{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/eze.htm","path":"bib/wb/cro/eze.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/eze.htm","text":"1:1 Godine tridesete, \u010detvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah me\u0111u izgnanicima na rijeci Kebaru, otvori\u0161e se nebesa i ja ugledah bo\u017eanska vi\u0111enja.\n1:2 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedo\u0161e u izgnanstvo kralja Jojakima -\n1:3 rije\u010d Jahvina do\u0111e Ezekielu, sinu Buzijevu, sve\u0107eniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.\n1:4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukte\u0107i oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, ne\u0161to nalik na sjajnu kovinu.\n1:5 Usred toga ne\u0161to kao \u010detiri bi\u0107a, obli\u010djem sli\u010dna \u010dovjeku;\n1:6 svako od njih sa \u010detiri obraza, u svakoga \u010detiri krila.\n1:7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.\n1:8 Ispod krila imahu na sve \u010detiri strane ruke \u010dovje\u010dje. I svako od njih \u010detvero ima\u0161e svoj obraz i svoja krila.\n1:9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idu\u0107i, ne okretahu se: svako se naprijed kreta\u0161e.\n1:10 I u sva \u010detiri bija\u0161e lice \u010dovje\u010dje; u sva \u010detiri zdesna lice lavlje; u sva \u010detiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva \u010detiri.\n1:11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako ima\u0161e dva krila \u0161to se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.\n1:12 I svako i\u0111a\u0161e samo naprijed. A i\u0111ahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idu\u0107i.\n1:13 A posred tih bi\u0107a vidjelo se kao neko u\u017eareno ugljevlje, kao goru\u0107e zublje koje se me\u0111u njima kretahu; iz ognja sijeva\u0161e i munje bljeskahu.\n1:14 Bi\u0107a tr\u010dahu i opet se vra\u0107ahu poput munje.\n1:15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od \u010detiri bi\u0107a po jedan to\u010dak.\n1:16 To\u010dkovi bijahu sli\u010dni krizolitu, sva \u010detiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan to\u010dak u drugome.\n1:17 U kretanju mogli su i\u0107i u sva \u010detiri smjera a nisu se morali okretati.\n1:18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune o\u010diju.\n1:19 Kad bi bi\u0107a krenula, krenuli bi s njima i to\u010dkovi; kad bi se bi\u0107a sa tla podigla, i to\u010dkovi se podizahu.\n1:20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i to\u010dkovi podizali, jer duh bi\u0107a bija\u0161e u to\u010dkovima.\n1:21 Pa kad su bi\u0107a krenula, i to\u010dkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i to\u010dkovi; kad se ona sa tla dizahu, i to\u010dkovi se s njima podizahu, jer duh bi\u0107a bija\u0161e u to\u010dkovima.\n1:22 Nad glavama bi\u0107a bija\u0161e ne\u0161to kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.\n1:23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.\n1:24 \u010cuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bi\u0107a zaustavila, spustila bi krila.\n1:25 Sa svoda nad njihovim glavama \u010dula se grmljavina.\n1:26 Ispod svoda nad njihovim glavama bija\u0161e ne\u0161to kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki \u010dovjek.\n1:27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova navi\u0161e i od njegovih bokova nani\u017ee ne\u0161to poput ognja i blijeska na sve strane.\n1:28 Taj blijesak na sve strane bija\u0161e poput duge \u0161to se za ki\u0161nih dana javlja u oblaku. To bija\u0161e ne\u0161to kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ni\u010dice i \u010duh glas koji mi govora\u0161e.\n2:1 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, na noge se, da s tobom govorim!\"\n2:2 OI u\u0111e u me duh, kako mi progovori, te me podi\u017ee na noge i ja \u010duh glas onoga koji mi govora\u0161e.\n2:3 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, \u0161aljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetni\u010dkom \u0161to se odvr\u017ee od mene. Oni i oci njihovi grije\u0161ili su protiv mene sve do dana dana\u0161njega.\n2:4 \u0160aljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod!\n2:5 I poslu\u0161ali oni ili ne poslu\u0161ali - rod su odmetni\u010dki - neka znaju da je prorok me\u0111u vama.\n2:6 A ti, sine \u010dovje\u010dji, ne boj ih se i ne pla\u0161i se rije\u010di njihovih: 'Trnje te okru\u017euje i sjedi\u0161 me\u0111u samim skorpijama.' Ne pla\u0161i se rije\u010di njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetni\u010dki.\n2:7 Govori im moje rije\u010di, poslu\u0161ali oni ili ne poslu\u0161ali, jer rod su odmetni\u010dki.\n2:8 A ti, sine \u010dovje\u010dji, poslu\u0161aj \u0161to \u0107u ti sada re\u0107i: Ne budi odmetnik kao \u0161to su oni rod odmetni\u010dki! Otvori usta i progutaj \u0161to \u0107u ti sada dati!\"\n2:9 I pogledah, a to ruka k meni ispru\u017eena i u njoj, gle, svitak knjige.\n2:10 I razvi se knjiga preda mnom: bija\u0161e ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: \"Naricanje! Jecanje! Jauk!\"\n3:1 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, progutaj \u0161to je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!\"\n3:2 Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak\n3:3 i re\u010de: \"Sine \u010dovje\u010dji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom \u0161to ti ga dajem!\" I pojedoh ga, i bija\u0161e mi u ustima sladak kao med.\n3:4 Re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.\n3:5 Ne \u0161aljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, ve\u0107 te \u0161aljem domu Izraelovu.\n3:6 Ne \u0161aljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslu\u0161ali.\n3:7 A dom te Izraelov ne\u0107e poslu\u0161ati, jer ni mene ne slu\u0161a, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca.\n3:8 Evo, zato \u0107u sada otvrdnuti tvoje lice kao \u0161to je i njihovo i glavu \u0107u tvoju u\u010diniti tvrdoglavom kao \u0161to je njihova.\n3:9 I ne boj ih se i ne pla\u0161i, jer oni su rod odmetni\u010dki!\"\n3:10 Re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, sve rije\u010di \u0161to \u0107u ti re\u0107i uzmi k srcu i poslu\u0161aj ih svojim u\u0161ima.\n3:11 I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslu\u0161ali ili ne poslu\u0161ali!\"\n3:12 Uto me duh podi\u017ee i ja za sobom \u010duh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta.\n3:13 \u010cuh lepet krila onih bi\u0107a - udarahu jedno o drugo - i sna\u017enu \u0161kripu to\u010dkova \u0161to se s njima kretahu i zaglu\u0161nu jeku jakoga glasa.\n3:14 Tada me duh prihvati i ponese. I ja i\u0111ah ogor\u010den i gnjevna srca, a ruka me Jahvina \u010dvrsto pritisla.\n3:15 Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji \u017eivljahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh me\u0111u njima sedam dana kao omamljen.\n3:16 Poslije sedam dana do\u0111e mi opet rije\u010d Jahvina:\n3:17 \"Sine \u010dovje\u010dji, postavljam te za \u010duvara doma Izraelova. I ti \u0107e\u0161 rije\u010di iz mojih usta slu\u0161ati i opominjat \u0107e\u0161 ih u moje ime.\n3:18 Kad bezbo\u017eniku reknem: 'Umrijet \u0107e\u0161', a ti ga ne opomene\u0161 i ne odvrati\u0161 od zla puta njegova kako bi mu \u017eivot spasio, on \u0107e umrijeti sa svojega bezakonja, ali \u0107u ja od tebe tra\u017eiti ra\u010dun za krv njegovu.\n3:19 A kad opomene\u0161 bezbo\u017enika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on \u0107e umrijeti zbog svoje krivice, a ti \u0107e\u0161 spasiti svoj \u017eivot.\n3:20 Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane \u010diniti nepravdu, postavit \u0107u mu zamku i umrijet \u0107e jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet \u0107e, i njegova se pravedna djela vi\u0161e ne\u0107e spominjati, ali \u0107u od tebe tra\u017eiti ra\u010dun za krv njegovu.\n3:21 Ako li ti pravednika opomene\u0161 da ne grije\u0161i, i on zaista prestane grije\u0161iti, \u017eivjet \u0107e jer je prihvatio opomenu, a i ti \u0107e\u0161 spasiti \u017eivot svoj.\"\n3:22 Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi re\u010de: \"Ustani i si\u0111i u dolinu da ondje s tobom govorim!\"\n3:23 Ustadoh tada i si\u0111oh u dolinu, i gle: Slava Jahvina staja\u0161e ondje, sli\u010dna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ni\u010dice.\n3:24 Jahvin duh u\u0111e u me, osovi me na noge i re\u010de: \"Idi i zatvori se u domu svojemu!\n3:25 Na te \u0107u, evo, sine \u010dovje\u010dji, staviti u\u017ead i svezati te i vi\u0161e ne\u0107e\u0161 izlaziti.\n3:26 I jezik \u0107u ti zalijepiti za nepce te \u0107e\u0161 onijemjeti i ne\u0107e\u0161 ih vi\u0161e karati, jer su rod odmetni\u010dki.\n3:27 A kad ti ja progovorim, otvorit \u0107u ti usta i ti \u0107e\u0161 im re\u0107i: Ovako govori Jahve Gospod! I tko ho\u0107e slu\u0161ati, neka slu\u0161a, a tko ne\u0107e, neka ne slu\u0161a, jer su rod odmetni\u010dki.\n4:1 A ti, sine \u010dovje\u010dji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem.\n4:2 Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo.\n4:3 Zatim uzmi gvozdenu plo\u010du i postavi je kao gvozden bedem izme\u0111u sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit \u0107e opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu!\n4:4 Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana bude\u0161 tako le\u017eao, toliko \u0107e\u0161 dana nositi njihov grijeh.\n4:5 Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit \u0107e\u0161 grijeh doma Izraelova.\n4:6 A kad to zavr\u0161i\u0161, \u010detrdeset \u0107e\u0161 dana le\u017eati na desnoj strani da nosi\u0161 grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu.\n4:7 Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pru\u017ei golu desnicu i prorokuj protiv njega.\n4:8 A ja \u0107u te u\u017eetima vezati da se ne mo\u017ee\u0161 okretati s jedne strane na drugu dok ne navr\u0161i\u0161 dane svoje opsade.\n4:9 Uzmi p\u0161enice, je\u010dma, boba, le\u0107e, prosa i ra\u017ei, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest \u0107e\u0161 ga onoliko dana koliko bude\u0161 le\u017eao na svojoj strani: sto i devedeset dana.\n4:10 Jelo \u0161to \u0107e\u0161 ga jesti bit \u0107e izmjereno; dvadeset \u0161ekela na dan; a jest \u0107e\u0161 ga u odre\u0111eno vrijeme.\n4:11 I vodu \u0107e\u0161 piti na mjeru: \u0161estinu hina. Pit \u0107e\u0161 je u odre\u0111eno vrijeme.\n4:12 A jest \u0107e\u0161 poga\u010du od je\u010dma \u0161to \u0107e\u0161 je pred njima ispe\u0107i na ljudskim izmetinama.\"\n4:13 I re\u010de: \"Tako \u0107e sinovi Izraelovi jesti svoj ne\u010disti kruh me\u0111u narodima me\u0111u koje \u0107u ih izagnati.\"\n4:14 Ja mu odgovorih: \"Jao, Jahve Gospode, gle, moja du\u0161a nije okaljana, jer se od djetinjstva jo\u0161 ne okusih ni\u010dega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad u\u0111e meso ne\u010disto.\"\n4:15 A on \u0107e: \"Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispe\u010de\u0161 kruh!\"\n4:16 Jo\u0161 mi re\u010de: \"Sine \u010dovje\u010dji, uni\u0161tit \u0107u u Jeruzalemu posljednju pri\u010duvu kruha, i jest \u0107e kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit \u0107e vodu na mjeru i sa zebnjom.\n4:17 Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu!\n5:1 A ti, sine \u010dovje\u010dji, uzmi ma\u010d nao\u0161tren, uzmi ga kao britvu brija\u010dku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli.\n5:2 Tre\u0107inu spali posred grada ognjem kad se navr\u0161e dani tvoje opsade; tre\u0107inu uzmi i sasijeci ma\u010dem oko grada; tre\u0107inu baci u vjetar - i svoj \u0107u ma\u010d trgnuti na njih.\n5:3 Uzmi malo i zave\u017ei u skute haljine.\n5:4 Od toga opet ne\u0161to uzmi, baci u vatru i spali: odatle \u0107e se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!\"\n5:5 Ovako govori Jahve Gospod: \"Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u sredi\u0161te naroda, okru\u017eih ga zemljama!\n5:6 Ali se on odupro mojim naredbama ve\u0107ma nego pogani, zakonima mojim ve\u0107ma nego zemlje koje ga okru\u017euju.\"\n5:7 Stoga ovako govori Jahve Gospod: \"Buntovniji ste od naroda koji vas okru\u017euju, ne hodite po mojim zakonima i ne vr\u0161ite ni mojih naredaba ni naredaba okolnih naroda.\"\n5:8 Zato ovako govori Jahve Gospod: \"Evo i mene protiv tebe! Izvr\u0161it \u0107u sud svoj nad tobom na o\u010di svih naroda.\n5:9 Zbog tvojih gadosti u\u010dinit \u0107u s tobom \u0161to jo\u0161 ne u\u010dinih nikada nit \u0107u ikad u\u010diniti:\n5:10 posred tebe o\u010devi \u0107e jesti sinove, a sinovi o\u010deve; izvr\u0161it \u0107u sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima!\n5:11 \u017divota mi moga! - rije\u010d je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Sveti\u0161te. I ja \u0107u sada brijati i oko se moje ne\u0107e sa\u017ealiti i ne\u0107u se smilovati:\n5:12 tre\u0107ina \u0107e tvojih \u017eitelja posred tebe od kuge skon\u010dati i od gladi umrijeti; tre\u0107ina \u0107e oko tebe od ma\u010da pasti; tre\u0107inu \u0107u predati vjetrovima - i ma\u010d \u0107u svoj trgnuti na njih!\n5:13 Tako \u0107u iskaliti gnjev svoj i smirit \u0107e se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat \u0107e da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao.\n5:14 Opusto\u0161it \u0107u te, izvrgnut \u0107u te ruglu naroda koji te okru\u017euju, na o\u010di svim prolaznicima.\n5:15 Da, bit \u0107e\u0161 na ruglo i sramotu, opomena i u\u017eas okolnim narodima kad izvr\u0161im protiv tebe sve svoje sudove ka\u017enjavaju\u0107i gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh!\n5:16 I kad na vas pustim ljute strijele gladi \u0161to zatiru, koje \u0107u pustiti na vas da vas uni\u0161tim i gla\u0111u zatrem - uni\u0161tit \u0107u vam i posljednju pri\u010duvu kruha.\n5:17 A povrh gladi pustit \u0107u na vas i divlje zvijeri koje \u0107e ti djecu rastrgati; kuga \u0107e te i krv preplaviti: pod ma\u010d \u0107u te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!\"\n6:1 Tada mi do\u0111e rije\u010d Jahvina i re\u010de:\n6:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih.\n6:3 Reci: 'Gore Izraelove, \u010dujte rije\u010d Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i bre\u017euljci, jaruge i doline, evo, spustit \u0107u ma\u010d na vas i oborit \u0107u uzvi\u0161ice va\u0161e!\n6:4 Opustjet \u0107e \u017ertvenici va\u0161i i poru\u0161it \u0107e se stupovi va\u0161i, a va\u0161e poginule pred kumire \u0107u vam baciti.\n6:5 Pobacat \u0107u trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat \u0107u kosti va\u0161e oko \u017ertvenika va\u0161ih!\n6:6 Gdje god boravili, gradovi \u0107e va\u0161i biti opusto\u0161eni, uzvi\u0161ice poharane, \u017ertvenici \u0107e vam opustjeti i biti uni\u0161teni, kumiri \u0107e va\u0161i biti oboreni i nestat \u0107e ih, stupovi \u0107e va\u0161i biti smrvljeni, sva \u0107e djela va\u0161a propasti.\n6:7 Me\u0111u vas \u0107e padati poginuli, i znat \u0107ete da sam ja Jahve!\n6:8 Ali \u0107u ipak po\u0161tedjeti neke od vas: ti \u0107e me\u0111u narodima ute\u0107i ma\u010du kad se raspr\u0161ite po zemljama.\n6:9 Tada \u0107e se pre\u017eivjeli me\u0111u vama spomenuti mene me\u0111u narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubni\u010dko \u0161to se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubni\u010dke o\u010di \u0161to po\u0111o\u0161e za kumirima njihovim. I tada \u0107e sami sebi omrznuti zbog nedjela \u0161to ih po\u010dini\u0161e gadostima svojim.\n6:10 I spoznat \u0107e da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da \u0107u ih udariti svim tim zlom.'\"\n6:11 Ovako govori Jahve Gospod: \"Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom \u0107e Izraelov pasti od ma\u010da, gladi i kuge!\n6:12 Tko bude daleko, od kuge \u0107e umrijeti; tko bude blizu, od ma\u010da \u0107e pasti, i tko bude opkoljen, od gladi \u0107e izdahnuti! Tako \u0107u gnjev iskaliti na njima\n6:13 i spoznat \u0107e da sam ja Jahve kad im poginuli budu le\u017eali me\u0111u kumirima oko \u017ertvenika na svakome povi\u0161em bre\u017euljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim.\n6:14 Ruku \u0107u podi\u0107i na njih i svu \u0107u im zemlju pretvoriti u pusto\u0161, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat \u0107e da sam ja Jahve!\"\n7:1 Opet mi do\u0111e rije\u010d Jahvina i re\u010de:\n7:2 \"Ti, sine \u010dovje\u010dji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primi\u010de se kraj: bli\u017ei se konac zemlji na sve \u010detiri strane svijeta!\n7:3 Sada je i tebi kraj: gnjev \u0107u svoj na te izliti, sudit \u0107u ti prema putovima tvojim i na te \u0107u oboriti sve gadosti tvoje!\n7:4 I moje te o\u010di ne\u0107e po\u017ealiti, ne\u0107u ti se smilovati, nego \u0107u te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje \u0107e gadosti u tebi ostati. I znat \u0107ete da sam ja Jahve.'\"\n7:5 Ovako govori Jahve: \"Jedna nesre\u0107a, evo, dolazi!\n7:6 Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!\n7:7 Kolo ti udesa dolazi, stanovni\u010de zemlje! Dolazi tvoj \u010das, bli\u017ei se dan: strava je, a ne radost u gorama.\n7:8 Eto, uskoro \u0107u na te izliti gnjev i iskalit \u0107u na tebi srd\u017ebu svoju! Sudit \u0107u ti prema putovima tvojim i oborit \u0107u na te sve gadosti tvoje.\n7:9 I moje te o\u010di ne\u0107e po\u017ealiti, ne\u0107u ti se smilovati, nego \u0107u ti platiti prema putovima tvojim i tvoje \u0107e gadosti u tebi ostati! I spoznat \u0107ete da sam ja Jahve koji bije.\n7:10 Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut ve\u0107 cvjeta i oholost pupa,\n7:11 a nasilje se podi\u017ee kao \u017eezlo bezbo\u017enosti! I nitko ne\u0107e ostati od njih, nitko od njihova mno\u0161tva. Ni\u0161ta od njihove buke, nema u njima vrijednosti.\n7:12 Ide vrijeme, bli\u017ei se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo.\n7:13 Jer tko proda, ne\u0107e vi\u0161e dobiti \u0161to je prodao, i nitko ne\u0107e bezakonjem oja\u010dati \u017eivot!\n7:14 Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kre\u0107e u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bu\u010dno mno\u0161tvo.\n7:15 Vani - ma\u010d, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od ma\u010da \u0107e poginuti, a tko u gradu, glad \u0107e ga i kuga uni\u0161titi.\n7:16 Koji uteku, sklonit \u0107e se u gore kao dolinski golubovi, a ja \u0107u ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova,\n7:17 i sve \u0107e ruke klonuti, a koljena \u0107e svima malaksati.\n7:18 U kostrijet \u0107e se odjenuti, trepet \u0107e ih obuzeti, sva \u0107e lica sramota pokriti, sve \u0107e im glave o\u0107elavjeti!\n7:19 Srebro svoje pobacat \u0107e na ulice, a zlato \u0107e smatrati izmetom: u dan srd\u017ebe Jahvine ni srebro ni zlato ne\u0107e ih izbaviti, du\u0161e im ne\u0107e mo\u0107i nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotako\u0161e na grijeh.\n7:20 Uzoholi\u0161e se zbog divnoga nakita svojega; od njega napravi\u0161e kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.\n7:21 Dat \u0107u ga u ruke tu\u0111incima da oplijene, razgrabe i oskvrnu.\n7:22 Odvratit \u0107u od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju u\u0111u provalnici i neka je oskvrnu!\n7:23 Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zlo\u010dina koji zaslu\u017euju smrt i grad prepun nasilja!\n7:24 Zato \u0107u dovesti najgore narode da ba\u0161tine njihove domove. Slomit \u0107u oholost nasilnika, i sveti\u0161ta njihova bit \u0107e oskvrnjena.\n7:25 Dolazi tjeskoba! Tra\u017eit \u0107e mir, a mira biti ne\u0107e!\n7:26 Dolazit \u0107e nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tra\u017eit \u0107e se vi\u0111enje u proroka; u sve\u0107enika ne\u0107e vi\u0161e biti Zakona ni u starje\u0161ina savjeta!\n7:27 Kralj \u0107e protu\u017eiti, a kneza \u0107e spopasti u\u017eas i ruke \u0107e puku zadrhtati, jer \u0107u ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit \u0107u im prema sudovima njihovim. I znat \u0107e da sam ja Jahve.\"\n8:1 Godine \u0161este, \u0161estoga mjeseca, petoga dana, dok sje\u0111ah u svojoj ku\u0107i, a preda mnom starje\u0161ine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.\n8:2 Pogledah, i gle: tu kao neki \u010dovjek; od njegovih kao bokova nani\u017ee oganj, a od njegovih kao bokova navi\u0161e bljeskanje, ne\u0161to poput usijane kovine.\n8:3 Ispru\u017ei ne\u0161to nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podi\u017ee izme\u0111u zemlje i neba i ponese me u bo\u017eanskome vi\u0111enju u Jeruzalem, na ulaz unutra\u0161njih vrata, \u0161to su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.\n8:4 I gle, ondje bija\u0161e Slava Boga Izraelova, kao \u0161to je vidjeh u dolini.\n8:5 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, podigni o\u010di prema sjeveru!\" I podigoh o\u010di prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bija\u0161e i na sjeveru, kraj vrata \u017ertvenika, na strani prema ulazu.\n8:6 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, vidi\u0161 li \u0161to oni ovdje \u010dine? Velike su to gnusobe \u0161to ih dom Izraelov ovdje \u010dini, samo da me udalji iz mojega Sveti\u0161ta. A vidjet \u0107e\u0161 i gorih gnusoba!\"\n8:7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.\n8:8 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, probij taj zid!\" Probih zid, a ono - ulaz!\n8:9 I re\u010de mi: \"U\u0111i i pogledaj strahovite gadosti \u0161to se ovdje \u010dine!\"\n8:10 U\u0111oh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih \u017eivotinja - sve kumiri doma Izraelova, na\u0161arani na zidu, svuda uokolo.\n8:11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starje\u0161ina doma Izraelova, i me\u0111u njima i \u0160afanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podi\u017ee oblak kada miomirisnoga.\n8:12 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, vidi\u0161 li \u0161to u toj tami rade starje\u0161ine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I jo\u0161 govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!\"\n8:13 I re\u010de mi jo\u0161: \"A vidjet \u0107e\u0161 i gorih gnusoba \u0161to se ovdje \u010dine!\"\n8:14 I povede me do vrata Doma Jahvina \u0161to su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sje\u0111ahu \u017eene i oplakivahu Tamuza.\n8:15 I re\u010de mi: \"Vidi\u0161 li, sine \u010dovje\u010dji? A vidjet \u0107e\u0161 i gorih gnusoba od ovih!\"\n8:16 I povede me u unutra\u0161nje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izme\u0111u trijema i \u017ertvenika, bija\u0161e oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih le\u0111ima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.\n8:17 I re\u010de mi: \"Vidi\u0161 li to, sine \u010dovje\u010dji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba \u0161to ih ovdje \u010dine, nego mi jo\u0161 zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom ma\u0161u?\n8:18 Zato \u0107u i ja sada postupiti s njima jarosno i o\u010di se moje vi\u0161e ne\u0107e sa\u017ealiti i ne\u0107u im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje u\u0161i, ne\u0107u ih usli\u0161iti.\"\n9:1 Tada zagrmje na moje u\u0161i i re\u010de: \"Kazne grada! Pri\u0111ite svaka sa svojim zatornim oru\u017ejem u ruci!\"\n9:2 I gle, do\u0111o\u0161e \u0161estorica ljudi s gornjih vrata, \u0161to su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oru\u017ejem u ruci. Me\u0111u njima bija\u0161e i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. U\u0111o\u0161e oni i stado\u0161e uz tu\u010dani \u017ertvenik.\n9:3 A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdija\u0161e, prema pragu Doma. I pozva \u010dovjeka odjevena u lan, koji ima\u0161e za pojasom pisarski pribor,\n9:4 te mu re\u010de: \"Pro\u0111i gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilje\u017ei \u010dela sviju koji tuguju i pla\u010du zbog gnusoba \u0161to se u njemu \u010dine!\"\n9:5 A drugima re\u010de na moje u\u0161i: \"Po\u0111ite za njim gradom i ubijajte bez milosr\u0111a. O\u010di va\u0161e neka se ne sa\u017eale i nemajte smilovanja.\n9:6 Pobijte starce, mladi\u0107e, djevojke, djecu i \u017eene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Po\u010dnite od mojega Sveti\u0161ta!\" I oni po\u010de\u0161e od starje\u0161ina koji stajahu pred Domom.\n9:7 I re\u010de im: \"Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!\" I oni izi\u0111o\u0161e te zareda\u0161e ubijati gradom.\n9:8 Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ni\u010dice i zavapih: \"Jao, Jahve Gospode! Zar \u0107e\u0161 zaista uni\u0161titi sve \u0161to preostade od Izraela da iskali\u0161 svoj gnjev nad Jeruzalemom?\"\n9:9 Re\u010de mi: \"Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zlo\u010dina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!'\n9:10 I zato se moje o\u010di ne\u0107e sa\u017ealiti i ne\u0107u im se smilovati: djela \u0107u im njihova oboriti na glavu!\"\n9:11 I gle, \u010dovjek odjeven u lan, koji ima\u0161e za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: \"U\u010dinih kako si mi zapovjedio!\"\n10:1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubin\u00c4a pojavi se ne\u0161to kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.\n10:2 I prozbori \u010dovjeku odjevenom u lan: \"U\u0111i me\u0111u to\u010dkove pod kerubinima, uzmi pune pregr\u0161ti \u017eeravice izme\u0111u kerubina i prospi je nad gradom!\" - I on na moje o\u010di u\u0111e me\u0111u kerubine.\n10:3 A kerubini stajahu s desne strane Doma kad \u010dovjek u\u0111e me\u0111u njih. I oblak ispuni sve unutra\u0161nje predvorje,\n10:4 a Slava Jahvina vinu se s kerubin\u00c4a prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.\n10:5 Huka kerubinskih krila razlije\u017ee se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevi\u0161njega.\n10:6 A kad on zapovjedi \u010dovjeku odjevenom u lan: \"Uzmi ognja izme\u0111u to\u010dkova \u0161to su pod kerubinima\", \u010dovjek u\u0111e i stade kraj to\u010dkova.\n10:7 Jedan kerubin pru\u017ei ruku prema ognju \u0161to bija\u0161e me\u0111u kerubinima, uze ga i stavi u ruke \u010dovjeku odjevenom u lan. On ga primi i izi\u0111e.\n10:8 A ispod kerubinskih krila ukaza se ne\u0161to kao ruka \u010dovje\u010dja.\n10:9 Pogledah, i gle: uz kerubine \u010detiri to\u010dka, po jedan uza svakoga. A to\u010dkovi bijahu nalik na kamen krizolit;\n10:10 sva \u010detiri istog oblika i kao da je jedan to\u010dak u drugome.\n10:11 U kretanju mogahu i\u0107i u sva \u010detiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kre\u0107u\u0107i se, nisu morali okretati.\n10:12 Cijelo tijelo u kerubin\u00c4a - le\u0111a, ruke, krila i sva \u010detiri to\u010dka njihova - sve im bija\u0161e posvud naokolo puno o\u010diju.\n10:13 A to\u010dkovi, koliko sam \u010duo, zvahu se \"Kovitlac\".\n10:14 Svaki ima\u0161e po \u010detiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga \u010dovje\u010dje, a u tre\u0107ega lice lavlje, u \u010detvrtoga orlovsko.\n10:15 Tada se kerubini podigo\u0161e u visine. Bijahu to ista bi\u0107a \u0161to ih vidjeh na rijeci Kebaru.\n10:16 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i to\u010dkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, to\u010dkovi se ne bi od njih odmicali.\n10:17 Kad bi se zaustavili, i to\u010dkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i to\u010dkovi se podizahu, jer duh bi\u0107a bija\u0161e u njima.\n10:18 Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.\n10:19 Tada kerubini ra\u0161iri\u0161e krila i podigo\u0161e se sa zemlje pred mojim o\u010dima. A kad oni krenu\u0161e, i to\u010dkovi za njima krenu\u0161e. I zaustavi\u0161e se nad isto\u010dnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bija\u0161e nad njima.\n10:20 Bijahu to ista bi\u0107a \u0161to ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.\n10:21 U svakoga po \u010detiri lica i po \u010detiri krila, a pod krilima ne\u0161to kao ruka \u010dovje\u010dja.\n10:22 Lica im ista kao ona \u0161to ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kreta\u0161e.\n11:1 Tada se duh podi\u017ee i ponese me do isto\u010dnih vrata Doma Jahvina, \u0161to su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, me\u0111u kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne.\n11:2 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, evo ljudi koji smi\u0161ljaju opa\u010dine i koji u ovom gradu daju zle savjete:\n11:3 'Nije li \u010das da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.'\n11:4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine \u010dovje\u010dji!\"\n11:5 I duh Jahvin si\u0111e nada me i kaza mi: \"Reci: Ovako veli Jahve Gospod: 'Ne govori\u0161 li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli va\u0161ega srca!\n11:6 Mno\u017eite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.'\n11:7 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato \u0107u vas ja izvesti sada iz njega.\n11:8 Od ma\u010da strahujete, i ma\u010d \u0107u na vas dovesti - rije\u010d je Jahve Gospoda!\n11:9 Izvest \u0107u vas iz grada i predati vas u ruke tu\u0111incima, i sud \u0107u svoj izvr\u0161iti nad vama:\n11:10 od ma\u010da \u0107ete pasti! Na me\u0111i Izraelovoj sudit \u0107u vam, i tada \u0107ete znati da sam ja Jahve!\n11:11 A ovaj grad vi\u0161e vam ne\u0107e biti kotao i vi ne\u0107ete biti meso njegovo. Na me\u0111i Izraelovoj sudit \u0107u vam,\n11:12 i tada \u0107ete znati da sam ja Jahve po \u010dijim uredbama ne \u017eivjeste i \u010dijih zakona ne izvr\u0161avaste, nego \u017eivjeste po zakonima okolnih naroda!'\"\n11:13 Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh ni\u010dice te zavapih iz svega glasa: \"Jao, Jahve Gospode, zar \u0107e\u0161 doista uni\u0161titi sav Ostatak doma Izraelova?\"\n11:14 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n11:15 \"Sine \u010dovje\u010dji, tvojoj bra\u0107i, i tvojim ro\u0111acima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!'\n11:16 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah me\u0111u daleke narode, ako ih i raspr\u0161ih po zemljama, ja \u0107u im sam uskoro biti Sveti\u0161te u zemljama u kojima se nalaze.'\n11:17 Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat \u0107u vas iz narod\u00c4a, vratit \u0107u vas iz zemalja u kojima ste bili raspr\u0161eni i dat \u0107u vam opet zemlju Izraelovu!\n11:18 I kad se u nju vrate, istrijebit \u0107e iz nje sve grozote i gadosti.\n11:19 I ja \u0107u im dati novo srce i nov \u0107u duh udahnuti u njih: i\u0161\u010dupat \u0107u iz njih njihovo kameno srce i stavit \u0107u u njih srce od mesa,\n11:20 da hode po mojim naredbama i da \u010duvaju i vr\u0161e sve moje zakone. I bit \u0107e oni moj narod, a ja Bog njihov!\n11:21 A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit \u0107u na glavu njihov put' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n11:22 Kerubini podigo\u0161e krila i to\u010dkovi se digo\u0161e za njima, a Slava Boga Izraelova lebdija\u0161e nad njima.\n11:23 Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, isto\u010dno od grada.\n11:24 A mene duh podi\u017ee i ponese duhom Bo\u017ejim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I i\u0161\u010deznu vi\u0111enje koje gledah.\n11:25 I pripovjedih izgnanicima sve \u0161to mi Jahve bija\u0161e objavio.\n12:1 Opet mi do\u0111e rije\u010d Jahvina:\n12:2 \"Sine \u010dovje\u010dji! Ti boravi\u0161 u rodu odmetni\u010dkom koji ima o\u010di, a ne vidi, u\u0161i ima, a ne \u010duje, jer su rod odmetni\u010dki.\n12:3 Zato, sine \u010dovje\u010dji, spremi izgnani\u010dki zave\u017eljaj i njima na o\u010di obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetni\u010dki.\n12:4 Obdan, njima na o\u010di, iznesi zave\u017eljaj, zave\u017eljaj izgnani\u010dki, a izi\u0111i obno\u0107 na njihove o\u010di kao \u0161to se odlazi u izgnanstvo.\n12:5 Njima na o\u010di prokopaj zid i kroza nj iza\u0111i.\n12:6 I njima na o\u010di vrgni zave\u017eljaj na ramena i po mrkloj no\u0107i izi\u0111i. Pokrij lice da ne vidi\u0161 zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!\"\n12:7 U\u010dinih kako mi bija\u0161e zapovje\u0111eno: obdan iznesoh zave\u017eljaj, zave\u017eljaj izgnani\u010dki, a obno\u0107 prokopah zid rukama i njima na o\u010di po mrkloj no\u0107i vrgoh zave\u017eljaj na ramena.\n12:8 Ujutro mi do\u0111e rije\u010d Jahvina:\n12:9 \"Sine \u010dovje\u010dji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetni\u010dki: '\u0160to to radi\u0161?'\n12:10 ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proro\u0161tvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.'\n12:11 Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako \u0107e biti njima: svi \u0107ete se morati seliti u izgnanstvo!\n12:12 Knez njihov morat \u0107e vr\u0107i zave\u017eljaj na ramena i po mrkloj no\u0107i iza\u0107i. Prokopat \u0107e zid da iza\u0111e kroza nj i lice \u0107e pokriti rukama da o\u010dima ne vidi zemlje.\n12:13 Ja \u0107u mu razapeti mre\u017eu, i uhvatit \u0107e se u moju zamku, i odvest \u0107u ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on ne\u0107e ugledati i ondje \u0107e \u017eivot ostaviti.\n12:14 A sve one oko njega, pomaga\u010de i \u010dete, raspr\u0161it \u0107u u sve vjetrove i svoj ma\u010d \u0107u trgnuti na njih.\n12:15 A kad ih raspr\u0161im me\u0111u narode i rasijem po zemljama, znat \u0107e da sam ja Jahve.\n12:16 Ipak, ostavit \u0107u nekolicinu koji \u0107e uma\u0107i ma\u010du, gladi i kugi, da me\u0111u narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'\"\n12:17 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n12:18 \"Sine \u010dovje\u010dji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom!\n12:19 I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto \u0107e jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer \u0107e im zemlja opustjeti i ostat \u0107e bez igdje i\u010dega s bezakonja \u017eitelja svojih.\n12:20 I svi gradovi, sada napu\u010deni, bit \u0107e poharani, a sva zemlja opusto\u0161ena. I znat \u0107e da sam ja Jahve!'\"\n12:21 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n12:22 \"Sine \u010dovje\u010dji, kakve su vam to pri\u010de o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od proro\u0161tva ni\u0161ta!'\n12:23 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokon\u010dat \u0107u te pri\u010de i ne\u0107e se vi\u0161e ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bli\u017ee se ve\u0107 dani i sva \u0107e se proro\u0161tva moja ispuniti!\n12:24 Jer ne\u0107e vi\u0161e biti u domu Izraelovu varavih vi\u0111enja, ni la\u017enih proro\u0161tava kojima ljude bijahu zavodili.\n12:25 Jer \u0161to ja, Jahve Gospod, govorim, to \u0107e i biti, i rije\u010d se ne\u0107e odgoditi! Da! Jo\u0161 za va\u0161ih dana, rode odmetni\u010dki, rije\u010d \u0107u izgovoriti i izvr\u0161iti.' Tako govori Jahve Gospod!\"\n12:26 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n12:27 \"Sine \u010dovje\u010dji! Evo \u0161to se govori u domu Izraelovu: 'Vi\u0111enje \u0161to ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!'\n12:28 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rije\u010d moja ne\u0107e se vi\u0161e odgoditi! \u0160to rekoh, re\u010deno je, i sve \u0107e se ispuniti!' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n13:1 I opet mi do\u0111e rije\u010d Jahvina:\n13:2 \"Sine \u010dovje\u010dji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu!\n13:3 Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: '\u010cujte rije\u010d Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ni\u0161ta ne vide!\n13:4 Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ru\u0161evina.\n13:5 Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se odr\u017ei u boju u dan Jahvin.\n13:6 Vi\u0111enja su njihova isprazna, i la\u017ena su njihova proricanja. Govore 'Rije\u010d Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I jo\u0161 o\u010dekuju da \u0107e im se rije\u010di ispuniti.\n13:7 Zar ne vidite da su vam vi\u0111enja isprazna i da su vam la\u017ena proricanja kad govorite 'Rije\u010d Jahvina!' - a ja nisam govorio.'\n13:8 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Zato \u0161to govorite isprazno i la\u017e vidite, evo me protiv vas' - rije\u010d je Jahve Gospoda!\n13:9 Evo, ruka moja bit \u0107e protiv proroka koji vide isprazno i la\u017e prori\u010du: ne\u0107e vi\u0161e biti u zboru mojega naroda, ne\u0107e biti upisani u knjigu doma Izraelova, nikad vi\u0161e ne\u0107e stupiti na tlo Izraelovo! I znat \u0107e da sam ja Jahve Gospod!\n13:10 Jer narod moj obmanjuju govore\u0107i 'Mir' kad mira nema. I dok jedni ho\u0107e da se zid utvrdi, oni ho\u0107e da se samo o\u017ebuka.\n13:11 Reci onima koji ho\u0107e da se samo o\u017ebuka: 'Past \u0107e!' Udarit \u0107e silan pljusak, oborit \u0107u na nj gr\u00d3ad kao kamenje, bjesnjet \u0107e olujni vihori.\n13:12 Evo, zid \u0107e pasti! Ne\u0107e li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada \u017ebuka kojom ste ga o\u017ebukali?'\n13:13 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit \u0107u olujne vihore, u srd\u017ebi \u0107u svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem, u gnjevu \u0107u na nj oboriti gr\u00d3ad kao kamenje.\n13:14 Obalit \u0107u zid \u0161to ga vi \u017ebukom o\u017ebukaste, na zemlju \u0107u ga oboriti da mu se razgole temelji. Past \u0107e zid, i vi \u0107ete pod njim izginuti! Tada \u0107ete znati da sam ja Jahve!\n13:15 Tako \u0107u iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga \u017ebukom o\u017ebuka\u0161e. A vama \u0107u re\u0107i: Nema vi\u0161e zida! Nema onih koji ga \u017ebukom o\u017ebuka\u0161e.\n13:16 Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir vidje\u0161e kad mira ne bija\u0161e.' Tako govori Jahve Gospod.\"\n13:17 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice protiv k\u0107eri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih:\n13:18 Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za sva\u010dije ruke i koje prave prijevjese za glave svake veli\u010dine da ulove du\u0161e! Mislite li uloviti sve du\u0161e mojega naroda a svoje du\u0161e sa\u010duvati \u017eive?\n13:19 Obe\u0161\u010da\u0161\u0107ujete me pred mojim narodom za \u0161aku je\u010dma, za zalogaj kruha, ubijaju\u0107i du\u0161e koje ne bi trebale da umru, a spasavaju\u0107i one koje ne bi trebale da \u017eive; i obmanjujete tako narod moj koji rado slu\u0161a va\u0161e la\u017ei.'\n13:20 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv va\u0161ih poveza kojima lovite du\u0161e kao ptice! Rastrgat \u0107u sve to na va\u0161im rukama i oslobodit \u0107u du\u0161e koje time hvatate kao ptice!\n13:21 Poderat \u0107u va\u0161e prijevjese i oslobodit \u0107u svoj narod da ne bude vi\u0161e plijen va\u0161ih ruku. I znat \u0107ete da sam ja Jahve!\n13:22 Jer vi la\u017eju ra\u017ealostiste srce pravednika, koje ja ra\u017ealostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbo\u017enika da se ne obrati od zla puta bezbo\u017eni\u010dkog pa da \u017eivot spasi.\n13:23 Zato ne\u0107ete vi\u0161e vidjeti isprazno niti \u0107ete la\u017e proricati: ja \u0107u osloboditi narod svoj iz va\u0161ih ruku. I znat \u0107ete da sam ja Jahve!'\"\n14:1 Uto k meni do\u0111o\u0161e neki od starje\u0161ina Izraelovih i sjedo\u0161e preda me.\n14:2 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n14:3 \"Sine \u010dovje\u010dji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru o\u010di u ono \u0161to ih na grijeh poti\u010de. Pa zar da trpim da u mene tra\u017ee savjeta?\n14:4 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire o\u010di u ono \u0161to ga na grijeh poti\u010de, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit \u0107u mu prema mno\u0161tvu njegovih kumira,\n14:5 da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.'\n14:6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!\n14:7 Jer tko se god iz doma Izraelova i od do\u0161ljaka koji se nastani\u0161e u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire o\u010di u ono \u0161to ga poti\u010de na grijeh, pa unato\u010d tome do\u0111e k proroku da preko njega u mene tra\u017ei savjeta, njemu \u0107u ja, Jahve, sam odgovoriti;\n14:8 okrenut \u0107u se protiv njega i u\u010dinit \u0107u od njega poslovi\u010dan primjer: iskorijenit \u0107u ga iz svojega naroda! I znat \u0107ete da sam ja Jahve.\n14:9 Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku \u0107u podi\u0107i na njega i iskorijenit \u0107u ga iz svojega naroda izraelskoga.\n14:10 Obojica \u0107e podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tra\u017eio savjeta.\n14:11 I tako se dom Izraelov vi\u0161e ne\u0107e odmetati od mene i ne\u0107e se vi\u0161e kaljati svojim opa\u010dinama: on \u0107e biti narod moj, a ja \u0107u biti njegov Bog' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n14:12 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n14:13 \"Sine \u010dovje\u010dji, zgrije\u0161i li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uni\u0161tim i posljednju pri\u010duvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;\n14:14 preostanu li u njoj samo tri \u010dovjeka - Noa, Daniel i Job - ti \u0107e se svojom pravedno\u0161\u0107u spasiti - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n14:15 Tako\u0111er, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu uni\u0161te a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri vi\u0161e nitko ne\u0107e usuditi pro\u0107i;\n14:16 preostanu li u njoj samo ta tri \u010dovjeka, \u017eivota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - oni ne\u0107e spasiti ni sinova ni k\u0107eri nego samo sebe, a zemlja \u0107e njihova postati prava pustinja.\n14:17 Ili, ako ja trgnem ma\u010d na tu zemlju govore\u0107i: 'Ma\u010du, pro\u0111i ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,\n14:18 a u njoj se na\u0111u samo ona tri \u010dovjeka, \u017eivota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - oni ne\u0107e spasiti ni sinova ni k\u0107eri nego samo sebe.\n14:19 Ili, ako ja po\u0161aljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,\n14:20 a u njoj preostanu samo ona tri \u010dovjeka, Noa, Daniel i Job, \u017eivota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - oni ne\u0107e spasiti ni sinova ni k\u0107eri nego samo sebe svojom pravedno\u0161\u0107u.\"\n14:21 Ovako govori Jahve Gospod: \"Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja \u010detiri ljuta bi\u010da - ma\u010d, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku,\n14:22 u njemu \u0107e ipak pre\u017eivjeti Ostatak koji \u0107e spasiti sinove i k\u0107eri. I evo, oni \u0107e do\u0107i k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utje\u0161ite, jer \u0107ete upoznati: \u0161to god poduzeh protiv Jeruzalema, ne u\u010dinih bez razloga.\n14:23 Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utje\u0161it \u0107ete se, jer \u0107ete upoznati da ne u\u010dinih bez razloga \u0161to god poduzeh protiv Jeruzalema - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n15:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n15:2 \"Sine \u010dovje\u010dji! U \u010demu je trs loze bolji od drugih \u0161umskih drveta?\n15:3 Slu\u017ei li da se od njega \u0161togod na\u010dini? Djelja li se od njega klin da se o njega \u0161to objesi?\n15:4 Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sa\u017ee\u017ee oba kraja i sredinu spali, mo\u017ee li jo\u0161 \u010demu poslu\u017eiti?\n15:5 Eto, ni onda kad bija\u0161e \u010ditav ni\u0161ta se od njega ne moga\u0161e na\u010diniti. Pa kako \u0107e, dakle, \u010demu poslu\u017eiti kad ga plamen sa\u017ega?\"\n15:6 Zato ovako govori Jahve Gospod: \"Kao \u0161to sam trs loze, me\u0111u drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako \u0107u postupati i s Jeruzalemcima!\n15:7 Upravit \u0107u lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi \u0107e ih pro\u017edrijeti. I spoznat \u0107ete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih\n15:8 i svu im zemlju opusto\u0161im jer mi bijahu nevjerni! - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n16:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n16:2 Sine \u010dovje\u010dji! Poka\u017ei Jeruzalemu sve gadosti njegove!\n16:3 Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja.\n16:4 Kad si svijet ugledala, na dan ro\u0111enja tvojega pupka ti ne odreza\u0161e niti te vodom opra\u0161e da te o\u010diste; solju te ne osoli\u0161e niti te povojima povi\u0161e.\n16:5 Nijedno se oko na te ne sa\u017eali niti se tko smilova da ti to u\u010dini, nego te na dan ro\u0111enja tvojega gadnu baci\u0161e napolje.\n16:6 A ja pro\u0111oh kraj tebe i vidjeh gdje se koprca\u0161 u krvi. I rekoh ti dok si jo\u0161 u krvi bila: '\u017divi!' U krvi ti tvojoj rekoh: '\u017divi!\n16:7 Razrasti se kao izdanak u polju!' I umno\u017eih te, i ti se razraste i velika postade, i do\u0111e vrijeme da sazre\u0161. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si jo\u0161 gola i naga bila.\n16:8 Pro\u0111oh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Ra\u0161irih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - rije\u010d je Jahve Gospoda - i ti moja postade.\n16:9 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah.\n16:10 Obukoh te u \u0161arene haljine, na noge ti obuh sandale od fine ko\u017ee; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim.\n16:11 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice;\n16:12 prstenom ti nos uresih, u\u0161i nau\u0161nicama, a glavu ti ovjen\u010dah vijencem najljep\u0161im.\n16:13 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije bra\u0161no, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!\n16:14 Glas o ljepoti tvojoj pu\u010de me\u0111u narodima, jer ti bija\u0161e tako lijepa u nakitu mojem \u0161to ga djenuh na tebe - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n16:15 Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.\n16:16 Od haljina si svojih \u0161arene uzvi\u0161ice pravila i na njima se bludu odavala ...\n16:17 I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih na\u010dini sebi mu\u0161ke likove da s njima bludni\u010di\u0161.\n16:18 Uze \u0161arene, vezene haljine da njima odjene\u0161 kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad.\n16:19 A hranu \u0161to ti je dadoh - najfinije bra\u0161no, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bija\u0161e - rije\u010d je Jahve Gospoda!\n16:20 Sinove si svoje i k\u0107eri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bija\u0161e tvoga bludni\u010denja,\n16:21 pa si \u010dak i djecu moju davala da se njima na \u010dast kroz oganj provedu!\n16:22 U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.\n16:23 I povrh svega zla - Jao! Jao! rije\u010d je Jahve Gospoda -\n16:24 sagradi sebi humke, posvud di\u017ee uzvi\u0161ice.\n16:25 Na svim raskr\u0161\u0107ima podi\u017ee uzvi\u0161ice i na njima blati\u0161 svoju ljepotu, nudi\u0161 se svakom prolazniku mno\u017ee\u0107' svoje bludni\u010denje.\n16:26 Bludu se podade sa sinovima Egipta, sna\u017ena tijela, bludni\u010denje si mno\u017eila da me razjari\u0161.\n16:27 Zato, evo, ruku digoh na te, smanjiv\u0161i ti obrok hrane i predav\u0161i te bijesu tvojih mrziteljica, k\u0107eri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja.\n16:28 Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila.\n16:29 Umno\u017eila si bludni\u010denje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila.\n16:30 O, kako li slabo bija\u0161e tvoje srce - rije\u010d je Jahve Gospoda - kad \u010dinja\u0161e ono \u0161to rade bludnice najrazvratnije.\n16:31 Na svim raskrsnicama humak sebi podi\u017ee, posvuda sagradi sebi uzvi\u0161ice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala pla\u0107u bludni\u010dku,\n16:32 nego kao preljubnica: mjesto mu\u017ea, strance si primala.\n16:33 Svima se bludnicama pla\u0107a, a ti si sama ljubavnike svoje pla\u0107ala i jo\u0161 si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti do\u0111u odasvuda.\n16:34 Ti bija\u0161e bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije tr\u010dao da s tobom blud provodi, nego si sama davala pla\u0107u bludni\u010dku, a nisu je tebi pla\u0107ali. Toliko si bila opaka!\n16:35 Stoga, razvratnice, \u010duj rije\u010d Jahvinu:\n16:36 Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svla\u010dila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova \u0161to si ih njima prinosila,\n16:37 evo, skupit \u0107u sve tvoje ljubavnike s kojima si se nasla\u0111ivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit \u0107u ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju.\n16:38 Sudit \u0107u ti kao \u0161to se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu.\n16:39 Predat \u0107u te u ruke njihove da poru\u0161e tvoje humke, da razore uzvi\u0161ice tvoje. I zderat \u0107e sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu.\n16:40 A zatim \u0107e na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasije\u010de ma\u010devima.\n16:41 Ku\u0107e \u0107e ti ognjem spaliti i nao\u010digled svim \u017eenama izvr\u0161iti pravdu nad tobom. Tako \u0107u dokraj\u010diti tvoje bludni\u010denje, ne\u0107e\u0161 vi\u0161e davati pla\u0107u bludni\u010dku.\n16:42 Iskalit \u0107u gnjev svoj nad tobom i povu\u0107i \u0107u svoju ljubomoru od tebe. Smirit \u0107u se i ne\u0107u se vi\u0161e gnjeviti.\n16:43 I jer se ne spomenu svoje mladosti, ve\u0107 me svim tim izaziva\u0161e, oborit \u0107u ti na glavu sve postupke tvoje - rije\u010d je Jahve Gospoda: ne\u0107e\u0161 vi\u0161e dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti!\n16:44 I sastavlja\u010d poslovica narugat \u0107e ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva k\u0107i.'\n16:45 Prava si k\u0107i svoje matere, koja ostavi mu\u017ea i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostavi\u0161e mu\u017eeve svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bija\u0161e, otac Amorejac:\n16:46 Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim k\u0107erima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mla\u0111a sestra, sa k\u0107erima svojim zdesna ti stoji.\n16:47 A ti ne samo da si njihovim putem hodila i \u010dinila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - ve\u0107 bija\u0161e od njih pokvarenija na svojim putovima.\n16:48 \u017divota mi mojega - rije\u010d je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim k\u0107erima ne u\u010dini \u0161to si ti po\u010dinila zajedno sa k\u0107erima svojim.\n16:49 Evo opa\u010dina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbri\u017eno \u017eivlja\u0161e ona i k\u0107eri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu.\n16:50 Uzoholi\u0161e se i gadosti pred o\u010dima mojim \u010dinjahu, i zato ih zatrijeh, kao \u0161to vidje!\n16:51 A sestra ti Samarija ne po\u010dini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti po\u010dini vi\u0161e gadosti nego one obje zajedno, opravdav\u0161i sestre svoje svojim gadostima.\n16:52 Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se vi\u0161e od njih nagrdi, one iza\u0111o\u0161e pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda.\n16:53 A ja \u0107u okrenuti udes njihov, udes Sodome i k\u0107eri njenih, udes Samarije i k\u0107eri njenih; i tvoj \u0107u udes okrenuti me\u0111u njima,\n16:54 da snosi\u0161 sramotu svoju i da se postidi\u0161 za sve \u0161to si po\u010dinila, njima na utjehu.\n16:55 Sestra tvoja Sodoma i k\u0107eri njene vratit \u0107e se u stanje prija\u0161nje; sestra tvoja Samarija i k\u0107eri njene vratit \u0107e se u stanje prija\u0161nje; ali i ti i k\u0107eri tvoje vratit \u0107ete se u stanje prija\u0161nje.\n16:56 Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bija\u0161e ponosita,\n16:57 prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo k\u0107erima edomskim, susjedama njenim i k\u0107erima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju.\n16:58 Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rije\u010d je Jahve Gospoda!'\n16:59 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit \u0107u s tobom onako kako ti u\u010dini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez.\n16:60 Ali \u0107u se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom \u0161to ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit \u0107u s tobom Savez vje\u010dan.\n16:61 I ti \u0107e\u0161 se opomenuti svojih putova i postidjet \u0107e\u0161 se kad primi\u0161 svoje sestre, stariju i mla\u0111u, koje \u0107u ti dati za k\u0107eri, ali ne snagom tvog Saveza.\n16:62 Sklopit \u0107u s tobom savez svoj i znat \u0107e\u0161 da sam ja Jahve,\n16:63 da se opomene\u0161 i da se postidi\u0161 i da od sramote vi\u0161e ne otvori\u0161 usta kad ti oprostim sve \u0161to u\u010dini! To je rije\u010d Jahve Gospoda.'\"\n17:1 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n17:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci:\n17:3 'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja, gusta, \u0161arena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh;\n17:4 odlomi mu najvi\u0161u gran\u010dicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodava\u010da.\n17:5 Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi.\n17:6 Izdanak proklija, bujan izbi \u010dokot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnu\u0161e, a pod njim mu \u017eilje bje\u0161e; u bujan se razvi \u010dokot, potjera izdanke, mladice razgrana.\n17:7 Bija\u0161e i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, \u010dokot k njemu \u017eilje pru\u017ei, k njemu upravi gran\u010dice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasa\u0111en.\n17:8 Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bje\u0161e zasa\u0111en: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o veli\u010danstveni trs izrasti.'\n17:9 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ho\u0107e l' uspijevati? Ne\u0107e l' mu orao sve \u017eilje izguliti? Ne\u0107e l' mu sve plodove potrgati? Ne\u0107e l' mu sve mladice, \u010dim izbiju, sasu\u0161iti? Da, i bez sna\u017ene mi\u0161ice, i bez mno\u0161tva naroda, i\u0161\u010dupat \u0107e ga iz korijena!\n17:10 Gle, zasa\u0111en je! Ho\u0107e l' uspijevati? \u010cim ga takne isto\u010dnjak, ne\u0107e l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih ni\u010de uvenut \u0107e.'\"\n17:11 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n17:12 \"Reci domu odmetni\u010dkome: 'Zar ne znate \u0161to ovo zna\u010di?' Reci im: 'Eto, do\u0111e kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon.\n17:13 Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, po\u0161to odvede sve mogu\u0107nike iz zemlje,\n17:14 da \u0107e kraljevstvo ostati neznatno i da se ne\u0107e dizati, nego \u0107e \u010duvati i dr\u017eati savez s njime.\n17:15 Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tra\u017ee\u0107i od njega konje i jaku vojsku. Ho\u0107e li uspjeti? Mo\u017ee li uma\u0107i onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne?\n17:16 \u017divota mi moga, rije\u010d je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvr\u017ee savez s njime, u njegovoj \u0107e zemlji umrijeti, usred Babilona!\n17:17 Svojom silnom vojskom i mno\u0161tvom naroda faraon mu ne\u0107e pomo\u0107i u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo.\n17:18 Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bija\u0161e dao, sve to u\u010dini! Ne, ne\u0107e uma\u0107i!'\n17:19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: '\u017divota mi moga, zakletvu \u0161to je prezre i savez \u0161to ga razvr\u017ee oborit \u0107u na glavu njegovu!\n17:20 Mre\u017eu \u0107u nad njim razapeti i uhvatit \u0107e se u moju zamku, pa \u0107u ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri.\n17:21 Cvijet vojske njegove od ma\u010da \u0107e pasti, a ostatak se raspr\u0161iti u sve vjetrove. I spoznat \u0107ete da ja, Jahve, tako rekoh.'\n17:22 Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vr\u0161ka mladih grana njegovih, odlomit \u0107u gran\u010dicu i posadit' je na gori visokoj, najvi\u0161oj.\n17:23 Na najvi\u0161oj gori izraelskoj nju \u0107u zasaditi: razgranat \u0107e se ona, plodom uroditi.\n17:24 I sve \u0107e poljsko drve\u0107e znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo su\u0161im, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i u\u010dinit \u0107u!'\"\n18:1 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n18:2 \"\u0160to vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedo\u0161e kiselo gro\u017e\u0111e, sinovima trnu zubi!'\n18:3 \u017divota mi moga, rije\u010d je Jahve Gospoda: nitko od vas ne\u0107e vi\u0161e u Izraelu ponavljati tu poslovicu;\n18:4 jer, svi su \u017eivoti moji, kako \u017eivot o\u010dev tako i \u017eivot sinovlji. I evo, onaj koji zgrije\u0161i, taj \u0107e umrijeti.\n18:5 Tko je pravedan i po\u0161tuje zakon i pravdu\n18:6 i ne blaguje po gorama i o\u010diju ne podi\u017ee kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje \u017eene bli\u017enjega svoga i ne prilazi \u017eeni dok je ne\u010dista;\n18:7 nikomu ne nanosi nasilja, vra\u0107a \u0161to je u zalog primio i ni\u0161ta ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva,\n18:8 ne posu\u0111uje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku uste\u017ee od nedjela, po istini presu\u0111uje,\n18:9 po mojim naredbama hodi i \u010duva moje zakone, postupaju\u0107i po istini - taj je zaista pravedan i taj \u0107e \u017eivjeti, rije\u010d je Jahve Gospoda.\n18:10 Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo \u0161to u\u010dini,\n18:11 a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje \u017eenu bli\u017enjega;\n18:12 ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vra\u0107a \u0161to je u zalog primio, o\u010di podi\u017ee kumirima \u010dine\u0107i gadosti;\n18:13 posu\u0111uje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin ne\u0107e \u017eivjeti! U\u010dinio je te gadosti i umrijet \u0107e, a krv \u0107e njegova na njega pasti.\n18:14 A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe \u0161to ih njegov otac po\u010dini, uvidi ih i tako vi\u0161e ne u\u010dini;\n18:15 ne blaguje po gorama, o\u010diju ne podi\u017ee kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje \u017eene bli\u017enjega;\n18:16 nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ni\u0161ta ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva;\n18:17 ruku uste\u017ee od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vr\u0161i moje zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj ne\u0107e umrijeti zbog grijeha o\u010deva, on \u0107e \u017eivjeti.\n18:18 A njegov otac, koji je nemilice tla\u010dio i plja\u010dkao bli\u017enjega, \u010dine\u0107i u narodu \u0161to ne valja, zbog svojega \u0107e grijeha umrijeti.\n18:19 Ali vi ka\u017eete: 'Za\u0161to da sin ne snosi o\u010dev grijeh?' Zato \u0161to sin vr\u0161i zakon i pravdu, \u010duva i vr\u0161i sve moje naredbe, \u017eivjet \u0107e.\n18:20 Onaj koji zgrije\u0161i, taj \u0107e i umrijeti. Sin ne\u0107e snositi grijeha o\u010deva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku \u0107e biti pravda njegova, a na bezbo\u017eniku bezbo\u017enost njegova.\n18:21 Ako se bezbo\u017enik odvrati od svih grijeha \u0161to ih po\u010dini, i bude \u010duvao sve moje naredbe i vr\u0161io zakon i pravdu, \u017eivjet \u0107e i ne\u0107e umrijeti.\n18:22 Sva njegova nedjela \u0161to ih po\u010dini bit \u0107e zaboravljena: zbog pravednosti \u0161to je \u010dini, \u017eivjet \u0107e.\n18:23 Jer, zar je meni do toga da umre bezbo\u017enik - rije\u010d je Jahve Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da \u017eivi?\n18:24 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane \u010diniti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbo\u017enik - ho\u0107e li \u017eivjeti? Sva pravedna djela koja bija\u0161e \u010dinio zaboravit \u0107e se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha \u0161to ih po\u010dini, umrijet \u0107e.\n18:25 A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' \u010cuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li va\u0161i putovi nepravedni?\n18:26 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane \u010diniti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet \u0107e zbog nepravde \u0161to je po\u010dini.\n18:27 A ako se bezbo\u017enik odvrati od svoje bezbo\u017enosti \u0161to je bija\u0161e \u010dinio, pa stane vr\u0161iti moj zakon i pravdu, \u017eivjet \u0107e i ne\u0107e umrijeti.\n18:28 Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela \u0161to ih bija\u0161e po\u010dinio, \u017eivjet \u0107e i ne\u0107e umrijeti.\n18:29 Ali dom Izraelov ka\u017ee: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li va\u0161i putovi nepravedni?\n18:30 Dome Izraelov, ja \u0107u suditi svakome po njegovim putovima - rije\u010d je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam va\u0161 ne\u0107e biti na propast!\n18:31 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste \u010dinili i na\u010dinite sebi novo srce i nov duh! Za\u0161to da umirete, dome Izraelov?\n18:32 Ja ne \u017eelim smrti nikoga koji umre - rije\u010d je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i \u017eivite!\n19:1 A ti, sine \u010dovje\u010dji, protu\u017ei tu\u017ealjkom za knezovima izraelskim.\n19:2 Reci: \u0160to bija\u0161e tvoja mati? Lavica me\u0111u lavovima, le\u017eala je me\u0111u lavi\u0107ima, hrane\u0107i mladun\u010dad svoju.\n19:3 I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nau\u010div se plijen derati, stade ljude pro\u017edirati!\n19:4 Narodi se protiv njega udru\u017ei\u0161e, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedo\u0161e u zemlju egipatsku.\n19:5 A kad mati vidje da uzalud \u010deka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava u\u010dini.\n19:6 \u017dive\u0107' tako me\u0111u lavovima, i on lavom posta. Nau\u010div se plijen derati, stade ljude pro\u017edirati,\n19:7 utvrde im ru\u0161iti, pusto\u0161iti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove.\n19:8 Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigo\u0161e i zamke mu postavi\u0161e; i lav se uhvati u jamu njihovu.\n19:9 Okovana u kavez ga zatvori\u0161e, odvedo\u0161e kralju babilonskom, ondje ga u kulu zato\u010di\u0161e, da mu se vi\u0161e ne \u010duje rika po gorama izraelskim.\n19:10 Mati tvoja bje\u0161e kao loza pokraj vode zasa\u0111ena, rodna i granata od obilja vode!\n19:11 Imala je jaku granu za palicu vladala\u010dku: uzdi\u017ee se nad kro\u0161nju, nao\u010dita visinom, mno\u0161tvom gran\u010dica.\n19:12 Al' u gnjevu bje\u0161e i\u0161\u010dupana i na zemlju ba\u010dena. Isto\u010dnjak joj rod sasu\u0161i: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.\n19:13 U pustinju bje presa\u0111ena, u zemlju suhu, bezvodnu.\n19:14 Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema vi\u0161e na njoj grane jake za palicu vladala\u010dku.\" To je, evo tu\u017ealjka, i ostat \u0107e tu\u017ealjka.\n20:1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, do\u0111o\u0161e k meni neke od starje\u0161ina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjeda\u0161e preda me.\n20:2 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina: \"Sine \u010dovje\u010dji! Govori starje\u0161inama Izraelovim!\n20:3 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Do\u0161li ste me pitati za savjet? \u017divota mi moga, ne\u0107ete me pitati!' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n20:4 Ho\u0107e\u0161 li im suditi, ho\u0107e\u0161 li suditi, sine \u010dovje\u010dji? Poka\u017ei im gadosti otaca njihovih.\n20:5 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog va\u0161!\n20:6 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da \u0107u ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom te\u010de med i mlijeko, od svih zemalja najljep\u0161u.\n20:7 I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti \u0161to vam o\u010di privla\u010de i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog va\u0161!'\n20:8 Ali se oni odvrgo\u0161e od mene i ne htjedo\u0161e me poslu\u0161ati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu o\u010di zanije\u0161e i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlu\u010dih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srd\u017ebu na njima u zemlji egipatskoj.\n20:9 Ali radi imena svojega - da se ne kalja na o\u010di naroda me\u0111u kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da \u0107u ih izvesti -\n20:10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;\n20:11 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vr\u0161iti da bi \u017eivio;\n20:12 dadoh im i svoje subote, kao znak izme\u0111u sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posve\u0107ujem.\n20:13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaci\u0161e moje zakone, koje svatko mora vr\u0161iti da bi \u017eivio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlu\u010dih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.\n20:14 Ali ni toga ne u\u010dinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih nao\u010digled izvedoh.\n20:15 Ali im se zakleh u pustinji da ih ne\u0107u uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom te\u010de med i mlijeko, od svih zemalja najljep\u0161u,\n20:16 jer odbaci\u0161e moje zakone, i ne hodi\u0161e po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im i\u0111a\u0161e za njihovim kumirima.\n20:17 O\u010di se moje ipak sa\u017eali\u0161e da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uni\u0161tih,\n20:18 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne \u010duvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!\n20:19 Ja sam Jahve, Bog va\u0161! Po uredbama mojim hodite, \u010duvajte i vr\u0161ite moje zakone\n20:20 i svetkujte moje subote, neka one budu znak izme\u0111u mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va\u0161!'\n20:21 Ali se i sinovi odmetnu\u0161e od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu \u010duvali ni vr\u0161ili mojih zakona, koje svatko mora vr\u0161iti da bi \u017eivio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlu\u010dih gnjev svoj izliti i iskaliti srd\u017ebu svoju na njima u pustinji.\n20:22 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih nao\u010digled izvedoh.\n20:23 No zakleh se u pustinji da \u0107u ih raspr\u0161iti me\u0111u narode i rasijati po zemljama,\n20:24 jer nisu vr\u0161ili mojih zakona i jer prezre\u0161e moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i o\u010di upirahu u kumire svojih otaca.\n20:25 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmr\u0107uju:\n20:26 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provode\u0107i kroz oganj svoju prvoro\u0111en\u010dad. Htjedoh tako da ih zastra\u0161im, neka znaju da sam ja Jahve.\n20:27 Sine \u010dovje\u010dji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci va\u0161i jo\u0161 uvrijedi\u0161e: nevjerom mi se iznevjeri\u0161e!\n20:28 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povi\u0161en bre\u017euljak ili stablo kro\u0161njato, prinosili bi \u017ertve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.\n20:29 Upitah ih: \u0161to li zna\u010di ta uzvi\u0161ica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvi\u0161ica, do dana dana\u0161njega.\n20:30 Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci va\u0161i, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?\n20:31 Kaljate se prinose\u0107i im darove, provode\u0107i kroz oganj svoje sinove u \u010dast svim kumirima svojim sve do dana dana\u0161njega. I da me onda za savjet pita\u0161, dome Izraelov! \u017divota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - ne\u0107ete me za savjet pitati!\n20:32 I ne\u0107e se zbiti o \u010demu sanjate kad govorite: 'Bit \u0107emo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja \u0161to slu\u017ee drve\u0107u i kamenju.'\n20:33 \u017divota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - vladat \u0107u vama rukom krepkom i mi\u0161icom uzdignutom, u svoj \u017eestini svoje jarosti.\n20:34 Izvest \u0107u vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspr\u0161eni rukom krepkom i mi\u0161icom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje!\n20:35 Odvest \u0107u vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!\n20:36 Kao \u0161to sudih ocima va\u0161im u pustinji zemlje egipatske, i vama \u0107u suditi - rije\u010d je Jahve Gospoda!\n20:37 Provest \u0107u vas ispod \u0161tapa svojega, podvr\u0107i vas brojenju:\n20:38 razlu\u010dit \u0107u izme\u0111u vas sve koji se pobuni\u0161e i odvrgo\u0161e od mene: izvest \u0107u ih iz zemlje u kojoj kao do\u0161ljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad u\u0107i ne\u0107e! I znat \u0107ete da sam ja Jahve!'\n20:39 'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje slu\u017eite svaki svom kumiru! Jednom \u0107ete, kunem vas se, poslu\u0161ati i ne\u0107ete vi\u0161e kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:\n20:40 na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rije\u010d je Jahve Gospoda - slu\u017eit \u0107e mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje \u0107e mi oni omiljeti i ondje \u0107u iskati va\u0161e podizanice i prinose va\u0161ih prvina sa svim svetinjama.\n20:41 Omiljet \u0107ete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narod\u00c4a i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama \u0107u o\u010ditovati svetost svoju nao\u010digled svih naroda.\n20:42 Tada \u0107ete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati o\u010devima va\u0161im.\n20:43 Ondje \u0107ete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami \u0107ete sebi omrznuti zbog nedjela \u0161to ih po\u010diniste.\n20:44 I tada \u0107ete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zlo\u0107i va\u0161ih putova ni po va\u0161im pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'\"\n21:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n21:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv \u0161ume u kraju negepskom.\n21:3 Reci \u0161umi negepskoj: 'Poslu\u0161aj rije\u010d Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit \u0107u usred tebe oganj i on \u0107e pro\u017edrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj ne\u0107e utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga.\n21:4 I svi \u0107e vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i ne\u0107e se ugasiti.'\"\n21:5 Rekoh na to: \"Jao, Jahve Gospode, t\u00d3a oni \u0107e za mene re\u0107i: 'Evo opet pri\u010dalice s pri\u010dama!'\"\n21:6 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n21:7 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Sveti\u0161ta i prorokuj protiv zemlje Izraelove.\n21:8 Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut \u0107u ma\u010d iz korica, istrijebit \u0107u iz tebe sve - i pravedna i bezbo\u017ena!\n21:9 Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbo\u017ena, trgnut \u0107u evo ma\u010d iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga.\n21:10 I svako \u0107e tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao ma\u010d svoj iz korica i da ga vi\u0161e ne\u0107u u njih vratiti!\n21:11 A ti, sine \u010dovje\u010dji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na o\u010di!\n21:12 Ako li te zapitaju: '\u0160to toliko kuka\u0161?' reci im: 'Zbog vijesti koja sti\u017ee, od koje \u0107e sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utu\u010den i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, ve\u0107 je tu!' Tako govori Jahve Gospod.\"\n21:13 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n21:14 \"Sine \u010dovje\u010dji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Ma\u010d! Ma\u010d! Nao\u0161tren i osvjetlan!\n21:15 Za klanje nao\u0161tren, osvjetlan da sijeva.\n21:16 Osvjetlan da ga ruka prihvati, ma\u010d nao\u0161tren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici.\n21:17 A ti, sine \u010dovje\u010dji, pla\u010di, nari\u010di! Jer, evo, ma\u010d je ve\u0107 na narod moj isukan, ma\u010d na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom ma\u010du izru\u010deni! Udri se stoga u slabine!'\n21:18 Do\u0111e ku\u0161nja, i odba\u010denoga \u017eezla vi\u0161e biti ne\u0107e - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n21:19 A ti, sine \u010dovje\u010dji, prorokuj i rukama plje\u0161\u0107i. Neka se udvostru\u010di, neka se utrostru\u010di taj ma\u010d pokolja, ma\u010d pokolja golema \u0161to ih odasvud okru\u017euje.\n21:20 Da zadr\u0161\u0107u srca, da bude \u017ertava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio ma\u010d, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje nao\u0161tren.\n21:21 Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo!\n21:22 I ja \u0107u pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!\"\n21:23 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n21:24 \"Sine \u010dovje\u010dji, zacrtaj dva puta kuda da po\u0111e ma\u010d kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskr\u0161\u0107u puta ka gradu stavi putokaz.\n21:25 Zacrtaj ma\u010du put da do\u0111e u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvr\u0111eni Jeruzalem.\n21:26 Jer kralj babilonski stoji na po\u010detku puta, na raspu\u0107u dvaju putova, i pita znamenja - mije\u0161a strijele, ispituje terafime i motri jetru.\n21:27 Znamenja mu u desnici ka\u017eu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule.\n21:28 Ali \u0107e se njima u\u010diniti da je znamenje la\u017eno, jer mu se zakle\u0161e na vjernost. Ali \u0107e ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se ulovi\u0161e.\n21:29 Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsje\u0107ate na svoja bezakonja otkrivaju\u0107i opa\u010dine i pokazuju\u0107i grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsje\u0107ate, u njih \u0107ete se uloviti.\n21:30 A tebi, ne\u010dasni i bezbo\u017eni\u010dki kne\u017ee izraelski, tebi do\u0111e dan i \u010das posljednjega zlo\u010dina.'\n21:31 Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odlo\u017ei kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit \u0107e uzvi\u0161en, a tko bi gore, bit \u0107e poni\u017een.\n21:32 Ru\u0161evine, ru\u0161evine, ru\u0161evine \u0107u postaviti kakvih nije bilo, dok ne do\u0111e onaj koji ima suditi, jer ja \u0107u mu predati sud.'\n21:33 Sine \u010dovje\u010dji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Ma\u010d! Ma\u010d za pokolj isukan i nao\u0161tren da sije\u010de, da kao munja sijeva,\n21:34 a tebi dotle isprazno vi\u0111aju, la\u017e prori\u010du - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, do\u0111e dan i \u010das posljednjega zlo\u010dina!\n21:35 Ali vrati ma\u010d u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja \u0107u ti suditi.\n21:36 Ondje \u0107u na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srd\u017ebe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vje\u0161tim zatornicima.\n21:37 I bit \u0107e\u0161 hrana ognju, a krv \u0107e tvoja zemljom protjecati. I nitko te \u017eiv vi\u0161e ne\u0107e spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'\"\n22:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n22:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, ho\u0107e\u0161 li suditi, ho\u0107e\u0161 li suditi gradu krvni\u010dkom? Poka\u017ei mu sve gnusobe njegove!\n22:3 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade \u0161to u sebi krv toliku prolijeva\u0161 i \u0161to svuda sebi kumire pravi\u0161 da se okalja\u0161, kucnu \u010das tvoj:\n22:4 krvlju \u0161to je proli ti sagrije\u0161i i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativ\u0161i tako dane svoje i ubrzav\u0161i svoje godine. I zato \u0107u te sada u\u010diniti sramotom me\u0111u narodima, ruglom po svim zemljama.\n22:5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat \u0107e se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!'\n22:6 Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju.\n22:7 I u tebi se vi\u0161e ne po\u0161tuje ni otac ni majka, do\u0161ljake tla\u010de, siro\u010dad i udovice u tebi zlostavljaju!\n22:8 Svetinje moje prezire\u0161, subote oskvrnjuje\u0161.\n22:9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe \u010dine sramote.\n22:10 U tebi se raskriva sramota o\u010deva, u tebi siluju \u017eene dok su ne\u010diste.\n22:11 Jedan \u010dini gadost sa \u017eenom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a tre\u0107i u tebi siluje sestru, k\u0107erku oca svoga.\n22:12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzima\u0161 ujam i pridatak, od bli\u017enjega silom otima\u0161, a mene zaboravlja\u0161 - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n22:13 Zato, evo, ja rukama plje\u0161\u0107em nad plijenom \u0161to ga ti naplja\u010dka i nad krvlju \u0161to se lije u tebi.\n22:14 Jer, ho\u0107e li srce tvoje izdr\u017eati i ho\u0107e li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i u\u010dinit \u0107u!\n22:15 Zato \u0107u te raspr\u0161iti me\u0111u narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu ne\u010disto\u0107u!\n22:16 I bit \u0107e\u0161 opet moja ba\u0161tina nao\u010digled naroda. I znat \u0107e\u0161 da sam ja Jahve!'\"\n22:17 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n22:18 \"Sine \u010dovje\u010dji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, \u017eeljezo i olovo u pe\u0107i - svi su oni troska!\n22:19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit \u0107u vas, evo, u Jeruzalemu.\n22:20 Kao \u0161to se skuplja srebro, bakar, \u017eeljezo, olovo i kositar u pe\u0107i te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako \u0107u i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, slo\u017eiti vas i rastaliti.\n22:21 Jest, skupit \u0107u vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite.\n22:22 Kao \u0161to se srebro u pe\u0107i topi, tako \u0107ete se i vi u njemu rastopiti. I znat \u0107ete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'\"\n22:23 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n22:24 \"Sine \u010dovje\u010dji, reci jo\u0161: 'Ti si zemlja jo\u0161 neo\u010di\u0161\u0107ena, koju jo\u0161 ne opra ki\u0161a dana jarosnoga!\n22:25 Knezovi njezini, poput lavova \u0161to ri\u010du i plijen razdiru, ljude pro\u017ediru, otimlju im blago i dragocjenosti, mno\u017ee\u0107i udovice usred nje.\n22:26 Sve\u0107enici njezini ne po\u0161tuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikuju\u0107i sveto od nesvetoga, ne u\u010de\u0107i se lu\u010diti ne\u010disto od \u010distoga. Zanemarili su subote moje, bez \u010dasti sam u njihovoj sredini.\n22:27 Starje\u0161ine njezine, poput vukova \u0161to plijen razdiru i krv prolijevaju, upropa\u0161\u0107uju ljude, lakomi na dobitak.\n22:28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim vi\u0111enjima i la\u017enim proricanjima zbore\u0107i: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne re\u010de.\n22:29 Imu\u0107nici pak \u010dine svakojaka nasilja i otima\u010dine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a do\u0161ljaka bespravno tla\u010de.\n22:30 Tra\u017eio sam me\u0111u njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne na\u0111oh nikoga.\n22:31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n23:1 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n23:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, bile dvije \u017eene, k\u0107eri jedne matere.\n23:3 I oda\u0161e se bludu u Egiptu, blud \u010dini\u0161e u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevoja\u010dke dojke gnje\u010dili.\n23:4 Starijoj bija\u0161e ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postado\u0161e i rodi\u0161e mi sinove i k\u0107eri. Evo im imen\u00c4a: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.\n23:5 Ohola, iako meni pripada\u0161e, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim,\n23:6 u modri bar\u0161un odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vje\u0161tim konjanicima.\n23:7 I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima.\n23:8 A ne okani se ni bluda s Egip\u0107anima, koji s njome le\u017eahu od njezine mladosti, koji su joj djevoja\u010dke dojke gnje\u010dili i na nju blud svoj izlijevali.\n23:9 I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila.\n23:10 I oni je razgoli\u0161e, zarobi\u0161e joj sinove i k\u0107eri, a nju samu ma\u010dem pogubi\u0161e. I postade tako primjer svim \u017eenama kako na njoj bi sud izvr\u0161en.\n23:11 Vidje to sestra joj Oholiba, ali se jo\u0161 gore uspali i gori blud \u010dinja\u0161e.\n23:12 Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, rasko\u0161no odjevenim, vje\u0161tim konjanicima, poizbor momcima.\n23:13 I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem po\u0161le.\n23:14 Ali se ova jo\u0161 gore bludu odala: kad bi ugledala mu\u0161karca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane,\n23:15 bedara pasom opasanih, sa spu\u0161tenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske -\n23:16 tek \u0161to bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku.\n23:17 Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se.\n23:18 Ali se razglasilo njezino bludni\u0161tvo, otkrila se njena golotinja, i du\u0161a se moja od nje odvratila, kao \u0161to se bje\u0161e odvratila od sestre njene.\n23:19 Jer ona se jo\u0161 gorem bludu predala, opominju\u0107i se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala,\n23:20 uspaljuju\u0107i se za razvratnicima kojima mu\u0161ka snaga bija\u0161e kao u magaraca, a izljev kao u pastuha.\n23:21 Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevi\u010danske dojke gnje\u010dili.\n23:22 Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut \u0107u na te tvoje ljubavnike, koji ti se du\u0161i ogadi\u0161e, i dovest \u0107u ih odasvud na tebe:\n23:23 Babilonce, sve Kaldejce, Peko\u0111ane, \u0160oance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vje\u0161te konjanike.\n23:24 I do\u0107i \u0107e na te sa sjevera sila bojnih kola i to\u010dkova s mno\u0161tvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa \u0161titovima, \u0161titi\u0107ima i oklopima. Njima \u0107u te na sud predati, i svojim \u0107e ti sudom suditi.\n23:25 Oborit \u0107u na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i u\u0161i neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od ma\u010da padne; sinove i k\u0107eri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta.\n23:26 I zderat \u0107e s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite.\n23:27 Tako \u0107u okon\u010dati svu tvoju sramotu i bludni\u010denje, sve tamo od Egipta: ne\u0107e\u0161 vi\u0161e k njima o\u010di dizati i ne\u0107e\u0161 se vi\u0161e spominjati Egipta!'\n23:28 Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat \u0107u te u ruke onima koji ti omrznu\u0161e, koji ti se du\u0161i ogadi\u0161e.\n23:29 Neka iskale na tebi svoju mr\u017enju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obna\u017ei sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludni\u010denja.\n23:30 Sve \u0107e te to sti\u0107i zbog tvojeg bludni\u010denja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima.\n23:31 Putem si sestre svoje hodila: dat \u0107u ti u ruku \u010da\u0161u njezinu:\n23:32 Ovako govori Jahve Gospod: \u010ca\u0161u sestre svoje ispit \u0107e\u0161, \u010da\u0161u \u0161iroku, duboku, i bit \u0107e\u0161 na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! -\n23:33 napunit \u0107e\u0161 se pijanstva i \u017ealosti! \u010ca\u0161a je to pusto\u0161enja, u\u017easa - \u010da\u0161a sestre tvoje Samarije.\n23:34 Pit \u0107e\u0161 je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rije\u010d je Jahve Gospoda!\n23:35 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i le\u0111a mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'\"\n23:36 I jo\u0161 mi re\u010de Jahve: \"Sine \u010dovje\u010dji, ho\u0107e\u0161 li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti?\n23:37 Preljub po\u010dini\u0161e, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub u\u010dini\u0161e, djecu koju mi porodi\u0161e provedo\u0161e kroz oganj da ih proguta.\n23:38 Jo\u0161 mi i ovo u\u010dini\u0161e: onoga dana obe\u0161\u010dasti\u0161e moje Sveti\u0161te i subote moje oskvrnu\u0161e.\n23:39 Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima kla\u0161e, u Sveti\u0161te moje do\u0111o\u0161e da ga obe\u0161\u010daste. Eto, tako uradi\u0161e usred Doma mojega.\n23:40 Slale su \u010dak po mu\u0161karce izdaleka, i oni bi im pohrlili \u010dim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, o\u010di svoje mazala i nakitom se kitila.\n23:41 A potom bi sjedala na rasko\u0161nu postelju pred kojom stol prostrt bija\u0161e na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje.\n23:42 Tu se \u010dulo pocikivanje bezbri\u017enog dru\u0161tva zbog velikog mno\u0161tva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su \u017eenama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne.\n23:43 I rekoh: 'Sa \u017eenom ogrezlom u preljubu jo\u0161 blud tjeraju, i sama se ona jo\u0161 bludu odaje!'\n23:44 Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama.\n23:45 Zato \u0107e im pravednici suditi kao \u0161to se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.\n23:46 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i plja\u010dki.\n23:47 Zbor neka ih kamenuje i ma\u010devima raskomada; sinove i k\u0107eri neka im pokolje, a domove ognjem spali.\n23:48 Tako \u0107u iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge \u017eene opomenu i ne \u010dine djela va\u0161ih sramotnih.\n23:49 A na vas \u0107u oboriti svu va\u0161u bestidnost, ispa\u0161tat \u0107ete grijehe idolopoklonstva. I znat \u0107ete da sam ja Jahve Gospod.'\"\n24:1 Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n24:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, zapi\u0161i ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem.\n24:3 Pripovijedaj domu odmetni\u010dkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj!\n24:4 Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i ple\u0107e! Napuni ga ponajboljim kostima!\n24:5 Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru nalo\u017ei. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.'\n24:6 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvni\u010dkom, zahr\u0111alu loncu s kojega se hr\u0111a ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj k\u00d3ock\u00c4e!\n24:7 Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je pra\u0161ina mogla prekriti!\n24:8 Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.'\n24:9 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvni\u010dkome, jer \u0107u veliku loma\u010du nalo\u017eiti!\n24:10 Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primije\u0161aj za\u010dina, nek' izgore i kosti!\n24:11 A zatim ga prazna na \u017eeravicu pristavi da mjed mu se usija i ne\u010disto\u0107a njegova sva se rastopi, da se uni\u0161ti hr\u0111a na njemu!\n24:12 Grdne li muke! Ali se velika hr\u0111a ne dade s njega skinuti: i vatri odolje.\n24:13 Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te o\u010distiti, ali se ti ne htjede od grijeha o\u010distiti; i zbog toga se vi\u0161e ne\u0107e\u0161 o\u010distiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj!\n24:14 Ja, Jahve, rekoh! I rije\u010d \u0107u ispuniti; ne\u0107u popustiti: I ne\u0107u se smilovati niti \u0107u se pokajati! Sudit \u0107u te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n24:15 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n24:16 \"Sine \u010dovje\u010dji, evo, nenadanom smr\u0107u oduzet \u0107u ti radost o\u010dinju! Ne tuguj, ne pla\u010di i ne roni suza!\n24:17 Jecaj tiho, ali ne \u017eali kao \u0161to se za mrtvima \u017eali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi \u017ealobni\u010dke poga\u010de.\"\n24:18 Ujutro tako prorokovah narodu, a uve\u010de mi \u017eena umrije te sutradan uradih kao \u0161to mi bija\u0161e zapovje\u0111eno.\n24:19 Narod me na to zapita: \"Ne\u0107e\u0161 li nam re\u0107i \u0161to zna\u010di za nas to \u0161to ti radi\u0161?\"\n24:20 Ja im odgovorih: \"Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n24:21 \"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut \u0107u svoje Sveti\u0161te, va\u0161 ponos sna\u017eni, radost vam o\u010dinju i \u010de\u017enju du\u0161e va\u0161e! I sinovi i k\u0107eri koje ostaviste, od ma\u010da \u0107e pasti!\n24:22 Tada \u0107ete uraditi kao \u0161to i ja uradih: ne\u0107ete prekrivati brade i ne\u0107ete jesti \u017ealobni\u010dke poga\u010de!\n24:23 Povit \u0107ete povez oko glave i obuti na noge sandale! I ne\u0107ete vi\u0161e tugovati ni plakati, nego \u0107ete \u010diljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim!\n24:24 A Ezekiel \u0107e vam biti primjer: u\u010dinit \u0107ete sve \u0161to je i on \u010dinio. Kad se to zbude, spoznat \u0107ete da sam ja Jahve!'\n24:25 A ti, sine \u010dovje\u010dji, doista u dan kad im oduzmem snagu, di\u010dnu radost njihovu, radost im o\u010dinju, slast du\u0161e njihove, sinove i k\u0107eri njihove -\n24:26 u taj \u0107e dan k tebi sti\u0107i bjegunac da ti to dojavi!\n24:27 U taj \u0107e se dan tvoja usta otvoriti, i ti \u0107e\u0161 tom bjeguncu progovoriti; ne\u0107e\u0161 vi\u0161e biti nijem. I tako \u0107e\u0161 im biti znak. I oni \u0107e spoznati da sam ja Jahve!\"\n25:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n25:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih!\n25:3 Reci sinovima Amonovim: 'Poslu\u0161ajte rije\u010d Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato \u0161to vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Sveti\u0161tem kad ono bija\u0161e oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bija\u0161e opusto\u0161ena, i nad domom Judinim kad odla\u017ea\u0161e u izgnanstvo,\n25:4 predat \u0107u vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje \u0161atore, udare svoja prebivali\u0161ta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje!\n25:5 Od Rabe \u0107u pa\u0161njake za deve na\u010diniti, a u zemlji Amonovih sinova torove \u0107u za ovce podi\u0107i. I znat \u0107ete da sam ja Jahve!'\n25:6 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato \u0161to si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se du\u0161om radovao nad zemljom Izraelovom,\n25:7 ja \u0107u, evo, ruku na te podi\u0107i i kao plijen te predati narodima! Istrijebit \u0107u te iz narod\u00c4a, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet \u0107u te! I znat \u0107e\u0161 da sam ja Jahve!\n25:8 Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato \u0161to Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom je Judin poput svih naroda',\n25:9 otkrit \u0107u, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez gradova \u0161to bijahu ukras zemlje: Bet Haje\u0161imot, Baal Meon i Kirjatajim.\n25:10 Dat \u0107u ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se sinovi Amonovi me\u0111u narodima vi\u0161e ne spominju!\n25:11 Tako \u0107u izvr\u0161iti sud nad Moabom. I znat \u0107e da sam ja Jahve!'\n25:12 Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato \u0161to se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom te\u0161ko ogrije\u0161i,\n25:13 ovako govori Jahve Gospod: Podi\u0107i \u0107u ruku na Edom, istrijebit \u0107u iz njega ljude i \u017eivotinje! Pretvorit \u0107u ga u pustinju: od Temana do Dedana svi \u0107e od ma\u010da izginuti.\n25:14 Tako \u0107u se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni \u0107e postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srd\u017ebi. I spoznat \u0107e moju osvetu!' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n25:15 Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato \u0161to Filistejci izvr\u0161i\u0161e odmazdu, krvavo se osve\u0107uju\u0107i s mr\u017enjom u srcu, razaraju\u0107i sve zbog svojeg neprijateljstva,\n25:16 ovako govori Jahve Gospod: Evo, podi\u017eem ruku na Filistejce, istrijebit \u0107u Kere\u0107ane, uni\u0161tit \u0107u sve \u0161to preostane na morskoj obali!\n25:17 Tako \u0107u im se stra\u0161no osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat \u0107e da sam ja Jahve.'\"\n26:1 Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n26:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, jer Tir nad Jeruzalemom klica\u0161e: 'Ha, ha! Razbi\u0161e se ta vrata nar\u00c4od\u00c4a, i k meni se okrenu\u0161e; obogatit \u0107u se: on je opusto\u0161en' -\n26:3 stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, di\u0107i \u0107u na te silne narode, kao \u0161to more valove di\u017ee!\n26:4 Poru\u0161it \u0107e zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja \u0107u mu i pra\u0161inu pomesti, na\u010dinit' od njega pe\u0107inu golu!\n26:5 Bit \u0107e su\u0161ili\u0161te mre\u017ea. Jer ja rekoh! - rije\u010d je Jahve Gospoda. I narodima plijen \u0107e postati.\n26:6 A sve k\u0107eri njegove od ma\u010da \u0107e pasti u polju! Znat \u0107e da sam ja Jahve!'\n26:7 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest \u0107u na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, \u010detama i mno\u0161tvom naroda!\n26:8 K\u0107eri \u0107e tvoje u polju ma\u010dem posje\u0107i! Protiv tebe di\u0107i \u0107e kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podi\u0107' protiv tebe \u0161titove.\n26:9 Na zidove \u0107e tvoje upraviti zidodere i tvoje \u0107e kule kukama oborit'!\n26:10 Od nebrojenih konja njegovih svega \u0107e te pra\u0161ina prekriti, a od \u0161tropota konjanika i to\u010dkova i bojnih kola njihovih zadrhtat \u0107e zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o \u0161to se prolazi kroz grad osvojen.\n26:11 Kopitima svojih konja zgazit \u0107e ti sve ulice; narod tvoj ma\u010dem \u0107e pobiti i sru\u0161iti stupovlje tvoje.\n26:12 Poplijenit \u0107e bogatstvo tvoje, tvoje \u0107e razgrabiti blago! Razorit \u0107e tvoje zidine i ku\u0107e tvoje divne sru\u0161iti! Kamenje, drvo, pra\u0161inu tvoju u more \u0107e pobacati!\n26:13 A ja \u0107u prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa vi\u0161e ne\u0107e \u010duti!\n26:14 Pretvorit \u0107u te u pe\u0107inu golu, postat \u0107e\u0161 su\u0161ili\u0161te mre\u017e\u00c4a. Vi\u0161e se nikad ne\u0107e\u0161 podi\u0107i, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n26:15 Ovako Jahve Gospod govori Tiru: \"A ne\u0107e li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci?\n26:16 I ne\u0107e li tada svi morski knezovi si\u0107i s prijestolja svojih, odbaciti svoje pla\u0161teve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dr\u0161\u0107u\u0107i bez prestanka, u\u017easnuti tvojim udesom?\n26:17 A zatim \u0107e nad tobom zakukati i re\u0107i ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, \u0161to bija\u0161e tako mo\u0107an na moru, ti i \u017eitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj?\n26:18 Sada na dan pada tvojega otoci \u0107e zadrhtati, otoci u moru prestravit \u0107e se zbog propasti tvoje!'\n26:19 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima vi\u0161e nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju,\n26:20 spustit \u0107u te s onima koji su si\u0161li u grob, k narodu pradavnom, i smjestit \u0107u te u najdublje zemljine predjele, u vje\u010dnu samo\u0107u, s onima \u0161to u grob si\u0111o\u0161e, da se vi\u0161e ne vrati\u0161 u zemlju \u017eivih.\n26:21 Pretvorit \u0107u te u u\u017eas i vi\u0161e te ne\u0107e biti. Tra\u017eit \u0107e te, ali te vi\u0161e nikad ne\u0107e na\u0107i!' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n27:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n27:2 \"A ti sine \u010dovje\u010dji, udari u tu\u017ealjku nad Tirom\n27:3 i reci Tiru \u0161to le\u017ei na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih otoka: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tire \u0161to govora\u0161e: Ja sam la\u0111a prekrasna, izvanredne ljepote.\n27:4 Tvoje me\u0111e se\u017eu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te lijepa na\u010dini\u0161e.\n27:5 Od senirskih \u010dempresa oplate ti sagradi\u0161e, cedar libanonski uze\u0161e, jarbole ti podigo\u0161e;\n27:6 od ba\u0161anskih hrastova istesa\u0161e ti vesla, od bjelokosti i \u0161im\u0161ira s kitijimskog oto\u010dja palubu ti na\u010dini\u0161e!\n27:7 Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A grimiz i skrlet s eli\u0161kih otoka stavi\u0161e ti za krovi\u0161ta.\n27:8 \u017ditelji Sidona i Arvada bjehu ti vesla\u010di, a mudraci tvoji, Tire, bijahu ti kormilari!\n27:9 Starje\u0161ine gebalske i vje\u0161taci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske la\u0111e i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu!\n27:10 Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi vje\u0161ahu \u0161titove i kacige; oni ti sjaj davahu.\n27:11 Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug \u010duvahu ti kule. O zidove ti uokolo \u0161titove vje\u0161ahu da uzveli\u010daju jedinstvenu ljepotu tvoju!\n27:12 Zbog bogatstva tvoga golemog \u010dak i Tar\u0161i\u0161 s tobom trgova\u0161e, pla\u0107aju\u0107i srebrom i gvo\u017e\u0111em, olovom i kositrom trg tvoj.\n27:13 Javan i Tubal i Me\u0161ek s tobom trgovahu: davahu ljude i su\u0111e mjedeno za trg tvoj.\n27:14 Oni iz Bet Togarme davahu konje, trka\u0107e konji\u0107e i mazge.\n27:15 I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podlo\u017eni: pla\u0107ahu ti da\u0107u u bjelokosti i ebanovini.\n27:16 Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgova\u0161e. Davahu ti za trg dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez;\n27:17 i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim \u017eitom, voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj pla\u0107ahu!\n27:18 Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgova\u0161e za helbonsko vino i saharsku vunu.\n27:19 I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvo\u017e\u0111e mijenjahu, cimet i slatku trsku.\n27:20 Dedan s tobom trgova\u0161e prostirkama jaha\u010dkim.\n27:21 Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti pla\u0107aju\u0107i jaganjcima, jarcima i ovnovima.\n27:22 Trgovci iz \u0160ebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje dragulje i zlato.\n27:23 Haran, Kane i Eden, trgovci \u0160ebe, Asirije i Ki\u0161mada trgovahu s tobom. Mijenjahu za trg tvoj\n27:24 skupocjene halje, purpurne i vezene pla\u0161teve, sagove \u0161arene i u\u017ead \u010dvrsto pletenu.\n27:25 Tar\u0161i\u0161ke su la\u0111e nakrcane prevozile robu tvoju! Bje\u0161e tako puna i te\u0161ka veoma.\n27:26 Na pu\u010dinu morsku, na mnoga te mora izvedo\u0161e vesla\u010di. Isto\u010dni te vjetar razbi na pu\u010dini morskoj!\n27:27 Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, la\u0111ari tvoji i krmilari, popravlja\u010di pukotina, mjenja\u010di trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mno\u0161tvo posred tebe potonut \u0107e na dno morsko na dan tvoga brodoloma!\n27:28 Na vapaj ti krmilara obale \u0107e zadrhtati.\n27:29 I si\u0107i \u0107e s la\u0111a svojih svi vesla\u010di, svi la\u0111ari i svi krmilari i ostat \u0107e na kopnu.\n27:30 Za tobom \u0107e glasno naricati i kukati gorko. Pepelom \u0107e posut glave, i valjat se u pra\u0161ini;\n27:31 zbog tebe \u0107e glave obrijati, kostrijet \u0107e pripasati, oja\u0111ene du\u0161e za tobom naricati, i kukati gorko.\n27:32 U \u017ealosti \u0107e ti tu\u017ebalicu zapjevati, nad tobom \u0107e protu\u017eiti: 'Koji grad k'o Tir ponosan bje\u0161e posred mora?'\n27:33 Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usre\u0107io.\n27:34 A sada te, evo, valovi smrska\u0161e, potonu u dubine morske! Blago tvoje i sva posada potonu\u0161e s tobom.\n27:35 Svi \u017eitelji oto\u010dki zbog tebe se prestravi\u0161e. Kraljevi se njini naje\u017ei\u0161e, glave pokunji\u0161e.\n27:36 Trgovci narod\u00c4a zvi\u017edahu za tobom, jer ti stra\u0161ilo posta i nestade zauvijek!'\"\n28:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n28:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, ka\u017ei knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti re\u010de: 'Ja sam bog! Na bo\u017ejem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako \u010dovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjedna\u010di s Bo\u017ejim.\n28:3 Bje\u0161e, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena!\n28:4 Mudro\u0161\u0107u svojom i razborom nate\u010de bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom!\n28:5 Mudar li bija\u0161e trgovac, bogatstvo svoje namno\u017ei! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.'\n28:6 Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Bo\u017ejim izjedna\u010di,\n28:7 dovest \u0107u, evo, na te tu\u0111ince najnasilnije me\u0111u narodima. Isukat \u0107e ma\u010deve na mudrost ti divnu, i ljepotu \u0107e ti okaljati,\n28:8 bacit \u0107e te u jamu da umre\u0161 nasilnijom smr\u0107u od onih \u0161to umiru na pu\u010dini morskoj!\n28:9 Ho\u0107e\u0161 li tada pred krvnikom re\u0107i: 'Ja sam bog'? \u010covjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica.\n28:10 Umrijet \u0107e\u0161 smr\u0107u neobrezanih od ruke tu\u0111inske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n28:11 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n28:12 \"Sine \u010dovje\u010dji, zakukaj tu\u017ealjku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bje\u0161e uzor savr\u0161enstva, pun mudrosti i \u010dudesno lijep!\n28:13 U Edenu, vrtu Bo\u017ejem, ti \u017eivlja\u0161e, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Na\u010dinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti ro\u0111enja bjehu pripravljeni.\n28:14 Postavih te kao raskriljena keruba za\u0161titnika: bio si na svetoj gori Bo\u017ejoj, hodio si posred ognjena kamenja.\n28:15 Savr\u0161en bje\u0161e na putima svojim od dana svojega ro\u0111enja dok ti se u srcu ne za\u010de opa\u010dina.\n28:16 Obilno trguju\u0107i, napuni se nasiljem i sagrije\u0161i. Zato te zbacih s gore Bo\u017eje, istrgoh te, kerube za\u0161titni\u010de, isred ognjenoga kamenja.\n28:17 Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.\n28:18 Mno\u0161tvom svog bezakonja, nepo\u0161tenim trgovanjem oskvrnu svoja sveti\u0161ta! Pustih oganj posred tebe da te pro\u017edre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na o\u010di onih \u0161to te motre.\n28:19 Svi koji te poznaju me\u0111u narodima zgrozi\u0161e se nad tobom! Jer ti stra\u0161ilo posta, nestade zauvijek.'\"\n28:20 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n28:21 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega.\n28:22 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit \u0107u se usred tebe! I znat \u0107e se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvr\u0161im i svetost svoju poka\u017eem u njemu.\n28:23 I poslat \u0107u na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi \u0107e posred njega padati od ma\u010da, koji ti odasvud prijeti, i znat \u0107e se tada da sam ja Jahve.\n28:24 I vi\u0161e ne\u0107e biti domu Izraelovu trna \u0161to ranjava nit' \u017eaoke \u0161to razdire me\u0111u svima uokolo koji ga preziru! I znat \u0107e se da sam ja Jahve!'\"\n28:25 Ovako govori Jahve Gospod: \"A kad skupim sav dom Izraelov izme\u0111u naroda po kojima su razasuti, o\u010ditovat \u0107u u njima svoju svetost pred o\u010dima narod\u00c4a. I nastanit \u0107e se u svojoj zemlji \u0161to je dadoh sluzi svome Jakovu.\n28:26 I u njoj \u0107e \u017eivjeti u miru, gradit \u0107e domove i saditi vinograde. \u017divjet \u0107e u pouzdanju dok budem izvr\u0161ivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat \u0107e da sam ja Jahve, Bog njihov.\"\n29:1 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n29:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta.\n29:3 Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile \u0161to le\u017ei\u0161 usred rijeka svojih. Ti re\u010de: 'Rijeke su moje, sebi sam ih na\u010dinio.'\n29:4 I zato \u0107u ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krlju\u0161ti tvoje. Izvu\u0107i \u0107u te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krlju\u0161ti.\n29:5 Bacit \u0107u u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo \u0107e\u0161 poljsko pasti, nitko te ne\u0107e podi\u0107' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat \u0107u te za hranu!\n29:6 I znat \u0107e svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bje\u0161e trska za oslonac domu Izraelovu!\n29:7 Kad te u ruku uhvati\u0161e, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloni\u0161e, ti prepu\u010de i bedra im sva izrani.'\n29:8 Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest \u0107u ma\u010d svoj na te, istrijebit \u0107u iz tebe i ljude i stoku!\n29:9 Sva \u0107e zemlja egipatska pusto\u0161 biti i razvalina, i oni \u0107e znati da sam ja Jahve!' Jer ti re\u010de: 'Rijeka je moja, sebi je na\u010dinih.'\n29:10 'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pusto\u0161 od Migdola do Sevana i do granice etiopske!\n29:11 Ne\u0107e njome vi\u0161e prolaziti noga ljudska ni noga \u017eivotinjska, ostat \u0107e nenaseljena \u010detrdeset godina.\n29:12 Od zemlje \u0107u egipatske na\u010diniti pusto\u0161 sred zemalja opusto\u0161enih, a gradovi njezini bit \u0107e \u010detrdeset godina ru\u0161evine me\u0111u razvaljenim gradovima. I raspr\u0161it \u0107u Egip\u0107ane me\u0111u narode i rasijat \u0107u ih po zemljama.'\n29:13 Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine \u010detrdeset godina, sakupit \u0107u opet sve Egip\u0107ane izme\u0111u naroda kamo bijahu raspr\u0161eni.\n29:14 Vratit \u0107u izgnanike egipatske, vratit \u0107u ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo.\n29:15 Ono \u0107e biti najmanje od svih kraljevstava, da se vi\u0161e nikad ne digne nad druge narode. Smanjit \u0107u ga da vi\u0161e nikad ne podjarmi drugih naroda\n29:16 i da vi\u0161e ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bija\u0161e po\u010dinio okre\u0107u\u0107i se za njima. I oni \u0107e spoznati da sam ja Jahve.'\"\n29:17 Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n29:18 \"Sine \u010dovje\u010dji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga \u0161to krenu\u0161e na Tir.\n29:19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat \u0107u Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet \u0107e joj blago, nagrabiti plijena i oplja\u010dkati je. To \u0107e biti pla\u0107a vojsci njegovoj.\n29:20 Za trud \u0161to na Tir krenu dat \u0107u mu svu zemlju egipatsku, jer za me bija\u0161e radio' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n29:21 'U onaj \u0107u dan u\u010diniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi \u0107u usta otvoriti me\u0111u njima. I znat \u0107e da sam ja Jahve.'\"\n30:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n30:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Kukajte: 'Jao dana!'\n30:3 Jer se bli\u017ei dan, bli\u017ei se dan Jahvin! Dan obla\u010dan, vrijeme narodima odre\u0111eno.\n30:4 I ma\u010d \u0107e u\u0107i u Egipat, a strah \u0107e ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve sru\u0161e.\n30:5 Ku\u0161, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima od ma\u010da \u0107e izginuti'!\n30:6 Ovako govori Jahve Gospod: 'Past \u0107e koji podupiru Egipat i srozat \u0107e se ponos njegove mo\u0107i. Od Migdola do Sevana sve \u0107e u njemu od ma\u010da pasti - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n30:7 On \u0107e biti pusto\u0161 me\u0111u opusto\u0161enim zemljama, a njegovi gradovi ru\u0161evine me\u0111u razru\u0161enim gradovima.\n30:8 I znat \u0107e da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem sve pomaga\u010de njegove.\n30:9 U onaj \u0107e dan glasnici od mene na la\u0111ama isploviti da zastra\u0161e bezbri\u017enu Etiopiju. I strah \u0107e je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo, bli\u017ei se!'\n30:10 Ovako govori Jahve Gospod: 'Uni\u0161tit \u0107u mno\u0161tvo egipatsko rukom Nabukodonozora, kralja babilonskoga!\n30:11 On i njegov narod s njime - najokrutniji me\u0111u narodima - bit \u0107e dovedeni da zemlju zatru. I oni \u0107e isukati ma\u010d na Egipat i svu \u0107e mu zemlju truplima ispuniti.\n30:12 A ja \u0107u isu\u0161iti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opusto\u0161it \u0107u zemlju i \u0161to je u njoj - rukom tu\u0111inaca. Ja, Jahve, rekoh!'\n30:13 Ovako govori Jahve Gospod: 'Razorit \u0107u kumire i ni\u0161tavila istrijebiti iz Memfisa, i ne\u0107e vi\u0161e biti knezova u egipatskoj zemlji, a strah \u0107u posijati u zemlji egipatskoj.\n30:14 Opusto\u0161it \u0107u Patros, zapaliti Soan, izvr\u0161iti sud na Tebi.\n30:15 Iskalit \u0107u gnjev nad Sinom, tvr\u0111om egipatskom, istrijebit \u0107u mno\u0161tvo u Tebi.\n30:16 Zapalit \u0107u oganj pod Egiptom: Sin \u0107e uzdrhtati od strave, Teba \u0107e biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom.\n30:17 Mladi\u0107i Heliopola i Pi-Beseta od ma\u010da \u0107e pasti. A oni \u0107e biti odvedeni u ropstvo!\n30:18 Nad Tafnisom pomr\u010dat \u0107e dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad se dokon\u010da ponos mo\u0107i u njemu! Nad njim \u0107e se nadviti oblak, i njegove \u0107e k\u0107eri biti odvedene u ropstvo!\n30:19 Tako \u0107u izvr\u0161iti sud nad Egiptom, i znat \u0107e da sam ja Jahve.'\"\n30:20 Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n30:21 \"Sine \u010dovje\u010dji, gle, slomih mi\u0161icu faraonu, kralju egipatskom! I evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti ma\u010da.\n30:22 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu ma\u010d izbijem iz ruke!\n30:23 Razagnat \u0107u Egip\u0107ane me\u0111u narode i rasijati ih po zemljama!\n30:24 Oja\u010dat \u0107u ruke kralju babilonskom i ma\u010d \u0107u svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu \u0107u slomiti ruke te \u0107e stenjati pred neprijateljem kao ranjenik.\n30:25 Da, oja\u010dat \u0107u ruke kralju babilonskom, a ruke \u0107e faraonove klonuti. I znat \u0107e se da sam ja Jahve kad metnem ma\u010d svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom.\n30:26 Raspr\u0161it \u0107u Egip\u0107ane me\u0111u narode i rasijati ih po zemljama. I znat \u0107e da sam ja Jahve.'\"\n31:1 Jedanaeste godine, tre\u0107ega mjeseca, prvoga dana, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n31:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, ka\u017ei faraonu, kralju egipatskom, i mno\u0161tvu njegovu: 'Na koga nali\u010di\u0161 veli\u010dinom svojom?\n31:3 Usporedit \u0107u te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta li\u0161\u0107a i debla visoka: vrh mu do oblaka se\u017ee.\n31:4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijeva\u0161e, rukave svoje sla\u0161e k svem drve\u0107u poljskom.\n31:5 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drve\u0107e. Grane mu se namno\u017ei\u0161e, hvoje mu se razgrana\u0161e od obilne vode \u0161to mu dotjeca\u0161e;\n31:6 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih lego\u0161e se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sje\u0111ahu.\n31:7 Lijep on bija\u0161e veli\u010dinom i \u0161irinom svojih grana; do dubokih voda \u017eilje mu seza\u0161e!\n31:8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Bo\u017ejem, ni \u010dempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Bo\u017ejem ne bje\u0161e mu po ljepoti ravno.\n31:9 Ukrasih ga mno\u0161tvom grana, i zavi\u0111a\u0161e mu sve edensko drve\u0107e u vrtu Bo\u017ejem.'\n31:10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio \u0161to mu vrh do oblaka seza\u0161e i srce mu visina zanese,\n31:11 predadoh ga u ruke najmo\u0107nijemu od svih naroda da u\u010dini s njime po zlo\u0107i njegovoj, i odbacih ga.\n31:12 Tu\u0111inci, najokrutniji od naroda, posjeko\u0161e ga i obori\u0161e, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomi\u0161e, svi se narodi zemlje od njegova hlada udalji\u0161e, ostavi\u0161e ga!\n31:13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletje\u0161e! Me\u0111u njegovim se granama sve divlje zvijeri nastani\u0161e!\n31:14 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode vi\u0161e ne uzvisi i da vrh svoj me\u0111u oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, ba\u010deni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima \u0161to slaze u jamu!'\n31:15 Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on si\u0111e u Podzemlje, u znak \u017ealosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnu\u0161e te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drve\u0107e zbog njega osu\u0161i!\n31:16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima \u0161to u jamu si\u0111o\u0161e! I u podzemnom se kraju utje\u0161i sve drve\u0107e edensko, najizabranije i najljep\u0161e u Libanonu, sve \u0161to je vodu ispijalo.\n31:17 I ono, mi\u0161ica njegova, i oni me\u0111u narodima koji u hladu njegovu sje\u0111ahu, si\u0111o\u0161e s njim u Podzemlje, k onima \u0161to ma\u010dem bijahu probodeni.\n31:18 Na koga, dakle, me\u0111u drve\u0107em edenskim, nali\u010di\u0161 svojom mo\u0107i, slavom i veli\u010dinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima le\u017ei\u0161 me\u0111u onima \u0161to ma\u010dem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mno\u0161tvo' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n32:1 Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n32:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, zapla\u010di nad faraonom, kraljem egipatskim, i ka\u017ei mu: 'Lavi\u0107u naroda, propao si! Ti bje\u0161e kao krokodil u vodi, bu\u010dio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!'\n32:3 Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet \u0107u mre\u017eu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni \u0107e te u mojoj mre\u017ei izvu\u0107i.\n32:4 Ostavit \u0107e te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te \u0107u pustiti i zvijeri zemaljske tobom \u0107u nahraniti!\n32:5 Meso \u0107u ti razbacat' po gorama, doline \u0107u prekriti strvinom tvojom.\n32:6 Istekom iz tebe zemlju \u0107u napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rije\u010dna njome napuniti.\n32:7 A kada te utrnem, nebesa \u0107u potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom \u0107u sunce zastrijeti, i mjesec svjetlo\u0161\u0107u ne\u0107e svijetliti.\n32:8 Sva \u0107u svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak \u0107u nad zemljom razastrijeti!' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n32:9 'Ucvilit \u0107u srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate.\n32:10 Narode \u0107e mnoge strava uhvatiti, a njihovi \u0107e se kraljevi nad tobom u\u017easnuti njima nao\u010digled. I na dan pada tvojega svatko \u0107e za svoj \u017eivot neprestano strepiti.'\n32:11 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Ma\u010d kralja babilonskoga na te \u0107e se spustiti.\n32:12 Tvoje \u0107u mno\u0161tvo pobiti ma\u010devima junaka, najlju\u0107i od svih naroda opusto\u0161it \u0107e ponos Egipta i sve mno\u0161tvo njegovo zatrijeti.\n32:13 Svu \u0107u stoku njegovu uni\u0161titi pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga vi\u0161e ne\u0107e gaziti niti \u0107e ih \u017eivotinjski papak mutiti.\n32:14 Onda \u0107u im vode opet sti\u0161ati i u\u010dinit \u0107u da im rijeke kao ulje teku!' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n32:15 'Kad zemlju egipatsku opusto\u0161im, kad bude oplja\u010dkano \u0161to je na njoj, kad udarim sve \u017eitelje njezine, znat \u0107e da sam ja Jahve.\n32:16 Tu\u017ealjka je to koja \u0107e se naricati. Naricat \u0107e je k\u0107eri naroda. Naricat \u0107e je nad Egiptom i nad svim njegovim mno\u0161tvom' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n32:17 Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n32:18 \"Sine \u010dovje\u010dji, nari\u010di za egipatskim mno\u0161tvom, gurni ga, njega i k\u0107eri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima \u0161to si\u0111o\u0161e u jamu.\n32:19 Od koga si bolji? Si\u0111i i po\u010dini s neobrezanima.\n32:20 Oni \u0107e pasti me\u0111u one \u0161to ih ma\u010d pokosi. Le\u017eaj \u0107e dobiti sa svim mno\u0161tvom.\n32:21 Najhrabriji junaci govorit \u0107e mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomo\u0107nici tvoji si\u0111ite i po\u010dinite s neobrezanima, ma\u010dem poko\u0161enima!'\n32:22 Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, ma\u010dem poko\u0161eni.\n32:23 Grobovi im le\u017ee na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, neko\u0107 u\u017eas u zemlji \u017eivih, sada pobijeni, ma\u010dem poko\u0161eni.\n32:24 Ondje Elam i sve mno\u0161tvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, ma\u010dem poko\u0161eni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih si\u0111o\u0161e: neko\u0107 u\u017eas u zemlji \u017eivih, snose sad sramotu svoju s onima \u0161to u jamu si\u0111o\u0161e.\n32:25 Usred pobijenih le\u017eaj smjesti\u0161e njemu i mno\u0161tvu oko groba njegova - sve neobrezani, ma\u010dem probodeni: neko\u0107 u\u017eas u zemlji \u017eivih, snose sad sramotu svoju s onima \u0161to u jamu si\u0111o\u0161e, me\u0111u pobijene polo\u017eeni.\n32:26 Ondje je Me\u0161ek i Tubal i sve mno\u0161tvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, ma\u010dem probodeni, neko\u0107 u\u017eas u zemlji \u017eivih.\n32:27 Ne le\u017ee s junacima davno palima, u Podzemlje si\u0111o\u0161e s oru\u017ejem, s ma\u010dem pod glavom i sa \u0161titom na kostima, jer bijahu u\u017eas junacima u zemlji \u017eivih.\n32:28 I ti \u0107e\u0161 le\u017eati usred neobrezanih, ma\u010dem poko\u0161enih.\n32:29 Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unato\u010d svojemu juna\u0161tvu, i oni le\u017ee zajedno s onima \u0161to su ma\u010dem poko\u0161eni, s neobrezanima, s onima koji u jamu si\u0111o\u0161e.\n32:30 Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni si\u0111o\u0161e me\u0111u probodene. Unato\u010d u\u017easu svojega juna\u0161tva, le\u017ee neobrezani, s ma\u010dem probodenima, snose\u0107i svoju sramotu s onima \u0161to u jamu si\u0111o\u0161e.\n32:31 Vidjet \u0107e ih faraon i utje\u0161it \u0107e se zbog svog mno\u0161tva - faraon i sva vojska njegova ma\u010dem poko\u0161ena, rije\u010d je Jahve Gospoda!\n32:32 Jer je zadavao strah u zemlji \u017eivih, faraon i sve mno\u0161tvo njegovo le\u017ee s neobrezanima, s ma\u010dem poko\u0161enima - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n33:1 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n33:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem ma\u010d, a narod te zemlje uzme jednoga izme\u0111u sebe i postavi ga za stra\u017eara,\n33:3 a on - vide\u0107i da ma\u010d dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod:\n33:4 ako se tada onaj koji \u010duje glas roga ne da opomenuti te ma\u010d do\u0111e i pogubi ga - krv njegova past \u0107e na glavu njegovu:\n33:5 jer, \u010duo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past \u0107e na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi \u017eivot.\n33:6 A opet, ako stra\u017ear - vide\u0107i da ma\u010d dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te ma\u010d do\u0111e i pogubi koga od njih: taj je, dodu\u0161e, poginuo zbog svoga grijeha, ali \u0107u ja krv njegovu tra\u017eiti iz stra\u017earove ruke.'\n33:7 I tebe sam, sine \u010dovje\u010dji, postavio za stra\u017eara domu Izraelovu: kad \u010duje\u0161 rije\u010d iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.\n33:8 Reknem li bezbo\u017eniku: 'Bezbo\u017eni\u010de, umrijet \u0107e\u0161!' - a ti ne progovori\u0161 i ne opomene\u0161 bezbo\u017enika da se vrati od svojega zloga puta, bezbo\u017enik \u0107e umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tra\u017eit \u0107u iz tvoje ruke.\n33:9 Ali ako bezbo\u017enika opomene\u0161 da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on \u0107e umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio \u017eivot svoj.\n33:10 Sine \u010dovje\u010dji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi na\u0161i priti\u0161\u0107u nas i zbog njih propadamo! I da jo\u0161 \u017eivimo?'\n33:11 Odgovori im: '\u017divota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbo\u017enikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da \u017eivi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Za\u0161to da umrete, dome Izraelov!'\n33:12 Sine \u010dovje\u010dji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika ne\u0107e izbaviti pravednost njegova u dan kad sagrije\u0161i niti \u0107e bezbo\u017enik stradati zbog svoje bezbo\u017enosti u dan kad se od nje odvrati, kao \u0161to ni pravednik ne\u0107e mo\u0107i ostati na \u017eivotu u dan kad sagrije\u0161i.\n33:13 Reknem li ja prevedniku: '\u017divjet \u0107e\u0161!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane \u010diniti nepravdu, zaboravit \u0107u svu njegovu pravednost, i on \u0107e umrijeti zbog nepravde \u0161to je po\u010dini!\n33:14 A reknem li bezbo\u017eniku: 'Umrijet \u0107e\u0161!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,\n33:15 vrati zalog, plati oteto i stane \u017eivjeti po zakonima \u017eivota, ne \u010dine\u0107i bezakonja - \u017eivjet \u0107e, ne\u0107e umrijeti!\n33:16 I svi grijesi njegovi \u0161to ih bija\u0161e po\u010dinio bit \u0107e mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, \u017eivjet \u0107e!'\n33:17 Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan!\n33:18 Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane \u010diniti nepravdu, on \u0107e stoga umrijeti.\n33:19 A ako se bezbo\u017enik odvrati od svoje bezbo\u017enosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on \u0107e zbog toga \u017eivjeti.\n33:20 A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome \u0107u od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!\"\n33:21 Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana na\u0161eg izgnanstva, do\u0111e k meni bjegunac iz Jeruzalema i re\u010de: \"Pade grad!\"\n33:22 Ruka se Jahvina spustila na me uve\u010de, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on do\u0111e k meni ujutro! Otvori\u0161e mi se, dakle, usta i ja vi\u0161e ne bijah nijem.\n33:23 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n33:24 \"Sine \u010dovje\u010dji, oni koji \u017eive u ovim ru\u0161evinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bija\u0161e Abraham i ba\u0161tini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!'\n33:25 Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, o\u010di podi\u017eete kumirima svojim, krv prolijevate - i jo\u0161 da posjedujete ovu zemlju?\n33:26 Na svoj se ma\u010d oslanjate, \u010dinite gadosti, oskvrnjujete \u017eenu bli\u017enjega - i jo\u0161 da posjedujete ovu zemlju?'\n33:27 Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: \u017divota mi moga, oni koji su u ru\u0161evinama od ma\u010da \u0107e pasti; one koji su u polju dat \u0107u zvijerima da ih pro\u017edru; a koji su u utvrdama i po pe\u0107inama od kuge \u0107e poginuti!\n33:28 Tako \u0107u zemlju ovu razoriti i opusto\u0161iti i nestat \u0107e zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet \u0107e gore Izraelove i nitko vi\u0161e ne\u0107e njima prolaziti.\n33:29 I znat \u0107e da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opusto\u0161im zbog svih gadosti \u0161to ih po\u010dini\u0161e.'\n33:30 A o tebi, sine \u010dovje\u010dji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na ku\u0107nim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da \u010dujemo kakva je to rije\u010d do\u0161la od Jahve!'\n33:31 I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i slu\u0161a tvoje rije\u010di, ali ih ne izvr\u0161uje: nasla\u0111uju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.\n33:32 I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rije\u010di ti slu\u0161aju, ali ih ne izvr\u0161uju.\n33:33 Ali kad sve ovo do\u0111e - gle, ve\u0107 dolazi - znat \u0107e da prorok bija\u0161e me\u0111u njima!\"\n34:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n34:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?\n34:3 Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete.\n34:4 Nemo\u0107nih ne krijepite, bolesnih ne lije\u010dite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tra\u017eite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.\n34:5 I tako se ovce raspr\u0161i\u0161e nemaju\u0107' pastira, i raspr\u0161ene postado\u0161e plijen zvijerima.\n34:6 Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspr\u0161ene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih tra\u017ei.'\n34:7 Zato, pastiri, \u010dujte rije\u010d Jahvinu:\n34:8 'Tako mi \u017eivota, rije\u010d je Jahve Gospoda: zato \u0161to ovce moje postado\u0161e plijen i hrana zvijerima, nemaju\u0107' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne tra\u017ee nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -\n34:9 zato, pastiri, \u010dujte rije\u010d Jahvinu:\n34:10 Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tra\u017eit \u0107u iz ruku njihovih i ne\u0107u im dati da mi vi\u0161e stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut \u0107u ovce iz usta njihovih, ne\u0107e im vi\u0161e biti hrana.'\n34:11 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam \u0107u potra\u017eiti ovce svoje i sam \u0107u ih pasti!\n34:12 Kao \u0161to se pastir brine za ovce svoje kad se na\u0111e uza stado raspr\u0161eno, i ja \u0107u se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspr\u0161i\u0161e u dan oblaka i mraka.\n34:13 Izvest \u0107u ih iz naroda, skupit \u0107u ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima.\n34:14 Past \u0107u ih na izvrsnim pa\u0161ama, ov\u010dinjaci \u0107e im biti na visokim gorama izraelskim; ondje \u0107e po\u010divati u dobrim ov\u010dinjacima i past \u0107e na so\u010dnim pa\u0161ama, po gorama izraelskim.\n34:15 Sam \u0107u pasti ovce svoje i sam \u0107u im dati po\u010dinka - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n34:16 Potra\u017eit \u0107u izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit \u0107u ranjenu i okrijepiti nemo\u0107nu, bdjeti nad pretilom i jakom - past \u0107u ih pravedno.'\n34:17 A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izme\u0111u ovce i ovce, izme\u0111u ovnova i jaraca!\n34:18 Zar vam je malo pasti na dobroj pa\u0161i te ostatak pa\u0161e nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?\n34:19 A moje ovce moraju pasti \u0161to vi nogama izgaziste, piti \u0161to vi nogama zamutiste.'\n34:20 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izme\u0111u ovce pretile i mr\u0161ave!\n34:21 Jer bokovima i ple\u0107ima, bodu\u0107i rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste.\n34:22 Ja \u0107u izbaviti ovce svoje da vi\u0161e ne budu plijenom i sudit \u0107u izme\u0111u ovce i ovce.\n34:23 Postavit \u0107u im jednoga pastira koji \u0107e ih pasti, slugu svoga Davida: on \u0107e ih sam pasti i bit \u0107e im pastir,\n34:24 a ja, Jahve, bit \u0107u njihov Bog, i moj sluga David bit \u0107e im knez. Ja, Jahve, rekoh!\n34:25 I sklopit \u0107u s njima Savez mira i uklonit \u0107u iz zemlje sve divlje zvijeri, i \u017eivjet \u0107e mirno u pustinji i spavati po \u0161umama.\n34:26 Njih i sve oko brda svojega u\u010dinit \u0107u blagoslovom i dat \u0107u im na vrijeme ki\u0161u, i bit \u0107e to ki\u0161a blagoslova.\n34:27 I drve\u0107e \u0107e poljsko donositi plodove, a zemlja \u0107e dati rod svoj. I oni \u0107e mirno \u017eivjeti u svojoj zemlji i znat \u0107e da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih \u0161to ih podjarmi\u0161e.\n34:28 I ne\u0107e vi\u0161e biti plijenom narodima, i zvijeri ih vi\u0161e ne\u0107e \u017ederati, nego \u0107e mirno \u017eivjeti i nitko ih ne\u0107e pla\u0161iti.\n34:29 I u\u010dinit \u0107u da im probuja slavni nasad, i glad ih vi\u0161e ne\u0107e zatirati, u zemlji vi\u0161e ne\u0107e podnositi rug narod\u00c4a.\n34:30 I znat \u0107e da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n34:31 Vi, ovce moje, vi ste stado pa\u0161e moje, a ja sam Bog va\u0161' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n35:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n35:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!\n35:3 Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku \u0107u podi\u0107i na te i pretvoriti te u pusto\u0161 i pustinju.\n35:4 Gradove \u0107u tvoje razvaliti i postat \u0107e\u0161 pustinjom. I znat \u0107e\u0161 da sam ja Jahve!\n35:5 Vje\u010dnu si mr\u017enju gojila i ma\u010du predavala sinove Izraelove kad bi ih nesre\u0107a pogodila i kad bi im kucnuo \u010das posljednjega grijeha.\n35:6 Zato, \u017eivota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - krvi \u0107u te predati i krv \u0107e te progoniti: od krvi nisi prezala, krv \u0107e te progoniti!\n35:7 Od Gore seirske u\u010dinit \u0107u pusto\u0161 i pustinju, istrijebit \u0107u iz nje polaznika i povratnika.\n35:8 Gore njezine napunit \u0107u truplima: po tvojim bre\u017euljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat \u0107e ma\u010dem poko\u0161eni.\n35:9 U\u010dinit \u0107u od tebe vje\u010dnu pustinju, gradovi se tvoji ne\u0107e napu\u010diti. I znat \u0107ete da sam ja Jahve!'\n35:10 Ti re\u010de: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit \u0107e moji; mi \u0107emo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!'\n35:11 'Zato, \u017eivota mi moga - rije\u010d je Jahve Gospoda - postupit \u0107u s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mr\u017enji s njima! Upoznat \u0107e\u0161 me po tome kako \u0107u ti suditi!\n35:12 I znat \u0107e\u0161 da sam ja, Jahve, \u010duo sve tvoje hule \u0161to ih izre\u010de na gore Izraelove govore\u0107i: 'Opustje\u0161e, nama su dane za hranu!'\n35:13 Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rije\u010di; \u010duo sam ja!'\n35:14 Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe \u0107u u\u010diniti pusto\u0161.\n35:15 Kako si se ti radovala \u0161to opustje ba\u0161tina doma Izraelova, tako \u0107u u\u010diniti s tobom: opustjet \u0107e\u0161, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat \u0107e se da sam ja Jahve!\"\n36:1 Sine \u010dovje\u010dji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: \"O gore Izraelove, \u010dujte rije\u010d Jahvinu:\n36:2 Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji va\u0161i govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vje\u010dne postat \u0107e na\u0161 posjed!'\n36:3 I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pusto\u0161e i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike do\u0111oste svjetini klevetni\u010dkoj.\n36:4 Zato, gore Izraelove, \u010dujte rije\u010d Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i bre\u017euljcima, uvalama i dolinama, opusto\u0161enim razvalinama i napu\u0161tenim gradovima koji postado\u0161e plijen i ruglo ostalim narodima uokolo -\n36:5 ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s rado\u0161\u0107u u srcu i s mr\u017enjom u du\u0161i sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i oplja\u010dka.'\n36:6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i bre\u017euljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.'\n36:7 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, di\u017eem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit \u0107e sami svoju sramotu!\n36:8 A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji \u0107e skoro do\u0107i.\n36:9 Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit \u0107u vas i zasijati!\n36:10 Razmno\u017eit \u0107u ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napu\u010diti, razvaline va\u0161e opet podi\u0107i!\n36:11 Razmno\u017eit \u0107u po vama ljude i stoku, oni \u0107e se namno\u017eiti i naploditi - te \u0107u vas napu\u010diti kao neko\u0107 i obasuti vas dobrima vi\u0161e nego prije! I znat \u0107ete da sam ja Jahve!\n36:12 Dovest \u0107u k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest \u0107e te i bit \u0107e\u0161 im ba\u0161tina i ne\u0107e\u0161 im vi\u0161e djecu otimati.'\"\n36:13 Ovako govori Jahve Gospod: \"A \u0161to se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude pro\u017edire i svojem narodu djecu otima' -\n36:14 ti vi\u0161e ne\u0107e\u0161 ljude pro\u017edirati ni narodu svome djece otimati - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n36:15 Ne dam da vi\u0161e slu\u0161a\u0161 rug pogana, ne dam da vi\u0161e bude\u0161 na sramotu narodima: ne\u0107e\u0161 vi\u0161e narodu svojem djece otimati\" - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n36:16 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n36:17 \"Sine \u010dovje\u010dji, kad dom Izraelov jo\u0161 \u017eivlja\u0161e u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao ne\u010disto\u0107a \u017eene ne\u010diste.\n36:18 I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi \u0161to je proli\u0161e i zbog kumira kojima je oskvrnu\u0161e.\n36:19 Raspr\u0161ih ih me\u0111u narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim.\n36:20 Ali u narodima me\u0111u koje do\u0111o\u0161e, me\u0111u svim narodima u koje dospje\u0161e, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade oti\u0107i iz zemlje Jahvine!'\n36:21 I meni se sa\u017eali moje sveto ime \u0161to ga dom Izraelov obe\u0161\u010dasti u narodima me\u0111u koje do\u0111e.\n36:22 Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: \u0160to \u010dinim, ne \u010dinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste me\u0111u narodima u koje do\u0111oste.\n36:23 Ja \u0107u posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narod\u00c4a u koje do\u0111oste! I znat \u0107e narodi da sam ja Jahve - rije\u010d je Jahve Gospoda - kad na vama, njima nao\u010digled, poka\u017eem svetost svoju.\n36:24 Tada \u0107u vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u va\u0161u zemlju.\n36:25 Po\u0161kropit \u0107u vas vodom \u010distom da se o\u010distite. O\u010distit \u0107u vas od svih va\u0161ih ne\u010disto\u0107a i od svih kumira va\u0161ih.\n36:26 Dat \u0107u vam novo srce, nov duh udahnut \u0107u u vas! Izvadit \u0107u iz tijela va\u0161ega srce kameno i dat \u0107u vam srce od mesa.\n36:27 Duh svoj udahnut \u0107u u vas da hodite po mojim zakonima i da \u010duvate i vr\u0161ite moje naredbe.\n36:28 I nastanit \u0107ete se u zemlji koju dadoh va\u0161im ocima, i bit \u0107ete moj narod, a ja \u0107u biti va\u0161 Bog.\n36:29 Izbavit \u0107u vas od svih va\u0161ih ne\u010disto\u0107a i dozvat \u0107u \u017eito i umno\u017eiti ga, i nikad vas vi\u0161e ne\u0107u izvr\u0107i gladi.\n36:30 Umno\u017eit \u0107u plod drve\u0107a i rod njiva da ne podnosite vi\u0161e zbog gladi sramotu me\u0111u narodima.\n36:31 I tada \u0107ete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami \u0107ete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.\n36:32 A \u0161to \u010dinim, znajte dobro, ne \u010dinim radi vas - rije\u010d je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!'\n36:33 Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas o\u010distim od svih bezakonja va\u0161ih, napu\u010dit \u0107u opet va\u0161e gradove i sagraditi razvaline;\n36:34 opustjela zemlja, neko\u0107 pustinja nao\u010digled svakom prolazniku, bit \u0107e opet obra\u0111ena.\n36:35 Tada \u0107e se re\u0107i: 'Evo zemlje \u0161to bija\u0161e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova \u0161to bijahu pusti, same razvaline i ru\u0161evine, a sada su utvr\u0111eni i napu\u010deni!'\n36:36 I narodi oko vas koji preostanu znat \u0107e da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i \u0161to bi opusto\u0161eno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i u\u010dinit \u0107u!'\n36:37 Ovako govori Jahve Gospod: Jo\u0161 \u0107e ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namno\u017eim kao stada.\n36:38 Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, neko\u0107 razvaline, napu\u010dit \u0107e se ljudstvom. I znat \u0107e da sam ja Jahve.\"\n37:1 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju.\n37:2 Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bija\u0161e ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe!\n37:3 Re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, mogu li ove kosti o\u017eivjeti?\" Ja odgovorih: \"Jahve Gospode, to samo ti zna\u0161!\"\n37:4 Tad mi re\u010de: \"Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, \u010dujte rije\u010d Jahvinu!'\n37:5 Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh \u0107u svoj udahnuti u vas i o\u017eivjet \u0107ete!\n37:6 \u017dilama \u0107u vas ispreplesti, mesom oblo\u017eiti, ko\u017eom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i o\u017eivjet \u0107ete - i znat \u0107ete da sam ja Jahve!'\"\n37:7 I ja stadoh prorokovati kao \u0161to mi bje\u0161e zapovje\u0111eno. I dok sam prorokovao, nastade \u0161u\u0161kanje i pomicanje i kosti se stado\u0161e pribirati.\n37:8 Pogledah, i gle, po njima narasle \u017eile i meso; ko\u017eom se presvuko\u0161e, ali duha jo\u0161 ne bija\u0161e u njima.\n37:9 I re\u010de mi: \"Prorokuj duhu, sine \u010dovje\u010dji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva \u010detiri vjetra do\u0111i, du\u0161e, i dahni u ova trupla da o\u017eive!'\"\n37:10 I stadoh prorokovati kao \u0161to mi zapovjedi, i duh u\u0111e u njih i o\u017eivje\u0161e i stado\u0161e na noge - vojska vrlo, vrlo velika.\n37:11 Re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnu\u0161e nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!'\n37:12 Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja \u0107u otvoriti va\u0161e grobove, izvesti vas iz va\u0161ih grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!\n37:13 I znat \u0107ete da sam ja Jahve kad otvorim grobove va\u0161e i kad vas izvedem iz va\u0161ih grobova, moj narode!\n37:14 I duh svoj udahnut \u0107u u vas da o\u017eivite, i dovest \u0107u vas u va\u0161u zemlju, i znat \u0107ete da ja, Jahve govorim i \u010dinim' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n37:15 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n37:16 \"Sine \u010dovje\u010dji, uzmi drvo i napi\u0161i na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napi\u0161i na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.'\n37:17 I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci!\n37:18 A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Ho\u0107e\u0161 li nam objasniti \u0161to to zna\u010di?' -\n37:19 reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet \u0107u drvo Josipovo, \u0161to je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit \u0107u ga s drvetom Judinim te \u0107u od njih na\u010diniti jedno; oba \u0107e biti jedno u mojoj ruci.'\n37:20 Oba drveta na koja to napi\u0161e\u0161 neka ti budu u ruci, njima nao\u010digled.\n37:21 I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit \u0107u sinove Izraelove iz naroda u koje do\u0111o\u0161e, skupit \u0107u ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu.\n37:22 I na\u010dinit \u0107u od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit \u0107e im svima jedan kralj, i oni vi\u0161e ne\u0107e biti dva naroda i ne\u0107e vi\u0161e biti razdijeljeni na dva kraljevstva.\n37:23 I ne\u0107e se vi\u0161e kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opa\u010dinama. Izbavit \u0107u ih od svih njihovih nevjera kojima zgrije\u0161i\u0161e i o\u010distit \u0107u ih, i oni \u0107e biti moj narod, a ja njihov Bog.\n37:24 I sluga moj David bit \u0107e im kralj i svima \u0107e im biti jedan pastir. \u017divjet \u0107e po mojim zakonima, \u010duvaju\u0107i i vr\u0161e\u0107i moje naredbe.\n37:25 Boravit \u0107e u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj \u017eivljahu oci va\u0161i: u njoj \u0107e stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit \u0107e im knez dovijeka.\n37:26 Sklopit \u0107u s njima savez mira; bit \u0107e to Savez vje\u010dan s njima. Utvrdit \u0107u ih i razmno\u017eiti i postavit \u0107u Sveti\u0161te svoje zauvijek me\u0111u njih.\n37:27 Moj \u0107e \u0160ator biti me\u0111u njima i ja \u0107u biti Bog njihov, a oni narod moj!\n37:28 I kad Sveti\u0161te moje bude zauvijek me\u0111u njima, znat \u0107e svi narodi da sam ja Jahve, koji posve\u0107ujem Izraela.'\"\n38:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n38:2 \"Sine \u010dovje\u010dji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Me\u0161eka i Tubala, prorokuj protiv njega.\n38:3 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Go\u017ee, veliki kne\u017ee Me\u0161eka i Tubala!\n38:4 Namamit \u0107u te i metnut \u0107u ti \u017evale u \u010deljusti, izvest \u0107u tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mno\u0161tvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa \u0161titovima, sve vi\u010dne ma\u010du.\n38:5 S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa \u0161titovima i pod kacigama;\n38:6 zatim Gomer i sve \u010dete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve \u010dete njezine - silan narod s tobom!\n38:7 Dobro se spremi ti i sve mno\u0161tvo \u0161to se oko tebe skupilo i stani mu na \u010delo!\n38:8 Poslije mnogo dana dobit \u0107e\u0161 zapovijed; poslije mnogo godina navalit \u0107e\u0161 na zemlju, izbavljenu od ma\u010da i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, neko\u0107 zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno \u017eive.\n38:9 Di\u0107i \u0107e\u0161 se, do\u0107i kao nevrijeme, kao oblak \u0161to prekrije zemlju, ti i tvoje \u010dete, a s vama sila naroda!'\n38:10 Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj \u0107e ti se dan misli rojiti u srcu i skovat \u0107e\u0161 zao naum.\n38:11 Re\u0107i \u0107e\u0161: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno \u017eivi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata:\n38:12 pa da se plijena naplijenim i plja\u010dke naplja\u010dkam - da ruku stavim na razvaline opet napu\u010dene i na narod iz nar\u00c4od\u00c4a sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i \u017eivi u sredi\u0161tu zemlje.'\n38:13 \u0160eba, Dedan i trgovci tar\u0161i\u0161ki i svi njihovi lavi\u0107i pitat \u0107e te: 'Zar zato dolazi\u0161 plijeniti? I zar si radi plja\u010dke toliku gomilu skupio da odnese\u0161 srebro i zlato, da otme\u0161 stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeni\u0161?'\n38:14 Zato prorokuj, sine \u010dovje\u010dji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno \u017eivio, ti \u0107e\u0161 se podi\u0107i!\n38:15 Do\u0107i \u0107e\u0161 iz svoga sjedi\u0161ta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mno\u0161tvo, golema vojska.\n38:16 Navalit \u0107e\u0161 na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest \u0107u te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Go\u017ee, njima nao\u010digled, poka\u017eem svetost svoju.'\n38:17 Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokova\u0161e da \u0107u te na njih dovesti?\n38:18 U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rije\u010d je Jahve Gospoda - gnjev \u0107e mi iz nosa planuti.\n38:19 U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlu\u010dih: U onaj dan bit \u0107e silan potres u zemlji Izraelovoj.\n38:20 I trest \u0107e se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi \u0161to gmi\u017eu po zemlji i svi ljudi \u0161to \u017eive na njoj. Planine \u0107e se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine poru\u0161iti!\n38:21 I po svim svojim gorama pozvat \u0107u na njega ma\u010d - rije\u010d je Jahve Gospoda - s ma\u010dem \u0107e se brat na brata di\u0107i!\n38:22 Sudit \u0107u mu kugom i krvlju. I spustit \u0107u silan pljusak, i kamenje t\u00d3u\u010de, oganj i sumpor na nj, na njegove \u010dete i na mnogi narod koji bude s njime.\n38:23 I uzveli\u010dat \u0107u se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat \u0107e da sam ja Jahve.'\n39:1 Sine \u010dovje\u010dji, prorokuj protiv Goga i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Go\u017ee, veliki kne\u017ee Me\u0161eka i Tubala!\n39:2 Namamit \u0107u te i povesti, podi\u0107i te s krajnjega sjevera i dovesti na gore Izraelove.\n39:3 Izbit \u0107u ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice.\n39:4 Na gorama \u0107e\u0161 Izraelovim pasti, ti i sve tvoje \u010dete i narodi koji budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh te za hranu.\n39:5 Na otvorenom \u0107e\u0161 polju pasti, jer ja tako rekoh - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n39:6 Poslat \u0107u oganj na Magog i na sve koji spokojno \u017eive na otocima - i znat \u0107e da sam ja Jahve.\n39:7 A svoje sveto ime objavit \u0107u posred naroda svoga izraelskoga i ne\u0107u dati da se vi\u0161e oskvrnjuje moje sveto ime! I znat \u0107e svi narodi da sam ja, Jahve, Svetac Izraelov.\n39:8 Evo dolazi i biva - rije\u010d je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam govorio!\n39:9 Izi\u0107i \u0107e stanovnici izraelskih gradova, nalo\u017eiti vatru i spaliti oru\u017eje, \u0161titove, \u0161titi\u0107e, lukove i strelice, koplja i sulice - lo\u017eit \u0107e njima vatru sedam godina.\n39:10 Ne\u0107e nositi drva iz polja ni sje\u0107i u \u0161umama, nego \u0107e vatru oru\u017ejem lo\u017eiti. I oplijenit \u0107e one koji su njih plijenili, oplja\u010dkati one koji su njih plja\u010dkali - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n39:11 U onaj \u0107u dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu Abarim, isto\u010dno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje \u0107e pokopati Goga i sve njegovo mno\u0161tvo. I dolina \u0107e se prozvati Hamon-Gog.\n39:12 I ukopavat \u0107e ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da o\u010disti svu zemlju;\n39:13 pokapat \u0107e ih sav narod zemlje. I bit \u0107e im slavan dan u koji se proslavim, rije\u010d je Jahve Gospoda.\n39:14 Izabrat \u0107e ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima pokapaju one koji preosta\u0161e po zemlji, da je tako o\u010diste.\n39:15 I kad koji, prolaze\u0107i zemljom, vidi ljudske kosti, podignut \u0107e kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog.\n39:16 Hamona je ime i gradu. I tako \u0107e o\u010distiti zemlju.\n39:17 Sine \u010dovje\u010dji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i do\u0111ite! Saberite se odasvud na \u017ertvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi.\n39:18 Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke ba\u0161anske!\n39:19 Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao.\n39:20 Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n39:21 'Tako \u0107u se proslaviti me\u0111u narodima, i svi \u0107e narodi vidjeti sud koji \u0107u izvr\u0161iti i ruku \u0161to \u0107u je na njih podi\u0107i.\n39:22 Znat \u0107e dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek.\n39:23 I znat \u0107e narodi da dom Izraelov bija\u0161e odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od ma\u010da poginu.\n39:24 Postupih s njima po ne\u010disto\u0107i njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.'\n39:25 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad \u0107u vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto,\n39:26 oprostit \u0107u im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeri\u0161e dok jo\u0161 spokojno \u017eivljahu u zemlji i nikoga ne bija\u0161e da ih stra\u0161i.\n39:27 A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja du\u0161manskih i na njima, nao\u010digled mnogih naroda, svetost svoju poka\u017eem,\n39:28 znat \u0107e da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo me\u0111u narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostaviv\u0161i ondje nijednoga od njih.\n39:29 I nikada vi\u0161e ne\u0107u kriti lica od njih, jer \u0107u duh svoj izliti na dom Izraelov' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n40:1 Godine dvadeset i pete za na\u0161ega izgnanstva, po\u010detkom godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a \u010detrnaest godina otkako pade Grad, upravo onoga dana spusti se na me ruka Jahvina.\n40:2 I odvede me u bo\u017eanskom vi\u0111enju u zemlju Izraelovu te me postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s ju\u017ene strane, bija\u0161e ne\u0161to kao sazidan grad.\n40:3 Povede me onamo, i gle: \u010dovjek, sjajan kao mjed, staja\u0161e na vratima, s lanenim u\u017eetom i mjera\u010dkom trskom u ruci.\n40:4 I taj mi \u010dovjek re\u010de: \"Sine \u010dovje\u010dji, gledaj svojim o\u010dima i slu\u0161aj svojim u\u0161ima, popamti sve \u0161to \u0107u ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti poka\u017eem. Objavi domu Izraelovu sve \u0161to ovdje vidi\u0161.\"\n40:5 I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. \u010covjek dr\u017ea\u0161e u ruci mjera\u010dku trsku od \u0161est lakata, a svaki lakat bija\u0161e za jedan dlan du\u017ei od obi\u010dnoga lakta. On izmjeri zdanje. \u0160irina: jedna trska, visina: jedna trska.\n40:6 Zatim po\u0111e k vratima \u0161to bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza stepenice i izmjeri prag vrata. \u0160irina: jedna trska.\n40:7 A svaka klijet jednu trsku duga\u010dka i jednu trsku \u0161iroka. Izme\u0111u klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra, jedna trska.\n40:8 Izmjeri trijem vrata iznutra: bija\u0161e osam lakata \u0161irok,\n40:9 a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bija\u0161e s nutarnje strane.\n40:10 Na svakoj strani isto\u010dnih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere.\n40:11 Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata \u0161iroka i trinaest lakata visoka.\n40:12 Pred klijetima bija\u0161e s jedne i s druge strane ograda od jednog lakta. Svaka klijet: \u0161est lakata s jedne i \u0161est lakata s druge strane.\n40:13 A zatim izmjeri vrata od stra\u017enje strane jedne klijeti do stra\u017enje strane nasuprotne klijeti, u \u0161irinu: bija\u0161e dvadeset i pet lakata; otvor pred otvorom.\n40:14 Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bija\u0161e sve uokolo trijema vrata.\n40:15 Od ulaznog pro\u010delja vrata do nasuprotne strane njihova trijema bija\u0161e pedeset lakata.\n40:16 Na klijetima i njihovim dovracima, s unutra\u0161nje strane sve uokolo, a tako i u trijemu, bijahu prozori s re\u0161etkama. Takvi su prozori bili iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme.\n40:17 Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja prostorije i plo\u010dnik. Trideset prostorija na plo\u010dniku.\n40:18 Plo\u010dnik bija\u0161e sa svake strane vrata i odgovara\u0161e razini vrata. To je donji plo\u010dnik.\n40:19 On izmjeri \u0161irinu predvorja od donjih vrata do unutra\u0161njega predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever.\n40:20 Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri \u0161irinu i du\u017einu.\n40:21 I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u du\u017einu i dvadeset i pet lakata u \u0161irinu.\n40:22 Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na isto\u010dnim vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bija\u0161e s unutra\u0161nje strane.\n40:23 Unutra\u0161nje predvorje ima\u0161e vrata \u0161to bijahu nasuprot sjevernim vratima; kao i isto\u010dna. On izmjeri: izme\u0111u jednih i drugih vrata bija\u0161e sto lakata.\n40:24 Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti, polustupove i trijemove: bijahu iste mjere.\n40:25 Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore \u0161to bijahu kao i oni prvi. Du\u017eina je i tu iznosila pedeset lakata, a \u0161irina dvadeset i pet.\n40:26 K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutra\u0161nje strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane.\n40:27 Unutra\u0161nje predvorje ima\u0161e jedna vrata i s ju\u017ene strane. On izmjeri: od tih vrata do ju\u017enih vrata - sto lakata.\n40:28 Zatim me na ju\u017ena vrata uvede u unutra\u0161nje predvorje. I izmjeri ju\u017ena vrata: bijahu istih mjera.\n40:29 Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bija\u0161e tu u du\u017einu, dvadeset i pet lakata u \u0161irinu.\n40:30 A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata \u0161iroki.\n40:31 Trijemovi su se pru\u017eili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima njihovim palme, a stubi\u0161te im je imalo osam stuba.\n40:32 Zatim me povede k isto\u010dnim vratima unutra\u0161njega predvorja. I izmjeri vrata: bijahu istih mjera.\n40:33 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu tako\u0111er istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U du\u017einu bje\u0161e pedeset lakata, u \u0161irinu dvadeset i pet.\n40:34 Trijem im se pru\u017eao prema vanjskom predvorju. Na njihovim polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubi\u0161te im ima\u0161e osam stuba.\n40:35 Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih mjera.\n40:36 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu tako\u0111er istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u du\u017einu, a dvadeset i pet u \u0161irinu.\n40:37 Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one strane bijahu palme. Stubi\u0161te ima\u0161e osam stuba.\n40:38 Uz trijemove vrata bija\u0161e prostor s posebnim ulazom. Ondje su se ispirale \u017ertve paljenice.\n40:39 U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za klanje paljenic\u00c4a, okajnic\u00c4a i naknadnic\u00c4a.\n40:40 I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola.\n40:41 \u010cetiri stola, dakle, s jedne, a \u010detiri stola s druge strane vrata: u svemu osam stolova, na kojima se klahu \u017ertve.\n40:42 Osim toga, \u010detiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su po lakat i pol \u0161iroki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje \u017ertava paljenica i klanica.\n40:43 Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni \u017eljebi\u0107ima od jednoga dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo \u017ertveno meso.\n40:44 Zatim me povede u unutra\u0161nje predvorje. U unutra\u0161njem predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bija\u0161e sa strane sjevernih vrata, okrenuta prema jugu, a druga sa strane ju\u017enih vrata, okrenuta prema sjeveru.\n40:45 I on mi re\u010de: \"Ta prostorija \u0161to je okrenuta na jug odre\u0111ena je za sve\u0107enike koji obavljaju slu\u017ebu u Domu.\n40:46 A prostorija \u0161to je okrenuta na sjever jest za sve\u0107enike koji obavljaju slu\u017ebu na \u017ertveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izme\u0111u sinova Levijevih koji smiju pri\u0107i k Jahvi da mu slu\u017ee!\"\n40:47 On izmjeri predvorje. Du\u017eina: sto lakata, \u0161irina: sto lakata; bija\u0161e \u010detverouglasto. Pred Domom staja\u0161e \u017ertvenik.\n40:48 A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bija\u0161e pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu \u0161iroka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane.\n40:49 Trijem bija\u0161e duga\u010dak dvadeset lakata, a \u0161irok dvanaest lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge strane staja\u0161e po jedan stup.\n41:1 Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu \u0161iroki \u0161est lakata s jedne i \u0161est lakata s druge strane.\n41:2 Vrata bijahu \u0161iroka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bija\u0161e duga\u010dak \u010detrdeset, a \u0161irok dvadeset lakata.\n41:3 Onda u\u0111e i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: \u0161est lakata; pa \u0161irinu vrata: sedam lakata.\n41:4 Izmjeri zatim unutra\u0161nji prostor: du\u017eina dvadeset lakata, \u0161irina ispred Hekala dvadeset lakata. I re\u010de mi: \"To je Svetinja nad svetinjama.\"\n41:5 Potom izmjeri zid Doma: \u0161est lakata. Pobo\u010dne prostorije bijahu \u0161iroke \u010detiri lakta, sve oko Doma.\n41:6 Pobo\u010dne prostorije bijahu jedna nad drugom, bija\u0161e ih trideset na tri b\u00d3oja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate pobo\u010dne prostorije. Tako one ne bijahu ugra\u0111ene u hramski zid.\n41:7 \u0160irina se prostorija pove\u0107avala od boja do boja, jer su one sve uokolo, na bojeve, okru\u017eivale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo, ostavljao sve \u0161iri prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji kroza srednji.\n41:8 Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove pobo\u010dnih prostorija: cijela trska, \u0161est lakata.\n41:9 Debljina vanjskoga zida pobo\u010dnih klijeti: pet lakata. Prolaz izme\u0111u pobo\u010dnih prostorija Doma\n41:10 i klijeti bija\u0161e, sve uokolo Doma, dvadeset lakata \u0161irok.\n41:11 Iz pobo\u010dne prostorije izla\u017eahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bija\u0161e \u0161irok pet lakata svud uokolo.\n41:12 Zdanje \u0161to zatvara\u0161e ogra\u0111eni prostor sa zapada bija\u0161e \u0161iroko sedamdeset lakata, a zid te gra\u0111evine posvud uokolo bija\u0161e debeo pet lakata i duga\u010dak devedeset lakata.\n41:13 On izmjeri Dom: bija\u0161e duga\u010dak stotinu lakata. Ogra\u0111eni prostor, zdanje mu i zidovi, stotinu lakata du\u017eine.\n41:14 \u0160irina pro\u010delja Doma s ogra\u0111enim prostorom prema istoku: sto lakata.\n41:15 On izmjeri du\u017einu zdanja du\u017e ogra\u0111enog prostora \u0161to bija\u0161e straga i hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutra\u0161njost Hekala, trijemovi predvorja,\n41:16 pragovi, prozori s re\u0161etkama i hodnici na sve tri strane uokolo, nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom oblo\u017eeni od zemlje do prozora. Prozori su bili zastrti.\n41:17 Od ulaza sve do unutra\u0161njosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu uokolo, iznutra i izvana,\n41:18 bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma izme\u0111u dva kerubina, a svaki kerubin ima\u0161e dva lica:\n41:19 prema palmi s jedne strane lice \u010dovje\u010dje, a prema palmi s druge strane lice lavlje. Tako bija\u0161e po svemu Domu sve uokolo:\n41:20 od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala.\n41:21 Dovratnici Hekala bijahu \u010detverouglasti.\n41:22 Pred Sveti\u0161tem ne\u0161to kao \u017ertvenik od drveta: tri lakta visok, dva lakta duga\u010dak i dva lakta \u0161irok. Uglovi mu, podno\u017eje i stranice bijahu od drveta. I \u010dovjek mi re\u010de: \"Evo stola koji je pred licem Jahvinim!\"\n41:23 I Hekal i Sveti\u0161te imahu po dvoja vrata,\n41:24 a svaka vrata po dva krila \u0161to se obrtahu: dva krila u jednih i dva krila u drugih vrata.\n41:25 A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao \u0161to bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bija\u0161e drvena nadstre\u0161nica.\n41:26 Prozori s re\u0161etkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na trijemu, u pobo\u010dnim prostorijama Doma i na nadstre\u0161nici.\n42:1 A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do prostorija nasuprot ogra\u0111enom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru.\n42:2 Pro\u010delje im sa sjeverne strane bija\u0161e dugo sto lakata, a \u0161iroko pedeset lakata.\n42:3 Nasuprot vratima unutra\u0161njeg predvorja i nasuprot plo\u010dniku vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja.\n42:4 Pred prostorijama bija\u0161e prolaz prema unutra\u0161njosti - deset lakata \u0161irok i sto lakata duga\u010dak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever.\n42:5 Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od donjih i srednjih.\n42:6 Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato gornje prostorije bijahu u\u017ee od donjih i srednjih.\n42:7 Vanjski zid, du\u017e klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bija\u0161e duga\u010dak pedeset lakata.\n42:8 Jer du\u017eina klijetima vanjskoga predvorja bija\u0161e pedeset lakata, a onima pred Hekalom sto lakata.\n42:9 U tih prostorija bija\u0161e ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz vanjskog predvorja.\n42:10 Po \u0161irini zida predvorja prema istoku, pred ogra\u0111enim prostorom i pred samim zdanjem, bija\u0161e jo\u0161 prostorij\u00c4a.\n42:11 Pred njima bija\u0161e prolaz kao ispred klijeti smje\u0161tenih prema sjeveru: jednake du\u017eine i jednake \u0161irine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki.\n42:12 Bili su kao ulazi u klijeti \u0161to bijahu prema jugu: ulaz na po\u010detku svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih ulazio.\n42:13 I re\u010de mi: \"Sjeverne i ju\u017ene prostorije ispred ogra\u0111enog prostora jesu prostorije Sveti\u0161ta: ondje sve\u0107enici koji prilaze Jahvi blaguju najve\u0107e svetinje. Oni \u0107e ovdje odlagati najve\u0107e svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto.\n42:14 A kad sve\u0107enici budu ulazili, ne\u0107e izlaziti iz Sveti\u0161ta u vanjsko predvorje, nego \u0107e tu ostavljati odje\u0107u u kojoj bijahu slu\u017ebu slu\u017eili, jer je sveta, i obla\u010diti drugu odje\u0107u da bi se mogli pribli\u017eiti mjestu odre\u0111enu za narod.\"\n42:15 Izmjeriv\u0161i unutra\u0161njost Doma, izvede me na isto\u010dna vrata i izmjeri sve uokolo.\n42:16 Mjera\u010dkom trskom izmjeri isto\u010dnu stranu: bija\u0161e pet stotina trska, mjera\u010dkih trska,\n42:17 a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bija\u0161e pet stotina trska, mjera\u010dkih trska.\n42:18 Tada se okrenu na ju\u017enu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjera\u010dkih trska.\n42:19 Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjera\u010dkih trska.\n42:20 On izmjeri zid na sve \u010detiri strane uokolo: bija\u0161e pet stotina trska duga\u010dak i pet stotina \u0161irok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga.\n43:1 Zatim me povede k vratima \u0161to gledaju na istok.\n43:2 I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; \u0161um joj kao \u0161um velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove.\n43:3 To vi\u0111enje koje gledah bija\u0161e kao vi\u0111enje \u0161to ga vidjeh kad do\u0111oh da uni\u0161tim grad i kao vi\u0111enje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ni\u010dice.\n43:4 A Slava Jahvina u\u0111e u Dom na vrata koja gledaju na istok.\n43:5 Tada me duh podi\u017ee i odvede u unutra\u0161nje predvorje. I gle: Dom bija\u0161e pun Slave Jahvine.\n43:6 I \u010duh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko staja\u0161e.\n43:7 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje \u0107u, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom ne\u0107e vi\u0161e oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludni\u0161tvom i truplima svojih kraljeva:\n43:8 stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid izme\u0111u mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje po\u010dini\u0161e. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu.\n43:9 Sada \u0107e oni ukloniti daleko od mene svoje bludni\u0161tvo i trupla svojih kraljeva, a ja \u0107u zauvijek prebivati posred njih.\n43:10 Sine \u010dovje\u010dji, poka\u017ei domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere.\n43:11 Ako se posrame zbog svega \u0161to u\u010dini\u0161e, opi\u0161i im Dom i njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo obli\u010dje, sve propise i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da \u010duvaju i provedu sve njegovo obli\u010dje i sve propise o njemu.\n43:12 A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit \u0107e najsvetija svetinja.\n43:13 Ovo su mjere \u017ertvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i pedalj: podno\u017eje \u017ertvenika lakat dugo, lakat \u0161iroko; obrub kojim je obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina \u017ertvenika:\n43:14 od podno\u017eja na zemlji do donjega pojasa \u017ertvenika - dva lakta, a u \u0161irinu jedan lakat; od manjeg pojasa do ve\u0107ega \u010detiri lakta, a u \u0161irinu jedan lakat.\n43:15 A samo \u017ertvi\u0161te: \u010detiri lakta visoko. A sa \u017ertvi\u0161ta di\u017eu se uvis \u010detiri roga.\n43:16 \u017drtvi\u0161te: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata \u0161iroko, \u010detvorina, na sve \u010detiri strane.\n43:17 A pojas: \u010detrnaest lakata dug i \u010detrnaest lakata \u0161irok, na \u010detiri strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podno\u017eje oko njega uokolo jedan lakat; stepenice mu gledaju na istok.\"\n43:18 I re\u010de mi: \"Sine \u010dovje\u010dji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su propisi \u017ertveni po kojima se u svoje vrijeme mora podi\u0107i \u017ertvenik da se na njemu prinose paljenice i da se po njemu \u0161kropi krvlju.\n43:19 Sve\u0107enicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi slu\u017ee - rije\u010d je Jahve Gospoda - dat \u0107e\u0161 june za \u017ertvu okajnicu.\n43:20 Uzet \u0107e\u0161 njegove krvi i njome pomazati \u010detiri roga \u017ertvi\u0161ta i \u010detiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiri\u0161 \u017ertvenik.\n43:21 Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Sveti\u0161ta.\n43:22 Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje \u017ertvenik kao \u0161to je okajan junetom.\n43:23 A kad ga okaje\u0161, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada:\n43:24 prika\u017ei ih pred Jahvom, a sve\u0107enici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi.\n43:25 Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane.\n43:26 Sedam dana neka se pomiruje \u017ertvenik i neka se \u010disti i posve\u0107uje.\n43:27 Po\u0161to se navr\u0161e ti dani, od osmoga dana unapredak neka sve\u0107enici \u017ertvuju na \u017ertveniku va\u0161e paljenice i pri\u010desnice; i omiljet \u0107ete mi' - rije\u010d je Jahve Gospoda.\"\n44:1 Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Sveti\u0161ta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena.\n44:2 I re\u010de mi Jahve: \"Ova \u0107e vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih pro\u0111oh - zato neka budu zatvorena.\n44:3 Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka u\u0111e kroz trijem vrata i istim putem neka iza\u0111e.\"\n44:4 Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava Jahvina bija\u0161e napunila Dom Jahvin. Padoh ni\u010dice.\n44:5 Jahve mi re\u010de: \"Sine \u010dovje\u010dji, pomno pripazi, dobro gledaj i pa\u017eljivo poslu\u0161aj \u0161to \u0107u ti re\u0107i o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije u\u0107i u Dom i tko je iz Sveti\u0161ta odijeljen.\n44:6 Reci rodu odmetni\u010dkom, domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Previ\u0161e je ve\u0107 va\u0161ih gnusoba, dome Izraelov!\n44:7 Uvodili ste tu\u0111ince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su u\u0161li u moje Sveti\u0161te i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama.\n44:8 Niste sami \u010duvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto sebe kao \u010duvare u mojem Sveti\u0161tu.'\n44:9 Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tu\u0111inac, neobrezana srca i neobrezana tijela, da vi\u0161e ne ulazi u moje Sveti\u0161te - nijedan tu\u0111inac koji \u017eivi me\u0111u sinovima Izraelovim.\n44:10 A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit \u0107e svoje bezakonje.\n44:11 Slu\u017eit \u0107e u Sveti\u0161tu samo kao stra\u017eari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat \u0107e narodu paljenice i druge \u017ertve i bit \u0107e mu na slu\u017ebu.\n44:12 Slu\u017eili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - rije\u010d je Jahve Gospoda - da snose svoje bezakonje.\n44:13 Vi\u0161e ne\u0107e pristupati k meni da mi slu\u017ee kao sve\u0107enici i ne\u0107e vi\u0161e prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego \u0107e snositi svoju sramotu i gnusobe koje po\u010dini\u0161e.\n44:14 Postavit \u0107u ih da u Domu rade svaki posao i sve \u0161to treba u njemu svr\u0161iti.\n44:15 Sve\u0107enici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno slu\u017eili u mojem Sveti\u0161tu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi slu\u017ee: slu\u017eit \u0107e preda mnom prinose\u0107i mi pretilinu i krv - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n44:16 Oni smiju ulaziti u moje Sveti\u0161te i pristupati k mojem stolu da mi slu\u017ee i da vr\u0161e slu\u017ebu.\n44:17 Kad budu ulazili na vrata unutra\u0161njega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ni\u0161ta vuneno kad slu\u017ee na vratima unutra\u0161njega predvorja i Doma.\n44:18 Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova ga\u0107e lanene: neka se ne pa\u0161u ni\u010dim od \u010dega bi se znojili.\n44:19 Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su slu\u017eili i neka ih ostave u prostorijama Sveti\u0161ta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama.\n44:20 I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne pu\u0161taju, nego neka strigu kosu.\n44:21 I nijedan sve\u0107enik, kad mu je po\u0107i u unutra\u0161nje predvorje, neka ne pije vina.\n44:22 Neka se ne \u017eene udovicom ili pu\u0161tenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom sve\u0107enikovom.\n44:23 Neka mi narod u\u010de razlikovati sveto od nesvetoga, lu\u010diti ne\u010disto od \u010distoga.\n44:24 U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka \u010duvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote.\n44:25 K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i k\u0107erju, za bratom i sestrom jo\u0161 neudatom smiju se okaljati.\n44:26 Po\u0161to se nakon toga koji o\u010disti, neka mu se broji sedam dana:\n44:27 a onda kad u\u0111e u Sveti\u0161te, u unutra\u0161nje predvorje da slu\u017ei u Sveti\u0161tu, neka prinese \u017ertvu okajnicu - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n44:28 Njima ne pripada nikakva ba\u0161tina - ja sam njihova ba\u0161tina; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov.\n44:29 Hranit \u0107e se od \u017ertava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada.\n44:30 Najbolje od svih va\u0161ih prvina i od svih va\u0161ih prinosa koje \u0107ete prinositi pripada sve\u0107enicima; njima \u0107ete davati i najbolje bra\u0161no, da blagoslov po\u010diva na va\u0161im domovima.\n44:31 Sve\u0107enici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih \u017eivotinja - bilo od ptica ili stoke.\n45:1 Kad budete zemlju \u017edrijebom dijelili u ba\u0161tinu, prinesite kao prinos pridr\u017ean Jahvi jedan sveti dio zemlje, duga\u010dak dvadeset i pet tisu\u0107a lakata, \u0161irok deset tisu\u0107a; to neka bude sveto podru\u010dje uzdu\u017e i poprijeko.\n45:2 Od toga neka bude za Sveti\u0161te \u010detvorina od pet stotina lakata i \u010distina od deset lakata uokolo.\n45:3 Od toga podru\u010dja izmjeri u du\u017einu dvadeset i pet tisu\u0107a lakata, a u \u0161irinu deset tisu\u0107a: tu neka bude Sveti\u0161te - Svetinja nad svetinjama.\n45:4 Taj sveti dio zemlje pripada sve\u0107enicima koji slu\u017ee u Sveti\u0161tu i koji pristupaju k Jahvi da mu slu\u017ee: tu neka im bude mjesto za ku\u0107e; i to neka je sveto mjesto koje pripada Sveti\u0161tu.\n45:5 Dvadeset i pet tisu\u0107a u du\u017einu i deset tisu\u0107a u \u0161irinu neka bude levitima koji slu\u017ee Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima \u0107e stanovati.\n45:6 Za posjed gradu dodijelite pet tisu\u0107a lakata u \u0161irinu i dvadeset i pet tisu\u0107a lakata u du\u017einu usporedo sa svetim podru\u010djem: to \u0107e pripadati svemu domu Izraelovu.\n45:7 Knezu pripada dio s obje strane svetoga podru\u010dja i gradskoga posjeda - du\u017e svetoga podru\u010dja i du\u017e gradskoga posjeda - od zapadne strane prema zapadu i od isto\u010dne strane prema istoku, a du\u017eina neka bude jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do isto\u010dne granice.\n45:8 To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi vi\u0161e ne tla\u010de narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.'\n45:9 Ovako govori Jahve Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se nasilja i plja\u010dke i vr\u0161ite zakon i pravdu; izbavite narod moj od svojih tra\u017ebina - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n45:10 Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom.\n45:11 Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru.\n45:12 \u0160ekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset \u0161ekela, dvadeset i pet \u0161ekela i petnaest \u0161ekela.\n45:13 Ovo je prinos koji \u0107ete prinositi: \u0161estinu efe od svakoga homera p\u0161enice i \u0161estinu efe od svakoga homera je\u010dma.\n45:14 A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata jedan je kor.\n45:15 Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa so\u010dnih izraelskih pa\u0161njaka po jednu ovcu za \u017ertvu prinosnicu, paljenicu i pri\u010desnicu - vama za pomirenje - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n45:16 Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu.\n45:17 A knez je du\u017ean davati \u017ertve paljenice, prinosnice i ljevanice za svetkovine i za mla\u0111ake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i pri\u010desnicu za pomirenje doma Izraelova.'\n45:18 Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmi june bez mane i okaj njime Sveti\u0161te.\n45:19 Sve\u0107enik neka uzme krvi te \u017ertve okajnice i neka njome poma\u017ee dovratnike Doma i sva \u010detiri ugla pojasa \u017ertveni\u010dkoga i dovratnike vrata unutra\u0161njega predvorja.\n45:20 Tako neka u\u010dini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je sagrije\u0161io iz slabosti i neznanja. Tako \u0107ete dovr\u0161iti pomirenje Doma.\n45:21 Prvoga mjeseca, \u010detrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi.\n45:22 Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za okajnicu.\n45:23 Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam jun\u010di\u0107a i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca kao okajnicu.\n45:24 A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i hin ulja na svaku efu.\n45:25 Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o blagdanu isto toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica, prinosnica i ulja.'\n46:1 Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutra\u0161njega predvorja, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena \u0161est radnih dana, a neka se otvaraju u dan subotnji; i u dan mla\u0111aka neka se otvaraju.\n46:2 Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; sve\u0107enici \u0107e tada prinijeti njegovu paljenicu i pri\u010desnicu, a on \u0107e se pokloniti na pragu vrata i iza\u0107i. Neka se vrata ne zatvaraju do ve\u010deri.\n46:3 Na ulazu istih vrata subotom i na mla\u0111ake klanjat \u0107e se Jahvi puk zemlje.\n46:4 Paljenica koju \u0107e knez subotom prinositi Jahvi neka bude: \u0161est jaganjaca bez mane, ovan bez mane.\n46:5 A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko mo\u017ee i hin ulja po efi.\n46:6 Na dan mla\u0111aka neka se prinese june bez mane, \u0161est jaganjaca i ovan bez mane.\n46:7 A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko mo\u017ee i hin ulja po efi.\n46:8 Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka izlazi.\n46:9 A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na sjeverna vrata u\u0111e da se pokloni neka iza\u0111e na ju\u017ena, a tko u\u0111e na ju\u017ena neka iza\u0111e na sjeverna: neka se ne vra\u0107a na vrata na koja je u\u0161ao, nego neka iza\u0111e na suprotna.\n46:10 I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on u\u0111e i neka iza\u0111e kad oni izlaze.\n46:11 O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko mo\u017ee i hin ulja po efi.\n46:12 Kad knez \u017eeli prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu pri\u010desnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka prinese paljenicu i svoju pri\u010desnicu kao na dan subotnji; potom neka izi\u0111e, a kad izi\u0111e, neka se zatvore vrata.\n46:13 Svaki dan prinijet \u0107e\u0161 Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane; prinijet \u0107e\u0161 ga svako jutro.\n46:14 A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro \u0161estinu efe i tre\u0107inu hina ulja da se po\u0161kropi najfinije bra\u0161no; to neka bude svagda\u0161nji prinos Jahvi po vje\u010dnoj uredbi.\n46:15 Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao svagda\u0161nju \u017ertvu paljenicu.'\n46:16 Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od svoje ba\u0161tine, taj \u0107e dar pripasti njima u posjed kao ba\u0161tina.\n46:17 Ako li od svoje ba\u0161tine dade dar komu svom sluzi, tome \u0107e to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; ba\u0161tina pripada samo kne\u017eevim sinovima.\n46:18 Knez ne smije prisvojiti ni\u0161ta od ba\u0161tine naroda, plja\u010dkaju\u0107i narodni posjed. Sinovima svojim neka dade ba\u0161tinu od svojega posjeda, da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'\"\n46:19 Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u sve\u0107eni\u010dke prostorije Sveti\u0161ta \u0161to gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor!\n46:20 I re\u010de mi: \"Ovo je mjesto gdje \u0107e sve\u0107enici kuhati \u017ertve naknadnice i okajnice i \u017ertvu pomirnicu, gdje \u0107e pe\u0107i prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda.\"\n46:21 Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj \u010detiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bija\u0161e malo predvorje.\n46:22 Ta mala predvorja u \u010detiri ugla predvorja bijahu \u010detrdeset lakata duga\u010dka, trideset \u0161iroka - sva \u010detiri istih razmjera;\n46:23 sva \u010detiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagra\u0111ena ognji\u0161ta.\n46:24 I re\u010de mi: \"To su kuhinje gdje \u0107e sluge Doma kuhati puku \u017ertve.\"\n47:1 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pro\u010delje Doma bija\u0161e prema istoku - i voda otjeca\u0161e ispod desne strane Doma, ju\u017eno od \u017ertvenika.\n47:2 Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane.\n47:3 \u010covjek po\u0111e prema istoku s u\u017eetom u ruci, izmjeri tisu\u0107u lakata i prevede me preko vode, a voda mi seza\u0161e do gle\u017eanja.\n47:4 Ondje opet izmjeri tisu\u0107u lakata i provede me preko vode, a voda bija\u0161e do koljena. I opet izmjeri tisu\u0107u lakata i prevede me preko vode \u0161to bija\u0161e do bokova.\n47:5 Opet izmjeri tisu\u0107u lakata, ali ondje bija\u0161e potok koji ne mogoh prije\u0107i jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bija\u0161e to potok koji se ne mo\u017ee prije\u0107i.\n47:6 I upita me: \"Vidi\u0161 li, sine \u010dovje\u010dji?\" I odvede me natrag, na obalu potoka.\n47:7 I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.\n47:8 I re\u010de mi: \"Ova voda te\u010de u isto\u010dni kraj, spu\u0161ta se u Arabu i te\u010de u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.\n47:9 I kuda god potok protje\u010de, sve \u017eivo \u0161to se mi\u010de o\u017eivi; i bit \u0107e vrlo mnogo riba, jer kamo god do\u0111e ova voda, sve ozdravi i o\u017eivi - kuda god protje\u010de ovaj potok.\n47:10 I ribari \u0107e ribariti du\u017e mora: od En Gedija do En Eglajima su\u0161it \u0107e se mre\u017ee; i bit \u0107e vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru.\n47:11 A mo\u010dvare onoga mora i njegove bare ne\u0107e ozdraviti: bit \u0107e za sol.\n47:12 Du\u017e potoka na obje strane rast \u0107e svakovrsne vo\u0107ke: li\u0161\u0107e im ne\u0107e otpadati i s njih ne\u0107e nestajati ploda; svakog \u0107e mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotje\u010de iz Sveti\u0161ta. Plod \u0107e njihov biti za jelo, a li\u0161\u0107e za lijek'.\n47:13 Ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su granice u kojima \u0107ete podijeliti zemlju u ba\u0161tinu me\u0111u dvanaest plemena Izraelovih - Josipu dva dijela.\n47:14 Svakom \u0107e od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati va\u0161im ocima, a vama \u0107e pripasti u ba\u0161tinu.\n47:15 Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad,\n47:16 Berota, Sibrajim, izme\u0111u kraja dama\u0161\u010danskog i hamatskoga, i Haser Enon, prema granici hauranskoj.\n47:17 Granica \u0107e se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je na sjeveru kraj dama\u0161\u010danski i hamatski - sjeverna strana.\n47:18 Isto\u010dna strana: izme\u0111u Haurana i Damaska, izme\u0111u Gileada i zemlje izraelske, pa Jordanom kao granicom prema isto\u010dnomu moru do Tamara - isto\u010dna strana.\n47:19 Ju\u017ena strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kade\u0161a pa potokom prema Velikomu moru - ju\u017ena strana, prema jugu.\n47:20 A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat - zapadna strana.\n47:21 Tu zemlju razdijelite me\u0111u sobom po plemenima Izraelovim.\n47:22 Razdijelit \u0107ete je \u017edrijebom u ba\u0161tinu izme\u0111u sebe i izme\u0111u do\u0161ljaka koji \u017eive me\u0111u vama i koji me\u0111u vama djecu narodi\u0161e: i njih \u0107ete smatrati domorocima me\u0111u Izraelovim sinovima, da i oni dobiju \u017edrijebom ba\u0161tinu me\u0111u Izraelovim sinovima.\n47:23 Svakome tom do\u0161ljaku dodijelite ba\u0161tinu u plemenu u kojem \u017eivi - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n48:1 A ovo su imena plemen\u00c4a: od krajnjega sjevera put Hetlona prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od dama\u0161\u010danskoga kraja na sjeveru du\u017e Hamata, od istoka do zapada - dio Danov.\n48:2 Uz podru\u010dje Danovo, od istoka do zapada - dio A\u0161erov.\n48:3 Uz podru\u010dje A\u0161erovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev.\n48:4 Uz podru\u010dje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Mana\u0161eov.\n48:5 Uz podru\u010dje Mana\u0161eovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov.\n48:6 Uz podru\u010dje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov.\n48:7 Uz podru\u010dje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin.\n48:8 Uz podru\u010dje Judino, od istoka do zapada neka bude pridr\u017eano podru\u010dje koje \u0107ete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisu\u0107a lakata u \u0161irinu, a u du\u017einu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude Sveti\u0161te.\n48:9 To pridr\u017eano podru\u010dje koje \u0107ete Jahvi prinijeti neka bude duga\u010dko dvadeset i pet tisu\u0107a lakata, \u0161iroko deset tisu\u0107a.\n48:10 To sveto, prineseno podru\u010dje za sve\u0107enike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisu\u0107a lakata; prema zapadu \u0161iroko deset tisu\u0107a, prema istoku \u0161iroko deset tisu\u0107a; prema jugu duga\u010dko dvadeset i pet tisu\u0107a. U sredini neka bude Jahvino Sveti\u0161te.\n48:11 A posve\u0107enim sve\u0107enicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno slu\u017eili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi:\n48:12 njima \u0107e pripasti dio od toga najsvetijeg podru\u010dja zemlje, uz podru\u010dje levitsko.\n48:13 A levitima, ba\u0161 kao i podru\u010dju sve\u0107eni\u010dkom: dvadeset i pet tisu\u0107a lakata u du\u017einu i deset tisu\u0107a lakata u \u0161irinu - ukupno dvadeset i pet tisu\u0107a lakata u du\u017einu, deset tisu\u0107a u \u0161irinu.\n48:14 Od toga se ni\u0161ta ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posve\u0107ena.\n48:15 Pet tisu\u0107a lakata u \u0161irinu, \u0161to ostane od onih dvadeset i pet tisu\u0107a, neka bude op\u0107e podru\u010dje: za grad, za naselje i za \u010distinu. Grad neka bude u sredini.\n48:16 Evo mjer\u00c4a: sa sjevera \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina lakata; s juga \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina; s istoka \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina; sa zapada \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina.\n48:17 A \u010distina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru, dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu.\n48:18 \u0160to ostane u du\u017einu, du\u017e svetoga podru\u010dja - deset tisu\u0107a lakata prema istoku i deset tisu\u0107a prema zapadu, du\u017e svetoga podru\u010dja - to neka bude za uzdr\u017eavanje onih koji slu\u017ee gradu.\n48:19 Ti koji slu\u017ee gradu uzimat \u0107e se iz svih plemena Izraelovih.\n48:20 Sve, dakle, pridr\u017eano podru\u010dje - dvadeset i pet tisu\u0107a lakata sa dvadeset i pet tisu\u0107a, u \u010detverokut - prinijet \u0107ete Jahvi: i sveto podru\u010dje i posjed gradski.\n48:21 Knezu pripada \u0161to preostane: s obje strane svetoga podru\u010dja i posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisu\u0107a lakata, prema isto\u010dnoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisu\u0107a lakata, prema zapadnoj strani, usporedo s drugim podru\u010djima - sve je to kne\u017eevo. A u sredini je sveto podru\u010dje i Sveti\u0161te Doma.\n48:22 Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kne\u017eeva - i izme\u0111u Judina i Benjaminova podru\u010dja: kne\u017eevo je.\n48:23 Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov.\n48:24 Uz podru\u010dje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio \u0160imunov.\n48:25 uz podru\u010dje \u0160imunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov.\n48:26 Uz podru\u010dje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov.\n48:27 Uz podru\u010dje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov.\n48:28 Uz podru\u010dje Gadovo, na ju\u017enoj strani, prema jugu, ide granica od Tamara do Meripskih voda i Kade\u0161a, pa potokom prema Velikome moru.\n48:29 To je zemlja koju \u0107ete \u017edrijebom razdijeliti u ba\u0161tinu plemenima Izraelovim, to su njihovi dijelovi - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n48:30 [30a] A ovo su gradska vrata\n48:31 [31a] koja \u0107e se zvati po Izraelovim plemenima. [30b] Na sjevernoj strani - \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina lakata u du\u017einu - [31b] troja vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva.\n48:32 Na isto\u010dnoj strani - \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina lakata u du\u017einu - troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova.\n48:33 Na ju\u017enoj strani - \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina lakata u du\u017einu - troja vrata: Vrata \u0160imunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova.\n48:34 Sa zapadne strane - \u010detiri tisu\u0107e i pet stotina lakata u du\u017einu - troja vrata: Vrata Gadova, Vrata A\u0161erova, Vrata Naftalijeva.\n48:35 Sve uokolo: osamnaest tisu\u0107a lakata. A ime \u0107e gradu unapredak biti: 'Jahve je ovdje.'\"","title":"Croatian Bible: Ezekiel","type":"page"}