{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/jdt.htm","path":"bib/wb/cro/jdt.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/jdt.htm","text":"1:1 Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vlada\u0161e u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani.\n1:2 On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i \u010detverouglasta kamena, \u0161iroka tri lakta i duga\u010dka \u0161est lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u \u0161irinu.\n1:3 Do vrata gradskih podi\u017ee kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili \u0161ezdeset lakata \u0161iroki.\n1:4 Vrata koja bija\u0161e napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a \u0161iroka bijahu \u010detrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih iza\u0107i golema vojska s povorkom pje\u0161aka.\n1:5 U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojeva\u0161e s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se prote\u017ee na podru\u010dju Ragaua.\n1:6 Uza nj se svrsta\u0161e svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog.\n1:7 Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji \u017eivljahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale,\n1:8 narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona,\n1:9 svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kade\u0161a, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podru\u010dju Ge\u0161ema,\n1:10 sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije.\n1:11 Ali stanovnici svake od tih pokrajina naruga\u0161e se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupi\u0161e se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bija\u0161e obi\u010dan \u010dovjek. Otposla\u0161e praznih ruku glasnike njegove, ne iskazav\u0161i im po\u010dasti.\n1:12 Tada se Nabukodonozor u\u017easno razbjesni protiv svih tih podru\u010dja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da \u0107e im se osvetiti i ma\u010dem opusto\u0161iti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, uni\u0161titi sve stanovnike koji \u017eivljahu na podru\u010dju Moaba, plemena Amona, \u010ditave Judeje i sve \u017eitelje Egipta sve do obaju mora.\n1:13 Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada, potu\u010de ga u borbi, raspr\u0161i mu svu vojsku, konjani\u0161tvo i kola,\n1:14 zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, oplja\u010dka trgovi\u0161ta, svede sjaj njegov na sprdnju.\n1:15 Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se rije\u0161i zauvijek.\n1:16 Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mno\u0161tvom ratnika \u0161to im se bijahu pridru\u017eili. Tu se u miru i spokojstvu on i njegova vojska predado\u0161e besposlici i u\u017eivanju stotinu i dvadeset dana.\n2:1 Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u kraljevskoj pala\u010di Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisli\u0161e tajnu osnovu o izvr\u0161enju osvete nad svakom pokrajinom, kako on ve\u0107 bija\u0161e kazao.\n2:2 Sazva sve svoje pomo\u0107nike i sve svoje dostojanstvenike i saop\u0107i im svoju tajnu osnovu i svojim usnama odlu\u010di potpuno uni\u0161tenje onih pokrajina.\n2:3 I bi odlu\u010deno da se uni\u0161te posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili naredbi njegovih usta.\n2:4 Zatim, kako zavr\u0161i vije\u0107anje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu:\n2:5 \"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: oti\u0107i \u0107e\u0161 od mene i povest \u0107e\u0161 sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisu\u0107a pje\u0161aka i mno\u0161tvo od dvanaest tisu\u0107a konja i konjanika.\n2:6 Po\u0107i \u0107e\u0161 protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta.\n2:7 Naredit \u0107e\u0161 im da pripreme zemlju i vodu, jer \u0107u u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit \u0107u svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit \u0107u da je temeljito oplja\u010dkaju.\n2:8 Njihovi \u0107e ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit \u0107e se nabujav\u0161i od njihovih mrtvih tijela.\n2:9 Otjerat \u0107u ih kao prognanike do nakraj svijeta.\n2:10 Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podru\u010dje. Ako ti se predaju, ti \u0107e\u0161 mi ih sa\u010duvati za dan njihove kazne.\n2:11 Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god do\u0111e\u0161, podvrgni ih smrti i plja\u010dki u svoj zemlji koja ti je povjerena.\n2:12 Kazah i svojom \u0107u rukom izvesti, kunem se \u017eivotom i snagom svoga kraljevstva.\n2:13 Ti nemoj prekr\u0161iti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvr\u0161i doslovce sve ono \u0161to sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provede\u0161.\"\n2:14 Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne zapovjednike, vojskovo\u0111e i \u010dasnike vojske asirske,\n2:15 prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao \u0161to je naredio gospodar njegov: stotinu dvadeset tisu\u0107a ljudi i dvanaest tisu\u0107a strijelaca na konjima\n2:16 i svrsta ih kako se svrstavaju bojni redovi velika mno\u0161tva.\n2:17 Uze silan broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu\n2:18 i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon golemu koli\u010dinu zlata i srebra iz kraljeva dvora.\n2:19 Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica Nabukodonozorova prekrio sve lice zemlje na zapadu kolima, konjanicima i izabranim pje\u0161acima.\n2:20 Silno, izmije\u0161ano mno\u0161tvo, kao skakavci ili kopneni pijesak nebrojeni, i\u0111a\u0161e za njim.\n2:21 Krenu\u0161e iz Ninive i nakon tri dana hoda stigo\u0161e do ravnice Bektileta, pa se utabori\u0161e za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi nalijevo od Gornje Cilicije.\n2:22 Holoferno pokrenu svu vojsku, pje\u0161ake, konjanike i kola, pa se odande uputi prema planinskim predjelima.\n2:23 Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave su\u010delice pustinji, ju\u017eno od zemlje heleonske.\n2:24 Prije\u0111e Eufrat, pro\u0111e kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se nalaze na uzvisinama uzdu\u017e potoka Abrona, da bi izbio na more.\n2:25 Zauze podru\u010dje Cilicije, isje\u010de na komade sve one koji mu se opirahu i sti\u017ee do me\u0111a Jafata na jug, nasuprot Arabiji.\n2:26 Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im \u0161atore, ugrabi stada.\n2:27 Za \u017eetve \u017eita si\u0111e u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uni\u0161ti im stada i stoku, oplja\u010dka im gradove, opusto\u0161i polja i o\u0161tricom ma\u010da pobi sve mlado.\n2:28 Tada spopade strah i u\u017eas sve stanovnike obala Sidona i Tira, \u017eitelje Sura i Okine i sve \u017eitelje Jamnije. I gra\u0111ane koji su \u017eivjeli u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim.\n3:1 Posla\u0161e mu zbog toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i poru\u010di\u0161e:\n3:2 \"Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo ni\u010dice preda te: u\u010dini s nama \u0161to ti se prohtije.\n3:3 Evo ti na\u0161ih ku\u0107a, na\u0161ega kraja, \u017eitnih polja, stada, stoke: svi torovi na\u0161ih \u0161atora ovise samo o jednom tvome migu; slu\u017ei se svime kako ti se ushtije i kako ti se svidi.\n3:4 Evo, i na\u0161i su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji, samo do\u0111i i u\u010dini s njima \u0161to je dobro u o\u010dima tvojim.\"\n3:5 Ljudi do\u0111o\u0161e do Holoferna i saop\u0107i\u0161e mu te poruke.\n3:6 On si\u0111e s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvr\u0111enim gradovima te iz tih gradova unova\u010di posebno izabrane ljude kao pomo\u0107nu vojnicu.\n3:7 Gra\u0111ani i sav okoli\u0161 do\u010deka\u0161e ga s vijencima, plesovima i bubnjevima.\n3:8 Poru\u0161i on sve njihove uzvi\u0161ice, sravni sa zemljom svete gajeve njihove: bilo mu je najvelikodu\u0161nije dopu\u0161teno da razru\u0161i sva doma\u0107a bo\u017eanstva kako bi svi narodi \u010dastili samo Nabukodonozora i svi ga jezici i plemena zazivali kao Boga.\n3:9 Sti\u017ee tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je su\u010delice velikoj judejskoj ravni. Utabori se izme\u0111u Gebe i Skitopolisa i tu se zadr\u017ea cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku.\n4:1 Sinovi Izraelovi koji \u017eivljahu u Judeji do\u010du\u0161e \u0161to je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, u\u010dinio drugim narodima i kako je oplja\u010dkao i razorio hramove njihove;\n4:2 obuze ih neiskaziv strah od toga \u010dovjeka i po\u010de\u0161e strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga.\n4:3 Bjehu se tek vratili iz su\u017eanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, \u017ertvenik i Hram bili su posve\u0107eni poslije obe\u0161\u010da\u0161\u0107enja.\n4:4 Odasla\u0161e zbog toga glasnike na podru\u010dje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu.\n4:5 Prije svega zaposjedo\u0161e sve vrhove najvi\u0161ih brda, opasa\u0161e zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomila\u0161e hranu i opremu za vo\u0111enje rata, jer polja njihova bijahu istom po\u017eeta.\n4:6 Tada Joakim, veliki sve\u0107enik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smje\u0161ten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina,\n4:7 i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprije\u010diti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva \u010dovjeka mogla odjednom pro\u0107i.\n4:8 Sinovi Izraelovi u\u010dini\u0161e kako im je nalo\u017eio Joakim, veliki sve\u0107enik, i starje\u0161ine narodne koje \u017eivljahu u Jeruzalemu.\n4:9 Svaki Izraelac \u017earko podi\u017ee glas k Bogu i svi se ponizi\u0161e pred Bogom:\n4:10 oni i \u017eene njihove, i djeca, i \u017eivotinje, i prido\u0161lice, i pla\u0107enici i robovi no\u0161ahu kostrijet oko bokova.\n4:11 Svi Izraelci i \u017eene i djeca \u0161to \u017eivljahu u Jeruzalemu pado\u0161e ni\u010dice pred Hramom, posu\u0161e glavu pepelom i prostrije\u0161e kostrijet pred Gospoda:\n4:12 opasa\u0161e vre\u0107ama i \u017ertvenik i zazivahu \u017earko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove \u017eene u ropstvo, njihove gradove i ba\u0161tinu njihovu ru\u0161enju a sveti\u0161ta njihova obe\u0161\u010da\u0161\u0107enju, pogrdi i ruglu pogana.\n4:13 Bog usli\u0161a glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Sveti\u0161tem Boga Svevladara.\n4:14 Veliki sve\u0107enik Joakim, sve\u0107enici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu slu\u017eili, vezav\u0161i kostrijet oko bokova, prinosili su svakida\u0161nje \u017ertve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka;\n4:15 posuv\u0161i pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.\n5:1 Izvijesti\u0161e Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najvi\u0161ih planina te postavili prepreke u predjelima \u0161to se nalaze u ravnici.\n5:2 On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovo\u0111e amonske, sve primorske namjesnike\n5:3 pa im kaza: \"Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima \u017eivi? Kolika je vojska njegova? U \u010demu je snaga njegova i mo\u0107 njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom?\n5:4 Za\u0161to je me\u0111u svima koji \u017eive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo do\u0111e u susret?\"\n5:5 Odgovori mu Ahior, vo\u0111a svih sinova Amonovih: \"Poslu\u0161aj, moj gospodaru, rije\u010di iz usta sluge svoga: ja \u0107u te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smje\u0161ten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; ne\u0107e iza\u0107i la\u017e iz usta sluge tvoga.\n5:6 Narod taj potje\u010de od Kaldejaca.\n5:7 Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se dr\u017ee bogova otaca svojih koji su \u017eivjeli u zemlji kaldejskoj.\n5:8 Skrenu\u0161e dakle s puta otaca svojih pa po\u010de\u0161e \u0161tovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloni\u0161e se u Mezopotamiju i tu se dugo zadr\u017ea\u0161e.\n5:9 Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivali\u0161te i odu u zemlju Kanaan; naseli\u0161e se ondje te ima\u0111ahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke.\n5:10 Spusti\u0161e se poslije u Egipat, jer glad bija\u0161e pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu \u010dime hraniti. Porasto\u0161e u sna\u017eno mno\u0161tvo; rodu njihovu ne bija\u0161e broja.\n5:11 Ali se kralj Egipta di\u017ee na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i u\u010dini robovima.\n5:12 Onda oni zavapi\u0161e Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egip\u0107ani otjera\u0161e od sebe.\n5:13 Bog pred njima isu\u0161i Crveno more\n5:14 i prevede ih preko Sinaja i Kade\u0161 Barne. Oni odbi\u0161e od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje,\n5:15 smjesti\u0161e se na podru\u010dju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebi\u0161e sve He\u0161bonce. Prije\u0111o\u0161e preko Jordana i dobi\u0161e u nasljedstvo sav planinski kraj;\n5:16 istjera\u0161e Kanaanca, Peri\u017eanina, Jebusejca, Sihemca i sve Girga\u0161ane i tu obitavahu mnogo vremena.\n5:17 Dok ne sagrije\u0161i\u0161e protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda;\n5:18 ali kad se udalji\u0161e od puta \u0161to im ga on bija\u0161e nazna\u010dio, u mnogim ratovima pretrpje\u0161e u\u017easna razaranja, zato\u010di\u0161e ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im ote\u0161e neprijatelji njihovi.\n5:19 Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspe\u0161e se iz raznih krajeva kamo bijahu raspr\u0161eni i ponovo zauze\u0161e Jeruzalem, gdje se nalazi Sveti\u0161te njihovo, i smjesti\u0161e se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli.\n5:20 Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u \u010demu zastranio, je li sagrije\u0161io Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda mo\u017eemo krenuti na nj i pokoriti ga;\n5:21 ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer \u0107e ih Bog njihov \u0161tititi, a mi \u0107emo biti na ruglo svoj zemlji.\"\n5:22 Kada Ahior zavr\u0161i tu besjedu, stado\u0161e rogoboriti oni koji su okru\u017eivali \u0161ator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tra\u017eili su da ga raskomadaju:\n5:23 \"Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni mo\u0107i ni snage za \u017ee\u0161\u0107u bitku.\n5:24 Krenimo, dakle! Oni \u0107e biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!\"\n6:1 Po\u0161to je utihnula buka onih koji su se skupili na vije\u0107anje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazo\u010dnosti svega naroda razli\u010dita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru:\n6:2 \"Tko si ti, Ahiore, ti i pla\u0107enici Efrajimovi, da danas ovako prorokuje\u0161 me\u0111u nama i savjetuje\u0161 da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio \u0161tit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On \u0107e poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov ne\u0107e spasiti.\n6:3 Mi, sluge kraljeve, mi \u0107emo ih smrviti kao jednog \u010dovjeka. Ne\u0107e izdr\u017eati \u017eestine na\u0161ega konjani\u0161tva.\n6:4 Njime \u0107emo ih zdrobiti. Brda \u0107e se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Ne\u0107e se ni odr\u017eati pred nama, svi \u0107e izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rije\u010di njegove ne\u0107e ostati neispunjene.\n6:5 A ti, Ahiore, pla\u0107eni\u010de amonski, koji si tako govorio u dan izopa\u010denosti svoje, ne\u0107e\u0161 vi\u0161e gledati moga lica od dana\u0161njeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta.\n6:6 Tada \u0107e gvo\u017e\u0111e mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti \u0107e\u0161 pasti me\u0111u ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega.\n6:7 Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova:\n6:8 ne\u0107e\u0161 poginuti dok ne bude\u0161 zatrt s njima.\n6:9 Ako u srcu svome gaji\u0161 nadu da ne\u0107e biti osvojeni, za\u0161to onda tvoje lice pokazuje toliku utu\u010denost? Rekoh: nijedna od rije\u010di mojih ne\u0107e ostati neispunjena.\"\n6:10 Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u \u0161atoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih.\n6:11 Njegove ga sluge uhvati\u0161e, odvedo\u0161e izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedo\u0161e ga prema brdima i dovedo\u0161e na izvore koji se nalaze pod Betulijom.\n6:12 Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvati\u0161e oru\u017eje, izi\u0111o\u0161e iz grada prema vrhu brda, a pra\u0107ari zauze\u0161e put \u0161to se tuda uspinje i po\u010de\u0161e bacati kamenice na njih da im sprije\u010de penjanje.\n6:13 Oni se onda skloni\u0161e pod brdo, sveza\u0161e Ahiora i ostavi\u0161e ga na podno\u017eju brda, pa se vrati\u0161e svome gospodaru.\n6:14 Si\u0161av\u0161i iz svoga grada, sinovi Izraelovi pri\u0111o\u0161e mu, odveza\u0161e ga i odvedo\u0161e u Betuliju i dovedo\u0161e pred gradske glavare.\n6:15 Tih dana vr\u0161ili su tu du\u017enost Ozija, sin Mihin od plemena \u0160imunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov.\n6:16 Dozva\u0161e gradske starje\u0161ine, ali do\u0111o\u0161e na zbor i svi mladi\u0107i i \u017eene. Postavi\u0161e Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati \u0161to to bija\u0161e s njim.\n6:17 Ahior ih izvijesti o svemu \u0161to je re\u010deno na Holofernovu vije\u0107anju: \u0161to je sam kazao vo\u0111ama Asurovim i \u0161to je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova.\n6:18 Tada narod pade ni\u010dice, iskaza \u0161tovanje Bogu svome i zavapi:\n6:19 \"Gospode, Bo\u017ee nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda na\u0161ega i obazri se danas na lica sebi posve\u0107enih!\"\n6:20 Potom utje\u0161i\u0161e Ahiora i pohvali\u0161e ga.\n6:21 Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starje\u0161inama gozbu. Svu no\u0107 dozivahu u pomo\u0107 Boga Izraelova.\n7:1 Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridru\u017eili u savezni\u0161tvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove \u0161to vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih.\n7:2 Toga istog dana krenu\u0161e svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisu\u0107a pje\u0161aka i dvanaest tisu\u0107a konjanika, ne broje\u0107i opremu i golemo mno\u0161tvo ljudi koji su i\u0161li pje\u0161ke me\u0111u njima.\n7:3 Utabori\u0161e se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauze\u0161e prostor u \u0161irinu od Dotaina do Belbaima, a u du\u017einu od Betulije do Kimona, koji se nalazi su\u010delice Ezdrelonu.\n7:4 Kada sinovi Izraelovi vidje\u0161e sve to mno\u0161tvo, u strahu po\u010de\u0161e govoriti me\u0111u sobom: \"Ovi \u0107e potamaniti sve na zemlji! Ni najvi\u0161e planine, ni klanci, ni bregovi ne\u0107e izdr\u017eati pod njihovom te\u017einom.\"\n7:5 Svaki pograbi oru\u017eje; upaliv\u0161i lu\u010di na svojim kulama, ostado\u0161e na stra\u017ei svu onu no\u0107.\n7:6 Ujutro izvede Holoferno sve konjani\u0161tvo pred o\u010di sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji;\n7:7 podvr\u017ee budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretra\u017ei sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojni\u010dke stra\u017ee pa se onda vrati k vojsci svojoj.\n7:8 Do\u0111o\u0161e k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve vo\u0111e naroda moapskoga i vojskovo\u0111e obalnih krajeva te reko\u0161e:\n7:9 \"Neka poslu\u0161a na\u0161 gospodar nekoliko na\u0161ih rije\u010di da ne bi pretrpio poraz vojske svoje.\n7:10 Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima \u017eivi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda.\n7:11 Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa ne\u0107e poginuti ni jedan \u010dovjek koji pripada tvome narodu.\n7:12 Ostani u svome taboru \u010duvaju\u0107i bri\u017eno svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku.\n7:13 Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. \u017de\u0111a \u0107e ih skon\u010dati i oni \u0107e predati grad. Mi \u0107emo se onda sa svojim \u010detama popeti na obli\u017enje gorske uzvisine pa na njima postaviti stra\u017eu da ni jedan \u010dovjek ne iza\u0111e iz grada.\n7:14 Glad \u0107e umoriti njih i njihove \u017eene i njihovu djecu, pa jo\u0161 prije nego ih sasije\u010demo ma\u010dem, le\u017eat \u0107e onemo\u0107ali po trgovima boravi\u0161ta svoga.\n7:15 Tada \u0107e\u0161 im groznom odmazdom platiti \u0161to se pobuni\u0161e i ne izi\u0111o\u0161e ti s mirom u susret.\"\n7:16 Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da u\u010dine kako su ga svjetovali.\n7:17 Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisu\u0107a Asiraca pa se utabori u podolju, zauzev\u0161i nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih.\n7:18 Prema uzvisinama krenu\u0161e sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stado\u0161e u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle posla\u0161e jedan dio prema jugoistoku, su\u010delice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; \u0161atori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvore\u0107i golemo mno\u0161tvo.\n7:19 Sinovi Izraelovi podigo\u0161e glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga \u0161to bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izma\u0107i.\n7:20 Trideset se i \u010detiri dana nalazila oko njih asirska sila: pje\u0161aci, vojni\u010dka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima,\n7:21 a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za pi\u0107e davala na mjeru.\n7:22 Djeca im bijahu iznemogla, \u017eene im i mladi\u0107i padali u nesvijest od \u017ee\u0111e: le\u017eali su po gradskim trgovima ili u ku\u0107ama, nisu vi\u0161e imali snage.\n7:23 Tada sav narod, mladi\u0107i, \u017eene i djeca odo\u0161e k Oziji i gradskim upravlja\u010dima i povika\u0161e i reko\u0161e pred svim starje\u0161inama:\n7:24 \"Neka Bog sudi izme\u0111u vas i nas zbog velike nepravde koju ste po\u010dinili na \u0161tetu na\u0161u jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima.\n7:25 Sad nam nema vi\u0161e pomo\u0107i niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od \u017ee\u0111e i posvema\u0161nje iscrpljenosti.\n7:26 A sada ih pozovite i predajte sav grad plja\u010dki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove.\n7:27 Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit \u0107emo, dodu\u0161e, njihovi robovi, ali \u0107emo sa\u010duvati \u017eivote i ne\u0107emo ro\u0111enim o\u010dima gledati smrt djece svoje niti kako nam \u017eene i djeca ispu\u0161taju du\u0161u.\n7:28 U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca na\u0161ih, koji nas je kaznio zbog grijeha na\u0161ih i poradi prijestupa otaca na\u0161ih, zaklinjemo vas da jo\u0161 danas izvr\u0161ite \u0161to smo vam kazali.\"\n7:29 Usred zbora nasta sveop\u0107i pla\u010d i svi glasno zavapi\u0161e Gospodu Bogu.\n7:30 Ozija im upravi rije\u010d: \"Budite hrabri, bra\u0107o, ustrajmo jo\u0161 pet dana, za kojih \u0107e Gospod Bog na\u0161 izliti na nas milost svoju: zacijelo nas ne\u0107e napustiti zauvijek.\n7:31 Pro\u0111e li tih pet dana bez ikakve pomo\u0107i, izvr\u0161it \u0107u \u0161to tra\u017eite.\"\n7:32 Potom otpusti narod, svakoga u njegovu \u010detvrt. Ljudi odo\u0161e na zidove i kule svoga grada, a \u017eene i djecu posla\u0161e njihovim ku\u0107ama. Ali u gradu bijahu krajnje poti\u0161teni.\n8:1 Tih dana sve je to \u010dula Judita, k\u0107i Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.\n8:2 Njezin mu\u017e Mana\u0161e, iz istoga plemena i obitelji, bje\u0161e umro za \u017eetve je\u010dma.\n8:3 Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sun\u010danica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopa\u0161e ga do njegovih otaca u polju \u0161to se nalazi na pola puta izme\u0111u Dotaina i Balamona.\n8:4 Judita odonda \u017eivlja\u0161e kao udovica ve\u0107 tri godine i \u010detiri mjeseca.\n8:5 Na\u010dinila je sebi sobu na ravnome ku\u0107nom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovi\u010dke.\n8:6 Postila je sve dane udovi\u0161tva svoga, osim uo\u010di subote i za samih subota, uo\u010di mla\u0111aka i za samih mla\u0111aka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.\n8:7 Bila je lijepa i nao\u010dita. Njezin mu\u017e Mana\u0161e bija\u0161e joj ostavio zlata i srebra, slugu i slu\u0161kinja, stoke i zemlji\u0161ta, i tako je \u017eivjela.\n8:8 Ne bija\u0161e nikoga koji bi kazao \u0161to ru\u017eno o njoj, jer je bila jako bogobojazna.\n8:9 Do\u010dula je dakle krute rije\u010di koje puk, zapav\u0161i u malodu\u0161je zato \u0161to je nestalo vode, bija\u0161e upravio gradskom starje\u0161ini, a doznala je i sve \u0161to je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da \u0107e do pet dana predati grad Asircima.\n8:10 Posla tada slu\u0161kinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starje\u0161ine Habrisa i Harmisa.\n8:11 Do\u0111o\u0161e oni k njoj, a ona im kaza: \"Poslu\u0161ajte me, glavari Betulije! Nije ba\u0161 valjan govor \u0161to ste ga odr\u017eali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izme\u0111u Boga i vas i rekli da \u0107ete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odre\u0111enom roku ne pomogne.\n8:12 A tko ste vi da danas isku\u0161avate Boga i postavljate se iznad Boga me\u0111u ljudima?\n8:13 Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako ne\u0107ete razumjeti ni\u0161ta dovijeka.\n8:14 Ako ne uspijevate istra\u017eiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono \u0161to prolazi ljudskom mi\u0161lju, kako \u0107ete doku\u010diti Boga koji je stvorio sve to? Kako \u0107ete istra\u017eiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, bra\u0107o, nemojte ljutiti Gospoda Boga na\u0161ega!\n8:15 Jer ako nam i ne htjedne prisko\u010diti u pomo\u0107 u ovih pet dana, ipak nas mo\u017ee za\u0161tititi ali i zatrti, i to nao\u010digled neprijatelja na\u0161ih, u one dane kad mu se svidi.\n8:16 Prema tome, ne tra\u017eite odluke Gospoda Boga na\u0161ega, jer Bog nije \u010dovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin \u010dovje\u010dji komu biste mogli nare\u0111ivati.\n8:17 Zbog toga, o\u010dekuju\u0107i spas koji mo\u017ee do\u0107i od njega, dozivajmo ga u pomo\u0107, i on \u0107e poslu\u0161ati glas na\u0161, bude li mu to drago.\n8:18 Jer u na\u0161im pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u na\u0161emu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi \u0161tovali bo\u0161tva na\u010dinjena rukama, kao \u0161to je bivalo u prija\u0161nja vremena.\n8:19 Zato su o\u010devi na\u0161i bili predani ma\u010du, bili su plja\u010dkani i do\u017eivjeli velike poraze od neprijatelja.\n8:20 Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da ne\u0107e napustiti ni nas ni ikoga od na\u0161eg plemena.\n8:21 Jer budemo li osvojeni mi, bit \u0107e osvojena i sva Judeja i oplja\u010dkano na\u0161e Sveti\u0161te, a on \u0107e to obe\u0161\u010da\u0161\u0107enje osvetiti na\u0161om krvlju.\n8:22 Pokolj bra\u0107e na\u0161e, tjeranje svega naroda u progonstvo i opusto\u0161enje ba\u0161tine na\u0161e oborit \u0107e na glavu na\u0161u me\u0111u poganima me\u0111u kojima \u0107emo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za na\u0161e gospodare,\n8:23 jer se na\u0161e ropstvo ne\u0107e pretvoriti u naklonost nego \u0107e ga Gospod Bog na\u0161 pretvoriti u porugu.\n8:24 Stoga, bra\u0107o, poka\u017eimo svojoj bra\u0107i da od nas zavisi \u017eivot njihov te da Sveti\u0161te, Hram i \u017ertvenik po\u010divaju na nama.\n8:25 Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu na\u0161emu \u0161to nas isku\u0161ava kao \u0161to je isku\u0161avao i o\u010deve na\u0161e.\n8:26 Sjetite se kako je \u010dinio s Abrahamom, kako je isku\u0161avao Izaka, \u0161to se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka.\n8:27 Jer kako je isku\u0161avao njih da bi isku\u0161ao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog isku\u0161ava one koji su mu blizu.\"\n8:28 Ozija joj odgovori: \"Sve \u0161to si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se ne\u0107e usprotiviti tvojim rije\u010dima.\n8:29 Jer tvoja se mudrost ne o\u010ditova tek danas: jo\u0161 od po\u010detka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!\n8:30 Ali puk trpi u\u017easno od \u017ee\u0111e, pa nas je prisilio da izvr\u0161imo ono \u0161to smo obe\u0107ali i da se zakunemo zakletvom koje ne\u0107emo prekr\u0161iti.\n8:31 Sada, budu\u0107i da si ti pobo\u017ena \u017eena, moli se za nas, a Gospod \u0107e poslati ki\u0161u i napuniti na\u0161e \u010datrnje da ne izginemo.\"\n8:32 Odgovori im Judita: \"Poslu\u0161ajte me! Izvest \u0107u djelo o kojemu \u0107e spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje me\u0111u sinovima na\u0161eg naroda.\n8:33 Budite no\u0107as na gradskim vratima da mognem izi\u0107i sa svojom slu\u0161kinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod \u0107e rukom mojom donijeti spas Izraelu.\n8:34 Ne tra\u017eite da vam ka\u017eem \u0161to sam namjerila. Ne\u0107u vam odati ni\u0161ta dok ne bude izvr\u0161eno ono \u0161to sam odlu\u010dila u\u010diniti.\"\n8:35 Ozija i prvaci reko\u0161e joj: \"Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogne\u0161 osvetiti neprijateljima na\u0161im!\"\n8:36 Izi\u0161av\u0161i odande, vrati\u0161e se na svoja mjesta.\n9:1 Tada Judita pade ni\u010dice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Bo\u017ejem, prinosili ve\u010dernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i re\u010de:\n9:2 \"O Gospode, Bo\u017ee oca moga \u0160imuna, komu si ruku naoru\u017eao ma\u010dem da se osveti tu\u0111incima koji bijahu radi sramote odrije\u0161ili pas jedne djevice, obna\u017eili njezin bok da je okaljaju i obe\u0161\u010dastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno u\u010dinili.\n9:3 I zato si predao pokolju vo\u0111e njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i posti\u0111enu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.\n9:4 Predao si \u017eene njihove plijenu, a k\u0107eri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena me\u0111u tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, u\u017easavali se nad obe\u0161\u010da\u0161\u0107enjem svoje krvi i zvali te u pomo\u0107. O Bo\u017ee, moj Bo\u017ee, poslu\u0161aj i mene udovicu.\n9:5 Ti si sazdao i ono \u0161to je bilo prije i \u0161to \u0107e biti poslije. Ti si zamislio i sada\u0161njost i budu\u0107nost i sve se dogodilo \u0161to si umom zasnovao.\n9:6 \u0160to si nakanio, do\u0161lo je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predvi\u0111ene.\n9:7 Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsno\u0107e pje\u0161aka svojih, uzdaju se u \u0161tit, koplje, luk, pra\u0107ku i ne\u0107e da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.\n9:8 Gospod je tvoje ime. Ti im skr\u0161i snagu mo\u0107i svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obe\u0161\u010daste tvoje Sveti\u0161te, da okaljaju \u0160ator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da \u017eeljezom raznesu uglove \u017ertvenika tvoga.\n9:9 Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udovi\u010dku ruku oja\u010daj za naumljeno djelo.\n9:10 Pogodi zamamno\u0161\u0107u mojih usana roba s vo\u0111om, a vo\u0111u s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne \u017eene.\n9:11 Tvoja snaga nije u mno\u0161tvu niti mo\u0107 tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomo\u0107nik si malenih, potporanj slabih, uto\u010di\u0161te napu\u0161tenih, spasitelj o\u010dajnih.\n9:12 Doista, Bo\u017ee oca moga, Bo\u017ee ba\u0161tine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvor\u010de voda, kralju svega stvorenja, usli\u0161aj molitvu moju!\n9:13 Daj mi zamamnu rije\u010d koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i ku\u0107e sinova tvojih.\n9:14 U\u010dini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake mo\u0107i i snage, i da osim tebe nema drugoga za\u0161titnika rodu Izraelovu!\"\n10:1 Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je zavr\u0161ila svoju molitvu,\n10:2 ustade gdje bija\u0161e pala ni\u010dice, dozva svoju slu\u0161kinju i si\u0111e u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje.\n10:3 Svu\u010de sa sebe kostrijet, skide udovi\u010dke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom ma\u0161\u0107u, po\u010de\u0161lja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sve\u010dane haljine u koje se odijevala dok je jo\u0161 \u017eivio mu\u017e njezin Mana\u0161e.\n10:4 Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, nau\u0161nice i sav nakit: uresi se \u0161to je mogla ljep\u0161e da bi o\u010darala o\u010di ljudi koji je budu gledali.\n10:5 Slu\u0161kinji preda mijeh vina i vr\u010d ulja, napuni dvoja\u010de je\u010dmenom ka\u0161om, poga\u010dama suhoga vo\u0107a i \u010distim hljebovima; sve to slo\u017ei i stavi na nju.\n10:6 Uputi\u0161e se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu na\u0111o\u0161e Oziju s gradskim starje\u0161inama Habrisom i Harmisom.\n10:7 Kad ovi ugleda\u0161e Juditu preobra\u017eena lica i u onome ruhu, zadivi\u0161e se ljepoti njezinoj pa \u0107e joj:\n10:8 \"Bog otaca na\u0161ih udijelio ti milost i dao ti da uspje\u0161no izvede\u0161 \u0161to si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvi\u0161enje Jeruzalema.\"\n10:9 Judita se pokloni Bogu, a njima re\u010de: \"Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izi\u0107i \u0107u i izvesti \u0161to ste kazali.\" Oni naredi\u0161e stra\u017ei da otvori vrata kako je zatra\u017eila.\n10:10 Otvori\u0161e joj, pa Judita izi\u0111e sa slu\u0161kinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spu\u0161tala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je vi\u0161e nisu vidjeli.\n10:11 Dok su i\u0161le ravno podoljem, sreto\u0161e je asirske predstra\u017ee.\n10:12 Zaustavi\u0161e je i upita\u0161e: \"Kojemu narodu pripada\u0161? Odakle dolazi\u0161 i kamo ide\u0161?\" Ona odgovori: \"K\u0107i sam Hebrejaca i bje\u017eim od njih, jer \u0107e vam se uskoro predati da vam budu hrana.\n10:13 Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku va\u0161e vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat \u0107u mu put kojim \u0107e morati po\u0107i da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog \u010dovjeka, ni jedne \u017eive du\u0161e.\"\n10:14 Dok su ti ljudi slu\u0161ali rije\u010di njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Reko\u0161e joj:\n10:15 \"Spasila si svoj \u017eivot po\u017euriv\u0161i se da si\u0111e\u0161 k na\u0161em gospodaru. Sada idi njegovu \u0161atoru: nas nekolicina pratit \u0107emo te dok te ne predamo u ruke njegove.\n10:16 Kada se bude\u0161 na\u0161la pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono \u0161to si kazala i on \u0107e s tobom postupati dobro.\"\n10:17 Izabra\u0161e izme\u0111u sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i slu\u0161kinji njezinoj, pa ih dovedo\u0161e do Holofernova \u0161atora.\n10:18 U taboru se sve uskome\u0161alo: vijest o Juditinu dolasku po\u0111e od usta do usta po svim \u0161atorima. Do\u0111o\u0161e ljudi i poreda\u0161e se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim \u0161atorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao.\n10:19 Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: \"Tko mo\u017ee prezreti narod koji ima takve \u017eene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u \u017eivotu i jednog \u010dovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri op\u010diniti sav svijet.\"\n10:20 Holofernove stra\u017ee i dvorjanici njegovi izi\u0111o\u0161e i uvedo\u0161e Juditu u \u0161ator.\n10:21 Holoferno je po\u010divao na le\u017ealjci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja.\n10:22 Izvijesti\u0161e ga o dolasku njezinu i on izi\u0111e na \u0161atorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.\n10:23 Kad se Judita na\u0111e pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadivi\u0161e ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuv\u0161i ni\u010dice. Sluge je Holofernove podigo\u0161e.\n11:1 Kaza joj tada Holoferno: \"Budi hrabra, \u017eeno! Ne pla\u0161i se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odlu\u010di\u0161e slu\u017eiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje.\n11:2 Pa da me i tvoj narod koji \u017eivi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili.\n11:3 Nego, sada mi reci za\u0161to si pobjegla od njih a do\u0161la k nama. Do\u0161la si da se spasi\u0161! Hrabro, \u017eivot \u0107e ti biti po\u0161te\u0111en no\u0107as a i poslije.\n11:4 Nitko ti ne\u0107e nanijeti zla, nego \u0107e se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora.\"\n11:5 Judita mu odgovori: \"Poslu\u0161aj rije\u010di robinje svoje. Neka slu\u0161kinji tvojoj bude dopu\u0161teno govoriti s tobom: ne\u0107u no\u0107as govoriti la\u017ei svome gospodaru.\n11:6 Bude\u0161 li slijedio savjete slu\u0161kinje svoje, Bog \u0107e ti pomo\u0107i sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj ne\u0107e biti razo\u010daran sa svojih pothvata.\n11:7 Neka \u017eivi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka \u017eivi mo\u0107 onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako \u017eivo bi\u0107e! Pomo\u0107u tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljuju\u0107i vrijednosti tvojoj, i divlje i doma\u0107e \u017eivotinje i ptice nebeske: sve \u017eivi samo za Nabukodonozora i svu ku\u0107u njegovu.\n11:8 Do\u010duli smo ve\u0107 i za razboritost i za o\u0161troumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umije\u0107u.\n11:9 Doznali smo i za govor \u0161to ga je Ahior izgovorio na tvome vije\u0107anju; budu\u0107i da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve \u0161to je rekao pred tobom.\n11:10 A sada, mo\u0107ni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne mo\u017ee se rod na\u0161 progoniti niti ga mo\u017ee dohvatiti ma\u010d, osim ako sagrije\u0161i Bogu svome.\n11:11 Ali da moj gospodar ne bi ostao razo\u010daran i proma\u0161io u svome pothvatu, past \u0107e na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga po\u010diniv\u0161i bezakonje.\n11:12 Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odlu\u010di\u0161e da jedu \u0161to im je Bog zakonima zabranio.\n11:13 \u010cak su naumili potro\u0161iti prvine \u017eita i desetine vina i ulja, \u010duvane i namijenjene sve\u0107enicima koji u Jeruzalemu slu\u017ee Boga na\u0161ega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.\n11:14 Otpravili su u Jeruzalem, budu\u0107i da i tamo\u0161nji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopu\u0161tenje od Vije\u0107a starje\u0161ina.\n11:15 \u010cim im stigne dopu\u0161tenje te izvr\u0161e svoj naum, toga istog dana bit \u0107e ti predani na uni\u0161tenje.\n11:16 Kada sam ja, slu\u0161kinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu \u0107e se za\u010duditi sva zemlja kada za nj \u010duje.\n11:17 Jer slu\u0161kinja je tvoja pobo\u017ena i \u0161tuje Boga nebeskoga i dan i no\u0107, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja \u0107e slu\u0161kinja samo zatra\u017eiti da mo\u017ee no\u0107u oti\u0107i prema dolini. Ondje \u0107u moliti Boga, pa \u0107e mi kazati kada oni po\u010dine grijeh.\n11:18 Zatim \u0107u se vratiti i tebe obavijestiti, i ti \u0107e\u0161 tada iza\u0107i sa svom vojskom. Me\u0111u njima ne\u0107e biti nikoga da ti se odupre.\n11:19 Odvest \u0107u te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit \u0107u usred njega prijestolje tvoje. Ti \u0107e\u0161 ih tjerati pred sobom kao \u0161to se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom ne\u0107e zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam.\"\n11:20 Te se rije\u010di svidje\u0161e Holofernu i svima njegovim slugama. Zadivi\u0161e se mudrosti njezinoj te uzviknu\u0161e:\n11:21 \"Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudro\u0161\u0107u razlaganja.\"\n11:22 A Holoferno joj re\u010de: \"Dobro je u\u010dinio Bog \u0161to te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne mo\u0107, a propast onima koji su prezreli moga gospodara.\n11:23 A ti si plemenita izgledom i lijepo zbori\u0161. Bude\u0161 li sve u\u010dinila kao \u0161to si kazala, tvoj Bog postat \u0107e i moj Bog, a ti \u0107e\u0161 provoditi svoje dane u pala\u010di kralja Nabukodonozora i bit \u0107e\u0161 slavna na svoj zemlji.\"\n12:1 Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posu\u0111e i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova.\n12:2 Ali Judita odgovori: \"Ne\u0107u toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo prire\u0111uje od onoga \u0161to sam donijela sa sobom.\"\n12:3 Holoferno je zapita: \"Kad ti ponestane \u0161to ima\u0161 uza se, odakle \u0107emo ti davati takva jela kad me\u0111u nama nema nikoga od tvoga roda?\"\n12:4 Judita odgovori: \"\u017divota mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja ne\u0107e ni utro\u0161iti \u0161to je sa sobom donijela, a Gospod \u0107e ve\u0107 rukom njezinom izvesti \u0161to je odlu\u010dio.\"\n12:5 Onda je sluge Holofernove odvedo\u0161e u \u0161ator. Spavala je do pono\u0107i. Ustade o jutarnjoj stra\u017ei.\n12:6 Poru\u010di Holofernu: \"Neka gospodar moj dopusti da slu\u0161kinja njegova izi\u0111e radi molitve.\"\n12:7 Holoferno naredi svojim stra\u017earima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. No\u0107u je i\u0161la u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru.\n12:8 Kad bi tako izi\u0161la, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina.\n12:9 Vrativ\u0161i se \u010dista, zadr\u017eala bi se u \u0161atoru dok joj ne bi nave\u010der priredili jelo.\n12:10 \u010cetvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje \u010dasnike. Ne pozva nikoga od posluge.\n12:11 Re\u010de dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: \"Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da do\u0111e jesti i piti s nama.\n12:12 Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu \u017eenu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat \u0107e nam se.\"\n12:13 Bagoa iza\u0111e od Holoferna, u\u0111e k njoj i re\u010de joj: \"Neka ljepojka ne oklijeva do\u0107i k mome gospodaru da bude \u010da\u0161\u0107ena u njegovoj nazo\u010dnosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih k\u0107eri koje \u017eive u dvoru Nabukodonozorovu.\"\n12:14 Judita mu odgovori: \"Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? U\u010dinit \u0107u smjesta sve \u0161to je drago oku njegovu. Bit \u0107e mi to radost sve do smrti.\"\n12:15 Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim \u017eenskim uresima. Slu\u0161kinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske ko\u017ee koje je dobila od Bagoe za svakida\u0161nju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje.\n12:16 Judita u\u0111e i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, du\u0161a mu se uznemiri i spopade ga ognjena \u017eudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede.\n12:17 Kaza joj Holoferno: \"D\u00d3e pij i veseli se s nama!\"\n12:18 Judita odgovori: \"Ho\u0107u, pit \u0107u, gospodaru, jer osje\u0107am da je danas moj \u017eivot tako velik kako nije bio nikada od moga ro\u0111enja.\"\n12:19 Uzela je, jela je i pila pred njim \u0161to joj njezina slu\u0161kinja bija\u0161e priredila.\n12:20 Holoferno je u\u017eivao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u \u017eivotu.\n13:1 A uve\u010der se \u010dasnici brzo povuko\u0161e. Bagoa zatvori \u0161ator izvana, po\u0161to je otpravio od svoga gospodara one koji su se jo\u0161 ondje nalazili. Svi odo\u0161e na po\u010dinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila.\n13:2 Juditu ostavi\u0161e samu u \u0161atoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bija\u0161e potpuno svladalo.\n13:3 Judita je naredila svojoj slu\u0161kinji da je \u010deka pred lo\u017enicom kao i svakog dana. Rekla je da \u0107e iza\u0107i na molitvu. Tako je kazala i Bagoi.\n13:4 Svi bijahu oti\u0161li od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u lo\u017enici. Judita, stoje\u0107i kraj Holofernove postelje, re\u010de u srcu svom: \"Gospode, Bo\u017ee svake sile, svrni u ovome \u010dasu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodi\u010di Jeruzalem!\n13:5 Ovo je pravi \u010das da se pobrine\u0161 za svoju ba\u0161tinu i ostvari\u0161 moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas.\"\n13:6 Pri\u0111e stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov ma\u010d.\n13:7 Zatim, primaknuv\u0161i se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: \"Gospodine Bo\u017ee Izraelov, oja\u010daj me danas!\"\n13:8 I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu.\n13:9 Njegov trup potom otkotrlja s le\u017eaja i str\u017ee zastor sa stupova. Malo kasnije izi\u0111e i glavu Holofernovu predade slu\u0161kinji.\n13:10 Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po obi\u010daju, izi\u0111o\u0161e na molitvu. Pre\u0161av\u0161i tabor, zaokru\u017ei\u0161e ono podolje, pope\u0161e se na uzvisinu Betulije i do\u0111o\u0161e pod njezina vrata.\n13:11 Judita se javi jo\u0161 izdaleka stra\u017ei na vratima: \"Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog na\u0161 da izvede juna\u0161tvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao \u0161to je u\u010dinio i danas.\"\n13:12 Kako gra\u0111ani za\u010du\u0161e njezin glas, po\u017euri\u0161e se do vrata svoga grada i pozva\u0161e starje\u0161ine gradske.\n13:13 Str\u010da\u0161e se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvori\u0161e vrata, primi\u0161e ih, zapali\u0161e vatru da se vide i okru\u017ei\u0161e ih.\n13:14 Judita im jakim glasom kaza: \"Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje ku\u0107i Izraelovoj nego je mojom rukom no\u0107as potukao neprijatelje na\u0161e.\"\n13:15 Izvadiv\u0161i glavu iz torbe, pokaza im je i re\u010de: \"Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je le\u017eao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne \u017eene!\n13:16 Neka \u017eivi Gospodin koji me za\u0161titio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgrije\u0161io sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao.\"\n13:17 Puk, sav izvan sebe, pade ni\u010dice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: \"Blagoslovljen da si, Bo\u017ee na\u0161, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!\"\n13:18 Ozija joj kaza: \"Blagoslovljena bila, k\u0107eri, od Boga Svevi\u0161njega vi\u0161e od svih drugih \u017eena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsije\u010de\u0161 glavu vo\u0111i neprijatelja na\u0161ih!\n13:19 Jer tvoje pouzdanje ne\u0107e biti izbrisano iz srdaca ljudi nego \u0107e se oni dovijeka sje\u0107ati Bo\u017eje mo\u0107i.\n13:20 Neka Bog u\u010dini da to bude na tvoju vje\u010dnu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi poni\u017een na\u0161 rod, nisi \u0161tedjela \u017eivota svoga, nego si sprije\u010dila na\u0161u propast \u017eive\u0107i pravedno pred na\u0161im Bogom!\" A sav narod nadoda: \"Amen! Amen!\"\n14:1 Judita im re\u010de: \"Poslu\u0161ajte me, bra\u0107o! Uzmite ovu glavu i objesite je na kruni\u0161te na\u0161ih zidina.\n14:2 \u010cim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko ma\u0161i svog oru\u017eja i svi hrabri mu\u017eevi neka iza\u0111u iz grada. Izabrat \u0107ete im vo\u0111u kao da tobo\u017ee ho\u0107ete si\u0107i u ravnicu, na asirske predstra\u017ee. Ali ne\u0107ete si\u0107i.\n14:3 Oni \u0107e pograbiti svoje oru\u017eje, oti\u0107i \u0107e u tabor i probudit \u0107e zapovjednike asirske vojske. Zajedno \u0107e otr\u010dati k Holofernovu \u0161atoru, i kad Holoferna ne na\u0111u, spopast \u0107e ih u\u017eas i pobje\u0107i \u0107e ispred vas.\n14:4 Vi i svi koji \u017eive u granicama Izraela, progonite ih i uni\u0161tite na putu njihova uzmaka.\n14:5 Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim o\u010dima prepozna onoga koji je prezreo ku\u0107u Izraelovu a njega poslao k nama u smrt.\"\n14:6 Pozva\u0161e Ahiora iz Ozijine ku\u0107e. Kako do\u0111e i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od \u010dlanova narodnoga zbora, sru\u0161i se na zemlju i onesvijesti.\n14:7 Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: \"Blagoslovljena da si u svakome \u0161atoru Judinu i u svakom narodu! Svatko \u0107e drhtati od straha kad \u010duje tvoje ime!\n14:8 A sada mi pripovjedi \u0161to si sve izvela ovih dana.\" Judita mu usred mno\u0161tva pripovjedi sve \u0161to je u\u010dinila od onoga dana kad je oti\u0161la pa do tada, do toga razgovora s njima.\n14:9 Kad je zavr\u0161ila kazivanje, narod po\u010dne klicati od radosti: svim gradom odjeknu\u0161e radosni povici.\n14:10 Tada Ahior, vidjev\u0161i \u0161to je sve u\u010dinio Bog Izraelov, povjerova \u010dvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.\n14:11 A kad zarudje zora, objesi\u0161e Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oru\u017eje te jurnu\u0161e u odredima niz padine.\n14:12 Kada ih Asirci ugleda\u0161e, obavijesti\u0161e svoje zapovjednike. Ovi po\u0111o\u0161e zapovjednicima, tisu\u0107nicima i ostalim \u010dasnicima svojim.\n14:13 Do\u0111o\u0161e do Holofernova \u0161atora pa kaza\u0161e upravitelju njegovih dobara: \"D\u00d3e probudi na\u0161ega gospodara. Oni su se robovi usudili si\u0107i i napasti nas da zauvijek budu uni\u0161teni.\"\n14:14 Bagoa u\u0111e i pljesnu rukama pred \u0161atorskim zastorom: mi\u0161lja\u0161e da Holoferno spava s Juditom.\n14:15 Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, u\u0111e u lo\u017enicu i na\u0111e truplo ba\u010deno na prag: glave nigdje, bija\u0161e odnesena.\n14:16 Kriknu iza glasa te pla\u010du\u0107i, jecaju\u0107i i sna\u017eno zapoma\u017eu\u0107i rastrga na sebi haljine.\n14:17 U\u0111e zatim u \u0161ator u kojem je boravila Judita i ne na\u0111e je. Onda otr\u010da k narodu i povika:\n14:18 \"Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema.\"\n14:19 Kad zapovjednici vojske asirske \u010du\u0161e te rije\u010di, razdera\u0161e na sebi haljine, du\u0161u im spopade silan strah, a taborom im se prolomi\u0161e o\u0161tri krikovi i silna kuknjava.\n15:1 I oni koji su se jo\u0161 nalazili u \u0161atorima, kad su \u010duli \u0161to se dogodilo, skameni\u0161e se.\n15:2 Uhvati ih strava i strah te ne bija\u0161e \u010dovjeka koji bi ostao uza svoga bli\u017enjega, nego se svi bezglavo razbje\u017ea\u0161e po svim brdima i ravnicama.\n15:3 I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nago\u0161e u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baci\u0161e na njih.\n15:4 Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podru\u010dje Izraela skorote\u010de s porukom o onome \u0161to se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih uni\u0161te.\n15:5 \u010cim to dozna\u0161e, svi sinovi Izraelovi jednodu\u0161no udari\u0161e na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako u\u010dini\u0161e i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno \u0161to se dogodilo u neprijateljskom taboru. \u017ditelji Gileada i Galileje udari\u0161e zatim s boka te su ih \u017eestoko tukli sve dok ne umako\u0161e u Damask i njegove krajeve.\n15:6 Ostali stanovnici Betulije nasrnu\u0161e na tabor Asiraca, obori\u0161e ga te nagrabi\u0161e bogat plijen.\n15:7 Vrativ\u0161i se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodari\u0161e preostalim. I sela i gradi\u0107i po brdima i ravnicama domogo\u0161e se silna plijena; bija\u0161e ga doista mnogo.\n15:8 Veliki sve\u0107enik Joakim i starje\u0161ine sinova Izraelovih koji su \u017eivjeli u Jeruzalemu do\u0111o\u0161e da se dive dobro\u010dinstvu \u0161to ga Gospod u\u010dini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.\n15:9 Kad u\u0111o\u0161e u ku\u0107u njezinu, svi je jednodu\u0161no blagoslovi\u0161e govore\u0107i: \"Ti si slava Jeruzalema! Ti si najvi\u0161i ponos Izraela! Ti si uzvi\u0161ena dika roda na\u0161ega!\n15:10 Rukom svojom sve si to u\u010dinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vje\u010dna vremena od Gospoda Svevladara.\" A sav narod re\u010de: \"Amen!\"\n15:11 Trideset je dana narod plja\u010dkao tabor. Juditi dado\u0161e \u0161ator Holofernov, svu srebrninu, naslonja\u010de, posu\u0111e i sav njegov namje\u0161taj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni.\n15:12 Sve su \u017eene Izraelove tr\u010dale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u \u010dast njezinu. Onda ona uze br\u0161ljane u ruke i pokloni ih \u017eenama koje su je pratile.\n15:13 Zatim se ona i njezine pratilice ovjen\u010da\u0161e maslinovim gran\u010dicama. Ona je stupala na \u010delu naroda i predvodila \u017eene u plesu; slijedili su je Izraelci naoru\u017eani, oki\u0107eni vijencima i s hvalospjevom na usnama.\n15:14 Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.\n16:1 Judita zapjeva: \"Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u \u010dast, veli\u010dajte i zazivajte Ime njegovo!\n16:2 Jer Gospod Bog \u0161to dokon\u010dava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.\n16:3 Asur si\u0111e s planina sjevernih, do\u0111e sa silnom vojskom svojom. Mno\u0161tvo njihovo potoke zakr\u010di, konji njihovi bregove prekri\u0161e.\n16:4 Kaza da \u0107e kraj moj zapaliti, moje mladi\u0107e ma\u010dem isje\u0107i, o tlo razmrskati moju dojen\u010dad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.\n16:5 Gospod Svevladar svlada ih rukom \u017eene jedne!\n16:6 Nisu im mladi\u0107i silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, k\u0107i Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uni\u0161ti!\n16:7 Ona svu\u010de udovi\u010dke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice ma\u0161\u0107u mirisnom,\n16:8 na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga op\u010dini.\n16:9 Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena du\u0161u mu zarobi, ma\u010d mu kroza \u0161iju pro\u0111e.\n16:10 Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.\n16:11 Tad viknu\u0161e ponizni moji, a oni se prepado\u0161e, nemo\u0107ni moji, a oni se prestravi\u0161e; podigo\u0161e glas, a oni u bijeg nago\u0161e!\n16:12 Djevoj\u010dica sasjeko\u0161e ih sinovi, pobi\u0161e ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogibo\u0161e.\n16:13 Bogu svom pjevat \u0107u pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!\n16:14 Sva stvorenja tvoja tebi neka slu\u017ee, jer ti samo re\u010de, i postado\u0161e; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.\n16:15 Planine \u0107e se iz temelja s vodama potresti, hridi \u0107e se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti \u0107e\u0161 i tada milostiv biti.\n16:16 Neznatna ti je svaka \u017ertva na ugodan miris, jo\u0161 neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.\n16:17 Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit \u0107e ih na dan Suda: poslat \u0107e oganj i crve u meso njihovo, a oni \u0107e u boli jaukati zauvijek.\"\n16:18 Kada do\u0111o\u0161e u Jeruzalem, pokloni\u0161e se Bogu, a po\u0161to se narod o\u010disti, prineso\u0161e paljenice, dragovoljne prinose i darove.\n16:19 Judita posveti kao \"herem\" sve Holofernove predmete koje joj puk bija\u0161e predao i svilene tkanine koje bija\u0161e uzela s postelje njegove.\n16:20 Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Sveti\u0161tem i Judita je ostala s njima.\n16:21 A nakon tih dana svaki se vrati na svoju ba\u0161tinu. Judita se povu\u010de u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.\n16:22 Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga \u010dovjeka u sve dane \u017eivota svojega otkad joj umrije mu\u017e Mana\u0161e i bi pridru\u017een narodu svome.\n16:23 Starjela je i u domu mu\u017ea svojega postigla dob od sto i pet godina. Slu\u0161kinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopa\u0161e je u pe\u0107ini Mana\u0161ea, mu\u017ea njezina.\n16:24 Dom Izraelov oplakiva\u0161e je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra ro\u0111acima svojim i ro\u0111acima mu\u017ea svojega Mana\u0161ea.\n16:25 U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bija\u0161e nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.","title":"Croatian Bible: Judith","type":"page"}