{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/ecc.htm","path":"bib/wb/cro/ecc.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/ecc.htm","text":"1:1 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.\n1:2 Ispraznost nad isprazno\u0161\u0107u, veli Propovjednik, ispraznost nad isprazno\u0161\u0107u, sve je ispraznost!\n1:3 Kakva je korist \u010dovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?\n1:4 Jedan nara\u0161taj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.\n1:5 Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.\n1:6 Vjetar pu\u0161e na jug i okre\u0107e se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vra\u0107a se u novom vrtlogu.\n1:7 Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vra\u0107aju da ponovo po\u010dnu svoj tok.\n1:8 Sve je mu\u010dno. Nitko ne mo\u017ee re\u0107i da se o\u010di nisu do sita nagledale i u\u0161i dovoljno naslu\u0161ale.\n1:9 \u0160to je bilo, opet \u0107e biti, i \u0161to se \u010dinilo, opet \u0107e se \u010diniti, i nema ni\u0161ta novo pod suncem.\n1:10 Ima li i\u0161ta o \u010demu bi se moglo re\u0107i: \"Gle, ovo je novo!\" Sve je ve\u0107 davno prije nas postojalo.\n1:11 Samo, od pro\u0161losti ne ostade ni spomena, kao \u0161to ni u budu\u0107nosti ne\u0107e biti sje\u0107anja na ono \u0161to \u0107e poslije do\u0107i.\n1:12 Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.\n1:13 I trudih se da mudro\u0161\u0107u istra\u017eim i doku\u010dim sve \u0161to biva pod nebom; o, kako mu\u010dnu zada\u0107u zadade Bog sinovima ljudskim.\n1:14 Vidjeh sve \u0161to se \u010dini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!\n1:15 \u0160to je krivo, ne mo\u017ee se ispraviti; \u010dega nema, izbrojiti se ne mo\u017ee.\n1:16 Rekoh onda sam sebi: \"Gle, stekao sam ve\u0107u mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.\"\n1:17 Mudrost pomnjivo prou\u010dih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.\n1:18 Mnogo mudrosti - mnogo jada; \u0161to vi\u0161e znanja, to vi\u0161e boli.\n2:1 Tad rekoh u srcu svom: \"Daj da oku\u0161am u\u017eitak i vidim \u0161to naslada pru\u017ea\" - ali gle: i to je ispraznost!\n2:2 O smijehu rekoh: \"Ludost je\"; o u\u017eitku: \"\u010cemu valja?\"\n2:3 Odlu\u010dih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; po\u017eeljeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usre\u0107ava li ljude ono \u0161to pod nebesima \u010dine za izbrojenih dana svojega \u017eivota.\n2:4 U\u010dinih velika djela: sazidah sebi pala\u010de, zasadih vinograde;\n2:5 uredih perivoje i vo\u0107njake, nasadih u njima vo\u0107ke svakojake.\n2:6 Na\u010dinih jezera da plodna sadi\u0161ta natapam.\n2:7 Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge doma\u0107e, a tako i stada krupne i sitne stoke vi\u0161e no itko prije mene u Jeruzalemu.\n2:8 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjeva\u010de i pjeva\u010dice i svakoga rasko\u0161ja ljudskog, sve \u0161krinju na \u0161krinji.\n2:9 I postadoh tako velik, ve\u0107i no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.\n2:10 I \u0161to god su mi o\u010di po\u017eeljele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, ve\u0107 se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.\n2:11 A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore \u0161to ulo\u017eih da do njih do\u0111em - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ni\u0161ta nema valjano pod suncem.\n2:12 Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. \u0160to, na priliku, \u010dini kraljev nasljednik? Ono \u0161to je ve\u0107 u\u010dinjeno.\n2:13 I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao \u0161to je svjetlost bolja od tame.\n2:14 Mudracu su o\u010di u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali tako\u0111er znam da obojicu sti\u017ee ista kob.\n2:15 Zato rekoh u sebi: \"Kakva je sudbina lu\u0111aku, takva je i meni. \u010cemu onda \u017eudjeti za mudro\u0161\u0107u?\" I rekoh u srcu: \"I to je ispraznost!\"\n2:16 Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu \u0107e poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.\n2:17 Omrznuh \u017eivot, jer mi se u\u010dini mu\u010dnim sve \u0161to se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.\n2:18 Zamrzih sve za \u0161to sam se pod suncem trudio i \u0161to sad ostavljam svome nasljedniku.\n2:19 Tko zna ho\u0107e li on biti mudar ili lud? Pa ipak on \u0107e biti gospodar sve moje muke u koju ulo\u017eih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.\n2:20 I stao sam srcem o\u010dajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.\n2:21 Jer \u010dovjek se trudi mudro i umje\u0161no i uspje\u0161no, pa sve to mora ostaviti u ba\u0161tinu drugomu koji se oko toga nije uop\u0107e trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.\n2:22 Jer \u0161to on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?\n2:23 Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; \u010dak ni no\u0107u ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.\n2:24 Nema \u010dovjeku druge sre\u0107e ve\u0107 jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Bo\u017eje ruke.\n2:25 Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.\n2:26 Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a gre\u0161niku name\u0107e zada\u0107u da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.\n3:1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.\n3:2 Vrijeme ra\u0111anja i vrijeme umiranja; vrijeme sa\u0111enja i vrijeme \u010dupanja posa\u0111enog.\n3:3 Vrijeme ubijanja i vrijeme lije\u010denja; vrijeme ru\u0161enja i vrijeme gra\u0111enja.\n3:4 Vrijeme pla\u010da i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.\n3:5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.\n3:6 Vrijeme tra\u017eenja i vrijeme gubljenja; vrijeme \u010duvanja i vrijeme odbacivanja.\n3:7 Vrijeme deranja i vrijeme \u0161\u00a7ijenja; vrijeme \u0161utnje i vrijeme govorenja.\n3:8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mr\u017enje; vrijeme rata i vrijeme mira.\n3:9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?\n3:10 Razmi\u0161ljam o mu\u010dnoj zada\u0107i \u0161to je Bog zadade sinovima ljudskim.\n3:11 Sve \u0161to on \u010dini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio \u010dovjeku uvid u vjekove, \u010dovjek ne mo\u017ee doku\u010diti djela koja Boga \u010dini od po\u010detka do kraja.\n3:12 Znam da nije druge sre\u0107e \u010dovjeku osim da se veseli i \u010dini dobro za svojega \u017eivota.\n3:13 I kad \u010dovjek jede i pije i u\u017eiva u svojem radu, i to je Bo\u017eji dar.\n3:14 I znam da sve \u0161to Bog \u010dini, \u010dini za stalno. Tome se ni\u0161ta dodati ne mo\u017ee niti mu se mo\u017ee oduzeti; a Bog \u010dini tako da ga se boje.\n3:15 \u0160to biva, ve\u0107 bija\u0161e, i \u0161to \u0107e biti, ve\u0107 je bilo; a Bog obnavlja \u0161to je prohujalo.\n3:16 Jo\u0161 vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zlo\u010dinac.\n3:17 Zato rekoh u sebi: \"Bog \u0107e suditi i pravedniku i zlo\u010dincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i \u010din.\"\n3:18 Jo\u0161 rekoh u sebi: \"Ljudi se pona\u0161aju tako da Bog mo\u017ee pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.\"\n3:19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i di\u0161u jednakim dahom, i \u010dovjek ni\u010dim ne nadma\u0161uje zvijer, jer sve je ispraznost.\n3:20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vra\u0107aju.\n3:21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?\n3:22 Uvi\u0111am da \u010dovjeku druge sre\u0107e nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko \u0107e ga dovesti do toga da dozna \u0161to \u0107e biti poslije njega?\n4:1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se \u010dine pod suncem, i gle, suze potla\u010denih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tla\u010diteljske ruke, a za\u0161titnika niotkuda.\n4:2 Zato sretnima smatram mrtve koji su ve\u0107 pomrli; sretniji su od \u017eivih \u0161to jo\u0161 \u017eive.\n4:3 A od obojih je sretniji onaj koji jo\u0161 nije postao, koji nije vidio zlih djela \u0161to se \u010dine pod suncem.\n4:4 Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja \u010dovjeku zavist njegova bli\u017enjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.\n4:5 Bezumnik prekri\u017ei ruke i izjeda sebe.\n4:6 Bolja je puna \u0161aka u miru nego obje pregr\u0161ti mu\u010dna rada i puste tlapnje.\n4:7 I jo\u0161 jednu opazih ispraznost pod suncem:\n4:8 \u010covjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; o\u010di mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mu\u010dim i uskra\u0107ujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.\n4:9 Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju pla\u0107u za svoj trud.\n4:10 Padne li jedan, drugi \u0107e ga podi\u0107i; a te\u0161ko jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.\n4:11 Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako \u0107e se samac zagrijati?\n4:12 I ako tko udari na jednoga, dvojica \u0107e mu se oprijeti; i trostruko se u\u017ee ne kida brzo.\n4:13 Bolji je mladi\u0107 siroma\u0161an a mudar nego kralj star a lud, koji vi\u0161e ne zna za savjet.\n4:14 Jer mladi\u0107 mo\u017ee izi\u0107i iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.\n4:15 Opazih kako svi koji \u017eive i hode pod suncem pristaju uz mladi\u0107a, uz nastupnika koji ga naslijedi.\n4:16 On stupa na \u010delo bezbrojnih podanika i kasniji se nara\u0161taji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.\n4:17 Kad odlazi\u0161 u Bo\u017eji dom, pazi na korake svoje. Pri\u0111i da mogne\u0161 \u010duti - \u017ertva je valjanija nego prinos lu\u0111aka, jer oni i ne znaju da \u010dine zlo.\n5:1 Ne nagli ustima svojim i ne \u017euri se s rije\u010dima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato \u0161tedi svoje rije\u010di.\n5:2 San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mno\u0161tva rije\u010di.\n5:3 Kad zavjetuje\u0161 \u0161togod Bogu, odmah to izvr\u0161i, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.\n5:4 Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvr\u0161iti zavjeta.\n5:5 Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred an\u0111elom da je bilo nehotice. Za\u0161to pru\u017eati Bogu priliku da se srdi na rije\u010d tvoju i uni\u0161ti djelo tvojih ruku?\n5:6 Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rije\u010di - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.\n5:7 Ako vidi\u0161 gdje tla\u010de siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne \u010dudi se tomu, jer nad visokim stra\u017ei vi\u0161i, a nad njim najvi\u0161i.\n5:8 Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemlji\u0161tu.\n5:9 Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.\n5:10 Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim \u0161to ga o\u010dima gleda?\n5:11 Sladak je dan radi\u0161i, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogata\u0161u zaspati.\n5:12 I vidjeh te\u0161ko zlo pod suncem: skupljeno blago \u0161to je na propast svojemu vlasniku.\n5:13 Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu \u0161to mu se rodi ne ostane ni\u0161ta.\n5:14 Gol je iza\u0161ao iz utrobe majke svoje i tako \u0107e gol i oti\u0107i kakav je i do\u0161ao; ni\u0161ta nema od svega svojeg truda da ponese.\n5:15 I to je te\u0161ko zlo \u0161to tako odlazi kako je i do\u0161ao; pa kakva mu je korist \u0161to se u vjetar mu\u010dio.\n5:16 Sve svoje dane \u017eivi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srd\u017ebi.\n5:17 Ovo, stoga, zaklju\u010dujem: prava je sre\u0107a \u010dovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se mu\u010di pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosu\u0111ena.\n5:18 Pa ako je \u010dovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih u\u017eiva i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.\n5:19 Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog \u017eivota, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.\n6:1 I vidjeh: ima jo\u0161 jedno zlo pod suncem i te\u0161ko ti\u0161ti ljude.\n6:2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i po\u010dasti te ima sve \u0161to mu du\u0161a po\u017eeli, ali mu ne udijeli da to i u\u017eiva, nego u\u017eiva tu\u0111inac. To je ispraznost i grdna nevolja.\n6:3 I velim: bolje je nedono\u0161\u010de od onoga koji bi rodio stotinu djece i \u017eivio mnogo godina, a sam se ne bi nau\u017eio dobra niti bi imao pogreba;\n6:4 jer je nedono\u0161\u010de uzalud do\u0161lo i u tamu oti\u0161lo i ime mu je tamom pokriveno;\n6:5 sunca \u010dak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.\n6:6 Pa kad bi takav \u017eivio i dvije tisu\u0107e godina, a svojeg dobra ne bi u\u017eivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?\n6:7 \u010covjek se trudi samo da bi jeo, a \u017eeludac njegov nikad da se nasiti.\n6:8 Jer po \u010demu je mudrac bolji od lu\u0111aka i \u0161to re\u0107i o siromahu koji se umije dr\u017eati pred ljudima?\n6:9 Bolje je o\u010dima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.\n6:10 \u0160to je ve\u0107 bilo, ime ima; i zna se \u0161to je \u010dovjek; i on se ne mo\u017ee parbiti s ja\u010dim od sebe.\n6:11 \u0160to vi\u0161e rije\u010di, to ve\u0107a ispraznost svega, i koja je od toga korist \u010dovjeku?\n6:12 Tko zna \u0161to je dobro \u010dovjeku u \u017eivotu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno \u017eivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko \u0107e kazati \u010dovjeku \u0161to \u0107e biti poslije njega pod suncem?\n7:1 Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan ro\u0111enja.\n7:2 Bolje je i\u0107i u ku\u0107u gdje je \u017ealost nego u ku\u0107u gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga \u010dovjeka, i tko je \u017eiv, nek' primi k srcu!\n7:3 Bolji je jad nego smijeh, jer pod \u017ealosnim licem srce je radosno.\n7:4 Srce je mudrih ljudi u ku\u0107i \u017ealosti, a srce bezumnih u ku\u0107i veselja.\n7:5 Bolje je poslu\u0161ati ukor mudra \u010dovjeka negoli slu\u0161ati hvalospjev lu\u0111aka.\n7:6 Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh lu\u0111aka, i to je ispraznost.\n7:7 Jer smijeh od mudraca \u010dini lu\u0111aka i veselje kvari srce.\n7:8 Bolji je svr\u0161etak stvari nego njezin po\u010detak i bolja je strpljivost od oholosti.\n7:9 Ne nagli u srd\u017ebu, jer srd\u017eba po\u010diva u srcu lu\u0111aka.\n7:10 Ne pitaj za\u0161to su negda\u0161nja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.\n7:11 Mudrost je dragocjena ba\u0161tina i probitak onima na koje sunce sja.\n7:12 Jer kao \u0161to je novac za\u0161tita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome \u0161to izbavlja onoga tko je ima.\n7:13 Pogledaj djela Bo\u017eja; tko mo\u017ee ispraviti \u0161to je on iskrivio?\n7:14 U sretan dan u\u017eivaj sre\u0107u, a u zao dan razmi\u0161ljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da \u010dovjek ne otkrije ni\u0161ta od svoje budu\u0107nosti.\n7:15 Sva\u0161ta vidjeh u svojemu ni\u0161tavnom \u017eivotu: pravednik propada unato\u010d svojoj pravednosti, a bezbo\u017enik i dalje \u017eivi unato\u010d svojoj bezbo\u017enosti.\n7:16 Ne budi prepravedan i ne budi premudar; za\u0161to da se uni\u0161tava\u0161?\n7:17 Ne budi preopak i ne budi lud; za\u0161to bi umro prije vremena?\n7:18 Dobro je da dr\u017ei\u0161 jedno, ali ni drugo ne pu\u0161taj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.\n7:19 Mudrost mudraca ve\u0107u mo\u0107 daje gradu nego deset mogu\u0107nika.\n7:20 Na zemlji nema pravednika koji, \u010dine\u0107i dobro, ne bi nikad sagrije\u0161io.\n7:21 I jo\u0161 jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; \u010dut \u0107e\u0161 mo\u017eda da te sluga tvoj proklinjao;\n7:22 a zna tvoje srce kako si i ti \u010desto druge proklinjao.\n7:23 Sve sam to mudro\u0161\u0107u isku\u0161ao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedoku\u010diva.\n7:24 Ono \u0161to jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i prona\u0111e?\n7:25 I jo\u0161 jednom poku\u0161ah istra\u017eiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opa\u010dinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.\n7:26 Otkrih da ima ne\u0161to gor\u010de od smrti - \u017eena, ona je zamka, srce joj je mre\u017ea, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmi\u010de joj, a gre\u0161nik je njezin su\u017eanj.\n7:27 Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.\n7:28 I jo\u0161 sam tra\u017eio, ali bez uspjeha. Na\u0111oh \u010dovjeka - jednog od tisu\u0107u, a \u017eene ne na\u0111oh me\u0111u svima nijedne.\n7:29 Otkrih ovo: Bog stvori \u010dovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.\n8:1 Tko je kao mudrac? Tko jo\u0161 umije tuma\u010diti stvari? Mudrost \u010dovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namr\u0161teni lik.\n8:2 Zato velim: slu\u0161aj kraljevu zapovijed zbog Bo\u017eje zakletve.\n8:3 Ne nagli da je prekr\u0161i\u0161: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on \u010dini kako mu odgovara.\n8:4 Jer kraljeva je rije\u010d najja\u010da, i tko ga smije pitati: \"\u0160to \u010dini\u0161?\"\n8:5 Tko se dr\u017ei zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud.\n8:6 Jer postoji vrijeme i sud za sve, i \u010dovjeka veoma tereti nedjelo njegovo\n8:7 jer on ne zna \u0161to \u0107e biti; a tko mu mo\u017ee kazati kad \u0107e \u0161to biti?\n8:8 Vjetar nitko ne mo\u017ee svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opa\u010dina izbavlja onoga koji je \u010dini.\n8:9 Sve ovo vidjeh paze\u0107i na sve \u0161to se \u010dini pod suncem, kad \u010dovjek vlada nad \u010dovjekom na njegovu nesre\u0107u.\n8:10 Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga \u0161to su tako \u010dinili. I to je ispraznost.\n8:11 Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono \u010diniti zlo.\n8:12 I gre\u0161nik koji \u010dini zlo i sto puta, dugo \u017eivi. Ja ipak znam da \u0107e biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje.\n8:13 Ali opak \u010dovjek ne\u0107e biti sretan i ne\u0107e produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga.\n8:14 Ali je na zemlji ispraznost te pravednike sti\u017ee sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.\n8:15 Zato slavim veselje, jer nema \u010dovjeku sre\u0107e pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za \u017eivota koji mu Bog dade pod suncem.\n8:16 Poslije svih napora da doku\u010dim mudrost, poku\u0161ah spoznati \u0161to se radi na zemlji. Uistinu, \u010dovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni no\u0107u.\n8:17 Promatram cjelokupno djelo Bo\u017eje: i odista - nitko ne mo\u017ee doku\u010diti ono \u0161to se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se \u010dovjek trudio da otkrije, nikad ne mo\u017ee otkriti. Pa ni mudrac to ne mo\u017ee otkriti, iako misli da zna.\n9:1 Razmi\u0161ljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Bo\u017ejoj ruci; i \u010dovjek ne razumije ni ljubavi ni mr\u017enje, i njemu su obje ispraznost.\n9:2 Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, \u010distomu i ne\u010distomu, onomu koji \u017ertvuje kao i onomu koji ne \u017ertvuje; jednako dobru kao i gre\u0161niku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.\n9:3 Najgore je od svega \u0161to biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok \u017eive, a potom se pridru\u017euju mrtvima.\n9:4 Jer onaj tko je me\u0111u \u017eivima, ima nade: i \u017eiv pas vi\u0161e vrijedi nego mrtav lav.\n9:5 \u017divi barem znaju da \u0107e umrijeti, a mrtvi ne znaju ni\u0161ta niti imaju vi\u0161e nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.\n9:6 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mr\u017enje, i zavisti, i vi\u0161e nemaju udjela ni u \u010dem \u0161to biva pod suncem.\n9:7 Zato s rado\u0161\u0107u jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu ve\u0107 prije svidjelo tvoje djelo.\n9:8 U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi.\n9:9 U\u017eivaj \u017eivot sa \u017eenom koju ljubi\u0161 u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u \u017eivotu i u trudu kojim se trudi\u0161 pod suncem.\n9:10 I \u0161to god nakani\u0161 u\u010diniti, u\u010dini dok mo\u017ee\u0161, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ide\u0161.\n9:11 Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za u\u010dene, jer vrijeme i kob sve ih dosti\u017ee.\n9:12 \u010covjek ne zna svoga \u010dasa: kao ribe ulovljene u podmukloj mre\u017ei, i kao ptice u zamku uhva\u0107ene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.\n9:13 Jo\u0161 vidjeh pod suncem i ovu \"mudrost\" koja mi se u\u010dini velikom:\n9:14 Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podi\u017ee oko njega velike opsadne tornjeve.\n9:15 Ali se u njemu na\u0111e \u010dovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudro\u0161\u0107u, a poslije se nitko nije sje\u0107ao toga \u010dovjeka.\n9:16 Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slu\u0161aju njegove rije\u010di.\n9:17 Blage se rije\u010di mudraca bolje \u010duju nego vika zapovjednika nad lu\u0111acima.\n9:18 Mudrost vi\u0161e vrijedi nego bojno oru\u017eje, ali jedan jedini gre\u0161nik pokvari mnogo dobra.\n10:1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti ja\u010de je od mudrosti i \u010dasti.\n10:2 Mudrac kro\u010di pravim putem, a lu\u0111ak krivim.\n10:3 Dovoljno je da lu\u0111ak po\u0111e putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.\n10:4 Ako se na te digne vladao\u010dev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost spre\u010dava velike grijehe.\n10:5 Ima zlo \u0161to ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:\n10:6 ludost se podi\u017ee na najvi\u0161a mjesta, a veliki zauzimaju niske polo\u017eaje.\n10:7 Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pje\u0161ice kao sluge.\n10:8 Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ru\u0161i zid, ujeda ga zmija.\n10:9 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, mo\u017ee nastradati.\n10:10 Kad zatupi \u017eeljezo i o\u0161trica mu nije nabru\u0161ena, tada treba vi\u0161e snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.\n10:11 Ako zmija ujede prije \u010daranja, ni\u0161ta onda op\u010daratelj ne koristi.\n10:12 Pune su miline rije\u010di iz usta mudraca, a bezumnika upropa\u0161\u0107uju njegove usne.\n10:13 On po\u010dinje svoje besjede ludo\u0161\u0107u i svr\u0161ava ih potpunim bezumljem.\n10:14 Lu\u0111ak previ\u0161e govori: \u010dovjek ne poznaje budu\u0107nost, i tko mu mo\u017ee kazati \u0161to \u0107e poslije njega biti?\n10:15 Lu\u0111ake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne mo\u017ee u grad.\n10:16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se ve\u0107 ujutro goste.\n10:17 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.\n10:18 S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige proki\u0161njava ku\u0107a.\n10:19 Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava \u017eivot, a novci pribavljaju sve.\n10:20 Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj lo\u017enici ne kuni bogata\u0161a, jer \u0107e ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.\n11:1 Baci kruh svoj na vodu i na\u0107i \u0107e\u0161 ga poslije mnogo vremena.\n11:2 Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne zna\u0161 kakvo \u0107e zlo zadesiti zemlju.\n11:3 Kad se oblaci napune ki\u0161om, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.\n11:4 Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne \u017eanje.\n11:5 Kao \u0161to ne zna\u0161 koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne \u017eene, tako ne zna\u0161 ni djela Boga koji sve tvori.\n11:6 Ujutro sij svoje sjeme, a nave\u010der nek' ti ruka ne po\u010diva. Jer ne zna\u0161 da li \u0107e biti bolje ovo ili ono, ili \u0107e oboje biti jednako dobro.\n11:7 Ljupka je svjetlost i ugodno je o\u010dima vidjeti sunce.\n11:8 Ali ako \u010dovjek \u017eivi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da \u0107e tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve \u0161to \u0107e do\u0107i.\n11:9 Zato se raduj, mladi\u0107u, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladena\u0161tva; idi putovima svoga srca i slijedi \u017eelje svojih o\u010diju; ali znaj da \u0107e ti za sve to suditi Bog.\n11:10 Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.\n12:1 I sje\u0107aj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego do\u0111u zli dani i prispiju godine kad \u0107e\u0161 re\u0107i: \"Ne mile mi se.\"\n12:2 Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza ki\u0161e.\n12:3 U dan kad zadrhte \u010duvari ku\u0107e i pognu se junaci, i dosa\u0111uju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;\n12:4 kad se zatvore uli\u010dna vrata, oslabi \u0161um mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.\n12:5 Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne ska\u010de vi\u0161e, i koprov plot puca, jer \u010dovjek ide u svoj vje\u010dni dom! A narika\u010de ve\u0107 se kre\u0107u ulicama.\n12:6 Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vr\u010d na izvoru i slomi to\u010dak na bunaru;\n12:7 i vrati se prah u zemlju kao \u0161to je iz nje i do\u0161ao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.\n12:8 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.\n12:9 A osim toga \u0161to je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod u\u010dio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.\n12:10 Ujedno se Propovjednik trudio prona\u0107i prikladne rije\u010di i izravno izraziti istinu.\n12:11 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima slu\u017ei na dobro svojega stada.\n12:12 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napi\u0161e knjiga i da mnogo u\u010denje umara tijelo.\n12:13 \u010cujmo svemu zavr\u0161nu rije\u010d: \"Boj se Boga, izvr\u0161uj njegove zapovijedi, jer - to je sav \u010dovjek.\"\n12:14 Jer sva \u0107e skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.","title":"Croatian Bible: Ecclesiastes","type":"page"}