3 dakako, ako se na\u0111emo obu\u010deni, ne goli.\n5:4 Da, i mi koji smo u ovom \u0161atoru, stenjemo optere\u0107eni jer ne\u0107emo da budemo svu\u010deni, nego da se jo\u0161 obu\u010demo da \u017eivot iskapi \u0161to je smrtno.\n5:5 A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha.\n5:6 Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina.\n5:7 Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.\n5:8 Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.\n5:9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.\n5:10 Jer svima nam se pojaviti pred sudi\u0161tem Kristovim da svaki dobije \u0161to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.\n5:11 Pro\u017eeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i va\u0161im savjestima.\n5:12 Ne preporu\u010dujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se di\u010de licem, a ne srcem.\n5:13 Doista, ako bijasmo \"izvan sebe\" - Bogu bijasmo; ako li \"pri sebi\" - vama bijasmo.\n5:14 Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrije\u0161e;\n5:15 i za sve umrije da oni koji \u017eive ne \u017eive vi\u0161e sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.\n5:16 Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako vi\u0161e ne poznajemo.\n5:17 Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!\n5:18 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam slu\u017ebu pomirenja.\n5:19 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajaju\u0107i im opa\u010dina njihovih i pola\u017eu\u0107i u nas rije\u010d pomirenja.\n5:20 Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!\n5:21 Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom u\u010dini da mi budemo pravednost Bo\u017eja u njemu.\n6:1 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Bo\u017eje.\n6:2 Jer on veli: U vrijeme milosti usli\u0161ih te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.\n6:3 Ni u \u010demu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova slu\u017eba,\n6:4 nego se u svemu iskazujemo kao poslu\u017eitelji Bo\u017eji: velikom postojano\u0161\u0107u u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,\n6:5 pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima,\n6:6 u \u010disto\u0107i, u spoznanju, u velikodu\u0161nosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj,\n6:7 u rije\u010di istinitoj, u snazi Bo\u017ejoj; oru\u017ejem pravde zdesna i slijeva;\n6:8 slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;\n6:9 kao nepoznati, a poznati; kao umiru\u0107i, a evo \u017eivimo; kao ka\u017enjeni, a ne ubijeni;\n6:10 kao \u017ealosni, a uvijek radosni; kao siroma\u0161ni, a mnoge oboga\u0107ujemo; kao oni koji ni\u0161ta nemaju, a sve posjeduju.\n6:11 Usta su na\u0161a otvorena vama, Korin\u0107ani, srce na\u0161e ra\u0161ireno.\n6:12 Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u va\u0161im grudima.\n6:13 Za uzdarje - kao djeci govorim - ra\u0161irite se i vi.\n6:14 Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta \u0161to ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedni\u0161tvo svjetlo s tamom?\n6:15 Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?\n6:16 Kakav sporazum hram Bo\u017eji s idolima? Jer mi smo hram Boga \u017eivoga, kao \u0161to re\u010de Bog: Prebivat \u0107u u njima i hoditi me\u0111u njima; i bit \u0107u Bog njihov, a oni narod moj.\n6:17 Zato izi\u0111ite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ni\u0161ta ne\u010disto ne doti\u010dite i ja \u0107u vas primiti.\n6:18 I bit \u0107u vam otac i vi \u0107ete mi biti sinovi i k\u0107eri, veli Gospodin Svemogu\u0107i.\n7:1 Dakle, budu\u0107i da imamo ta obe\u0107anja, o\u010distimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovr\u0161imo posve\u0107enje u strahu Bo\u017ejemu.\n7:2 Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli.\n7:3 Ne govorim da osudim. Ta rekoh ve\u0107: u srcima ste na\u0161im te umiremo i \u017eivimo zajedno.\n7:4 Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem rado\u0161\u0107u uza svu nevolju na\u0161u.\n7:5 Doista, i kada do\u0111osmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo na\u0161e, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.\n7:6 Ali Bog, tje\u0161itelj poniznih, utje\u0161i nas dolaskom Titovim.\n7:7 Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utje\u0161i zbog vas: obavijesti nas o va\u0161oj \u010de\u017enji, va\u0161em jadikovanju, va\u0161oj \u017earkoj ljubavi prema meni tako da se jo\u0161 ve\u0107ma obradovah.\n7:8 Doista, ako sam vas i o\u017ealostio onom poslanicom, nije mi \u017eao; ako mi i bija\u0161e \u017eao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i na\u010das o\u017ealostila -\n7:9 sad se radujem, ne \u0161to ste se o\u017ealostili, nego \u0161to ste se o\u017ealostili na obra\u0107enje. Jer o\u017ealostili ste se po Bo\u017eju te zbog nas ni u \u010demu niste \u0161tetovali.\n7:10 Jer \u017ealost po Bo\u017eju ra\u0111a neopozivo spasonosnim obra\u0107enjem, a \u017ealost svjetovna ra\u0111a smr\u0107u.\n7:11 Gle, doista ba\u0161 to \u0161to ste se po Bo\u017eju o\u017ealostili, kolikom gorljivo\u0161\u0107u urodi me\u0111u vama, pa opravdavanjem, pa ogor\u010denjem, pa strahom, pa \u010de\u017enjom, pa revno\u0161\u0107u, pa ka\u017enjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedu\u017eni.\n7:12 Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrije\u0111enoga, nego zbog toga da vam se o\u010dituje va\u0161a gorljivost za nas pred Bogom.\n7:13 To nas je utje\u0161ilo. A povrh te na\u0161e utjehe jo\u0161 se mnogo vi\u0161e obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.\n7:14 Doista, ako sam mu se \u0161to vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao \u0161to smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala na\u0161a pred Titom.\n7:15 I njegovo je srce prema vama jo\u0161 nje\u017enije kad se sjeti poslu\u0161nosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.\n7:16 Radujem se \u0161to se u svemu mogu pouzdati u vas.\n8:1 Priop\u0107ujemo vam, bra\u0107o, milost Bo\u017eju koja je dana crkvama makedonskim:\n8:2 unato\u010d mnogim ku\u0161njama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siroma\u0161tvo preli se u bogatstvo dare\u017eljivosti.\n8:3 Svjedo\u010dim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogu\u0107nostima i preko mogu\u0107nosti -\n8:4 veoma usrdno molili za milost zajedni\u0161tva u ovom poslu\u017eivanju svetih.\n8:5 I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predado\u0161e najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Bo\u017ejoj.\n8:6 Zato zamolismo Tita da kao \u0161to je zapo\u010deo, tako i dovr\u0161i me\u0111u vama i to djelo dare\u017eljivosti.\n8:7 Stoga kao \u0161to se u svemu odlikujete - u vjeri, i rije\u010di, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj dare\u017eljivosti.\n8:8 Ne zapovijedam, nego gorljivo\u0161\u0107u drugih proku\u0161avam istinitost va\u0161e ljubavi.\n8:9 Ta poznate dare\u017eljivost Gospodina na\u0161ega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siroma\u0161an, da se vi njegovim siroma\u0161tvom obogatite.\n8:10 Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji ve\u0107 pro\u0161le godine prvi to zapo\u010deste, ne samo \u010dinom nego i odlukom.\n8:11 Sada dovr\u0161ite to djelo da kao \u0161to spremno odlu\u010diste, tako prema mogu\u0107nostima i dovr\u0161ite.\n8:12 Jer ima li spremnosti, mila je po onom \u0161to ima, a ne po onom \u010dega nema.\n8:13 Ne dakako: drugima olak\u0161ica, vama oskudica, nego - jednakost!\n8:14 U sada\u0161njem trenutku va\u0161 suvi\u0161ak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvi\u0161ak bude za va\u0161u oskudicu - te bude jednakost,\n8:15 kao \u0161to je pisano: Nije ni\u0161ta preteklo onome koji bija\u0161e nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bija\u0161e nakupio manje.\n8:16 A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo.\n8:17 On je prihvatio i molbu, ali budu\u0107i da je veoma revan, oti\u0111e k vama i dragovoljno.\n8:18 S njime pak \u0161aljemo brata kojega s evan\u0111elja slave sve crkve.\n8:19 \u0160tovi\u0161e, crkve ga izabra\u0161e za na\u0161eg suputnika u ovom djelu dare\u017eljivosti kojemu slu\u017eimo - na slavu samoga Gospodina i na na\u0161u \u017eelju\n8:20 kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspola\u017eemo.\n8:21 Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima.\n8:22 \u0160aljemo s njima i na\u0161ega brata koji je, kako smo u mnogome \u010desto iskusili, gorljiv, a sada je jo\u0161 mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas.\n8:23 A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A bra\u0107a na\u0161a? Poslanici su crkava, slava Kristova.\n8:24 Pru\u017eite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.\n9:1 A o poslu\u017eivanju svetih suvi\u0161no je da vam pi\u0161em.\n9:2 Ta poznajem va\u0161u spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: \"Ahaja je spremna od pro\u0161le godine.\" I va\u0161a gorljivost potaknu mnoge.\n9:3 Ipak \u0161aljem bra\u0107u da se u tome pogledu ne opovrgne \u0161to se vama ponosimo; da budete spremni kao \u0161to sam tvrdio te se -\n9:4 ako sa mnom do\u0111u Makedonci i na\u0111u vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne ka\u017eemo vi.\n9:5 Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti bra\u0107u da unaprijed po\u0111u k vama i da pripreme va\u0161 jo\u0161 prije obe\u0107ani dar te bude pripravan - kao dar dare\u017eljivosti, a ne \u0161krtosti.\n9:6 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno \u0107e i \u017eeti; a tko sije obilato, obilato \u0107e i \u017eeti.\n9:7 Svatko neka dade kako je srcem odlu\u010dio; ne sa \u017ealo\u0161\u0107u ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.\n9:8 A Bog vas mo\u017ee obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo -\n9:9 kao \u0161to je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.\n9:10 A onaj koji pribavlja sjeme sija\u010du i kruh za jelo, pribavit \u0107e i umno\u017eiti sjeme va\u0161e i pove\u0107ati plodove pravednosti va\u0161e.\n9:11 Tako \u0107ete se u svemu obogatiti za svakovrsnu dare\u017eljivost koja se, na\u0161im posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.\n9:12 Jer ovo bogoslu\u017eno poslu\u017eivanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu.\n9:13 Osvjedo\u010deni ovim poslu\u017eivanjem, slave Boga zbog va\u0161ega pokornog ispovijedanja evan\u0111elja Kristova i zbog velikodu\u0161nog zajedni\u0161tva prema njima i prema svima.\n9:14 A mole\u0107i se za vas, \u010deznu za vama zbog preobilne milosti Bo\u017eje na vama.\n9:15 Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!\n10:1 Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blago\u0161\u0107u i obazrivo\u0161\u0107u Kristovom - ja koji sam licem u lice me\u0111u vama \"skroman\", a nenazo\u010dan prema vama \"odva\u017ean\" -\n10:2 molim da, jednom nazo\u010dan, ne moram biti odva\u017ean smiono\u0161\u0107u kojom se kanim osmjeliti protiv nekih \u0161to smatraju da mi po tijelu \u017eivimo.\n10:3 Jer iako \u017eivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.\n10:4 Ta oru\u017eje na\u0161ega vojevanja nije tjelesno, nego bo\u017eanski sna\u017eno za ru\u0161enje utvrda. Obaramo mudrovanja\n10:5 i svaku oholost koja se podi\u017ee protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;\n10:6 i spremni smo kazniti svaku nepokornost \u010dim bude savr\u0161ena va\u0161a pokornost.\n10:7 Gledajte \u0161to je o\u010dito! Ako je tko uvjeren da je \"Kristov\", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.\n10:8 Kad bih se doista i malo vi\u0161e pohvalio na\u0161om vla\u0161\u0107u - koju nam Gospodin dade za va\u0161e izgra\u0111ivanje, a ne ru\u0161enje - ne bih se morao stidjeti.\n10:9 Samo da se ne bi \u010dinilo kao da vas zastra\u0161ujem poslanicama!\n10:10 Jer \"poslanice su, ka\u017ee, stroge i sna\u017ene, ali tjelesna nazo\u010dnost nemo\u0107na i rije\u010d bezvrijedna\".\n10:11 Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazo\u010dni rije\u010dju u poslanicama, takvi smo i nazo\u010dni djelom.\n10:12 Ne usu\u0111ujemo se, doista, izjedna\u010diti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporu\u010duju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspore\u0111uju.\n10:13 Mi se pak ne\u0107emo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu \u0161to nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.\n10:14 Jer mi ne pose\u017eemo preko svoga, kao da jo\u0161 nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evan\u0111eljem Kristovim.\n10:15 Ne hvalimo se u bezmjerje, tu\u0111im naporima. A nadamo se da \u0107emo s uzrastom va\u0161e vjere me\u0111u vama i mi - po na\u0161em mjerilu - prerasti u izobilje:\n10:16 i preko va\u0161ih granica navijestiti evan\u0111elje, a ne hvastati se onim \u0161to je ve\u0107 u\u010dinjeno na tu\u0111em podru\u010dju.\n10:17 Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.\n10:18 Ta nije proku\u0161an tko sam sebe preporu\u010duje, nego koga preporu\u010duje Gospodin.\n11:1 O kad biste podnijeli ne\u0161to malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!\n11:2 Ljubomoran sam doista na vas Bo\u017ejim ljubomorom: ta zaru\u010dih vas s jednim mu\u017eem, kao \u010distu djevicu privedoh vas Kristu.\n11:3 Ali se bojim da se - kao \u0161to zmija zavede Evu svojom lukav\u0161tinom - misli va\u0161e ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.\n11:4 Uistinu, ako tko do\u0111e i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evan\u0111elje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnos\u00c4ite.\n11:5 Smatram, eto, da ni u \u010demu nisam manji od \"nadapostola\".\n11:6 Jer ako sam i nevje\u0161t u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima o\u010ditovasmo.\n11:7 Ili sam grijeh po\u010dinio \u0161to sam vam - ponizuju\u0107i sebe da se vi uzvisite - besplatno navje\u0161\u0107ivao Bo\u017eje evan\u0111elje?\n11:8 Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama slu\u017eiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret.\n11:9 U oskudici su mi pomogla bra\u0107a koja do\u0111o\u0161e iz Makedonije. U svemu sam se \u010duvao da vam ne budem te\u017eak, a i \u010duvat \u0107u se.\n11:10 Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko ne\u0107e oduzeti u ahajskim krajevima.\n11:11 Za\u0161to? Jer vas ne ljubim? Bog znade!\n11:12 A \u0161to \u010dinim, i dalje \u0107u \u010diniti da izbijem izliku onima koji izliku tra\u017ee ne bi li se s nama izjedna\u010dili u onom \u010dime se hvastaju.\n11:13 Jer takvi su ljudi la\u017eni apostoli, himbeni radnici, preru\u0161uju se u apostole Kristove.\n11:14 I nikakvo \u010dudo! Ta sam se Sotona preru\u0161uje u an\u0111ela svjetla.\n11:15 Ni\u0161ta osobito dakle ako se i slu\u017ebenici njegovi preru\u0161uju u slu\u017ebenike pravednosti. Svr\u0161etak \u0107e im biti po djelima njihovim.\n11:16 Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja ne\u0161to malo pohvalim.\n11:17 \u0160to govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti.\n11:18 Budu\u0107i da se mnogi hvale po ljudsku, i ja \u0107u se hvaliti.\n11:19 Ta rado podnos\u00c4ite bezumne, vi umni!\n11:20 Da, podnos\u00c4ite ako vas tko zarobljava, ako vas tko pro\u017edire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.\n11:21 Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, \u010dime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!\n11:22 Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam!\n11:23 Poslu\u017eitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja jo\u0161 vi\u0161e! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - \u010desto.\n11:24 Od \u017didova primio sam pet puta po \u010detrdeset manje jednu.\n11:25 Triput sam bio \u0161iban, jednom kamenovan, triput do\u017eivio brodolom, jednu no\u0107 i dan proveo sam u bezdanu.\n11:26 \u010cesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od la\u017ene bra\u0107e;\n11:27 u trudu i naporu, \u010desto u nespavanju, u gladu i \u017ee\u0111i, \u010desto u postovima, u studeni i golotinji!\n11:28 Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.\n11:29 Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sabla\u017enjuje, a ja da ne izgaram?\n11:30 Treba li se hvaliti, svojom \u0107u se slabo\u0161\u0107u hvaliti.\n11:31 Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne la\u017eem.\n11:32 U Damasku namjesnik kralja Arete \u010duva\u0161e grad dama\u0161\u010danski hote\u0107i me uhvatiti.\n11:33 Ali kroz prozor spusti\u0161e me u ko\u0161ari preko zida te umakoh njegovim rukama.\n12:1 Hvaliti se treba? Ne koristi dodu\u0161e ali - dolazim na vi\u0111enje i objave Gospodnje.\n12:2 Znam \u010dovjeka u Kristu: prije \u010detrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do tre\u0107eg neba.\n12:3 I znam da je taj \u010dovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -\n12:4 bio ponesen u raj i \u010duo neizrecive rije\u010di, kojih \u010dovjek ne smije govoriti.\n12:5 Time \u0107u se hvaliti, a samim se sobom ne\u0107u hvaliti osim slabostima svojim.\n12:6 Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdr\u017eavam da ne bi tko mislio o meni vi\u0161e nego \u0161to vidi na meni ili \u0161to \u010duje od mene.\n12:7 I da se zbog uzvi\u0161enosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, an\u0111eo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.\n12:8 Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi re\u010de:\n12:9 \"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavr\u0161uje.\" Najradije \u0107u se dakle jo\u0161 vi\u0161e hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.\n12:10 Zato u\u017eivam u slabostima, uvredama, pote\u0161ko\u0107ama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.\n12:11 Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporu\u010dite jer ni u \u010demu nisam manji od \"nadapostola\", premda nisam ni\u0161ta.\n12:12 Znamenja apostolstva moga ostvarena su me\u0111u vama u posvema\u0161njoj postojanosti: znakovima i \u010dudesima i silnim djelima.\n12:13 Ta u \u010demu ste to manji od drugih crkava, osim \u0161to vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu \"nepravdu\".\n12:14 Evo, spremam se tre\u0107i put do\u0107i k vama i ne\u0107u vam biti na teret jer ne i\u0161tem va\u0161e, nego vas. Djeca doista nisu du\u017ena stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.\n12:15 A ja \u0107u najradije tro\u0161iti i istro\u0161iti se za du\u0161e va\u0161e. Ako vas vi\u0161e ljubim, zar da budem manje ljubljen?\n12:16 Ali neka! Ja vas nisam optere\u0107ivao, nego, \"lukav\" kako jesam, \"na prijevaru vas uhvatih\".\n12:17 Da vas mo\u017eda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?\n12:18 Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas mo\u017eda Tit nije u \u010demu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?\n12:19 Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za va\u0161e izgra\u0111ivanje.\n12:20 Bojim se doista da vas kada do\u0111em, mo\u017eda ne\u0107u na\u0107i kakve bih htio i da \u0107ete vi mene na\u0107i kakva ne biste htjeli: da ne bi mo\u017eda bilo sva\u0111a, zavisti, \u017eestina, spletkarenja, klevetanja, do\u0161aptavanja, nadimanja, buna;\n12:21 da me opet kada do\u0111em, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagrije\u0161ili, a nisu se pokajali za ne\u010disto\u0107u i bludnost i razvratnost koju po\u010dini\u0161e.\n13:1 Evo tre\u0107i put idem k vama. Svaka presuda neka po\u010diva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.\n13:2 Onima koji su prije sagrije\u0161ili i svima drugima rekoh ve\u0107 i opet - kao onda drugi put nazo\u010dan, tako i sada nenazo\u010dan - unaprijed velim: ako opet do\u0111em, ne\u0107u \u0161tedjeti.\n13:3 Jer vi tra\u017eite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemo\u0107an, nego je sna\u017ean me\u0111u vama.\n13:4 I raspet bi, istina, po slabosti, ali \u017eivi po snazi Bo\u017ejoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali \u0107emo po snazi Bo\u017ejoj \u017eivjeti s njime za vas.\n13:5 Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Ina\u010de niste pravi.\n13:6 A spoznat \u0107ete, nadam se, da smo mi pravi.\n13:7 Molimo se Bogu da ne \u010dinite nikakva zla; ne da se mi poka\u017eemo pravi, nego da vi dobro \u010dinite, pa iza\u0161li mi i kao nepravi.\n13:8 Ta ni\u0161ta ne mo\u017eemo protiv istine, nego samo za istinu.\n13:9 Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za va\u0161e usavr\u0161avanje.\n13:10 To vam nenazo\u010dan pi\u0161em zato da nazo\u010dan ne bih morao o\u0161tro nastupiti vla\u0161\u0107u koju mi Gospodin dade za izgra\u0111ivanje, a ne za ru\u0161enje.\n13:11 Uostalom, bra\u0107o, radujte se, usavr\u0161ujte se, tje\u0161ite se, slo\u017eni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit \u0107e s vama.\n13:12 Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.\n13:13 Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedni\u0161tvo Duha Svetoga sa svima vama!","title":"Croatian Bible: 2 Corinthians","type":"page"}