{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/heb.htm","path":"bib/wb/cro/heb.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/heb.htm","text":"1:1 Vi\u0161e puta i na vi\u0161e na\u010dina Bog neko\u0107 govora\u0161e ocima po prorocima;\n1:2 kona\u010dno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi ba\u0161tinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.\n1:3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bi\u0107a njegova te sve nosi snagom rije\u010di svoje, po\u0161to o\u010disti grijehe, sjede zdesna Veli\u010danstvu u visinama;\n1:4 postade toliko mo\u0107niji od an\u0111ela koliko je uzvi\u0161enije nego oni ba\u0161tinio ime.\n1:5 Ta kome od an\u0111ela ikad re\u010de: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja \u0107u njemu biti otac, a on \u0107e meni biti sin.\n1:6 A opet, kad uvodi Prvoro\u0111enca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi an\u0111eli Bo\u017eji.\n1:7 Za an\u0111ele veli: An\u0111ele \u010dini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,\n1:8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bo\u017ee, u vijeke vjekova, i pravedno \u017eezlo - \u017eezlo je tvog kraljevstva.\n1:9 Ti ljubi\u0161 pravednost, a mrzi\u0161 bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.\n1:10 I: Ti u po\u010detku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.\n1:11 Propast \u0107e, ti \u0107e\u0161 ostati, sve \u0107e ostarjeti kao odje\u0107a.\n1:12 Mijenja\u0161 ih poput haljine, kao odje\u0107u, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.\n1:13 Za koga pak od an\u0111ela ikad re\u010de: Sjedi mi zdesna dok ne polo\u017eim neprijatelje tvoje za podno\u017eje nogama tvojim!\n1:14 Svi ti zar nisu slu\u017eni\u010dki duhovi \u0161to se \u0161alju slu\u017eiti za one koji imaju ba\u0161tiniti spasenje?\n2:1 Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono \u0161to \u010dusmo da ne bismo proma\u0161ili.\n2:2 Jer ako je rije\u010d po an\u0111elima izre\u010dena bila \u010dvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu pla\u0107u,\n2:3 kako li \u0107emo mi uma\u0107i ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je po\u010deo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slu\u0161atelji,\n2:4 a suposvjedo\u010dio Bog znamenjima i \u010dudesima, najrazli\u010ditijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.\n2:5 Nije doista an\u0111elima podlo\u017eio budu\u0107i svijet o kojem govorimo.\n2:6 Netko negdje posvjedo\u010di: \u0160to je \u010dovjek da ga se spominje\u0161, sin \u010dovje\u010dji te ga poha\u0111a\u0161.\n2:7 Ti ga tek za malo u\u010dini manjim od an\u0111ela, slavom i \u010dasti njega ovjen\u010da,\n2:8 njemu pod noge sve podlo\u017ei. Kad mu, doista, sve podlo\u017ei, ni\u0161ta ne ostavi \u0161to mu ne bi bilo podlo\u017eeno. Sad jo\u0161 ne vidimo da mu je sve podlo\u017eeno,\n2:9 ali Njega, za malo manjeg od an\u0111ela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i \u010dasti ovjen\u010dana da milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom bude svakome na korist \u0161to je on smrt okusio.\n2:10 Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savr\u0161enstva dovede Po\u010detnika njihova spasenja.\n2:11 Ta i Posvetitelj i posve\u0107eni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih bra\u0107om,\n2:12 kad veli: Bra\u0107i \u0107u svojoj navije\u0161tat ime tvoje, hvalit \u0107u te usred zbora.\n2:13 I jo\u0161: Ja \u0107u se u njega uzdati, i jo\u0161: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.\n2:14 Pa budu\u0107i da djeca imaju zajedni\u010dku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smr\u0107u obeskrijepi onoga koji ima\u0161e mo\u0107 smrti, to jest \u0111avla,\n2:15 pa oslobodi one koji - od straha pred smr\u0107u - kroza sav \u017eivot bijahu podlo\u017eni ropstvu.\n2:16 Ta ne zauzima se da\u0161to za an\u0111ele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.\n2:17 Stoga je trebalo da u svemu postane bra\u0107i sli\u010dan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki sve\u0107enik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.\n2:18 Doista, u \u010demu je isku\u0161an trpio, mo\u017ee isku\u0161avanima pomo\u0107i.\n3:1 Stoga, bra\u0107o sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sve\u0107enika na\u0161e vjere - Isusa:\n3:2 on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj ku\u0107i njegovoj.\n3:3 Dostojan je doista toliko ve\u0107e slave od Mojsija koliko ve\u0107u \u010dast od ku\u0107e ima onaj tko ju je sagradio.\n3:4 Jer svaku ku\u0107u tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.\n3:5 Da, i Mojsije bija\u0161e ovjerovljen u svoj ku\u0107i njegovoj kao slu\u017enik da posvjedo\u010di za ono \u0161to je imalo biti re\u010deno,\n3:6 ali Krist - kao Sin, nad ku\u0107om njegovom. Njegova smo ku\u0107a mi ako sa\u010duvamo smjelost i ponos nade.\n3:7 Zato, kao \u0161to veli Duh Sveti: Danas ako glas mu \u010dujete,\n3:8 ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan isku\u0161enja u pustinji\n3:9 gdje me ku\u0161njom isku\u0161avahu o\u010devi va\u0161i premda gledahu djela moja\n3:10 \u010detrdeset godina. Zato mi dodija nara\u0161taj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proni\u010du moje putove.\n3:11 Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad ne\u0107e u\u0107i u moj po\u010dinak!\n3:12 Pazite, bra\u0107o, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga \u017eivoga.\n3:13 Pa\u010de hrabrite jedni druge dan za danom dok jo\u0161 odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.\n3:14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sa\u010duvamo\n3:15 kad je re\u010deno: Danas ako glas mu \u010dujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!\n3:16 Jer, koji su to \u010duli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem iza\u0161li iz Egipta?\n3:17 Koji li mu dodijavahu \u010detrdeset godina? Zar ne oni koji sagrije\u0161i\u0161e, kojih mrtva tijela popada\u0161e u pustinji?\n3:18 Kojima se zakle da ne\u0107e u\u0107i u njegov po\u010dinak, ako li ne nepokornima?\n3:19 I vidimo da ne mogo\u0161e u\u0107i zbog nevjere.\n4:1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obe\u0107anje o ulasku u njegov Po\u010dinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.\n4:2 Jer nama je navije\u0161tena blagovijest kao i njima, ali njima Rije\u010d poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridru\u017eili onima koji su poslu\u0161ali.\n4:3 U Po\u010dinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom \u0161to je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad ne\u0107e u\u0107i u moj po\u010dinak, premda su djela od postanka svijeta dovr\u0161ena.\n4:4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I po\u010dinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.\n4:5 A ovdje opet: Nikad ne\u0107e u\u0107i u moj po\u010dinak.\n4:6 Preostaje dakle da neki imaju u nj u\u0107i, a oni koji su prvi primili blagovijest ne u\u0111o\u0161e zbog nepokornosti.\n4:7 Zato Bog ponovno odre\u0111uje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govore\u0107i, kako je ve\u0107 re\u010deno: Danas ako glas mu \u010dujete, ne budite srca tvrda.\n4:8 Zbilja, da je Jo\u0161ua njih u Po\u010dinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu.\n4:9 Dakle: preostaje neki subotni po\u010dinak narodu Bo\u017ejemu!\n4:10 Zaista, tko u\u0111e u njegov po\u010dinak, po\u010dinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih.\n4:11 Pohitimo dakle u\u0107i u taj Po\u010dinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.\n4:12 \u017diva je, uistinu, Rije\u010d Bo\u017eja i djelotvorna; o\u0161trija je od svakoga dvosjekla ma\u010da; prodire dotle da dijeli du\u0161u i duh, zglobove i mo\u017edinu te prosu\u0111uje nakane i misli srca.\n4:13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno o\u010dima Onoga komu nam je dati ra\u010dun.\n4:14 Imaju\u0107i dakle velikoga Velikog sve\u0107enika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Bo\u017ejega - \u010dvrsto se dr\u017eimo vjere.\n4:15 Ta nemamo takva Velikog sve\u0107enika koji ne bi mogao biti supatnik u na\u0161im slabostima, nego poput nas isku\u0161avana svime, osim grijehom.\n4:16 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosr\u0111e i milost na\u0111emo za pomo\u0107 u pravi \u010das!\n5:1 Svaki veliki sve\u0107enik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i \u017ertve za grijehe.\n5:2 On mo\u017ee primjereno suosje\u0107ati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabo\u0161\u0107u.\n5:3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.\n5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu \u010dast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.\n5:5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postav\u0161i sve\u0107enik, nego ga proslavi Onaj koji mu re\u010de: Ti si sin moj, danas te rodih,\n5:6 po onome \u0161to pak drugdje veli: Zauvijek ti si sve\u0107enik po redu Melkisedekovu.\n5:7 On je u dane svoga zemaljskog \u017eivota sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i pro\u0161nje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi usli\u0161an zbog svoje predanosti:\n5:8 premda je Sin, iz onoga \u0161to prepati, naviknu slu\u0161ati\n5:9 i, postigav\u0161i savr\u0161enstvo, posta svima koji ga slu\u0161aju za\u010detnik vje\u010dnoga spasenja -\n5:10 progla\u0161en od Boga Velikim sve\u0107enikom po redu Melkisedekovu.\n5:11 O tome nas \u010deka besjeda velika, ali te\u0161ko ju je rije\u010dima izlo\u017eiti jer ste tvrdih u\u0161iju.\n5:12 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena ve\u0107 budete u\u010ditelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pou\u010dava po\u010detni\u010dka po\u010dela kazivanja Bo\u017ejih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.\n5:13 Doista, tko je god jo\u0161 pri mlijeku, ne zna ni\u0161ta o nauku pravednosti jer - neja\u010de je.\n5:14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvje\u017ebana \u010dula za rasu\u0111ivanje dobra i zla.\n6:1 Stoga mimoi\u0111imo po\u010detni\u010dki nauk o Kristu i uzdignimo se k savr\u0161enome ne postavljaju\u0107i iznovice temelja: obra\u0107enje od mrtvih djela i vjera u Boga,\n6:2 nau\u010davanje o kr\u0161tenjima i polaganje ruku, uskrsnu\u0107e mrtvih i vje\u010dni sud.\n6:3 To \u0107emo pak u\u010diniti, dakako, ako Bog da.\n6:4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,\n6:5 i okusili Lijepu rije\u010d Bo\u017eju i snage budu\u0107ega svijeta,\n6:6 pa otpali, nemogu\u0107e je opet se obnoviti na obra\u0107enje kad oni sami ponovno razapinju Sina Bo\u017ejega i ruglu ga izvrgavaju.\n6:7 Jer zemlja koja se napije ki\u0161e \u0161to na nju \u010desto pada i ra\u0111a raslinjem korisnim onima za koje se i obra\u0111uje, prima blagoslov od Boga;\n6:8 ona pak koja donosi trnje i dra\u010d, odba\u010dena je, blizu prokletstvu a svr\u0161etak joj je: \"U oganj!\"\n6:9 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.\n6:10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio va\u0161e djelo i ljubav \u0161to je iskazaste njegovu imenu poslu\u017eiv\u0161i i poslu\u017euju\u0107i svetima.\n6:11 \u017delimo ipak da svatko od vas sve do svr\u0161etka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade\n6:12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti ba\u0161tine obe\u0107ano.\n6:13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obe\u0107anje, jer se nije imao kime ve\u0107im zakleti, zakle se samim sobom:\n6:14 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit \u0107u te i umno\u017eiti, umno\u017eit \u0107u te.\n6:15 I tako Abraham, strpljiv, posti\u017ee obe\u0107ano.\n6:16 Ljudi se doista kunu onim tko je ve\u0107i i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.\n6:17 Tako i Bog: htio je ba\u0161tinicima obe\u0107anja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajam\u010di zakletvom\n6:18 da bismo po dva nepromjenljiva \u010dina - u kojima je nemogu\u0107e da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali sna\u017eno ohrabrenje da se dr\u017eimo ponu\u0111ene nade.\n6:19 Ona nam je kao pouzdano i \u010dvrsto sidro du\u0161e \u0161to ulazi u unutra\u0161njost iza zavjese,\n6:20 kamo je kao prete\u010da za nas u\u0161ao Isus postav\u0161i zauvijek Veliki sve\u0107enik po redu Melkisedekovu.\n7:1 Doista, taj Melkisedek, kralj \u0161alemski, sve\u0107enik Boga Svevi\u0161njega \u0161to je iza\u0161ao u susret Abrahamu koji se vra\u0107ao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,\n7:2 i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu zna\u010di najprije \"kralj pravednosti\", a zatim i kralj \u0161alemski, to jest \"kralj mira\";\n7:3 on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju po\u010detka ni \u017eivot kraja - sli\u010dan Sinu Bo\u017ejemu, ostaje sve\u0107enik zasvagda.\n7:4 Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodoza\u010detnik, dade desetinu od najboljega.\n7:5 Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sve\u0107eni\u0161tvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje bra\u0107e premda su i ona iza\u0161la iz boka Abrahamova.\n7:6 Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obe\u0107anja!\n7:7 A posve je neprijeporno: ve\u0107i blagoslivlja manjega.\n7:8 K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedo\u010di da \u017eivi.\n7:9 I u Abrahamu se, tako re\u0107i, ubire desetina i od Levija koji ina\u010de desetinu prima\n7:10 jer jo\u0161 bija\u0161e u boku o\u010devu kad mu u susret izi\u0111e Melkisedek.\n7:11 Da se dakle savr\u0161enstvo postiglo po levitskom sve\u0107eni\u0161tvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi sve\u0107enik i da se ne imenuje po redu Aronovu?\n7:12 Doista kad se mijenja sve\u0107eni\u0161tvo, nu\u017eno se mijenja i Zakon.\n7:13 Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio \u017ertveniku.\n7:14 Poznato je da je Gospodin na\u0161 potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ni\u0161ta ne re\u010de s obzirom na sve\u0107enike.\n7:15 To je jo\u0161 o\u010ditije ako se drugi sve\u0107enik postavlja po sli\u010dnosti s Melkisedekom:\n7:16 postao je sve\u0107enikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuni\u0161tiva \u017eivota.\n7:17 Ta svjedo\u010di se: Zauvijek ti si sve\u0107enik po redu Melkisedekovu.\n7:18 Dokida se dakle prija\u0161nja uredba zbog njezine nemo\u0107i i beskorisnosti -\n7:19 jer Zakon nije ni\u0161ta priveo k savr\u0161enstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se pribli\u017eujemo Bogu.\n7:20 I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali sve\u0107enicima,\n7:21 a on sa zakletvom Onoga koji mu re\u010de: Zakleo se Gospodin i ne\u0107e se pokajati: \"Zauvijek ti si sve\u0107enik\".\n7:22 Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.\n7:23 K tomu, mnogo je bilo sve\u0107enika jer ih je smrt prije\u010dila trajno ostati.\n7:24 A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sve\u0107eni\u0161tvo.\n7:25 Zato i mo\u017ee do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek \u017eiv da se za njih zauzima.\n7:26 Takav nam Veliki sve\u0107enik i bija\u0161e potreban - svet, nedu\u017ean, neokaljan, odijeljen od gre\u0161nika i uzvi\u0161eniji od nebesa -\n7:27 koji ne treba da kao oni veliki sve\u0107enici danomice prinosi \u017ertve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on u\u010dini jednom prinijev\u0161i samoga sebe.\n7:28 Zakon doista postavi za velike sve\u0107enike ljude podlo\u017ene slabosti, a rije\u010d zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavr\u0161ena.\n8:1 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sve\u0107enika koji sjede zdesna prijestolja Veli\u010danstva na nebesima\n8:2 kao bogoslu\u017enik Svetinje i \u0160atora istinskoga \u0161to ga podi\u017ee Gospodin, a ne \u010dovjek.\n8:3 Doista, svaki se veliki sve\u0107enik postavlja da prinosi darove i \u017ertve. Odatle je potrebno da i on ima \u0161to bi prinio.\n8:4 Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sve\u0107enik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.\n8:5 Oni slu\u017ee slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upu\u0107en Mojsije kad se spremao praviti \u0161ator: Pazi, veli doista, na\u010dini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.\n8:6 Ovako mu pak dopalo uzvi\u0161enije bogoslu\u017eenje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obe\u0107anjima.\n8:7 Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tra\u017eilo mjesto.\n8:8 Doista, kude\u0107i ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad \u0107u s domom Izraelovim i s domom Judinim dovr\u0161iti novi Savez.\n8:9 Ne Savez kakav u\u010dinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustraja\u0161e u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin.\n8:10 Nego, ovo je Savez kojim \u0107u se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone \u0107u svoje staviti u du\u0161u njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit \u0107u Bog njihov, a oni narod moj.\n8:11 I ne\u0107e vi\u0161e nitko u\u010diti sugra\u0111anina i nitko brata svoga govore\u0107i: \"Spoznaj Gospodina\", ta svi \u0107e me poznavati, malo i veliko,\n8:12 jer \u0107u se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih ne\u0107u vi\u0161e spominjati.\n8:13 Kad veli novi, ostari onaj prvi. \u0160to pak st\u00d3ari i dotrajava, blizu je nestanku.\n9:1 I onaj prvi je, svakako, imao bogo\u0161tovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.\n9:2 \u0160ator je uistinu bio ure\u0111en: prvi, u kojem bija\u0161e svije\u0107njak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;\n9:3 iza druge pak zavjese bio je \u0160ator zvan Svetinja nad svetinjama -\n9:4 u njoj zlatni kadionik i Kov\u010deg saveza, sav opto\u010den zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i \u0161tap Aronov, koji je ono procvao, i plo\u010de Saveza;\n9:5 povrh njega pak kerubi Slave \u0161to osjenjuju Pomirili\u0161te. O tom ne treba sada potanko govoriti.\n9:6 Po\u0161to je to tako ure\u0111eno, u prvi \u0160ator stalno ulaze sve\u0107enici obavljati bogoslu\u017eje,\n9:7 a u drugi jednom godi\u0161nje samo veliki sve\u0107enik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepa\u017enje naroda.\n9:8 Time Duh Sveti o\u010dituje da jo\u0161 nije otkriven put u Svetinju dok jo\u0161 postoji prvi \u0160ator.\n9:9 To je slika za sada\u0161nje vrijeme: prinose se darovi i \u017ertve koje ne mogu u savjesti usavr\u0161iti bogoslu\u017enika -\n9:10 sve same na i\u0107ima i pi\u0107ima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do \u010dasa ispravka.\n9:11 Krist se pak pojavi kao Veliki sve\u0107enik budu\u0107ih dobara pa po ve\u0107em i savr\u0161enijem \u0160atoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -\n9:12 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj u\u0111e jednom zauvijek u Svetinju i na\u0111e vje\u010dno otkupljenje.\n9:13 Doista, ako ve\u0107 po\u0161kropljena krv jaraca i bikova i pepeo juni\u010din posve\u0107uje one\u010di\u0161\u0107ene, daje tjelesnu \u010disto\u0107u,\n9:14 koliko \u0107e vi\u0161e krv Krista - koji po Duhu vje\u010dnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - o\u010distiti savjest na\u0161u od mrtvih djela, na slu\u017ebu Bogu \u017eivomu!\n9:15 A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekr\u0161aja iz starog Saveza pozvani zadobiju obe\u0107anu vje\u010dnu ba\u0161tinu.\n9:16 Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporu\u010ditelja.\n9:17 Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporu\u010ditelj \u017eivi.\n9:18 Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.\n9:19 Po\u0161to je svemu narodu priop\u0107io svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod po\u0161kropi\n9:20 govore\u0107i: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;\n9:21 a onda krvlju sli\u010dno po\u0161kropi i \u0160ator i sve bogoslu\u017eno posu\u0111e.\n9:22 I gotovo se sve po zakonu \u010disti krvlju i bez prolijevanja krvi nema opro\u0161tenja.\n9:23 Ako se dakle time \u010diste slike onoga \u0161to je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko \u010disti \u017ertvama od tih uspje\u0161nijima.\n9:24 Krist doista ne u\u0111e u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Bo\u017ejim za nas.\n9:25 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao \u0161to veliki sve\u0107enik svake godine ulazi u Svetinju s tu\u0111om krvlju;\n9:26 ina\u010de bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svr\u0161etku vjekova, da grijeh dokine \u017ertvom svojom.\n9:27 I kao \u0161to je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,\n9:28 tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi \u0107e se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga i\u0161\u010dekuju sebi na spasenje.\n10:1 Budu\u0107i da Zakon ima tek sjenu budu\u0107ih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu \u017ertvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne mo\u017ee nikada usavr\u0161iti one \u0161to pristupaju.\n10:2 Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslu\u017enici, jednom o\u010di\u0161\u0107eni, ne bi vi\u0161e imali nikakve svijesti grijeha?\n10:3 Ali po njima se iz godine u godinu podsje\u0107a na grijehe.\n10:4 Jer krv bikova i jaraca nikako ne mo\u017ee odnijeti grijeha.\n10:5 Zato On ulaze\u0107i u svijet veli: \u017drtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;\n10:6 paljenice i okajnice ne svi\u0111aju ti se.\n10:7 Tada rekoh: \"Evo dolazim!\" U svitku knjige pi\u0161e za mene: \"Vr\u0161iti, Bo\u017ee, volju tvoju!\"\n10:8 Po\u0161to gore re\u010de: \u017drtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne svi\u0111aju,\n10:9 veli zatim: Evo dolazim vr\u0161iti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.\n10:10 U toj smo volji posve\u0107eni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.\n10:11 I svaki je sve\u0107enik dan za danom u bogoslu\u017eju te u\u010destalo prinosi iste \u017ertve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.\n10:12 A ovaj, po\u0161to je prinio jednu jedincatu \u017ertvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu\n10:13 \u010dekaju\u0107i otad dok se neprijatelji ne podlo\u017ee za podno\u017eje nogama njegovim.\n10:14 Jednim uistinu prinosom zasvagda usavr\u0161i posve\u0107ene.\n10:15 A to nam svjedo\u010di i Duh Sveti. Po\u0161to je doista rekao:\n10:16 \"Ovo je Savez kojim \u0107u se svezati s njima nakon ovih dana\", Gospodin govori: \"Zakone \u0107u svoje staviti u njihova srca i upisati ih u du\u0161u njihovu.\n10:17 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih ne\u0107u vi\u0161e spominjati.\"\n10:18 A gdje su grijesi opro\u0161teni, nema vi\u0161e prinosa za njih.\n10:19 Imamo dakle, bra\u0107o, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -\n10:20 put nov i \u017eiv \u0161to nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;\n10:21 imamo i Velikog sve\u0107enika nad ku\u0107om Bo\u017ejom.\n10:22 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca \u0161kropljenjem o\u010di\u0161\u0107enih od zle savjesti i tijela oprana \u010distom vodom.\n10:23 \u010cuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obe\u0107anje.\n10:24 I pazimo jedni na druge da se poti\u010demo na ljubav i dobra djela\n10:25 te ne propu\u0161tamo svojih sastanaka, kako je u nekih obi\u010daj, nego se hrabrimo, to vi\u0161e \u0161to vi\u0161e vidite da se bli\u017ei Dan.\n10:26 Jer ako svojevoljno grije\u0161imo po\u0161to primismo spoznanje istine, nema vi\u0161e \u017ertve za grijehe,\n10:27 nego stra\u0161no is\u010dekivanje suda i bijesa ognja \u0161to \u0107e pro\u017edrijeti protivnike.\n10:28 Je li tko prekr\u0161io Zakon Mojsijev, bez milosr\u0111a biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.\n10:29 Zamislite koliko li \u0107e goru kaznu zavrijediti tko Sina Bo\u017ejega pogazi, i ne\u010distom smatra krv Saveza kojom je posve\u0107en, i Duha milosti pogrdi?\n10:30 Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja \u0107u je vratiti; i jo\u0161: Sudit \u0107e Gospodin svome puku.\n10:31 Stra\u0161no je upasti u ruke Boga \u017eivoga.\n10:32 A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdr\u017eali veliku patni\u010dku borbu:\n10:33 ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postav\u0161i zajedni\u010dari onih s kojima se tako postupalo.\n10:34 I doista, sa su\u017enjevima ste suosje\u0107ali i s rado\u0161\u0107u prihvatili otimanje dobara znaju\u0107i da imate bolji, trajan posjed.\n10:35 Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika pla\u0107a!\n10:36 Postojanosti vam uistinu treba da biste vr\u0161e\u0107i volju Bo\u017eju zadobili obe\u0107ano.\n10:37 Jer jo\u0161 malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi do\u0107i \u0107e i ne\u0107e zakasniti\n10:38 A pravednik \u0107e moj od vjere \u017eivjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on du\u0161i mojoj.\n10:39 A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas du\u0161e.\n11:1 A vjera je ve\u0107 neko imanje onoga \u010demu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.\n11:2 Zbog nje stari primi\u0161e svjedo\u010danstvo.\n11:3 Vjerom spoznajemo da su svjetovi ure\u0111eni rije\u010dju Bo\u017ejom tako te ovo vidljivo ne posta od ne\u010dega pojavnoga.\n11:4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju \u017ertvu nego Kain. Po njoj primi svjedo\u010danstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedo\u010di - po njoj i mrtav jo\u0161 govori.\n11:5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te i\u0161\u010deznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedo\u010danstvo da omilje Bogu.\n11:6 A bez vjere nemogu\u0107e je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga tra\u017ee.\n11:7 Vjerom Noa, upu\u0107en u ono \u0161to jo\u0161 ne bija\u0161e vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade ba\u0161tinikom vjerni\u010dke pravednosti.\n11:8 Vjerom pozvan, Abraham poslu\u0161a i zaputi se u kraj koji je imao primiti u ba\u0161tinu, zaputi se ne znaju\u0107i kamo ide.\n11:9 Vjerom se kao prido\u0161lica naseli u obe\u0107anoj zemlji kao u tu\u0111ini, prebivaju\u0107i pod \u0161atorima s Izakom i Jakovom, suba\u0161tinicima istog obe\u0107anja,\n11:10 jer i\u0161\u010dekiva\u0161e onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.\n11:11 Vjerom i Sara unato\u010d svojoj dobi zadobi mo\u0107 da za\u010dne jer vjernim smatra\u0161e Onoga koji joj dade obe\u0107anje.\n11:12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mno\u0161tvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.\n11:13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obe\u0107anja, ve\u0107 su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznav\u0161i da su stranci i prido\u0161lice na zemlji.\n11:14 Doista, koji tako govore, jasno o\u010dituju da domovinu tra\u017ee.\n11:15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izi\u0161li, imali bi jo\u0161 prilike vratiti se u nju.\n11:16 Ali sada oni \u010deznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.\n11:17 Vjerom Abraham, ku\u0161an, prikaza Izaka. Jedinca prikaziva\u0161e on koji je primio obe\u0107anje,\n11:18 kome bi re\u010deno: Po Izaku \u0107e ti se nazivati potomstvo! -\n11:19 uvjeren da Bog mo\u017ee i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.\n11:20 Vjerom ba\u0161 u pogledu budu\u0107nosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.\n11:21 Vjerom Jakov, umiru\u0107i, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega \u0161tapa.\n11:22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.\n11:23 Vjerom su Mojsija netom ro\u0111ena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidje\u0161e da je djete\u0161ce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.\n11:24 Vjerom Mojsije, ve\u0107 odrastao, odbi zvati se sinom k\u0107eri faraonove.\n11:25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Bo\u017ejim narodom, nego se \u010dasovito okoristiti grijehom.\n11:26 Ve\u0107im je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na pla\u0107u.\n11:27 Vjerom napusti Egipat, ne boje\u0107i se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.\n11:28 Vjerom je obavio pashu i \u0161kropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.\n11:29 Vjerom pro\u0111o\u0161e Crvenim morem kao po suhu, \u0161to i Egip\u0107ani poku\u0161a\u0161e, ali se potopi\u0161e.\n11:30 Vjerom zidine jerihonske pado\u0161e nakon sedmodnevnoga ophoda.\n11:31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.\n11:32 I \u0161to jo\u0161 da ka\u017eem? Ta ponestat \u0107e mi vremena, po\u010dnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,\n11:33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obe\u0107ano, za\u010depili ralje lavovima,\n11:34 pogasili \u017eestinu ognja, umakli o\u0161trici ma\u010da, oporavili se od slabosti, oja\u010dali u boju, odbili navale tu\u0111inaca.\n11:35 \u017dene su po uskrsnu\u0107u ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvati\u0161e oslobo\u0111enja da bi ih zapalo bolje uskrsnu\u0107e.\n11:36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bi\u010deve, pa i okove i tamnicu.\n11:37 Kamenovani su, piljeni, poubijani o\u0161tricom ma\u010da, potucali se u runima, u kozjim ko\u017eusima, u oskudici, potla\u010deni, zlostavljani -\n11:38 svijet ih ne bija\u0161e dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pe\u0107inama i pukotinama zemaljskim.\n11:39 I svi oni po vjeri, istina, primi\u0161e svjedo\u010danstvo, ali ne zadobi\u0161e obe\u0107ano\n11:40 jer Bog je za nas predvidio ne\u0161to bolje da oni bez nas ne do\u0111u do savr\u0161enstva.\n12:1 Zato i mi, okru\u017eeni tolikim oblakom svjedoka, odlo\u017eimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano tr\u010dimo u borbu koja je pred nama!\n12:2 Uprimo pogled u Po\u010detnika i Dovr\u0161itelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti \u0161to je stajala pred njim podnese kri\u017e, prezrev\u0161i sramotu te sjedi zdesna prijestolja Bo\u017ejega.\n12:3 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje gre\u0161nika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.\n12:4 Ta jo\u0161 se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.\n12:5 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalova\u017eavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori.\n12:6 Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, \u0161iba sina koga voli.\n12:7 Poradi va\u0161ega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?\n12:8 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.\n12:9 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i po\u0161tovali ih. Pa ne\u0107emo li se kudikamo vi\u0161e podlagati Ocu duhova te \u017eivjeti?\n12:10 Oni su nas doista ne\u0161to malo dana stegom odgajali kako se njima \u010dinilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.\n12:11 Isprva se dodu\u0161e \u010dini da nijedno odgajanje nije radost, nego \u017ealost, ali onima koji su njime uvje\u017ebani poslije donosi mironosni plod pravednosti.\n12:12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,\n12:13 poravnite staze za noge svoje da se hromo ne i\u0161\u010da\u0161i, nego, \u0161tovi\u0161e, da ozdravi.\n12:14 Nastojte oko mira sa svima! I oko posve\u0107enja bez kojega nitko ne\u0107e vidjeti Gospodina!\n12:15 Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Bo\u017eje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge,\n12:16 da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo.\n12:17 Ta znate da je i poslije, kad je htio ba\u0161tiniti blagoslov, odba\u010den jer nije na\u0161ao mogu\u0107nosti promjene premda ju je sa suzama tra\u017eio.\n12:18 Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru,\n12:19 ni je\u010danju trublje i tutnjavi rije\u010di. - Koji su je slu\u0161ali, zamoli\u0161e da im se vi\u0161e ne govori\n12:20 jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i \u017eivin\u010de dotakne brda, neka se kamenuje!\n12:21 I prizor bija\u0161e tako stra\u0161an da Mojsije re\u010de: \"Strah me je i dr\u0161\u0107em!\" -\n12:22 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga \u017eivoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisu\u0107ama an\u0111ela, sve\u010danom skupu,\n12:23 Crkvi prvoro\u0111enaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savr\u0161enih pravednika\n12:24 i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi \u0161kropljeni\u010dkoj \u0161to sna\u017enije govori od Abelove.\n12:25 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umako\u0161e oni \u0161to su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo \u0107emo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.\n12:26 Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obe\u0107ava: Jo\u0161 jednom ja \u0107u potresti ne samo zemlju nego i nebo.\n12:27 Ono \"jo\u0161 jednom\" pokazuje da \u0107e, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo.\n12:28 Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje slu\u017eimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopo\u0161tovanjem.\n12:29 Jer Bog je na\u0161 oganj \u0161to pro\u017edire.\n13:1 Bratoljublje neka je trajno!\n13:2 Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znaju\u0107i, ugosti\u0161e an\u0111ele!\n13:3 Sje\u0107ajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu!\n13:4 \u017denidba neka bude u \u010dasti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima \u0107e i preljubnicima suditi Bog.\n13:5 U \u017eivljenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim \u0161to imate! Ta on je rekao: Ne, ne\u0107u te zapustiti i ne\u0107u te ostaviti.\n13:6 Zato mo\u017eemo pouzdano re\u0107i: Gospodin mi je pomo\u0107nik, ja ne strahujem: \u0161to mi tko mo\u017ee?\n13:7 Spominjite se svojih glavara koji su vam nevje\u0161\u0107ivali rije\u010d Bo\u017eju: promatraju\u0107i kraj njihova \u017eivota, nasljedujte njihovu vjeru.\n13:8 Isus Krist ju\u010der i danas isti je - i uvijeke.\n13:9 Ne dajte se zanijeti razli\u010ditim tu\u0111im naucima! Jer bolje je srce utvr\u0111ivati milo\u0161\u0107u nego jelima, koja nisu koristila onima \u0161to su ih obdr\u017eavali.\n13:10 Imamo \u017ertvenik s kojega nemaju pravo jesti slu\u017eitelji \u0160atora.\n13:11 Jer tijela \u017eivotinja, kojih krv veliki sve\u0107enik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora.\n13:12 Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata.\n13:13 Stoga izi\u0111imo k njemu izvan tabora nose\u0107i njegovu muku\n13:14 jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budu\u0107i tra\u017eimo.\n13:15 Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu \u017ertvu hvalbenu, to jest plod usana \u0161to ispovijedaju ime njegovo.\n13:16 Dobrotvornosti i zajedni\u0161tva ne zaboravljajte jer takve su \u017ertve mile Bogu!\n13:17 Poslu\u0161ni budite svojim glavarima i podlo\u017eni jer oni bdiju nad va\u0161im du\u0161ama kao oni koji \u0107e polagati ra\u010dun; neka to \u010dine s rado\u0161\u0107u, a ne uzdi\u0161u\u0107i jer vam to ne bi bilo korisno.\n13:18 Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se \u017eelimo dobro pona\u0161ati.\n13:19 Usrdnije vas pak molim: u\u010dinite to kako bih vam se \u0161to br\u017ee vratio.\n13:20 A Bog mira, koji po krvi vje\u010dnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina na\u0161ega Isusa,\n13:21 osposobio vas za svako dobro djelo da vr\u0161ite volju njegovu, \u010dinio u nama \u0161to je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.\n13:22 Molim vas, bra\u0107o, podnesite ovu rije\u010d ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah!\n13:23 Znajte: na\u0161 je brat Timotej oslobo\u0111en. Ako uskoro stigne, s njime \u0107u vas pohoditi.\n13:24 Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije.\n13:25 Milost sa svima vama!","title":"Croatian Bible: Hebrews","type":"page"}