{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/isa.htm","path":"bib/wb/cro/isa.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/isa.htm","text":"1:1 Vi\u0111enje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.\n1:2 \u010cujte, nebesa, poslu\u0161aj, zemljo, jer Jahve govori: \"Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgo\u0161e.\n1:3 Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije.\"\n1:4 Jao, gre\u0161na li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikova\u010dkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostavi\u0161e, prezre\u0161e Sveca Izraelova, njemu su okrenuli le\u0111a.\n1:5 T\u00d3a gdje da vas jo\u0161 udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo;\n1:6 od pete do glave nidje zdrava mjesta, ve\u0107 ozljede, modrice, otvorene rane, ni o\u010di\u0161\u0107ene, ni povijene, ni uljem ubla\u017eene.\n1:7 Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na o\u010di haraju tu\u0111inci - pusto\u0161 k'o kad propade Sodoma.\n1:8 K\u0107i sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut.\n1:9 Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori sli\u010dni.\n1:10 \u010cujte rije\u010d Jahvinu, glavari sodomski, poslu\u0161aj zakon Boga na\u0161ega, narode gomorski!\n1:11 \"\u0160to \u0107e mi mno\u0161tvo \u017ertava va\u0161ih?\" - govori Jahve. - \"Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.\n1:12 Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas i\u0161te da gazite mojim predvorjima?\n1:13 Prestanite mi nositi ni\u0161tavne prinose, kad mi omrznu. Mla\u0111aka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opa\u010dine.\n1:14 Mla\u0111ake i svetkovine va\u0161e iz sve du\u0161e mrzim - te\u0161ki su mi, podnijet' ih ne mogu!\n1:15 Kad na molitvu ruke \u0161irite, je od vas o\u010di odvra\u0107am. Molitve samo mno\u017eite, ja vas ne slu\u0161am. Ruke su vam u krvi ogrezle,\n1:16 operite se, o\u010distite. Uklonite mi s o\u010diju djela opaka, prestanite zlo \u010diniti!\n1:17 U\u010dite se dobrim djelima: pravdi te\u017eite, ugnjetenom pritecite u pomo\u0107, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.\"\n1:18 \"Hajde, dakle, da se pravdamo,\" govori Jahve. \"Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet \u0107e poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat \u0107e kao vuna.\n1:19 Htjednete l' me poslu\u0161ati, u\u017eivat \u0107ete plodove zemaljske.\n1:20 U buntovni\u0161tvu ako ustrajete, pro\u017edrijet \u0107e vas ma\u010d.\" Tako usta Jahvina govorahu.\n1:21 Kako li posta bludnicom tvr\u0111a vjerna? Bje\u0161e puna pravi\u010dnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.\n1:22 Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.\n1:23 Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskra\u0107uju, udovi\u010dka parnica ne sti\u017ee k njima.\n1:24 Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: \"Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim du\u0161manima!\n1:25 Kada na te ruku pru\u017eim, da lu\u017einom tvoju trosku o\u010distim, da iz tebe uklonim olovo!\n1:26 Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u po\u010detku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvr\u0111om vjernosti.\"\n1:27 Sud pravedni otkupit \u0107e Sion, a pravda obra\u0107enike njegove.\n1:28 Otpadnici i gre\u0161nici skr\u0161it \u0107e se zajedno, a oni \u0161to Jahvu napu\u0161taju poginut \u0107e.\n1:29 Da, stidjet \u0107ete se zbog hrastova \u0161to ih sad obo\u017eavate i crvenjet \u0107ete zbog gajeva u kojima sad u\u017eivate.\n1:30 Jer, bit \u0107ete poput hrasta osu\u0161ena li\u0161\u0107a i poput gaja u kojem vode nema.\n1:31 Junak \u0107e biti ku\u010dina, a iskra djelo njegovo, zajedno \u0107e izgorjeti, a nikoga da ugasi.\n2:1 Vi\u0111enje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:\n2:2 Dogodit \u0107e se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit \u0107e postavljena vrh svih gora, uzvi\u0161ena iznad svih bregova. K njoj \u0107e se stjecati svi narodi,\n2:3 nagrnut \u0107e mnoga plemena i re\u0107i: \"Hajde, uzi\u0111imo na Goru Jahvinu, po\u0111imo u Dom Boga Jakovljeva! On \u0107e nas nau\u010diti svojim putovima, hodit \u0107emo stazama njegovim. Jer \u0107e iz Siona Zakon do\u0107i, iz Jeruzalema rije\u010d Jahvina.\"\n2:4 On \u0107e biti sudac narodima, mnogim \u0107e sudit' plemenima, koji \u0107e ma\u010deve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Ne\u0107e vi\u0161e narod dizat' ma\u010da protiv naroda nit' se vi\u0161e u\u010dit' ratovanju.\n2:5 Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!\n2:6 Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vra\u010deva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tu\u0111incima.\n2:7 Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema.\n2:8 Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim \u0161to njihovi na\u010dini\u0161e prsti.\n2:9 Smrtnik \u0107e se poviti, \u010dovjek sniziti; ne pra\u0161taj im.\n2:10 U\u0111i me\u0111u pe\u0107ine, skrij se u pra\u0161inu, pred u\u017easom Jahvinim, pred sjajem veli\u010danstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.\n2:11 Ohol pogled bit \u0107e skr\u0161en i bahatost ljudska poni\u017eena. Jahve \u0107e se uzvisiti, on jedini - u dan onaj.\n2:12 Da, bit \u0107e to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju \u0161to se uzvisi\u0161e, da ih obori;\n2:13 protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova ba\u0161anskih;\n2:14 protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih;\n2:15 protiv svake visoke tvr\u0111e i svih tvrdih zidina;\n2:16 protiv sveg brodovlja tar\u0161i\u0161kog i svih brodova rasko\u0161nih.\n2:17 Oholost ljudska skr\u0161it \u0107e se i bahatost ljudska poniziti. Jahve \u0107e se uzvisiti, on jedini - u dan onaj,\n2:18 i kumiri \u0107e netragom nestati.\n2:19 U\u0111ite u rupe me\u0111u pe\u0107inama i u spilje zemaljske pred u\u017easom Jahvinim, pred sjajem veli\u010danstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.\n2:20 U dan onaj: bacit \u0107e svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi na\u010dini da im se klanja,\n2:21 kad ute\u010de u \u0161upljine pe\u0107ina i u raspukline stijena pred u\u017easom Jahvinim, pred sjajem veli\u010danstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.\n2:22 \u010cuvajte se, dakle, \u010dovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer \u0161to vrijedi?\n3:1 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomo\u0107 u kruhu i pomo\u0107 u vodi,\n3:2 junaka i ratnika, suca i proroka, vra\u010da i starje\u0161inu, pedesetnika i odli\u010dnika,\n3:3 savjetnika i mudra gatara i onoga \u0161to se bavi \u010daranjem.\n3:4 \"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju.\"\n3:5 Ljudi se glo\u017ee jedan s drugim i svaki s bli\u017enjim svojim; dijete nasr\u0107e na starca, prostak na odli\u010dnika\n3:6 te svatko brata hvata u o\u010dinskoj ku\u0107i: \"Ti ima\u0161 pla\u0161t, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!\"\n3:7 A on \u0107e se, u dan onaj, braniti: \"Ne\u0107u da budem vidar, nema u mene ni kruha ni pla\u0161ta: ne stavljajte me narodu za glavara.\"\n3:8 Jeruzalem se ru\u0161i i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove.\n3:9 Lice njihovo protiv njih svjedo\u010di, razme\u0107u se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.\n3:10 Ka\u017eite: \"Blago pravedniku, hranit \u0107e se plodom djela svojih!\n3:11 Jao opakome, zlo \u0107e mu biti, na nj \u0107e pasti djela ruku njegovih.\"\n3:12 Deran tla\u010di narod moj i \u017eene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodi\u0161.\n3:13 Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,\n3:14 Jahve dolazi na sud sa starje\u0161inama i glavarima svog naroda: \"Vinograd ste moj opusto\u0161ili, u va\u0161im je ku\u0107ama \u0161to oteste siromahu.\n3:15 S kojim pravom narod moj tla\u010dite i gazite lice siromaha?\" - rije\u010d je Jahve, Gospoda nad Vojskama.\n3:16 I re\u010de Jahve: \"\u0160to se to ohole k\u0107eri sionske te ispru\u017eena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?\n3:17 O\u0107elavit \u0107e Gospod tjeme k\u0107eri sionskih, obna\u017eit \u0107e Jahve golotinju njihovu.\"\n3:18 U onaj \u0107e dan Gospod strgnuti sve \u010dime se ona ponosi: ukosnice i mjese\u010di\u0107e,\n3:19 nau\u0161nice, narukvice i koprene,\n3:20 poveze, lan\u010di\u0107e, pojaseve, bo\u010dice s miomirisima i privjese,\n3:21 prstenje i nosne prstenove,\n3:22 skupocjene haljine i pla\u0161teve, prijevjese i torbice,\n3:23 zrcala i ko\u0161uljice, poveza\u010de i rupce.\n3:24 Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovr\u010da, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, \u017eig.\n3:25 Mu\u017eevi tvoji od ma\u010da \u0107e pasti, junaci tvoji u kre\u0161evu.\n3:26 Vrata \u0107e tvoja kukat' i tugovati, na zemlji \u0107e\u0161 sjedit' napu\u0161tena.\n4:1 I sedam \u0107e se \u017eena jagmiti za jednoga \u010dovjeka - u dan onaj: \"Svoj \u0107emo kruh jesti,\" re\u0107i \u0107e, \"i u halje se svoje obla\u010diti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu na\u0161u.\"\n4:2 U onaj \u0107e dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spa\u0161enima u Izraelu.\n4:3 Koji ostanu na Sionu i pre\u017eive u Jeruzalemu, zvat \u0107e se \"sveti\" i bit \u0107e upisani da u Jeruzalemu \u017eive.\n4:4 Kad Gospod spere ljagu k\u0107eri sionskih i obri\u0161e s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom \u0161to spaljuje,\n4:5 sazdat \u0107e Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima \u0161to ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a no\u0107u sjaj ognja \u017earkoga. Jer, vrh svega Slava \u0107e biti zaklon\n4:6 i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, \u0161tit i uto\u010di\u0161te od pljuska i oluje.\n5:1 Zapjevat \u0107u svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na bre\u017euljku rodnome.\n5:2 Okopa ga, iskr\u010di kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podi\u017ee i u nj tijesak metnu. Nada\u0161e se da \u0107e uroditi gro\u017e\u0111em, a on izrodi vinjagu.\n5:3 Sad, \u017eitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izme\u0111' mene i vinograda mojega.\n5:4 \u0160to jo\u0161 mogoh u\u010diniti za svoj vinograd a da nisam u\u010dinio? Nadah se da \u0107e uroditi gro\u017e\u0111em, za\u0161to vinjagu izrodi?\n5:5 No sad \u0107u vam re\u0107i \u0161to \u0107u u\u010diniti od svog vinograda: plot \u0107u mu soriti da ga opusto\u0161e, zidinu razvaliti da ga izgaze.\n5:6 U pusto\u0161 \u0107u ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u dra\u010d i trnje sav zaraste; zabranit \u0107u oblacima da da\u017ede nad njime.\n5:7 Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravi\u010dnosti, a eto vapaja.\n5:8 Jao vama koji ku\u0107u ku\u0107i primi\u010dete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.\n5:9 Na u\u0161i moje re\u010de Jahve nad Vojskama: \"Doista, mnoge \u0107e ku\u0107e opustjeti, velike i lijepe, bit \u0107e bez \u017eitelja.\n5:10 Deset rali vinograda dat \u0107e samo ba\u010dvicu, mjera sjemena dat \u0107e samo mjericu.\"\n5:11 Jao onima \u0161to ve\u0107 jutrom na uranku \u017eestokim se pi\u0107em zalijevaju i kasno no\u0107u sjede vinom raspaljeni.\n5:12 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.\n5:13 Stoga \u0107e u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odli\u010dnici njegovi od gladi \u0107e umirati, puk njegov od \u017ee\u0111i \u0107e gorjeti.\n5:14 Da, Podzemlje \u0107e razvaliti \u017edrijelo, razjapit \u0107e ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odli\u010dnici mu i mno\u0161tvo sa svom grajom i veseljem!\n5:15 Smrtnik \u0107e nikom poniknuti, ponizit' se \u010dovjek, oborit \u0107e se pogled silnih.\n5:16 Jahve nad Vojskama uzvisit \u0107e se sudom, i Bog \u0107e sveti otkrit' svetost svoju.\n5:17 Jaganjci \u0107e pasti kao na pa\u0161njacima, a jarci \u0107e brstiti po ru\u0161evinama bogata\u0161kim.\n5:18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom u\u017eadi i grijeh kolskim konopcem -\n5:19 onima \u0161to govore: \"Neka pohiti, neka pote\u010de s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se pribli\u017ei i zavr\u0161i naum Sveca Izraelova da bismo znali!\"\n5:20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim \u010dine, a slatko gorkim!\n5:21 Jao onima koji su mudri u svojim o\u010dima i pametni sami pred sobom!\n5:22 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mije\u0161anju jakih pi\u0107a;\n5:23 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskra\u0107uju pravdu!\n5:24 Zato, kao \u0161to plameni jezici pro\u017ediru slamu i kao \u0161to nestaje suha trava u plamenu, tako \u0107e korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaci\u0161e Zakon Jahve nad Vojskama i prezre\u0161e rije\u010d Sveca Izraelova.\n5:25 Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on di\u017ee ruku na nj i udari ga te se potreso\u0161e gore: trupla njihova le\u017ee k'o sme\u0107e po ulicama, ali gnjev se njegov jo\u0161 ne smiri, ruka mu je sve\u0111er podignuta.\n5:26 On podi\u017ee stijeg ratni narodu dalekom, zazvi\u017edi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita.\n5:27 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obu\u0107i ne drije\u0161i remena.\n5:28 Strijele su mu dobro za\u0161iljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su to\u010dkovi bojnih mu kola.\n5:29 Rika mu je k'o u lava i ri\u010de k'o lavovi mladi, re\u017ei, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.\n5:30 U dan onaj re\u017eat \u0107e na njega k'o \u0161to more bu\u010di. Pogleda\u0161 li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina obla\u010dna.\n6:1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvi\u0161enu. Skuti njegova pla\u0161ta ispunjahu Sveti\u0161te.\n6:2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po \u0161est krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.\n6:3 I klicahu jedan drugome: \"Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!\"\n6:4 Od gromka glasa onih koji klicahu streso\u0161e se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.\n6:5 Rekoh: \"Jao meni, propadoh, jer \u010dovjek sam ne\u010distih usana, u narodu ne\u010distih usana prebivam, a o\u010di mi vidje\u0161e Kralja, Jahvu nad Vojskama!\"\n6:6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu \u017eerava koju uze klije\u0161tima sa \u017ertvenika;\n6:7 dota\u010de se njome mojih usta i re\u010de: \"Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh opro\u0161ten.\"\n6:8 Tad \u010duh glas Gospodnji: \"Koga da po\u0161aljem? I tko \u0107e nam po\u0107i?\" Ja rekoh: \"Evo me, mene po\u0161alji!\"\n6:9 On odgovori: \"Idi i reci tom narodu: 'Slu\u0161ajte dobro, al' ne\u0107ete razumjeti, gledajte dobro, al' ne\u0107ete spoznati.'\n6:10 Ote\u017eaj salom srce tom narodu, oglu\u0161i mu u\u0161i, zaslijepi o\u010di, da o\u010dima ne vidi, da u\u0161ima ne \u010duje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.\"\n6:11 Ja rekoh: \"Dokle, o Gospode?\" On mi odgovori: \"Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez \u017eitelja, dok ku\u0107e ne budu bez ikoga \u017eiva, i zemlja ne postane pusto\u0161,\n6:12 dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit \u0107e zemlju,\n6:13 i ostane li u njoj jo\u0161 desetina, i ona \u0107e biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj \u0107e njihov biti sveto sjeme.\"\n7:1 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavoj\u0161ti\u0161e na Jeruzalem, ali ga ne mogo\u0161e zauzeti.\n7:2 Tada dojavi\u0161e domu Davidovu: \"Aramci se utaborili u Efrajimu.\" Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao \u0161to u \u0161umi drve\u0107e ustrepti od vjetra.\n7:3 I Jahve re\u010de Izaiji: \"Izi\u0111i pred Ahaza, ti i sin tvoj \u0160ear Ja\u0161ub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.\n7:4 Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina,\n7:5 jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisli\u0161e tvoju propast.'\n7:6 Po\u0111imo, reko\u0161e, na Judeju, upla\u0161imo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova.\n7:7 Ovako govori Jahve Gospod: 'To se ne\u0107e zbiti: toga biti ne\u0107e!\n7:8 [8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason;\n7:9 Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Jo\u0161 \u0161ezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, ne\u0107e vi\u0161e biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, odr\u017eat' se ne\u0107ete!\"\n7:10 Jahve opet progovori Ahazu i re\u010de mu:\n7:11 \"Zai\u0161ti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.\"\n7:12 Ali Ahaz odgovori: \"Ne, ne\u0107u iskati i ne\u0107u isku\u0161avati Jahvu.\"\n7:13 Tada re\u010de Izaija: \"\u010cujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!\n7:14 Zato, sam \u0107e vam Gospodin dati znak: Evo, za\u010det \u0107e djevica i roditi sina i nadjenut \u0107e mu ime Emanuel!\n7:15 Vrhnjem i medom on \u0107e se hraniti dok ne nau\u010di odbacivat' zlo i birati dobro.\n7:16 Jer prije nego dje\u010dak nau\u010di odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet \u0107e zemlja, zbog koje strepi\u0161, od dvaju kraljeva.\n7:17 Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv ku\u0107e oca tvojega dovest \u0107e Jahve dane kakvih ne bija\u0161e otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga.\n7:18 U dan onaj zazvi\u017edat \u0107e Jahve muhama na u\u0161\u0107u egipatskih rijeka i p\u010delama u zemlji asirskoj\n7:19 da do\u0111u i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojili\u0161tima.\n7:20 U dan onaj Gospod \u0107e obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza.\n7:21 U dan onaj svatko \u0107e hraniti po kravu i dvije ovce\n7:22 i od obilja mlijeka koje \u0107e mu dati hranit \u0107e se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit \u0107e se koji god u zemlji preostanu.\n7:23 U dan onaj gdje god bija\u0161e tisu\u0107u \u010dokota, vrijednih tisu\u0107u srebrnika, izrast \u0107e dra\u010d i trnje.\n7:24 Onamo \u0107e polaziti sa strijelom i lukom, jer sva \u0107e zemlja u dra\u010d i trnje zarasti.\n7:25 A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko vi\u0161e ne\u0107e i\u0107i, stra\u0161e\u0107i se trnja i dra\u010da: onuda \u0107e goveda pasti i gaziti ovce.\"\n8:1 Re\u010de Jahve: \"Uzmi veliku plo\u010du i napi\u0161i na njoj ljudskim pismom: Maher \u0160alal Ha\u0161 Baz - Brz grabe\u017e - hitar plijen.\"\n8:2 Potom uzeh vjerne svjedoke, sve\u0107enika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.\n8:3 Pribli\u017eih se proro\u010dici te ona za\u010de i rodi sina. Jahve mi re\u010de: \"Nazovi ga Maher \u0160alal Ha\u0161 Baz,\n8:4 jer prije no \u0161to dijete po\u010dne tepati 'tata' i 'mama', nosit \u0107e se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije.\"\n8:5 I opet mi re\u010de Jahve:\n8:6 \"Jer narod ovaj odbacuje mirne teku\u0107ice \u0160iloaha, a dr\u0161\u0107e pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,\n8:7 navest \u0107e Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona \u0107e izi\u0107i iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;\n8:8 provalit \u0107e u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila \u0107e svoja ra\u0161iriti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele.\"\n8:9 Udru\u017eite se samo, narodi, al' bit \u0107ete smrvljeni! Poslu\u0161ajte, vi kraljevi daleki, pa\u0161ite se, bit \u0107ete smrvljeni, pa\u0161ite se, bit \u0107ete smrvljeni!\n8:10 Kujte naum - bit \u0107e uni\u0161ten, dogovarajte se samo, bit \u0107e uzalud, jer s nama je Bog!\n8:11 Jer, ovako mi re\u010de Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:\n8:12 \"Ne zovite urotom sve \u0161to narod ovaj urotom zove; ne bojte se \u010dega se on boji i nemajte straha.\n8:13 Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas pro\u017eme.\n8:14 On \u0107e vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje ku\u0107e Izraelove, zamka i mre\u017ea svim Jeruzalemcima.\n8:15 Mnogi \u0107e od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.\"\n8:16 Pohrani ovo svjedo\u010danstvo, zape\u010dati ovu objavu me\u0111u u\u010denicima svojim:\n8:17 \u010cekat \u0107u Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam.\n8:18 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama \u0161to prebiva na Gori sionskoj.\n8:19 Reknu li vam: \"Duhove pitajte i vra\u010de koji \u0161ap\u0107u i mrmljaju\" - dakako, narod mora pitati svoje \"bogove\" i za \u017eive u mrtvih se raspitivati! -\n8:20 Uza Zakon! Uza svjedo\u010danstvo! Tko ne rekne tako, zoru ne\u0107e do\u010dekati.\n8:21 Lutat \u0107e zemljom potla\u010den i gladan, izgladnjela bijes \u0107e ga spopasti, proklinjat \u0107e svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,\n8:22 pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali \u0107e se tama raspr\u0161iti,\n8:23 jer vi\u0161e ne\u0107e biti mraka gdje je sad tjeskoba.\n8:24 U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on \u0107e proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.\n9:1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one \u0161to mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.\n9:2 Ti si radost umno\u017eio, uve\u0107ao veselje, i oni se pred tobom raduju kao \u0161to se ljudi raduju \u017eetvi, k'o \u0161to kli\u010du kad se dijeli plijen.\n9:3 Te\u0161ki jaram njegov, pre\u010dku \u0161to mu ple\u0107a pritiska\u0161e, \u0161ibu njegova goni\u010da slomi kao u dan midjanski.\n9:4 Da, sva bojna obu\u0107a, svaki pla\u0161t krvlju natopljen izgorjet \u0107e i bit \u0107e ognju hrana.\n9:5 Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na ple\u0107ima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vje\u010dni, Knez mironosni.\n9:6 Nadaleko vlast \u0107e mu se sterat' i miru ne\u0107e biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: u\u010dvrstit \u0107e ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka u\u010dinit \u0107e to privr\u017eena ljubav Jahve nad Vojskama.\n9:7 Gospod posla rije\u010d protiv Jakova i ona pade na Izraela.\n9:8 Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:\n9:9 \"Opeke nam popada\u0161e, gradit \u0107emo od tesanika; sasjeko\u0161e nam divlje smokve, cedre \u0107emo posaditi.\"\n9:10 Al' Jahve podi\u017ee na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:\n9:11 Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima pro\u017ediru Izraela. Na sve to gnjev se njegov ne\u0107e smiriti, ruka \u0107e mu ostat' ispru\u017eena.\n9:12 Ali se narod nije obratio onom koji ga je b\u00a7io, ne tra\u017ei\u0161e Jahvu nad Vojskama.\n9:13 Zato Jahve odsije\u010de Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.\n9:14 Starje\u0161ina i odli\u010dnik - to je glava; prorok, u\u010ditelj la\u017ei - to je rep.\n9:15 Oni \u0161to vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.\n9:16 Stog' mu Gospod ne\u0107e po\u0161tedjet' mladi\u0107a, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se ne\u0107e. Sav je taj narod bezbo\u017ean i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov ne\u0107e smiriti, ruka \u0107e mu ostat' ispru\u017eena.\n9:17 Da, bezbo\u017enost se k'o oganj razmahala, dra\u010d i trnje pro\u017edire, pa upali \u0161umsku gu\u0161taru, stupovi se dima podi\u017eu.\n9:18 Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne \u0161tedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.\n9:19 [19a] Pro\u017edire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:\n9:20 Mana\u0161e Efrajima, Efrajim Mana\u0161ea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov ne\u0107e smiriti, ruka \u0107e mu ostat' ispru\u017eena.\n10:1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tla\u010diteljske;\n10:2 koji uskra\u0107uju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da oplja\u010dkaju sirote!\n10:3 \u0160to \u0107ete \u010diniti u dan kazne kad izdaleka propast do\u0111e? Kom \u0107ete se za pomo\u0107 ute\u0107i, gdje ostaviti blago svoje\n10:4 da se ne morate me\u0111u roblje pognuti, pasti me\u0111u poklanima? Na sve to gnjev se njegov ne\u0107e smiriti, ruka \u0107e mu ostat' ispru\u017eena.\n10:5 Jao Asiru, \u0161ibi gnjeva mojega, prutu kojim srd\u017eba moja zamahuje!\n10:6 Na puk ga poslah nevjeran, na narod \u0161to me razjari, da ga oplijeni i oplja\u010dka, da ga izgazi k'o blato na ulici.\n10:7 Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, ve\u0107 u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.\n10:8 Govora\u0161e: \"Nisu li svi knezovi moji kraljevi?\n10:9 Nije li Kalno kao Karkemi\u0161? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?\n10:10 Kao \u0161to mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,\n10:11 kao \u0161to u\u010dinih sa Samarijom i kumirima njenim, ne\u0107u li u\u010diniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?\"\n10:12 I kad dovr\u0161i Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit \u0107e plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih o\u010diju.\n10:13 Jer re\u010de: \"U\u010dinih snagom svoje ruke i mudro\u0161\u0107u svojom, jer sam uman; uklonih me\u0111e narodima i blaga njihova oplja\u010dkah, kao junak oborih one \u0161to sjede na prijestoljima.\n10:14 Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao \u0161to se k\u00d3upe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepe\u0107e, kljun otvori, zapiju\u010de.\"\n10:15 Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sije\u010de? Ho\u0107e li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da \u0161iba ma\u0161e onim koji je podi\u017ee, il' \u0161tap di\u017ee onog koji drvo nije;\n10:16 Jahve nad Vojskama poslat \u0107e stoga gojaznima njegovim skon\u010danje, slavu \u0107e mu ognjem potpaliti, kao \u0161to se vatra potpiruje.\n10:17 Svjetlost Izraelova bit \u0107e poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji \u0107e zapalit' i pro\u017edrijeti dra\u010d njegov i trnje njegovo u jednome danu.\n10:18 I krasotu njegovih \u0161uma i vo\u0107njaka uni\u0161tit \u0107e od sr\u010dike do kore, ona \u0107e biti k'o bolesnik \u0161to se trne;\n10:19 ostatak stabala \u0161umskih bit \u0107e lako izbrojiti - dijete \u0107e ih lako popisati.\n10:20 U onaj dan: Ostatak Izraelov i pre\u017eivjeli iz ku\u0107e Jakovljeve ne\u0107e se vi\u0161e oslanjati na onoga koji ih bije, ve\u0107 \u0107e se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.\n10:21 Ostatak \u0107e se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.\n10:22 Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo \u0107e se Ostatak njegov vratiti. Odre\u0111eno je uni\u0161tenje, pravda se prelila,\n10:23 Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat \u0107e, kako odredi, svu zemlju.\n10:24 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: \"O narode moj \u0161to prebiva\u0161 na Sionu, ne boj se Asira kad te \u0161ibom tu\u010de, kad \u0161tap di\u017ee na tebe.\n10:25 Jer, jo\u0161 malo, vrlo malo, i gnjev moj \u0107e prestati, moja \u0107e ih jarost uni\u0161titi.\"\n10:26 Na nj \u0107e Jahve nad Vojskama bi\u010dem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i \u0161tap \u0107e di\u0107i nad more k'o na putu egipatskom.\n10:27 U onaj dan: s le\u0111a \u0107e ti breme pasti i jaram njegov s vrata \u0107e ti nestat'.\n10:28 Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odla\u017ee.\n10:29 Prelaze klance, u Gebi im je no\u0107i\u0161te; Rama dr\u0161\u0107e, Gibea \u0160aulova bje\u017ei.\n10:30 Vi\u010di iza glasa, Bat Galime! Slu\u0161aj ga, Laj\u0161o! Odgovori mu, Anatote!\n10:31 Madmena pobje\u017ee, uteko\u0161e stanovnici gebimski.\n10:32 Jo\u0161 danas zaustavit \u0107e se u Nobu, rukom prijeti gori K\u0107eri sionske, Brijegu jeruzalemskom.\n10:33 Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kre\u0161e grane silom strahovitom: najvi\u0161i su vr\u0161ci posje\u010deni, ponajvi\u0161i sni\u017eeni.\n10:34 Pod sjekirom pada \u0161umska gu\u0161tara, sa slavom svojom pada Libanon.\n11:1 Isklijat \u0107e mladica iz panja Ji\u0161ajeva, izdanak \u0107e izbit' iz njegova korijena.\n11:2 Na njemu \u0107e duh Jahvin po\u010divat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.\n11:3 Prodahnut \u0107e ga strah Gospodnji: ne\u0107e suditi po vi\u0111enju, presu\u0111ivati po \u010duvenju,\n11:4 ve\u0107 po pravdi \u0107e sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. \u0160ibom rije\u010di svoje o\u0161inut \u0107e silnika, a dahom iz usta ubit' bezbo\u017enika.\n11:5 On \u0107e pravdom opasati bedra, a vjerno\u0161\u0107u bokove.\n11:6 Vuk \u0107e prebivati s jagnjetom, ris le\u017eati s kozli\u0107em, tele i lavi\u0107 zajedno \u0107e pasti, a djete\u0161ce njih \u0107e vodit'.\n11:7 Krava i medvjedica zajedno \u0107e pasti, a mladun\u010dad njihova skupa \u0107e le\u017eati, lav \u0107e jesti slamu k'o govedo.\n11:8 Nad rupom gujinom igrat \u0107e se dojen\u010de, sisan\u010de \u0107e ruku zavla\u010diti u leglo zmijinje.\n11:9 Zlo se vi\u0161e ne\u0107e \u010diniti, ne\u0107e se pusto\u0161iti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja \u0107e se ispuniti spoznajom Jahvinom kao \u0161to se vodom pune mora.\n11:10 U dan onaj: Ji\u0161ajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci \u0107e \u017eeljno tra\u017eiti. I prebivali\u0161te njegovo bit \u0107e slavno.\n11:11 U dan onaj: Jahve \u0107e drugi put ruku pru\u017eiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one \u0161to ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Ku\u0161a i Elama, iz \u0160ineara, Hamata i s morskih otoka.\n11:12 Podignut \u0107e stijeg narodima, sabrat \u0107e Izraelu prognanike i skupiti Judi raspr\u0161ene sa sva \u010detiri kraja zemlje.\n11:13 Ljubomor \u0107e nestat' Efrajimov, bit \u0107e istrijebljeni du\u0161mani Judini; Efrajim ne\u0107e vi\u0161e zavidjeti Judi, a Juda ne\u0107e biti neprijatelj Efrajimu.\n11:14 Filistejcima na zapadu za vrat \u0107e sjesti, zajedno \u0107e plijeniti sinove Istoka; ruku \u0107e svoju pru\u017eit' na Edom i Moab, bit \u0107e im pokorni sinovi Amonovi.\n11:15 Jahve \u0107e isu\u0161it' zaljev mora egipatskog, zamahnut \u0107e rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit \u0107e ga na sedam potoka da se u obu\u0107i mo\u017ee prelaziti:\n11:16 i bit \u0107e cesta Ostatku njegova naroda, koji pre\u017eivio bude iz Asira, kao \u0161to bija\u0161e Izraelcima kad izi\u0111o\u0161e iz zemlje egipatske.\n12:1 Re\u0107i \u0107e\u0161 u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utje\u0161i!\n12:2 Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se vi\u0161e, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.\n12:3 I s rado\u0161\u0107u \u0107ete crpsti vodu iz izvora spasenja.\n12:4 Re\u0107i \u0107ete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razgla\u0161ujte uzvi\u0161enost imena njegova!\n12:5 Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji!\n12:6 Kli\u010dite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik me\u0111u vama Svetac Izraelov!\n13:1 Proro\u0161tvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.\n13:2 Na goletnu brdu dignite zastavu, vi\u010dite im iz sveg grla. Ma\u0161ite rukom neka do\u0111u na vrata kne\u017eevska.\n13:3 Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veli\u010danstvo moje.\n13:4 \u010cuj! \u017dagor na gorama kao od silna naroda. \u010cuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.\n13:5 Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oru\u0111a gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju.\n13:6 Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemo\u0107nog.\n13:7 I sve ruke stog' malak\u0161u ... Svako ljudsko srce klone,\n13:8 strava ih je obrvala, trudovi boli ve\u0107 ih spopadaju i gr\u010de se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.\n13:9 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pusto\u0161 zemlju prometne, da istrijebi iz nje gre\u0161nike.\n13:10 Jer nebeske zvijezde a ni \u0160tapci ne\u0107e vi\u0161e sjati svjetlo\u0161\u0107u, pomr\u010dat \u0107e sunce ishode\u0107i i mjesec ne\u0107e vi\u0161e svijetliti.\n13:11 Kaznit \u0107u svijet za zlo\u0107u, bezbo\u017enike za bezakonje, dokraj\u010dit \u0107u ponos oholih, poniziti nadutost silnika.\n13:12 Rje\u0111i \u0107e biti \u010dovjek neg' \u017ee\u017eeno zlato, rje\u0111i samrtnik od zlata ofirskog.\n13:13 Nebesa \u0107u potresti, maknut \u0107e se zemlja s mjesta od srd\u017ebe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.\n13:14 I tada, kao gazela prepla\u0161ena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko \u0107e se vratit' svom narodu, svatko \u0107e u zemlju svoju pobje\u0107i.\n13:15 Koga stignu, probost \u0107e ga: koga uhvate, ma\u010dem \u0107e sasje\u0107i;\n13:16 pred o\u010dima smrskat \u0107e im dojen\u010dad, oplja\u010dkati ku\u0107e, silovati \u017eene.\n13:17 Gle, podi\u017eem na njih Medijce \u0161to ne cijene srebra i preziru zlato.\n13:18 Svi \u0107e mladi\u0107i biti poko\u0161eni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe ne\u0107e se smilovati, nad djecom im se oko ne\u0107e sa\u017ealiti.\n13:19 Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit \u0107e k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.\n13:20 Nikad se vi\u0161e ne\u0107e naseliti, od koljena do koljena ostat \u0107e nenapu\u010den. Arapin ondje ne\u0107e dizati \u0161atora, nit' \u0107e pastiri ondje po\u010divati.\n13:21 Po\u010divat \u0107e ondje zvijeri pustinjske, sove \u0107e im napuniti ku\u0107e, nojevi \u0107e ondje stanovati, jarci plesati.\n13:22 Hijene \u0107e zavijati iz njegovih pala\u010da, a \u010daglji iz rasko\u0161nih dvorova... Vrijeme se njegovo bli\u017ei, dani mu se ne\u0107e produ\u017eiti.\n14:1 Da, smilovat \u0107e se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da po\u010dine u svojoj zemlji. Pridru\u017eit \u0107e im se do\u0161ljak i priklju\u010diti se domu Jakovljevu.\n14:2 Sami \u0107e narodi po njih do\u0107i i odvesti ih u njihov kraj, a njih \u0107e Dom Izraelov ba\u0161tiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i slu\u0161kinje. I zarobit \u0107e one koji njih bijahu zarobili i gospodovat \u0107e nad svojim tla\u010diteljima.\n14:3 U dan kad ti Jahve dade da po\u010dine\u0161 od svojih stradanja, nemira i te\u0161kog robovanja kojima te pritisnu\u0161e,\n14:4 zapjevat \u0107e\u0161 ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tla\u010denja?\n14:5 Jahve slomi \u0161tap zlikova\u010dki i \u017eezlo vladarsko\n14:6 \u0161to je bijesno b\u00a7ilo narode udarcima bez kraja i konca, \u0161to je gnjevno vladalo narodima progone\u0107' ih nemilice.\n14:7 Po\u010diva, miruje sva zemlja kli\u010du\u0107i od radosti.\n14:8 Nad tobom se raduju \u010dempresi i cedri libanonski: \"Otkako si pao, ne dolaze nas vi\u0161e sje\u0107i!\"\n14:9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te do\u010deka kada do\u0111e\u0161. U tvoju \u010dast ono budi sjene, sve zemaljske mogu\u0107nike, ono di\u017ee s prijestolja sve kraljeve naroda.\n14:10 Svi ti oni progovaraju: \"I ti si skr\u0161en k'o i mi, nama si sli\u010dan postao.\n14:11 Oholost se tvoja sru\u0161i u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je le\u017eaj od trule\u017ei, a crvi tvoj su pokriva\u010d.\n14:12 Kako pade sa nebesa, Svjetlono\u0161o, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?\n14:13 U svom si srcu govorio: 'Uspet \u0107u se na nebesa, povrh zvijezda Bo\u017ejih prijesto \u0107u sebi di\u0107i. Na zbornoj \u0107u stolovati gori na krajnom sjeveru.\n14:14 Uza\u0107i \u0107u u visine obla\u010dne, bit \u0107u jednak Vi\u0161njemu.'\n14:15 A sru\u0161i se u Podzemlje, u dubine provalije!\"\n14:16 Koji te vide, motre te i o tebi razmi\u0161ljaju: \"Je li to \u010dovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,\n14:17 koji je u pustinju svijet obra\u0107ao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji su\u017enjeva svojih nikad nije ku\u0107i otpu\u0161tao?\"\n14:18 Kraljevi naroda svi u \u010dasti po\u010divaju, svaki u svojoj grobnici.\n14:19 A ti si iz groba izba\u010den kao sme\u0107e odvratno, pokriven poklanima, ma\u010dem probodenima, koji su na plo\u010de grobne pobacani k'o strvina zga\u017eena!\n14:20 Ne\u0107e\u0161 se zdru\u017eiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uni\u0161tio i narod svoj poklao. I nikad se vi\u0161e ne\u0107e spominjati pleme zlikova\u010dko.\n14:21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se vi\u0161e ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!\n14:22 Ustat \u0107u na njih - rije\u010d je Jahve nad Vojskama - i zatrt \u0107u Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rije\u010d je Jahvina.\n14:23 Dat \u0107u ga u posjed je\u017eevima i mo\u010dvarama. Pomest \u0107u ga metlom zatornom - rije\u010d je Jahve nad Vojskama.\n14:24 Zakleo se Jahve nad Vojskama: \"\u0160to zamislih, zbit \u0107e se, \u0161to naumih, izvr\u0161it \u0107e se!\n14:25 Skr\u0161it \u0107u Asur u svojoj zemlji, zgazit \u0107u ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih \u0107e spasti, spast \u0107e im s ple\u0107a breme njegovo.\"\n14:26 Takva je odluka stvorena protiv \u010ditave zemlje; takva je ruka pru\u017eena protiv svih naroda!\n14:27 A kad Jahve nad Vojskama odlu\u010di, tko da se usprotivi? Kada ruku ispru\u017ei, tko da je odvrati?\n14:28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proro\u0161tvo:\n14:29 Ne raduj se, sva Filistejo, \u0161to se slomi \u0161tap koji te udarao, jer \u0107e iz korijena zmijinjeg iza\u0107i ljutica \u0161to \u0107e izle\u0107i zmaja krilatoga.\n14:30 Ubogi \u0107e pasti na mojim pa\u0161njacima i u pouzdanju po\u010divati siromasi; gla\u0111u \u0107u pomoriti rod tvoj i pobiti \u0161to od tebe ostane.\n14:31 Kukajte, vrata! Zapoma\u017ei, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i \u010dete njegove ne napu\u0161ta nitko!\n14:32 \u0160to \u0107e se tad odgovoriti glasnicima naroda? \"Jahve zasnova Sion, i u njem su za\u0161ti\u0107eni siromasi njegova naroda.\"\n15:1 Proro\u0161tvo o Moabu. Obno\u0107 opusto\u0161en, \u0161aptom pade Ar Moab! Obno\u0107 opusto\u0161en, \u0161aptom pade Kir Moab!\n15:2 Uspinju se u hram dibonski, na uzvi\u0161ice da pla\u010du; nad Nebom i nad Medebom Moab nari\u010de! Sve su glave ostri\u017eene, a sve brade obrijane;\n15:3 na ulicama obla\u010de vre\u0107e, na njegovim krovovima lele\u010du! Na njegovim trgovima svi nari\u010du i suze prolijevaju.\n15:4 Jau\u010du He\u0161bon i Eleala, do Jahasa jauk se \u010duje. Zato dr\u0161\u0107u bokovi Moabu, strepi du\u0161a njegova;\n15:5 srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se pla\u010du\u0107i; putem horonajimskim razlije\u017ee se jauk nad propa\u0161\u0107u.\n15:6 Da! Vode nimrimske postado\u0161e pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila vi\u0161e nema.\n15:7 Zato ste\u010devinu koju steko\u0161e i ono \u0161to pri\u0161tedje\u0161e nose preko Potoka vrba.\n15:8 Da! Jauk se razlije\u017ee po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima.\n15:9 Da! Vode dimonske krvi su pune, i jo\u0161 jednu nesre\u0107u dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na pre\u017eivjele u zemlji.\n16:1 \u0160aljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore K\u0107eri sionske.\n16:2 Kao razbjegle ptice, kao raspr\u0161eno gnijezdo bit \u0107e k\u0107eri moapske na arnonskim gazovima.\n16:3 Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao no\u0107 razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.\n16:4 Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pusto\u0161nikom. Kad se skon\u010da tla\u010ditelj, kad nestane pusto\u0161nika, kad ugnjeta\u010d i\u0161\u010dezne iz zemlje,\n16:5 u\u010dvrstit \u0107e se prijesto u blagosti i na njemu \u0107e vjerno stolovati, u \u0161atoru Davidovu, sudac koji pravo i\u0161te i pravdu \u010dini.\n16:6 \u010culi smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.\n16:7 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jau\u010du, za kola\u010dima gro\u017e\u0111anim iz Kir Heresa jau\u010du posve slomljeni.\n16:8 Jer uvenu\u0161e nasadi he\u0161bonski, trsje sibmansko, i li\u0161\u0107e su mu pomlatili gospodari naroda. Seza\u0161e do Jazera, zamica\u0161e u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora.\n16:9 Zato pla\u010dem za trsjem sibmanskim kao \u0161to pla\u010de Jazer, suzama te ja zalijevam, He\u0161bone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se za\u010du;\n16:10 nestade iz vo\u0107njaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne kli\u010de se od radosti; ne mast\u00c4i se vino u kaci, zamuknu podvikivanje.\n16:11 Zato utroba moja za Moabom poput harfe dr\u0161\u0107e, a grudi mi za Kir Here\u0161om.\n16:12 Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvi\u0161icama dolaze\u0107i u sveti\u0161te da se moli: ni\u0161ta posti\u0107i ne\u0107e.\n16:13 Ovo je rije\u010d koju neko\u0107 re\u010de Jahve protiv Moaba.\n16:14 A sada govori Jahve ovako: \"Za tri godine, godine najamni\u010dke, slava \u0107e Moabova, sa svim velikim mno\u0161tvom njegovim, potamnjeti, a \u0161to od nje ostane, bit \u0107e maleno, slabo i nemo\u0107no.\"\n17:1 Proro\u0161tvo o Damasku. Gle, prestat \u0107e Damask biti gradom i postat \u0107e hrpom ru\u0161evina;\n17:2 njegovi gradi\u0107i, dovijek napu\u0161teni, bit \u0107e pa\u0161njak stadima; le\u017eat \u0107e u njima i nitko ih ne\u0107e tjerati.\n17:3 Izgubit \u0107e Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit \u0107e se \u0161to i slavi sinova Izraelovih - rije\u010d je Jahve nad Vojskama.\n17:4 U onaj dan smanjit \u0107e se slava Jakovljeva, spast \u0107e salo tijela njegova.\n17:5 Bit \u0107e k'o kad \u017eetelac \u017eito hvata, a ruka mu \u017eanje klasje, kao kad se pabir\u010de klasovi u refajimskoj dolini -\n17:6 ostat \u0107e samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, \u010detiri ili pet na granama drveta - rije\u010d je Jahve, Boga Izraelova.\n17:7 U onaj dan \u010dovjek \u0107e pogledati na svog Stvoritelja i upraviti o\u010di k Svecu Izraelovu.\n17:8 Ne\u0107e vi\u0161e gledati \u017ertvenika, djela svojih ruku, ne\u0107e vi\u0161e gledati onoga \u0161to njegovi prsti stvori\u0161e: a\u0161ere i sun\u010dane stupove.\n17:9 U onaj \u0107e dan gradovi tvoji biti napu\u0161teni, kao \u0161to bjehu napu\u0161teni hivijski i amorejski kad ih ostavi\u0161e pred Izraelcima, i opustjet \u0107e,\n17:10 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadi\u0161 ljupke biljke i strane presa\u0111uje\u0161 mladice;\n17:11 u dan kad ih posadi\u0161, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada \u017eetva u dan nevolje, u dan boli neizlje\u010dive.\n17:12 Jao, buka naroda mnogobrojnih; bu\u010de kao \u0161to bu\u010di more; \u0161um naroda koji \u0161ume k'o \u0161to \u0161umore silne vode.\n17:13 \u0160ume narodi kao \u0161to silne vode \u0161umore, al' kad On im zaprijeti, bje\u017ee daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o pra\u0161ina u vihoru.\n17:14 Nave\u010der eto straha; prije svanu\u0107a vi\u0161e ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih \u0161to nas plja\u010dkaju.\n18:1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka ku\u0161kih,\n18:2 tebi koja \u0161alje\u0161 morem glasnike i vodom u \u010damcima rogoznim. Idite, brze skorote\u010de, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu \u017eilavu, zavojeva\u010du, \u010dija je zemlja rijekama izbrazdana.\n18:3 Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, \u017eitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slu\u0161ajte.\n18:4 Jer ovako mi govori Jahve: \"Mirno \u0107u gledati s mjesta svojega, k'o prozirna \u017eega podnevna, k'o rosan oblak za vru\u0107ine \u017eetvene.\n18:5 Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, no\u017eima \u0107e posje\u0107i mladice, povezati, ukloniti grane.\n18:6 Svi \u0107e biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice \u0107e na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati.\"\n18:7 U ono \u0107e vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod \u017eilav i zavojeva\u010dki, \u010dija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.\n19:1 Proro\u0161tvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Dr\u0161\u0107u pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egip\u0107ana.\n19:2 Podbost \u0107u Egip\u0107ane protiv Egip\u0107ana, i brat \u0107e se s bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom.\n19:3 Egiptu se pamet muti, ja spre\u010davam njegove naume; oni tra\u017ee idole i vra\u010de, opsjenare i gatare.\n19:4 Egip\u0107ane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima \u0107e vladati - rije\u010d je Jahve nad Vojskama.\n19:5 Nestat \u0107e vode iz mora, presahnut \u0107e i presu\u0161iti Rijeka,\n19:6 zaudarat \u0107e prokopi, spast \u0107e rukavci Rijeke egipatske i presu\u0161iti. Uvenut \u0107e trska i sita,\n19:7 sva zelen pokraj Nila; usahnut \u0107e na Nilu svi usjevi, propast \u0107e, raspr\u0161it' se, i\u0161\u010deznuti.\n19:8 Tu\u017eit \u0107e ribari, kukat \u0107e svi \u0161to u Nil udicu bacaju; jadikovat \u0107e oni \u0161to u vodi mre\u017eu razapinju.\n19:9 Postidjet \u0107e se lanari, grebenari i tka\u010di bijela tkanja.\n19:10 Snu\u017edit \u0107e se tkalci, rastu\u017eiti radnici.\n19:11 Pravi su lu\u0111aci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usu\u0111ujete re\u0107i faraonu: \"U\u010denik sam mudraca, u\u010denik drevnih kraljeva?\"\n19:12 T\u00d3a gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane \u0161to je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom.\n19:13 Ludi su knezovi tani\u0161ki, prevareni knezovi memfi\u0161ki, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena.\n19:14 U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu \u010dinu da tetura k'o pijanac kada bljuje.\n19:15 U Egiptu vi\u0161e ne mo\u017ee uspjeti ni\u0161ta od onog \u0161to \u010dine glava i rep, palma i sita.\n19:16 U onaj \u0107e dan Egip\u0107ani postati kao \u017eene, drhtat \u0107e i strepiti od zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom \u0107e zamahnuti na njih.\n19:17 Zemlja \u0107e Judina biti na u\u017eas Egiptu; kad god je se sjeti, strah \u0107e ga obuzeti zbog onoga \u0161to je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio.\n19:18 U onaj \u0107e se dan u zemlji egipatskoj pet gradova \u0161to govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan \u0107e se od njih zvati Ir Hahres.\n19:19 U onaj \u0107e dan biti \u017ertvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posve\u0107en Jahvi blizu granice njegove.\n19:20 To \u0107e Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedo\u010danstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tla\u010ditelja, on \u0107e im poslati spasitelja i vo\u0111u da ih izbavi.\n19:21 I objavit \u0107e se Jahve Egip\u0107anima, i u onaj \u0107e dan Egip\u0107ani spoznati Jahvu; slu\u017eit \u0107e mu \u017ertvama i prinosima, zavjetovat \u0107e se i izvr\u0161avati zavjete.\n19:22 Jahve \u0107e te\u0161ko udariti Egip\u0107ane, ali \u0107e ih iscijeliti; obratit \u0107e se oni Jahvi i on \u0107e ih usli\u0161iti i iscijeliti.\n19:23 U onaj \u0107e dan i\u0107i cesta od Egipta do Asirije. Asirci \u0107e dolaziti u Egipat, a Egip\u0107ani u Asiriju. Egipat i Asirija slu\u017eit \u0107e Jahvi.\n19:24 U onaj \u0107e dan Izrael, tre\u0107i s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje.\n19:25 Jahve nad Vojskama blagoslovit \u0107e ga: \"Nek' je blagoslovljen\", re\u0107i \u0107e, \"moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i ba\u0161tina moja Izrael.\"\n20:1 U godini kad je vrhovni vojskovo\u0111a, koga bija\u0161e poslao Sargon, kralj asirski, do\u0161ao u A\u0161dod, napao ga i zauzeo,\n20:2 u to vrijeme re\u010de Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: \"Hajde, skini kostrijet s bokova i obu\u0107u izuj s nogu.\" On to u\u010dini te i\u0111a\u0161e gol i bos.\n20:3 Tada re\u010de Jahve: \"Kao \u0161to je sluga moj Izaija tri godine i\u0161ao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Ku\u0161u,\n20:4 tako \u0107e kralj asirski odvesti su\u017enje iz Egipta i izgnanike iz Ku\u0161a, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta.\n20:5 Zbunit \u0107e se tad i posramiti zbog Ku\u0161a, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa.\n20:6 I re\u0107i \u0107e u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica na\u0161a kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga. A kako da se mi spasimo?'\"\n21:1 Proro\u0161tvo primorskoj pustinji. Kao \u0161to vihori, huje\u0107i nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna\n21:2 - otkri mi se u stra\u0161nom vi\u0111enju - tako plja\u010dka\u0161 plja\u010dka, pusto\u0161nik pusto\u0161i. \"Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokraj\u010dit \u0107u sve jauke.\"\n21:3 Zato bedra moja probadaju gr\u010devi; bolovi me spopadaju k'o trudovi porodilju; od smu\u0107enosti oglu\u0161ih, od straha obnevidjeh.\n21:4 Srce mi dr\u0161\u0107e, groza me obuze, sumrak za kojim \u010deznuh postade mi u\u017eas.\n21:5 Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi, ma\u017eite \u0161tit!\n21:6 Jer Gospod mi ovako re\u010de: \"Idi, postavi stra\u017eara! \u0160to vidi, nek' javi.\n21:7 Vidi li konjanike, jaha\u010de udvojene, jaha\u010de na magarcima, jaha\u010de na devama, neka dobro pazi s pa\u017enjom napetom!\"\n21:8 A stra\u017ear viknu: \"Povazdan, Gospodaru, stojim na stra\u017earnici, \u010ditavu no\u0107 na stra\u017ei prostojim.\"\n21:9 I gle, dolaze konjanici, jaha\u010di udvojeni. Oni mi viknu\u0161e, oni reko\u0161e: \"Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbi\u0161e.\"\n21:10 Omla\u0107eno \u017eito, \u010dedo gumna moga, \u0161to \u010duh od Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam!\n21:11 Proro\u0161tvo o Edomu. Vi\u010du mi iz Seira: \"Stra\u017earu, koje je doba no\u0107i? Stra\u017earu, koje je doba no\u0107i?\"\n21:12 Stra\u017ear odgovori: \"Dolazi jutro, a zatim opet no\u0107. Ho\u0107ete li pitati, pitajte, vratite se, do\u0111ite!\"\n21:13 Proro\u0161tvo o Arapima. U \u0161ikarama pustinjskim po\u010divate, dedanske karavane.\n21:14 Vodu iznesite pred \u017eedne, stanovnici zemlje temske, izi\u0111ite s kruhom pred bjegunca.\n21:15 Pred ma\u010devima bje\u017ee oni, pred ma\u010dem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem \u017eestokim.\n21:16 Da, ovako mi re\u010de Gospod: \"Jo\u0161 jedna godina, godina nadni\u010darska, i nestat \u0107e sve slave Kedrove.\n21:17 A od mnogobrojnih strijelaca me\u0111u hrabrim sinovima Kedrovim malo \u0107e ih ostati.\" Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.\n22:1 Proro\u0161tvo o Dolini vi\u0111enja: \u0160to ti je da uzlazi\u0161 sav na krovove,\n22:2 grade pun vreve, grade bu\u010dni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne pado\u0161e od ma\u010da, nit' u boju poginu\u0161e mrtvi tvoji;\n22:3 glavari svi ti zajedno pobjego\u0161e, u ropstvo pado\u0161e luka ne napev\u0161i. Zasu\u017enjeni su svi tvoji knezovi, zalud umako\u0161e daleko.\n22:4 Zato velim: \"Ostavite me, zaplakat \u0107u gorko; nemojte me tje\u0161iti zbog uni\u0161tenja naroda moga.\"\n22:5 Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini vi\u0111enja zid se ru\u0161i, vapaj za pomo\u0107 di\u017ee se u goru.\n22:6 Elam tobolac uzima, Aram konja ja\u0161e, a Kir \u0161tit otkriva.\n22:7 Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici sti\u017eu pred vrata.\n22:8 Tako pada Judi za\u0161tita. U onaj dan svrnuo si pogled na oru\u017eje u \u0160umskoj ku\u0107i.\n22:9 Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka.\n22:10 Prebrojiste ku\u0107e jeruzalemske, poru\u0161iste ku\u0107e da zid u\u010dvrstite.\n22:11 Izme\u0111u dva zida na\u010diniste spremi\u0161te za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog \u0161to davno sve smisli.\n22:12 Gospod, Jahve nad Vojskama, poziva\u0161e vas u dan onaj da pla\u010dete i tugujete, da obrijete glave i pripa\u0161ete kostrijet.\n22:13 A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: \"Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti.\"\n22:14 Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: \"Dok ne umrete, grijeh taj ne\u0107e vam se oprostiti\", re\u010de Jahve, Gospod nad Vojskama.\n22:15 Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: \"Hajde, idi k onom dvorjaninu, k \u0160ibni, nadstojniku dvora,\n22:16 koji kle\u0161e sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivali\u0161te usijeca: '\u0160to tu posjeduje\u0161 i koga tu ima\u0161 da sebi kle\u0161e\u0161 grobnicu?'\n22:17 Gle, Jahve \u0107e te baciti daleko udarcem jednim jedinim, sna\u017eno \u0107e te uhvatiti,\n22:18 smotat \u0107e te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji \u0161irokoj! Ondje ti \u0107e\u0161 umrijeti, s kolima \u0161to ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!\"\n22:19 Li\u0161it \u0107u te tvoje slu\u017ebe, otjerat te sa tvog mjesta;\n22:20 i pozvat \u0107u svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.\n22:21 Obu\u0107i \u0107u mu tvoju haljinu, tvojim \u0107u ga pojasom opasat', tvoju \u0107u mu vlast predati u ruke te \u0107e biti otac \u017eiteljima jeruzalemskim i ku\u0107i Judinoj.\n22:22 Metnut \u0107u mu na ple\u0107a klju\u010d od ku\u0107e Davidove: kad otvori, nitko ne\u0107e zatvoriti, kad zatvori, nitko ne\u0107e otvoriti.\n22:23 Kao klin zabit \u0107u ga na tvrdu mjestu; i postat \u0107e prijesto slave domu oca svojega.\n22:24 O njega \u0107e se vje\u0161ati sva slava njegova doma o\u010dinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posu\u0111e, od zdjelica do \u0107upova.\n22:25 U onaj dan - rije\u010d je Jahve nad Vojskama - izvu\u0107i \u0107e se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit \u0107e se i pasti. I sav teret \u0161to je visio na njemu razbit \u0107e se, jer je Jahve govorio.\n23:1 Proro\u0161tvo o Tiru. Kukajte, la\u0111e tar\u0161i\u0161ke, jer va\u0161a je tvr\u0111a razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vra\u0107ahu zemlje.\n23:2 Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici brodili morem po vodi velikoj.\n23:3 Sjetva Nila, \u017eetva Rijeke, bija\u0161e njegovo bogatstvo. On bija\u0161e sajmi\u0161te narodima.\n23:4 Stidi se, Sidone, jer more govori: \"Ne hvataju me trudovi niti ra\u0111am, ne odgajam momaka nit' podi\u017eem djevojaka.\"\n23:5 Uzdrhtat \u0107e Egip\u0107ani kad o Tiru vijest \u010duju.\n23:6 Otplovite u Tar\u0161i\u0161, kukajte, stanovnici primorja.\n23:7 Je li to va\u0161 grad veseli \u0161to postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli?\n23:8 Tko li je to odlu\u010dio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu knezovi a prekupci odli\u010dnici zemlje?\n23:9 Jahve nad Vojskama odlu\u010di tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odli\u010dnike zemlje.\n23:10 Obra\u0111uj zemlju, k\u0107eri tar\u0161i\u0161ka, tvoje luke vi\u0161e nema!\n23:11 Ruku svoju Gospod di\u017ee na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi Jahve da se razore tvr\u0111ave kanaanske.\n23:12 Rekao je: \"Ne\u0107e\u0161 vi\u0161e klikovati, okaljana djevice, k\u0107eri sidonska!\" Ustani i idi u Kitim; ni ondje ne\u0107e\u0161 imati mira.\n23:13 Evo zemlje kitimske ... podi\u017eu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ru\u0161evina.\n23:14 Kukajte, brodovi tar\u0161i\u0161ki, razorena je va\u0161a tvr\u0111ava!\n23:15 Dogodit \u0107e se, u onaj dan, da \u0107e Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru \u0107e biti kao bludnici iz pjesme:\n23:16 \"Uzmi citaru i ski\u0107i se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!\"\n23:17 Poslije sedamdeset godina pohodit \u0107e Jahve Tir. I grad \u0107e opet dobivati svoju pla\u0107u bludni\u010dku. Podavat \u0107e se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje.\n23:18 Ali \u0107e njegova dobit i pla\u0107a biti posve\u0107ena Jahvi; ne\u0107e se zgrtati ni \u010duvati, nego \u0107e njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doli\u010dnu odje\u0107u.\n24:1 Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspr\u0161uje stanovnike njene.\n24:2 Sve\u0107enik \u0107e biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i slu\u0161kinja, prodava\u010d k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i du\u017enik.\n24:3 Opusto\u0161ena \u0107e biti zemlja, oplja\u010dkana sasvim, jer je Jahve odlu\u010dio.\n24:4 Zemlja tu\u017ei, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada.\n24:5 Oskvrnjena je zemlja pod \u017eiteljima svojim, jer prestupi\u0161e Zakon, pogazi\u0161e odredbu, Savez vje\u010dni razvrgo\u0161e.\n24:6 Zato prokletstvo pro\u017edire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sa\u017egani \u017eitelji zemljini i malo je ljudi preostalo.\n24:7 Vino tuguje, loza vene, uzdi\u0161u svi \u0161to bijahu srca vesela.\n24:8 Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara.\n24:9 Ne pije se vi\u0161e vino uz pjesmu, ogrknu pi\u0107e silovito.\n24:10 Razoren je grad ni\u0161tavila, zatvoren ulaz svim ku\u0107ama.\n24:11 Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana.\n24:12 Tek pusto\u0161 ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata.\n24:13 Jer tako se zbiva na zemlji, me\u0111u narodima, kao kad se oberu masline il' paljetkuje gro\u017e\u0111e nakon berbe.\n24:14 Oni glas podi\u017eu, kli\u010du od radosti; uznose s mora veli\u010dajnost Jahvinu.\n24:15 I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova.\n24:16 S kraja zemlje \u010dujemo pjesme: \"Slava Pravedniku!\" Ali ja ka\u017eem: \"Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeri\u0161e, nevjerom se, vjerolomci, iznevjeri\u0161e.\"\n24:17 Strava, jama, zamka tebi, \u017eitelju zemlje:\n24:18 tko pred glasom strave ute\u010de u jamu \u0107e upasti; tko se iz jame izvu\u010de zamka \u0107e ga uhvatit'. Da, otvorit \u0107e se ustave u visini i zatresti zemlji temelji.\n24:19 Zemlja \u0107e se grozno razbiti, zemlja \u0107e se stra\u0161no raspu\u0107i, zemlja \u0107e se silno uzdrmati,\n24:20 zemlja \u0107e zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko \u0107e joj ote\u017eati bezakonje njeno da \u0107e pasti i ne\u0107e vi\u0161e ustati.\n24:21 I dogodit \u0107e se u onaj dan: Jahve \u0107e kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske;\n24:22 bit \u0107e sakupljeni i zasu\u017enjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana ka\u017enjeni.\n24:23 Pocrvenjet \u0107e mjesec, postidjet se sunce, jer \u0107e kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava \u0107e mu sjati pred starje\u0161inama.\n25:1 Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo \u010dudesan naum, smi\u0161ljen od davnine, istinit i vjeran,\n25:2 jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvr\u0111eno u ru\u0161evine. Tvr\u0111a neprijateljska vi\u0161e nije grad, dovijeka se vi\u0161e obnoviti ne\u0107e.\n25:3 Zato te slavi narod sna\u017ean, grad mo\u0107nih plemena tebe se boji;\n25:4 jer ti si uto\u010di\u0161te nevoljnom, uto\u010di\u0161te ubogom u nevolji; ti si skrovi\u0161te od pljuska i od \u017eege zaklon, jer \u0107ud je silni\u010dka kao pljusak zimski;\n25:5 kao \u017eega nad zemljom su\u0161nom ti gu\u0161i\u0161 graju neprijatelja; kao \u017eega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjedni\u010dka.\n25:6 I Jahve nad Vojskama spremit \u0107e svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline so\u010dne, od vina stalo\u017eena.\n25:7 Na ovoj gori on \u0107e raskinuti zastor \u0161to zastira\u0161e sve narode, pokriva\u010d koji sva plemena pokriva\u0161e\n25:8 i uni\u0161tit \u0107e smrt zasvagda. I suzu \u0107e sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu \u0107e svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve re\u010de.\n25:9 I re\u0107i \u0107e se u onaj dan: \"Gle, ovo je Bog na\u0161, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kli\u010dimo i veselimo se spasenju njegovu,\n25:10 jer ruka Jahvina na ovoj gori po\u010diva!\" Moab je izga\u017een na svome mjestu kao \u0161to se gazi slama na buni\u0161tu;\n25:11 ondje on razmahuje rukama kao \u0161to ih razmahuje pliva\u010d kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih.\n25:12 Visoku tvr\u0111u tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ru\u0161i.\n26:1 U onaj dan pjevat \u0107u ovu pjesmu u zemlji Judinoj: \"Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podi\u017ee zidove i predzi\u0111a.\n26:2 Otvorite vrata! Nek' u\u0111e narod pravedni koji \u010duva vjernost,\n26:3 \u010diji je zna\u010daj \u010dvrst, koji \u010duva mir jer se u te uzda.\n26:4 Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vje\u010dna;\n26:5 on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvr\u0111u visoku, ru\u0161i u prah, sravnjuje sa zemljom,\n26:6 te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.\"\n26:7 Put je pravednikov prav, ti ravni\u0161 stazu pravednom.\n26:8 Da, na stazi tvojih sudova \u017eeljno te, Jahve, \u010dekamo; ime tvoje i spomen tvoj du\u0161a nam \u017eudi.\n26:9 Du\u0161om svojom \u017eudim tebe no\u0107u i duhom svojim u sebi te tra\u017eim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, u\u010de se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.\n26:10 Ako se pomiluje opaki, on se ne u\u010di pravednosti. U zemlji pravednosti on \u010dini bezakonje i ne obazire se na veli\u010danstvo Jahvino.\n26:11 Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih pro\u017edre oganj pripravljen du\u0161manima tvojim.\n26:12 Jahve, ti mir nama daje\u0161, jer ti si tvorac svih djela na\u0161ih.\n26:13 Jahve, Bo\u017ee na\u0161, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, \u010dastimo.\n26:14 Mrtvi ne\u0107e o\u017eivjeti, sjene ne\u0107e uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uni\u0161tio i zatro svaki spomen na njih!\n26:15 Umno\u017eio si narod, Jahve, umno\u017eio si narod, proslavio se, pro\u0161irio sve granice zemlje!\n26:16 Jahve, tra\u017eili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.\n26:17 Kao \u0161to se trudna \u017eena pred poro\u0111ajem gr\u010di i vi\u010de u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom.\n26:18 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da ra\u0111amo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodi\u0161e stanovnici svijeta.\n26:19 Tvoji \u0107e mrtvi o\u017eivjeti, uskrsnut \u0107e tijela. Probudite se i kli\u010dite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja \u0107e sjene na svijet dati.\n26:20 Hajde, narode moj, u\u0111i u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se \u010daskom dok jarost ne pro\u0111e.\n26:21 Jer, gle, izi\u0107i \u0107e Jahve iz svog prebivali\u0161ta da stanovnike zemljine kazni \u0161to se o njeg' ogrije\u0161i\u0161e. Izbacit \u0107e zemlja svu krv \u0161to je na njoj prolivena i ne\u0107e vi\u0161e kriti onih koji su na njoj poklani.\n27:1 U onaj dan kaznit \u0107e Jahve ma\u010dem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit \u0107e zmaja morskoga.\n27:2 U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom:\n27:3 Ja, Jahve, njega \u010duvam, svaki \u010das ga zalijevam, i da ga tko ne o\u0161teti, danju i no\u0107u stra\u017eim.\n27:4 Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i dra\u010d samo pojavi, protiv njega ustat \u0107u u boj, svega \u0107u ga sa\u017egati!\n27:5 Ili u moje nek' do\u0111e okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!\n27:6 Dolaze dani kad \u0107e se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti.\n27:7 Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubi\u0161e?\n27:8 Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan isto\u010dnjaka.\n27:9 Tako \u0107e se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod opro\u0161tenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi \u017ertvenika kao \u0161to se u prah drobi kre\u010dno kamenje! Nek' se vi\u0161e ne di\u017eu a\u0161ere i sun\u010dani stupovi!\n27:10 Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napu\u0161teno kao pustinja. Telad ondje pase - le\u017ei ondje, grmlje brsti.\n27:11 Kad mu se osu\u0161e grane, lome ih, dolaze \u017eene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga ne\u0107e \u017ealiti Stvoritelj, Tvorac mu se ne\u0107e smilovati.\n27:12 Jahve \u0107e u dan onaj klasje vrije\u0107i od Eufrata do Potoka egipatskog, i bit \u0107ete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova.\n27:13 U onaj dan zatrubit \u0107e velika trublja, i do\u0107i \u0107e izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit \u0107e se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu.\n28:1 Te\u0161ko gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima \u0161to uvrh plodnog dola le\u017ee vinom opijeni!\n28:2 Evo, od Gospoda jaki i mo\u0107ni, kao pljusak s tu\u010dom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.\n28:3 Bit \u0107e izga\u017een nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih\n28:4 i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit \u0107e kao rana smokva prije ljeta: \u010dim je tko spazi, odmah je ubere.\n28:5 U onaj dan Jahve nad Vojskama postat \u0107e kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda -\n28:6 duh pravde onome koji sjedi na stolici suda\u010dkoj i sr\u010danost onome koji odbija napad na vrata.\n28:7 Oni posr\u0107u od vina, teturaju od \u017eestoka pi\u0107a: sve\u0107enici i proroci od \u017eestoka pi\u0107a posr\u0107u; omami ih vino; teturaju od \u017eestoka pi\u0107a, posr\u0107u u vi\u0111enjima, ljuljaju se sude\u0107i.\n28:8 Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje \u010dista mjesta nema!\n28:9 \"Koga on to u\u010di mudrosti, koga on upu\u0107uje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?\n28:10 Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer \u0161am, zeer \u0161am.\"\n28:11 Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit \u0107e se ovom narodu.\n28:12 On im re\u010de: \"Evo po\u010dinka, dajte umornom da otpo\u010dine! Evo odmora!\" Ali ne htjedo\u0161e poslu\u0161ati.\n28:13 Zato \u0107e im Jahve ovako govoriti: \"Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer \u0161am, zeer \u0161am\", da hode\u0107i padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate.\n28:14 Stoga \u010dujte rije\u010d Jahvinu, vi podsmjeva\u010di, vi \u0161to vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu.\n28:15 Vi velite: \"Sklopismo savez sa smr\u0107u i s Podzemljem u\u010dinismo sporazum. Kad pro\u0111e bi\u010d razorni, ne, ne\u0107e nas dohvatiti, jer od la\u017ei na\u010dinismo sebi skloni\u0161te i od obmane skrovi\u0161te.\"\n28:16 Stog ovako govori Jahve Gospod: \"Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje ne\u0107e propasti.\n28:17 I uzet \u0107u pravo za mjeru, a pravdu za tezulju.\" I tu\u010da \u0107e vam zastrti skloni\u0161te od la\u017ei, a voda otplaviti skrovi\u0161te;\n28:18 propast \u0107e savez va\u0161 sa smr\u0107u, va\u0161 sporazum s Podzemljem odr\u017eat' se ne\u0107e. Kada bi\u010d razorni pro\u0111e, satrt \u0107e vas;\n28:19 kad god pro\u0111e, dohvatit \u0107e vas; prolazit \u0107e svako jutro, danju i no\u0107u. Samo \u0107e vas strah uputit u objavu.\n28:20 Prekratka \u0107e bit' postelja da se \u010dovjek pru\u017ei, preuzak pokriva\u010d da se umota.\n28:21 Da, kao na gori Perasimu, Jahve \u0107e ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on \u0107e se razjariti, da izvr\u0161i djelo svoje, djelo \u010dudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti.\n28:22 Podsmijevanja se okanite, da vas ja\u010de okovi ne stegnu; jer \u010duh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosu\u0111eno uni\u0161tenje.\n28:23 Poslu\u0161ajte i \u010dujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.\n28:24 Ore li ora\u010d svakog dana, brazdi, brana njivu svoju?\n28:25 A kad joj poravna povr\u0161inu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? P\u0161enicu gdje treba, proso i je\u010dam, i napokon ra\u017e po rubovima?\n28:26 Bog ga njegov upu\u0107uje, on ga u\u010di djelu pravom.\n28:27 Ne mlati se grahor cijepom, ne\u0107e\u0161 to\u010dkom po kuminu, ve\u0107 se grahor \u0161tapom mlati, a kumin se prutom lupa.\n28:28 A da li se \u017eito tare? Ne, ne\u0107e\u0161 ga dovijeka mlatiti: po njem \u0107e\u0161 pognat kolski to\u010dak i konje, ali ga zdrobiti ne\u0107e\u0161.\n28:29 I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudro\u0161\u0107u velikog.\n29:1 Te\u0161ko Arielu! Arielu, gradu \u0161to ga opkoli David! Nek' se ni\u017ee godina na godinu, nek' se izredaju blagdani,\n29:2 pa \u0107u pritisnuti Ariel i nastat \u0107e jauk i lelek. Za mene \u0107e\u0161 biti Ariel,\n29:3 opkolit \u0107u te kao David, rovovima okru\u017eiti, suprot tebi nasipe \u0107u di\u0107i.\n29:4 Oboren govorit \u0107e\u0161 sa zemlje, iz praha mucat' rije\u010dju prigu\u0161enom, glas \u0107e ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha \u0107e\u0161 \u0161aptati besjedu.\n29:5 Kao sitna pra\u0161ina bit \u0107e mno\u0161tvo tvojih du\u0161mana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:\n29:6 pohodit \u0107e te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem \u0161to pro\u017edire.\n29:7 Bit \u0107e k'o san, utvara no\u0107na: mno\u0161tvo svih naroda \u0161to vojuje s Arielom i svih onih koji zavoj\u0161ti\u0161e na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesni\u0161e.\n29:8 Bit \u0107e kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna \u017eeluca; i kao kad \u017eedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako \u0107e se dogoditi mno\u0161tvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.\n29:9 Stanite, skamenite se od \u010duda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posr\u0107u, ali ne od silna pi\u0107a.\n29:10 Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je o\u010di va\u0161e - proroke, zastro glave va\u0161e - vidioce.\n29:11 Zato \u0107e vam svako vi\u0111enje biti kao rije\u010di u zape\u010da\u0107enoj knjizi: dade li se kome tko zna \u010ditati govore\u0107i: \"De, \u010ditaj to!\" - on \u0107e odgovoriti: \"Ne mogu jer je zape\u010da\u0107ena.\"\n29:12 A dade li se kome tko ne zna \u010ditati govore\u0107i: \"\u010citaj to!\" - on \u0107e odvratiti: \"Ne znam \u010ditati.\"\n29:13 Jahve re\u010de: \"Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama \u010dasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo \u0161tovanje nau\u010dena ljudska uredba,\n29:14 zato \u0107u, evo, i dalje \u010dudno postupati s ovim narodom - \u010dudno i pre\u010dudno: i propast \u0107e mudrost njegovih mudraca, pomra\u010dit se umnost njegovih umnika.\"\n29:15 Te\u0161ko onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: \"Tko nas vidi i tko nas pozna?\"\n29:16 Kolike li naopakosti va\u0161e! Cijeni li se glina kao lon\u010dar, pa da djelo rekne svome tvorcu: \"NIje me on na\u010dinio\"? Ili lonac da rekne lon\u010daru: \"On ne razumije ni\u0161ta\"?\n29:17 Ne\u0107e li se naskoro Libanon u vo\u0107njak pretvoriti, a vo\u0107njak izroditi u \u0161umu?\n29:18 I \u010dut \u0107e u onaj dan gluhi rije\u010di knjige; oslobo\u0111ene mraka i tmine, o\u010di \u0107e slijepih vidjeti.\n29:19 A siromasi \u0107e se opet radovati u Jahvi, najbjedniji \u0107e klicat' Svecu Izraelovu,\n29:20 jer ne\u0107e vi\u0161e biti silnika, nestat \u0107e podsmjeva\u010da, istrijebit \u0107e se svi koji zlo snuju:\n29:21 oni koji rije\u010dju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i niza\u0161to obaraju pravednika.\n29:22 Zato ovako govori Jahve, Bog ku\u0107e Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: \"Ne\u0107e se odsad vi\u0161e stidjeti Jakov i vi\u0161e mu ne\u0107e lice blijedjeti,\n29:23 jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit \u0107e ime moje.\" Svetit \u0107e Sveca Jakovljeva, bojat \u0107e se Boga Izraelova.\n29:24 Zabludjeli duhom urazumit \u0107e se, a oni \u0161to mrmljaju primit \u0107e pouku.\n30:1 Te\u0161ko sinovima odmetni\u010dkim! - rije\u010d je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju.\n30:2 Zaputi\u0161e se u Egipat, ne pitaju\u0107i usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se za\u0161tite u sjeni Egipta.\n30:3 Zaklon faraonov bit \u0107e na sramotu, i na ruglo za\u0161tita u sjeni Egipta.\n30:4 Eno mu knezova ve\u0107 u Soanu, podanici stigo\u0161e u Hanes:\n30:5 svi \u0107e se oni razo\u010darati u narodu beskorisnom, ne\u0107e im biti na pomo\u0107 ni na korist, ve\u0107 na sramotu i porugu.\n30:6 Proro\u0161tvo o negepskim \u017eivotinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji ri\u010du, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na le\u0111ima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom.\n30:7 Jer prazna je i ni\u0161tavna pomo\u0107 Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba.\n30:8 Ded napi\u0161i na plo\u010du i zapi\u0161i u knjigu da vremenima budu\u0107im svjedo\u010danstvo ostane.\n30:9 Ovo je narod odmetni\u010dki, sinovi la\u017eljivi, sinovi koji ne\u0107e da slu\u0161aju Zakon Jahvin.\n30:10 Vidovitima oni govore: \"Okanite se vi\u0111enja!\" a vidiocima: \"Ne prorokujte istinu! Govorite nam \u0161to je ugodno, opsjene nam prorokujte!\n30:11 Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s o\u010diju Sveca Izraelova!\"\n30:12 Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: \"Jer rije\u010d ovu odbacujete, a uzdate se u opa\u010dinu i prijevaru i na njih se oslanjate,\n30:13 grijeh \u0107e vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izbo\u010dene, koja prijeti ru\u0161enjem.\n30:14 Da se sru\u0161i k'o \u0161to se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se me\u0111u krhotinama ne na\u0111e ni rbine, \u017eerave da uzme\u0161 s ognji\u0161ta il' zagrabi\u0161 vode iz studenca.\"\n30:15 Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: \"Mir i obra\u0107enje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je va\u0161a. Ali vi ne htjedoste.\n30:16 Rekoste: 'Ne! Pobje\u0107i \u0107emo na konjima!' - i zato, bje\u017eat \u0107ete! 'Na brzim \u0107emo konjima jahati!' - i zato, bit \u0107e br\u017ei va\u0161i neprijatelji!\"\n30:17 Pobje\u0107i \u0107e vas tisu\u0107a kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg \u0107ete nagnut' dok vas ne preostane k'o koplja\u010da na vrhu gore il' na brijegu zastava.\n30:18 Al' Jahve \u010deka \u010das da vam se smiluje, i stog izgl\u00c4ed\u00c4a da vam milost iska\u017ee, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega \u010dekaju.\n30:19 Da, pu\u010de sionski koji \u017eivi\u0161 u Jeruzalemu, vi\u0161e ne pla\u010di! \u010cim za\u010duje vapaj tvoj, odmah \u0107e ti se smilovati; \u010dim te \u010duje, usli\u0161it \u0107e te.\n30:20 Hranit \u0107e vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se vi\u0161e ne\u0107e kriti tvoj U\u010ditelj - o\u010di \u0107e ti gledati U\u010ditelja tvoga.\n30:21 I u\u0161i \u0107e tvoje \u010duti rije\u010d gdje iza tebe govori: \"To je put, njime idite\", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.\n30:22 Smatrat \u0107e\u0161 ne\u010distima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit \u0107e\u0161 ih kao ne\u010dist i re\u0107i im: \"Napolje!\"\n30:23 A on \u0107e dati ki\u0161u tvojem sjemenu \u0161to ga posije\u0161 u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit \u0107e obilat i hranjiv. Stoka \u0107e tvoja pasti u onaj dan po prostranim pa\u0161njacima.\n30:24 Volovi i magarci \u0161to obra\u0111uju zemlju jest \u0107e osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vija\u010dom.\n30:25 I na svakoj gori i na svakome povi\u0161enom brijegu bit \u0107e potoka i rje\u010dica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu ru\u0161ile.\n30:26 Tada \u0107e svjetlost mjese\u010deva biti kao svjetlost sun\u010dana, a svjetlost \u0107e sun\u010dana postati sedam puta ja\u010da, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlije\u010di rane svojih udaraca.\n30:27 Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdr\u017eiv. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj \u0161to pro\u017edire.\n30:28 Dah mu je kao potok nabujali \u0161to do grla se\u017ee. On dolazi da prosije narode re\u0161etom zatornim, da stavi uzde zavodljive u \u010deljusti naroda.\n30:29 Tad \u0107e vam pjesma biti kao u no\u0107ima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodo\u010dasti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj.\n30:30 Jahve \u0107e zagrmjet glasom veli\u010dajnim i pokazat ruku svoju \u0161to udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krup\u00c4e kamene.\n30:31 Od glasa Jahvina prepast \u0107e se Asur, \u0161ibom o\u0161inut.\n30:32 I kad god ga udari \u0161iba kaznena, kojom \u0107e ga Jahve i\u0161ibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje!\n30:33 Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - loma\u010da visoka, \u0161iroka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega \u0107e spaliti.\n31:1 Te\u0161ko onima \u0161to slaze u Egipat po pomo\u0107 i nadu u konje pola\u017eu te se uzdaju u mnoga kola i u mno\u0161tvo konjanika, ne gledaju\u0107' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tra\u017ee\u0107'.\n31:2 Al' i on je mudar i navalit \u0107e zlo, i ne\u0107e pore\u0107' svojih prijetnja; on \u0107e ustat' na dom zlikova\u010dki i na pomo\u0107 zlo\u010dina\u010dku.\n31:3 Egip\u0107anin je \u010dovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut \u0107e pomaga\u010d i past \u0107e onaj komu poma\u017ee - svi \u0107e zajedno propasti.\n31:4 Da, ovako mi re\u010de Jahve: Kao \u0161to lav ili lavi\u0107 nad plijenom re\u017ei, pa i kad se str\u010di na njega mno\u0161tvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako \u0107e Jahve nad Vojskama si\u0107i da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu.\n31:5 Kao ptice \u0161to lepr\u0161aju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat \u0107e Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, po\u0161tedjet' ga i spasiti.\n31:6 Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi.\n31:7 Da, u onaj \u0107e dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne \u0161to ih rukama sebi za grijeh na\u010diniste.\n31:8 Asur ne\u0107e pasti od ma\u010da ljudskoga: pro\u017edrijet \u0107e ga ma\u010d, ali ne \u010dovje\u010dji. Od ma\u010da \u0107e bje\u017eat', al' \u0107e mu satnici pod tlaku pasti.\n31:9 U\u017easnut, ostavit \u0107e svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje \u0107e bje\u017eat' zastave - rije\u010d je Jahve, \u010diji je oganj na Sionu i \u010dija je pe\u0107 u Jeruzalemu.\n32:1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:\n32:2 svaki je kao zavjetrina, uto\u010di\u0161te od nevremena, kao u su\u0161noj zemlji potoci, kao sjena u \u017eednoj pustari.\n32:3 O\u010di vidovitih ne\u0107e vi\u0161e biti slijepe, u\u0161i onih \u0161to \u010duju slu\u0161at \u0107e pozorno;\n32:4 srce nerazumnih shva\u0107at \u0107e mudrost, mucavci \u0107e govorit' okretno i razgovijetno;\n32:5 pokvarenjaka ne\u0107e vi\u0161e zvati plemenitim, varalicu ne\u0107e vi\u0161e dr\u017eat' odli\u010dnikom.\n32:6 Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da po\u010dini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna \u017eeluca, da \u017eednome napitak uskrati.\n32:7 U varalice pakosno je oru\u017eje; on spletke samo kuje, da la\u017eima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.\n32:8 U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.\n32:9 Ustajte, \u017eene nehajne, slu\u0161ajte moj glas; k\u0107eri lakoumne, \u010dujte mi besjedu.\n32:10 Za godinu i nekoliko dana drhtat \u0107ete, lakoumnice, jer jematve ne\u0107e biti, plodovi se ne\u0107e brati.\n32:11 Dr\u0161\u0107ite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obna\u017eite, oko bedara kostrijet opa\u0161ite!\n32:12 Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;\n32:13 zbog njiva naroda mojega \u0161to ra\u0111aju trnjem i dra\u010dem; zbog svih ku\u0107a veselih, grada razigranog.\n32:14 Jer, napu\u0161tena bit \u0107e pala\u010da, opustjet \u0107e bu\u010dni grad; Ofel i kula postat \u0107e brlog dovijeka - bit \u0107e radost divljim magarcima, pa\u0161a stadima,\n32:15 dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad \u0107e pustinja postat' vo\u0107njak, a vo\u0107njak se u \u0161umu pretvorit'.\n32:16 U pustinji \u0107e se nastaniti pravo, i pravda \u0107e prebivati u vo\u0107njaku.\n32:17 Mir \u0107e biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje.\n32:18 Narod \u0107e moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbri\u017enim po\u010divali\u0161tima.\n32:19 A \u0161uma \u0107e biti oborena, grad \u0107e biti sni\u017een.\n32:20 Blago vama: sijat \u0107ete kraj svih voda, pu\u0161taju\u0107i vola i magarca da slobodno idu!\n33:1 Te\u0161ko tebi koji nepusto\u0161en pusto\u0161i\u0161, koji plja\u010dka\u0161 neplja\u010dkan, kad prestane\u0161, tebe \u0107e opusto\u0161iti, oplja\u010dkat' te kad prestane\u0161 plja\u010dkati.\n33:2 Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mi\u0161ica na\u0161a svako jutro, na\u0161 spas u doba nevolje.\n33:3 Od silna tutnja pobjego\u0161e narodi, ti ustade, raspr\u0161i\u0161e se puci\n33:4 i plijen se skuplja kao \u0161to se kupe \u0161a\u0161ke, na nj \u0107e navaliti kao jato skakavaca.\n33:5 Uzvi\u0161en je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravedno\u0161\u0107u.\n33:6 Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.\n33:7 Gle, stanovni\u0161tvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni pla\u010du gorko.\n33:8 Opustje\u0161e ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.\n33:9 Gine zemlja u \u017ealosti, u stidu vene Libanon. \u0160aron je kao stepa, Ba\u0161an i Karmel ogolje\u0161e.\n33:10 \"Sada \u0107u ustati\", veli Jahve, \"sada \u0107u se di\u0107i, sada uzvisiti.\n33:11 Za\u010deste sijeno, rodit \u0107ete slamu; dah moj pro\u017edrijet \u0107e vas kao oganj.\n33:12 Narodi \u0107e biti sa\u017egani u vapno, kao posje\u010deno trnje \u0161to gori u vatri.\n33:13 \u010cujte, vi koji ste daleko, \u0161to sam u\u010dinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!\"\n33:14 Na Sionu strepe gre\u0161nici, trepet spopada bezbo\u017enika: \"Tko \u0107e od nas opstati pred ognjem zatornim, tko \u0107e od nas opstati pred \u017earom vje\u010dnim?\"\n33:15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje u\u0161i da ne \u010duje o krvoproli\u0107u, koji zatvara o\u010di da ne vidi zlo:\n33:16 on \u0107e prebivati u visinama, tvr\u0111e na stijenama bit \u0107e mu uto\u010di\u0161te, imat \u0107e dosta kruha i vode \u0107e mu svagda dotjecati.\n33:17 O\u010di \u0107e ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat \u0107e zemlju nepreglednu.\n33:18 Srce \u0107e ti u strahu misliti: Gdje li je onaj \u0161to je brojio, gdje li onaj \u0161to je mjerio, gdje li onaj \u0161to je prebrajao mladi\u0107e?\n33:19 Ne\u0107e\u0161 vi\u0161e vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana \u0161to ga nitko ne razumije.\n33:20 Pogledaj na Sion, grad blagdana na\u0161ih: o\u010di \u0107e ti Jeruzalem vidjeti, prebivali\u0161te za\u0161ti\u0107eno, \u0161ator \u0161to se ne prenosi, kojem se kol\u010di\u0107i nikad ne vade, nit' mu se ijedno u\u017ee otkida.\n33:21 Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i \u0161irokih rukavaca: ne\u0107e onud pro\u0107i nijedna la\u0111a s veslima niti \u0107e koji bojni brod projedriti.\n33:23 U\u017ead ti je popustila, ne mo\u017ee dr\u017eati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti \u0107e se naplijeniti plijena!\n33:22 Jer Jahve je sudac na\u0161, Jahve na\u0161 vojvoda, Jahve je kralj na\u0161 - on \u0107e nas spasiti.\n33:24 I nijedan gra\u0111anin ne\u0107e re\u0107i: \"Bolestan sam!\" Narodu \u0161to \u017eivi ondje krivnja \u0107e se oprostiti.\n34:1 Pristupite, puci, da \u010dujete, pomno slu\u0161ajte, narodi; \u010duj, zemljo, i sve \u0161to te ispunja, kru\u017ee zemaljski i sve \u0161to raste po tebi!\n34:2 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izru\u010di ih uni\u0161tenju, pokolju ih predade.\n34:3 Le\u017ee njihovi pobijeni, smrad se di\u017ee od trupla mnogih, krv gorama prote\u010de,\n34:4 raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se svi\u0161e kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o \u0161to lozov list otpada, k'o \u0161to se trusi li\u0161\u0107e smokovo.\n34:5 Jer na nebu je opijeni ma\u010d moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod \u0161to ga prokleh.\n34:6 Ma\u010d Jahvin krvlju je opijen, oma\u0161\u0107en pretilinom, krvlju janje\u0107om i jare\u0107om, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri \u017ertva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj.\n34:7 S njima \u0107e biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja \u0107e se njihovom napojiti krvlju, i pra\u0161ina njihova omastit' pretilinom,\n34:8 jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.\n34:9 Potoci se njegovi obr\u0107u u smolu, pra\u0161ina njegova u sumpor, i zemlja \u0107e mu postat smola gore\u0107a.\n34:10 Ni no\u0107u ni danju ugasit' se ne\u0107e, dim \u0107e joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta \u0107e ostati, za vjekove vjekova nitko ne\u0107e prolaziti njome.\n34:11 Zaposjest \u0107e je je\u017e i \u010daplja, sova i gavran prebivat \u0107e u njoj. Rastegnut \u0107e nad njom u\u017ee pusto\u0161i i visak praznine.\n34:12 Ondje \u0107e se nastaniti jarci, ne\u0107e biti vi\u0161e plemi\u0107a njezinih, ondje se vi\u0161e ne\u0107e progla\u0161avat' kraljevi, svi \u0107e joj knezovi biti uni\u0161teni.\n34:13 Ni\u0107i \u0107e trnje u njenim dvorcima, u tvr\u0111avama kopriva i stri\u010dak, ona \u0107e biti jazbina \u010dagljima, le\u017eaj nojevima.\n34:14 Ondje \u0107e se sretat divlje ma\u010dke s hijenama, jarci \u0107e dozivati jedan drugoga; ondje \u0107e se odmarati Lilit na\u0161av po\u010divali\u0161te.\n34:15 Ondje \u0107e se gnijezditi guja, odlagati jaja, le\u017eat' na njima, u sjeni ih tvojoj izle\u0107i; onamo \u0107e slijetati jastrebovi jedan za drugim.\n34:16 Istra\u017eujte u knjizi Jahvinoj i \u010ditajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako naredi\u0161e i duh njegov njih sakupi.\n34:17 Jer on im je \u017edrijeb bacio i ruka im njegova u\u017eetom zemlju odmjeri: dovijeka \u0107e je oni posjedovati, od koljena do koljena nju \u0107e obitavati.\n35:1 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasu\u0161ena, neka kli\u010de stepa, nek' ljiljan procvjeta.\n35:2 Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kli\u010de i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i \u0160arona; oni \u0107e vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga na\u0161ega.\n35:3 Ukrijepite ruke klonule, u\u010dvrstite koljena klecava!\n35:4 Recite prepla\u0161enim srcima: \"Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga va\u0161ega, odmazda dolazi, Bo\u017eja naplata, on sam hita da nas spasi!\"\n35:5 Sljepa\u010dke \u0107e o\u010di progledati, u\u0161i \u0107e se gluhih otvoriti,\n35:6 tad \u0107e hromi skakati k'o jelen, njemakov \u0107e jezik klicati. Jer \u0107e u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,\n35:7 sa\u017egana \u0107e zemlja postat' jezero, a tlo \u017eedno - izvori. U brlozima gdje le\u017eahu \u010daglji izrast \u0107e rogoz i trska.\n35:8 Bit \u0107e ondje \u010dista cesta, a zvat \u0107e se Sveti put: nitko ne\u010dist njime ne\u0107e pro\u0107i, bezumnici njime ne\u0107e lutati.\n35:9 Ondje ne\u0107e vi\u0161e biti l\u00d3ava, nit' \u0107e onud zvijer prolaziti, ve\u0107 \u0107e hodit' samo otkupljeni,\n35:10 vra\u0107ati se otkupljenici Jahvini. Do\u0107i \u0107e u Sion kli\u010du\u0107' od radosti, s veseljem vje\u010dnim na \u010delima; pratit \u0107e ih radost i veselje, pobje\u0107i \u0107e bol i jauci.\n36:1 \u010cetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvr\u0111ene judejske gradove i osvoji ih.\n36:2 Tada po\u0161alje asirski kralj iz Laki\u0161a u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.\n36:3 K njemu izi\u0111e upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar \u0160ebna i savjetnik Joah, sin Asafov.\n36:4 Veliki im peharnik re\u010de: \"Ka\u017eite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzda\u0161?\n36:5 Misli\u0161 li da su prazne rije\u010di ve\u0107 i savjet i snaga za rat? U koga se uzda\u0161 da si se pobunio protiv mene?\n36:6 Eto, oslanja\u0161 se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.'\n36:7 Mo\u017eda \u0107ete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvi\u0161ice i \u017ertvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim \u017ertvenikom klanjajte!'\n36:8 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat \u0107u ti dvije tisu\u0107e konja ako mogne\u0161 na\u0107i jaha\u010de za njih.\n36:9 Kako \u0107e\u0161 onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzda\u0161 u Egipat da \u0107e ti dati kola i konjanike!\n36:10 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'\"\n36:11 Elijakim, \u0160ebna i Joah reko\u0161e velikom peharniku: \"Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da \u010duje narod koji je na zidinama.\"\n36:12 Ali im veliki peharnik odgovori: \"Zar me moj gospodar poslao da ovo ka\u017eem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osu\u0111eni da s vama jedu svoju ne\u010dist i piju svoju mokra\u0107u?\"\n36:13 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rije\u010di: \"\u010cujte rije\u010d velikoga kralja, kralja asirskoga!\n36:14 Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne mo\u017ee izbaviti iz moje ruke.\n36:15 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govore\u0107i: Jahve \u0107e nas sigurno izbaviti: ovaj grad ne\u0107e pasti u ruke kralju asirskom.\n36:16 Ne slu\u0161ajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca\n36:17 dok ne do\u0111em i ne odvedem vas u zemlju kao \u0161to je va\u0161a, u zemlju p\u0161enice i mo\u0161ta, u zemlju kruha i vinograda.\n36:18 Ne dajte da vas Ezekija zaludi govore\u0107i vam: Jahve \u0107e vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja?\n36:19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke?\n36:20 Koji su me\u0111u svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'\"\n36:21 \u0160utjeli su i ni rije\u010di mu nisu odgovorili, jer kralj bija\u0161e zapovjedio: \"Ne odgovarajte mu!\"\n36:22 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar \u0160ebna i savjetnik Joah, sin Asafov, do\u0111o\u0161e k Ezekiji, razdrijev\u0161i haljine, i saop\u0107i\u0161e mu rije\u010di velikoga peharnika.\n37:1 \u010cuv\u0161i to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obu\u010de kostrijet i ode u Dom Jahvin.\n37:2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara \u0160ebnu i sve\u0107eni\u010dke starje\u0161ine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.\n37:3 Oni mu reko\u0161e: \"Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispje\u0161e djeca do poro\u0111aja, a nema snage da se rode.\n37:4 Mo\u017eda je Jahve, Bog tvoj, \u010duo rije\u010di velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu \u017eivome, i mo\u017eda \u0107e Jahve, Bog tvoj, kazniti rije\u010di koje je \u010duo! Pomoli se pobo\u017eno za Ostatak koji je jo\u0161 preostao!'\"\n37:5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,\n37:6 on im re\u010de: \"Ka\u017eite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rije\u010di koje si \u010duo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.\n37:7 Udahnut \u0107u u njega duh, i kad \u010duje jednu vijest, vratit \u0107e se u svoju zemlju. I u\u010dinit \u0107u da u svojoj zemlji pogine od ma\u010da.'\"\n37:8 Veliki peharnik vrati se i na\u0111e asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bija\u0161e \u010duo da je kralj oti\u0161ao iz Laki\u0161a.\n37:9 Do\u010duo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavoj\u0161tio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da ka\u017eu Ezekiji:\n37:10 \"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzda\u0161, govore\u0107i ti: Jeruzalem ne\u0107e pasti u ruke asirskog kralja.\n37:11 Ti zna\u0161 \u0161to su kraljevi asirski u\u010dinili svim zemljama izru\u010div\u0161i ih prokletstvu! A ti, ti li \u0107e\u0161 se spasiti?\n37:12 Jesu li bogovi spasili narode koje su uni\u0161tili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?\n37:13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'\"\n37:14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pro\u010dita ga. Zatim u\u0111e u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.\n37:15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:\n37:16 \"Jahve nad Vojskama, Bo\u017ee Izraelov, koji stoluje\u0161 nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.\n37:17 Prikloni uho, Jahve, i po\u010duj! Otvori o\u010di, Jahve, i vidi! Sanheribove \u010dujder rije\u010di koje poru\u010di da izruga Boga \u017eivoga.\n37:18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove;\n37:19 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, ve\u0107 djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uni\u0161ti\u0161e.\n37:20 Ali sada, Jahve, Bo\u017ee na\u0161, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!\"\n37:21 Tad Izaija, sin Amosov, poru\u010di Ezekiji: \"Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Usli\u0161ah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.'\n37:22 Evo rije\u010di \u0161to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, K\u0107i sionska; za tobom ma\u0161e glavom k\u0107i jeruzalemska.\n37:23 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!\n37:24 Po slugama si svojim vrije\u0111ao Gospoda. Govorio si: s mno\u0161tvom kola ja popeh se na vrh gor\u00c4a, na najvi\u0161e vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najvi\u0161e i \u010demprese ponajljep\u0161e. Dosegoh mu vrh najvi\u0161i, i vrt njegov \u0161umoviti.\n37:25 Kopao sam i pio sam vode tu\u0111e; stopalima tad isu\u0161ih sve rijeke egipatske.\n37:26 \u010cuje\u0161 li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smi\u0161ljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometne\u0161 gradove tvrde u razvaline;\n37:27 stanovnici njini, nemo\u0107ni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom isto\u010dnim.\n37:28 Znam kad se di\u017ee\u0161 i kad sjeda\u0161, kad izlazi\u0161 i kad se vra\u0107a\u0161.\n37:29 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do u\u0161iju mi do\u0111e, prsten \u0107u ti provu\u0107i kroz nozdrve, uzde stavit' u \u017evale, vratit \u0107u te putem kojim si do\u0161ao!\n37:30 A znak nek' ti bude ovo: ove \u0107e se godine jesti \u0161to se samo okr\u00c4un\u00c4i, dogodine \u0161to samo uzraste, a tre\u0107e godine sijte i \u017eanjite, sadite vinograde, jedite im rod.\n37:31 Pre\u017eivjeli iz ku\u0107e Judine, \u017eilje \u0107e pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.\n37:32 Jer \u0107e iz Jeruzalema iza\u0107i Ostatak. Sa\u010duvani s gore Siona. Sve \u0107e to u\u010dinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.\n37:33 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on u\u0107i ne\u0107e, ovamo strijele svoje ne\u0107e izmetati, k njemu ne\u0107e ni \u0161tit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.\n37:34 Vratit \u0107e se putem kojim je i do\u0161ao, u grad ovaj ne\u0107e u\u0107i - rije\u010d je Jahvina.\n37:35 Grad \u0107u ovaj \u0161titit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.\"\n37:36 Tad izi\u0111e An\u0111eo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisu\u0107a ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.\n37:37 Sanherib podi\u017ee tabor i ode. Vratio se u Ninivu.\n37:38 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubi\u0161e ma\u010dem i pobjego\u0161e u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.\n38:1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, do\u0111e mu i re\u010de: \"Ovako veli Jahve: 'Uredi ku\u0107u svoju, jer \u0107e\u0161 umrijeti, ne\u0107e\u0161 ozdraviti.'\"\n38:2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:\n38:3 \"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i po\u0161tena srca i u\u010dinio \u0161to je dobro u tvojim o\u010dima.\" I Ezekija briznu u gorak pla\u010d.\n38:4 Tada do\u0111e rije\u010d Jahvina Izaiji:\n38:5 \"Idi i reci Ezekiji: Ovako ka\u017ee Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Usli\u0161ao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izlije\u010dit \u0107u te; za tri dana uzi\u0107i \u0107e\u0161 u Dom Jahvin. Dodat \u0107u tvome vijeku petnaest godina.\n38:6 Izbavit \u0107u tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit \u0107u ovaj grad!'\"\n38:7 Izaija odgovori: \"Evo ti znaka od Jahve da \u0107e u\u010diniti \u0161to je rekao:\n38:8 sjenu koja je si\u0161la po stupnjevima Ahazova sun\u010danika vratit \u0107u za deset stupnjeva natrag.\" I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bija\u0161e ve\u0107 si\u0161lo.\n38:9 Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:\n38:10 \"Govorio sam: U podne dana svojih ja moram oti\u0107i. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.\n38:11 Govorio sam: Vidjet vi\u0161e ne\u0107u Jahve na zemlji \u017eivih, vidjet vi\u0161e ne\u0107u nikoga od stanovnika ovog svijeta.\n38:12 Stan je moj razvrgnut, ba\u010den daleko, kao \u0161ator pastirski; poput tkalca moj si \u017eivot namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do no\u0107i skon\u010dat \u0107e\u0161 me,\n38:13 vi\u010dem sve do jutra; kao \u0161to lav mrska kosti moje, od jutra do no\u0107i skon\u010dat \u0107e\u0161 me.\n38:14 Poput laste ja piju\u010dem, zapoma\u017eem kao golubica, uzgor mi se okre\u0107u o\u010di, zauzmi se, jam\u010di za me.\n38:15 Kako \u0107u mu govoriti i \u0161to \u0107u mu re\u0107i? T\u00d3a on je koji djeluje. Slavit \u0107u te sva ljeta svoja, premda s gor\u010dinom u du\u0161i.\n38:16 Gospodine, za tebe \u017eivjet \u0107e srce moje i \u017eivjet \u0107e moj duh. Ti \u0107e\u0161 me izlije\u010diti i vratiti mi \u017eivot,\n38:17 bolest \u0107e mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio du\u0161u moju od jame uni\u0161tenja, za le\u0111a si bacio sve moje grijehe.\n38:18 Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost vi\u0161e ne uzdaju.\n38:19 \u017divi, \u017eivi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac nau\u010dava sinovima tvoju vjernost.\n38:20 U pomo\u0107 mi, Jahve priteci, i mi \u0107emo pjevati uz harfe sve dane svojega \u017eivota pred Hramom Jahvinim.\"\n38:21 Izaija nalo\u017ei: \"Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na \u010dir i on \u0107e ozdraviti.\"\n38:22 Ezekija upita: \"Po kojem \u0107u znaku prepoznati da \u0107u uzi\u0107i u Dom Jahvin?\"\n39:1 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bija\u0161e \u010duo da se razbolio i ozdravio.\n39:2 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oru\u017eanu i sve \u0161to je bilo u skladi\u0161tima. Nije bilo ni\u010dega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu \u0161to im Ezekija nije pokazao.\n39:3 Tada prorok Izaija do\u0111e kralju Ezekiji i upita ga: \"\u0160to su rekli ti ljudi i odakle su do\u0161li k tebi?\" Ezekija odgovori: \"Do\u0161li su iz daleke zemlje, iz Babilona.\"\n39:4 Izaija upita dalje: \"\u0160to su vidjeli u tvojem dvoru?\" Ezekija odgovori: \"Vidjeli su sve \u0161to je u mojem dvoru; nema u mojim skladi\u0161tima ni\u010dega \u0161to im nisam pokazao.\"\n39:5 Tad Izaija re\u010de Ezekiji: \"\u010cuj rije\u010d Jahve nad Vojskama:\n39:6 'Evo dolaze dani kada \u0107e sve \u0161to je u tvojem dvoru, sve \u0161to su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ni\u0161ta ne\u0107e ostati,' ka\u017ee Jahve.\n39:7 'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke \u0107e uzeti da budu u\u0161kopljeni dvorani babilonskoga kralja.'\"\n39:8 Ezekija odgovori Izaiji: \"Povoljna je rije\u010d koju ti je Jahve objavio.\" A mislio je: \"Bit \u0107e barem mira i sigurnosti za moga \u017eivota.\"\n40:1 \"Tje\u0161ite, tje\u0161ite moj narod, govori Bog va\u0161.\n40:2 Govorite srcu Jeruzalema, vi\u010dite mu da mu se ropstvo okon\u010da, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.\"\n40:3 Glas vi\u010de: \"Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu na\u0161emu.\n40:4 Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i bre\u017euljak. \u0160to je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni.\n40:5 Otkrit \u0107e se tada Slava Jahvina i svako \u0107e je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila.\"\n40:6 Glas nala\u017ee: \"Vi\u010di!\" Odgovorih: \"\u0160to da vi\u010dem?\" - \"Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dra\u017eest.\n40:7 Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih pro\u0111e. Doista, narod je trava.\n40:8 Sahne trava, vene cvijet, ali rije\u010d Boga na\u0161eg ostaje dovijeka.\"\n40:9 Na visoku se uspni goru, glasni\u010de radosne vijesti, Sione! Podigni sna\u017eno svoj glas, glasni\u010de radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: \"Evo Boga va\u0161ega!\"\n40:10 Gle, Gospod Jahve dolazi u mo\u0107i, mi\u0161icom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.\n40:11 Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naru\u010dju i bri\u017eljivo njeguje dojilice.\n40:12 Tko je \u0161akom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?\n40:13 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?\n40:14 S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nau\u010dio ga putovima pravde? Tko li ga je nau\u010dio znanju, pokazao mu put k umnosti?\n40:15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna!\n40:16 Libanon je malen za loma\u010du, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.\n40:17 Svi narodi k'o ni\u0161ta su pred njim, ni\u0161tavilo su njemu i praznina.\n40:18 S kime \u0107ete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'?\n40:19 Ljeva\u010d lijeva idol, zlatar ga pozla\u0107uje i lijeva od srebra lan\u010di\u0107e.\n40:20 Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vje\u0161ta tra\u017ei umjetnika. da mu na\u010dini kip nepomi\u010dan.\n40:21 Zar ne znate? Zar niste \u010duli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?\n40:22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao \u0161ator za stan razapeo.\n40:23 On obra\u0107a u ni\u0161ta knezove, uni\u0161tava suce zemaljske.\n40:24 Tek \u0161to su zasa\u0111eni, tek \u0161to su posijani, tek \u0161to im stabljika u zemlju korijen pru\u017ei, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese.\n40:25 \"S kime \u0107ete mene prispodobit', tko mi je ravan?\" - ka\u017ee Svetac.\n40:26 Podignite o\u010di i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.\n40:27 Za\u0161to ka\u017ee\u0161, Jakove, i ti, Izraele, govori\u0161: \"Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmi\u010de moja pravica?\"\n40:28 Zar ne zna\u0161? Zar nisi \u010duo? Jahve je Bog vje\u010dni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.\n40:29 Umornome snagu vra\u0107a, ja\u010da nemo\u0107noga.\n40:30 Mladi\u0107i se more i malak\u0161u, iznemogli, momci posr\u0107u.\n40:31 Al' onima \u0161to se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, tr\u010de i ne sustaju, hode i ne more se.\n41:1 Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu.\n41:2 \"Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izru\u010duje narode i kraljeve podla\u017ee? Prah su pod ma\u010dem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspr\u0161uje.\n41:3 Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne doti\u010du.\n41:4 Tko je to u\u010dinio i izvr\u0161io? Onaj koji odiskona zove nara\u0161taje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit \u0107u ovaj isti s posljednjima!\"\n41:5 Otoci gledaju i strah ih obuzima, dr\u0161\u0107u krajevi zemaljski, oni se bli\u017ee i ve\u0107 su tu.\n41:6 Svatko poma\u017ee svome drugu i bratu svom zbori: \"Hrabro!\"\n41:7 Ljeva\u010d bodri zlatara, onaj koji gladi \u010deki\u0107em bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: \"Dobro je\", i \u010davlima kip u\u010dvr\u0161\u0107uje da se ne pomi\u010de.\n41:8 Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potom\u010de Abrahama, mojega ljubimca!\n41:9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: \"Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio.\"\n41:10 Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i poma\u017eem ti, podupirem te pobjedni\u010dkom desnicom.\n41:11 Gle, postidjet \u0107e se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit \u0107e uni\u0161teni i propast \u0107e oni \u0161to se s tobom parbi\u0161e!\n41:12 Tra\u017eit \u0107e\u0161 svoje protivnike, ali ih ne\u0107e\u0161 na\u0107i. Bit \u0107e uni\u0161teni, svedeni na ni\u0161ta oni koji protiv tebe vojuju.\n41:13 Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i ka\u017eem ti: \"Ne boj se, ja ti poma\u017eem.\"\n41:14 Ne boj se, Jakove, crvi\u0107u, Izraele, li\u010dinko, ja sam pomo\u0107 tvoja - rije\u010d je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.\n41:15 Gle, \u010dinim te mlatilom o\u0161trim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit \u0107e\u0161 i satirati brda, u prah \u0107e\u0161 pretvoriti bregove.\n41:16 Vijat \u0107e\u0161 ih, vjetar \u0107e ih odnijeti, vihor \u0107e ih raspr\u0161iti. A ti \u0107e\u0161 kliktati u Jahvi, di\u010dit \u0107e\u0161 se Svecem Izraelovim.\n41:17 Ubogi i bijedni vodu tra\u017ee, a nje nema! Jezik im se osu\u0161i od \u017ee\u0111i. Ja, Jahve, njih \u0107u usli\u0161iti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih ne\u0107u.\n41:18 U goleti bregova otvorit \u0107u rijeke i posred dolova izvore. Pustinju \u0107u pretvoriti u mo\u010dvaru, a u vrela su\u0161nu zemlju.\n41:19 Posadit \u0107u u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu \u0107u po\u0161umiti \u010dempresom, brijestom i \u0161im\u0161irom zajedno.\n41:20 Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to u\u010dini, Svetac Izraelov stvori sve.\n41:21 \"Iznesite svoj spor, ka\u017ee Jahve, predo\u010dite dokaze, ka\u017ee kralj Jakovljev.\n41:22 Nek' pristupe i nek' nam objave ono \u0161to \u0107e se zbiti. T\u00d3a \u0161to su nam otkrili o onom \u0161to bija\u0161e, \u0161to se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite \u0161to \u0107e biti, da doznamo ono \u0161to dolazi.\n41:23 Otkrijte nam \u0161to \u0107e se poslije zbiti, i poznat \u0107emo da ste bogovi. U\u010dinite ne\u0161to, dobro ili zlo, da se za\u010dudimo i prepadnemo zajedno.\n41:24 Ali vi niste ni\u0161ta i djela su vam ni\u0161tavna, gnusan je koji vas izabere.\"\n41:25 Podigoh ga sa sjevera da do\u0111e, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao \u0161to po glini lon\u010dar gazi.\n41:26 Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da \u010duje rije\u010di va\u0161e.\n41:27 Ja prvi rekoh Sionu: \"Gle, evo ih\"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne.\n41:28 Gledao sam, ali ne bje\u0161e nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore.\n41:29 Svi zajedno ni\u0161ta su, ni\u0161tavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi.\n42:1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika du\u0161e moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.\n42:2 On ne vi\u010de, on ne di\u017ee glasa, niti se \u010duti mo\u017ee po ulicama.\n42:3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj \u0161to tinja. Vjerno on donosi pravdu,\n42:4 ne sustaje i ne malak\u0161e dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci \u017eude za njegovim naukom.\n42:5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bi\u0107ima \u0161to njome hode.\n42:6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, \u010dvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,\n42:7 da otvori\u0161 o\u010di slijepima, da izvede\u0161 su\u017enje iz zatvora, iz tamnice one \u0161to \u017eive u tami.\n42:8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti \u010dasti svoje kipovima.\n42:9 \u0160to prije prorekoh, evo, zbi se, i nove doga\u0111aje ja navije\u0161tam, i prije negoli se poka\u017eu, vama ih objavljujem.\n42:10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim \u0161to je u njem, otoci i njihovi \u017eitelji!\n42:11 Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje \u017eive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kli\u010du s gorskih vrhova!\n42:12 Nek' daju \u010dast Jahvi i hvalu mu navije\u0161taju po otocima!\n42:13 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik \u017ear svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide juna\u010dki na svog neprijatelja.\n42:14 \"\u0160utjeh dugo, gluh se \u010dinjah, svladavah se; sad vi\u010dem kao \u017eena kada ra\u0111a, da\u0161\u0107em i uzdi\u0161em.\n42:15 Isu\u0161it \u0107u brda i bregove, sparu\u0161iti svu zelen po njima, rijeke \u0107u u stepe pretvoriti i mo\u010dvare isu\u0161iti.\n42:16 Vodit \u0107u slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima \u0107u tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To \u0107u u\u010diniti i ne\u0107u propustiti.\n42:17 Uzmaknut \u0107e u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste na\u0161i bogovi.'\"\n42:18 \u010cujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!\n42:19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga \u0161aljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?\n42:20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, u\u0161i ti bjehu otvorene, ali nisi \u010duo!\n42:21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveli\u010da i proslavi Zakon svoj.\n42:22 A narod je ovaj oplja\u010dkan i oplijenjen, mladi\u0107i mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da ka\u017ee: \"Vrati!\"\n42:23 Tko od vas mari za to? Tko pazi i slu\u0161a unapredak?\n42:24 Tko je plja\u010dka\u0161u izru\u010dio Jakova i otima\u010dima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo grije\u0161ili, \u010dijim putima ne htjedosmo hoditi, \u010diji Zakon nismo slu\u0161ali?\n42:25 Zato izli na Izraela \u017earki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okru\u017ei odasvud, al' on ni to nije shvatio; sa\u017ee\u017ee ga, al' on ni to k srcu ne uze.\n43:1 Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: \"Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!\n43:2 Kad preko vode prelazi\u0161, s tobom sam; ili preko rijeke, ne\u0107e te preplaviti. Po\u0111e\u0161 li kroz vatru, ne\u0107e\u0161 izgorjeti, plamen te opaliti ne\u0107e.\n43:3 Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Ku\u0161 i \u0160ebu.\n43:4 Jer dragocjen si u mojim o\u010dima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za \u017eivot tvoj.\n43:5 Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka \u0107u ti dovest' potomstvo i sabrat \u0107u te sa zapada.\n43:6 Re\u0107i \u0107u sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadr\u017eavaj ga!' Sinove mi dovedi izdaleka i k\u0107eri moje s kraja zemlje,\n43:7 sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i na\u010dinio.\"\n43:8 Izvedi narod slijep, premda o\u010di ima, i gluh, premda u\u0161i ima.\n43:9 Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se \u010duje da se mo\u017ee re\u0107i: \"Istina je!\"\n43:10 Jer vi ste mi svjedoci, rije\u010d je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio na\u010dinjen i ne\u0107e poslije mene biti.\n43:11 Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.\n43:12 Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema me\u0111u vama tu\u0111inca! Vi ste mi svjedoci, rije\u010d je Jahvina, a ja sam Bog\n43:13 od vje\u010dnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; \u0161to u\u010dinim, tko izmijeniti mo\u017ee?\n43:14 Ovako govori Jahve, otkupitelj va\u0161, Svetac Izraelov: \"Radi vas poslah protiv Babilona, oborit \u0107u prijevornice zatvorima i Kaldejci \u0107e udarit u kukanje.\n43:15 Ja sam Jahve, Svetac va\u0161, stvoritelj Izraelov, kralj va\u0161!\"\n43:16 Ovako govori Jahve, koji put po moru na\u010dini i stazu po vodama silnim;\n43:17 koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni pado\u0161e da vi\u0161e ne ustanu, zgasnu\u0161e, kao stijenj se utrnu\u0161e.\n43:18 Ne spominjite se onog \u0161to se zbilo, nit' mislite na ono \u0161to je pro\u0161lo.\n43:19 Evo, \u010dinim ne\u0161to novo; ve\u0107 nastaje. Zar ne opa\u017eate? Da, put \u0107u napraviti u pustinji, a staze u pusto\u0161i.\n43:20 Slavit \u0107e me divlje zvijeri, \u010daglji i nojevi, jer vodu \u0107u stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.\n43:21 I narod koji sam sebi sazdao moju \u0107e kazivati hvalu!\n43:22 Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele!\n43:23 Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me \u010dastio \u017ertvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao i\u0161tu\u0107i kada.\n43:24 Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih \u017ertava; nego si me grijesima svojim mu\u010dio, bezakonjem svojim dosa\u0111ivao mi.\n43:25 A ja, ja radi sebe opa\u010dine tvoje bri\u0161em i grijeha se tvojih ne spominjem.\n43:26 Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravda\u0161.\n43:27 Prvi je otac tvoj sagrije\u0161io, posrednici tvoji od mene se odmetnuli,\n43:28 knezovi su tvoji oskvrnuli Sveti\u0161te. Tad izru\u010dih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela.\n44:1 Sad \u010duj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.\n44:2 Ovako ka\u017ee Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i poma\u017ee ti: \"Ne boj se, Jakove, slugo moja, Je\u0161urune, kog sam izabrao.\n44:3 Jer na \u017eednu \u0107u zemlju vodu izliti i po tlu su\u0161nome potoke. Izlit \u0107u duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja.\n44:4 Rast \u0107e kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode teku\u0107ice.\n44:5 Jedan \u0107e re\u0107i: 'Ja sam Jahvin', drugi \u0107e se zvati imenom Jakovljevim. Tre\u0107i \u0107e sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat \u0107e se imenom Izraelovim.\"\n44:6 Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: \"Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.\n44:7 Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razlo\u017ei! Tko je od vje\u010dnosti otkrio \u0161to se zbilo? Nek' nam navijesti \u0161to \u0107e jo\u0161 do\u0107i!\n44:8 Ne pla\u0161ite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!\"\n44:9 Tko god pravi kipove, ni\u0161tavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ni\u010demu. Svjedoci njihovi ni\u0161ta ne vide i ni\u0161ta ne znaju, da im budu na sramotu.\n44:10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne o\u010dekuje?\n44:11 Gle, svi \u0107e \u0161tovatelji likova biti osramo\u0107eni, izra\u0111iva\u010di njihovi vi\u0161e od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast \u0107e se i postidjeti odjednom.\n44:12 Kova\u010d ga izra\u0111uje na \u017eivu ugljevlju, \u010deki\u0107em ga oblikuje, sna\u017enom ga rukom obra\u0111uje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.\n44:13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostru\u017ee ga dlijetom, \u0161estarom ga zaokru\u017ei i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obli\u010dje, da stoji u hramu.\n44:14 Bija\u0161e sebi nasjekao cedre, uzeo \u010dempres ili hrast koje je za se njegovao me\u0111u \u0161umskim drve\u0107em; ili je posadio bor koji raste od ki\u0161e.\n44:15 \u010covjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispe\u010de kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ni\u010dice, pravi kip i klanja mu se.\n44:16 Polovinom od toga nalo\u017ei, dakle, oganj, pe\u010de meso na \u017eeravi, jede pe\u010denku i siti se: grije se i govori: \"Ah, grijem se i u\u017eivam uz vatru.\"\n44:17 Ali od onoga \u0161to preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ni\u010dice i klanja mu se i moli: \"Spasi me, jer si ti moj bog.\"\n44:18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im o\u010di pa ne vide, i srce pa ne shva\u0107aju.\n44:19 Takav ne razmi\u0161lja, nema u njega znanja ni razbora da sebi ka\u017ee: \"Polovinom od ovoga nalo\u017eio sam oganj, na \u017eeravici ispekao kruh, ispr\u017eio meso koje sam pojeo, pa zar \u0107u od ostatka na\u010diniti gnusobu? Zar \u0107u se komadu drveta klanjati?\"\n44:20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Ne\u0107e spasti svog \u017eivota i nikad ne\u0107e re\u0107i: \"Nije li varka ovo u mojoj desnici?\"\n44:21 Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, ne\u0107u te zaboraviti!\n44:22 Kao maglu rastjerao sam tvoje opa\u010dine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.\n44:23 Kli\u010dite, nebesa, jer je Jahve u\u010dinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte rado\u0161\u0107u, planine, i vi, \u0161ume, sa svim svojim drve\u0107em! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!\n44:24 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: \"Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i u\u010dvrstio zemlju bez pomo\u0107i i\u010dije.\n44:25 Ja osuje\u0107ujem znamenja vra\u010da, i \u010darobnjake u lu\u0111ake prome\u0107em; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obra\u0107am u bezumlje,\n44:26 ali potvr\u0111ujem rije\u010d sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podi\u017eem.\n44:27 Ja govorim moru: 'Presahni! Presu\u0161ujem ti rijeke.'\n44:28 Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on \u0107e sve \u017eelje moje ispuniti govore\u0107i Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'\"\n45:1 Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: \"Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspa\u0161em bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.\n45:2 Ja \u0107u hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim \u017eeljezne prijevornice.\n45:3 Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.\n45:4 Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi.\n45:5 Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne pozna\u0161, naoru\u017eah te:\n45:6 nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ni\u0161tavilo.\" Ja sam Jahve i nema drugoga;\n45:7 ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sre\u0107u i dovodim nesre\u0107u, ja, Jahve, \u010dinim sve to.\n45:8 Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, da\u017edite pravedno\u0161\u0107u. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve.\n45:9 Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je me\u0111u glinenim sudovima! Ka\u017ee li glina lon\u010daru: \"\u0160to radi\u0161?\" ili djelo njegovo: \"Kljast si!\"\n45:10 Jao onom koji ka\u017ee ocu: \"\u0160to si rodio?\" Ili \u017eeni: \"\u0160to si na svijet dala?\"\n45:11 Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: \"Zar je va\u0161e da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate?\n45:12 Ja sam na\u010dinio zemlju i \u010dovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.\n45:13 Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On \u0107e obnoviti moj Grad i su\u017enje moje vratiti bez otkupnine i naknade.\" Tako ka\u017ee Jahve nad Vojskama.\n45:14 Ovako govori Jahve: \"Ratari Egipta i trgovci Ku\u0161a, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prije\u0107i \u0107e tebi i tvoji \u0107e biti; za tobom \u0107e i\u0107i okovani, tebi \u0107e se klanjati i molit \u0107e ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ni\u0161tavni su bogovi.'\"\n45:15 Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.\n45:16 Postidjet \u0107e se i poniknut \u0107e svi zajedno, oti\u0107i \u0107e u ruglu oni koji prave kipove.\n45:17 A Jahve \u0107e vje\u010dnim spasenjem spasit' Izraela. Ne\u0107ete se postidjeti i ne\u0107ete poniknuti dovijeka.\n45:18 Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je u\u010dvrstio i nije je stvorio pustu, ve\u0107 ju je uobli\u010dio za obitavanje: \"Ja sam Jahve i nema drugoga.\n45:19 Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mra\u010dne zemlje. Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: 'Tra\u017eite me u pusto\u0161i.' Ja, Jahve, govorim pravo i navije\u0161tam \u010destito.\"\n45:20 \"Saberite se i do\u0111ite, pristupite zajedno, svi pre\u017eivjeli od naroda! Neznalice puke oni su \u0161to nose kip izra\u0111en od drveta i mole boga koji ih spasit' ne mo\u017ee.\n45:21 Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema.\n45:22 Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!\n45:23 Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rije\u010d neopoziva, da \u0107e se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome \u0107e se svaki jezik zaklinjati\n45:24 govore\u0107i: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'\" K njemu \u0107e do\u0107i, posti\u0111eni, svi \u0161to na nj su bjesnjeli.\n45:25 U Jahvi \u0107e pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!\n46:1 Pade Bel! Sru\u0161i se Nebo! Prte svoje kipove na \u017eivotinje i stoku, nose ih kao breme, teret \u0161to zamara.\n46:2 Padaju, ru\u0161e se svi zajedno, ne mogu spasiti one \u0161to ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze.\n46:3 \"Slu\u0161ajte me, ku\u0107o Jakovljeva, i svi koji ostadoste od ku\u0107e Izraelove! Ja sam vas ponio tek \u0161to se rodiste, i nosio vas od krila materina.\n46:4 Do starosti va\u0161e ja \u0107u ostat' isti, do va\u0161ih sjedina podupirat \u0107u vas. To sam \u010dinio; nosit \u0107u vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.\n46:5 S kime biste me usporedili i izjedna\u010dili, s kime prispodobili: komu da sam sli\u010dan?\n46:6 Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga na\u010dini te pred njim padaju ni\u010dice i klanjaju se.\n46:7 Di\u017eu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne mi\u010de se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove.\n46:8 Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici,\n46:9 sjetite se pro\u0161losti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sli\u010dan nije!\n46:10 Onaj sam koji od po\u010detka svr\u0161etak otkriva i unaprijed javlja \u0161to jo\u0161 se nije zbilo! Ja ka\u017eem: Odluka \u0107e se moja ispuniti, izvr\u0161it \u0107u sve \u0161to mi je po volji.\n46:11 S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem \u010dovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit \u0107u, naumio sam - izvr\u0161it \u0107u.\n46:12 Slu\u0161ajte me, vi koji gubite sr\u010danost i koji ste daleko od pobjede.\n46:13 Primi\u010dem svoju pobjedu, nije vi\u0161e daleko, spasenje moje zakasniti ne\u0107e. Na Sion \u0107u spas staviti, u Izraela svoju slavu.\"\n47:1 Spusti se, sjedni u pra\u0161inu, djevice, k\u0107eri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, k\u0107eri kaldejska! Jer, ne\u0107e te vi\u0161e zvati nje\u017enom i tanko\u0107utnom.\n47:2 Uzmi mlin i melji bra\u0161no! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prije\u0111i preko rijeke!\n47:3 Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja poka\u017ee! Ja \u0107u se osvetiti, odvra\u0107at' me nitko ne\u0107e.\n47:4 Otkupitelj na\u0161, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, ka\u017ee:\n47:5 \"Sjedi \u0161utke, u mrak se povuci, k\u0107eri kaldejska. Jer, ne\u0107e te vi\u0161e zvati vladaricom kraljevstava.\n47:6 Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju ba\u0161tinu. Tebi ih u ruke izru\u010dih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj prete\u0161ki.\n47:7 Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom \u0107u ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako \u0107e se zavr\u0161iti.\n47:8 A sad poslu\u0161aj, razvratnice, koja sjedi\u0161 bezbri\u017eno i u srcu svom govori\u0161: 'Ja, i nitko drugi! Nikad ne\u0107u obudovjeti, ne\u0107u djece izgubiti!'\n47:9 Sti\u0107i \u0107e te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit \u0107e\u0161 djecu, obudovjet \u0107e\u0161! Punom \u0107e te mjerom sna\u0107i oboje, pokraj svega tvojeg vra\u010danja i mno\u017eine tvojih zaklinjanja!\n47:10 U zlo\u0107u si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedo\u0161e te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!'\n47:11 Zlo \u0107e te sna\u0107i - ne\u0107e\u0161 ga presresti; oborit \u0107e se na te nesre\u0107a - ne\u0107e\u0161 je odvratiti; do\u0107i \u0107e na te propast iznenada - ne\u0107e\u0161 je predvidjeti.\n47:12 Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim \u010daranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Mo\u017eda \u0107e ti biti od koristi? Mo\u017eda \u0107e\u0161 s njima strah utjerati?\n47:13 Izmori\u0161e te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca prori\u010du ono \u0161to \u0107e te sna\u0107i.\n47:14 Gle, oni \u0107e biti poput pljeve, oganj \u0107e ih sa\u017ee\u0107i. Ni sami sebe ne\u0107e izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Ne\u0107e ostat' ni \u017eerave da se tko ogrije, ni ognji\u0161ta da uza nj posjedne!\n47:15 Takvi \u0107e ti biti vra\u010di tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Po\u0107i \u0107e svaki svojim putem, i nikog ne\u0107e biti da te spasi.\"\n48:1 \u010cujte ovo, ku\u0107o Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izi\u0161li iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi.\n48:2 Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime.\n48:3 Dogo\u0111aje pro\u0161le odavna sam navijestio, iz mojih su izi\u0161li usta i ja sam ih objavio, u\u010dinih brzo, i zbi se.\n48:4 Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je \u0161ija \u017eila gvozdena i \u010delo da ti je mjedeno.\n48:5 Zato sam ti ve\u0107 onda navijestio, javio ti prije nego \u0161to se zbilo, da ne bi rekao: \"Moj kip u\u010dini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjedi\u0161e tako!\"\n48:6 \u010cuo si i vidio sve to; zar ne priznaje\u0161? A sada navijestit \u0107u ti ne\u0161to novo, otajno, \u0161to jo\u0161 ne zna\u0161;\n48:7 ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ni\u0161ta \u010duo, da ne bi rekao: \"Znao sam.\"\n48:8 Nisi o tome \u010duo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da \u0107e\u0161 se iznevjeriti i da te od utrobe maj\u010dine zovu otpadnikom.\n48:9 Radi imena svoga odga\u0111ah svoj gnjev, radi \u010dasti svoje susprezah se da te ne uni\u0161tim.\n48:10 Gle, pro\u010distio sam te poput srebra, isku\u0161ao te u talioniku nevolje.\n48:11 Sebe radi \u010dinih tako, sebe radi! T\u00d3a zar da se ime moje obe\u0161\u010dasti? Slave svoje drugome ne dam!\n48:12 \u010cuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji.\n48:13 Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze.\n48:14 Saberite se svi i \u010dujte: tko je od njih to prorekao? \"Onaj koga Jahve ljubi ispunit \u0107e volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.\"\n48:15 Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu.\n48:16 Pristupite k meni i po\u010dujte ovo: \"Od po\u010detka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje.\" - \"A sada me Gospod Jahve \u0161alje s duhom svojim.\"\n48:17 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: \"Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te u\u010dim, vodim te putem kojim ti je i\u0107i.\n48:18 O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sre\u0107a bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!\n48:19 Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!\"\n48:20 Iza\u0111ite iz Babilona, bje\u017eite iz Kaldeje! Glasno kli\u010du\u0107i, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: \"Jahve je otkupio slugu svoga Jakova!\n48:21 Nisu \u017ee\u0111ali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pe\u0107inu i potekla je voda.\"\n48:22 \"Nema mira opakima,\" ka\u017ee Jahve.\n49:1 \u010cujte me, otoci, slu\u0161ajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.\n49:2 Od usta mojih britak ma\u010d je na\u010dinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je o\u0161tru na\u010dinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.\n49:3 Rekao mi: \"Ti si Sluga moj, Izraele, u kom \u0107u se proslaviti!\"\n49:4 A ja rekoh: \"Zaludu sam se mu\u010dio, niza\u0161to naprezao snagu.\" Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim na\u010dini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.\n49:5 Proslavih se u o\u010dima Jahvinim, Bog moj bija\u0161e mi snaga.\n49:6 I re\u010de mi: \"Premalo je da mi bude\u0161 Sluga, da podigne\u0161 plemena Jakovljeva i vrati\u0161 Ostatak Izraelov, nego \u0107u te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje donese\u0161.\"\n49:7 Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silni\u010dkome: \"Kad vide, di\u0107i \u0107e se kraljevi, bacit \u0107e se ni\u010dice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao.\"\n49:8 Ovako govori Jahve: \"U vrijeme milosti ja \u0107u te usli\u0161iti, u dan spasa ja \u0107u ti pomo\u0107i. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim ba\u0161tinu opusto\u0161enu,\n49:9 da ka\u017ee\u0161 zasu\u017enjenima: 'Izi\u0111ite!' a onima koji su u tami: 'Do\u0111ite na svjetlo!' Oni \u0107e pasti uzdu\u017e svih putova, i pa\u0161a \u0107e im biti po svim goletima.\n49:10 Ne\u0107e vi\u0161e gladovat' i \u017ee\u0111ati, ne\u0107e ih mu\u010diti \u017eega ni sunce, jer vodit \u0107e ih onaj koji im se smiluje, dovest \u0107e ih k izvorima vode.\n49:11 Sve gore svoje obratit \u0107e u putove, i ceste \u0107e se moje povisiti.\"\n49:12 Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske.\n49:13 Kli\u010dite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tje\u0161i narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.\n49:14 Sion re\u010de: \"Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.\"\n49:15 \"Mo\u017ee li \u017eena zaboravit' svoje dojen\u010de, ne imat' su\u0107uti za \u010dedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti ne\u0107u.\n49:16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred o\u010dima.\n49:17 Obnovitelji tvoji hitaju, ru\u0161ioci tvoji i pusto\u0161itelji odlaze od tebe.\n49:18 Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. \u017divota mi moga\" - rije\u010d je Jahvina - \"svima \u0107e\u0161 se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima \u0107e\u0161 se k'o nevjesta ukrasiti!\n49:19 Jest, tvoje ru\u0161evine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna \u0107e biti \u017eiteljima tvojim kad se udalje oni \u0161to te zatirahu.\n49:20 Opet \u0107e na tvoje u\u0161i re\u0107i sinovi kojih si bila li\u0161ena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.'\n49:21 I ti \u0107e\u0161 se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odba\u010dena, pa tko ih podi\u017ee? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'\"\n49:22 Ovako govori Gospod Jahve: \"Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju di\u017eem plemenima. Vratit \u0107e ti u naru\u010dju sinove, nosit \u0107e ti k\u0107eri na ple\u0107ima.\n49:23 Kraljevi \u0107e biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat \u0107e ti se licem do zemlje i prah \u0107e lizat s tvojih nogu. I znat \u0107e\u0161 da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, ne\u0107e se posramiti.\"\n49:24 Mo\u017ee li se otet plijen junaku? Mo\u017ee li su\u017eanj pobje\u0107 pobjedniku?\n49:25 Da, ovako govori Jahve: \"Bit \u0107e oduzet su\u017eanj junaku, pobje\u0107i \u0107e plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja \u0107u se sporiti, tvoju djecu ja \u0107u izbaviti;\n49:26 tla\u010diteljima \u0107u tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit \u0107e se kao mo\u0161tom. I znat \u0107e svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev.\"\n50:1 Ovako govori Jahve: \"Gdje je otpusno pismo va\u0161e matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati va\u0161a otpu\u0161tena.\n50:2 Za\u0161to ne na\u0111oh nikoga kad sam do\u0161ao? Za\u0161to se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isu\u0161ujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od \u017ee\u0111i ugibaju.\n50:3 Nebesa obla\u010dim u tminu i kostrijet im dajem za pokriva\u010d!\"\n50:4 Gospod Jahve dade mi jezik vje\u0161t da znam rije\u010dju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slu\u0161am kao u\u010denici.\n50:5 Gospod Jahve u\u0161i mi otvori: ne protivih se niti uzmicah.\n50:6 Le\u0111a podmetnuh onima \u0161to me udarahu, a obraze onima \u0161to mi bradu \u010dupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.\n50:7 Gospod mi Jahve poma\u017ee, zato se ne\u0107u smesti. Zato u\u010dinih svoj obraz k'o kremen i znam da se ne\u0107u postidjeti.\n50:8 Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko \u0107e se pravdati sa mnom? Izi\u0111imo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se pribli\u017ei!\n50:9 Gle, Gospod mi Jahve poma\u017ee, tko \u0107e me osuditi? Svi \u0107e se oni k'o haljina izlizati, moljac \u0107e ih razjesti.\n50:10 \"Tko god se od vas Jahve boji, nek' poslu\u0161a glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tra\u010dka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni.\n50:11 Ali svi vi oganj palite, raspirujete \u017eeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u \u017eeravu koju raspiriste. Tako \u0107e vam moja u\u010diniti ruka: le\u017eat \u0107ete u mukama.\n51:1 \u010cujte me, vi koji za pravdom te\u017eite, koji Jahvu tra\u017eite; pogledajte stijenu iz koje ste isje\u010deni i jamu duboku iz koje ste izva\u0111eni.\n51:2 Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bija\u0161e kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umno\u017eio.\"\n51:3 Jest, Jahvi se sa\u017ealio Sion, sa\u017ealile mu se njegove razvaline. Pustaru \u0107e njegovu u\u010diniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim \u0107e odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva.\n51:4 \"Pomno me slu\u0161aj, pu\u010de moj, po\u010dujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima.\n51:5 Brzo \u0107e sti\u0107i pravda moja, moje \u0107e spasenje do\u0107i kao svjetlost. Moja \u0107e mi\u0161ica suditi narodima. Mene o\u010dekuju otoci i u moju se mi\u0161icu uzdaju.\n51:6 K nebu o\u010di podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim \u0107e se rasplinut' nebesa, zemlja \u0107e se k'o haljina istro\u0161it', kao komarci nestat \u0107e joj \u017eitelji. Ali \u0107e spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj ne\u0107e biti kraja.\n51:7 Poslu\u0161ajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne pla\u0161ite se uvreda!\n51:8 Jer moljac \u0107e ih razjesti kao haljinu, crv \u0107e ih rasto\u010diti kao vunu. Ali \u0107e pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena.\"\n51:9 Probudi se! Probudi se! Opa\u0161i se snagom, mi\u0161ice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih nara\u0161taja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja?\n51:10 Nisi li ti isu\u0161ila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put na\u010dinila da njime prolaze otkupljeni?\n51:11 Vratit \u0107e se oni \u0161to ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima do\u0107i \u0107e na Sion. Vje\u010dna \u0107e sre\u0107a biti nad glavama, pratit \u0107e ih klicanje i radost, nestat \u0107e tuge i jecaja.\n51:12 Ja, ja sam tje\u0161itelj va\u0161. Tko si ti da se boji\u0161 smrtna \u010dovjeka i sina \u010dovje\u010djeg, koji je kao trava?\n51:13 Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepi\u0161, svaki dan, od tla\u010diteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uni\u0161ti. Ali gdje je sad jarost tla\u010diteljeva?\n51:14 Doskora \u0107e biti slobodan su\u017eanj, ne\u0107e umrijeti u jami, niti \u0107e mu kruha nedostajati.\n51:15 Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi bu\u010de, ime mi je Jahve nad Vojskama.\n51:16 Svoje sam ti rije\u010di stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: \"Ti si narod moj!\"\n51:17 Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine \u010da\u0161u gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio.\n51:18 Od svih sinova koje je rodio ne bje\u0161e nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bje\u0161e nikog da ga pridr\u017ei.\n51:19 Ovo te dvoje pogodilo - tko da te po\u017eali? - pohara i rasap, glad i ma\u010d - tko da te utje\u0161i?\n51:20 Sinovi ti le\u017ee obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mre\u017ei, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega.\n51:21 Zato \u010duj ovo, bijedni\u010de, pijan, ali ne od vina.\n51:22 Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: \"Iz ruke ti, evo, uzimam \u010da\u0161u opojnu, pehar gnjeva svojega: ne\u0107e\u0161 ga vi\u0161e piti.\n51:23 Stavit \u0107u je u ruke tvojim tla\u010diteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prije\u0111emo!' I ti si im le\u0111a kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.\n52:1 Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer vi\u0161e ne\u0107e k tebi ulaziti neobrezani i ne\u010disti.\n52:2 Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana k\u0107eri sionska.\"\n52:3 Jest, ovako govori Jahve: \"Bili ste prodani niza\u0161to i bit \u0107ete otkupljeni bez novaca.\"\n52:4 Jest, ovako govori Gospod Jahve: \"Moj je narod si\u0161ao neko\u0107 u Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci niza\u0161to potla\u010di\u0161e.\n52:5 Ali sada, \u010demu sam ja ovdje - rije\u010d je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rije\u010d je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli.\n52:6 Zato \u0107e narod moj poznati moje ime i shvatit \u0107e u onaj dan da sam ja koji govorim: 'Evo me!'\"\n52:7 Kako su ljupke po gorama noge glasono\u0161e radosti koji ogla\u0161ava mir, nosi sre\u0107u, i spasenje navije\u0161ta govore\u0107 Sionu: \"Bog tvoj kraljuje!\"\n52:8 \u010cuj, stra\u017eari ti glas podi\u017eu, zajedno svi kli\u010du od radosti, jer na svoje o\u010di vide gdje se na Sion vra\u0107a Jahve.\n52:9 Radujte se, kli\u010dite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utje\u0161io narod svoj i otkupio Jeruzalem.\n52:10 Ogolio je Jahve svetu svoju mi\u0161icu pred o\u010dima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga na\u0161ega.\n52:11 Odlazite, odlazite, izi\u0111ite odatle, ne doti\u010dite ni\u0161ta ne\u010disto! Izi\u0111ite iz njegove sredine! O\u010distite se, vi koji nosite posude Jahvine!\n52:12 Jer ne\u0107ete izi\u0107i u hitnji, niti \u0107ete i\u0107i bje\u017ee\u0107i, jer \u0107e vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov!\n52:13 Gle, uspjet \u0107e Sluga moj, podignut \u0107e se, uzvisit' i proslaviti!\n52:14 Kao \u0161to se mnogi u\u017easnu\u0161e vidjev\u0161i ga - tako mu je lice bilo neljudski iznaka\u017eeno te obli\u010djem vi\u0161e nije nali\u010dio na \u010dovjeka -\n52:15 tako \u0107e on mnoge zadiviti narode i kraljevi \u0107e pred njim usta stisnuti vide\u0107' ono o \u010demu im nitko nije govorio, shva\u0107aju\u0107' ono o \u010demu nikad \u010duli nisu:\n53:1 \"Tko da povjeruje u ono \u0161to nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?\"\n53:2 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasu\u0161ene. Ne bija\u0161e na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.\n53:3 Prezren bje\u0161e, odba\u010den od ljudi, \u010dovjek boli, vi\u010dan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bje\u0161e, odvrgnut.\n53:4 A on je na\u0161e bolesti ponio, na\u0161e je boli na se uzeo, dok smo mi dr\u017eali da ga Bog bije i poni\u017eava.\n53:5 Za na\u0161e grijehe probodo\u0161e njega, za opa\u010dine na\u0161e njega satrije\u0161e. Na njega pade kazna - radi na\u0161eg mira, njegove nas rane iscijeli\u0161e.\n53:6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.\n53:7 Zlostavljahu ga, a on pu\u0161ta\u0161e, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedo\u0161e ga; k'o ovca, nijema pred onima \u0161to je stri\u017eu, nije otvorio usta svojih.\n53:8 Silom ga se i sudom rije\u0161i\u0161e; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje \u017eivih ukloni\u0161e njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbi\u0161e.\n53:9 Ukop mu odredi\u0161e me\u0111u zlo\u010dincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije po\u010dinio nepravde nit' su mu usta la\u017ei izustila.\n53:10 Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. \u017drtvuje li \u017eivot svoj za naknadnicu, vidjet \u0107e potomstvo, produ\u017eit' sebi dane i Jahvina \u0107e se volja po njemu ispuniti.\n53:11 Zbog patnje du\u0161e svoje vidjet \u0107e svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat \u0107e mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.\n53:12 Zato \u0107u mu mno\u0161tvo dati u ba\u0161tinu i s mogu\u0107nicima plijen \u0107e dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i me\u0111u zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zlo\u010dince.\n54:1 Kli\u010di, nerotkinjo, koja nisi ra\u0111ala; podvikuj od radosti, ti \u0161to ne zna\u0161 za trudove! Jer osamljena vi\u0161e djece ima negoli udata, ka\u017ee Jahve.\n54:2 Ra\u0161iri prostor svog \u0161atora, razastri, ne \u0161tedi platna svog prebivali\u0161ta, produ\u017ei mu u\u017eeta, kol\u010di\u0107e u\u010dvrsti!\n54:3 Jer pro\u0161irit \u0107e\u0161 se desno i lijevo. Tvoje \u0107e potomstvo zavladat' narodima i napu\u010dit \u0107e opustjele gradove.\n54:4 Ne boj se, ne\u0107e\u0161 se postidjeti; na srami se, ne\u0107e\u0161 se crvenjeti. Zaboravit \u0107e\u0161 sramotu svoje mladosti i vi\u0161e se ne\u0107e\u0161 spominjati rugla udovi\u0161tva svoga.\n54:5 Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.\n54:6 Jest, k'o \u017eenu ostavljenu, u du\u0161i ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti \u017eena svoje mladosti, pita Bog tvoj.\n54:7 \"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u su\u0107uti velikoj opet \u0107u te prigrliti.\n54:8 U provali srd\u017ebe sakrih na\u010das od tebe lice svoje, al' u ljubavi vje\u010dnoj smilovah se tebi,\" govori Jahve, tvoj Otkupitelj.\n54:9 \"Bit \u0107e mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine ne\u0107e vi\u0161e preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se vi\u0161e ne\u0107u na tebe srditi nit' \u0107u ti prijetiti.\n54:10 Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja ne\u0107e odma\u0107' od tebe, nit' \u0107e se pokolebati moj Savez mira,\" ka\u017ee Jahve koji ti se smilovao.\n54:11 \"O nevoljnice, vihorom vitlana, neutje\u0161na, gle, postavit \u0107u na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje.\n54:12 Od rubina di\u0107i \u0107u ti kruni\u0161ta, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja.\n54:13 Svi \u0107e ti sinovi Jahvini biti u\u010denici, i velika \u0107e biti sre\u0107a djece tvoje.\n54:14 Na pravdi \u0107e\u0161 biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nema\u0161 se \u010dega bojati, odbaci strah jer ti se ne\u0107e prima\u0107i.\n54:15 Ako li te napadnu, ne\u0107e do\u0107i od mene; tko se na te digne, zbog tebe \u0107e pasti.\n54:16 Gle, ja sam stvorio kova\u010da koji raspaljuje \u017eeravu i vadi iz nje oru\u017eje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uni\u0161tava.\n54:17 Ne\u0107e uspjeti oru\u017eje protiv tebe skovano. Dokazat \u0107e\u0161 da je zao svaki jezik \u0161to na te udari na sudu. To je ba\u0161tina slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene\" - rije\u010d je Jahvina.\n55:1 \"O svi vi koji ste \u017eedni, do\u0111ite na vodu; ako novaca i nemate, do\u0111ite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!\n55:2 Za\u0161to da tro\u0161ite novac na ono \u0161to kruh nije i nadnicu svoju na ono \u0161to ne siti? Mene poslu\u0161ajte, i dobro \u0107ete jesti i so\u010dna \u0107ete u\u017eivati jela.\n55:3 Priklonite uho i k meni do\u0111ite, poslu\u0161ajte, i du\u0161a \u0107e vam \u017eivjeti. Sklopit \u0107u s vama Savez vje\u010dan, Savez milosti Davidu obe\u0107anih.\"\n55:4 Evo, u\u010dinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima.\n55:5 Evo, pozvat \u0107e\u0161 narod koji ne poznaje\u0161, i narod koji te ne zna dohrlit \u0107e k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio.\n55:6 Tra\u017eite Jahvu dok se mo\u017ee na\u0107i, zovite ga dok je blizu!\n55:7 Nek' bezbo\u017enik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji \u0107e mu se smilovati, k Bogu na\u0161em jer je velikodu\u0161an u pra\u0161tanju.\n55:8 \"Jer misli va\u0161e nisu moje misli i puti moji nisu va\u0161i puti,\" rije\u010d je Jahvina.\n55:9 \"Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad va\u0161ih putova, i misli moje iznad va\u0161ih misli.\"\n55:10 \"Kao \u0161to da\u017edi i snije\u017ei s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sija\u010du i kruha za jelo,\n55:11 tako se rije\u010d koja iz mojih usta izlazi ne vra\u0107a k meni bez ploda, nego \u010dini ono \u0161to sam htio i obistinjuje ono zbog \u010dega je poslah.\"\n55:12 Da, s rado\u0161\u0107u \u0107ete oti\u0107i i u miru \u0107ete biti vo\u0111eni. Gore \u0107e i brda klicati od radosti pred vama i sva \u0107e stabla u polju pljeskati.\n55:13 Umjesto trnja rast \u0107e \u010dempresi, umjesto koprive mirta \u0107e nicati. I bit \u0107e to Jahvi na slavu, kao znak vje\u010dan, neprolazan.\n56:1 Ovako govori Jahve: \"Dr\u017eite se prava i \u010dinite pravdu, jer \u0107e uskoro do\u0107i moj spas i objaviti se moja pravednost.\"\n56:2 Blago \u010dovjeku koji \u010dini tako i sinu \u010dovje\u010djem \u0161to se toga pridr\u017eava: koji po\u0161tuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje \u010duva od svakoga zla djela.\n56:3 Neka sin tu\u0111in\u010dev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: \"Jama\u010dno \u0107e me Jahve odvojiti od svojega naroda.\" Neka u\u0161kopljenik ne govori: \"Ja sam, evo, tek suho drvo.\"\n56:4 Jer ovako govori Jahve: \"S u\u0161kopljenicima koji obdr\u017eavaju subotu, koji izabiru \u0161to je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome -\n56:5 podi\u0107i \u0107u u ku\u0107i svojoj i me\u0111u svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i k\u0107erima, dat \u0107u im vje\u010dno ime koje ne\u0107e biti iskorijenjeno.\n56:6 A sinove tu\u0111inske koji pristado\u0161e uz Jahvu da mu slu\u017ee i da ljube ime Jahvino i da mu budu slu\u017ebenici, koji po\u0161tuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome,\n56:7 njih \u0107u dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove \u017ertve paljenice i klanice bit \u0107e ugodne na mojem \u017ertveniku, jer \u0107e se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.\"\n56:8 Rije\u010d je Gospoda Jahve koji sabire raspr\u0161ene Izraelce: \"Sabrat \u0107u ih jo\u0161 povrh onih koji su ve\u0107 sabrani.\"\n56:9 Sve zvijeri poljske, do\u0111ite jesti, i sve vi, zvijeri \u0161umske!\n56:10 Svi su mu stra\u017eari slijepi, i ni\u0161ta ne shva\u0107aju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati.\n56:11 Psi su to pro\u017edrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okre\u0107e, svaki za dobitkom svojim.\n56:12 \"Do\u0111ite, donijet \u0107u vina; napit \u0107emo se pi\u0107a \u017eestoka, i sutra \u0107e biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!\"\n57:1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobo\u017ene, i nitko ne shva\u0107a. Da, zbog zla uklonjen je pravednik\n57:2 da bi u\u0161ao u mir. Tko god je pravim putem hodio po\u010diva na svom le\u017eaju.\n57:3 Pristupite sad, sinovi vra\u010darini, leglo preljubni\u010dko i bludni\u010dko!\n57:4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod gre\u0161an i leglo la\u017eljivo?\n57:5 Vi koji se raspaljujete me\u0111u hra\u0161\u0107em, pod svakim zelenim drvetom, \u017ertvuju\u0107i djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!\n57:6 Dio je tvoj me\u0111u oblucima poto\u010dnim, oni, oni su ba\u0161tina tvoja. Njima izlijeva\u0161 ljevanicu, njima prinosi\u0161 darove! Zar da se time ja utje\u0161im?\n57:7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si le\u017eaj postavila i popela se onamo da prinosi\u0161 \u017ertvu klanicu.\n57:8 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj le\u017eaj raskriva\u0161, penje\u0161 se na nj i \u0161iri\u0161 ga. Poga\u0111ala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si vi\u0161e bludni\u010dila s njima gledaju\u0107' im mu\u0161ku snagu.\n57:9 S uljem za Molekom tr\u010di\u0161, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.\n57:10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: \"Beznadno je!\" Snagu si svoju nanovo na\u0161la te nisi sustala.\n57:11 Koga si se upla\u0161ila i pobojala da si se iznevjerila, da se vi\u0161e nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? \u0160utio sam, zatvarao o\u010di, zato me se nisi bojala.\n57:12 Ali \u0107u objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja ne\u0107e koristiti.\n57:13 Kad uzme\u0161 vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve \u0107e ih vjetar raznijeti, vihor \u0107e ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, ba\u0161tinit \u0107e zemlju i zaposjest \u0107e svetu goru moju.\n57:14 Govorit \u0107e se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!\n57:15 Jer ovako govori Vi\u0161nji i Uzvi\u0161eni, koji vje\u010dno stoluje i ime mu je Sveti: \"U prebivali\u0161tu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potla\u010denim i poni\u017eenim, da o\u017eivim duh smjernih, da o\u017eivim srca skru\u0161enih.\n57:16 Jer ne\u0107u se prepirati dovijeka ni vje\u010dno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i du\u0161e \u0161to sam ih stvorio.\n57:17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasr\u0111en. Ali on okrenu za srcem svojim\n57:18 i vidjeh putove njegove. Izlije\u010dit \u0107u ga, voditi i utje\u0161it' one \u0161to s njime tuguju -\n57:19 stavit \u0107u hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu,\" govori Jahve, \"ja \u0107u te izlije\u010diti.\"\n57:20 Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne mo\u017ee smiriti, valovi mu mulj i blato izme\u0107u.\n57:21 \"Nema mira gre\u0161nicima!\" govori Bog moj.\n58:1 Vi\u010di iz sveg grla, ne suspe\u017ei se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zlo\u010dine, domu Jakovljevu grijehe njegove.\n58:2 Dan za danom oni mene tra\u017ee i \u017eele znati moje putove, kao narod koji vr\u0161i pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene i\u0161tu pravedne sudove i \u017eude da im se Bog pribli\u017ei:\n58:3 \"Za\u0161to postimo ako ti ne vidi\u0161, za\u0161to se trapimo ako ti ne zna\u0161?\" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje.\n58:4 Gle, vi postite da se prepirete i sva\u0111ate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite vi\u0161e kao danas, i \u010dut \u0107e vam se glas u visini!\n58:5 Zar je meni takav post po volji u dan kad se \u010dovjek trapi? Spu\u0161tati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, ho\u0107e\u0161 li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi?\n58:6 Ovo je post koji mi je po volji, rije\u010d je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, pu\u0161tati na slobodu potla\u010dene, slomiti sve jarmove;\n58:7 podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj besku\u0107nike, odjenuti onog koga vidi\u0161 gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.\n58:8 Tad \u0107e sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje \u0107e tvoje brzo procvasti. Pred tobom \u0107e i\u0107i tvoja pravda, a Slava Jahvina bit \u0107e ti zalaznicom.\n58:9 Vikne\u0161 li, Jahve \u0107e ti odgovorit, kad zavapi\u0161, re\u0107i \u0107e: \"Evo me!\" Ukloni\u0161 li iz svoje sredine jaram, ispru\u017een prst i besjedu bezbo\u017enu,\n58:10 dade\u0161 li kruha gladnome, nasiti\u0161 li potla\u010denog, tvoja \u0107e svjetlost zasjati u tmini i tama \u0107e tvoja kao podne postati,\n58:11 Jahve \u0107e te vodit' bez prestanka, sitit \u0107e te u su\u0161nim krajevima. On \u0107e krijepit' kosti tvoje i bit \u0107e\u0161 kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presu\u0161i.\n58:12 I ti \u0107e\u0161 gradit' na starim razvalinama, di\u0107i \u0107e\u0161 temelje budu\u0107ih koljena. Zvat \u0107e te popravlja\u010dem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.\n58:13 Zadr\u017ei\u0161 li nogu da ne pogazi\u0161 subotu i u sveti dan ne obavlja\u0161 poslove; nazove\u0161 li subotu milinom a \u010dasnim dan Jahvi posve\u0107en; \u010dasti\u0161 li ga odustaju\u0107' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja -\n58:14 tad \u0107e\u0161 u Jahvi svoju milinu na\u0107i, i ja \u0107u te provesti po zemaljskim visovima, dat \u0107u ti da u\u017eiva\u0161 u ba\u0161tini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.\n59:1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi \u010duo,\n59:2 nego su opa\u010dine va\u0161e jaz otvorile izme\u0111u vas i Boga va\u0161ega. Va\u0161i su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas vi\u0161e ne slu\u0161a.\n59:3 Jer ruke su va\u0161e u krvi ogrezle, a va\u0161i prsti u zlo\u010dinima. Usne vam izgovaraju la\u017e, a jezik podlost mrmlja.\n59:4 Nitko s pravom tu\u017ebu ne podi\u017ee, niti koga sude po istini. U ni\u0161tavilo se uzdaju, la\u017e kazuju, za\u010dinju zlo\u0107u, a ra\u0111aju bezakonje.\n59:5 Legu jaja gujina, tkaju mre\u017eu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.\n59:6 Njihovim tkanjem nemogu\u0107e se odjenuti, ne mo\u017ee\u0161 se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zlo\u010dina\u010dka, rukama svojim \u010dine nasilje.\n59:7 Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zlo\u010dina\u010dke, pusto\u0161 i propast na njinim su putima.\n59:8 Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kre\u0107e mira ne poznaje.\n59:9 Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.\n59:10 Pipamo kao slijepci du\u017e zida, tapkamo kao bez o\u010diju. Spoti\u010demo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.\n59:11 Svi mumljamo kao medvjedi i gu\u010demo tu\u017eno kao golubovi. O\u010dekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.\n59:12 Jer mnogo je na\u0161ih opa\u010dina pred tobom i grijesi na\u0161i protiv nas svjedo\u010de. Doista, prijestupi su na\u0161i pred nama, mi znademo svoju krivicu;\n59:13 pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetni\u010dki, mrmljali u srcu rije\u010di la\u017eljive.\n59:14 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i po\u0161tenju nema vi\u0161e pristupa.\n59:15 Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude oplja\u010dkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo \u0161to nema pravice.\n59:16 Vidje da nema \u010dovjeka, za\u010dudi se \u0161to nema posrednika. Tad mu pomo\u017ee njegova mi\u0161ica i njegova ga pravda poduprije.\n59:17 Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revno\u0161\u0107u kao pla\u0161tem.\n59:18 Vratit \u0107e svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu du\u0161manima.\n59:19 Sa zapada vidjet \u0107e ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sun\u010danog. Jer do\u0107i \u0107e kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.\n59:20 Ali do\u0107i \u0107e Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadni\u0161tva, rije\u010d je Jahvina.\n59:21 \"A ovo je moj Savez s njima,\" govori Jahve. \"Duh moj koji je na tebi i rije\u010di moje koje stavih u tvoja usta ne\u0107e izi\u0107i iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka,\" veli Jahve.\n60:1 Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.\n60:2 A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.\n60:3 K tvojoj svjetlosti kora\u010daju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.\n60:4 Podigni o\u010di, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, k\u0107eri ti nose u naru\u010dju.\n60:5 Gledat \u0107e\u0161 tad i sjati rado\u0161\u0107u, igrat \u0107e srce i \u0161irit' se, jer k tebi \u0107e pote\u0107i bogatstvo mora, blago naroda k tebi \u0107e pritjecati.\n60:6 Mno\u0161tvo deva prekrit \u0107e te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi \u0107e iz \u0160ebe do\u0107i donose\u0107i zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevaju\u0107i.\n60:7 Sva stada kedarska u tebi \u0107e se sabrati, ovnovi nebajotski bit \u0107e ti na slu\u017ebu. Penjat \u0107e se k'o ugodna \u017ertva na moj \u017ertvenik, proslavit \u0107u Dom Slave svoje!\n60:8 Tko su oni \u0161to lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim?\n60:9 Da, to se zbog mene sabiru brodovi, la\u0111e su tar\u0161i\u0161ke pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.\n60:10 Zidine \u0107e tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi slu\u017eit \u0107e ti. U svojoj srd\u017ebi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.\n60:11 Vrata \u0107e tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni no\u0107u ne\u0107e se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode.\n60:12 Jer propast \u0107e narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo slu\u017eiti, i ti \u0107e se narodi sasvim zatrti.\n60:13 K tebi \u0107e do\u0107i slava Libanona, \u010dempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Sveti\u0161ta, podno\u017eje \u0107e moje proslaviti!\n60:14 K tebi \u0107e, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tla\u010ditelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat \u0107e te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova.\n60:15 Zato \u0161to si bio ostavljen, omra\u017een, izbjegavan, u\u010dinit \u0107u te vje\u010dnim ponosom, rado\u0161\u0107u od koljena do koljena.\n60:16 Ti \u0107e\u0161 sisati mlijeko naroda, sisat \u0107e\u0161 grudi kraljeva. I znat \u0107e\u0161 da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.\n60:17 Mjesto mjedi, donijet \u0107u zlato; mjesto \u017eeljeza, donijet \u0107u srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, \u017eeljezo. Za glavara tvoga postavit \u0107u Mir, Pravdu za vladara.\n60:18 Vi\u0161e se ne\u0107e slu\u0161at' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pusto\u0161enju i razaranju na tvojem podru\u010dju. Zidine \u0107e\u0161 svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata.\n60:19 Ne\u0107e ti vi\u0161e sunce biti svjetlost danju nit' \u0107e ti svijetlit' mjese\u010dina, nego \u0107e Jahve biti tvoje vje\u010dno svjetlo i tvoj \u0107e Bog biti tvoj sjaj.\n60:20 Sunce tvoje ne\u0107e vi\u0161e zalaziti nit' \u0107e ti mjesec pomr\u010dati, jer \u0107e Jahve biti tvoje vje\u010dno svjetlo, i okon\u010dat \u0107e se dani tvoje \u017ealosti.\n60:21 Svi u tvom narodu bit \u0107e pravednici i posjedovat \u0107e zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio.\n60:22 Od najmanjega postat \u0107e tisu\u0107a, od neznatnoga mo\u0107an narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo \u0107u vrijeme izvr\u0161iti.\n61:1 Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobo\u0111enje su\u017enjevima;\n61:2 da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga na\u0161ega; da razveselim o\u017ealo\u0161\u0107ene na Sionu\n61:3 i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha \u017ealosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha o\u010dajna. I zvat \u0107e ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.\n61:4 Oni \u0107e nanovo di\u0107i drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ru\u0161evine pro\u0161lih pokoljenja.\n61:5 Tu\u0111inci \u0107e do\u0107i da vam stada pasu, stranci \u0107e vam biti ratari i vinogradari.\n61:6 A vas \u0107e zvati \"Sve\u0107enici Jahvini\", nazivat \u0107e vas \"Slu\u017ebenici Boga na\u0161ega\". U\u017eivat \u0107ete bogatstva naroda, blagom se njihovim di\u010diti.\n61:7 Dvostruka bija\u0161e njihova sramota - rug i prezir bijahu im ba\u0161tina - zato \u0107e u zemlji svojoj ba\u0161tinit' dvostruko, njihova \u0107e biti radost vje\u010dita.\n61:8 Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabe\u017e nepravedni. Vjerno \u0107u ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vje\u010dni.\n61:9 Slavno \u0107e im biti sjeme me\u0111u pucima i potomstvo me\u0111u narodima. Tko god ih vidi, prepoznat \u0107e da su sjeme \u0161to ga Jahve blagoslovi.\n61:10 Rado\u0161\u0107u silnom u Jahvi se radujem, du\u0161a moja kli\u010de u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu pla\u0161tem pravednosti, kao \u017eenik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom.\n61:11 Kao \u0161to zemlja tjera svoje klice, kao \u0161to u vrtu ni\u010de sjemenje, u\u010dinit \u0107e Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.\n62:1 Sionu za ljubav ne\u0107u \u0161utjeti, Jeruzalema radi ne\u0107u mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja.\n62:2 I puci \u0107e vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat \u0107e te novim imenom \u0161to \u0107e ga odrediti usta Jahvina.\n62:3 U Jahvinoj \u0107e\u0161 ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.\n62:4 Ne\u0107e te vi\u0161e zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opusto\u0161enom, nego \u0107e te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja \u0107e tvoja imat' supruga.\n62:5 Kao \u0161to se mladi\u0107 \u017eeni djevicom, tvoj \u0107e se graditelj tobom o\u017eeniti; i kao \u0161to se \u017eenik raduje nevjesti, tvoj \u0107e se Bog tebi radovati.\n62:6 Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stra\u017eare sam postavio: ni danju ni no\u0107u ne smiju za\u0161utjeti. O, vi koji podsje\u0107ate Jahvu, vama nema po\u010dinka!\n62:7 I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne u\u010dini.\n62:8 Zakle se Gospod desnicom i mi\u0161icom svojom sna\u017enom: \"Ne\u0107u vi\u0161e dati \u017eita tvoga za hranu neprijateljima. Ne\u0107e vi\u0161e tu\u0111inci piti tvoga vina o kojem si te\u0161ko radio.\n62:9 Neka ga jedu oni koji su ga \u017eeli i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni \u0161to su ga trgali u predvorju mojega Sveti\u0161ta!\"\n62:10 Pro\u0111ite, pro\u0111ite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima!\n62:11 Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: \"Recite k\u0107eri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega!\n62:12 Oni \u0107e se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe \u0107e zvati 'Tra\u017eeni' - 'Grad neostavljeni'.\"\n63:1 Tko je taj \u0161to dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj \u0161to veli\u010danstveno odjenut pun snage kora\u010da? - Ja sam to koji nau\u010davam pravdu, velik kad spasavam!\n63:2 - Za\u0161to je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?\n63:3 - U kaci sam sam gazio, od narod\u00c4a nikog ne bija\u0161e. U gnjevu ih svom izgazih i zgnje\u010dih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odje\u0107u svoju.\n63:4 Jer dan osvete bija\u0161e mi u srcu, do\u0161la je godina mojeg otkupljenja.\n63:5 Ogledah se, al' ne bje\u0161e pomo\u0107nika! Za\u010dudih se, al' ne bje\u0161e potpore. Tada mi je moja mi\u0161ica pomogla i moja me srd\u017eba poduprla.\n63:6 U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom!\n63:7 Slavit \u0107u ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve \u0161to nam Jahve u\u010dini, za veliku dobrotu domu Izraelovu \u0161to nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.\n63:8 Re\u010de: \"Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se ne\u0107e iznevjeriti!\" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.\n63:9 Nije slao poslanika ni an\u0111ela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.\n63:10 Ali se oni odmetnu\u0161e, o\u017ealosti\u0161e sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavoj\u0161tio.\n63:11 Spomenu\u0161e se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: \"Gdje li je onaj koji izvu\u010de iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti?\n63:12 Koji je Mojsijevu desnicu vodio veli\u010danstveno svojom mi\u0161icom, koji vodu pred njima razdvoji i ste\u010de sebi ime vje\u010dno;\n63:13 koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali?\n63:14 Poput stoke \u0161to silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih po\u010divali\u0161tu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.\n63:15 Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivali\u0161ta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganu\u0107e tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, su\u0107uti nam svoje ne ustegni,\n63:16 jer Otac si na\u0161! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si na\u0161 Otac, Otkupitelj na\u0161 - ime ti je oduvijek.\n63:17 Za\u0161to, o Jahve, za\u0161to nas pu\u0161ta\u0161 da lutamo daleko od tvojih putova, za\u0161to si dao da nam srce otvrdne da se tebe vi\u0161e ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemen\u00c4a \u0161to su tvoja ba\u0161tina!\n63:18 Za\u0161to bezbo\u017enici gaze tvoje Sveti\u0161te, a neprijatelji na\u0161i blate tvoju svetinju?\n63:19 Odavna postadosmo kao oni kojima vi\u0161e ne vlada\u0161 i koji tvoje ime vi\u0161e ne nose. O, da razdre\u0161 nebesa i si\u0111e\u0161, da ime svoje objavi\u0161 neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,\n64:1 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!\n64:2 \u010cine\u0107' djela strahotna, neo\u010dekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom!\n64:3 Odvijeka se \u010dulo nije, uho nijedno nije slu\u0161alo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo \u0161to \u010dinio onima koji se uzdaju u njega.\n64:4 Poma\u017ee\u0161 onima \u0161to pravdu \u010dine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, grije\u0161ismo, od tebe se odmetnusmo.\n64:5 Tako svi postasmo ne\u010disti, a sva pravda na\u0161a k'o haljine okaljane. Svi mi k'o li\u0161\u0107e otpadosmo i opa\u010dine na\u0161e k'o vjetar nas odnose.\n64:6 Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zlo\u010dinima na\u0161im.\n64:7 Pa ipak, na\u0161 si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si na\u0161 lon\u010dar - svi smo mi djelo ruku tvojih.\n64:8 Ne srdi se, Jahve, odve\u0107 \u017eestoko, ne spominji se bez prestanka na\u0161e krivice. De pogledaj - t\u00d3a svi smo mi narod tvoj!\n64:9 Opustje\u0161e sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pusto\u0161 Jeruzalem.\n64:10 Dom, svetinja na\u0161a i ponos na\u0161, u kom te oci na\u0161i slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti oplja\u010dkane.\n64:11 Zar \u0107e\u0161 se na sve to, Jahve, sustezati, zar \u0107e\u0161 \u0161utjet' i poni\u017eavati nas odve\u0107 \u017eestoko?\n65:1 Potra\u017ei\u0161e me koji ne pitahu za me, na\u0111o\u0161e me koji me ne tra\u017eahu; rekoh: \"Evo me! Evo me!\" narodu koji ne priziva\u0161e ime moje.\n65:2 Svagda sam pru\u017eao ruku narodu odmetni\u010dkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim,\n65:3 narodu koji me bez prestanka u lice srdi: \u017ertvuju po vrtovima, kad prinose na opekama,\n65:4 na grobovima stanuju i no\u0107e na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, me\u0107u u zdjele jela ne\u010dista.\n65:5 I jo\u0161 govore: \"Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim.\" Oni su mi dim u nosu, oganj \u0161to gori povazdan.\n65:6 Evo, sve je napisano preda mnom: ne\u0107u u\u0161utjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra,\n65:7 za bezakonja va\u0161a i va\u0161ih otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogr\u0111ivali me na bre\u017euljcima - izmjerit \u0107u im u krilo pla\u0107u za djela prija\u0161nja.\n65:8 Ovako govori Jahve: \"Kao \u0161to o soku u grozdu vele: 'Ne uni\u0161tavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako \u0107u u\u010diniti i ja radi slugu svojih, ne\u0107u sve uni\u0161titi.\n65:9 Izvest \u0107u iz Jakova potomstvo, a iz Jude ba\u0161tinika gora svojih; ba\u0161tinit \u0107e ih odabranici moji, i moje \u0107e se sluge ondje naseliti.\n65:10 \u0160aron \u0107e postati pa\u0161njak ovcama, a nizina akorska po\u010divali\u0161te govedima - narodu mojem koji mene tra\u017ei.\n65:11 A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,\n65:12 za ma\u010d sam vas odredio - past \u0107ete ni\u010dice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slu\u0161ali, nego ste \u010dinili \u0161to je zlo u o\u010dima mojim, izabirali ste \u0161to mi nije po volji.\"\n65:13 Stog ovako Jahve Gospod govori: \"Evo, sluge \u0107e moje jesti, a vi \u0107ete gladovati. Evo, sluge \u0107e moje piti, a vi \u0107ete \u017ee\u0111ati. Evo, sluge \u0107e se moje veseliti, a vi \u0107ete se stidjeti.\n65:14 Evo, sluge \u0107e se moje radovati od sre\u0107e u srcu, a vi \u0107ete vikati od boli u srcu i kukati du\u0161e slomljene!\n65:15 Ime \u0107ete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on \u0107e zvati drugim imenom.\n65:16 Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prija\u0161nje \u0107e nevolje biti zaboravljene, od o\u010diju mojih bit \u0107e sakrivene.\n65:17 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prija\u0161nje se vi\u0161e ne\u0107e spominjati niti \u0107e vam na um dolaziti.\n65:18 Veselite se i dovijeka kli\u010dite zbog onoga \u0161to ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.\n65:19 I klicat \u0107u nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu vi\u0161e ne\u0107e \u010duti ni pla\u010da ni vapaja.\n65:20 U njemu vi\u0161e ne\u0107e biti novoro\u0111en\u010deta koje \u017eivi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navr\u0161io: najmla\u0111i \u0107e umrijet' kao stogodi\u0161njak, a tko ne do\u017eivi stotinu godina prokletim \u0107e se smatrati.\n65:21 Gradit \u0107e ku\u0107e i stanovat' u njima, saditi vinograde i u\u017eivati rod njihov.\n65:22 Ne\u0107e se vi\u0161e graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi u\u017eiva: vijek naroda moga bit \u0107e k'o vijek drveta, izabranici moji dugo \u0107e u\u017eivati plodove ruku svojih.\n65:23 Ne\u0107e se zalud mu\u010diti i ne\u0107e ra\u0111ati za smrt preranu, jer \u0107e oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.\n65:24 Prije nego me zazovu, ja \u0107u im se odazvat'; jo\u0161 \u0107e govoriti, a ja \u0107u ih ve\u0107 usli\u0161iti.\n65:25 Vuk i jagnje zajedno \u0107e pasti, lav \u0107e jesti slamu k'o govedo; al' \u0107e se zmija prahom hraniti. Nitko ne\u0107e \u010diniti zla ni \u0161tete na svoj Svetoj gori mojoj\" - govori Jahve.\n66:1 Ovako govori Jahve: \"Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podno\u017eje nogama! Kakvu ku\u0107u da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivali\u0161ta?\n66:2 T\u00d3a sve je moja ruka na\u010dinila i sve je moje\" - rije\u010d je Jahvina. \"Ali na koga svoj pogled svra\u0107am? Na siromaha i \u010dovjeka duha ponizna koji od moje rije\u010di dr\u0161\u0107e.\n66:3 Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; \u017ertvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi \u017ertvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali \u010daste i kipove. Kao \u0161to oni izabra\u0161e svoje putove i du\u0161i im se mile gnusobe njihove,\n66:4 tako \u0107u i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit \u0107u na njih ono \u010dega se pla\u0161e. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne poslu\u0161a, nego su \u010dinili \u0161to je zlo u o\u010dima mojim, izabrali ono \u0161to mi nije po volji.\"\n66:5 Poslu\u0161ajte rije\u010d Jahvinu, vi koji od njegove rije\u010di dr\u0161\u0107ete. \"Govore bra\u0107a va\u0161a koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost va\u0161u vidimo.' Ali oni \u0107e biti posti\u0111eni.\"\n66:6 \u010cuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvra\u0107a svojim neprijateljima.\n66:7 Prije neg' bolove o\u0107utje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti, porodi dje\u010daka.\n66:8 Tko je takvo \u0161to \u010duo, tko je takvo \u0161to vidio? Mo\u017ee li se zemlja u jednom danu napu\u010diti? Mo\u017ee li se narod odjednom roditi? A tek \u0161to je osjetila trudove, Sionka rodi sinove!\n66:9 \"Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?\" - govori Jahve. \"Zar bih ja, koji dajem ra\u0111anje, zatvorio maternicu?\" - ka\u017ee Bog tvoj.\n66:10 Veselite se s Jeruzalemom, kli\u010dite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali!\n66:11 Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasi\u0161ete i nasladite na grudima krep\u010dine njegove.\n66:12 Jer ovako govori Jahve: \"Evo, mir \u0107u na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojen\u010dad \u0107u njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima.\n66:13 Kao \u0161to mati tje\u0161i sina, tako \u0107u i ja vas utje\u0161iti - utje\u0161it \u0107ete se u Jeruzalemu.\"\n66:14 Kad to vidite, srce \u0107e vam se radovati i procvast \u0107e vam kosti k'o mlada trava. O\u010ditovat \u0107e se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim.\n66:15 Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju \u017earkome.\n66:16 Da, sudit \u0107e Jahve ognjem i ma\u010dem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mno\u0161tvo \u0107e biti.\n66:17 Oni koji se posve\u0107uju i \u010diste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, ne\u010disto i mi\u0161eve - svi \u0107e zajedno izginuti, rije\u010d je Jahvina.\n66:18 Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. \"Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni \u0107e do\u0107i i vidjeti moju Slavu!\n66:19 Postavit \u0107u im znak i poslat \u0107u pre\u017eivjele od njih k narodima u Tar\u0161i\u0161, Put, Lud, Mo\u0161ek, Ro\u0161, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu \u010duli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni \u0107e navije\u0161tati Slavu moju narodima.\n66:20 I dovest \u0107e svu va\u0161u bra\u0107u izme\u0111u svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu\" - govori Jahve - \"kao \u0161to sinovi Izraelovi prinose prinos u \u010distim posudama u Domu Jahvinu.\n66:21 I uzet \u0107u sebi izme\u0111u njih sve\u0107enike, levite\" - govori Jahve.\n66:22 \"Jer, kao \u0161to \u0107e nova nebesa i zemlja nova, koju \u0107u stvoriti, trajati preda mnom\" - rije\u010d je Jahvina - \"tako \u0107e vam ime i potomstvo trajati.\n66:23 Od mla\u0111aka do mla\u0111aka, od subote do subote, dolazit \u0107e svi ljudi da se poklone pred licem mojim\" - govori Jahve.\n66:24 Izlaze\u0107i, gledat \u0107u trupla ljudi koji se od mene odmetnu\u0161e: crv njihov ne\u0107e umrijeti i njihov se oganj ne\u0107e ugasiti - bit \u0107e na gadost svim ljudima.","title":"Croatian Bible: Isaiah","type":"page"}