{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/dan.htm","path":"bib/wb/cro/dan.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/dan.htm","text":"1:1 Tre\u0107e godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, do\u0111e Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede.\n1:2 Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Bo\u017ejega; on ih dopremi u zemlju \u0160inear i pohrani predmete u riznici svojih bogova.\n1:3 Kralj naredi A\u0161fenazu, starje\u0161ini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dje\u010daka kraljevskoga ili velika\u0161kog roda:\n1:4 neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro pou\u010deni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; A\u0161fenaz neka ih nau\u010di pismu i jeziku Kaldejaca.\n1:5 Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem.\n1:6 Me\u0111u njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mi\u0161ael i Azarja.\n1:7 Dvorjani\u010dki starje\u0161ina nadjene im imena: Daniel \u0107e se zvati Baltazar, Hananija \u0160adrak, Mi\u0161ael Me\u0161ak, Azarja Abed Nego.\n1:8 Daniel je u srcu odlu\u010dio da se ne\u0107e okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjani\u010dkog starje\u0161inu da ga po\u0161tedi te se ne okalja.\n1:9 Bog dade Danielu te na\u0111e dobrohotnost i smilovanje u dvorjani\u010dkog starje\u0161ine.\n1:10 Starje\u0161ina re\u010de Danielu: \"Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mr\u0161avija nego u drugih dje\u010daka va\u0161e dobi, ja \u0107u zbog vas biti kriv pred kraljem.\"\n1:11 Tada re\u010de Daniel \u010duvaru koga bija\u0161e dvorjani\u010dki starje\u0161ina odredio Danielu, Hananiji, Mi\u0161aelu i Azarji:\n1:12 \"Molim te, poku\u0161aj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povr\u0107e za jelo i voda za pilo.\n1:13 Vidjet \u0107e\u0161 onda kakvi \u0107emo biti mi a kakvi dje\u010daci koji jedu od kraljevih jela, pa u\u010dini sa svojim slugama po onome \u0161to bude\u0161 vidio.\"\n1:14 On pristade i stavi ih na ku\u0161nju deset dana.\n1:15 A nakon deset dana oni bijahu ljep\u0161i i ugojeniji nego svi dje\u010daci koji je\u0111ahu od kraljevih jela.\n1:16 Od tada \u010duvar dokinu njihova jela i obrok vina \u0161to su imali piti te im dava\u0161e povr\u0107a.\n1:17 Ovoj \u010detvorici dje\u010daka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijeva\u0161e vi\u0111enja i sne.\n1:18 Po\u0161to se navr\u0161ilo vrijeme odre\u0111eno od kralja da mu ih dovedu, dvorjani\u010dki starje\u0161ina uvede ih pred Nabukodonozora.\n1:19 Kralj razgovara\u0161e s njima i me\u0111u svima ne na\u0111e se nijedan kao Daniel, Hananija, Mi\u0161ael i Azarja. I tako oni ostado\u0161e pred kraljem.\n1:20 I u svemu mudrom i umnom o \u010demu ih ispitiva\u0161e kralj na\u0111e da su deset puta vrsniji od svih \u010darobnika i gatalaca \u0161to ih bija\u0161e u svem njegovu kraljevstvu.\n1:21 Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.\n2:1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.\n2:2 Kralj naredi da se pozovu \u010darobnici i gataoci, zaklinja\u010di i zvjezdari da protuma\u010de kralju njegove sanje.\n2:3 Do\u0111o\u0161e dakle te stado\u0161e pred kralja. Kralj im re\u010de: \"Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od \u017eelje da razumijem sanju.\"\n2:4 Kaldejci odgovori\u0161e kralju (aramejski): \"O kralju, \u017eiv bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi \u0107emo ti otkriti njezino zna\u010denje.\"\n2:5 Kralj odgovori i re\u010de zvjezdarima: \"Moja je odluka neopoziva: ako mi ne ka\u017eete \u0161to sam snio i \u0161to san zna\u010di, bit \u0107ete rastrgani u komade, a va\u0161e \u0107e ku\u0107e postati smeti\u0161ta.\n2:6 No ako mi otkrijete moju sanju i njezino zna\u010denje, dobit \u0107ete od mene darove i poklone i velike \u010dasti. Otkrijte mi dakle \u0161to sam snio i \u0161to san zna\u010di.\"\n2:7 Oni opet odgovori\u0161e: \"Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi \u0107emo mu otkriti njezino zna\u010denje.\"\n2:8 A kralj: \"Dobro ja znam da \u017eelite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva.\n2:9 Ako mi ne ka\u017eete \u0161to sam snio, zna\u010di da me namjeravate obmanjivati varavim rije\u010dima i izmi\u0161ljotinama dok nekako ne pro\u0111e vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa \u0107u znati da li mi mo\u017eete kazati i njegovo zna\u010denje!\"\n2:10 Zvjezdari odgovori\u0161e pred kraljem: \"Nema na svijetu \u010dovjeka koji bi takvo \u0161to mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i mo\u0107an, takvo \u0161to ne tra\u017ei od \u010darobnika, gataoca ili zvjezdara.\n2:11 \u0160to tra\u017ei\u0161, kralju, te\u0161ko je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave me\u0111u smrtnicima.\"\n2:12 Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski.\n2:13 Po\u0161to je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potra\u017ei\u0161e i Daniela i njegove drugove da ih pogube.\n2:14 No Daniel se mudrim i umnim rije\u010dima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih stra\u017ea, koji bija\u0161e izi\u0161ao da pogubi mudrace babilonske.\n2:15 On re\u010de Arjoku, zapovjedniku kraljevu: \"Za\u0161to je kralj izdao tako strogu naredbu?\" Arjok pripovjedi Danielu,\n2:16 a Daniel oti\u0111e kralju i zamoli da mu dade vremena te \u0107e kralju otkriti \u0161to san zna\u010di.\n2:17 Daniel u\u0111e u svoju ku\u0107u te sve kaza Hananiji, Mi\u0161aelu i Azarji, svojim drugovima,\n2:18 da mole milosr\u0111e u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim.\n2:19 I objavi se tajna Danielu u no\u0107nom vi\u0111enju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga.\n2:20 Daniel prihvati rije\u010d i re\u010de: \"Bilo ime Bo\u017eje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila.\n2:21 On mijenja doba i vremena, ru\u0161i i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.\n2:22 On otkriva dubine i tajne, zna \u0161to je u tminama i svjetlost prebiva u njega.\n2:23 Tebe, o Bo\u017ee otaca mojih, slavim i hvalim \u0161to si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono \u0161to smo te molili, objavio si nam \u0161to kralj tra\u017ei.\"\n2:24 Daniel ode k Arjoku, kome bija\u0161e kralj naredio da smakne mudrace babilonske. U\u0111e i re\u010de mu: \"Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa \u0107u mu otkriti \u0161to san zna\u010di.\"\n2:25 Arjok \u017eurno odvede Daniela kralju i re\u010de: \"Na\u0161ao sam me\u0111u izgnanicima judejskim \u010dovjeka koji \u0107e kralju kazati \u0161to san zna\u010di.\"\n2:26 Kralj re\u010de Danielu (koji se zva\u0161e Baltazar): \"Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i \u0161to zna\u010di?\"\n2:27 Daniel odgovori pred kraljem: \"Tajnu koju istra\u017euje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, \u010darobnici, gataoci i zaklinja\u010di;\n2:28 ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saop\u0107io kralju Nabukodonozoru ono \u0161to \u0107e biti na svr\u0161etku dana. Evo tvoje sanje i onoga \u0161to ti se prividjelo na postelji:\n2:29 O kralju, na tvojoj ti postelji do\u0111o\u0161e misli o tome \u0161to \u0107e se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saop\u0107io ti je ono \u0161to \u0107e biti.\n2:30 Iako nemam mudrosti vi\u0161e nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino zna\u010denje saop\u0107im kralju i da upozna\u0161 misli svoga srca.\n2:31 Ti si, o kralju, imao vi\u0111enje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, staja\u0161e pred tobom, stra\u0161an za o\u010di.\n2:32 Tome kipu glava bija\u0161e od \u010distog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi,\n2:33 gnjati od \u017eeljeza, a stopala dijelom od \u017eeljeza, dijelom od gline.\n2:34 Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od \u017eeljeza i gline te ih razbi.\n2:35 Tada se smrvi najednom \u017eeljezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bija\u0161e u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.\n2:36 To bija\u0161e sanja; a njezino \u0107emo zna\u010denje re\u0107i pred kraljem.\"\n2:37 \"Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu mo\u0107 i slavu -\n2:38 i u \u010dije je ruke stavio, gdje god se na\u0161li, sinove ljudske, \u017eivotinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata.\n2:39 Poslije tebe ustat \u0107e drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa tre\u0107e, od mjedi, koje \u0107e gospodariti svom zemljom.\n2:40 A \u010detvrto kraljevstvo bit \u0107e tvrdo poput \u017eeljeza, poput \u017eeljeza koje sve satire i mrvi; kao \u017eeljezo koje razbija, skr\u0161it \u0107e i razbit sva ona kraljevstva.\n2:41 Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom \u017eeljezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat \u0107e ne\u0161to od \u010dvrsto\u0107e \u017eeljeza prema onome \u0161to si vidio \u017eeljezo izmije\u0161ano s glinom.\n2:42 Prsti stopala, dijelom \u017eeljezo a dijelom glina: kraljevstvo \u0107e biti dijelom \u010dvrsto a dijelom krhko.\n2:43 A \u0161to si vidio \u017eeljezo izmije\u0161ano s glinom: oni \u0107e se mije\u0161ati ljudskim sjemenom, ali se ne\u0107e dr\u017eati zajedno, kao \u0161to se ni \u017eeljezo ne da pomije\u0161ati s glinom.\n2:44 U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podi\u0107i \u0107e kraljevstvo koje ne\u0107e nikada propasti i ne\u0107e prije\u0107i na neki drugi narod. Ono \u0107e razbiti i uni\u0161titi sva ona kraljevstva, a samo \u0107e stajati dovijeka -\n2:45 kao \u0161to si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio \u017eeljezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saop\u0107io kralju \u0161to se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tuma\u010denje joj pouzdano.\"\n2:46 Nato kralj Nabukodonozor pade ni\u010dice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad.\n2:47 I re\u010de kralj Danielu: \"Zaista, va\u0161 je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.\"\n2:48 Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starje\u0161inom svih mudraca babilonskih.\n2:49 Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske \u0160adraka, Me\u0161aka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.\n3:1 Kralj Nabukodonozor odredi da se na\u010dini zlatni kip, visok \u0161ezdeset lakata i \u0161irok \u0161est, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj.\n3:2 Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizni\u010dare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da do\u0111u na posvetu kipa \u0161to ga podi\u017ee kralj Nabukodonozor.\n3:3 Tada se sakupi\u0161e satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizni\u010dari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa \u0161to ga podi\u017ee kralj Nabukodonozor. I stado\u0161e pred kip \u0161to podi\u017ee Nabukodonozor.\n3:4 Glasnik proglasi: \"O narodi, plemena i jezici, evo \u0161to vam se nare\u0111uje:\n3:5 u \u010dasu kad za\u010dujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu \u0161to ga podi\u017ee kralj Nabukodonozor!\n3:6 Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit \u0107e smjesta ba\u010den u pe\u0107 u\u017earenu.\"\n3:7 Zato, \u010dim za\u010du\u0161e zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baci\u0161e se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjaju\u0107i se zlatnome kipu \u0161to ga podi\u017ee kralj Nabukodonozor.\n3:8 Uto do\u0111o\u0161e neki Kaldejci i optu\u017ei\u0161e Judejce.\n3:9 Reko\u0161e kralju Nabukodonozoru: \"O kralju, \u017eiv bio dovijeka!\n3:10 Ti si, kralju, naredio svakom \u010dovjeku koji za\u010duje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;\n3:11 a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude ba\u010den u pe\u0107 u\u017earenu.\n3:12 A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: \u0160adrak, Me\u0161ak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne \u0161tuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu \u0161to si ga podigao.\"\n3:13 Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva \u0160adraka, Me\u0161aka i Abed Nega. Odmah ih dovedo\u0161e pred kralja.\n3:14 A Nabukodonozor im re\u010de: \"Je li istina, \u0160adra\u010de, Me\u0161a\u010de i Abed Nego, da vi ne \u0161tujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu \u0161to ga podigoh?\n3:15 Jeste li voljni, \u010dim za\u010dujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu \u0161to ga na\u010dinih? Ako li mu se ne poklonite, bit \u0107ete smjesta ba\u010deni u pe\u0107 u\u017earenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?\"\n3:16 \u0160adrak, Me\u0161ak i Abed Nego odgovori\u0161e kralju Nabukodonozoru: \"Ne treba da ti odgovorimo na to.\n3:17 Bog na\u0161, kome slu\u017eimo, mo\u017ee nas izbaviti iz u\u017earene pe\u0107i i od ruke tvoje, kralju; on \u0107e nas i izbaviti.\n3:18 No ako toga i ne u\u010dini, znaj, o kralju: mi ne\u0107emo slu\u017eiti tvojemu bogu niti \u0107emo se pokloniti kipu \u0161to si ga podigao.\"\n3:19 Na te rije\u010di kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na \u0160adraka, Me\u0161aka i Abed Nega.\n3:20 On naredi da se pe\u0107 ugrije sedam puta ja\u010de no ina\u010de i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da sve\u017eu \u0160adraka, Me\u0161aka i Abed Nega i bace u pe\u0107 punu \u017earkoga ognja.\n3:21 Sveza\u0161e ih, dakle, i u pla\u0161tevima, obu\u0107i i kapama baci\u0161e u za\u017earenu pe\u0107.\n3:22 Kako kraljeva zapovijed bija\u0161e \u017eurna a pe\u0107 preko mjere u\u017earena, plamen ubi ljude koji su bacali \u0160adraka, Me\u0161aka i Abed Nega.\n3:23 A tri \u010dovjeka - \u0160adrak, Me\u0161ak i Abed Nego - pado\u0161e svezani u za\u017earenu pe\u0107.\n3:24 I hodahu posred plamena hvale\u0107i Boga, slave\u0107i Gospoda.\n3:25 Stav\u0161i Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:\n3:26 \"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bo\u017ee otaca na\u0161ih, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!\n3:27 Pravedan si u svemu \u0161to u\u010dini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina.\n3:28 Po pravdi si presudio u svemu \u0161to si poslao na nas i na sveti grad otaca na\u0161ih, Jeruzalem: zbog na\u0161ih si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.\n3:29 Zgrije\u0161ili smo i po\u010dinili bezakonje odmetnuv\u0161i se od tebe, sagrije\u0161ili te\u0161ko; ne slu\u0161asmo naredbe tvoje.\n3:30 Nismo ih \u010duvali i nismo vr\u0161ili \u0161to nam bija\u0161e nare\u0111eno za na\u0161e dobro.\n3:31 Sve \u0161to si poslao na nas, sve \u0161to si nam u\u010dinio, pravedno si u\u010dinio.\n3:32 Kad si nas predao u ruke bezakonika, du\u0161mana na\u0161ih, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji,\n3:33 te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti slu\u017ee i tebi se klanjaju.\n3:34 O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,\n3:35 ne uskrati nam svoje milosr\u0111e zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,\n3:36 kojima si obe\u0107ao umno\u017eit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.\n3:37 Gospode, postadosmo najmanji me\u0111u narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.\n3:38 Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi\n3:39 \u00dci da na\u0111emo milosr\u0111e. No primi nas slomljene du\u0161e, duha ponizna!\n3:40 Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisu\u0107e pretilih janjaca - takva nek' bude \u017ertva na\u0161a pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se ne\u0107e postidjeti oni koji se u te uzdaju.\n3:41 Odsada \u0107emo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tra\u017eiti lice tvoje.\n3:42 Ne postidi nas, ve\u0107 postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!\n3:43 Izbavi nas, kao neko\u0107, \u010dudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!\n3:44 Neka se postide oni koji zlo \u010dine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skr\u0161ena bude!\n3:45 Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!\" An\u0111eo Gospodnji u u\u017earenoj pe\u0107i\n3:46 Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u pe\u0107 neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, ku\u010dinama i vinjagom,\n3:47 tako te plamen liza\u0161e \u010detrdeset i devet lakata iznad pe\u0107i.\n3:48 Buknuv\u0161i, spali Kaldejce koji se na\u0111o\u0161e oko pe\u0107i.\n3:49 No An\u0111eo Gospodnji si\u0111e u pe\u0107 k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz pe\u0107i\n3:50 te usred pe\u0107i puha\u0161e kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladi\u0107a\n3:51 Tada sva trojica zapjeva\u0161e u pe\u0107i jednim glasom, slave\u0107i i blagoslivljaju\u0107i Boga:\n3:52 \"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bo\u017ee otaca na\u0161ih, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!\n3:53 Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!\n3:54 Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!\n3:55 Blagoslovljen, ti \u0161to istra\u017euje\u0161 bezdane i sjedi\u0161 nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!\n3:56 Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!\n3:57 Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:58 An\u0111eli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:59 Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:60 Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:61 Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:62 Sunce i mjese\u010de, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:63 Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:64 Sve ki\u0161e i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:65 Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:66 Ognju i \u017eare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:67 Studeni i vru\u0107ino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:68 Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:69 Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:70 Tu\u010de i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:71 No\u0107i i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:72 Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:73 Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:74 Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!\n3:75 Bregovi i bre\u017euljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:76 Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:77 Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:78 Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:79 Kitovi i sve \u0161to se mi\u010de u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:80 Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:81 Sve divlje i pitome \u017eivotinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:82 Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:83 Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!\n3:84 Sve\u0107enici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:85 Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:86 Dusi i du\u0161e pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:87 Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!\n3:88 Hananijo, Azarjo, Mi\u0161aele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz pe\u0107i u\u017earene, on nas je izbavio iz plamena.\n3:89 Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vje\u010dna ljubav njegova!\n3:90 Svi \u0161tovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vje\u010dna je ljubav njegova!\"]\n3:24 Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: \"Nismo li bacili ova tri \u010dovjeka svezana u oganj?\" Oni odgovori\u0161e: \"Jesmo, kralju!\"\n3:25 On re\u010de: \"Ali ja vidim \u010detiri \u010dovjeka, odrije\u0161eni \u0161e\u0107u po vatri i ni\u0161ta im se zlo ne doga\u0111a; \u010detvrti je sli\u010dan sinu Bo\u017ejemu.\"\n3:26 Nabukodonozor pri\u0111e vratima u\u017earene pe\u0107i i viknu: \"\u0160adra\u010de, Me\u0161a\u010de i Abed Nego, sluge Boga Vi\u0161njega, izi\u0111ite i do\u0111ite ovamo!\" Tada izi\u0111o\u0161e iz ognja \u0160adrak, Me\u0161ak i Abed Nego.\n3:27 Sakupi\u0161e se satrapi, starje\u0161ine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bija\u0161e naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, pla\u0161tevi im neo\u0161te\u0107eni, nikakav se zadah ognja ne bija\u0161e uhvatio njih.\n3:28 Nabukodonozor viknu: \"Blagoslovljen bio Bog \u0160adrakov, Me\u0161akov i Abed Negov, koji je poslao svog an\u0111ela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokori\u0161e kraljevoj naredbi, ve\u0107 radije predado\u0161e svoje tijelo ognju negoli da \u0161tuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!\n3:29 Nare\u0111ujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko izme\u0111u vas tko bi pogrdio Boga \u0160adrakova, Me\u0161akova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova ku\u0107a pretvorena u smetli\u0161te, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.\"\n3:30 Tada kralj uzvisi \u0160adraka, Me\u0161aka i Abed Nega na visoke polo\u017eaje u pokrajini babilonskoj.\n3:31 Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom!\n3:32 Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i \u010dudesa \u0161to ih na meni u\u010dini Bog Svevi\u0161nji.\n3:33 Znakovi njegovi kako su veliki! \u010cudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vje\u010dno! Vlast njegova za sva pokoljenja!\n4:1 Ja, Nabukodonozor, \u017eivljah mirno u svojoj ku\u0107i i sretno u svojoj pala\u010di,\n4:2 kad vidjeh sanju koja me upla\u0161ila. Utvare i vi\u0111enja \u0161to su mi se na mom le\u017eaju vrzla po glavi uznemiri\u0161e me.\n4:3 I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi ka\u017eu \u0161to sanja zna\u010di.\n4:4 Do\u0111o\u0161e gataoci, \u010darobnici, zvjezdari i tuma\u010di znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znado\u0161e re\u0107i njezino zna\u010denje.\n4:5 Tada do\u0111e preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:\n4:6 \"Baltazare, starje\u0161ino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije prete\u0161ka: evo sanje \u0161to je imah: daj mi njezino zna\u010denje.\n4:7 Evo vi\u0111enja \u0161to mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.\n4:8 Stablo poraste, postade sna\u017eno, visina mu dose\u017ee nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.\n4:9 Kro\u0161nja mu bija\u0161e lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni po\u010diva\u0161e zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.\n4:10 Ja promatrah vi\u0111enja \u0161to su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stra\u017ear, Svetac, silazi s neba,\n4:11 silnim glasom vi\u010de: 'Posijecite stablo, okre\u0161ite mu grane, po\u010dupajte mu li\u0161\u0107e, pobacajte plodove! Neka se \u017eivotinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!\n4:12 U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!\n4:13 Neka mu se promijeni srce \u010dovje\u010dje, srce \u017eivotinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka pro\u0111e nad njim!\n4:14 Tako su presudili Stra\u017eari, tako su odlu\u010dili Sveci, da sve \u017eivo upozna kako Svevi\u0161nji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome ho\u0107e i postavlja nad njim najni\u017eega od ljudi!'\n4:15 Ovo je sanja \u0161to je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino zna\u010denje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne mo\u017ee re\u0107i; ti mo\u017ee\u0161, jer u tebi je duh Boga Svetoga.\"\n4:16 Tada se Daniel, nazvan Baltazar, na\u010das smete i prestra\u0161i u svojim mislima. Kralj re\u010de: \"Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim zna\u010denjem!\" Baltazar odgovori: \"Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim du\u0161manima i njezino zna\u010denje tvojim mrziteljima!\n4:17 Stablo koje si vidio, veliko i sna\u017eno, koje se\u017ee sve do neba i vidi se po svoj zemlji,\n4:18 kro\u0161nje lijepe i plodova obilnih na kojem bija\u0161e hrane za sve i pod kojim po\u010diva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:\n4:19 to si ti, o kralju, koji si velik i mo\u0107an, veli\u010dina ti se pove\u0107ala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.\n4:20 A \u0161to je vidio kralj kako Stra\u017ear, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne pro\u0111e sedam vremena nad njim' -\n4:21 ovo je zna\u010denje, o kralju, odluka Svevi\u0161njega \u0161to \u0107e se ispuniti na mom gospodaru kralju:\n4:22 Izagnat \u0107e te iz dru\u0161tva ljudi i sa \u017eivotinjama \u0107e\u0161 poljskim boraviti; hranit \u0107e\u0161 se travom kao goveda, tebe \u0107e prati rosa nebeska; sedam \u0107e vremena pro\u0107i nad tobom dok ne upozna\u0161 da Svevi\u0161nji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on ho\u0107e.\n4:23 A \u0161to se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje \u0107e se kraljevstvo obnoviti \u010dim spozna\u0161 da Nebesa imaju svu vlast.\n4:24 Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosr\u0111em prema siromasima, da bi ti potrajala sre\u0107a.\"\n4:25 Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.\n4:26 Dvanaest mjeseci kasnije, \u0161etaju\u0107i babilonskim kraljevskim dvorom,\n4:27 kralj govora\u0161e: \"Nije li to taj veliki Babilon \u0161to ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje mo\u0107i, na slavu svoga veli\u010danstva?\"\n4:28 Jo\u0161 bijahu te rije\u010di u ustima njegovim kad s neba do\u0111e glas: \"Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;\n4:29 bit \u0107e\u0161 izagnan iz dru\u0161tva ljudi, sa \u017eivotinjama \u0107e\u0161 poljskim boraviti; hranit \u0107e\u0161 se travom kao goveda, i sedam \u0107e vremena pro\u0107i nad tobom dok ne spozna\u0161 da Svevi\u0161nji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome ho\u0107e.\"\n4:30 I smjesta se rije\u010d izvr\u0161i na Nabukodonozoru: bi izagnan iz dru\u0161tva ljudi, je\u0111a\u0161e travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narasto\u0161e poput orlova perja, a njegovi nokti kao pti\u010dje pand\u017ee.\n4:31 \"Po\u0161to se navr\u0161i\u0161e odre\u0111eni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh o\u010di prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevi\u0161njega hvale\u0107i i uzvisuju\u0107i onoga koji \u017eivi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vje\u010dno, njegova je vlast za sva pokoljenja.\n4:32 Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa \u017eiteljima zemaljskim. Nitko ne mo\u017ee zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: '\u0160to to radi\u0161?'\n4:33 U isti \u010das razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske \u010dasti vrati mi se veli\u010danstvo i sjaj; moji me savjetnici i velika\u0161i potra\u017ei\u0161e, bih uspostavljen u kraljevsku \u010dast i moja veli\u010dina jo\u0161 poraste.\n4:34 Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, \u010dija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji mo\u017ee poniziti one koji hode u oholosti.\"\n5:1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisu\u0107i svojih velika\u0161a; s njima je pio vino.\n5:2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno su\u0111e koje njegov otac Nabukodonozor bija\u0161e oteo iz jeruzalemskog Sveti\u0161ta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velika\u0161i, njegove \u017eene i sulo\u017enice.\n5:3 Doneso\u0161e dakle zlatno i srebrno su\u0111e oteto iz Bo\u017ejega doma u Jeruzalemu i stado\u0161e piti iz njega kralj i njegovi velika\u0161i, njegove \u017eene i sulo\u017enice.\n5:4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i \u017eeljeza, drva i kamena.\n5:5 Iznenada se pojavi\u0161e prsti \u010dovje\u010dje ruke koji stado\u0161e pisati, nasuprot velikom svije\u0107njaku, po okre\u010denu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisa\u0161e.\n5:6 Kralj problijedje, misli ga uznemiri\u0161e, zglobovi njegovih kukova popusti\u0161e i koljena mu stado\u0161e udarati jedno o drugo.\n5:7 Glasno dozva \u010darobnike, zvjezdare i gataoce. I re\u010de kralj mudracima babilonskim: \"Tko pro\u010dita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit \u0107e obu\u010den u grimiz, oko vrata nosit \u0107e zlatan lanac i bit \u0107e tre\u0107i u kraljevstvu.\"\n5:8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogo\u0161e pro\u010ditati pismo niti mu otkriti zna\u010denje.\n5:9 Kralj se Baltazar zbog toga silno upla\u0161i, problijedje, a njegovi velika\u0161i ostado\u0161e zbunjeni.\n5:10 Kraljica, \u010duv\u0161i rije\u010di kralja i velika\u0161a, u\u0111e u gozbenu dvoranu i re\u010de: \"Kralju, \u017eiv bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!\n5:11 Ima u tvome kraljevstvu \u010dovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Jo\u0161 za vremena tvoga oca na\u0111e se u njemu svjetlo, razum i mudrost sli\u010dna mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starje\u0161inom \u010darobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.\n5:12 Budu\u0107i da se u tom Danielu - koga kralj bija\u0161e nazvao Baltazarom - na\u0161ao duh izvanredan, znanje, bistrina, vje\u0161tina da tuma\u010di sanje, da rje\u0161ava zagonetke i da razrje\u0161uje te\u0161ko\u0107e, pozovi stoga Daniela i on \u0107e ti kazati zna\u010denje.\"\n5:13 Dovedo\u0161e Daniela pred kralja, a kralj ga upita: \"Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?\n5:14 \u010cujem da duh Bo\u017eji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.\n5:15 Dovedo\u0161e mi mudrace i \u010darobnike da pro\u010ditaju ovo pismo i da mi reknu njegovo zna\u010denje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.\n5:16 A \u010dujem da si ti kadar dati tuma\u010denja i da razrje\u0161uje\u0161 te\u0161ko\u0107e. Ako si dakle kadar pro\u010ditati ovo pismo i re\u0107i mi njegovo zna\u010denje, bit \u0107e\u0161 odjeven u grimiz i nosit \u0107e\u0161 zlatan lanac oko vrata i bit \u0107e\u0161 tre\u0107i u kraljevstvu.\"\n5:17 Daniel prihvati rije\u010d i odgovori kralju: \"Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja \u0107u pro\u010ditati ovo pismo kralju i kazat \u0107u mu njegovo zna\u010denje.\n5:18 O kralju, Bog je Svevi\u0161nji dao kraljevstvo, veli\u010dinu, veli\u010danstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.\n5:19 Zbog veli\u010dine koju mu bija\u0161e dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubija\u0161e po svojoj volji, ostavlja\u0161e na \u017eivotu koga je htio, uzdiza\u0161e koga je htio, poniziva\u0161e koga je htio.\n5:20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bija\u0161e oduzeta.\n5:21 Bi izagnan iz ljudskog dru\u0161tva i srce mu posta sli\u010dno \u017eivotinjskom: prebiva\u0161e s divljim magarcima; poput goveda je\u0111a\u0161e travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevi\u0161nji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na \u010delo onoga koga on ho\u0107e.\n5:22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:\n5:23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu su\u0111e iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velika\u0161i, tvoje \u017eene i tvoje sulo\u017enice, hvale\u0107i bogove od zlata i srebra, od mjedi i \u017eeljeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne \u010duju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci dr\u017ei dah tvoj i sve tvoje putove.\n5:24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.\"\n5:25 \"A evo \u0161to je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.\n5:26 A te rije\u010di zna\u010de: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i u\u010dinio mu kraj;\n5:27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i na\u0111en si prelagan;\n5:28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.\"\n5:29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase tre\u0107im u kraljevstvu.\n5:30 Iste te no\u0107i kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.\n6:1 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star ve\u0107 \u0161ezdeset i dvije godine.\n6:2 Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom.\n6:3 Njima na \u010delo stavi tri pro\u010delnika - Daniel bija\u0161e jedan od njih - kojima \u0107e satrapi polagati ra\u010dun da se ne bi dosa\u0111ivalo kralju.\n6:4 Daniel se toliko istica\u0161e svojim izvanrednim duhom iznad pro\u010delnika i satrapa te kralj mi\u0161lja\u0161e da ga postavi nad svim kraljevstvom.\n6:5 Tada pro\u010delnici i satrapi stado\u0161e tra\u017eiti povod, \u0161togod oko dr\u017eavne uprave, zbog \u010dega bi mogli optu\u017eiti Daniela; ali ne mogo\u0161e na njemu na\u0107i ni\u0161ta takvo, ni\u0161ta zbog \u010dega bi ga prekorili, jer bija\u0161e vjeran, na njemu ni nemara ni ogre\u0161enja.\n6:6 Ti ljudi reko\u0161e tada: \"Ne\u0107emo na\u0107i nikakva povoda protiv Daniela, osim da na\u0111emo ne\u0161to protiv njega u zakonu njegova Boga.\"\n6:7 Tada pro\u010delnici i satrapi navali\u0161e na kralja te mu reko\u0161e: \"O kralju Darije, \u017eiv bio dovijeka!\n6:8 Svi pro\u010delnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici slo\u017ei\u0161e se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili \u010dovjeka, osim na tebe, o kralju, bit \u0107e ba\u010den u lavsku jamu.\n6:9 O kralju, potvrdi tu zabranu i potpi\u0161i naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!\"\n6:10 Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu.\n6:11 Saznav\u0161i Daniel da je spis potpisan, oti\u0111e u svoju ku\u0107u. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljaju\u0107i, mole\u0107i i hvale\u0107i Boga, kako je uvijek \u010dinio.\n6:12 Oni ljudi nahrupi\u0161e i na\u0111o\u0161e Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga.\n6:13 Tada odo\u0161e i pred kraljem se pozva\u0161e na kraljevsku zabranu: \"Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj \u0107e svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili \u010dovjeka, osim na tebe, o kralju, biti ba\u010den u lavsku jamu?\" Kralj odgovori: \"Tako je odlu\u010deno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.\"\n6:14 Tada reko\u0161e kralju: \"Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu.\"\n6:15 \u010cuv\u0161i te rije\u010di, kralj se vrlo ra\u017ealosti i odlu\u010di spasiti Daniela. Sve do sun\u010deva zalaza nastoja\u0161e da ga spasi.\n6:16 Ali oni ljudi navali\u0161e na kralja govore\u0107i: \"Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne mo\u017ee biti opozvana!\"\n6:17 Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj re\u010de Danielu: \"Bog tvoj, kome tako postojano slu\u017ei\u0161, neka te izbavi.\"\n6:18 Doneso\u0161e kamen i stavi\u0161e ga jami na otvor. Kralj ga zape\u010dati prstenom svojim i prstenom svojih velika\u0161a, da se ni\u0161ta ne mijenja za Daniela.\n6:19 Kralj se vrati u svoj dvor i provede no\u0107 ne okusiv\u0161i jela i ne dopustiv\u0161i da mu dovedu sulo\u017enice. Nije mogao usnuti.\n6:20 Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i po\u0111e brzo k lavskoj jami.\n6:21 Kad se prima\u010de blizu, viknu \u017ealosnim glasom Danielu: \"Daniele, slugo Boga \u017eivoga, je li te Bog, kome postojano slu\u017ei\u0161, mogao izbaviti od lavova?\"\n6:22 Daniel odgovori: \"O kralju, \u017eiv bio dovijeka!\n6:23 Moj je Bog poslao svog An\u0111ela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudi\u0161e, jer sam nedu\u017ean pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.\"\n6:24 Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadi\u0161e Daniela iz jame neozlije\u0111ena, jer se bija\u0161e uzdao u svoga Boga.\n6:25 Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optu\u017eili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove \u017eene i njihovu djecu: i prije nego dodirnu\u0161e tlo, lavovi ih zgrabi\u0161e i smrvi\u0161e im kosti.\n6:26 Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima \u0161to stanuju po svoj zemlji: \"Obilovali mirom!\n6:27 Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dr\u0161\u0107u pred Bogom Danielovim: On je Bog \u017eivi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo ne\u0107e propasti, njegovoj vlasti nema kraja!\n6:28 On izbavlja i spasava, \u010dini znake i \u010dudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz \u0161apa lavljih!\"\n6:29 Daniel bija\u0161e sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.\n7:1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sa\u017eeto zapisa \u0161to je usnio.\n7:2 Kaziva\u0161e ovako: No\u0107u u vi\u0111enju pogledah, kad eno: \u010detiri vjetra nebeska uzbiba\u0161e veliko more.\n7:3 \u010cetiri goleme nemani izi\u0111o\u0161e iz mora, svaka druk\u010dija. Prva bija\u0161e kao lav, a krila joj orlovska.\n7:4 Dok je promatrah, krila joj se i\u0161\u010dupa\u0161e, di\u017ee se ona sa zemlje i uspravi na noge kao \u010dovjek, i bija\u0161e joj dano srce \u010dovje\u010dje.\n7:5 Kad eno druga neman: gle, sasvim druk\u010dija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, me\u0111u zubima. I bija\u0161e joj re\u010deno: \"Ustani, na\u017ederi se mesa!\"\n7:6 Gledah dalje, i evo: tre\u0107a neman kao leopard, na le\u0111ima joj \u010detiri pti\u010dja krila: ima\u0161e \u010detiri glave, i dana joj je mo\u0107.\n7:7 Zatim, u no\u0107nim vi\u0111enjima, pogledah, kad eno: \u010detvrta neman, strahovita, u\u017easna, izvanredno sna\u017ena: ima\u0161e velike gvozdene zube; ona \u017edera\u0161e, mrvlja\u0161e, a \u0161to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prija\u0161njih nemani i ima\u0161e deset rogova.\n7:8 Promatrah joj rogove, i gle: me\u0111u njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom i\u0161\u010dupa\u0161e tri prija\u0161nja roga. I gle, na tome rogu o\u010di kao o\u010di \u010dovje\u010dje i usta koja govorahu velike hule.\n7:9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao \u010dista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i to\u010dkovi kao \u017earki oganj.\n7:10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisu\u0107u tisu\u0107a slu\u017eahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvori\u0161e.\n7:11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula \u0161to ih govora\u0161e rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.\n7:12 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina \u017eivota bi na jedno vrijeme i rok.\n7:13 Gledah u no\u0107nim vi\u0111enjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin \u010dovje\u010dji. On se pribli\u017ei Pradavnome i dovedu ga k njemu.\n7:14 Njemu bi predana vlast, \u010dast i kraljevstvo, da mu slu\u017ee svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vje\u010dna i nikada ne\u0107e pro\u0107i, kraljevstvo njegovo ne\u0107e propasti.\n7:15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, vi\u0111enja mi se vrzo\u0161e glavom, svega me prestravi\u0161e.\n7:16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi zna\u010denje:\n7:17 \"One \u010detiri goleme nemani jesu \u010detiri kralja koji \u0107e se di\u0107i na zemlji.\n7:18 Ali \u0107e od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevi\u0161njega i oni \u0107e ga posjedovati za vijeke vjekova.\"\n7:19 Za\u017eeljeh tada saznati istinu o \u010detvrtoj nemani, onoj koja se razlikova\u0161e od svih drugih, bila izvanredno stra\u0161na, imala gvozdene zube i mjedene pand\u017ee i koja je \u017ederala i mrvila i nogama gazila \u0161to preostaja\u0161e;\n7:20 i o deset rogova \u0161to bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpado\u0161e - o rogu koji ima\u0161e o\u010di i usta \u0161to govorahu velike hule i koji bija\u0161e ve\u0107i nego drugi rogovi.\n7:21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,\n7:22 dok ne do\u0111e Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevi\u0161njega, i dok ne do\u0111e vrijeme kad Sveci zaposjedo\u0161e kraljevstvo.\n7:23 On re\u010de: \"\u010cetvrta neman bit \u0107e \u010detvrto kraljevstvo na zemlji, razli\u010dito od svih kraljevstava. Progutat \u0107e svu zemlju, zgazit' je i smrviti.\n7:24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat \u0107e deset kraljeva, a iza njih \u0107e se podi\u0107i jedan drugi razli\u010dit od onih prvih - i oborit \u0107e tri kralja.\n7:25 On \u0107e huliti na Svevi\u0161njega, zatirati Svece Svevi\u0161njega; pomi\u0161ljat \u0107e da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci \u0107e biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.\n7:26 Tada \u0107e sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uni\u0161titi.\n7:27 A kraljevstvo, vlast i veli\u010danstvo pod svim nebesima dat \u0107e se puku Svetaca Svevi\u0161njega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vje\u010dno, i sve vlasti slu\u017eit \u0107e mu i pokoravati se njemu.\"\n7:28 Ovdje se zavr\u0161ava izvje\u0161taj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sa\u010duvah u srcu svojemu.\n8:1 Tre\u0107e godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, vi\u0111enje poslije onoga koje mi se ukazalo prije.\n8:2 Gledah vi\u0111enje, i dok gledah, na\u0111oh se u \u0160u\u0161anu, \u010dvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u vi\u0111enju se vidjeh na rijeci Ulaju.\n8:3 Podigoh o\u010di, i gle: ovan staja\u0161e kraj rijeke. Ima\u0161e dva roga: oba roga visoka, no jedan vi\u0161i nego drugi, a onaj vi\u0161i narastao poslije.\n8:4 Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se \u017eivotinja ne moga\u0161e oprijeti, ni\u0161ta mu ne moga\u0161e izbje\u0107i. \u010cinio je \u0161to je htio, osilio se.\n8:5 Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodiruju\u0107i tla; jarac ima\u0161e silan rog me\u0111u o\u010dima.\n8:6 Pribli\u017ei se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potr\u010da na njega u svoj \u017eestini svoje snage.\n8:7 Vidjeh kako se pribli\u017ei ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bija\u0161e da spasi ovna.\n8:8 Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrasto\u0161e \u010detiri velika roga prema \u010detiri vjetra nebeska.\n8:9 Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti.\n8:10 On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama.\n8:11 Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagda\u0161nju \u017ertvu i razori mu njegovo Sveto mjesto.\n8:12 Vojska se digla na \u017ertvu svagda\u0161nju zbog opa\u010dine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu \u0161to \u010dinja\u0161e.\n8:13 Tada \u010duh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govora\u0161e: \"Dokle \u0107e trajati ovo vi\u0111enje o svagda\u0161njoj \u017ertvi i o opa\u010dini \u0161to pusto\u0161i i gazi Sveti\u0161te i Vojsku?\"\n8:14 Odgovori: \"Jo\u0161 dvije tisu\u0107e i tri stotine ve\u010deri i jutara; tada \u0107e Sveti\u0161te biti o\u010di\u0161\u0107eno.\"\n8:15 Kad sam ja, Daniel, gledaju\u0107i ovo vi\u0111enje, tra\u017eio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki \u010dovjek.\n8:16 Za\u010duh glas \u010dovje\u010dji gdje vi\u010de preko Ulaja: \"Gabriele, objasni mu to vi\u0111enje!\"\n8:17 On po\u0111e onamo gdje stajah i kad mi se pribli\u017ei, strah me obuze i padoh na lice. On mi re\u010de: \"Sine \u010dovje\u010dji, razumij: jer ovo je vi\u0111enje za vrijeme posljednje.\"\n8:18 On jo\u0161 govora\u0161e, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dota\u010de i uspravi na mom mjestu.\n8:19 I re\u010de: \"Evo, kazat \u0107u ti \u0161to \u0107e do\u0107i na kraju gnjeva, najavljeni svr\u0161etak.\n8:20 Ovan \u0161to si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije.\n8:21 Rutavi jarac jest kralj Gr\u010dke; veliki rog me\u0111u njegovim o\u010dima jest prvi kralj;\n8:22 slomljeni rog i \u010detiri roga \u0161to izbi\u0161e na njegovu mjestu, to su \u010detiri kraljevstva \u0161to \u0107e izi\u0107i iz njegova naroda, ali ne\u0107e imati njegovu mo\u0107.\n8:23 I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navr\u0161e mjeru, ustat \u0107e kralj, drzak i lukav.\n8:24 Njegova \u0107e mo\u0107 porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno \u0107e pusto\u0161iti, uspijevat \u0107e u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca.\n8:25 Zbog njegove lukavosti prijevara \u0107e uspijevati u njegovoj ruci. On \u0107e se uznijeti u svome srcu, iz \u010dista mira upropastit \u0107e mnoge. Suprotstavit \u0107e se Knezu nad knezovima, ali \u0107e - ne rukom - biti skr\u0161en.\n8:26 Vi\u0111enje o ve\u010derima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zape\u010dati, jer je za daleke dane.\"\n8:27 Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan vi\u0161e dana. Zatim ustadoh da vr\u0161im kraljevske poslove. Bijah smeten zbog vi\u0111enja, no nitko to nije doku\u010dio.\n9:1 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vlada\u0161e kraljevstvom kaldejskim,\n9:2 prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istra\u017eivah u Pismima broj godina koje se - prema rije\u010di koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ru\u0161evinama Jeruzalema: sedamdeset godina.\n9:3 Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastoje\u0107i moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.\n9:4 Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavaju\u0107i: \"Ah, Gospodine moj, Bo\u017ee veliki i strahoviti, koji \u010duva\u0161 Savez i naklonost onima koji tebe ljube i \u010duvaju zapovijedi tvoje!\n9:5 Mi sagrije\u0161ismo, mi bezakonje po\u010dinismo, zlo u\u010dinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.\n9:6 Nismo slu\u0161ali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime na\u0161im kraljevima, na\u0161im knezovima, na\u0161im o\u010devima, svemu puku zemlje.\n9:7 U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeri\u0161e.\n9:8 Jahve, stid na obraz nama, na\u0161im kraljevima, na\u0161im knezovima, na\u0161im o\u010devima, jer sagrije\u0161ismo protiv tebe!\n9:9 U Gospoda je Boga na\u0161ega smilovanje i opro\u0161tenje jer smo se odmetnuli od njega\n9:10 i nismo slu\u0161ali glas Jahve, Boga na\u0161ega, da slijedimo njegove zakone \u0161to nam ih dade po svojim slugama, prorocima.\n9:11 Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slu\u0161aju\u0107i tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Bo\u017ejega - jer sagrije\u0161ismo protiv Njega.\n9:12 Izvr\u0161io je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas te\u0161ku nesre\u0107u te se ne dogodi pod nebom \u0161to se dogodi u Jeruzalemu.\n9:13 Sva ova nesre\u0107a, kao \u0161to je zapisano u Zakonu Mojsijevu, do\u0161la je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.\n9:14 Jahve je bdio nad nesre\u0107om, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog na\u0161, u svim djelima koja u\u010dini, a mi nismo slu\u0161ali glas njegov.\n9:15 A sada, Gospode, Bo\u017ee na\u0161, koji si mo\u0107nom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagrije\u0161ismo, mi zlo u\u010dinismo.\n9:16 Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog na\u0161ih grijeha i zlodjela na\u0161ih otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okru\u017euju.\"\n9:17 \"A sada poslu\u0161aj, o Bo\u017ee na\u0161, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad sveti\u0161tem tvojim opusto\u0161enim - zbog tebe, Gospode!\n9:18 Prikloni uho svoje, Bo\u017ee moj, i slu\u0161aj! Otvori o\u010di te pogledaj na\u0161u pusto\u0161 i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, ve\u0107 zbog velikih smilovanja tvojih.\n9:19 Gospode, \u010duj! Gospode, oprosti! Gospode, poslu\u0161aj i \u010dini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bo\u017ee moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!\"\n9:20 Ja sam jo\u0161 govorio, mole\u0107i se i priznavaju\u0107i grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinju\u0107i Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga.\n9:21 Dok sam dakle ja jo\u0161 govorio mole\u0107i se, onaj \u010dovjek Gabriel, koga vidjeh na po\u010detku vi\u0111enja, doletje u brzu letu, dota\u010de me se u vrijeme ve\u010dernjeg prinosa\n9:22 i pou\u010di me: \"Daniele, evo me: do\u0111oh da te pou\u010dim.\n9:23 Od po\u010detka tvoje molitve izi\u0161la je rije\u010d, i ja do\u0111oh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rije\u010d, razumij vi\u0111enje.\"\n9:24 \"Sedamdeset je sedmica odre\u0111eno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokraj\u010di opa\u010dina, da se stavi pe\u010dat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vje\u010dna pravednost, da se stavi pe\u010dat vi\u0111enju i prorocima, da se poma\u017ee Sveti nad svetima.\n9:25 Znaj i razumij: Od \u010dasa kad iza\u0111e rije\u010d 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda \u0161ezdeset i dvije sedmice, i bit \u0107e opet sagra\u0111eni trg i opkop, i to u te\u0161ko vrijeme.\n9:26 A poslije \u0161ezdeset i dvije sedmice bit \u0107e Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji \u0107e do\u0107i razorit \u0107e Grad i Sveti\u0161te: svr\u0161etak im je u propasti, a do svr\u0161etka rat i odre\u0111ena pusto\u0161enja.\n9:27 I sklopit \u0107e savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat \u0107e \u017ertva i prinos: na vrhu Hrama bit \u0107e grozota pusto\u0161i sve do svr\u0161etka, dok se odre\u0111eno pusto\u0161enje ne obori na pusto\u0161nika.\"\n10:1 Tre\u0107e godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rije\u010d - rije\u010d istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rije\u010d, i razumijevanje bi mu dano u vi\u0111enju.\n10:2 U te dane ja, Daniel, \u017ealovao sam tri sedmice:\n10:3 nisam jeo te\u010dnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne pro\u0111o\u0161e te tri sedmice.\n10:4 Dvadeset i \u010detvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa;\n10:5 podigoh o\u010di da vidim, i gle: \u010covjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,\n10:6 tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, o\u010di kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi ugla\u0111ene, zvuk rije\u010di njegovih kao \u017eamor mno\u0161tva.\n10:7 Jedini ja, Daniel, gledah ovo vi\u0111enje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidje\u0161e ga, ali ih spopade silan strah te pobjego\u0161e da se sakriju.\n10:8 Ostadoh sam gledaju\u0107i to veliko vi\u0111enje; onemo\u0107ah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.\n10:9 Za\u010duh glas njegovih rije\u010di, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.\n10:10 I gle: ruka me dota\u010de i pomo\u017ee mi da se uprem na koljena i na dlanove.\n10:11 On mi re\u010de: \"Daniele, miljeni\u010de, pripazi na rije\u010di koje \u0107u ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.\" To re\u010de, a ja ustadoh dr\u0161\u0107u\u0107i.\n10:12 I kaza mi: \"Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlu\u010dio da se ponizi\u0161 pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rije\u010di usli\u0161ane i ja sam do\u0161ao zbog tvojih rije\u010di.\n10:13 Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, do\u0111e mi u pomo\u0107. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,\n10:14 a ja do\u0111oh da ti ka\u017eem \u0161to \u0107e zadesiti tvoj narod na svr\u0161etku dana. Jer jo\u0161 \u0107e jedno vi\u0111enje biti za one dane.\"\n10:15 Po\u0161to mi to re\u010de, ja oborih pogled na zemlju, bez rije\u010di.\n10:16 I gle: onaj, sli\u010dan sinu \u010dovje\u010djem dota\u010de se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji staja\u0161e preda mnom: \"Gospodaru moj, zbog ovog vi\u0111enja obuze\u0161e me tjeskobe i onemo\u0107ah.\n10:17 I kako \u0107e sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemo\u0107ah i dah me ostavi?\"\n10:18 Tada me se opet dota\u010de onaj \u0161to bija\u0161e kao \u010dovjek te me okrijepi.\n10:19 On re\u010de: \"Ne boj se, miljeni\u010de! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!\" I dok mi to govora\u0161e, ja se ohrabrih pa rekoh: \"Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!\"\n10:20 Tada \u0107e on: \"Zna\u0161 li za\u0161to sam do\u0161ao k tebi? Sad \u0107u se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a \u010dim svr\u0161im, do\u0107i \u0107e Knez Gr\u010dke.\n10:21 Ali \u0107u ti prije otkriti \u0161to je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza va\u0161ega,\n11:1 moje potpore i moga okrilja.\n11:2 A sada \u0107u ti otkriti istinu. Evo: jo\u0161 \u0107e tri kralja ustati za Perziju: \u010detvrti \u0107e biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve \u0107e podi\u0107i protiv kraljevstva gr\u010dkoga.\n11:3 Ustat \u0107e juna\u010dki kralj, vladat \u0107e silnom mo\u0107u i \u010diniti \u0161to ga bude volja.\n11:4 A \u010dim se ustane, njegovo \u0107e se kraljevstvo raspasti i bit \u0107e razdijeljeno na \u010detiri vjetra nebeska, ali ne me\u0111u njegove potomke; i ne\u0107e vi\u0161e biti tako mo\u0107no kao za njegove vladavine, jer \u0107e njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima.\n11:5 Kralj \u0107e Juga postati mo\u0107an; jedan \u0107e od njegovih zapovjednika biti mo\u0107niji od njega i zavladat \u0107e ve\u0107om mo\u0107u nego \u0161to je njegova.\n11:6 Nekoliko godina kasnije oni \u0107e se udru\u017eiti, a k\u0107i kralja Juga do\u0107i \u0107e kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim ne\u0107e sa\u010duvati snagu svoje mi\u0161ice i njezino se potomstvo ne\u0107e odr\u017eati: bit \u0107e predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomaga\u010d u tim vremenima.\n11:7 No jedan \u0107e se izdanak njezina korijena podi\u0107i na njezino mjesto, navalit \u0107e na vojsku, prodrijet \u0107e u tvr\u0111avu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih.\n11:8 Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno su\u0111e, srebrno i zlatno, odnijet \u0107e kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit \u0107e ja\u010di od kralja Sjevera,\n11:9 koji \u0107e onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle \u0107e se vratiti u svoju zemlju.\n11:10 Ali \u0107e se onda njegovi sinovi naoru\u017eati, skupit \u0107e silnu vojsku, odlu\u010dno \u0107e navaliti i poput poplave pro\u0107i, zatim \u0107e se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde.\n11:11 Tada \u0107e se kralj Juga razgnjeviti i zavoj\u0161titi na kralja Sjevera; podi\u0107i \u0107e silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu.\n11:12 Mno\u0161tvo \u0107e biti uni\u0161teno, a on \u0107e se zbog toga uzoholiti; pobit \u0107e desetke tisu\u0107a, ali se ne\u0107e odr\u017eati:\n11:13 kralj \u0107e Sjevera opet di\u0107i vojsku ve\u0107u nego prije, i poslije nekoliko godina navalit \u0107e s velikom, dobro opremljenom vojskom.\n11:14 U to vrijeme mnogi \u0107e se podi\u0107i protiv kralja Juga; ustat \u0107e i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni vi\u0111enje, ali \u0107e propasti.\n11:15 Do\u0107i \u0107e kralj Sjevera: podi\u0107i \u0107e nasipe da zauzme jedan utvr\u0111eni grad. Mi\u0161ice Juga ne\u0107e odoljeti, pa ni izabrane \u010dete ne\u0107e imati snage da se odupru.\n11:16 Onaj \u0107e navaliti protiv njega i u\u010dinit \u0107e s njime kako mu se prohtije - nitko mu se ne\u0107e oprijeti: zaustavit \u0107e se u Divoti, uni\u0161tenje je u njegovim rukama.\n11:17 \u010cvrsto odlu\u010div\u0161i da se po\u0161to-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit \u0107e s njim ugovor daju\u0107i mu jednu k\u0107er za \u017eenu da ga upropasti, ali mu ne\u0107e uspjeti, ne\u0107e se to zbiti.\n11:18 Zatim \u0107e se okrenuti prema otocima i mnoge \u0107e osvojiti, ali \u0107e jedan zapovjednik dokraj\u010diti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti.\n11:19 Br\u017ee \u0107e nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali \u0107e posrnuti, pasti, vi\u0161e ga ne\u0107e biti.\n11:20 Na njegovo \u0107e mjesto do\u0107i jedan koji \u0107e u diku kraljevstva poslati poreznika, ali \u0107e u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja.\n11:21 Na njegovo \u0107e se mjesto uzdi\u0107i nitkov kome ne pripada kraljevska \u010dast. Ali on \u0107e iznenada do\u0107i i spletkama se domo\u0107i kraljevstva.\n11:22 Pred njim \u0107e biti preplavljene i skr\u0161ene navalne snage i sam knez Saveza.\n11:23 Unato\u010d sporazumu s njime, izdajni\u010dki \u0107e navaliti i svladati ga s malo ljudi.\n11:24 Iznenada \u0107e upasti u bogate pokrajine i postupat \u0107e kako nisu postupali njegovi o\u010devi ni o\u010devi njegovih otaca, rasipaju\u0107i me\u0111u svoje plijen, plja\u010dku i bogatstvo, smi\u0161ljat \u0107e osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme.\n11:25 Pokrenut \u0107e, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut \u0107e u rat s mnogom i mo\u0107nom vojskom, ali ne\u0107e izdr\u017eati, jer \u0107e se protiv njega skovati spletke.\n11:26 I oni koji je\u0111ahu za njegovim stolom skr\u0161it \u0107e ga: njegova \u0107e vojska biti uni\u0161tena i mnogi \u0107e posje\u010deni popadati.\n11:27 Oba \u0107e kralja smi\u0161ljati zlo; sjede\u0107i za istim stolom, govorit \u0107e la\u017ei jedan drugome: ali ne\u0107e uspjeti, jer je svr\u0161etak odlo\u017een do odre\u0111enog vremena.\n11:28 Vratit \u0107e se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, u\u010dinit \u0107e svoje i vratiti se u svoju zemlju.\n11:29 U odre\u0111eno vrijeme opet \u0107e krenuti protiv Juga, ali sada ne\u0107e biti kao prvi put.\n11:30 Kitimski \u0107e brodovi navaliti na njega, i on \u0107e se upla\u0161iti. Vratit \u0107e se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet \u0107e se sporazumjeti s onima koji napusti\u0161e sveti Savez.\n11:31 \u010cete \u0107e njegove do\u0107i i oskvrnuti sveti\u0161te-tvr\u0111u, dokinut' svagda\u0161nju \u017ertvu i ondje postaviti grozotu pusto\u0161i.\n11:32 Svojim \u0107e spletkama navesti na otpad one koji se ogre\u0161uju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat \u0107e postojani i vr\u0161it \u0107e svoje.\n11:33 Umnici u narodu pou\u010davat \u0107e mno\u0161tvo, ali \u0107e ih jedno vrijeme zatirati ma\u010dem i ognjem, izgnanstvom i plja\u010dkanjem.\n11:34 Dok ih budu zatirali, samo \u0107e im nekolicina pomagati, a mnogi \u0107e im se pridru\u017eiti prijevarno.\n11:35 Od umnika neki \u0107e pasti, da se proku\u0161aju, probrani, \u010disti do vremena svr\u0161etka, jer jo\u0161 nije do\u0161lo odre\u0111eno vrijeme.\n11:36 Kralj \u0107e raditi \u0161to god mu se prohtije, uznose\u0107i i uzdi\u017eu\u0107i sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit \u0107e hule i uspijevat \u0107e dok se gnjev ne navr\u0161i - jer ono \u0161to je odre\u0111eno, to \u0107e se ispuniti.\n11:37 Ne\u0107e mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika \u017een\u00c4a niti za kojega drugog boga: samog \u0107e sebe izdizati iznad sviju.\n11:38 Mjesto njih \u010dastit \u0107e boga tvr\u0111ava, boga koga nisu poznavali njegovi o\u010devi, \u010dastiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima.\n11:39 Navalit \u0107e na tvr\u0111ave gradova pomo\u0107u stranog boga: one koji njega priznaju obasut \u0107e po\u010dastima i dat \u0107e im vlast nad mno\u0161tvom i dijelit \u0107e im zemlju za nagradu.\n11:40 U vrijeme svr\u0161etka kralj \u0107e se Juga zaratiti s njime; kralj \u0107e Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit \u0107e u zemlje i pro\u0107i njima poput poplave.\n11:41 Prodrijet \u0107e u Divotu i mnogi \u0107e pasti. Njegovim \u0107e rukama izma\u0107i Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih.\n11:42 Pru\u017eit \u0107e svoju ruku za zemljama: Egipat mu ne\u0107e izma\u0107i.\n11:43 On \u0107e se domo\u0107i zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit \u0107e ga Libijci i Etiopljani.\n11:44 Ali \u0107e ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te \u0107e po\u0107i vrlo gnjevan da uni\u0161ti i zatre mno\u0161tvo.\n11:45 Postavit \u0107e svoje dvorske \u0161atore izme\u0111u mora i Svete gore Divote. Ali \u0107e i njemu do\u0107i kraj, i nitko mu ne\u0107e pomo\u0107i.\n12:1 U ono \u0107e vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji \u0161titi sinove tvog naroda. Bit \u0107e to vrijeme tjeskobe kakve ne bija\u0161e otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj \u0107e se narod spasiti - svi koji se na\u0111u zapisani u Knjizi.\n12:2 Tada \u0107e se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vje\u010dni \u017eivot, drugi za sramotu, za vje\u010dnu gadost.\n12:3 Umnici \u0107e blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge u\u010dili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vje\u010dnost.\n12:4 A ti, Daniele, dr\u017ei u tajnosti ove rije\u010di i zape\u010dati ovu knjigu do vremena svr\u0161etka! Mnogi \u0107e tumarati, i bezakonja \u0107e rasti.\"\n12:5 Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.\n12:6 Jedan upita \u010dovjeka odjevena u lanene haljine koji staja\u0161e iznad voda rijeke: \"Kada \u0107e do\u0107i kraj tim \u010dudesima?\"\n12:7 Za\u010duh \u010dovjeka odjevena u lanene haljine, koji staja\u0161e iznad voda rijeke; on podi\u017ee k nebu desnicu i ljevicu, kunu\u0107i se Vje\u010dno \u017eivim. \"Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada do\u0111e kraj rasulu snage svetoga naroda - sve \u0107e se to svr\u0161iti.\"\n12:8 Ja slu\u0161ah, ali ne razumjeh, pa upitah: \"Gospodaru, kako \u0107e to svr\u0161iti?\"\n12:9 On re\u010de: \"Idi, Daniele, ove su rije\u010di tajne i zape\u010da\u0107ene do vremena svr\u0161etka.\n12:10 Mnogi \u0107e se o\u010distiti, ubijeliti i proku\u0161ati; a bezbo\u017enici \u0107e i dalje biti bezbo\u017eni; bezbo\u017enici se ne\u0107e urazumjeti, a umnici \u0107e razumjeti.\n12:11 Od \u010dasa kad bude dokinuta svagda\u0161nja \u017ertva i postavljena grozota pusto\u0161i: tisu\u0107u dvjesta i devedeset dana.\n12:12 Blago onomu koji do\u010deka i dosegne tisu\u0107u trista trideset i pet dana!\n12:13 A ti idi i otpo\u010dini; ustat \u0107e\u0161 da primi\u0161 svoju ba\u0161tinu na kraju dana.\"\n13:1 U Babilonu \u017eivlja\u0161e neki \u010dovjek po imenu Jojakim.\n13:2 On se o\u017eeni Suzanom, k\u0107erju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.\n13:3 Njezini roditelji bijahu pravednici i odgoji\u0161e svoju k\u0107er po Zakonu Mojsijevu.\n13:4 Jojakim bija\u0161e vrlo bogat: uz ku\u0107u ima\u0161e vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bija\u0161e po\u0161tovaniji od svih.\n13:5 One godine izabra\u0161e za suce dva starca iz naroda. O takvima re\u010de Gospod: \"Bezakonje iza\u0111e iz Babilona po starje\u0161inama, sucima koji su se smatrali upravlja\u010dima naroda.\"\n13:6 Ovi posje\u0107ivahu ku\u0107u Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obra\u0107ahu se njima.\n13:7 Kad bi se narod, oko podneva, razi\u0161ao, Suzana bi dolazila \u0161etati u vrt svog mu\u017ea.\n13:8 Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i \u0161eta, pa je po\u017eelje\u0161e.\n13:9 Izgubi\u0161e od toga razum, odvrati\u0161e svoje o\u010di od Neba i zaboravi\u0161e njegove pravedne sudove.\n13:10 Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,\n13:11 jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,\n13:12 ali su \u017eivo nastojali da je svaki dan vide.\n13:13 Jednom se rastado\u0161e rekav\u0161i: \"Hajdemo ku\u0107i, doba je ru\u010dku.\" I svaki ode na svoju stranu,\n13:14 ali se vrati\u0161e i na\u0111o\u0161e na istom mjestu. Ispituju\u0107i se za povod, prizna\u0161e pohotu za njom, i tada ugovori\u0161e priliku kad bi mogli zate\u0107i Suzanu samu.\n13:15 I dok su tako vrebali zgodan dan, u\u0111e ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bija\u0161e vru\u0107e.\n13:16 Ondje ne bija\u0161e nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.\n13:17 Ona re\u010de djevojkama: \"Donesite mi ulja i pomasti pa zaklju\u010dajte vrtna vrata da se okupam!\"\n13:18 One u\u010dine kako im zapovjedi: zaklju\u010da\u0161e vrtna vrata te izi\u0111o\u0161e na pokrajna vrata da donesu \u0161to im je zapovjedila; ni\u0161ta nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.\n13:19 \u010cim djevojke iza\u0111o\u0161e, oni ustado\u0161e i pritr\u010da\u0161e k njoj.\n13:20 \"Evo, reko\u0161e, vrtna su vrata zaklju\u010dana, nitko nas ne vidi. Mi te se po\u017eeljesmo, podaj nam se i budi na\u0161a!\n13:21 Ako li ne\u0107e\u0161, mi \u0107emo protiv tebe svjedo\u010diti da je neki mladi\u0107 bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke.\"\n13:22 Suzana zastenja: \"Odasvud sam pritisnuta: u\u010dinim li to, smrt me \u010deka; ne u\u010dinim li, ne\u0107u vam ruci uma\u0107i.\n13:23 Milije mi je da nedu\u017ena padnem u va\u0161e ruke nego da sagrije\u0161im pred Gospodom.\"\n13:24 I povika iza glasa. Okrenu\u0161e vikati i oba starca na nju,\n13:25 a jedan potr\u010da i otvori vrtna vrata.\n13:26 Kad uku\u0107ani \u010du\u0161e krikove u vrtu, dotr\u010da\u0161e na pokrajnja vrata da vide \u0161to se dogodilo.\n13:27 Po\u0161to starci ispripovjedi\u0161e svoju pripovijest, postidje\u0161e se sluge veoma, jer se o Suzani takvo \u0161to nikad ne \u010du.\n13:28 Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina mu\u017ea. Do\u0111o\u0161e onamo starci, puni bezbo\u017ene namjere da Suzanu usmrte.\n13:29 Reko\u0161e skupljenu narodu: \"Po\u0161aljite po Suzanu, k\u0107er Hilkijinu, \u017eenu Jojakimovu!\" Posla\u0161e po nju.\n13:30 Ona do\u0111e sa svojim roditeljima, djecom i svim ro\u0111acima.\n13:31 A Suzana bija\u0161e veoma ljupka i ljepolika.\n13:32 Kako bija\u0161e pod koprenom, oni bezakonici naredi\u0161e da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.\n13:33 Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.\n13:34 Oba starca ustado\u0161e usred naroda i stavi\u0161e joj ruke na glavu.\n13:35 Ona pla\u010du\u0107i, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.\n13:36 Starci reko\u0161e: \"Dok mi \u0161etasmo sami po vrtu, u\u0111e ona sa dvije djevojke, zaklju\u010da vrtna vrata i otpusti djevojke.\n13:37 Pri\u0111e k njoj mladi\u0107 koji bija\u0161e skriven i le\u017ee s njom.\n13:38 Mi bijasmo u kutu vrta; vide\u0107i to bezakonje, potr\u010dasmo k njima.\n13:39 Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladi\u0107a jer bija\u0161e ja\u010di od nas pa otvori vrata i pobje\u017ee.\n13:40 Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bija\u0161e.\n13:41 Ne htjede nam kazati. Za to svjedo\u010dimo.\" Povjerova im zbor - t\u00d3a oni bijahu starje\u0161ine narodne, suci, i osudi\u0161e je na smrt.\n13:42 Suzana povika iza glasa: \"Bo\u017ee vje\u010dni, ti koji poznaje\u0161 tajne, koji zna\u0161 sve prije negoli se zbude,\n13:43 ti znade\u0161 da su la\u017eno svjedo\u010dili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne u\u010dinih ni\u0161ta od onoga \u0161to je njihova pakost izmislila protiv mene.\"\n13:44 Gospod usli\u0161i njezin vapaj.\n13:45 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog mom\u010di\u0107a Daniela.\n13:46 On povika iza glasa: \"Ja sam \u010dist od krvi njezine!\"\n13:47 Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: \"\u0160to si to kazao?\"\n13:48 Stade posred njih i re\u010de: \"Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste k\u0107er Izraelovu?\n13:49 Vratite se u sudnicu, jer la\u017eno ovi svjedo\u010di\u0161e protiv nje.\"\n13:50 Sav se narod brzo vrati, a starje\u0161ine mu reko\u0161e: \"Do\u0111i, sjedni me\u0111u nas i reci nam, jer tebi Bog dade starje\u0161instvo!\"\n13:51 Tada im re\u010de Daniel: \"Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja \u0107u ih ispitati.\"\n13:52 Rastavi\u0161e ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i re\u010de mu: \"Stari zlikov\u010de, sada do\u0111o\u0161e na te grijesi koje neko\u0107 u\u010dini,\n13:53 donose\u0107i nepravedne presude, osu\u0111uju\u0107i nedu\u017ene i osloba\u0111aju\u0107i krivce, dok Gospod govori: 'Nedu\u017ena i pravedna da nisi ubio.'\n13:54 Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?\" On odgovori: \"Pod jednom tri\u0161ljom.\"\n13:55 Daniel re\u010de: \"Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, An\u0111eo je Bo\u017eji ve\u0107 dobio od Boga zapovijed da te rasije\u010de po sredini.\"\n13:56 I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu re\u010de: \"Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!\n13:57 Ovako ste radili sa k\u0107erima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se k\u0107i Judina ne podlo\u017ei va\u0161em bezakonju.\n13:58 Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!\" On odgovori: \"Pod jasikom.\"\n13:59 Daniel mu re\u010de: \"Pravo si i ti lagao na svoju glavu. An\u0111eo Bo\u017eji \u010deka s ma\u010dem u ruci da te rasije\u010de po sredini te vas obojicu zatre.\"\n13:60 Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one \u0161to se u nj uzdaju.\n13:61 I okrenu\u0161e se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao la\u017eno svjedo\u010denje.\n13:62 I u\u010dini\u0161e njima kako u svojoj pakosti oni smisli\u0161e bli\u017enjemu: pogubi\u0161e ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spa\u0161ena jedna nedu\u017ena krv.\n13:63 Hilkija i njegova \u017eena dado\u0161e hvalu Bogu za svoju k\u0107er Suzanu, a tako i Jojakim, mu\u017e njezin, i svi njezini ro\u0111aci, \u0161to se na njoj ne na\u0111e ni\u0161ta sramotno.\n13:64 I od onoga dana Daniel postade velik u o\u010dima naroda.\n14:1 Kralj Astijag bi pridru\u017een svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac.\n14:2 Daniel \u017eivlja\u0161e kod kralja, koji ga po\u0161tiva\u0161e vi\u0161e nego bilo kojega od svojih prijatelja.\n14:3 A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg bra\u0161na, \u010detrdeset ovaca i \u0161est metreta vina.\n14:4 I kralj ga je \u0161tovao i svaki dan i\u0161ao da mu se klanja. A Daniel se klanja\u0161e svome Bogu.\n14:5 Stoga mu re\u010de kralj: \"Za\u0161to se ti ne klanja\u0161 Belu?\" On odgovori: \"Jer ne \u0161tujem rukotvorenih kumira, nego Boga \u017eivoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!\"\n14:6 Tada \u0107e kralj: \"Ti dakle misli\u0161 da Bel nije \u017eivi bog? Zar ne vidi\u0161 \u0161to sve pojede i popije svaki dan?\"\n14:7 I re\u010de Daniel smije\u0161e\u0107i se: \"Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj jo\u0161 nije ni jeo ni pio.\"\n14:8 Kralj, bijesan, dozva Belove sve\u0107enike te im re\u010de: \"Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet \u0107ete; no ako doka\u017eete da to Bel jede, umrijet \u0107e Daniel \u0161to pogrdi Bela.\"\n14:9 I re\u010de Daniel kralju: \"Neka bude po tvojoj rije\u010di!\" A sve\u0107enika Belovih bija\u0161e sedamdeset, ne broje\u0107i \u017eene i djecu.\n14:10 Kralj tako u\u0111e s Danielom u hram Belov.\n14:11 Sve\u0107enici mu Belovi reko\u0161e: \"Mi \u0107emo izi\u0107i, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese mije\u0161ano vino: zatim zaklju\u010daj vrata i zape\u010dati ih svojim prstenom; ako ujutro do\u0111e\u0161 i ne na\u0111e\u0161 da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, na\u0161 klevetnik.\"\n14:12 Nisu se bojali, jer bijahu na\u010dinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i tro\u0161ili jelo.\n14:13 Ali kad oni iza\u0111o\u0161e i kralj dade postaviti jela Belu,\n14:14 Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred o\u010dima kraljevim. Tada izi\u0111o\u0161e, zaklju\u010da\u0161e vrata, zape\u010dati\u0161e ih kraljevim prstenom te oti\u0111o\u0161e.\n14:15 Sve\u0107enici, po obi\u010daju, do\u0111o\u0161e no\u0107u sa \u017eenama i djecom: sve izjedo\u0161e i popi\u0161e.\n14:16 Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.\n14:17 I kralj ga zapita: \"Daniele, jesu li pe\u010dati nepovrije\u0111eni?\" - \"Nepovrije\u0111eni su, kralju\", odgovori Daniel.\n14:18 \u010cim se otvori\u0161e vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: \"Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!\"\n14:19 Daniel se nasmija; zadr\u017ea kralja da ne u\u0111e, pa mu re\u010de: \"Pogledaj pod, istra\u017ei \u010dije su ovo stope!\"\n14:20 \"Vidim stope mu\u0161karaca, \u017eena i djece\" re\u010de kralj.\n14:21 I bijesan, dade uhvatiti sve\u0107enike, \u017eene i djecu njihovu. Tada mu pokaza\u0161e tajna vrata na koja su ulazili i tro\u0161ili ono \u0161to bija\u0161e na stolu.\n14:22 Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram.\n14:23 A bija\u0161e i velik zmaj koga \u0161tovahu Babilonci.\n14:24 Kralj re\u010de Danielu: \"Ho\u0107e\u0161 re\u0107i da je mjeden? Gle! \u017divi, jede, pije: ne\u0107e\u0161 valjda kazati da ovo nije \u017eivi bog. Pokloni mu se!\"\n14:25 Daniel odgovori: \"Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog \u017eivi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja \u0107u ubiti ovu zmiju bez ma\u010da i bez toljage.\"\n14:26 I re\u010de kralj: \"Dajem ti!\"\n14:27 Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispe\u010de, na\u010dini od toga kuglice te ih baci zmaju u \u017edrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel re\u010de: \"Gledajte \u010demu se klanjate!\"\n14:28 Kad to \u010du\u0161e Babilonci, silno se razbjesnje\u0161e i pobuni\u0161e se protiv kralja. Reko\u0161e: \"Kralj postade \u017didov: Bela sru\u0161i, zmaja ubi, sve\u0107enike pokla.\"\n14:29 Navali\u0161e dakle kralju i reko\u0161e: \"Predaj nam Daniela, ina\u010de \u0107emo ubiti tebe i tvoj dom!\"\n14:30 I vidje kralj da \u017eestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.\n14:31 Oni ga baci\u0161e u lavlju jamu: i ostade ondje \u0161est dana.\n14:32 U jami bija\u0161e sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dado\u0161e ni\u0161ta da bi pro\u017edrli Daniela.\n14:33 A prorok Habakuk bija\u0161e u Judeji: upravo bija\u0161e skuhao ka\u0161u i nadrobio kruha u posudu te po\u0161ao da odnese \u017eeteocima u polje.\n14:34 I An\u0111eo Gospodnji re\u010de Habakuku: \"Odnesi ru\u010dak koji ima\u0161 u Babilon, Danielu u lavljoj jami!\"\n14:35 Habakuk odgovori: \"Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!\"\n14:36 An\u0111eo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i nose\u0107i za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.\n14:37 I povika Habakuk: \"Daniele, Daniele, uzmi ru\u010dak \u0161to ti ga \u0161alje Bog!\"\n14:38 A Daniel re\u010de: \"Spomenuo si se mene, Bo\u017ee, i nisi zapustio one koji tebe ljube.\"\n14:39 I ustade Daniel i blagova, a An\u0111eo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.\n14:40 Sedmoga dana do\u0111e kralj da opla\u010de Daniela; pri\u0111e jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi.\n14:41 Tada kralj povika iza glasa: \"Velik si, Gospode Bo\u017ee Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!\"\n14:42 I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih u\u010das po\u017edera\u0161e pred njegovim o\u010dima.","title":"Croatian Bible: Daniel","type":"page"}