{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/deu.htm","path":"bib/wb/cro/deu.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/deu.htm","text":"1:1 Ovo su rije\u010di \u0161to ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izme\u0111u Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba -\n1:2 od Horeba do Kade\u0161 Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.\n1:3 Bilo je to godine \u010detrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije re\u010de Izraelcima sve \u0161to mu je Jahve za njih nare\u0111ivao.\n1:4 Po\u0161to je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je \u017eivio u He\u0161bonu, i ba\u0161anskoga kralja Oga, koji je \u017eivio u A\u0161tarotu i Edreju,\n1:5 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, po\u010de Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govora\u0161e on:\n1:6 \"Jahve, Bog na\u0161, re\u010de nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu.\n1:7 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u \u0160efelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.\n1:8 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima va\u0161im, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da \u0107e je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'\n1:9 Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.\n1:10 Jahve, Bog va\u0161, toliko vas je razmno\u017eio da vas danas ima kao zvijezda na nebu.\n1:11 Neka vas Jahve, Bog va\u0161ih otaca, umno\u017ei jo\u0161 tisu\u0107u puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obe\u0107ao!\n1:12 Ali kako bih ja sam mogao nositi va\u0161 teret, va\u0161e breme i va\u0161e sporove?\n1:13 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.'\n1:14 Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je \u0161to predla\u017ee\u0161.'\n1:15 Zato sam uzeo prvake iz va\u0161ih plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisu\u0107nike, stotnike, pedesetnike, desetnike i va\u0161e plemenske nadglednike.\n1:16 U to isto vrijeme nalo\u017eio sam i va\u0161im sucima: 'Saslu\u0161ajte svoju bra\u0107u; sudite pravedno izme\u0111u \u010dovjeka i njegova brata ili prido\u0161lice.\n1:17 U su\u0111enju nemojte biti pristrani; saslu\u0161avajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! T\u00d3a sud je Bo\u017eji! Ako vam koji slu\u010daj bude prete\u017eak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'\n1:18 Tako sam vam onda nalo\u017eio sve \u0161to vam je \u010diniti.\n1:19 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog na\u0161, prije\u0111osmo svu onu veliku i stra\u0161nu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kade\u0161 Barneu.\n1:20 Tada vam rekoh: 'Do\u0161li ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog na\u0161, daje.\n1:21 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!'\n1:22 Svi ste onda do\u0161li k meni i rekli: 'Po\u0161aljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim \u0107emo i\u0107i i o gradovima u koje \u0107emo do\u0107i.'\n1:23 Svidje mi se \u0161to rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izme\u0111u vas, po jednoga iz svakog plemena.\n1:24 Krenuli su na pogorje, stigli do E\u0161kolske doline te izvidjeli kraj.\n1:25 I nabra\u0161e plodova one zemlje, doneso\u0161e ih k nama i javi\u0161e: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog na\u0161, dobra je.'\n1:26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga.\n1:27 Rogoborili ste u svojim \u0161atorima i govorili: 'U svojoj mr\u017enji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uni\u0161tili.\n1:28 Kamo da idemo? Na\u0161a su bra\u0107a ubila u nama sr\u010danost kad reko\u0161e: Narod je i ve\u0107i i ja\u010di nego mi; gradovi su veliki, i zidine im se\u017eu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'\n1:29 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne pla\u0161ite ih se!\n1:30 Jahve, Bog va\u0161, koji ide pred vama, borit \u0107e se za vas kako je to u\u010dinio na va\u0161e o\u010di u Egiptu.'\n1:31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta \u0161to ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao \u0161to \u010dovjek nosi svoga sin\u010di\u0107a.\n1:32 Ali, unato\u010d tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,\n1:33 u onoga koji je na putu i\u0161ao pred vama da vam potra\u017ei mjesto za taborovanje - u ognju obno\u0107 da vam osvijetli put kojim \u0107ete i\u0107i, a obdan u oblaku.\n1:34 Jahve \u010du graju va\u0161u i zakle se u svojoj srd\u017ebi:\n1:35 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog nara\u0161taja, ne\u0107e vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da \u0107u je dati va\u0161im ocima.\n1:36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On \u0107e je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat \u0107u zemlju kojom je i\u0161ao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'\n1:37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo ne\u0107e\u0161 u\u0107i.\n1:38 U\u0107i \u0107e onamo Jo\u0161ua, sin Nunov, koji te slu\u017ei. Njega ti osokoli, jer \u0107e on uvesti Izraela u posjed.\n1:39 A i va\u0161i mali\u0161ani, o kojima rekoste da \u0107e postati roblje, sinovi va\u0161i koji jo\u0161 ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni \u0107e u nju u\u0107i; njima \u0107u je u posjed dati.\n1:40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'\n1:41 Vi ste mi tada odgovorili rije\u010dima: 'Sagrije\u0161ili smo protiv Jahve. Po\u0107i \u0107emo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog na\u0161, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oru\u017eje i nepromi\u0161ljeno po\u0111e gore u brda.\n1:42 Onda mi Jahve re\u010de: 'Ka\u017ei im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze va\u0161i neprijatelji jer ja nisam me\u0111u vama.'\n1:43 Tako sam vam i govorio, ali niste poslu\u0161ali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.\n1:44 Ali Amorejci, koji \u017eive u onome gorju, udari\u0161e na vas, pogna\u0161e vas, za vama se natisnu\u0161e kao p\u010dele te su vas tukli od Seira do Horme.\n1:45 Vrativ\u0161i se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slu\u0161ao va\u0161ega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.\n1:46 U Kade\u0161u vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste ve\u0107 ostali.\n2:1 Onda se okrenusmo i po\u0111osmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.\n2:2 I re\u010de mi Jahve:\n2:3 'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!'\n2:4 I narodu nalo\u017ei ovako: 'Sad \u0107ete pro\u0107i preko podru\u010dja svoje bra\u0107e, potomaka Ezavovih, koji \u017eive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite;\n2:5 s njima ne zame\u0107ite boja jer vam ne\u0107u dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasni\u0161tvo.\n2:6 Hranu od njih kupujte za novac da imate \u0161to jesti; i vodu za pi\u0107e kupujte od njih za novac.'\n2:7 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih \u010detrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bija\u0161e s tobom i ni\u0161ta ti nije nedostajalo.\n2:8 Tako smo svoju bra\u0107u, potomke Ezavove \u0161to \u017eive u Seiru, zaobi\u0161li putem \u0161to vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji.\n2:9 Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zame\u0107i boja, jer ni\u0161ta od njihove zemlje ne\u0107u dati u tvoje vlasni\u0161tvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.'\n2:10 Prije su ondje \u017eivjeli Emijci. Bio je to mo\u0107an narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci.\n2:11 Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima.\n2:12 Isto su tako u Seiru \u017eivjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, u\u010dinio Izrael sa zemljom - ba\u0161tinom svojom - koju mu je Jahve predao.\n2:13 'A sada ustanite i prije\u0111ite preko potoka Zereda!' I prije\u0111osmo potok Zered.\n2:14 Vrijeme \u0161to smo i\u0161li od Kade\u0161 Barnee pa dok smo pre\u0161li preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj nara\u0161taj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo.\n2:15 I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo.\n2:16 I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu,\n2:17 re\u010de mi Jahve:\n2:18 'Danas prelazi\u0161 moapsku zemlju Ar.\n2:19 A onda \u0107e\u0161 se pribli\u017eiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zame\u0107i boja. Ni\u0161ta, naime, od zemlje Amonaca ne\u0107u ustupiti tebi u vlasni\u0161tvo jer sam je ve\u0107 predao u posjed Lotovim potomcima.'\n2:20 I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije \u017eivjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima.\n2:21 Bio je to narod mo\u0107an i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uni\u0161ti pred Amoncima - koji ih izvlasti\u0161e i naseli\u0161e se na njihovo,\n2:22 kako je, uostalom, u\u010dinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uni\u0161tio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas \u017eive na njihovim mjestima.\n2:23 I Avijce, koji su \u017eivjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebi\u0161e Kaftorci koji su do\u0161li iz Kaftora te se naseli\u0161e na njihovo mjesto.\n2:24 'Ustajte! Na put krenite i prije\u0111ite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja he\u0161bonskoga, i njegovu zemlju. Po\u010dni s osvajanjem; izazovi ga na boj!\n2:25 Od danas po\u010dinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da \u0107e strepiti i tresti se pred tobom kad god \u010duju glas o tebi.'\n2:26 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju he\u0161bonskom Sihonu s miroljubivim rije\u010dima:\n2:27 'Pusti da pro\u0111em preko tvoje zemlje. Samo \u0107u pro\u0107i putem, ne skre\u0107u\u0107i ni desno ni lijevo.\n2:28 Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za pi\u0107e davaj mi za novac. Pusti me samo da pje\u0161ice pro\u0111em,\n2:29 da prije\u0111em preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog na\u0161 - kao \u0161to su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, \u0161to \u017eive u Aru.'\n2:30 Ali he\u0161bonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje \u0161ake, gdje je i danas.\n2:31 Tada mi re\u010de Jahve: 'Eto sam po\u010deo da ti izru\u010dujem Sihona i njegovu zemlju. Po\u010dni osvajanje da mu zemljom zagospodari\u0161.'\n2:32 Kod Jahasa presrete nas Sihon.\n2:33 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog na\u0161, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.\n2:34 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, \u017eenama i djecom, ni\u0161ta ne \u0161tede\u0107i,\n2:35 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova \u0161to smo ih osvojili.\n2:36 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog na\u0161, predao.\n2:37 Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog na\u0161, odredio.\n3:1 Tada se okrenusmo i po\u0111osmo prema Ba\u0161anu. Presrete nas ba\u0161anski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja.\n3:2 Tada mi Jahve re\u010de: 'Ne boj ga se! T\u00d3a u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. U\u010dini s njim kako si u\u010dinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je \u017eivio u He\u0161bonu.'\n3:3 Tako je Jahve, Bog na\u0161, u ruke na\u0161e predao i ba\u0161anskoga kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na \u017eivotu nije ostao.\n3:4 Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli - \u0161ezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Ba\u0161anu.\n3:5 Svi su oni gradovi bili utvr\u0111eni visokim zidinama, vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka.\n3:6 Udarismo ih prokletstvom - kako smo u\u010dinili i sa Sihonom, kraljem he\u0161bonskim - zatrv\u0161i svaki grad, ljude, \u017eene i djecu.\n3:7 A svu stoku i plijen po tim gradovima zadr\u017easmo za se.\n3:8 Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju \u0161to se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona (\n3:9 Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir):\n3:10 sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Ba\u0161an, sve do Salke i Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Ba\u0161anu. (\n3:11 Ba\u0161anski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od \u017eeljeza, jo\u0161 se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata - obi\u010dnih lakata - dug, a \u010detiri lakta \u0161irok.)\n3:12 To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, po\u010dev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima.\n3:13 Ostatak Gileada i sav Ba\u0161an, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Mana\u0161eova plemena. (Sva argopska krajina i sav Ba\u0161an zove se zemlja refaimska.\n3:14 Mana\u0161eov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do me\u0111e Ge\u0161urovaca i Maakinovaca. On ta mjesta ba\u0161anska nazva svojim imenom, pa se jo\u0161 i danas zovu Jairova Sela.)\n3:15 Makiru sam dodijelio Gilead.\n3:16 Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona - sredina potoka jest me\u0111a - i do potoka Jaboka, amonske granice.\n3:17 A granicom su slu\u017eile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podno\u017eju obronaka Pisge prema istoku.\n3:18 U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog va\u0161, daje vam ovu zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja po\u0111ite naoru\u017eani pred svojom bra\u0107om Izraelcima.\n3:19 Jedino \u017eene va\u0161e, djeca va\u0161a i stoka va\u0161a - znam da imate mnogo stoke - neka ostanu u va\u0161im gradovima \u0161to vam ih dodijelih\n3:20 dokle Jahve ne dadne miran boravak i va\u0161oj bra\u0107i kao i vama; tako da i oni zauzmu zemlju \u0161to im je Jahve, Bog va\u0161, daje s onu stranu Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed \u0161to sam vam ga dodijelio.'\n3:21 U ono sam vrijeme naredio Jo\u0161ui: 'Svojim si o\u010dima vidio \u0161to je sve Jahve, Bog va\u0161, u\u010dinio onoj dvojici kraljeva. Tako \u0107e Jahve u\u010diniti sa svim kraljevstvima preko kojih bude\u0161 prelazio.\n3:22 Ne bojte se njih! T\u00d3a Jahve, Bog va\u0161, bori se za vas.'\n3:23 Tada zamolih milost u Jahve:\n3:24 'Gospodine moj, Jahve! Ti si po\u010deo pokazivati svome sluzi svoju veli\u010dajnost i svoju mo\u0107. T\u00d3a koji bog, na nebu ili na zemlji, mo\u017ee izvesti takva djela i \u010dudesa kao \u0161to su tvoja!\n3:25 Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu bla\u017eenu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!'\n3:26 Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije usli\u0161ao. 'Dosta', re\u010de mi Jahve, 'ne govori mi vi\u0161e o tom!\n3:27 Popni se na vrhunac Pisge i upri o\u010di svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro o\u010dima svojim, jer preko Jordana ne\u0107e\u0161 prije\u0107i.\n3:28 Uputi Jo\u0161uu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na \u010delu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidi\u0161.'\n3:29 Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora.\"\n4:1 \"A sada, Izraele, poslu\u0161aj zakone i uredbe kojima vas u\u010dim da biste ih vr\u0161ili i tako po\u017eivjeli te uni\u0161li i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca va\u0161ih.\n4:2 Niti \u0161to nadodajite onome \u0161to vam zapovijedam niti \u0161to od toga oduzimljite; vr\u0161ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, \u0161to vam ih dajem.\n4:3 Vidjeli ste svojim o\u010dima \u0161to je Jahve u\u010dinio s Baal Peorom: jer Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio Baal Peora.\n4:4 A svi vi koji se \u010dvrsto dr\u017eite Jahve, Boga svoga, \u017eivi ste i danas.\n4:5 Ja sam vas, eto, pou\u010dio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vr\u0161ite u zemlji u koju idete da je zaposjednete.\n4:6 Dr\u017eite ih i vr\u0161ite: to \u0107e u o\u010dima naroda biti va\u0161a mudrost i va\u0161a razboritost. Kad oni \u010duju za sve ove zakone, re\u0107i \u0107e: 'Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.'\n4:7 Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao \u0161to je Jahve, Bog na\u0161, nama kad god ga zazovemo?\n4:8 Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao \u0161to je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?\n4:9 Zato pazi i dobro se \u010duvaj da ne zaboravi\u0161 doga\u0111aje \u0161to si ih svojim o\u010dima vidio; neka ti ne i\u0161\u010deznu iz srca ni jednoga dana tvoga \u017eivota; naprotiv, pou\u010di o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.\n4:10 Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve mi je rekao: 'Skupi mi narod! Ho\u0107u da \u010duju moje rije\u010di, da me se nau\u010de bojati sve vrijeme \u0161to budu \u017eivjeli na zemlji te da o njima pou\u010de i svoju djecu.'\n4:11 Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamra\u010dena tmastim oblakom.\n4:12 Isred ognja Jahve je govorio vama; \u010duli ste zvuk rije\u010di, ali lika niste nazreli - ni\u0161ta osim glasa.\n4:13 Objavio vam je svoj Savez i nalo\u017eio vam da ga vr\u0161ite - Deset zapovijedi, \u0161to ih ispisa na dvije kamene plo\u010de.\n4:14 A meni je Jahve naredio da vas pou\u010dim o zakonima i uredbama \u0161to \u0107ete ih vr\u0161iti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete.\n4:15 Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog va\u0161, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika,\n4:16 da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa mu\u0161koga ili \u017eenskoga obli\u010dja,\n4:17 ni obli\u010dja kakve \u017eivotinje \u0161to je na zemlji, ni obli\u010dja kakve ptice \u0161to pod nebom lijeta,\n4:18 ni obli\u010dja bilo \u010dega \u0161to po zemlji gmi\u017ee, ni obli\u010dja kakve ribe \u0161to je u vodi pod zemljom\n4:19 i da se ne bi, kad digne\u0161 svoje o\u010di prema nebu te vidi\u0161 sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanja\u0161 i da im iskazuje\u0161 \u0161tovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.\n4:20 A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one pe\u0107i ra\u017earene - da postanete narod njegove ba\u0161tine, to \u0161to ste danas.\n4:21 Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja ne\u0107u prije\u0107i preko Jordana i uni\u0107i u bla\u017eenu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu.\n4:22 Tako, ja \u0107u umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana ne\u0107u prije\u0107i. A vi \u0107ete prije\u0107i i zaposjesti onu krasnu zemlju.\n4:23 Zato pazite da ne zaboravljate Saveza \u0161to ga je Jahve, Bog va\u0161, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo \u010dega \u0161to je Jahve, Bog tvoj, zabranio.\n4:24 Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je \u0161to pro\u017edire; on je Bog ljubomoran.\n4:25 Kad budete izrodili djecu i unu\u010dad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se prave\u0107i sebi bilo kakve klesane likove i \u010dine\u0107i zlo u o\u010dima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srd\u017ebu izazovete,\n4:26 znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da \u0107e vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: ne\u0107ete dugo u njoj \u017eivjeti nego \u0107ete biti iskorijenjeni.\n4:27 Jahve \u0107e vas raspr\u0161iti po narodima i ostat \u0107e vas samo malen broj me\u0111u narodima me\u0111u koje vas Jahve odvede.\n4:28 Ondje \u0107ete se klanjati bogovima \u0161to su ih ljudske ruke na\u010dinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni \u010duti, ni jesti ni mirisati.\n4:29 Ondje \u0107e\u0161 tra\u017eiti Jahvu, Boga svoga. I na\u0107i \u0107e\u0161 ga ako ga bude\u0161 tra\u017eio svim srcem svojim i svom du\u0161om svojom.\n4:30 U nevolji tvojoj sna\u0107i \u0107e te sve to, ali u posljednje vrijeme ti \u0107e\u0161 se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslu\u0161ati njegov glas.\n4:31 T\u00d3a Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; ne\u0107e te on zapustiti ni upropastiti niti \u0107e zaboraviti Saveza \u0161to ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim.\n4:32 Ispitaj samo prija\u0161nja vremena \u0161to su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio \u010dovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veli\u010danstvena doga\u0111aja? Je li se \u0161to takvo \u010dulo?\n4:33 Je li ikad koji narod \u010duo glas Boga gdje govori isred ognja kao \u0161to si ti \u010duo i na \u017eivotu ostao?\n4:34 Ili, poku\u0161a li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda ku\u0161njama, znakovima, \u010dudesima i ratom, jakom rukom i ispru\u017eenom mi\u0161icom, uza silne strahote, kao \u0161to je sve to, na va\u0161e o\u010di, u\u010dinio za vas Jahve, Bog va\u0161, u Egiptu?\n4:35 Tebi je to pokazano da zna\u0161 da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega.\n4:36 S neba ti se oglasio svojim glasom da te pou\u010di; dopustio ti je da vidi\u0161 njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja \u010duo si njegove rije\u010di.\n4:37 Zbog toga \u0161to je ljubio o\u010deve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom mo\u0107i;\n4:38 ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i ja\u010de od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u ba\u0161tinu, kao \u0161to je i danas.\n4:39 Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema.\n4:40 Dr\u017ei njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo po\u017eivi\u0161 na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.\"\n4:41 Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na isto\u010dnoj strani,\n4:42 kamo \u0107e se mo\u0107i skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bli\u017enjega a da prije nije imao mr\u017enje prema njemu: da bi, bje\u017ee\u0107i u koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj \u017eivot.\n4:43 To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mi\u0161oru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Ba\u0161anu za Mana\u0161eovce.\n4:44 Ovo je Zakon \u0161to ga je Mojsije postavio pred Izraelce;\n4:45 ovo su upute, zakoni i uredbe \u0161to ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izi\u0161li iz Egipta,\n4:46 s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je \u017eivio u He\u0161bonu i koga su potukli Mojsije i Izraelci po\u0161to izi\u0111o\u0161e iz Egipta.\n4:47 Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju ba\u0161anskoga kralja Oga, dvaju amorejskih kraljeva koji su \u017eivjeli preko Jordana na istoku,\n4:48 od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona, to jest Hermona,\n4:49 i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima Pisge.\n5:1 Mojsije sazva sav Izrael te im re\u010de: \"\u010cuj, Izraele, naredbe i zapovijedi \u0161to ih danas izri\u010dem u tvoje u\u0161i! Nau\u010dite ih, dr\u017eite i vr\u0161ite.\n5:2 Jahve, Bog na\u0161, sklopio je s nama Savez na Horebu.\n5:3 Nije Jahve sklopio taj Savez s na\u0161im o\u010devima, nego ba\u0161 s nama svima koji smo danas ovdje \u017eivi.\n5:4 Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.\n5:5 Ja sam u ono vrijeme stajao izme\u0111u Jahve i vas da vam objavim Jahvine rije\u010di, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je:\n5:6 'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz ku\u0107e ropstva.\n5:7 Nemoj imati drugih bogova uz mene!\n5:8 Ne pravi sebi lika ni obli\u010dja bilo \u010dega \u0161to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.\n5:9 Ne klanjaj im se niti im slu\u017ei. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Ka\u017enjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do tre\u0107eg i \u010detvrtog koljena,\n5:10 a iskazujem milosr\u0111e tisu\u0107ama koji me ljube i vr\u0161e moje zapovijedi.\n5:11 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra\u0161ta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.\n5:12 Dan subotnji obdr\u017eavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj.\n5:13 \u0160est dana radi i obavljaj sav svoj posao.\n5:14 A sedmoga je dana subota, po\u010dinak posve\u0107en Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni k\u0107i tvoja, ni sluga tvoj, ni slu\u0161kinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo \u017eivin\u010de tvoje, niti do\u0161ljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpo\u010dinuti i sluga tvoj, i slu\u0161kinja tvoja kao i ti.\n5:15 Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispru\u017eenom mi\u0161icom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dr\u017ei\u0161 dan subotnji.\n5:16 Po\u0161tuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo \u017eivi\u0161 i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.\n5:17 Ne ubij!\n5:18 Ne u\u010dini preljuba!\n5:19 Ne ukradi!\n5:20 Ne svjedo\u010di la\u017eno na bli\u017enjega svoga!\n5:21 Ne po\u017eeli \u017eene bli\u017enjega svoga! Ne po\u017eeli ku\u0107e bli\u017enjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni slu\u0161kinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti i\u0161ta \u0161to je bli\u017enjega tvoga.'\n5:22 Te je rije\u010di na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu va\u0161em zboru. Ni\u0161ta nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene plo\u010de te ih predao meni.\n5:23 A onda, kad \u010duste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupi\u0161e svi va\u0161i plemenski glavari i va\u0161e starje\u0161ine\n5:24 pa reko\u0161e: 'Jahve, Bog na\u0161, o\u010ditovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veli\u010dajnost; \u010duli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da \u010dovjek mo\u017ee ostati na \u017eivotu iako mu Bog govori.\n5:25 A sad, za\u0161to da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao pro\u017edrijeti; budemo li dalje slu\u0161ali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti.\n5:26 Jer, koji je smrtnik ikad slu\u0161ao glas Boga \u017eivoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na \u017eivotu?\n5:27 Ti se primakni i slu\u0161aj sve \u0161to \u0107e ti re\u0107i Jahve, Bog na\u0161. A onda ti nama ka\u017ei sve \u0161to tebi Jahve, Bog na\u0161, rekne, i mi \u0107emo to poslu\u0161ati i izvr\u0161iti.'\n5:28 Jahve je \u010duo va\u0161e rije\u010di kad ste mi govorili pa mi re\u010de: '\u010cuo sam rije\u010di \u0161to ih je taj narod tebi upravio. Sve \u0161to su rekli dobro je.\n5:29 Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i dr\u017ee sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!\n5:30 Hajde, reci im: Vratite se u svoje \u0161atore!\n5:31 A ti ostani ovdje kod mene; kazat \u0107u ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima \u0107e\u0161 ih pou\u010diti i koje \u0107e oni vr\u0161iti u zemlji \u0161to im je dajem u posjed.'\n5:32 Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog va\u0161, nalo\u017eio! Ne skre\u0107ite ni desno ni lijevo.\n5:33 Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog va\u0161, ozna\u010dio, da tako uzmognete \u017eivjeti, imati sre\u0107u i dug \u017eivot u zemlji koju \u0107ete zaposjesti.\n6:1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog va\u0161, zapovjedi da vas u njima pou\u010dim, kako biste ih vr\u0161ili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete;\n6:2 da se svega svog vijeka boji\u0161 Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vr\u0161e\u0107i sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove \u0161to ti ih danas propisujem, pa da ima\u0161 dug \u017eivot.\n6:3 Slu\u0161aj, Izraele, dr\u017ei ih i vr\u0161i da ti dobro bude i da se razmno\u017ei\u0161 u zemlji kojom te\u010de med i mlijeko, kao \u0161to ti je obe\u0107ao Jahve, Bog otaca tvojih.\n6:4 \u010cuj, Izraele! Jahve je Bog na\u0161, Jahve je jedan!\n6:5 Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom du\u0161om svojom i svom snagom svojom!\n6:6 Rije\u010di ove \u0161to ti ih danas nare\u0111ujem neka ti se ure\u017eu u srce.\n6:7 Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjedi\u0161 u svojoj ku\u0107i i kad ide\u0161 putem; kad lije\u017ee\u0161 i kad ustaje\u0161.\n6:8 Prive\u017ei ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis me\u0111u o\u010dima!\n6:9 Ispi\u0161i ih na dovratnicima ku\u0107e svoje i na vratima svojim!\n6:10 A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da \u0107e je tebi dati - u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao;\n6:11 u ku\u0107e pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane \u010datrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najede\u0161:\n6:12 pazi da ne zaboravi\u0161 Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz ku\u0107e ropstva.\n6:13 Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj \u0161tovanje; njegovim imenom pola\u017ei prisegu.\n6:14 Ne idite za drugim bogovima izme\u0111u bogova drugih naroda \u0161to su oko vas.\n6:15 Jer je Jahve, Bog tvoj, \u0161to stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje.\n6:16 Ne isku\u0161avajte Jahvu, Boga svoga, kao \u0161to ste ga isku\u0161avali kod Mase.\n6:17 To\u010dno vr\u0161ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao.\n6:18 \u010cini \u0161to je pravo i dobro u o\u010dima Jahve da ti dobro bude i da se domogne\u0161 dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima\n6:19 da \u0107e iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je obe\u0107ao Jahve.\n6:20 A kad te sutra zapita tvoj sin: \u0161to su te upute, zakoni i uredbe \u0161to ih je Jahve, Bog na\u0161, vama propisao -\n6:21 ka\u017ei svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom.\n6:22 Na na\u0161e je o\u010di Jahve u\u010dinio velike i stra\u0161ne znakove i \u010dudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova,\n6:23 a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obe\u0107ao ocima na\u0161im.\n6:24 I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vr\u0161imo u strahopo\u0161tovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da \u017eivimo kao \u0161to je to danas.'\n6:25 Na\u0161a \u0107e, dakle, pravednost biti: dr\u017eati i vr\u0161iti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom na\u0161im, kako nam je naredio.\n7:1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide\u0161 da je zaposjedne\u0161 i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girga\u0161ane, Amorejce, Kanaance, Peri\u017eane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i ja\u010dih od tebe -\n7:2 te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih porazi\u0161, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti.\n7:3 Ne sklapaj \u017eenidbe s njima, ne udavaj svoje k\u0107eri za njihova sina niti \u017eeni svoga sina njihovom k\u0107eri;\n7:4 jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on slu\u017eio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.\n7:5 Nego ovako u\u010dinite prema njima: poru\u0161ite njihove \u017ertvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove a\u0161ere po\u010dupajte a njihove kumire spalite.\n7:6 T\u00d3a ti si narod posve\u0107en Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da me\u0111u svim narodima koji su na zemlji bude\u0161 njegov predragi vlastiti narod.\n7:7 Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato \u0161to biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji -\n7:8 nego zato \u0161to vas Jahve ljubi i dr\u017ei zakletvu kojom se zakleo va\u0161im ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz ku\u0107e ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.\n7:9 Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji dr\u017ei svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisu\u0107u koljena onima koji ga ljube i dr\u017ee njegove zapovijedi.\n7:10 A onima koji ga mrze uzvra\u0107a izravno njima samima; uni\u0161tava bez odga\u0111anja onoga koji ga mrzi: uzvra\u0107a izravno njemu samomu.\n7:11 Stoga dr\u017ei zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nala\u017eem da ih vr\u0161i\u0161.\n7:12 A za nagradu - bude\u0161 li slu\u0161ao ove naloge, dr\u017eao ih te izvr\u0161avao - Jahve, Bog tvoj, dr\u017eat \u0107e ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima.\n7:13 Ljubit \u0107e te, blagoslivljati i razmna\u017eati; blagoslivljat \u0107e plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: \u017eito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da \u0107e je tebi dati.\n7:14 Bit \u0107e\u0161 blagoslovljen nad sve narode; ne\u0107e u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni me\u0111u tvojom \u010deljadi ni me\u0111u stokom tvojom.\n7:15 Jahve \u0107e od tebe maknuti svaku bolest; ne\u0107e na te pustiti ni jedno od stra\u0161nih zala egipatskih za koja zna\u0161 nego \u0107e njima pritiskati one koji te mrze.\n7:16 Uni\u0161tavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne sa\u017ealjuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom.\n7:17 Mo\u017eda \u0107e\u0161 u svome srcu re\u0107i: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako \u0107u ih onda protjerati?'\n7:18 Ne boj ih se! Sjeti se \u0161to je Jahve, Bog tvoj, u\u010dinio faraonu i svemu Egiptu!\n7:19 Pomisli na velike ku\u0161nje \u0161to si ih vidio na svoje o\u010di; na one znakove i \u010dudesa pa na jaku ruku i ispru\u017eenu mi\u0161icu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako \u0107e Jahve, Bog tvoj, u\u010diniti sa svim narodima kojih se pla\u0161i\u0161.\n7:20 Povrh toga, me\u0111u njih \u0107e Jahve, Bog tvoj, slati str\u0161ljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom.\n7:21 Ne strepi, dakle, pred njima! T\u00d3a Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit.\n7:22 Malo \u0107e pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uni\u0161titi one narode; i ne\u0107e\u0161 ih mo\u0107i ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmno\u017eile.\n7:23 Ali Jahve, Bog tvoj, tebi \u0107e ih predati i me\u0111u njih unositi stravu dok ne budu uni\u0161teni.\n7:24 I njihove \u0107e kraljeve predati u tvoje ruke da zatre\u0161 ime njihovo pod nebom. Nijedan se ne\u0107e odr\u017eati pred tobom dok ih ne uni\u0161ti\u0161.\n7:25 Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom \u0161to je na njima; ne uzimlji ga da ne bude\u0161 njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome.\n7:26 Ne unosi gnusobe u svoju ku\u0107u da ne bude\u0161 udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.\n8:1 Dr\u017eite i vr\u0161ite sve zapovijedi koje vam danas nare\u0111ujem da biste \u017eivjeli i raznmo\u017eili se i da biste u\u0161li i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obe\u0107ao ocima va\u0161im.\n8:2 Sje\u0107aj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih \u010detrdeset godina da te ponizi, isku\u0161a i dozna \u0161to ti je u srcu: ho\u0107e\u0161 li dr\u017eati zapovijedi njegove ili ne\u0107e\u0161.\n8:3 Poni\u017eavao te i gla\u0111u morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti poka\u017ee kako \u010dovjek ne \u017eivi samo o kruhu nego da \u010dovjek \u017eivi o svemu \u0161to izlazi iz usta Jahvinih.\n8:4 Tvoja se odje\u0107a na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih \u010detrdeset godina.\n8:5 Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao \u0161to \u010dovjek odgaja sina svoga.\n8:6 I dr\u017ei zapovijedi Jahve, Boga svoga, hode\u0107i putovima njegovim i boje\u0107i se njega!\n8:7 T\u00d3a Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda \u0161to izviru u dolinama i bregovima;\n8:8 zemlju p\u0161enice i je\u010dma, loze, smokava i \u0161ipaka, zemlju meda i maslina;\n8:9 zemlju u kojoj ne\u0107e\u0161 sirotinjski jesti kruha i gdje ti ni\u0161ta ne\u0107e nedostajati; zemlju gdje kamenje ima \u017eeljeza i gdje \u0107e\u0161 iz njezinih brdina vaditi mjed.\n8:10 Do sita \u0107e\u0161 jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.\n8:11 \u010cuvaj se da ne zaboravi\u0161 Jahvu, Boga svoga, zanemaruju\u0107i njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem.\n8:12 I po\u0161to se najede\u0161 do sitosti, posagradi\u0161 lijepe ku\u0107e i u njima se nastani\u0161;\n8:13 kad ti se krupna i sitna stoka namno\u017ei; kad se nakupi\u0161 srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje,\n8:14 nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboravi\u0161 Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz ku\u0107e ropstva;\n8:15 koji te proveo kroz onu veliku i stra\u0161nu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i \u0161tipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen;\n8:16 koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te isku\u0161a te da na kraju bude\u0161 sretan.\n8:17 Ne reci tada u svome srcu: svojom sam mo\u0107i i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo.\n8:18 Sjeti se Jahve, Boga svoga! T\u00d3a on ti je dao snagu da stje\u010de\u0161 bogatstvo da tako ispuni - kao \u0161to je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.\n8:19 Ako li zaboravi\u0161 Jahvu, Boga svoga, i po\u0111e\u0161 za drugim bogovima te njima bude\u0161 iskazivao \u0161tovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da \u0107ete zacijelo izginuti;\n8:20 poput naroda koje \u0107e Jahve pogubiti pred vama, tako \u0107e i vas nestati jer niste poslu\u0161ali glasa Jahve, Boga svoga.\n9:1 Slu\u0161aj, Izraele! Danas prelazi\u0161 preko Jordana da sebi podvrgne\u0161 narode i ve\u0107e i brojnije nego \u0161to si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa;\n9:2 narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje ve\u0107 poznaje\u0161 i o kojima si slu\u0161ao: 'Tko da odoli Anakovcima?'\n9:3 Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra \u0161to pro\u017edire; on \u0107e ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti \u0107e\u0161 ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao.\n9:4 Po\u0161to ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj re\u0107i u srcu svome: 'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.' Naprotiv, zbog opa\u010dina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe.\n9:5 Ne ide\u0161 ti da zaposjedne\u0161 njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i \u010destitosti svoga srca, nego zato \u0161to Jahve, Bog tvoj, zbog opa\u010dine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako odr\u017ei rije\u010d kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.\n9:6 Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde \u0161ije!\n9:7 Sje\u0107aj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste iza\u0161li iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali.\n9:8 Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uni\u0161titi.\n9:9 Popeo sam se na brdo da primim kamene plo\u010de, plo\u010de Saveza \u0161to ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao \u010detrdeset dana i \u010detrdeset no\u0107i: niti sam jeo kruha niti pio vode.\n9:10 I dade mi Jahve dvije kamene plo\u010de, ispisane prstom Bo\u017ejim, na kojima bijahu sve rije\u010di \u0161to vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora.\n9:11 Kad je pro\u0161lo \u010detrdeset dana i \u010detrdeset no\u0107i, Jahve mi dade dvije kamene plo\u010de - plo\u010de Saveza.\n9:12 I re\u010de mi Jahve: 'Ustaj! \u017durno si\u0111i odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su za\u0161li s puta koji sam im ozna\u010dio: ve\u0107 su sebi napravili livenog kumira.'\n9:13 Jo\u0161 mi re\u010de Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde \u0161ije!\n9:14 Pusti me da ih uni\u0161tim i njihovo ime izbri\u0161em pod nebesima, a od tebe da u\u010dinim narod i ja\u010di i brojniji nego \u0161to je ovaj!'\n9:15 Okrenuh se i si\u0111oh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije plo\u010de Saveza bijahu mi u rukama.\n9:16 Pogledah: zbilja ste sagrije\u0161ili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo za\u0161li s puta \u0161to vam ga Jahve bija\u0161e ozna\u010dio.\n9:17 Pograbih dvije plo\u010de te ih bacih od sebe objema rukama - razbih plo\u010de pred va\u0161im o\u010dima.\n9:18 Onda se ni\u010dice bacih pred Jahvu. \u010cetrdeset dana i \u010detrdeset no\u0107i - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste po\u010dinili rade\u0107i zlo u o\u010dima Jahve i srde\u0107i ga.\n9:19 Jer se bojah srd\u017ebe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usli\u0161a.\n9:20 I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uni\u0161titi. Tada se zauzeh i za Arona.\n9:21 Va\u0161 grijeh, tele \u0161to bijaste na\u010dinili, uzeh i sa\u017eegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok \u0161to te\u010de s brda.\n9:22 Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.\n9:23 Kad vas je Jahve slao od Kade\u0161 Barnee govore\u0107i: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rije\u010di Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slu\u0161ali njegov glas.\n9:24 Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.\n9:25 Zato sam pao ni\u010dice i le\u017eao pred Jahvom \u010detrdeset dana i \u010detrdeset no\u0107i, jer Jahve bija\u0161e rekao da \u0107e vas uni\u0161titi.\n9:26 Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uni\u0161tavaj naroda svoga, ba\u0161tine svoje koju si izbavio u svojoj veli\u010dajnosti i svojom mo\u0107nom rukom izveo iz Egipta.\n9:27 Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opa\u010dinu, na grijeh njegov,\n9:28 da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obe\u0107ao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji.\n9:29 A oni su tvoj narod, tvoja ba\u0161tina, oni koje si izveo svojom velikom mo\u0107i i ispru\u017eenom mi\u0161icom.'\n10:1 U to vrijeme Jahve mi re\u010de: 'Iskle\u0161i dvije kamene plo\u010de kao i prija\u0161nje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kov\u010deg.\n10:2 Na plo\u010de \u0107u napisati rije\u010di koje su bile na prvim plo\u010dama \u0161to si ih razbio. A onda ih polo\u017ei u kov\u010deg.'\n10:3 Na\u010dinih kov\u010deg od bagremovine, isklesah dvije kamene plo\u010de kao \u0161to bijahu prve, pa se, s dvjema plo\u010dama u ruci, popeh na brdo.\n10:4 I napisa na te plo\u010de, kao i prije, Deset rije\u010di koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni.\n10:5 Okrenuh se i si\u0111oh s brda. Polo\u017eih plo\u010de u kov\u010deg koji bijah napravio. I stado\u0161e ondje, kako mi je Jahve naredio.\n10:6 Od Beerota sinova Jaakanovih odo\u0161e Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Sve\u0107enikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar.\n10:7 Odande odo\u0161e u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima.\n10:8 U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kov\u010deg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj slu\u017ebi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas.\n10:9 Stoga Levi nema udjela ni ba\u0161tine sa svojom bra\u0107om: Jahve je njegova ba\u0161tina, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.\n10:10 Na brdu sam ostao, kao i prvi put, \u010detrdeset dana i \u010detrdeset no\u0107i. I usli\u0161a me Jahve i taj put; nije htio da te uni\u0161ti,\n10:11 nego mi Jahve re\u010de: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da u\u0111u i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da \u0107u im je dati.'\n10:12 Dakle, Izraele, \u0161to od tebe tra\u017ei Jahve, Bog tvoj? Samo to da se boji\u0161 Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodi\u0161; da ga ljubi\u0161 i slu\u017ei\u0161 Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du\u0161om svojom;\n10:13 da dr\u017ei\u0161 Jahvine zapovijedi i njegove zakone \u0161to ti ih danas za tvoje dobro dajem.\n10:14 Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve \u0161to je na njoj.\n10:15 Ali Jahvi samo va\u0161i oci omilje\u0161e i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, izme\u0111u svih naroda, kako je i danas.\n10:16 Srce svoje obre\u017eite; \u0161iju vi\u0161e ne ukru\u0107ujte!\n10:17 Jer Jahve, Bog va\u0161, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i stra\u0161an, koji nije pristran i ne da se podmititi;\n10:18 daje pravdu siroti i udovici; ljubi prido\u0161licu, daje mu hranu i odje\u0107u.\n10:19 Ljubite i vi prido\u0161licu, jer ste i sami bili prido\u0161lice u zemlji egipatskoj.\n10:20 Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu slu\u017ei; uza nj se priljubi; njegovim imenom prise\u017ei.\n10:21 On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe u\u010dinio velika i \u010dudesna djela \u0161to su ih vidjele tvoje o\u010di.\n10:22 Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bje\u0161e samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, u\u010dinio te vas ima kao zvijezda na nebu.\n11:1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vr\u0161i u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.\n11:2 Vi, a ne va\u0161i sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga va\u0161ega, danas ste se osvjedo\u010dili o njegovoj veli\u010dajnosti, o njegovoj mo\u0107noj ruci, ispru\u017eenoj mi\u0161ici,\n11:3 o znamenjima njegovima i o djelima \u0161to ih u\u010dini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj;\n11:4 \u0161to je u\u010dinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do dana\u0161njeg dana;\n11:5 \u0161to je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;\n11:6 \u0161to je u\u010dinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove \u0161atore i sve \u0161to imahu.\n11:7 Va\u0161e su o\u010di vidjele sva ta velika djela \u0161to ih je Jahve u\u010dinio.\n11:8 Zato dr\u017eite sve zapovijedi \u0161to vam ih danas nare\u0111ujem da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite;\n11:9 napokon, da dugo \u017eivite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima va\u0161im da \u0107e je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom te\u010de med i mlijeko.\n11:10 Jer zemlja u koju ide\u0161 da je zaposjedne\u0161 nije kao zemlja egipatska iz koje ste iza\u0161li, gdje si, posijav\u0161i sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao \u0161to se natapa povrtnjak.\n11:11 Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je da\u017ed nebeski;\n11:12 zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj o\u010di Jahve, Boga tvoga, uvijek po\u010divaju, od po\u010detka do svr\u0161etka godine.\n11:13 Zato, ako doista poslu\u0161ate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i slu\u017eili mu svim srcem svojim i svom du\u0161om svojom,\n11:14 davat \u0107u va\u0161oj zemlji ki\u0161u u pravo vrijeme: u jesen i u prolje\u0107e, i mo\u0107i \u0107e\u0161 sabirati svoje \u017eito, svoje vino i svoje ulje;\n11:15 travu \u0107u davati po tvome polju tvome blagu. Tako \u0107e\u0161 jesti i biti sit.\n11:16 Pazite da se va\u0161e srce ne zavede, da ne po\u0111ete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete \u0161tovanje i da im se ne klanjate.\n11:17 Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; ki\u0161e ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje.\n11:18 Utisnite ove moje rije\u010di u svoje srce i svoju du\u0161u; kao znak ih prive\u017eite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis me\u0111u o\u010dima!\n11:19 Pou\u010dite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj ku\u0107i i kad idete putem; kad lije\u017eete i kad ustajete.\n11:20 Ispi\u0161ite ih na dovratnike svoje ku\u0107e i na svoja vrata\n11:21 da va\u0161i dani i dani va\u0161ih sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo va\u0161im ocima da \u0107e im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom.\n11:22 Ako budete vjerno dr\u017eali sve ove zapovijedi koje vam nare\u0111ujem, vr\u0161ili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i \u010dvrsto se priljubili uz njega,\n11:23 Jahve \u0107e ispred vas protjerati sve te narode i vi \u0107ete s posjeda odagnati narode brojnije i ja\u010de od sebe.\n11:24 Svako mjesto na koje stupi va\u0161a noga bit \u0107e va\u0161e; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat \u0107e se va\u0161e podru\u010dje.\n11:25 Nitko se ne\u0107e odr\u017eati pred vama; strah i trepet ra\u0161irit \u0107e Jahve, Bog va\u0161, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.\n11:26 Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo:\n11:27 blagoslov, budete li slu\u0161ali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem;\n11:28 a prokletstvo, ne budete li slu\u0161ali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego sa\u0111ete s puta koji vam danas odre\u0111ujem te po\u0111ete za drugim bogovima kojih niste poznavali.\n11:29 Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide\u0161 da je zaposjedne\u0161, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom.\n11:30 Te se gore izdi\u017eu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji \u017eive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz Hrast More.\n11:31 Eto \u0107ete prije\u0107i preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog va\u0161. Zaposjednite je i nastanite se u njoj.\n11:32 Ali dr\u017eite i vr\u0161ite sve zakone i uredbe koje vam danas izla\u017eem.\n12:1 Ovo su zakoni i uredbe \u0161to vam ih valja dr\u017eati i vr\u0161iti u zemlji koju vam Jahve, Bog otaca va\u0161ih, daje u posjed za sve dane \u0161to budete \u017eivjeli na zemlji.\n12:2 Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje \u0107ete protjerati iskazivali \u0161tovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom.\n12:3 Poru\u0161ite njihove \u017ertvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im a\u0161ere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.\n12:4 Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati \u0161tovanje.\n12:5 Jahvu, Boga svoga, tra\u017eite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred svih va\u0161ih plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva;\n12:6 onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od svoga krupnoga i sitnoga blaga.\n12:7 Blagujte ondje, vi i va\u0161e obitelji, u nazo\u010dnosti Jahve, Boga svoga; veselite se svime \u0161to su va\u0161e ruke namaknule i \u0161to vam je Jahve, Bog va\u0161, blagoslovom udijelio.\n12:8 Nemojte raditi \u010dak ni kako radimo ovdje danas - svatko \u0161to se njemu \u010dini dobro -\n12:9 jer jo\u0161 niste stigli u Po\u010divali\u0161te, u ba\u0161tinu koju ti daje Jahve, Bog tvoj.\n12:10 Ali kad prije\u0111ete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam Jahve, Bog va\u0161, daje u ba\u0161tinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji budu oko vas te budete \u017eivjeli bez straha,\n12:11 onda \u0107ete donositi sve \u0161to vam nare\u0111ujem: svoje paljenice, svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog va\u0161, odabere da ondje nastani svoje ime.\n12:12 Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, va\u0161i sinovi i k\u0107eri, va\u0161e sluge i slu\u0161kinje i levit koji bude u va\u0161im gradovima, jer on nema s vama udjela ni ba\u0161tine.\n12:13 Pazi da ne prinosi\u0161 svojih \u017ertava paljenica na bilo kojem mjestu \u0161to ga zamijeti\u0161,\n12:14 nego samo na mjestu \u0161to ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve \u0161to ti nare\u0111ujem.\n12:15 Ali svaki put kad ti srce za\u017eeli, mo\u017ee\u0161 zaklati i jesti mesa u svim svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao. I ne\u010dist i \u010dist mo\u017ee ga jesti, kao da je od srne ili jelena.\n12:16 Ali krvi nemojte blagovati; isto\u010dite je na zemlju kao vodu.\n12:17 Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga \u017eita, svoga vina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti i\u0161ta od svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku,\n12:18 nego \u0107e\u0161 to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja k\u0107i, tvoj sluga, tvoja slu\u0161kinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazo\u010dnosti Jahve, Boga svoga, svime \u0161to ti ruka namakne.\n12:19 Pazi da nikad ne zaboravi\u0161 levita dok si na svojoj zemlji.\n12:20 Kad ti Jahve, Bog tvoj, pro\u0161iri tvoje podru\u010dje, kao \u0161to ti je rekao, i ti rekne\u0161: 'Ja bih jeo mesa' - jer \u017eeli\u0161 jesti mesa - mo\u017ee\u0161 ga jesti koliko ti du\u0161a \u017eeli.\n12:21 Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda mo\u017ee\u0161 zaklati bilo \u0161to od svoje krupne ili sitne stoke \u0161to ti je Jahve dadne - kako sam ti ve\u0107 naredio - te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti du\u0161a \u017eeli.\n12:22 Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno \u010disti i ne\u010disti.\n12:23 Samo, pazi da ne jede\u0161 krvi! Ta krv je \u017eivot. Ne smije\u0161 jesti \u017eivot s mesom.\n12:24 Ne blaguj je; isto\u010di je na zemlju kao vodu.\n12:25 Ne smije\u0161 je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad \u010dini\u0161 \u0161to je pravo u o\u010dima Jahvinim.\n12:26 Ali svoje posve\u0107ene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere.\n12:27 Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na \u017ertveniku Jahve, Boga svoga. Ali krv od svojih klanica isto\u010di na \u017ertvenik Jahve, Boga svoga, a meso pojedi.\n12:28 Dr\u017ei i vr\u0161i sve ove naredbe \u0161to ti ih propisujem, da bude dobro zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad \u010dini\u0161 \u0161to je dobro i pravedno u o\u010dima Jahve, Boga svoga.\n12:29 A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ide\u0161 da ih otjera\u0161 s posjeda ispred sebe i kad ih otjera\u0161 te se u njihovoj zemlji nastani\u0161,\n12:30 \u010duvaj se da ne padne\u0161 u zamku; ne po\u0111i za njima po\u0161to budu uni\u0161teni ispred tebe. Ne istra\u017euj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni narodi \u0161tovali svoje bogove, tako \u0107u i ja.'\n12:31 Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. T\u00d3a Jahvi je zazorno i mrsko sve \u0161to su oni \u010dinili svojim bogovima. \u010cak su svoje sinove i k\u0107eri spaljivali u \u010dast svojim bogovima.\n13:1 Sve \u0161to vam nare\u0111ujem dr\u017eite; tomu ni\u0161ta ne dome\u0107i i ni\u0161ta ne oduzimaj.\n13:2 Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili \u010dovjek sa snovi\u0111enjima pa ti iznese kakvo znamenje ili \u010dudo;\n13:3 i to se znamenje ili \u010dudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Po\u0111imo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaje\u0161 i njima iskazujmo \u0161tovanje',\n13:4 nemoj slu\u0161ati rije\u010di toga proroka ni sne toga sanja\u010da: t\u00d3a to vas isku\u0161ava Jahve, Bog va\u0161; ho\u0107e da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom du\u0161om svojom.\n13:5 Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vr\u0161ite; njegov glas slu\u0161ajte; njemu \u0161tovanje iskazujte; uz njega se priljubite.\n13:6 A onaj prorok ili sanja\u010d neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga va\u0161ega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz ku\u0107e ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ide\u0161. Tako treba da iskorijeni\u0161 zlo iz svoje sredine.\n13:7 Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, k\u0107i tvoja, \u017eena u tvom naru\u010dju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i \u017eivot, potajno zavodio govore\u0107i: 'Hajde da iskazujemo \u0161tovanje drugim bogovima', kojih ne poznaje\u0161 ni ti niti su ih poznavali tvoji oci,\n13:8 bogovima onih naroda \u0161to oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga -\n13:9 nemoj pristati niti ga slu\u0161aj! Neka ga tvoje oko ne sa\u017ealjuje; ne \u0161tedi ga i ne sakrivaj ga\n13:10 nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrti\u0161, a onda ruka svega naroda.\n13:11 Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je ku\u0161ao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz ku\u0107e ropstva.\n13:12 Sav \u0107e se Izrael, kad to \u010duje, napuniti strahom te vi\u0161e ne\u0107e po\u010dinjati takva zla u tvojoj sredini.\n13:13 Ako u kojem tvome gradu \u0161to ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastani\u0161, \u010duje\u0161 gdje govore:\n13:14 'Pojavile se ni\u0161tarije iz tvoje sredine i zavedo\u0161e \u017eitelje svoga grada kazuju\u0107i: Hajde da slu\u017eimo drugim bogovima! - kojih vi ina\u010de ne poznajete -\n13:15 tada dobro istra\u017ei, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota u\u010dinila u tvojoj sredini,\n13:16 onda posijeci o\u0161trim ma\u010dem stanovni\u0161tvo toga grada, izvr\u0161i nad njim kleto uni\u0161tenje i nad svime \u0161to bude u njemu.\n13:17 Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ru\u0161evina i neka se vi\u0161e nikada ne sazida.\n13:18 Od onoga \u0161to je bilo prokletstvom udareno neka ni\u0161ta ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od \u017eestine svoga gnjeva; da ti iska\u017ee milosr\u0111e, smiluje ti se i razmno\u017ei te, kako se zakleo tvojim ocima\n13:19 ako ti bude\u0161 slu\u0161ao glas Jahve, Boga svoga, dr\u017ee\u0107i sve njegove zapovijedi koje ti danas nare\u0111ujem i vr\u0161e\u0107i \u0161to je pravo u o\u010dima Jahve, Boga tvoga.\n14:1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni podstriga na \u010delu za pokojnikom.\n14:2 T\u00d3a ti si narod posve\u0107en Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe izme\u0111u svih naroda na zemlji da bude\u0161 njegov narod, njegova predraga svojina.\n14:3 Ni\u0161ta odvratno nemojte jesti.\n14:4 Ovo su \u017eivotinje koje mo\u017eete jesti: vol, ovca, koza,\n14:5 jelen, srna, srnda\u0107, kozorog, antilopa, bivol i divokoza;\n14:6 mo\u017eete jesti svaku \u017eivotinju koja ima razdvojene papke - nadvoje posve razdvojene - i koja pre\u017eiva.\n14:7 Samo od pre\u017eiva\u010da ili od \u017eivotinja s razdvojenim \u010daporcima ne mo\u017eete jesti ove : devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako pre\u017eivaju, nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas ne\u010diste.\n14:8 A svinja, premda ima papke razdvojene, ne pre\u017eiva: neka je za vas ne\u010dista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.\n14:9 A od svega \u0161to u vodi \u017eivi ovo mo\u017eete jesti: \u0161to god ima ljuske i peraje, mo\u017eete jesti.\n14:10 A \u0161to nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas ne\u010disto.\n14:11 Svaku \u010distu pticu mo\u017eete jesti.\n14:12 Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba,\n14:13 tetrijeba, sokola bilo koje vrste;\n14:14 gavrana bilo koje vrste;\n14:15 noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste;\n14:16 sove, jejine i labuda;\n14:17 pelikana, bijelog strvinara i gnjurca;\n14:18 rode, \u010daplje bilo koje vrste; pupavca i \u0161i\u0161mi\u0161a.\n14:19 Svi krilati kukci neka su za vas ne\u010disti - ne smijete ih jesti.\n14:20 Sve krilato \u010disto mo\u017eete jesti.\n14:21 Ne smijete jesti ni\u0161ta \u0161to crkne. Daj to prido\u0161lici koji boravi u tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tu\u0111incu. Jer ti si narod posve\u0107en Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke!\n14:22 Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega \u0161to tvoj usjev u polju donese.\n14:23 A onda blaguj desetine svoga \u017eita, svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u nazo\u010dnosti Jahve, Boga svoga, na mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nau\u010di\u0161 zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga.\n14:24 Bude li ti put predug te ne mogne\u0161 donijeti desetine - jer je mjesto \u0161to ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previ\u0161e daleko od tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi,\n14:25 prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto \u0161to ga odabere Jahve, Bog tvoj.\n14:26 Ondje za novac kupi \u0161to \u017eeli\u0161: gove\u010de, sitno \u017eivin\u010de, vino ili opojno pi\u0107e - \u0161to god ti du\u0161a za\u017eeli. Ondje u nazo\u010dnosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji uku\u0107ani.\n14:27 Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela ni ba\u0161tine s tobom.\n14:28 Na kraju svake tre\u0107e godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i polo\u017ei je na svoja vrata.\n14:29 Pa neka do\u0111e levit - jer nema udjela ni ba\u0161tine s tobom - do\u0161ljak, sirota i udovica koji budu \u017eivjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako \u0107e te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima \u0161to ih tvoja ruka poduzme.\n15:1 Na zavr\u0161etku sedme godine opra\u0161taj dugove.\n15:2 Ovako neka bude opra\u0161tanje: neka svatko oprosti du\u017eniku svoje potra\u017eivanje; neka ne utjeruje duga od svoga bli\u017enjega ni od svoga brata kad se jednom proglasi Jahvino otpu\u0161tanje dugova.\n15:3 Mo\u017ee\u0161 tra\u017eiti od tu\u0111ina, ali ono \u0161to se tvoga na\u0111e kod tvoga brata treba da otpusti\u0161,\n15:4 da ne bude siromaha kod tebe. T\u00d3a Jahve \u0107e te obilno blagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu da je zaposjedne\u0161,\n15:5 samo ako bude\u0161 dobro slu\u0161ao glas Jahve, Boga svoga, dr\u017ee\u0107i i vr\u0161e\u0107i sve ove zapovijedi \u0161to ti ih danas nare\u0111ujem.\n15:6 Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat \u0107e te kako ti je obe\u0107ao te \u0107e\u0161 mo\u0107i zajmove davati mnogim narodima, a sam ih ne\u0107e\u0161 morati uzimati; i nad mnogim \u0107e\u0161 narodima vladati, dok oni nad tobom ne\u0107e gospodariti.\n15:7 Na\u0111e li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje bra\u0107e u kojem god gradu u zemlji \u0161to ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siroma\u0161nome bratu,\n15:8 nego mu \u0161irom rastvori svoju ruku i spremno mu daj \u0161to mu nedostaje.\n15:9 \u010cuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekne\u0161: 'Sedma se godina, godina otpu\u0161tanja dugova, ve\u0107 pribli\u017euje' - i da prijekim okom pogleda\u0161 svoga siroma\u0161nog brata i ni\u0161ta mu ne dadne\u0161. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.\n15:10 Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daje\u0161, jer \u0107e te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih.\n15:11 Kako siromaha nikad ne\u0107e nestati iz zemlje, zapovijedam ti: \u0161irom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj.\n15:12 Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti slu\u017ei \u0161est godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna.\n15:13 Kad ga slobodna od sebe otpusti\u0161, ne \u0161alji ga praznih ruku.\n15:14 Daruj ga \u010dime izme\u0111u stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga; \u010dime te ve\u0107 Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj.\n15:15 Sje\u0107aj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas.\n15:16 Ali ako ti on ka\u017ee: 'Ne\u0107u da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro -\n15:17 uzmi tada \u0161ilo i probu\u0161i mu uho na vratima, i neka ti bude robom zauvijek! Tako isto u\u010dini i sa svojom slu\u0161kinjom.\n15:18 Kad ga bude\u0161 otpu\u0161tao od sebe slobodna, neka ti ne bude te\u0161ko, jer je zavrijedio dvostruku najamni\u010dku pla\u0107u za \u0161est godina \u0161to ti je slu\u017eio. Zato \u0107e te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu \u0161to bude\u0161 radio.\n15:19 Sve mu\u0161ke prvine \u0161to ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti stri\u0107i prvenca od svoje sitne stoke.\n15:20 Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazo\u010dnosti Jahve, Boga svoga, u mjestu \u0161to ga odabere Jahve.\n15:21 Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali kakvu god ru\u017enu manu, nemoj ih \u017ertvovati Jahvi, Bogu svomu!\n15:22 Pojedi ih u svojoj ku\u0107i. I ne\u010dist i \u010dist mogu ih jesti, kao srnu i jelena.\n15:23 Jedino krvi njihove ne smije\u0161 jesti! Isto\u010di je na zemlju kao vodu.\n16:1 Dr\u017ei mjesec Abib i slavi Pashu u \u010dast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo no\u0107u iz Egipta.\n16:2 Kao pashu u \u010dast Jahvi, Bogu svome, \u017ertvuj ovce i goveda u mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje.\n16:3 Ni\u0161ta ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan kruh - kruh nevoljni\u010dki - budu\u0107i da si u \u017eurbi izi\u0161ao iz zemlje egipatske: da se svega svog vijeka sje\u0107a\u0161 dana kad si izi\u0161ao iz zemlje egipatske.\n16:4 Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome podru\u010dju i ni\u0161ta od mesa \u017ertve \u0161to je zakolje\u0161 nave\u010der prvoga dana ne smije ostati preko no\u0107i do jutra.\n16:5 Nije ti dopu\u0161teno \u017ertvovati pashu u bilo kojem gradu \u0161to ti ga dadne Jahve, Bog tvoj,\n16:6 nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu \u017ertvuj pashu u predve\u010derje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme izi\u0161ao iz Egipta.\n16:7 Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim \u0161atorima.\n16:8 \u0160est dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude sve\u010dani zbor u \u010dast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!\n16:9 Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp po\u010dne \u017eeti klasje.\n16:10 Tada dr\u017ei Blagdan sedmica u \u010dast Jahvi, Bogu svome, prinose\u0107i dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te ve\u0107 Jahve, Bog tvoj, bude blagoslovio.\n16:11 I proveseli se tada u nazo\u010dnosti Jahve, Boga svoga - na mjestu \u0161to ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i k\u0107i tvoja, sluga tvoj i slu\u0161kinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, do\u0161ljak, sirota i udovica \u0161to budu kod tebe.\n16:12 Sje\u0107aj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato dr\u017ei i vr\u0161i ove uredbe.\n16:13 Blagdan sjenica slavi sedam dana po\u0161to pokupi\u0161 plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja.\n16:14 Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, k\u0107i tvoja, sluga tvoj, slu\u0161kinja tvoja, levit i do\u0161ljak, sirota i udovica \u0161to se na\u0111e u tvome gradu.\n16:15 Svetkuj u \u010dast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere Jahve, jer \u0107e te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim \u017eetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da bude\u0161 potpuno veseo.\n16:16 Triput u godini neka se poka\u017eu svi tvoji mu\u0161karci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne do\u0111e pred Jahvu praznih ruku,\n16:17 nego neka svatko prinese \u0161to mo\u017ee, prema blagoslovu koji ti je udijelio Jahve, Bog tvoj.\n16:18 U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju.\n16:19 Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje o\u010di mudrih, a ugro\u017eava stvar pravednih.\n16:20 Te\u017ei za samom pravdom, da dugo \u017eivi\u0161 i zaposjedne\u0161 zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.\n16:21 Ne postavljaj a\u0161ere ni od kakva drveta oko \u017ertvenika Jahve, Boga svoga, koji podigne\u0161;\n16:22 i ne podi\u017ei stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.\n17:1 Ne \u017ertvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ru\u017eno pred Jahvom, Bogom tvojim.\n17:2 Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu \u0161to ti ga dade Jahve, Bog tvoj - na\u0111e \u010dovjek ili \u017eena da u\u010dini \u0161to je zlo u o\u010dima Jahve, Boga tvoga, i kr\u0161i njegov Savez:\n17:3 oti\u0161av\u0161i da iskazuje \u0161tovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo \u010demu od nebeske vojske, a \u0161to sam ja zabranio,\n17:4 i tebi se to javi i ti to \u010duje\u0161, onda pomno istra\u017ei; i bude li istina i doista se ta grozota u\u010dinila u Izraelu,\n17:5 onda toga \u010dovjeka ili tu \u017eenu koji u\u010dini\u0161e takvu opa\u010dinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu.\n17:6 Na smrt osu\u0111eni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na rije\u010d jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.\n17:7 Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako \u0107e\u0161 iskorijeniti zlo iz svoje sredine.\n17:8 Bude li ti prete\u0161ko \u0161togod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili sva\u0111u u tvome gradu, tada ustani i po\u0111i u mjesto \u0161to ga odabere Jahve, Bog tvoj.\n17:9 Obrati se sve\u0107enicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni \u0107e ti rasuditi.\n17:10 I u\u010dini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve u\u010dini kako te upute.\n17:11 Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti ka\u017eu ne odstupaj ni desno ni lijevo.\n17:12 Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslu\u0161ao ni sve\u0107enika koji ondje stoji da slu\u017ei Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj \u010dovjek pogubi. Tako \u0107e\u0161 iskorijeniti zlo iz Izraela,\n17:13 a sav \u0107e se narod, kad sazna, bojati i vi\u0161e se ne\u0107e drsko odupirati.\n17:14 Kad stigne\u0161 u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedne\u0161 i u njoj se nastani\u0161, pa onda ka\u017ee\u0161: '\u017delim da nad sobom postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' -\n17:15 tada \u0107e\u0161 onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja. Nekoga od svoje bra\u0107e postavi sebi za kralja, a ne smije\u0161 postavljati nad sobom tu\u0111ina koji ti nije brat.\n17:16 Samo neka ne dr\u017ei mnogo konja i ne \u0161alje naroda u Egipat da pove\u0107a broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada vi\u0161e ne vra\u0107ajte!'\n17:17 I neka nema mnogo \u017eena da mu srce ne po\u0111e stranputicom; i neka sebi ne gomila srebra ni zlata!\n17:18 A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepi\u0161e ovaj Zakon od sve\u0107enika Levijevaca.\n17:19 Neka ga dr\u017ei uza se; neka ga \u010dita sve vrijeme svoga \u017eivota da nau\u010di bojati se Jahve, Boga svoga, dr\u017eati sve rije\u010di ovoga Zakona i vr\u0161iti ove odredbe;\n17:20 da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje bra\u0107e i da ne skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi njegovi, u Izraelu.\n18:1 Sve\u0107enici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni ba\u0161tine s Izraelom; neka \u017eive od \u017ertava paljenih Jahvi i od njegove ba\u0161tine.\n18:2 Neka, dakle, nemaju ba\u0161tine me\u0111u svojom bra\u0107om: Jahve je njihova ba\u0161tina, kako im je i rekao.\n18:3 Ovo neka bude sve\u0107eni\u010dka pristojba od naroda - od onih koji \u017ertve prinose, bilo to gove\u010de ili \u0161to od sitne stoke: sve\u0107eniku treba dati ple\u0107e, vilice i \u017eeludac.\n18:4 Davaj mu i prvine od svoga \u017eita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca,\n18:5 jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da obavljaju slu\u017ebu i blagoslivljaju u ime Jahve.\n18:6 Ako bi koji levit \u0161to boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom du\u0161om za\u017eelio da do\u0111e u mjesto \u0161to ga Jahve odabere,\n18:7 mo\u017ee tu slu\u017ebovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova bra\u0107a Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom.\n18:8 Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu o\u010devinu.\n18:9 Kad u\u0111e\u0161 u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priu\u010davati na odvratne \u010dine onih naroda.\n18:10 Neka se kod tebe ne na\u0111e nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju k\u0107er; tko bi se bavio gatanjem, \u010daranjem, vra\u010danjem i \u010darobnja\u0161tvom;\n18:11 nitko tko bi bajao, zazivao duhove i du\u0161e predaka ili se obra\u0107ao na pokojnike.\n18:12 Jer tko god takvo \u0161to \u010dini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.\n18:13 Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome.\n18:14 Narodi koje \u0107e\u0161 naskoro otjerati s posjeda slu\u0161aju vra\u010dare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopu\u0161ta.\n18:15 Proroka kao \u0161to sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje bra\u0107e, podignut \u0107e ti Jahve, Bog tvoj: njega slu\u0161ajte!\n18:16 Posve onako kako si i tra\u017eio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Ne\u0107u vi\u0161e da slu\u0161am glas Jahve, Boga svoga, niti \u017eelim vi\u0161e gledati taj silni oganj da ne poginem!'\n18:17 Nato mi re\u010de Jahve: 'Pravo su rekli.\n18:18 Podignut \u0107u im proroka izme\u0111u njihove bra\u0107e, kao \u0161to si ti. Stavit \u0107u svoje rije\u010di u njegova usta da im ka\u017ee sve \u0161to mu zapovjedim.\n18:19 A ne bude li tko poslu\u0161ao mojih rije\u010di \u0161to ih prorok bude govorio u moje ime, taj \u0107e odgovarati preda mnom.\n18:20 A prorok koji bi se usu\u0111ivao govoriti \u0161to u moje ime \u0161to ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.'\n18:21 Mo\u017eda \u0107e\u0161 re\u0107i u svome srcu: 'Kako \u0107emo raspoznati rije\u010d koju Jahve nije izrekao?'\n18:22 Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rije\u010d se ne ispuni, onda je to rije\u010d koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.\n19:1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode \u010diju zemlju tebi daje te kad ih istjera\u0161 i nastani\u0161 se u njihovim gradovima i domovima,\n19:2 u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu, odvoji tri grada.\n19:3 Na\u010dini put onamo, a onda podru\u010dje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica mo\u017ee onamo ute\u0107i.\n19:4 Ovo je slu\u010daj u kojemu ubojica mo\u017ee onamo pobje\u0107i i spasiti svoj \u017eivot: kad tko ubije svoga bli\u017enjega nehotice, a da ga prije nije mrzio;\n19:5 primjerice, kad ode sa svojim bli\u017enjim u \u0161umu da sije\u010de drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvo\u017e\u0111e odleti s dr\u017ealice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka ute\u010de u jedan od tih gradova i spasit \u0107e \u017eivot.\n19:6 Ina\u010de bi krvni osvetnik, progone\u0107i u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga sti\u0107i i pogubiti ga, iako taj nije zaslu\u017eio smrt budu\u0107i da ubijenoga nije otprije mrzio.\n19:7 Stoga ti nala\u017eem: tri grada odvoji!\n19:8 A kad Jahve, Bog tvoj, pro\u0161iri tvoje podru\u010dje, kao \u0161to se zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obe\u0107ao tvojim ocima,\n19:9 bude\u0161 li dr\u017eao i vr\u0161io sve ove zapovijedi \u0161to ti ih danas nala\u017eem i ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda ovim gradovima dodaj jo\u0161 tri grada:\n19:10 tako se ne\u0107e prolijevati nedu\u017ena krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve daje u ba\u0161tinu i ne\u0107e\u0161 se krvlju okaljati.\n19:11 Ali ako tko mrzi svoga bli\u017enjega i vreba ga, sko\u010di na nj i ubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova,\n19:12 onda neka starje\u0161ine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke krvnom osvetniku da ga pogubi.\n19:13 Neka ga oko tvoje ne sa\u017ealjuje! Tako \u0107e\u0161 u Izraelu iskorijeniti prolijevanje nedu\u017ene krvi i bit \u0107e\u0161 sretan.\n19:14 Nemoj pomicati susjedova me\u0111a\u0161a kojim su stari razme\u0111a\u0161ili tvoj posjed \u0161to \u0107e\u0161 ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu.\n19:15 Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv \u010dovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zlo\u010din. Kakav god bio prekr\u0161aj, neka presuda po\u010diva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.\n19:16 Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optu\u017euju\u0107i ga za pobunu,\n19:17 onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sve\u0107enika i suce koji budu vr\u0161ili slu\u017ebu u to vrijeme.\n19:18 Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok la\u017ean i da je la\u017eno svjedo\u010dio protiv svoga brata,\n19:19 u\u010dinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine!\n19:20 Drugi \u0107e, kad o tome \u010duju, pobojati se te vi\u0161e ne\u0107e \u010diniti takva zla u tvojoj sredini.\n19:21 Neka ti se oko ne sa\u017ealjuje! \u017divot za \u017eivot; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.\n20:1 Ako po\u0111e\u0161 u rat na svoje neprijatelje te vidi\u0161 konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! T\u00d3a s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske.\n20:2 Prije boja neka sve\u0107enik istupi i govori narodu.\n20:3 Neka im ka\u017ee: '\u010cuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne pla\u0161ite se! Ne bojte se! Ne dr\u0161\u0107ite pred njima!\n20:4 T\u00d3a Jahve, Bog va\u0161, ide s vama da se bori za vas protiv va\u0161ih neprijatelja i da vas spasi.'\n20:5 Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio novu ku\u0107u a nije se u nju uselio? Neka se vrati ku\u0107i svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli.\n20:6 Ima li koga da je zasadio vinograd a jo\u0161 ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere.\n20:7 Ima li koga da se zaru\u010dio a nije se o\u017eenio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaru\u010dnice ne odvede.'\n20:8 Neka nadglednici nastave te narodu ka\u017eu: 'Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj bra\u0107i kao njemu.'\n20:9 Kad nadglednici zavr\u0161e govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na \u010delo naroda.\n20:10 Kada do\u0111e\u0161 pod koji grad da na nj navali\u0161, najprije mu ponudi mir.\n20:11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod \u0161to se na\u0111e u njemu podvrgni tlaki neka za te radi.\n20:12 Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga.\n20:13 Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove mu\u0161karce pobij o\u0161trim ma\u010dem!\n20:14 A \u017eene, djecu, stoku, sve \u0161to bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi i u\u017eivaj plijen od svojih neprijatelja \u0161to ti ga daje Jahve, Bog tvoj.\n20:15 Tako \u010dini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne budu gradovi ovih naroda odavde.\n20:16 U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u ba\u0161tinu ni\u0161ta ne ostavljaj na \u017eivotu\n20:17 nego ih udari 'heremom' - kletim uni\u0161tenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Peri\u017eane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio,\n20:18 tako da vas ne nau\u010de \u010diniti sve one odvratnosti \u0161to ih \u010dine svojim bogovima te da ne sagrije\u0161ite protiv Jahve, Boga svoga.\n20:19 Kad navali\u0161 na kakav grad pa ga moradne\u0161 dugo opsjedati da ga osvoji\u0161, nemoj uni\u0161tavati njegovih stabala zasijecaju\u0107i u njih sjekirom. Mo\u017ee\u0161 im jesti plod, a nemoj ih sje\u0107i. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bje\u017eati u utvrdu.\n20:20 Jedino stabla za koja zna\u0161 da nisu vo\u0107ke mo\u017ee\u0161 ni\u0161titi; njih mo\u017ee\u0161 sje\u0107i i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv tebe dok ne padne.\n21:1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedne\u0161 na\u0111e tko ubijen gdje u polju le\u017ei - a ne zna se tko ga je ubio -\n21:2 onda neka odu tvoje starje\u0161ine i suci te izmjere udaljenost od ubijenoga do okolnih gradova.\n21:3 Tako \u0107e ustanoviti koji je grad najbli\u017ee ubijenom. Starje\u0161ine toga grada neka tada uzmu junicu \u0161to jo\u0161 nije radila: \u0161to jo\u0161 pod jarmom nije vukla.\n21:4 Neka zatim starje\u0161ine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresu\u0161ni potok, na mjesto koje se ne obra\u0111uje i ne zasijava, i ondje, na potoku, neka junicu zakolju.\n21:5 Zatim neka do\u0111u sve\u0107enici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu slu\u017ee i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se rije\u010d rje\u0161ava svaki spor i svako nasilje.\n21:6 Zatim sve starje\u0161ine iz onoga grada koji bude najbli\u017ei ubijenome neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom.\n21:7 Potom neka izjave: 'Na\u0161e ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim o\u010dima i\u0161ta vidjeli.\n21:8 Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se prolijeva nedu\u017ena krv u tvome izraelskom narodu!' Tako \u0107e biti za\u0161ti\u0107eni od krvi.\n21:9 A ti \u0107e\u0161 ukloniti prolijevanje nedu\u017ene krvi iz svoje sredine ako u\u010dini\u0161 \u0161to je pravo u Jahvinim o\u010dima.\n21:10 Kad ode\u0161 u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobi\u0161,\n21:11 ako me\u0111u zarobljenicima opazi\u0161 lijepu \u017eenu i u nju se zagleda\u0161, mo\u017ee\u0161 je uzeti za \u017eenu.\n21:12 Dovedi je svojoj ku\u0107i pa neka obrije glavu, obre\u017ee nokte\n21:13 i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakuju\u0107i svoga oca i svoju majku. Poslije toga mo\u017ee\u0161 joj pristupiti kao mu\u017e i neka ti postane \u017eenom.\n21:14 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smije\u0161 prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila \u017eena.\n21:15 Ako koji \u010dovjek imadne dvije \u017eene: jednu koja mu je draga, a drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoro\u0111enac bude od one koja mu je mrska,\n21:16 onda, kad do\u0111e dan da podijeli svoju imovinu me\u0111u svoje sinove, ne smije postupiti prema prvoro\u0111encu od drage na \u0161tetu sina od mrske, koji je prvenac,\n21:17 nego mora za prvoro\u0111enca priznati sina od mrske i njemu dati dvostruk dio od svega \u0161to ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu pripada pravo prvorodstva.\n21:18 Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji ne\u0107e da slu\u0161a ni oca ni majke - pa ni onda po\u0161to ga kazne -\n21:19 neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starje\u0161inama svoga grada, na vrata svoga mjesta,\n21:20 i neka ka\u017eu gradskim starje\u0161inama: 'Ovaj na\u0161 sin opak je i nepokoran; ne\u0107e da nas slu\u0161a; ni\u0161tarija je i pijanica.'\n21:21 Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugra\u0111ani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako \u0107e\u0161 iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav \u0107e Izrael to \u010duti i bojat \u0107e se.\n21:22 Ako tko u\u010dini grijeh koji zaslu\u017euje smrt te bude pogubljen vje\u0161anjem o stablo,\n21:23 njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko no\u0107i nego ga pokopaj istoga dana, jer je obje\u0161eni prokletstvo Bo\u017eje. Tako ne\u0107e\u0161 okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu.\n22:1 Kad vidi\u0161 kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj pro\u0107i mimo njih nego ih otjeraj svome bratu.\n22:2 Ako ti brat nije blizu ili ga ne zna\u0161, ku\u0107i ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne do\u0111e po njih. Tada mu ih vrati.\n22:3 Tako \u010dini s njegovim magarcem, s njegovim ogrta\u010dem i sa svime \u0161to brat tvoj izgubi, a ti na\u0111e\u0161. Nije ti dopu\u0161teno prolaziti mimo njegovo.\n22:4 Kad opazi\u0161 kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.\n22:5 \u017dena ne smije na se stavljati mu\u0161ke odje\u0107e, a mu\u0161karac se ne smije obla\u010diti u \u017eenske haljine. Tko bi to \u010dinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.\n22:6 Ako putem nai\u0111e\u0161 na pti\u010dje gnijezdo sa pti\u0107ima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude le\u017eala sa pti\u0107ima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa pti\u0107ima:\n22:7 pusti majku na slobodu, a pti\u0107e uzmi. Tako \u0107e\u0161 imati sre\u0107u i dug \u017eivot.\n22:8 Kad gradi\u0161 novu ku\u0107u, na krovu na\u010dini ogradu da svoju ku\u0107u, kad bi tko s nje pao, ne okalja\u0161 krvlju.\n22:9 Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posve\u0107ena \u010ditava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.\n22:10 Ne upre\u017ei u plug vola i magarca zajedno.\n22:11 Ne obla\u010di se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.\n22:12 Na \u010detiri roglja ogrta\u010da kojim se zaogr\u0107e\u0161 napravi rese.\n22:13 Ako koji \u010dovjek uzme \u017eenu i u\u0111e k njoj, ali je potom zamrzi,\n22:14 pripi\u0161e joj ru\u017eno\u0107e i ozloglasi je govore\u0107i: 'O\u017eenih se njome, ali kad joj pri\u0111oh, ne na\u0111oh u nje znakova djevi\u010danstva' -\n22:15 neka tada djevoj\u010din otac i majka uzmu dokaz djevoj\u010dina djevi\u010danstva te ga iznesu pred gradske starje\u0161ine na vrata.\n22:16 Potom neka progovori starje\u0161inama djevoj\u010din otac: 'Ovome sam \u010dovjeku dao svoju k\u0107er za \u017eenu, ali mu je omrzla.\n22:17 Stoga joj pripisuje sva\u0161ta ru\u017eno i tvrdi: nisam u tvoje k\u0107eri na\u0161ao znakove djevi\u010danstva. Ali evo djevi\u010danskih znakova moje k\u0107eri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starje\u0161inama.\n22:18 Neka tada starje\u0161ine onoga grada uzmu mu\u017ea pa ga kazne;\n22:19 neka ga, zato \u0161to je pronio ru\u017ean glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade \u017eene. I neka mu ona i dalje bude \u017eenom da je ne mo\u017ee pustiti dok je \u017eiv.\n22:20 Ali ako optu\u017eba - da se na mladoj \u017eeni nije na\u0161lo djevi\u010danstvo - bude istinita,\n22:21 neka djevojku izvedu na ku\u0107na vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je po\u010dinila besramnost u Izraelu odaju\u0107i se bludu u o\u010devu domu. Tako \u0107e\u0161 iskorijeniti zlo iz svoje sredine.\n22:22 Ako se koji \u010dovjek zate\u010de gdje le\u017ei sa \u017eenom udatom za drugoga, neka oboje - i \u010dovjek koji je le\u017eao sa \u017eenom i sama \u017eena - budu smaknuti. Tako \u0107e\u0161 iskorijeniti zlo iz Izraela.\n22:23 Ako mladu djevicu zaru\u010denu za nekoga u gradu sretne drugi \u010dovjek i s njom legne,\n22:24 oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku \u0161to nije zvala u pomo\u0107 u gradu, a \u010dovjeka \u0161to je oskvrnuo \u017eenu bli\u017enjega svoga. Tako \u0107e\u0161 iskorijeniti zlo iz svoje sredine.\n22:25 Ako \u010dovjek u polju nai\u0111e na zaru\u010denu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj \u0161to je s njom legao;\n22:26 a djevojci nemoj ni\u0161ta: nema na njoj krivnje kojom bi zaslu\u017eivala smrt. Jer to je kao da navali tko na bli\u017enjega svoga i ubije ga.\n22:27 On ju je zatekao u polju; i premda je zaru\u010dena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj prisko\u010di u pomo\u0107.\n22:28 Ako \u010dovjek nai\u0111e na mladu djevicu koja nije zaru\u010dena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhva\u0107eni na djelu,\n22:29 tada \u010dovjek koji je s njom le\u017eao neka djevoj\u010dinu ocu dade pedeset srebrnika. A budu\u0107i da ju je oskvrnuo, neka je uzme za \u017eenu da je ne mo\u017ee pustiti dok je \u017eiv.\n23:1 Neka se nitko ne \u017eeni \u017eenom oca svoga i neka ne odgr\u0107e o\u010deva pokriva\u010da.\n23:2 Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stu\u010dena mo\u0161njica ili odrezano udo.\n23:3 Ni mje\u0161anac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena.\n23:4 Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, \u010dak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu.\n23:5 A sve zato \u0161to nisu iza\u0161li pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na putu izi\u0161av\u0161i iz Egipta; i \u0161to su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune.\n23:6 Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usli\u0161ati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj.\n23:7 Nikad ne promi\u010di njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka.\n23:8 Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni Egip\u0107anina, jer si bio do\u0161ljak u zemlji njegovoj.\n23:9 Njihovi potomci u tre\u0107em nara\u0161taju mogu se primiti u Jahvinu zajednicu.\n23:10 Kad po\u0111e\u0161 s taborom na svoje neprijatelje, \u010duvaj se od svakoga zla.\n23:11 Ako je me\u0111u tvojima tko postao ne\u010dist zbog no\u0107nog izljeva, neka izi\u0111e iz tabora i neka se ne vra\u0107a u nj.\n23:12 A predve\u010der neka se u vodi opere te u smiraje mo\u017ee opet u tabor.\n23:13 Imaj izvan tabora mjesto gdje \u0107e\u0161 i\u0107i napolje.\n23:14 Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome \u0107e\u0161, kad ide\u0161 napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju ne\u010dist.\n23:15 T\u00d3a Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te \u0161titi i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve ne zapazi u tebe ni\u0161ta nedoli\u010dno, da se ne bi odvratio od tebe.\n23:16 Ne smije\u0161 gospodaru izru\u010divati roba koji je od svoga gospodara utekao k tebi.\n23:17 Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu \u0161to ga odabere u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime lo\u0161e postupati.\n23:18 Neka ne bude sveti\u0161ne bludnice me\u0111u izraelskim k\u0107erima i neka ne bude sveti\u0161nog bludnika me\u0111u izraelskim sinovima!\n23:19 Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludni\u010dine pla\u0107e ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome.\n23:20 Ne tra\u017ei kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo \u0161to gdje se obi\u010dno tra\u017ee.\n23:21 Od tu\u0111inca mo\u017ee\u0161 tra\u017eiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj tra\u017eiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ide\u0161 da je zaposjedne\u0161.\n23:22 Kad zavjetuje\u0161 kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga ispuni\u0161. Zacijelo \u0107e ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tra\u017eiti; i bio bi ti grijeh.\n23:23 Ako se ne zavjetuje\u0161, ne\u0107e ti biti grijeh.\n23:24 Ali ispuni ono \u0161to prije\u0111e preko tvojih usana, zavjet koji si svojim ustima slobodno u\u010dinio Jahvi, Bogu svome.\n23:25 Ako u\u0111e\u0161 u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati gro\u017e\u0111a do mile volje, ali u svoj sud ne smije\u0161 stavljati.\n23:26 Ako u\u0111e\u0161 u \u017eito svoga susjeda, mo\u017ee\u0161 kidati klasove rukom, ali ne smije\u0161 prinositi srpa susjedovu \u017eitu.\n24:1 Kada tko uzme \u017eenu i s njome postupi kao mu\u017e, a potom na njoj otkrije \u0161to ru\u017eno te ona vi\u0161e ne nalazi milosti u njegovim o\u010dima i on joj napi\u0161e otpusno pismo, uru\u010di joj ga i potjera je iz svoje ku\u0107e,\n24:2 a ona iza\u0111e iz njegove ku\u0107e, ode i po\u0111e za drugoga\n24:3 pa omrzne i tome drugomu te joj i on napi\u0161e otpusno pismo, uru\u010di joj ga i otjera je iz svoje ku\u0107e - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo -\n24:4 tada je, po\u0161to se tako oskvrnula, ne mo\u017ee opet uzeti za \u017eenu onaj prvi mu\u017e koji je bija\u0161e otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smije\u0161 uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu.\n24:5 Kad se tko netom o\u017eeni, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva slu\u017eba, nego, oslobo\u0111en, neka ostane kod ku\u0107e godinu dana da razveseljuje \u017eenu koju je doveo.\n24:6 Neka se ne uzima u zalog \u017ervanj, ni gornji ni donji: t\u00d3a time bi se u zalog uzimao sam \u017eivot.\n24:7 Ako se na\u0111e tko da otme koga izme\u0111u svoje bra\u0107e Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmi\u010dar neka se smakne! Tako \u0107e\u0161 iskorijeniti zlo iz svoje sredine.\n24:8 Javi li se guba, pazi da bri\u017eno dr\u017ei\u0161 i vr\u0161i\u0161 sve \u0161to vas pou\u010de levitski sve\u0107enici. Dr\u017eite i vr\u0161ite \u0161to njima naredim.\n24:9 Sje\u0107aj se \u0161to je Jahve, Bog tvoj, u\u010dinio Mirjami na putu kad ste izi\u0161li iz Egipta.\n24:10 Kada bli\u017enjemu svome daje\u0161 bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu ku\u0107u da mu uzme\u0161 zalog.\n24:11 Stoj vani, a \u010dovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van.\n24:12 A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom;\n24:13 o zalasku sunca mora\u0161 mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrta\u010du i tebe blagoslivljati. To \u0107e ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim.\n24:14 Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili do\u0161ljak iz kojega grada u tvojoj zemlji.\n24:15 Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce za\u0111e, jer je siromah i za njom uzdi\u0161e. Tako ne\u0107e na te vapiti Jahvi i ne\u0107e\u0161 sagrije\u0161iti.\n24:16 Neka se o\u010devi ne osu\u0111uju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog o\u010deva; neka svatko za svoj grijeh gine.\n24:17 Ne izvr\u0107i pravice do\u0161ljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici.\n24:18 Sje\u0107aj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj; zato ti nala\u017eem da ovu zapovijed vr\u0161i\u0161.\n24:19 Kad \u017eanje\u0161 \u017eito na svojoj njivi pa zaboravi\u0161 koji snop na njivi, ne vra\u0107aj se po nj; neka ostane do\u0161ljaku, siroti i udovici da te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih.\n24:20 Kad jednom omlati\u0161 svoje masline, vi\u0161e iza sebe ne pretra\u017euj; neka to ostane do\u0161ljaku, siroti i udovici.\n24:21 Kad obere\u0161 svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za do\u0161ljaka, sirotu i udovicu.\n24:22 Sje\u0107aj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nare\u0111ujem da ovu zapovijed vr\u0161i\u0161.\n25:1 Kad nastane sva\u0111a me\u0111u ljudima i do\u0111u na sud da im se sudi, neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi.\n25:2 Ako krivac zaslu\u017ei da bude i\u0161iban, neka mu sudac naredi da legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj krivnji.\n25:3 Do \u010detrdeset udaraca mo\u017ee mu se dati, ali ne vi\u0161e, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali vi\u0161e udaraca.\n25:4 Ne zavezuj usta volu kad vr\u0161e.\n25:5 Kad bra\u0107a stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, \u017eena pokojnoga neka se ne preudaje izvan ku\u0107e, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za \u017eenu te izvr\u0161i djeversku du\u017enost.\n25:6 A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu.\n25:7 Ako, me\u0111utim, onaj \u010dovjek ne \u017eeli da se o\u017eeni svojom snahom, onda njegova snaha neka do\u0111e na vrata pred starje\u0161ine i ka\u017ee: 'Ne\u0107e djever moj da sa\u010duva ime bratu svome u Izraelu; ne\u0107e da mi u\u010dini djeversku du\u017enost.'\n25:8 Neka ga pozovu starje\u0161ine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i ka\u017ee: 'Ne \u017eelim se njom \u017eeniti',\n25:9 neka njegova snaha k njemu pristupi na o\u010di starje\u0161ine pa mu skine s noge sandalu, pljune mu u lice i ka\u017ee ove rije\u010di: 'Ovako se radi \u010dovjeku koji ne\u0107e da podigne doma svome bratu!'\n25:10 Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'.\n25:11 Ako se dvojica potuku, pa \u017eena jednoga po\u0111e da izbavi svoga mu\u017ea iz \u0161aka onoga koji ga tu\u010de i pru\u017ei ona svoju ruku i onoga uhvati za sram,\n25:12 odsijeci joj ruku i neka je ne sa\u017ealjuje oko tvoje.\n25:13 U torbi nemoj nositi dvojak uteg, ve\u0107i i manji.\n25:14 U svojoj ku\u0107i opet nemoj dr\u017eati dvojaku efu: ve\u0107u i manju.\n25:15 Neka ti je uteg potpun i to\u010dan i neka ti je efa potpuna i to\u010dna, da dugo \u017eivi\u0161 na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.\n25:16 T\u00d3a Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to \u010dini, tko god \u010dini nepravdu.\n25:17 Sje\u0107aj se onoga \u0161to ti je u\u010dinio Amalek dok ste bili na putu po\u0161to ste izi\u0161li iz Egipta;\n25:18 kako te do\u010deka na putu i pobi u tvom zale\u0111u sve nemo\u0107ne kad si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao.\n25:19 I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu, izbri\u0161i pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!\n26:1 Kad stigne\u0161 u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba\u0161tinu, kad je zaposjedne\u0161 i u njoj se nastani\u0161,\n26:2 uzmi ne\u0161to prvina od svakoga ploda \u0161to ga bude\u0161 dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u ko\u0161aru, oti\u0111i u mjesto \u0161to ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime.\n26:3 Stupi k sve\u0107eniku koji bude tada vr\u0161io slu\u017ebu i reci: 'Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo na\u0161im ocima da \u0107e je nama dati.'\n26:4 Zatim \u0107e sve\u0107enik uzeti iz tvoje ruke ko\u0161aru i polo\u017eiti je pred \u017ertvenik Jahve, Boga tvoga.\n26:5 Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo \u010deljadi si\u0161ao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i mo\u0107nim narodom.\n26:6 Egip\u0107ani su s nama postupali lo\u0161e; tla\u010dili su nas i nametnuli nam te\u0161ko ropstvo.\n26:7 Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je \u010duo vapaj na\u0161; vidje na\u0161 jad, na\u0161u nevolju i na\u0161u muku.\n26:8 Iz Egipta nas izvede Jahve mo\u0107nom rukom i ispru\u017eenom mi\u0161icom, velikom strahotom, znakovima i \u010dudesima.\n26:9 I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom te\u010de med i mlijeko.\n26:10 I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla \u0161to si mi ga, Jahve, dao.' Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni.\n26:11 A onda zajedno s levitom i do\u0161ljakom koji bude kod tebe u\u017eivaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.\n26:12 A kad tre\u0107e godine - godine desetine - zavr\u0161i\u0161 odjeljivanje sve desetine od svoga prihoda i dade\u0161 levitu, do\u0161ljaku, siroti i udovici po tvojim gradovima da jedu do sitosti,\n26:13 tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz ku\u0107e sam uklonio ono \u0161to je bilo posve\u0107eno. Dao sam jo\u0161 i levitu, do\u0161ljaku, siroti i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi nisam prekr\u0161io ni zaboravio.\n26:14 Od toga nisam ni\u0161ta jeo u \u017ealosti; od toga nisam ni\u0161ta \u017ertvovao u ne\u010disto\u0107i, niti sam od toga \u0161to dao mrtvacu; slu\u0161ao sam glas Jahve, Boga svoga; u svemu sam u\u010dinio kako si mi naredio.\n26:15 Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivali\u0161ta, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom te\u010de med i mlijeko - kako si se zakleo ocima na\u0161im.'\n26:16 Jahve, Bog tvoj, nare\u0111uje ti danas da vr\u0161i\u0161 ove zakone i uredbe. Dr\u017ei ih, dakle, i vr\u0161i svim srcem svojim i svom du\u0161om svojom.\n26:17 Danas si ugovorio s Jahvom da \u0107e ti on biti Bog, a ti da \u0107e\u0161 i\u0107i njegovim putovima, dr\u017eati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slu\u0161ati njegov glas.\n26:18 Danas je Jahve ugovorio s tobom da \u0107e\u0161 ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obe\u0107ao, i da \u0107e\u0161 dr\u017eati sve njegove zapovijedi.\n26:19 On \u0107e te uzvisiti \u010da\u0161\u0107u, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti \u0107e\u0161 biti narod posve\u0107en Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao.\"\n27:1 Potom Mojsije i starje\u0161ine izraelske nalo\u017ee narodu: \"Vr\u0161ite sve zapovijedi \u0161to vam ih danas nare\u0111ujem.\n27:2 Onog dana kad prije\u0111ete preko Jordana u zemlju \u0161to ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kre\u010dom ga okre\u010di\n27:3 i na njemu ispi\u0161i sve rije\u010di ovoga Zakona u trenutku kad bude\u0161 ulazio u zemlju \u0161to ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom te\u010de med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih.\n27:4 Kada, dakle, prije\u0111e\u0161 preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okre\u010di ga kre\u010dom.\n27:5 Ondje sagradi i \u017ertvenik Jahvi, Bogu svome - \u017ertvenik od kamenja na koje nisi spu\u0161tao gvo\u017e\u0111a.\n27:6 \u017drtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome.\n27:7 Prinosi i pri\u010desnice i ondje ih blaguj, raduju\u0107i se pred Jahvom, Bogom svojim.\n27:8 Ispi\u0161i na tom kamenju sve rije\u010di ovoga Zakona: ure\u017ei ih dobro.\"\n27:9 Zatim Mojsije i levitski sve\u0107enici reko\u0161e svemu Izraelu: \"Pozor, Izraele, i slu\u0161aj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.\n27:10 Zato slu\u0161aj glas Jahve, Boga svoga, i vr\u0161i zapovijedi njegove i zakone njegove koje ti danas nare\u0111ujem.\"\n27:11 Onoga dana naredi Mojsije narodu:\n27:12 \"Kad prije\u0111ete preko Jordana, neka ova plemena: \u0160imun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod.\n27:13 A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, A\u0161er, Zebulun, Dan i Naftali.\n27:14 Neka onda Levijevci preuzmu rije\u010d i jakim glasom reknu svim Izraelcima:\n27:15 'Proklet bio tko na\u010dini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!'\n27:16 'Proklet bio koji vrije\u0111a oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:17 'Proklet bio koji pomakne me\u0111a\u0161 susjedov!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:18 'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:19 'Proklet bio koji krnji prava do\u0161ljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:20 'Proklet bio koji legne sa \u017eenom oca svoga, jer je razgrnuo pokriva\u010d oca svoga!'- I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:21 'Proklet bio koji legne s bilo kakvom \u017eivotinjom!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:22 'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona k\u0107i njegova oca ili k\u0107i njegove majke.' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:23 'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:24 'Proklet bio koji ubije bli\u017enjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:25 'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n27:26 'Proklet bio koji ne bude dr\u017eao rije\u010di ovoga Zakona i vr\u0161io ih!' - I sav narod neka re\u010de: 'Amen!'\n28:1 Ako zbilja poslu\u0161a\u0161 glas Jahve, Boga svoga, dr\u017ee\u0107i i vr\u0161e\u0107i sve njegove zapovijedi \u0161to ti ih danas nare\u0111ujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit \u0107e te nad sve narode na zemlji.\n28:2 Svi ovi blagoslovi si\u0107i \u0107e na te i sti\u0107i \u0107e te ako bude\u0161 slu\u0161ao glas Jahve, Boga svoga.\n28:3 Blagoslovljen \u0107e\u0161 biti u gradu, blagoslovljen u polju.\n28:4 Blagoslovljen \u0107e biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga.\n28:5 Blagoslovljen \u0107e biti tvoj ko\u0161 i na\u0107ve tvoje.\n28:6 Blagoslovljen \u0107e\u0161 biti kad ulazi\u0161, blagoslovljen kad izlazi\u0161.\n28:7 Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve \u0107e polo\u017eiti preda te potu\u010dene; jednim \u0107e putem iza\u0107i na te, a na sedam putova razbje\u017eat \u0107e se ispred tebe.\n28:8 Jahve \u0107e narediti da blagoslov bude s tobom u \u017eitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat \u0107e te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.\n28:9 Jahve \u0107e od tebe u\u010diniti narod sebi posve\u0107en, kako ti se zakleo, ako bude\u0161 dr\u017eao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima.\n28:10 Svi narodi zemlje vidjet \u0107e da je nada te zazvano ime Jahvino te \u0107e strahovati od tebe.\n28:11 Jahve \u0107e te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, prira\u0161tajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da \u0107e ti je dati.\n28:12 Jahve \u0107e ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje ki\u0161u tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim \u0107e\u0161 narodima u zajam davati, a sam ne\u0107e\u0161 uzimati u zajam.\n28:13 Jahve \u0107e te dr\u017eati na pro\u010delju, a ne u za\u010delju; uvijek \u0107e\u0161 biti na vrhu, nikad na dnu, ako bude\u0161 slu\u0161ao zapovijedi Jahve, Boga svoga, \u0161to ti ih danas nare\u0111ujem da ih dr\u017ei\u0161 i vr\u0161i\u0161.\n28:14 Ni od jedne rije\u010di \u0161to vam je danas nala\u017eem nemoj odstupati ni desno ni lijevo idu\u0107i za drugim bogovima i iskazuju\u0107i im \u0161tovanje.\n28:15 Ali ako ne bude\u0161 slu\u0161ao glasa Jahve, Boga svoga, ne dr\u017ee\u0107i i ne vr\u0161e\u0107i svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona \u0161to ti ih danas nare\u0111ujem, sva \u0107e ova prokletstva do\u0107i na te i sti\u0107i \u0107e te:\n28:16 Proklet \u0107e\u0161 biti u gradu, proklet u polju.\n28:17 Proklet \u0107e biti ko\u0161 tvoj i na\u0107ve tvoje.\n28:18 Proklet \u0107e biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i prira\u0161taj stada tvoga.\n28:19 Proklet \u0107e\u0161 biti kad ulazi\u0161, proklet kad izlazi\u0161.\n28:20 Jahve \u0107e na te pu\u0161tati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na \u0161to pru\u017ei\u0161 ruku svoju da uradi\u0161, sve dok ne bude\u0161 satrt i brzo ne propadne\u0161 zbog zlo\u0107e svojih djela kojima si me napustio.\n28:21 Kugu \u0107e Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju ide\u0161 da je zaposjedne\u0161.\n28:22 Jahve \u0107e te udariti su\u0161icom, groznicom, upalom, \u017eegom i su\u0161om, medljikom i snijeti; to \u0107e te goniti dok te ne nestane.\n28:23 Nebesa nad tvojom glavom postat \u0107e mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat \u0107e gvozdeno.\n28:24 Ki\u0161u tvoje zemlje Jahve \u0107e pretvarati u pijesak i pra\u0161inu da na te pada s nebesa dok te ne uni\u0161ti.\n28:25 Jahve \u0107e od tebe u\u010diniti pobije\u0111enoga pred tvojim neprijateljima; jednim \u0107e\u0161 putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bje\u017eat \u0107e\u0161 ispred njih. Stra\u0161ilo \u0107e\u0161 postati za sva zemaljska kraljevstva.\n28:26 I mrtvo tijelo tvoje postat \u0107e hranom svim pticama nebeskim i svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga ne\u0107e biti da ih pla\u0161i.\n28:27 Jahve \u0107e te udarati egipatskim pri\u0161tevima, \u010direvima, krastama i svrabom, od kojih se ne\u0107e\u0161 mo\u0107i izlije\u010diti.\n28:28 Jahve \u0107e te udarati bjesnilom, sljepo\u0107om i ludilom;\n28:29 u po bijela dana tumarat \u0107e\u0161 kao \u0161to tumara slijepac po mraku; ne\u0107e\u0161 imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit \u0107e\u0161 izrabljivan i plja\u010dkan, a ne\u0107e biti nikoga da te spasi.\n28:30 Sa \u017eenom \u0107e\u0161 se zaru\u010divati, ali \u0107e je drugi posjedovati. Ku\u0107u \u0107e\u0161 graditi, ali u njoj ne\u0107e\u0161 stanovati. Vinograd \u0107e\u0161 zasa\u0111ivati, ali ga ne\u0107e\u0161 brati.\n28:31 Tvoga \u0107e vola na tvoje o\u010di zaklati, ali ti od njega ne\u0107e\u0161 jesti; tvoga \u0107e magarca ispred tebe otimati, ali ti ga ne\u0107e vra\u0107ati; stado \u0107e tvoje neprijatelju tvome predavati, a ne\u0107e biti nikoga da ti pritekne u pomo\u0107.\n28:32 Sinovi tvoji i k\u0107eri tvoje bit \u0107e predavani drugome narodu. O\u010di \u0107e tvoje svaki dan kapati gledaju\u0107i za njima, ali ruka tvoja ne\u0107e mo\u0107i ni\u0161ta.\n28:33 Narod koji i ne poznaje\u0161 jest \u0107e plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok \u0107e\u0161 ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i ga\u017een.\n28:34 Ludovat \u0107e\u0161 od prizora \u0161to \u0107e ih o\u010di tvoje gledati.\n28:35 Jahve \u0107e te udarati ljutim pri\u0161tevima po koljenima i po stegnima - od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se ne\u0107e\u0161 mo\u0107i izlije\u010diti.\n28:36 Jahve \u0107e odvesti i tebe i tvoga kralja, koga bude\u0161 postavio nad sobom, me\u0111u narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te \u0107e\u0161 ondje iskazivati \u0161tovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim.\n28:37 Bit \u0107e\u0161 na zgra\u017eanje, porugu i ruglo svim narodima me\u0111u koje te Jahve odvede.\n28:38 Mnogo \u0107e\u0161 sjemena bacati u polje, ali \u0107e\u0161 malo \u017eeti jer \u0107e ti urod skakavci ogolijevati.\n28:39 Vinograde \u0107e\u0161 saditi i obra\u0111ivati, ali vina ne\u0107e\u0161 piti niti \u0107e\u0161 \u0161to brati jer \u0107e ih crv izjedati.\n28:40 Imat \u0107e\u0161 masline po svemu svome podru\u010dju, ali se uljem ne\u0107e\u0161 mazati jer \u0107e ti masline opadati.\n28:41 Sinove \u0107e\u0161 i k\u0107eri ra\u0111ati, ali tvoji ne\u0107e biti jer \u0107e u su\u017eanjstvo odlaziti.\n28:42 Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat \u0107e plijenom kukaca.\n28:43 Do\u0161ljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat \u0107e se nada te, a ti \u0107e\u0161 padati sve ni\u017ee i ni\u017ee.\n28:44 On \u0107e uzaimati tebi, a ne ti njemu; on \u0107e biti glava, a ti rep.\n28:45 Sva \u0107e te ova prokletstva snalaziti, progoniti i dose\u0107i dok te ne uni\u0161te, jer nisi slu\u0161ao glasa Jahve, Boga svoga, ni dr\u017eao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao.\n28:46 Ona \u0107e slu\u017eiti za \u010dudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek.\n28:47 Budu\u0107i da nisi htio slu\u017eiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega,\n28:48 slu\u017eit \u0107e\u0161 neprijatelju svome, koga \u0107e Jahve poslati na te, u gladu i \u017ee\u0111i, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju \u0107e \u0161iju navaljivati jaram od gvo\u017e\u0111a dok te ne satre.\n28:49 Jahve \u0107e iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji \u0107e sletjeti kao orao. Bit \u0107e to narod kojemu jezika ne\u0107e\u0161 razumjeti;\n28:50 narod bezdu\u0161an, koji ne\u0107e pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima.\n28:51 On \u0107e ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uni\u0161ti; ne\u0107e ti ostavljati ni \u017eita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni prira\u0161taj od stada, sve dok te ne upropasti.\n28:52 Opsjedat \u0107e te u svim tvojim gradovima \u0161irom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvr\u0111ene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut \u0107e te u svim gradovima tvojim \u0161irom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve, Bog tvoj.\n28:53 U tjeskobi i jadu, kojima \u0107e te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest \u0107e\u0161 plod utrobe svoje - meso sinova svojih i k\u0107eri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj.\n28:54 \u010covjek najnje\u017eniji i najmek\u0161i u tebe zlobnim \u0107e okom gledati na vlastitog brata, \u017eenu u svome naru\u010dju i djecu svoju \u0161to mu preostanu,\n28:55 ne hote\u0107i ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima \u0107e te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu ne\u0107e preostajati.\n28:56 I \u017eena najnje\u017enija i najmek\u0161a \u0161to bude u tebe - toliko nje\u017ena i tanko\u0107utna da se ne usu\u0111uje spustiti stopala na zemlju - zlobnim \u0107e okom gledati na mu\u017ea u svome naru\u010dju, i na sina svoga, i na k\u0107er svoju,\n28:57 i na posteljicu svoju \u0161to joj izi\u0111e izme\u0111u nogu, i na djecu \u0161to ih ima roditi, jer \u0107e ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim \u0107e te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.\n28:58 Ako ne bude\u0161 dr\u017eao i vr\u0161io rije\u010di ovoga Zakona \u0161to su napisane u ovoj knjizi, ne po\u0161tuju\u0107i ovo slavno i stra\u0161no Ime - Jahvu, Boga svoga -\n28:59 Jahve \u0107e tebe i tvoje potomstvo te\u0161ko o\u0161inuti velikim i dugotrajnim bi\u010devima, pogubnim i dugim bolestima.\n28:60 Pustit \u0107e na te sva zla egipatska kojih si se pla\u0161io, i ona \u0107e se prilijepiti za te.\n28:61 A i svaku drugu bolest i bi\u010d, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve \u0107e na te pu\u0161tati dok te ne uni\u0161ti.\n28:62 Ostat \u0107e vas samo malo, vas \u0161to brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato \u0161to nisi slu\u0161ao glasa Jahve, Boga svoga.\n28:63 Kako se Jahve nad vama radovao usre\u0107uju\u0107i vas i mno\u017ee\u0107i, tako \u0107e se Jahve radovati nad vama ru\u0161e\u0107i vas i uni\u0161tavaju\u0107i da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete.\n28:64 Jahve \u0107e vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje \u0107e\u0161 iskazivati \u0161tovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim - koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima.\n28:65 Ali me\u0111u tim narodima ne\u0107e\u0161 imati mira; ni tvome stopalu ne\u0107e biti po\u010divali\u0161ta, nego \u0107e ti ondje Jahve dati srce uznemireno, o\u010di utonule, du\u0161u tjeskobnu.\n28:66 \u017divot tvoj visjet \u0107e o niti; bojat \u0107e\u0161 se i danju i no\u0107u i ne\u0107e\u0161 biti siguran za \u017eivot svoj.\n28:67 U strahu koji \u0107e ti stezati srce i od prizora \u0161to \u0107e ga o\u010di tvoje gledati, jutrom \u0107e\u0161 govoriti: 'Oh, da je ve\u0107 ve\u010der!' a nave\u010der \u0107e\u0161 govoriti: 'Oh, da je ve\u0107 jutro!'\n28:68 U Egipat \u0107e te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti rekao da ga vi\u0161e ne smije\u0161 vidjeti. Ondje \u0107ete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali ne\u0107e biti kupca.\"\n28:69 To su rije\u010di Saveza \u0161to ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza \u0161to ga je s njima sklopio na Horebu.\n29:1 Mojsije sazva sav Izrael pa im re\u010de: \"Vidjeli ste na ro\u0111ene o\u010di sve \u0161to je Jahve u\u010dinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim slu\u017ebenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj:\n29:2 velike ku\u0161nje \u0161to su ih vidjele tvoje o\u010di, silne znakove i \u010dudesa!\n29:3 Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, o\u010diju da vidite ni u\u0161iju da \u010dujete.\n29:4 Vodio sam vas pustinjom \u010detrdeset godina; odje\u0107a se na vama nije izderala niti su se sandale na va\u0161im nogama raskidale.\n29:5 Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pi\u0107a niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog va\u0161.\n29:6 Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj he\u0161bonski, i Og, kralj ba\u0161anski, izi\u0111o\u0161e pred nas u boj, ali smo ih potukli.\n29:7 Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u ba\u0161tinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Mana\u0161eova.\n29:8 Dr\u017eite i vr\u0161ite rije\u010di ovog Saveza da uspijevate u svemu \u0161to poduzmete.\n29:9 Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: va\u0161i plemenski glavari, va\u0161e starje\u0161ine i va\u0161i nadglednici, svi mu\u017eevi Izraela,\n29:10 djeca va\u0161a, \u017eene va\u0161e i do\u0161ljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti sije\u010de drva do onoga koji ti nosi vodu -\n29:11 da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvr\u0111en, \u0161to ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa\n29:12 da danas od tebe u\u010dini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.\n29:13 I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama\n29:14 nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom na\u0161im, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.\n29:15 Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo pro\u0161li posred naroda kroz koje ste morali pro\u0107i.\n29:16 Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata \u0161to ih imaju.\n29:17 Neka ne bude me\u0111u vama \u010dovjeka ni \u017eene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga na\u0161ega, pa da ide iskazivati \u0161tovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude me\u0111u vama korijena koji ra\u0111a otrovom i pelinom.\n29:18 Neka se nitko, \u010duv\u0161i rije\u010di ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazuju\u0107i u svome srcu: 'Bit \u0107e mi dobro ako po\u017eivim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj uta\u017ei \u017ee\u0111!'\n29:19 Takvome ne\u0107e Jahve nikad oprostiti, nego \u0107e se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog \u010dovjeka, tako da \u0107e se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te \u0107e Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom.\n29:20 Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve \u0107e ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih.\n29:21 Kasniji nara\u0161taj, sinovi va\u0161i poslije vas, i stranci koji do\u0111u iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti \u0161to \u0107e ih Jahve pustiti na nju, re\u0107i \u0107e:\n29:22 'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se \u0161to sije niti \u0161to klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sru\u0161enoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, \u0161to ih Jahve sru\u0161i u svojoj ljutini i gnjevu.'\n29:23 I svi \u0107e narodi pitati: 'Za\u0161to u\u010dini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti \u017eestina toga silnoga gnjeva?'\n29:24 Onda \u0107e im se re\u0107i: 'Jer su ostavili Savez \u0161to ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske;\n29:25 i jer su oti\u0161li da iskazuju \u0161tovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio.\n29:26 Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi.\n29:27 Jahve ih je i\u0161\u010dupao iz njihove zemlje u ljutini, srd\u017ebi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.'\n29:28 \u0160to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu na\u0161emu, a objava nama i sinovima na\u0161im zauvijek da vr\u0161imo sve rije\u010di ovoga Zakona.\n30:1 Kad te sve ove rije\u010di, blagoslov i prokletstvo \u0161to ih danas preda te stavih, sna\u0111u i ti ih uzme\u0161 k srcu me\u0111u svim narodima me\u0111u koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao\n30:2 i obrati\u0161 se k Jahvi, Bogu svome, i poslu\u0161a\u0161 - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve du\u0161e svoje u svemu \u0161to sam ti danas naredio,\n30:3 tada \u0107e Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat \u0107e se tebi i opet \u0107ete sabrati izme\u0111u svih naroda me\u0111u koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj.\n30:4 Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande \u0107e te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande \u0107e te uzeti.\n30:5 Jahve, Bog tvoj, dovest \u0107e te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedne\u0161; u\u010dinit \u0107e te sretnijim i brojnijim od o\u010deva tvojih.\n30:6 Jahve, Bog tvoj, obrezat \u0107e tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubi\u0161 Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve du\u0161e svoje i da \u017eivi\u0161.\n30:7 Jahve, Bog tvoj, svalit \u0107e sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili.\n30:8 A ti \u0107e\u0161 ponovo slu\u0161ati glas Jahvin i vr\u0161iti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem.\n30:9 Jahve, Bog tvoj, obilno \u0107e te nagra\u0111ivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve \u0107e se opet radovati nad tvojim dobrom, kao \u0161to se radovao nad dobrom otaca tvojih,\n30:10 kad poslu\u0161a\u0161 glas Jahve, Boga svoga, dr\u017ee\u0107i njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obrati\u0161 Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du\u0161om svojom.\n30:11 Ova zapovijed \u0161to ti je danas dajem nije za te prete\u0161ka niti je od tebe predaleko.\n30:12 Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko \u0107e se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vr\u0161imo?'\n30:13 Nije ni preko mora da bi mogao re\u0107i: 'Tko \u0107e preko mora za nas po\u0107i, donijeti nam je te nam je objaviti da je vr\u0161imo?'\n30:14 Jer, Rije\u010d je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vr\u0161i\u0161.\n30:15 Gledaj! Danas preda te stavljam: \u017eivot i sre\u0107u, smrt i nesre\u0107u.\n30:16 Ako poslu\u0161a\u0161 zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslu\u0161a\u0161 ljube\u0107i Jahvu, Boga svoga, hode\u0107i njegovim putovima, vr\u0161e\u0107i njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, \u017eivjet \u0107e\u0161 i razmno\u017eit \u0107e te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit \u0107e te u zemlji u koju ulazi\u0161 da je zaposjedne\u0161.\n30:17 Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslu\u0161a\u0161, nego zastrani\u0161 i bude\u0161 se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao \u0161tovanje,\n30:18 ja vam danas izjavljujem da \u0107ete zaista propasti; ne\u0107ete dugo \u017eivjeti na zemlji u koju \u0107ete, pre\u0161av\u0161i Jordan, u\u0107i da je zaposjednete.\n30:19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: \u017eivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. \u017divot, dakle, biraj,\n30:20 ljube\u0107i Jahvu, Boga svoga, slu\u0161aju\u0107i njegov glas, prianjaju\u0107i uz njega, da \u017eivi\u0161 ti i tvoje potomstvo. T\u00d3a on je \u017eivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da \u0107e im je dati.\"\n31:1 Mojsije do\u0111e da upravi ove rije\u010di svemu Izraelu:\n31:2 \"Meni je danas sto dvadeset godina\", - re\u010de im. \"Ne mogu vi\u0161e izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Ne\u0107e\u0161 prije\u0107i ovog Jordana!'\n31:3 Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom \u0107e prije\u0107i; on \u0107e pred tobom potu\u0107i one narode da ih otjerate s posjeda. Jo\u0161ua \u0107e pred tobom i\u0107i, kako je Jahve rekao.\n31:4 Jahve \u0107e postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uni\u0161ti.\n31:5 Pred vas \u0107e ih Jahve polo\u017eiti, a vi \u0107ete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao.\n31:6 Ohrabrite se i budite odlu\u010dni! Ne bojte se i nemojte pr\u00d3edati pred njima. T\u00d3a sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; ne\u0107e te zapustiti niti \u0107e te ostaviti.\"\n31:7 Tada Mojsije zovnu Jo\u0161uu pa mu re\u010de pred svim Izraelom: \"Ohrabri se i budi odlu\u010dan! Jer ti \u0107e\u0161 i\u0107i s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da \u0107e im je dati; ti \u0107e\u0161 im je predavati u ba\u0161tinu.\n31:8 Sam Jahve ide pred tobom; on \u0107e s tobom biti; ne\u0107e te zapustiti niti \u0107e te ostaviti. Ne boj se i ne dr\u0161\u0107i!\"\n31:9 Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sve\u0107enicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kov\u010deg saveza Jahvina, i svim izraelskim starje\u0161inama.\n31:10 Mojsije im naredi: \"Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica,\n31:11 kad do\u0111e sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pro\u010ditaj ovaj Zakon u nazo\u010dnosti svega Izraela.\n31:12 Saberi narod - ljude, \u017eene, djecu i do\u0161ljaka \u0161to bude u tvojim gradovima - da \u010duju i da nau\u010de bojati se Jahve, Boga va\u0161ega, pa da dr\u017ee i vr\u0161e sve rije\u010di ovog Zakona.\n31:13 Sinovi njihovi, koji to jo\u0161 ne znaju, \u010dut \u0107e i nau\u010dit \u0107e bojati se Jahve, Boga va\u0161ega, sve vrijeme dok budete \u017eivjeli na zemlji \u0161to \u0107ete je, pre\u0161av\u0161i Jordan, zaposjesti.\"\n31:14 Jahve re\u010de Mojsiju: \"Evo se bli\u017ei vrijeme tvoje smrti. Zovni Jo\u0161uu i na\u0111ite se u \u0160atoru sastanka da mu dam zapovijedi.\" Mojsije i Jo\u0161ua do\u0111u u \u0160ator sastanka.\n31:15 U \u0160atoru poka\u017ee se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u \u0160ator.\n31:16 Jahve re\u010de Mojsiju: \"Evo \u0107e\u0161 naskoro po\u010dinuti sa svojim ocima. A narod \u0107e se ovaj di\u0107i da \u010dini blud idu\u0107i za tu\u0111im bogovima one zemlje u koju \u0107e naskoro u\u0107i; mene \u0107e napustiti i prekr\u0161it \u0107e moj Savez \u0161to ga s njim sklopih.\n31:17 I onda \u0107e se izliti moj gnjev na nj. Ostavit \u0107u ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu pro\u017edirani. Sna\u0107i \u0107e ih mnoga zla i nevolje i onda \u0107e re\u0107i: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga \u0161to Bog moj nije u mojoj sredini?'\n31:18 A ja \u0107u sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla \u0161to ga budu \u010dinili okre\u0107u\u0107i se drugim bogovima.\n31:19 Pi\u0161ite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nau\u010de Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.\n31:20 Kad ih dovedem u zemlju kojom te\u010de med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut \u0107e se oni drugim bogovima i njima \u0107e iskazivati \u0161tovanje; mene \u0107e prezreti i prekr\u0161iti moj Savez.\n31:21 A kad ih sna\u0111u mnoge nesre\u0107e i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo ne\u0107e nikada zaboraviti, pru\u017eit \u0107e svjedo\u010danstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i \u0161to ve\u0107 danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obe\u0107ah.\"\n31:22 Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nau\u010di Izraelce pjesmi.\n31:23 Nunovu sinu Jo\u0161ui nalo\u017ei: \"Ohrabri se i budi odlu\u010dan! Jer ti \u0107e\u0161 uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja \u0107u biti s tobom.\"\n31:24 Kad Mojsije napisa rije\u010di ovoga Zakona u knjigu,\n31:25 tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kov\u010deg saveza Jahvina:\n31:26 \"Uzmite knjigu ovoga Zakona i polo\u017eite je uz Kov\u010deg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!\n31:27 T\u00d3a znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu \u0161iju. Evo i danas, dok jo\u0161 s vama \u017eivim, bunite se protiv Jahve. A kako li ne\u0107ete kad ja umrem!\n31:28 Saberite k meni sve starje\u0161ine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove u\u0161i ka\u017eem ove rije\u010di te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju.\n31:29 Jer znam ja da \u0107ete se nakon moje smrti izopa\u010diti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesre\u0107a \u0107e vas sna\u0107i u budu\u0107im vremenima kad budete \u010dinili \u0161to je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih.\"\n31:30 A onda, na u\u0161i sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja rije\u010di ove pjesme:\n32:1 \"Slu\u0161ajte, nebesa, sad \u0107u govoriti; \u010duj, zemljo, rije\u010di usta mojih!\n32:2 Nek' mi nauk da\u017edi poput ki\u0161e, kao rosa rije\u010d nek' moja pada, kao ki\u0161ica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!\n32:3 Jer, Jahvino \u0107u ime uznositi, a vi Boga na\u0161eg veli\u010dajte!\n32:4 On je Stijena, djelo mu je savr\u0161eno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zlo\u0107e, pravedan je on i pravi\u010dan.\n32:5 Oni mu se iznevjeri\u0161e - nisu mu sinovi, ve\u0107 nakaze sinovske, porod izopa\u010den i prepreden.\n32:6 Tako li uzvra\u0107a\u0161 Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postoji\u0161?\n32:7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od nara\u0161taja do nara\u0161taja. Oca svoga pitaj, i pou\u010dit \u0107e te, pitaj starije, pa \u0107e ti kazati.\n32:8 Kad je Vi\u0161nji ba\u0161tinu dijelio narodima, kad je razmje\u0161tao sinove \u010dovje\u010dje, odredi im me\u0111e po broju Bo\u017ejih sinova:\n32:9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova ba\u0161tina.\n32:10 U zemlji stepskoj on ga je na\u0161ao, u pustinjskoj jezivoj pusto\u0161i. Obujmio ga, gajio ga i \u010duvao k'o zjenu oka svoga.\n32:11 Poput orla \u0161to bdi nad gnijezdom, nad svojim orli\u0107ima lebde\u0107i, tako on krila \u0161iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.\n32:12 Jahve sam njega je vodio, tu\u0111eg boga s njim ne bija\u0161e.\n32:13 Povede ga po viso\u010djima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pe\u0107ine i ulja iz tvrde stijene;\n32:14 kravljeg masla i ov\u010djeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova ba\u0161anskih i jaraca, sa salom \u017eitnih bubrega, i napoji ga pjenu\u0161avom krvlju gro\u017e\u0111a.\n32:15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Je\u0161urun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.\n32:16 Tu\u0111im bozima u\u010dini\u0161e ga ljubomornim, razjari\u0161e ga gnusobama.\n32:17 \u017drtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, do\u0161ljacima koji stigo\u0161e nedavno i koje oci njihovi ne \u0161tovahu.\n32:18 Odnemaruje\u0161 Stijenu \u0161to te na svijet dade, ne sje\u0107a\u0161 se vi\u0161e Boga koji te rodi!\n32:19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i k\u0107eri.\n32:20 Lice \u0107u im svoje sakriti, re\u010de, i vidjet \u0107u \u0161to \u0107e biti od njih. Jer izopa\u010deno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.\n32:21 Ni\u0161tavnim me bogom na ljubomor potako\u0161e, razdra\u017ei\u0161e me ni\u0161tavilima svojim, i ja \u0107u njih ljubomornim u\u010dinit', pukom ni\u0161tavnim, razdra\u017eit \u0107u ih glupim nekim narodom!\n32:22 Da, moga gnjeva po\u017ear je usplamtio i gorjet \u0107e do dubina \u0161eolskih; pro\u017edrijet \u0107e zemlju i sve \u0161to ona ra\u0111a, sa\u017ee\u0107i joj brda do temelja.\n32:23 Nevolje na njih \u0107u svaliti, na njih \u0107u svoje istro\u0161iti strijele.\n32:24 Od gladi \u0107e umirati, ognjica i po\u0161ast njih \u0107e trovati. Poslat \u0107u na njih zub zvjerinji i otrov zmija \u0161to prahom gmi\u017eu.\n32:25 Vani \u0107e ma\u010d zatirati djecu, a strava \u0107e vladati unutra. Ginut \u0107e jednako momak i djevojka, dojen\u010de i starac sjedokos.\n32:26 Rekoh: U prah \u0107u ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.\n32:27 Ali se bojah ruga du\u0161manskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da ka\u017eu: 'Pobjeda je na\u0161a, nije to Jahvina izvela ruka.'\n32:28 Jer narod je to neupu\u0107en, o\u0161troumlja u njih nema.\n32:29 Da su mudri, ve\u0107 bi se i dosjetili, razabrali \u0161to ih o\u010dekuje.\n32:30 Kako da jedan tisu\u0107u u bijeg nagna, i deset tisu\u0107a da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izru\u010dio?\n32:31 Al' stijena im nije poput na\u0161e Stijene; osu\u0111eni su na\u0161i neprijatelji.\n32:32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; gro\u017e\u0111e im je gro\u017e\u0111e otrovno, grozdovi im grozdovi gor\u010dine;\n32:33 njihovo je vino otrov zmijski, \u017eestok jed otrovnice ljute.\n32:34 Al' nije li on u mene poput dragulja, zape\u010da\u0107en u mojim riznicama?\n32:35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bli\u017ei!\n32:36 (Pravdu \u0107e Jahve dati svome puku, sa\u017ealit se nad slugama svojim.) Vidjet \u0107e da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.\n32:37 Tad \u0107e re\u0107i: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu?\n32:38 Oni \u0161to su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zakloni\u0161te!\n32:39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmr\u0107ujem i o\u017eivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).\n32:40 Da, svoju ruku ja di\u017eem prema nebu i ka\u017eem: Ne bio ja \u017eiv vje\u010dito\n32:41 ako nao\u0161triv\u0161i ma\u010d svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim du\u0161manima, da naplatim onima koji mene mrze.\n32:42 Strijele svoje opojit \u0107u krvlju i ma\u010d moj najest \u0107e se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava du\u0161manskih vrhovnika.\n32:43 Kli\u010dite, o nebesa, s njime, obo\u017eavajte ga, sinovi Bo\u017eji! Kli\u010dite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer \u0107e krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' du\u0161manima, naplatit \u0107e od onih koji njega mrze, o\u010distit' od grijeha zemlju svog naroda.\"\n32:44 Do\u0111e Mojsije s Jo\u0161uom, sinom Nunovim, te izgovori u u\u0161i naroda rije\u010di ove pjesme.\n32:45 Kad Mojsije izgovori sve ove rije\u010di svemu Izraelu,\n32:46 re\u010de im: \"U srca svoja usadite sve rije\u010di koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dr\u017ee vr\u0161e\u0107i sve rije\u010di ovoga Zakona.\n32:47 T\u00d3a nije to za vas prazna rije\u010d jer ona je va\u0161 \u017eivot. Zbog ove rije\u010di \u017eivjet \u0107ete dugo na zemlji koju \u0107ete, pre\u0161av\u0161i Jordan, zaposjesti.\"\n32:48 Toga istog dana Jahve re\u010de Mojsiju:\n32:49 \"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku \u0161to \u0107u je dati u posjed Izraelcima.\n32:50 Onda umri na gori na koju se uspne\u0161 i pridru\u017ei se svojim precima kao \u0161to je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridru\u017een svojima.\n32:51 A to zato \u0161to ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kade\u0161a, kod voda u pustinji Sinu: niste o\u010ditovali moju svetost me\u0111u Izraelcima.\n32:52 Zato \u0107e\u0161 samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju ne\u0107e\u0161 u\u0107i - u zemlju koju dajem Izraelcima.\"\n33:1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - \u010dovjek Bo\u017eji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt.\n33:2 Re\u010de on: \"Do\u0111e Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih do\u0111e od kade\u0161kih zborova, sa svoga juga sve do Obronaka.\n33:3 Ipak ti ljubi\u0161 narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su le\u017eali nogama, i\u0161li tobom predvo\u0111eni.\"\n33:4 (Mojsije nam je odredio zakon.) \"Zbor Jakovljev njegovom posta ba\u0161tinom;\n33:5 i bje kralj u Je\u0161urunu kad se sakupi\u0161e glavari narodni, kad se sjedini\u0161e plemena Jakovljeva.\n33:6 Nek' \u017eivi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' \u017eivi \u0161a\u010dica njegovih!\n33:7 Evo \u0161to re\u010de za Judu: Usli\u0161aj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv du\u0161mana njegovih.\n33:8 O Leviju re\u010de: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime \u010dovjeku milosti svoje, koga si u Masi isku\u0161ao, s kojim si se preo kod voda meripskih.\n33:9 O ocu svome i majci re\u010de on: Nisam ih vidio! Bra\u0107e svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvr\u0107e, jer tvoju rije\u010d on je vr\u0161io i tvojega se dr\u017eao Saveza.\n33:10 On u\u010di Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podi\u017ee kad k tvojim nosnicama i paljenicu na \u017ertvenik ti stavlja.\n33:11 O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' vi\u0161e ne ustanu.\n33:12 O Benjaminu re\u010de: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda po\u010diva. Vi\u0161nji ga \u0161titi svih njegovih dana, izme\u0111u njegovih prebiva bregova.\n33:13 O Josipu re\u010de: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog \u0161to daje rosa nebeska i \u0161to se u bezdanima dolje krije!\n33:14 Najbolje od onog \u0161to daruje sunce i \u0161to mla\u0111ak novi nosi,\n33:15 prvine s drevnih planina i najbolje s vje\u010dnih bre\u017euljaka,\n33:16 ponajbolji rod zemlje i svega \u0161to je na njoj i milost Onog \u0161to prebiva u grmu. Nek' sve to do\u0111e na glavu Josipovu, na tjeme posve\u0107enog izme\u0111u sve bra\u0107e!\n33:17 K'o prvenac bika on je veli\u010danstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mno\u0161tva Efrajimova, takve su tisu\u0107e Mana\u0161eove.\n33:18 O Zebulunu re\u010de: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u \u0161atorima svojim!\n33:19 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave \u017ertve jer si\u0161u obilje mora i blago skriveno u pijesku.\n33:20 O Gadu re\u010de: Nek' je blagoslovljen tko Gada ra\u0161iri! Poput lavice on po\u010diva razderav\u0161i mi\u0161icu i glavu.\n33:21 Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je sa\u010duvan dio glavarev. Na \u010delu svega naroda on je do\u0161ao, pravdu Jahvinu izvr\u0161iv\u0161i i odluke njegove s Izraelom.\n33:22 O Danu re\u010de: Dan je lavi\u0107 \u0161to ska\u010de iz Ba\u0161ana.\n33:23 O Naftaliju re\u010de: Naftali, milostima nasi\u0107en, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasni\u0161tvo.\n33:24 O A\u0161eru re\u010de: Blagoslovljen bio A\u0161er me\u0111u sinovima! Nek' miljenik bude me\u0111u bra\u0107om svojom, i nek' noge svoje u ulje uma\u010de!\n33:25 Nek' ti zasuni budu od gvo\u017e\u0111a i mjedi i nek' ti mir traje koliko i \u017eivot!\n33:26 Nitko nije kao Bog Je\u0161urunov: po nebesima u pomo\u0107 ti jezdi i po oblacima u svom veli\u010danstvu!\n33:27 Bog vje\u010dni tvoje je uto\u010di\u0161te, a na zemlji drevna njegova mi\u0161ica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uni\u0161ti!'\n33:28 U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji \u017eita i vina, gdje nebesa rosom da\u017ede.\n33:29 Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On \u0161tit je tvoj \u0161to te brani i ma\u010d tvoj slavodobitni, du\u0161mani ti se ulaguju, al' ti \u0107e\u0161 im gazit' po le\u0111ima.\"\n34:1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana,\n34:2 sav Naftali, kraj Efrajimov i Mana\u0161eov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora;\n34:3 zatim Negeb, podru\u010dje doline Jerihona - grada palmi - do Soara.\n34:4 Potom mu re\u010de Jahve: \"Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da \u0107u je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogleda\u0161 svojim o\u010dima, ali ti onamo ne\u0107e\u0161 prije\u0107i.\"\n34:5 I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi.\n34:6 I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana dana\u0161njega nitko nije doznao za njegov grob.\n34:7 Mojsiju bija\u0161e sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila.\n34:8 Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom pro\u0111o\u0161e i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem.\n34:9 A Jo\u0161ua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bija\u0161e na nj polo\u017eio svoje ruke. Njega su Izraelci slu\u0161ali i \u010dinili kako je Jahve naredio Mojsiju.\n34:10 Ne pojavi se vi\u0161e prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice! -\n34:11 po svim onim znakovima i \u010dudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih u\u010dini na faraonu, na svim slu\u017ebenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj,\n34:12 po onoj mo\u0107noj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastra\u0161nim djelima koja u\u010dini na o\u010di svega Izraela.","title":"Croatian Bible: Deuteronomy","type":"page"}