{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/jer.htm","path":"bib/wb/cro/jer.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/jer.htm","text":"1:1 Rije\u010di Jeremije, sina Hilkijina, sve\u0107enika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.\n1:2 Njemu do\u0111e rije\u010d Jahvina, u dane Jo\u0161ije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova:\n1:3 zatim u dane Jojakima, sina Jo\u0161ijina, kralja Judina, do svr\u0161etka jedanaeste godine Sidkije, sina Jo\u0161ijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.\n1:4 Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n1:5 \"Prije nego \u0161to te oblikovah u maj\u010dinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego \u0161to iz krila maj\u010dina iza\u0111e, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.\"\n1:6 A ja rekoh: \"Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.\"\n1:7 A Jahve mi odvrati: \"Ne govori: 'Dijete sam!' Ve\u0107 idi k onima kojima te \u0161aljem i reci sve ono \u0161to \u0107u ti narediti.\n1:8 Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,\" rije\u010d je Jahvina.\n1:9 I tada Jahve pru\u017ei ruku, dota\u010de se usta mojih i re\u010de: \"Evo, u usta tvoja stavljam rije\u010di svoje.\n1:10 Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuje\u0161 i ru\u0161i\u0161, da zatire\u0161 i ni\u0161ti\u0161, da gradi\u0161 i sadi\u0161.\"\n1:11 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina: \"\u0160to vidi\u0161, Jeremija?\" A ja \u0107u: \"Vidim granu bademovu.\"\n1:12 Tada mi Jahve re\u010de: \"Dobro vidi\u0161, jer ja bdim nad rije\u010dima svojim da ih ispunim!\"\n1:13 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina: \"\u0160to vidi\u0161?\" A ja \u0107u: \"Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever.\"\n1:14 I Jahve mi re\u010de: \"Sa sjevera buknut \u0107e zlo protiv svih stanovnika ove zemlje.\n1:15 Jer evo, ja \u0107u sazvati sva sjeverna kraljevstva\" - rije\u010d je Jahvina. \"I ona \u0107e do\u0107i: svako \u0107e od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih.\n1:16 I sudit \u0107u im za sve opa\u010dine njihove; zato \u0161to me ostavi\u0161e, zato \u0161to kadi\u0161e drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.\n1:17 Ti bedra svoja sad opa\u0161i, ustaj, pa \u0107e\u0161 im govoriti sve \u0161to \u0107u tebi zapovjediti. Ne dr\u0161\u0107i pred njima, da ne bih morao u\u010diniti da uzdr\u0161\u0107e\u0161 pred njima.\n1:18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvr\u0111eni, kao stup \u017eeljezni, k'o zidinu bron\u010danu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, sve\u0107enika i naroda ove zemlje.\n1:19 I borit \u0107e se s tobom, al' te ne\u0107e nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,\" rije\u010d je Jahvina.\n2:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n2:2 \"Idi i vi\u010di u u\u0161i Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privr\u017eene, ljubavi tvoje vjereni\u010dke: ti po\u0111e za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.\n2:3 Izrael bija\u0161e Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih je\u0111a\u0161e, bija\u0161e ka\u017enjen; zlo ga sna\u0111e\" - rije\u010d je Jahvina.\n2:4 \"\u010cujte rije\u010d Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.\n2:5 Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu na\u0111o\u0161e oci va\u0161i na meni te se udalji\u0161e od mene? Za isprazno\u0161\u0107u po\u0111o\u0161e, te sami isprazni postado\u0161e.\n2:6 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vo\u0111a\u0161e kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mra\u010dnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?'\n2:7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek \u0161to u\u0111oste, zemlju moju oskvrnuste i ba\u0161tinu moju u gnusobu pretvoriste.\n2:8 Sve\u0107enici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tuma\u010di Zakona mene ne upozna\u0161e, pastiri otpado\u0161e od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i i\u0111ahu za onima \u0161to im pomo\u0107i ne mogo\u0161e.\n2:9 Zato \u0107u jo\u0161 parnicu voditi s vama - rije\u010d je Jahvina - i parbit \u0107u se sa sinovima sinova va\u0161ih.\n2:10 Po\u0111ite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar po\u0161ljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda \u0161to sli\u010dno zbilo.\n2:11 Je li koji narod mijenjao bogove - oni \u010dak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one \u0161to ne poma\u017eu!\n2:12 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite,\" rije\u010d je Jahvina.\n2:13 \"Jer dva zla narod moj u\u010dini: ostavi mene, Izvor vode \u017eive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane \u0161to vode dr\u017eati ne mogu.\n2:14 Je li Izrael rob il' sluga u ku\u0107i ro\u0111en? Za\u0161to plijenom posta?\n2:15 Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pusto\u0161 pretvori\u0161e zemlju njegovu, gradove popali\u0161e, nema im \u017eitelja.\n2:16 \u010cak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.\n2:17 Nisi li to sam sebi u\u010dinio otpav\u0161i od Jahve, Boga svojega?\n2:18 A sad, za\u0161to kre\u0107e\u0161 u Egipat da pije\u0161 vode iz Nila? Za\u0161to kre\u0107e\u0161 u Asiriju da pije\u0161 vode iz Rijeke?\n2:19 Opa\u010dina te tvoja ka\u017enjava, otpadni\u0161tvo te tvoje osu\u0111uje. Shvati i vidi kako je te\u0161ko i gorko \u0161to ostavi Jahvu, Boga svojega, \u0161to vi\u0161e nema straha mog u tebi\" - rije\u010d je Gospoda Jahve nad Vojskama.\n2:20 \"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze \u0161to te vezahu i re\u010de: 'Ne\u0107u da robujem.' Pa ipak, na svakom povi\u0161em humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica.\n2:21 A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!\n2:22 Da se i lu\u017einom opere\u0161, napravljenom od mnogo pepela, ostat \u0107e mrlja bezakonja tvoga preda mnom\" - rije\u010d je Jahve Gospoda.\n2:23 \"Kako samo mo\u017ee\u0161 re\u0107i: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam tr\u010dala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj \u0161to si u\u010dinila. Deva brza \u0161to krstari stazama svojim,\n2:24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj po\u017eudno da\u0161\u0107e, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je tra\u017ei, ne\u0107e se umoriti, na\u0107i \u0107e je u mjesecu njezinu.\n2:25 \u010cuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osu\u0161i. A ti ka\u017ee\u0161: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima \u0107u i\u0107i.'\n2:26 Kao \u0161to se lupe\u017e zastidi kad ga uhvate, tako \u0107e se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sve\u0107enici i proroci njihovi\n2:27 koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi le\u0111a okre\u0107u, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapoma\u017eu: 'Ustani, spasi nas!'\n2:28 Gdje su bogovi \u0161to ih ti sam na\u010dini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer ima\u0161, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima \u017ertvenika.\n2:29 Za\u0161to ho\u0107ete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste\" - rije\u010d je Jahvina.\n2:30 \"Zaludu sam udarao sinove va\u0161e: vi iz toga ne uzeste pouke: ma\u010devi va\u0161i rastrga\u0161e va\u0161e proroke kao lav zatornik.\n2:31 Kakva li ste roda? \u010cujte rije\u010d Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mra\u010dna? Za\u0161to moj narod govori: 'Slobodu ho\u0107emo, ne\u0107emo vi\u0161e k tebi!'\n2:32 Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu ve\u0107 dana.\n2:33 O, kako li dobro zna\u0161 svoj put kad traga\u0161 za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla.\n2:34 \u010cak su i ruke tvoje oma\u0161\u0107ene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti \u0107e\u0161 odgovarati.\n2:35 A govori\u0161: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govori\u0161: 'Nisam zgrije\u0161ila.'\n2:36 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egip\u0107ani \u0107e te posramiti kao \u0161to te posrami\u0161e Asirci.\n2:37 I odavde \u0107e\u0161 morati oti\u0107i s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzda\u0161; ti ne\u0107e\u0161 biti sretna s njima.\"\n3:1 \"Ako mu\u017e otpusti \u017eenu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li jo\u0161 pravo da se vrati njemu? Nije li ta \u017eena sasvim oskvrnuta? A ti si bludni\u010dila s mnogim milosnicima, pa da se meni vrati\u0161?\" - rije\u010d je Jahvina.\n3:2 Podigni o\u010di na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih do\u010dekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opa\u010dinom svojom,\n3:3 zato i ki\u0161e prestado\u0161e i kasni da\u017edevi ne pado\u0161e. \u010celo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi.\n3:4 Ne dovikuje\u0161 li mi sada: 'O\u010de moj, ti si prijatelj mladosti moje!\n3:5 Ho\u0107e li zauvijek plamtjeti, vje\u010dno tinjati gnjev tvoj?' Tako govori\u0161, a \u010dini\u0161 i dalje zla koliko god mo\u017ee\u0161.\"\n3:6 Jahve mi re\u010de u dane kralja Jo\u0161ije: \"Vidje li \u0161to u\u010dini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu.\n3:7 A ja mi\u0161ljah: 'Poslije svega \u0161to u\u010dini vratit \u0107e se k meni.' Ali se ona ne vra\u0107a. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.\n3:8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud.\n3:9 I svojim lakoumnim bludom obe\u0161\u010dasti zemlju; \u010dinila je preljub s kamenjem i drvljem.\n3:10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, ve\u0107 samo prijetvorno\" - rije\u010d je Jahvina.\n3:11 I re\u010de mi Jahve: \"Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.\n3:12 Idi i vi\u010di prema Sjeveru ove rije\u010di. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rije\u010d je Jahvina. Ne gnjevi se vi\u0161e lice moje na vas, jer sam milostiv - rije\u010d je Jahvina - ne\u0107u se gnjeviti dovijeka.\n3:13 Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tu\u0111incima, pod svako drvo zeleno i nisi slu\u0161ala glasa mojega - rije\u010d je Jahvina.\n3:14 Vratite se, sinovi odmetnici - rije\u010d je Jahvina - jer ja sam va\u0161 Gospodar. Uzet \u0107u vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion.\n3:15 I dat \u0107u vam pastire po srcu svojemu koji \u0107e vas pasti razumno i mudro.\n3:16 A kad se u one dane namno\u017eite i narodite u zemlji - rije\u010d je Jahvina - vi\u0161e se ne\u0107e govoriti: 'Kov\u010deg Jahvina Saveza' i nitko ne\u0107e na nj misliti, nitko ga se ne\u0107e sje\u0107ati ni za njim \u010deznuti, niti ga ponovo graditi.\n3:17 U to \u0107e se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi \u0107e se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se vi\u0161e ne\u0107e tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.\n3:18 U one dane slagat \u0107e se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno \u0107e krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima va\u0161im dadoh u ba\u0161tinu.\"\n3:19 A ja rekoh: \"Kako da te ubrojim me\u0111u sinove i dam ti zemlju slasti, ba\u0161tinu, najljep\u0161i biser me\u0111u narodima! Pomislih: Ti \u0107e\u0161 me zvati 'O\u010de moj!' i ne\u0107e\u0161 se vi\u0161e odvratiti od mene.\"\n3:20 \"Ali kao \u0161to se \u017eena iznevjeri mu\u017eu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov\" - rije\u010d je Jahvina.\n3:21 \u010cuj! Po goletima pla\u010d se \u010duje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenu\u0161e s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboravi\u0161e.\n3:22 - Vratite se, sinovi, \u0161to se odvratiste, izlije\u010dit \u0107u odmetni\u0161tva va\u0161a! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog na\u0161!\n3:23 Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu na\u0161emu, spasenje je Izraelovo!\n3:24 Baal je pro\u017edro trud na\u0161ih otaca jo\u0161 od mladosti na\u0161e: ovce njihove i goveda, nihove k\u0107eri i sinove.\n3:25 Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo na\u0161e! Jer Jahvi, Bogu svome, sagrije\u0161ismo mi i oci na\u0161i, od mladosti svoje do dana dana\u0161njeg, i ne slu\u0161amo glasa Jahve, Boga svojega.\n4:1 \"Ako se, Izraele, \u017eeli\u0161 vratiti - rije\u010d je Jahvina - k meni se vrati; ukloni\u0161 li grozote svoje, vi\u0161e ne mora\u0161 bje\u017eati od mene.\n4:2 Ako se zakune\u0161: '\u017divoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi \u0107e se blagoslivljati u tebi i tobom se di\u010diti.\"\n4:3 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: \"Prokr\u010dite sebi prlju\u0161e, ne sijte po trnjacima.\n4:4 Obre\u017eite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer \u0107e bijes moj buknuti kao vatra i gorjet \u0107e, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opa\u010dina \u0161to ih po\u010diniste.\n4:5 Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog \u0161irom zemlje, vi\u010dite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvr\u0111ene!'\n4:6 Di\u017eite znak prema Sionu! Bje\u017eite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesre\u0107u sa Sjevera, veliku propast.\n4:7 Lav se podi\u017ee iz \u010destara svoga, zatornik naroda iza\u0111e iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opusto\u0161i: gradove \u0107e tvoje razoriti, nestat \u0107e im \u017eitelja.\n4:8 Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, nari\u010dite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoi\u0161la.\n4:9 U dan onaj - rije\u010d je Jahvina - klonut \u0107e srce kralju i knezovima. Sve\u0107enici \u0107e se zapanjiti, proroci umuknuti.\n4:10 I re\u0107i \u0107e: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas te\u0161ko prevari kad re\u010de: 'U\u017eivat \u0107ete mir' a sad nam je ma\u010d pod grlom.'\n4:11 U to \u0107e se vrijeme re\u0107i narodu ovom i Jeruzalemu: Vru\u0107 vjetar s pustinjskih sipina pu\u0161e prema k\u0107eri naroda moga; ali ne da hladi i da pro\u010disti!\n4:12 Do\u0107i \u0107e mi vjetar pun prijetnje, i ja \u0107u im tada izre\u0107i sud!\n4:13 Gle: di\u017ee se k'o obla\u010dine, kola mu sli\u010dna vihoru, konji br\u017ei od orlova. Jao nama! Propadosmo!\n4:14 Operi opa\u010dinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle \u0107e se u grudima tvojim misli zlo\u010dina\u010dke gnijezditi?\n4:15 Jer glas navije\u0161ta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesre\u0107u.\n4:16 Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;\n4:17 poput \u010duvara poljskih okru\u017euju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene\" - rije\u010d je Jahvina.\n4:18 Put tvoj i djela tvoja to ti u\u010dini\u0161e. To je tvoja nesre\u0107a! Kako je gorka, kako li poga\u0111a u srce!\n4:19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dr\u0161\u0107e mi du\u0161a! Ne mogu \u0161utjeti, jer \u010dujem glas roga, poklike bojne.\n4:20 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su \u0161atori iznenada opusto\u0161eni, u tren oka sva skloni\u0161ta moja uni\u0161tena.\n4:21 Dokle \u0107u gledati bojne znakove, slu\u0161ati pozive roga?\n4:22 Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ni\u0161ta ne shva\u0107aju, mudri su tek za zlodjela, al' \u010diniti dobro ne umiju.\n4:23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im i\u0161\u010dezla.\n4:24 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.\n4:25 Gledam: evo \u010dovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.\n4:26 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve \u017eestinom gnjeva svoga.\n4:27 Da, ovako govori Jahve: \"Sva \u0107e zemlja biti poharana, ja \u0107u joj zadati posljednji udarac.\n4:28 Na to \u0107e se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i ne\u0107u se raskajati, odlu\u010dih i ne\u0107u odustati.\n4:29 Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bje\u017ee u \u0161ipra\u017eje, penju se na hridi: svi su gradovi napu\u0161teni: nigdje vi\u0161e \u017eive du\u0161e.\n4:30 A ti, opusto\u0161ena, \u0161to \u0107e\u0161 u\u010diniti? Da se i grimizom zaodjene\u0161, nakitom zlatnim ukrasi\u0161 i o\u010di li\u010dilom izrani\u0161, uzalud se uljep\u0161ava\u0161! Ljubavnici tvoji tebe preziru: tra\u017ee glavu tvoju.\n4:31 Da, jauk kao u bolesnice \u010dujem, vrisak kao u one \u0161to prvi put ra\u0111a; \u010duj, to k\u0107i sionska jeca i pru\u017ea ruke: 'Jao meni! Du\u0161a mi zamire pod udarcima ubojica!'\n5:1 Pro\u0111ite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tra\u017eite po njegovim trgovima, pa ako na\u0111ete ijednoga \u010dovjeka koji \u010dini pravo i tra\u017ei istinu, oprostit \u0107u ovom gradu\" - rije\u010d je Jahvina.\n5:2 Pa kad i govore: \"\u017divoga mi Jahve!\" doista se krivo zaklinju.\n5:3 Jahve, nisu li o\u010di tvoje upravljene k istini? Bije\u0161 ih, ali njih ne boli; zatire\u0161 ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. \u010celo im je tvr\u0111e od litice, odbijaju da se obrate.\n5:4 Rekoh: \"Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega.\n5:5 Po\u0107i \u0107u, dakle, velikima i njima \u0107u govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega.\" Ali oni svi slo\u017eno razbi\u0161e jaram i sve veze pokida\u0161e.\n5:6 I zato ih \u0161umski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god izi\u0111e iz njih bit \u0107e rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.\n5:7 \"Za\u0161to da ti oprostim? Sinovi me tvoji napusti\u0161e, zaklinju se la\u017enim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub u\u010dini\u0161e, u bludni\u010dinu ku\u0107u nagrnu\u0161e.\n5:8 Oni su k'o ugojeni, sileni konji: r\u017eu za \u017eenom bli\u017enjega svoga.\n5:9 Pa da to ne kaznim - rije\u010d je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?\n5:10 Popnite se na zidove! Razarajte! Uni\u0161tite, ali ne posvema! I\u0161\u010dupajte sve \u010dokote jer nisu Jahvini.\n5:11 Da, podlo me izdado\u0161e dom Izraelov i dom Judin\" - rije\u010d je Jahvina.\n5:12 Zanijeka\u0161e Jahvu, reko\u0161e: \"Nema ga! Zlo nas ne\u0107e sna\u0107i, ne\u0107emo iskusiti ni gladi ni ma\u010da!\n5:13 [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema me\u0111u njima!\"\n5:14 Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: \"Zato \u0161to su tako govorili, [13b] evo \u0161to \u0107e im se zbiti: U oganj \u0107u pretvoriti svoje rije\u010di u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj pro\u017edre.\n5:15 Evo, dovest \u0107u na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rije\u010d je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik ne\u0107e\u0161 znati, ni razumjeti \u0161to govori.\n5:16 Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.\n5:17 On \u0107e pro\u017edrijet' tvoju \u017eetvu, tvoj kruh, sinove i k\u0107eri tvoje, ovce i goveda tvoja, gro\u017e\u0111e i smokve tvoje, razorit \u0107e ti gradove tvrde u koje se sada uzda\u0161.\"\n5:18 \"Ali ni tada - rije\u010d je Jahvina - ne\u0107u te posve uni\u0161titi.\n5:19 A kad budu pitali: 'Za\u0161to nam Jahve, Bog na\u0161, u\u010dini sve ovo?' ti \u0107e\u0161 im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste slu\u017eili tu\u0111im bogovima u svojoj zemlji, slu\u017eit \u0107ete tu\u0111incu u zemlji koja nije va\u0161a!'\"\n5:20 \"Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:\n5:21 \u010cujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: o\u010di imaju, a ne vide, u\u0161i imaju, a ne \u010duju!\n5:22 Zar se mene ne\u0107ete bojati - rije\u010d je Jahvina - zar ne\u0107ete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vje\u010dnu me\u0111u koje nikad ne\u0107e prije\u0107i: ono se biba, al' je nemo\u0107no, valovi mu hu\u010de, ali prije\u0107i ne\u0107e.\n5:23 No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udalji\u0161e - to je snaga njihova!\n5:24 Ne reko\u0161e u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi \u010das \u0161alje da\u017ed rani i ki\u0161u kasnu i koji nam \u010duva tjedne odre\u0111ene za \u017eetvu.'\n5:25 Va\u0161a bezakonja naru\u0161i\u0161e ovo, va\u0161i vam grijesi uni\u0161ti\u0161e blagostanje.\n5:26 Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao pti\u010dari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.\n5:27 Kao \u0161to je krletka puna ptica, tako su njihove ku\u0107e pune grabe\u017ea; postado\u0161e tako veliki i bogati,\n5:28 tusti i ugojeni. Da, prevr\u0161ila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sre\u0107u, ne mare za pravo sirotinje.\n5:29 Pa da to ne kaznim - rije\u010d je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?\n5:30 Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:\n5:31 proroci la\u017e prori\u010du, a sve\u0107enici pou\u010davaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' \u0161to \u0107ete raditi na kraju?\n6:1 Bje\u017eite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesre\u0107a, propast velika.\n6:2 Mo\u017ee li se K\u0107i sionska usporedit' s nje\u017enom tratinom?\n6:3 K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razape\u0161e \u0161atore, svaki pase na dijelu svome.\n6:4 S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a ve\u010dernje sjene duljaju!\n6:5 Na noge! Navalimo usred no\u0107i, razru\u0161imo dvore njene!\"\n6:6 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: \"Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad la\u017ei, u njemu je sve samo tla\u010denje.\n6:7 Kao \u0161to iz studenca izvire voda, tako iz njega opa\u010dina izvire. U njemu se \u010duje samo nasilje i pusto\u0161enje, preda mnom su svagda bolesti i rane.\n6:8 Popravi se, Jeruzaleme, da mi se du\u0161a od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pusto\u0161, u zemlju nenastanjenu.\"\n6:9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput bera\u010da pru\u017ei ruke me\u0111u \u010dokote!\"\n6:10 Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslu\u0161aju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu \u010duti. Gle, rije\u010d Jahvina postade im porugom, nije im mila.\n6:11 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu vi\u0161e izdr\u017eati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladi\u0107a. Sve \u0107e ih obuzeti: mu\u017ea i \u017eenu, starca i \u010dovjeka zrele dobi.\n6:12 Njihove \u0107e ku\u0107e pripasti drugima, a tako i polja i \u017eene im. \"Da, ispru\u017eit \u0107u ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,\n6:13 jer od najmanjega do najve\u0107eg svi gramze za plijenom, od proroka do sve\u0107enika svi su varalice.\n6:14 I olako lije\u010de ranu naroda moga, vi\u010du\u0107i: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.\n6:15 Nek' se postide \u0161to gnusobu po\u010dini\u0161e, no oni vi\u0161e ne znaju \u0161to je stid, ne umiju se vi\u0161e crvenjeti. I zato \u0107e popadati s onima \u0161to padaju, sru\u0161it \u0107e se kad stanem ka\u017enjavati\" - govori Jahve.\n6:16 Ovako govori Jahve: \"Stanite na negda\u0161nje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime po\u0111ite i na\u0107i \u0107ete spokoj du\u0161ama svojim! Al' oni reko\u0161e: 'Ne idemo!'\n6:17 I postavih im stra\u017eare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni reko\u0161e: 'Ne\u0107emo paziti!'\n6:18 Zato \u010dujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!\n6:19 \u010cuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slu\u0161ahu rije\u010di moje, Zakon moj odbaci\u0161e.\n6:20 \u0160to \u0107e mi tamjan koji dolazi iz \u0160ebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Va\u0161e mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice va\u0161e.\"\n6:21 Zato ovako govori Jahve: \"Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje \u0107e se spota\u0107i, oci i djeca zajedno, poginut \u0107e susjed zajedno s prijateljem.\"\n6:22 Ovako govori Jahve: \"Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik di\u017ee se s krajeva zemlje:\n6:23 u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im bu\u010di kao more, ja\u0161u na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, K\u0107eri sionska.\n6:24 Kad saznasmo novost, ruke nam klonu\u0161e, strava nas obuze, bol kao porodilju.\n6:25 Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer ma\u010devi du\u0161manski prijete, u\u017eas sve uokolo.\n6:26 K\u0107eri mog naroda, kostrijet pripa\u0161i, pospi se pepelom, nari\u010di k'o za jedincem tu\u017ealjku pregorku. Jer \u0107e do\u0107i nenadano na nas pusto\u0161nik.\n6:27 Postavih te za ispitiva\u010da naroda mojeg da spozna\u0161 i ispita\u0161 putove njegove.\n6:28 Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleve\u0107u i mjed i \u017eeljezo, svi su pokvareni.\n6:29 Mijeh sop\u0107e da bi vatra pro\u017edrla olovo, zalud se ljeva\u010d trudi da ga rastopi: \u0161ljaka se ne da izlu\u010diti.\"\n6:30 \"Srebro odba\u010deno\", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!\n7:1 Ovo je rije\u010d \u0161to do\u0111e Jeremiji od Gospodina:\n7:2 \"Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rije\u010d. Reci: \u010cujte rije\u010d Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi.\n7:3 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa \u0107u boraviti s vama na ovome mjestu.\n7:4 Ne uzdajte se u la\u017ene rije\u010di: 'Sveti\u0161te Jahvino! Sveti\u0161te Jahvino! Sveti\u0161te Jahvino!'\n7:5 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete \u010dinili \u0161to je pravo, svatko prema bli\u017enjemu svome,\n7:6 ako ne budete tla\u010dili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedu\u017ene na ovome mjestu, ako ne budete tr\u010dali za tu\u0111im bogovima na svoju nesre\u0107u -\n7:7 boravit \u0107u s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao va\u0161im ocima zauvijek.\n7:8 Ali se vi uzdate u la\u017ene i beskorisne rije\u010di!\n7:9 Zar da kradete, ubijate, \u010dinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i tr\u010dite za tu\u0111im bogovima kojih ne poznajete,\n7:10 a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spa\u0161eni smo!' i da nakon toga opet \u010dinite nedjela i opa\u010dine?\n7:11 Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u va\u0161im o\u010dima pe\u0107ina razbojni\u010dka? Ali ja dobro vidim\" - rije\u010d je Jahvina.\n7:12 \"Po\u0111ite, dakle, na moje mjesto koje je u \u0160ilu, gdje neko\u0107 nastanih ime svoje, i pogledajte \u0161to od njega u\u010dinih zbog opa\u010dina naroda svoga izraelskoga.\n7:13 Kako \u010dinite sva ona ista nedjela - rije\u010d je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slu\u0161ate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:\n7:14 od ovoga Doma \u0161to se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta \u0161to ga dadoh vama i ocima va\u0161im u\u010dinit \u0107u isto \u0161to sam u\u010dinio i od \u0160ila.\n7:15 Odbacit \u0107u vas od lica svojega kao \u0161to odbacih svu bra\u0107u va\u0161u, sve potomstvo Efrajimovo.\"\n7:16 \"A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne di\u017ei glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te ne\u0107u usli\u0161iti.\n7:17 Ne vidi\u0161 li \u0161to \u010dine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?\n7:18 Djeca kupe drva, oci pale vatru, \u017eene mijese tijesto da ispeku kola\u010de 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tu\u0111im bogovima da me pogrde.\n7:19 Zar mene tim pogr\u0111uju - rije\u010d je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?\"\n7:20 I stoga ovako govori Jahve Gospod: \"Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit \u0107u na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drve\u0107e i na plodove zemlje, rasplamtjet \u0107e se i ne\u0107e se ugasiti.\"\n7:21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: \"Paljenicama dometnite jo\u0161 i klanice, i jedite meso.\n7:22 Ja ni\u0161ta ne rekoh ocima va\u0161im o paljenicama i klanicama, niti im \u0161to o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.\n7:23 Ovo im ja zapovjedih: 'Slu\u0161ajte glas moj, pa \u0107u ja biti va\u0161 Bog, a vi \u0107ete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.'\n7:24 A oni ne poslu\u0161a\u0161e, uho svoje ne prignu\u0161e, ve\u0107 po\u0111o\u0161e po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenu\u0161e mi le\u0111a, a ne lice.\n7:25 Od dana kad oci va\u0161i izi\u0111o\u0161e iz zemlje egipatske pa do dana dana\u0161njeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.\n7:26 Ali me oni nisu slu\u0161ali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnu\u0161e, gori od otaca svojih.\n7:27 Mo\u017ee\u0161 im sve to re\u0107i, ali te ne\u0107e poslu\u0161ati; zovi ih, ne\u0107e ti se odazvati.\n7:28 Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne slu\u0161a glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomen\u00c4e. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'\"\n7:29 Ostri\u017ei svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protu\u017ei tu\u017ealjkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.\n7:30 \"Da, sinovi Judini \u010dine \u0161to je zlo u o\u010dima mojim\" - rije\u010d je Jahvina. \"Postavi\u0161e grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;\n7:31 podigo\u0161e uzvi\u0161ice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i k\u0107eri - \u0161to im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.\n7:32 Stoga evo dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad se vi\u0161e ne\u0107e re\u0107i Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu \u0107e se pokapati mrtvi, jer drugdje ne\u0107e biti mjesta.\n7:33 A mrtva tijela ovoga naroda bit \u0107e hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se ne\u0107e na\u0107i da ih popla\u0161i i otjera.\n7:34 Uklonit \u0107u iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer \u0107e se zemlja ta pretvoriti u pustinju.\"\n8:1 \"U ono vrijeme - rije\u010d je Jahvina - povadit \u0107e iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sve\u0107enika, kosti proroka i kosti \u017eitelja jeruzalemskih.\n8:2 I razasut \u0107e ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima slu\u017eahu, koje slije\u0111ahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I ne\u0107e ih pokupiti i sahraniti; ostat \u0107e kao gnoj po zemlji.\n8:3 Tada \u0107e svima onima \u0161to preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih raspr\u0161ih, smrt biti milija od \u017eivota\" - rije\u010d je Jahve nad Vojskama.\n8:4 \"Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, ne\u0107e li opet ustati, zaluta li, ne\u0107e li se opet vratiti?\n8:5 Za\u0161to onda taj narod luta uporno i neprekidno? \u010cvrsto se dr\u017ee la\u017ei, ne\u0107e da se obrate.\n8:6 Pazio sam i oslu\u0161kivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori '\u0160to u\u010dinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne.\n8:7 \u010cak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i \u017edral dr\u017ee se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.\n8:8 Kako mo\u017eete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u la\u017e ga je pretvorila la\u017eljiva pisaljka pisara!\n8:9 Mudraci \u0107e biti osramo\u0107eni, prestravljeni i uhva\u0107eni u zamku. Gle, oni prezre\u0161e rije\u010d Jahvinu! A njihova mudrost - \u0161to im koristi?\n8:10 Zato \u0107u \u017eene njihove dati strancima, a va\u0161a polja osvaja\u010dima. Jer od najmanjeg do najve\u0107ega svi gramze za plijenom, od proroka do sve\u0107enika svi su varalice.\n8:11 I olako lije\u010de ranu naroda mojega vi\u010du\u0107i: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.\n8:12 Neka se postide \u0161to gnusobu po\u010dini\u0161e, no oni vi\u0161e ne znaju \u0161to je stid, ne umiju se vi\u0161e crvenjeti. Zato \u0107e popadati s onima \u0161to padaju, sru\u0161it \u0107e se kad stanem ka\u017enjavati\" - govori Jahve.\n8:13 \"Htjedoh u berbu k njima - rije\u010d je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; \u010dak je i li\u0161\u0107e uvelo. Zato ih predah onima \u0161to prolaze kraj njih.\n8:14 'Za\u0161to jo\u0161 \u010dekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog na\u0161, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgrije\u0161ismo protiv Jahve.\n8:15 Nadasmo se miru, ali dobra nema, \u010dekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo u\u017easa!\n8:16 Iz Dana dopire nji\u0161tanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dr\u0161\u0107e zemlja sva. Dolaze da pro\u017edru zemlju i \u0161to je napunja, grad i \u017eitelje u njemu.'\n8:17 I gle, pu\u0161tam na vas otrovnice protiv kojih nema \u010darolija; ujedat \u0107e vas - rije\u010d je Jahvina -\n8:18 lijeka biti ne\u0107e.\" Bol me spopada, srce mi iznemoglo.\n8:19 Evo zapoma\u017eu k\u0107eri naroda moga iz zemlje daleke: \"Zar Jahve nije vi\u0161e na Sionu? Kralj njegov? Za\u0161to me razjari\u0161e svojim kipovima, ni\u0161tavilima tu\u0111inskim?\n8:20 \u017detva pro\u0111e, minu ljeto, a mi nismo spa\u0161eni!\"\n8:21 Satrven sam \u0161to je k\u0107i naroda mojega satrvena, \u017ealostan sam, stravom obuzet.\n8:22 Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lije\u010dnika? T\u00d3a za\u0161to ne dolazi ozdravljenje k\u0107eri naroda mojega?\n8:23 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a o\u010di moje u vrutak suza, danju i no\u0107u da pla\u010dem nad poginulima k\u0107eri svoje, naroda svojega!\n9:1 \"Da imam u pustinji obitavali\u0161te, ostavio bih narod svoj i daleko od njih oti\u0161ao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajni\u010dka.\n9:2 Kao luk napinju jezik, la\u017e, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju\" - rije\u010d je Jahvina!\n9:3 \"Nek se svatko \u010duva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.\n9:4 Jedan drugoga varaju, istine ne govore, priviko\u0161e jezik da govori la\u017ei; izopa\u010deni, ne mogu se vi\u0161e\n9:5 vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Ne\u0107e da spoznaju mene\" - rije\u010d je Jahvina.\n9:6 Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Evo, pretopit \u0107u ih i ispitati, t\u00d3a kako da i postupaju prema k\u0107eri naroda moga?\n9:7 Jezik im je strijela ubojita, na ustima rije\u010d prijevarna. 'Mir s tobom', pozdravljaju bli\u017enjega, ali mu u srcu zamku spremaju.\n9:8 Pa da ih zbog toga ne kaznim - rije\u010d je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?\"\n9:9 \"Zapla\u010dite, tugujte nad brdima, nad ispa\u0161ama pustinjskim nari\u010dite! Jer izgorje\u0161e, nitko ne prolazi, glas stada vi\u0161e se ne \u010duje. Od ptice nebeske do stoke sve pobje\u017ee, svega nestade.\n9:10 Od Jeruzalema u\u010dinit \u0107u gomilu kamenja, brlog \u010dagaljski, gradove judejske pretvorit \u0107u u pusto\u0161 gdje nitko ne stanuje.\"\n9:11 Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi za\u0161to zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome vi\u0161e ne prolazi?\n9:12 I re\u010de Jahve: \"Jer ostavi\u0161e Zakon moj koji im dadoh i jer ne slu\u0161ahu glasa mojega, niti ga slije\u0111ahu,\n9:13 nego slije\u0111ahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi nau\u010di\u0161e,\n9:14 ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit \u0107u narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.\n9:15 I raspr\u0161it \u0107u ih me\u0111u narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima \u0107u poslati ma\u010d da ih zatre.\" Ovako govori Jahve nad Vojskama:\n9:16 \"Pazite! Pozovite narika\u010de! Neka do\u0111u! Po\u0161aljite po najvje\u0161tije! Neka do\u0111u!\n9:17 Neka pohite da zapjevaju tu\u017ebalicu nad nama! Da suze poteku iz o\u010diju na\u0161ih, da voda pote\u010de s trepavica na\u0161ih!\n9:18 Sa Siona dopire tu\u017ebalica: 'O, kako smo upropa\u0161teni, osramo\u0107eni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'\"\n9:19 I zato, o \u017eene, \u010dujte rije\u010d Jahvinu, i neka uho va\u0161e primi rije\u010d iz usta njegovih. U\u010dite k\u0107eri svoje jadati, jedna drugu naricati:\n9:20 \"Smrt se u\u0161ulja kroz prozore na\u0161e, u\u0111e u dvore na\u0161e, djecu pokosi nasred ulice, mladi\u0107e nasred trgova.\n9:21 I mrtva tjelesa le\u017ee kao gnoj po oranicama, kao snoplje za \u017eeteocem, a nikoga da ih skupi.\"\n9:22 Ovako govori Jahve: \"Mudri neka se ne hvale mudro\u0161\u0107u, ni junak neka se ne hvali hrabro\u0161\u0107u, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.\n9:23 A tko se hvaliti ho\u0107e, neka se hvali time \u0161to ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo\" - rije\u010d je Jahvina.\n9:24 \"Evo, bli\u017ee se dani\" - rije\u010d je Jahvina - \"kaznit \u0107u sve koji su obrezani na tijelu:\n9:25 Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one \u0161to briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!\"\n10:1 Slu\u0161ajte rije\u010d koju vam govori Jahve, dome Izraelov.\n10:2 Ovako govori Jahve: \"Ne privikavajte se putu bezbo\u017enom i ne dr\u0161\u0107ite pred znacima nebeskim, jer pred njima dr\u0161\u0107u samo bezbo\u0161ci.\n10:3 Jer su stra\u0161ila tih naroda puka ni\u0161tavnost, samo drvo posje\u010deno u \u0161umi, djelo ruku tesarovih,\n10:4 ukra\u0161eno srebrom i zlatom, pri\u010dvr\u0161\u0107eno \u010davlima i \u010deki\u0107ima da se ne klima.\n10:5 Nalik su na pti\u010dja stra\u0161ila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla \u010diniti, ali ni dobra u\u010diniti ne mogu.\"\n10:6 Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.\n10:7 Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer me\u0111u svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna!\n10:8 \u010cime vatru lo\u017ee, to ih zalu\u0111uje! Zakon im isprazan - obi\u010dno drvo,\n10:9 tankolisto srebro dovezeno iz Tar\u0161i\u0161a, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umje\u0161na, ogrnuta ljubi\u010dastim i crvenim grimizom.\n10:10 A Jahve je pravi Bog. \u017divi je on Bog i Kralj vje\u010dni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.\n10:11 Evo \u0161to \u0107ete o kipovima re\u0107i: \"Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba.\"\n10:12 On stvori zemlju snagom svojom, mudro\u0161\u0107u svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.\n10:13 Kad mu glas zaori, hu\u010de vode na nebesima, oblake di\u017ee s kraja zemlje; stvara ki\u0161i munje, vjetar izvodi iz skrovi\u0161ta njegovih.\n10:14 Svakom \u010dovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!\n10:15 Isprazni su oni, smije\u0161ne tvorevine, propast \u0107e u dan kazne.\n10:16 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je ba\u0161tine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo.\"\n10:17 Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuje\u0161 u utvrdi!\n10:18 Jer ovako govori Gospod: \"Gle, ovaj put daleko \u0107u odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me na\u0111u.\"\n10:19 \"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva.\" A ja rekoh: \"Ipak, bolest je moja, nosit \u0107u je!\n10:20 \u0160ator je moj ob\u00c4aljen, sva u\u017eeta pokidana. Djeca me ostavi\u0161e: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo \u0161ator moj i podigao krila \u0161atorska.\"\n10:21 Da, pastiri pamet izgubi\u0161e: ne tra\u017ei\u0161e Jahve. Zato ih sre\u0107a ne prati i sva se stada raspr\u0161i\u0161e.\n10:22 \u010cujte vijest! Primi\u010de se, evo, buka stra\u0161na iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog \u010dagalja.\n10:23 Znam, Jahve, da put \u010dovjeka nije u njegovoj vlasti, da \u010dovjek koji hodi ne mo\u017ee upravljati korake svoje!\n10:24 Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatre\u0161.\n10:25 Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su pro\u017edrli Jakova, izjeli ga, opusto\u0161ili naselje njegovo.\n11:1 Rije\u010d koju je Jahve uputio Jeremiji:\n11:2 \"Govori Judejcima i Jeruzalemcima.\n11:3 Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio \u010dovjek koji ne poslu\u0161a rije\u010di Saveza ovoga,\n11:4 rije\u010di koje sam zapovjedio ocima va\u0161im kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one pe\u0107i ra\u017earene, govore\u0107i: Poslu\u0161ajte glas moj i \u010dinite sve \u0161to vam zapovjedim: tada \u0107ete biti narod moj, a ja va\u0161 Bog,\n11:5 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima va\u0161im da \u0107u im dati zemlju u kojoj te\u010de mlijeko i med - kao \u0161to je danas.'\" A ja odgovorih i rekoh: \"Tako je, Jahve.\"\n11:6 I dalje mi re\u010de Jahve: \"Objavi rije\u010di ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: 'Poslu\u0161ajte rije\u010di Saveza ovoga, te ih izvr\u0161avajte.\n11:7 Jer sam ozbiljno opominjao o\u010deve va\u0161e kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslu\u0161ajte glas moj!\n11:8 Ali oni ne slu\u0161ahu i ne prignu\u0161e uha svojega, nego se povedo\u0161e za okorjelo\u0161\u0107u zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve rije\u010di Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridr\u017eavaju, ali ga se oni ne pridr\u017eavahu.'\"\n11:9 I re\u010de mi Jahve: \"Zavjera je me\u0111u Judejcima i Jeruzalemcima.\n11:10 Vrati\u0161e se bezakonjima svojih otaca koji se oglu\u0161i\u0161e na moje rije\u010di, pa tr\u010dahu za tu\u0111im bogovima da im slu\u017ee. Dom Izraelov i dom Judin prekr\u0161i\u0161e Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim.\"\n11:11 Zato ovako govori Jahve: \"Evo, dovest \u0107u na njih zlo kojemu ne\u0107e uma\u0107i; vapit \u0107e k meni, ali ih ja ne\u0107u slu\u0161ati.\n11:12 Onda neka gradovi judejski i \u017eitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni ne\u0107e pomo\u0107i u vrijeme nevolje!\n11:13 Jer ima\u0161, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko \u017ertvenika podigoste da kadite Baalu.\n11:14 Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne di\u017ei glasa za njih i ne moli, jer ih ne\u0107u usli\u0161iti kad me zazovu u nevolji svojoj.\"\n11:15 \u0160to li \u0107e draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Ho\u0107e li pretilina i meso posve\u0107eno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti \u010distom?\n11:16 \"Zelena maslina lijepa uzrasta\", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sa\u017ei\u017ee njeno li\u0161\u0107e; spaljene su grane njene.\n11:17 Jahve nad Vojskama, koji te bija\u0161e posadio, nesre\u0107u ti namijeni zbog zlo\u010dina \u0161to ga u\u010dini dom Izraelov i dom Judin kade\u0107i Baalu da bi mene razgnjevili.\n11:18 Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke.\n11:19 A ja bijah kao jagnje krotko \u0161to ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. \"Uni\u0161timo drvo jo\u0161 sna\u017eno, iskorijenimo ga iz zemlje \u017eivih, da mu se ime nikad vi\u0161e ne spominje!\"\n11:20 Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudi\u0161, koji ispituje\u0161 srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osve\u0107uje\u0161, jer tebi povjerih parnicu svoju.\n11:21 Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: \"Ne prorokuj vi\u0161e u ime Jahvino, da ne pogine\u0161 od ruke na\u0161e!\"\n11:22 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Evo, ja \u0107u ih kazniti. Njihovi \u0107e mladi\u0107i od ma\u010da poginuti, sinovi i k\u0107eri pomrijet \u0107e od gladi.\n11:23 Ni ostatka ne\u0107e ostati kad donesem nesre\u0107u ljudima u Anatotu u godini kazne njihove.\"\n12:1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Za\u0161to je put zlikovaca uspje\u0161an? Za\u0161to podmuklice u\u017eivaju mir?\n12:2 Ti si ih posadio, i oni se ukorijeni\u0161e, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.\n12:3 No ti, Jahve, mene poznaje\u0161 i vidi\u0161; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sa\u010duvaj ih za dan pokolja.\n12:4 Dokle \u0107e zemlja tugovati, dokle \u0107e trava na svem polju sahnuti? Zbog opa\u010dine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi na\u0161ih putova.\n12:5 Ako s pje\u0161acima tr\u010de\u0107i sustaje\u0161, kako \u0107e\u0161 se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nema\u0161 uzdanja, kako \u0107e\u0161 onda kroz gu\u0161tare jordanske?\n12:6 Jer su i bra\u0107a tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza le\u0111a ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.\n12:7 Ostavih dom svoj, napustih ba\u0161tinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke du\u0161mana njenih.\n12:8 Ba\u0161tina moja postade za me kao lav u \u0161umi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih.\n12:9 Zar je ba\u0161tina moja \u0161arena ptica oko koje odasvud druge slije\u0107u? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, do\u0111ite \u017ederati.\n12:10 Mnogi pastiri opusto\u0161i\u0161e moj vinograd, zgazi\u0161e nasljedstvo moje; dragu mi ba\u0161tinu pretvori\u0161e u golu pustinju,\n12:11 pretvori\u0161e u pusto\u0161, \u017ealosna je pusto\u0161 preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira.\n12:12 Preko svih goleti pustinjskih nagrnu\u0161e pusto\u0161nici. Jer u Jahve je ma\u010d \u0161to pro\u017edire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu.\n12:13 Sijahu p\u0161enicu, a po\u017ee\u0161e trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.\n12:14 Ovako govori Jahve: \"Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u ba\u0161tinu \u0161to sam je dao narodu svome Izraelu, ja \u0107u i\u0161\u010dupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin i\u0161\u010dupat \u0107u isred njih.\n12:15 A kad ih i\u0161\u010dupam, ponovo \u0107u im se smilovati i povesti natrag, svakoga na ba\u0161tinu i zemlju njegovu.\n12:16 Pa ako doista nau\u010de putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - '\u017divoga mi Jahve' - kao \u0161to su u\u010dili moj narod da se zaklinje Baalom, tada \u0107e se opet nastaniti usred naroda moga.\n12:17 Ako pak ne poslu\u0161aju, onda \u0107u takav narod potpuno i\u0161\u010dupati i zatrti\" - rije\u010d je Jahvina.\n13:1 Ovako mi govori Jahve: \"Idi i kupi sebi lanen pojas i opa\u0161i bokove. Ali ga u vodu ne uma\u010di.\"\n13:2 I kupih pojas po rije\u010di Jahvinoj i opasah bokove.\n13:3 I do\u0111e mi drugi put rije\u010d Jahvina:\n13:4 \"Uzmi pojas \u0161to si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pe\u0107ine.\"\n13:5 I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana re\u010de mi Jahve:\n13:6 \"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakrije\u0161.\"\n13:7 Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bija\u0161e vi\u0161e niza\u0161to.\n13:8 Tada mi do\u0111e rije\u010d Jahvina:\n13:9 \"Ovako govori Jahve: Tako \u0107u uni\u0161titi silnu oholost Judeje i Jeruzalema.\n13:10 Narod taj opaki koji ne slu\u0161a mojih rije\u010di, nego slijedi okorjelo srce svoje i tr\u010di za drugim bogovima da im slu\u017ei i da im se klanja, postat \u0107e kao tvoj pojas koji nije vi\u0161e niza\u0161to.\n13:11 Jer kao \u0161to pojas prianja uz bedra \u010dovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rije\u010d je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i \u010dast. Ali nisu poslu\u0161ali!\"\n13:12 Reci tom narodu: \"Svaki se vr\u010d puni vinom.\" A oni \u0107e ti prigovoriti: \"Zar mo\u017eda ne znamo da se svaki vr\u010d puni vinom?\"\n13:13 Reci im tada: \"Ovako govori Jahve: evo, napunit \u0107u pijano\u0161\u0107u sve stanovnike ove zemlje, kraljeve \u0161to sjede na prijestolju Davidovu, i sve\u0107enike, i proroke, i sve Jeruzalemce.\n13:14 I porazbijat \u0107u ih jednog o drugoga, o\u010deve zajedno sa sinovima - rije\u010d je Jahvina. Uni\u0161tit \u0107u ih bez samilosti, bez milosr\u0111a i bez smilovanja.\"\n13:15 Poslu\u0161ajte, dobro \u010dujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!\n13:16 Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego \u0161to se smrkne, prije nego \u0161to se noge va\u0161e spotaknu po planinama mra\u010dnim. Vi se nadate svjetlosti, a on \u0107e je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!\n13:17 Ako ovo ne poslu\u0161ate, potajno \u0107e mi du\u0161a plakati zbog oholosti va\u0161e, suze \u0107e roniti, oko \u0107e mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi.\n13:18 Reci kralju i kraljici-majci: \"Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s va\u0161ih glava.\n13:19 Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!\"\n13:20 Podigni o\u010di, Jeruzaleme, i pogledaj one \u0161to nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?\n13:21 \u0160to \u0107e\u0161 re\u0107i kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nau\u010dio da te kao ljubavnici vode. Ne\u0107e li te bolovi spopasti kao porodilju?\n13:22 Mo\u017eda \u0107e\u0161 se tad upitati: \"Za\u0161to me to sna\u0161lo?\" Zbog mno\u0161tva bezakonja tvojih otkri\u0161e ti skute, nasilje nad tobom u\u010dini\u0161e.\n13:23 Mo\u017ee li Etiopljanin promijeniti ko\u017eu svoju? Ili leopard krzno svoje? \"A vi, mo\u017eete li \u010diniti dobro, navikli da zlo \u010dinite?\n13:24 Zato \u0107u vas raspr\u0161iti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar.\n13:25 To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rije\u010d je Jahvina - jer si mene zaboravio i u la\u017e se uzdao.\n13:26 Sam \u0107u ti halju do lica podi\u0107i da se tvoja golotinja vidi.\n13:27 Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludni\u010denje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Jo\u0161 se ne o\u010disti i dokle \u0107e to jo\u0161 trajati ...?\"\n14:1 Rije\u010d Jahvina Jeremiji o velikoj su\u0161i:\n14:2 Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno le\u017ee na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije.\n14:3 Odli\u010dnici \u0161alju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vra\u0107aju se praznih vr\u010deva, posti\u0111eni, posramljeni, pokri\u0161e glavu svoju.\n14:4 Zemlja je sva ispucala jer ki\u0161e nema. Ratari se postidje\u0161e, pokri\u0161e glave.\n14:5 Pa i ko\u0161uta u polju ostavlja mlado jer trave nema.\n14:6 Divlji magarci, stoje\u0107' na goletima, da\u0161\u0107u kao \u010dagalj, o\u010di im malaksale jer nema zelenila.\n14:7 Bezakonja na\u0161a protiv nas svjedo\u010de, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagrije\u0161ismo,\n14:8 o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Za\u0161to si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik \u0161to se uvrati da preno\u0107i?\n14:9 Za\u0161to si kao prestravljen \u010dovjek, kao junak koji ne mo\u017ee pomo\u0107i? T\u00d3a ti si me\u0111u nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti!\n14:10 Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne \u0161tede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i ka\u017enjava grijehe njihove.\n14:11 I re\u010de mi Jahve: \"Ne tra\u017ei milosti za ovaj narod.\n14:12 Ako \u0107e i postiti, ne\u0107u usli\u0161iti njihovih vapaja. Ako \u0107e i prinijeti paljenicu i prinos, ne\u0107e mi omiljeti. Jer ma\u010dem, gla\u0111u i kugom ja \u0107u ih zatrti.\"\n14:13 Tada rekoh: \"Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Ne\u0107ete vidjeti ma\u010da, niti \u0107e vam biti gladi, nego \u0107u vam dati postojan mir na ovome mjestu.'\"\n14:14 A Jahve mi re\u010de: \"La\u017e prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju la\u017ena vi\u0111enja, isprazna gatanja i snove srca svoga.\"\n14:15 Zato ovako govori Jahve: \"Proroci ti \u0161to u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da ne\u0107e biti ni ma\u010da ni gladi u zemlji ovoj, sami \u0107e od ma\u010da i gladi poginuti.\n14:16 A narod ovaj kojemu prorokuju le\u017eat \u0107e po ulicama jeruzalemskim, poko\u0161en ma\u010dem i gla\u0111u, i ne\u0107e biti \u010dovjeka da ga pokopa - njih, \u017eene njihove, sinove i k\u0107eri njihove. Tako \u0107u na njih izliti zlo\u0107u njihovu.\"\n14:17 A ti im reci ovako: Nek' o\u010di moje suze rone danju i no\u0107u, i neka ne prestanu, jer je stra\u0161no slomljena djevica, k\u0107i naroda moga, ranom neobi\u010dno ljutom.\n14:18 Po\u0111em li u polje, evo ma\u010dem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! \u010cak i proroci i sve\u0107enici lutaju po zemlji i ni\u0161ta ne znaju.\n14:19 T\u00d3a zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti du\u0161i omrznu Sion? Za\u0161to nas tako bije\u0161 te nam vi\u0161e nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, \u010dekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo u\u017easa!\n14:20 O Jahve, bezbo\u017enost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagrije\u0161ismo!\n14:21 Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvr\u0107i Saveza svog s nama!\n14:22 Zar ispraznost bezbo\u017enika da\u017eda daje? Ili zar nebesa sama ki\u0161e? Zar ne daje\u0161 ti to, Jahve, Bo\u017ee na\u0161? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to \u010dini\u0161.\n15:1 I re\u010de mi Jahve: \"Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se du\u0161a obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene!\n15:2 Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za ma\u010d, pod ma\u010d! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!'\n15:3 Poslat \u0107u na njih \u010detiri nevolje - rije\u010d je Jahvina: ma\u010d da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih \u017ederu i zatiru.\n15:4 I u\u010dinit \u0107u ih u\u017easom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Mana\u0161ea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla \u0161to ih po\u010dini u Jeruzalemu.\"\n15:5 \"Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te po\u017eali? Tko li \u0107e se svratit' da te zapita kako ti je?\n15:6 Ti me odbaci - rije\u010d je Jahvina - i le\u0111a mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek pra\u0161tam!\n15:7 Zato \u0107u ih izvijati vija\u010dom na vratima zemlje ove. Narod svoj \u0107u li\u0161it' djece i istrijebit' ga, jer se ne obra\u0107aju sa svojih putova.\n15:8 Bit \u0107e u njih vi\u0161e udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest \u0107u zatornika, usred podneva, i pustit \u0107u na njih iznenada u\u017eas i strahotu.\n15:9 Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, du\u0161u ispustila. Sunce joj za\u0111e jo\u0161 za dana: posti\u0111ena, osramo\u0107ena je. A \u0161to od njih ostane, pod ma\u010d \u0107u vr\u0107i pred njihovim du\u0161manima\" - rije\u010d je Jahvina.\n15:10 Jao meni, majko, \u0161to si me rodila, da sva\u0111am se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju.\n15:11 Uistinu, o Jahve, nisam li ti slu\u017eio za njihovo dobro, nisam li tra\u017eio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro zna\u0161!\n15:12 Mo\u017ee l' se \u017eeljezo slomiti, \u017eeljezo sa Sjevera i mjed?\n15:13 Tvoje bogatstvo i blago tvoje plja\u010dki \u0107u predati. Tako \u0107e\u0161 platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji.\n15:14 U\u010dinit \u0107u te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje\u0161, jer gnjev moj planu ognjem koji \u0107e vas sa\u017egati, koji \u0107e protiv vas buknuti.\n15:15 Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srd\u017ebe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu.\n15:16 Kad mi do\u0111o\u0161e rije\u010di tvoje, ja sam ih gutao: rije\u010di tvoje ushiti\u0161e i obradova\u0161e srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bo\u017ee nad Vojskama.\n15:17 Nikad sjedio nisam u dru\u0161tvu veseljaka da se razveselim. Pod te\u017einom ruke tvoje samotan \u017eivim, jer ti me jaro\u0161\u0107u pro\u017ee.\n15:18 Za\u0161to je bol moja bez prebola? Za\u0161to je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Ho\u0107e\u0161 li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan?\n15:19 Zato ovako govori Jahve: \"Ako se vrati\u0161, pustit \u0107u te da mi opet slu\u017ei\u0161; ako odvoji\u0161 dragocjeno od bezvrijedna, bit \u0107e\u0161 usta moja. Oni \u0107e se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smije\u0161 okrenuti k njima!\n15:20 U\u010dinit \u0107u od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit \u0107e se protiv tebe, al' te ne\u0107e nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim\" - rije\u010d je Jahvina.\n15:21 \"Izbavit \u0107u te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika.\"\n16:1 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina i re\u010de:\n16:2 \"Ne uzimaj sebi \u017eene; i nemaj ni sinova ni k\u0107eri na ovome mjestu.\n16:3 Jer ovako govori Jahve o k\u0107erima i sinovima koji \u0107e se roditi na ovome mjestu i o majkama koje \u0107e ih ra\u0111ati i o o\u010devima koji \u0107e ih imati u ovoj zemlji:\n16:4 Oni \u0107e umrijeti smr\u0107u prebolnom, nitko ih ne\u0107e oplakivati, niti \u0107e ih sahraniti. Pretvorit \u0107e se u gnoj za oranice, izginut \u0107e od ma\u010da i gladi, a njihova \u0107e trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.\"\n16:5 Da, ovako govori Jahve: \"Ne smije\u0161 u\u0107i u ku\u0107u \u017ealosti, ne idi naricati niti ih sa\u017ealjevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rije\u010d je Jahvina - ljubav i samilost.\n16:6 Pomrijet \u0107e veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih ne\u0107e pokopati. Nitko ne\u0107e naricati nad njima, niti \u0107e zbog njih praviti ureza, niti kose \u0161i\u0161ati.\n16:7 Za onog u \u017ealosti ne\u0107e kruh lomiti, da ga utje\u0161e zbog pokojnika, niti\u0107e mu tko pru\u017eiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.\n16:8 Ne ulazi u ku\u0107u slavlja da s njima sjedi\u0161 i gosti\u0161 se.\"\n16:9 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: \"Evo, u\u010dinit \u0107u da s ovog mjesta i pred va\u0161im o\u010dima i u ovim danima i\u0161\u010deznu poklici radosti i veselja i glasovi zaru\u010dnika i zaru\u010dnice.\n16:10 A kad objavi\u0161 tom narodu sve ove rije\u010di, pa te upitaju: 'Za\u0161to nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesre\u0107om; u \u010demu je zlo\u010dinstvo na\u0161e i u \u010demu su grijesi na\u0161i \u0161to ih po\u010dinismo protiv Jahve, Boga na\u0161ega?' -\n16:11 onda im odgovori: 'U tom \u0161to me ostavi\u0161e oci va\u0161i - rije\u010d je Jahvina - i tr\u010da\u0161e za tu\u0111im bogovima da im slu\u017ee i da im se klanjaju, a mene ostavi\u0161e i Zakona se moga ne dr\u017ea\u0161e.\n16:12 A vi jo\u0161 gore u\u010diniste nego oci va\u0161i, jer evo, svaki se povodi za okorjelo\u0161\u0107u zloga srca svoga, a mene ne slu\u0161a.\n16:13 Zato \u0107u vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao \u0161to bija\u0161e i ocima va\u0161im. Ondje \u0107ete slu\u017eiti tu\u0111im bogovima danju i no\u0107u: jer ne\u0107u vam se vi\u0161e smilovati!'\"\n16:14 \"Zato, evo, dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad se vi\u0161e ne\u0107e govoriti: '\u017divoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta',\n16:15 nego: '\u017divoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bija\u0161e prognao.' Vratit \u0107u ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.\n16:16 Evo, poslat \u0107u mnoga ribara - rije\u010d je Jahvina - koji \u0107e ih uloviti. A zatim \u0107u dovesti mnoge lovce koji \u0107e ih goniti sa svih gora, i sa svih bre\u017euljaka, i iz svih pe\u0107inskih rasjeklina.\n16:17 Jer moje o\u010di prate sve njihove putove: ne\u0107e mi izma\u0107i, niti se bezakonje njihovo mo\u017ee sakriti od o\u010diju mojih.\n16:18 Dvostruko \u0107u naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju ba\u0161tinu ispunili gnusobama.\"\n16:19 Jahve, snago moja i moja utvrdo, uto\u010di\u0161te moje u danima nevolje! K tebi \u0107e do\u0107i narodi s krajeva zemlje. I govorit \u0107e: Samu nam la\u017e oci namrije\u0161e, Ni\u0161tavost i Nemo\u0107.\n16:20 T\u00d3a stvara li \u010dovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi.\n16:21 U\u010dinit \u0107u, evo, da osjete, da ovaj put zaista o\u0107ute moju ruku i snagu moju, i znat \u0107e da mi je ime Jahve.\n17:1 Judin grijeh upisan je \u017eeljeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vr\u0161kom u plo\u010dicu njihova srca i u rogove njihovih \u017ertvenika,\n17:2 kao spomen sinovima njihovim na \u017ertvenike njihove i a\u0161ere njihove oko zelenog drve\u0107a na visokim bre\u017euljcima,\n17:3 na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje plja\u010dki \u0107u predati. Tako \u0107e\u0161 platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.\n17:4 Morat \u0107e\u0161 pustiti ba\u0161tinu koju sam tebi poklonio. U\u010dinit \u0107u te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje\u0161. Jer gnjev moj planu ognjem koji \u0107e vje\u010dno gorjeti.\n17:5 Ovako govori Jahve: \"Proklet \u010dovjek koji se uzdaje u \u010dovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mi\u0161icom, i \u010dije se srce od Jahve odvra\u0107a.\n17:6 Jer on je kao dra\u010d u pustinji: ne osje\u0107a kad je sre\u0107a na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.\n17:7 Blagoslovljen \u010dovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.\n17:8 Nalik je na stablo zasa\u0111eno uz vodu \u0161to korijenje pu\u0161ta k potoku: ne mora se ni\u010deg bojati kad do\u0111e \u017eega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U su\u0161noj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.\n17:9 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?\n17:10 Ja, Jahve, istra\u017eujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.\n17:11 Prepelica \u0161to le\u017ei na jajima a ne le\u017ee jest onaj \u0161to nepravdom stje\u010de bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje l\u00d3uda.\n17:12 Slavan prijestol dignut od davnina, to je na\u0161e sveto mjesto.\n17:13 O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet \u0107e se, koji se odmetnu od tebe bit \u0107e u prah upisani, jer ostavi\u0161e Izvor \u017eive vode.\n17:14 Iscijeli me, Jahve, i bit \u0107u zdrav, spasi me, i bit \u0107u spa\u0161en, jer ti si pjesma moja.\n17:15 Evo ih \u0161to mi govore: Gdje je rije\u010d Jahvina? Neka se ispuni!\n17:16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesre\u0107u niti sam \u017eelio kobni Dan! - ti to zna\u0161, sve \u0161to je izlazilo iz usta mojih pred tobom je.\n17:17 Ne budi mi na u\u017eas, ti, uto\u010di\u0161te moje, u Dan nesretni.\n17:18 Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!\n17:19 Ovako mi re\u010de Jahve: \"Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.\n17:20 Reci im: \u010cujte rije\u010d Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.\n17:21 Ovako govori Jahve: '\u010cuvajte se ako vam je \u017eivot mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.\n17:22 I ne nosite bremena iz ku\u0107e u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao \u0161to sam zapovjedio va\u0161im ocima.\n17:23 Oni me ne poslu\u0161a\u0161e i ne prikloni\u0161e uha svojega, nego tvrdovrato ne poslu\u0161a\u0161e i ne prihvati\u0161e nauka.\n17:24 A vi, ako me poslu\u0161ate - rije\u010d je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne rade\u0107i nikakva posla,\n17:25 tada \u0107e na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i ja\u0161u na konjima, oni i njihovi \u010dasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj \u0107e grad ostati dovijeka.\n17:26 I dolazit \u0107e iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz \u0160efele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu \u017ertvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.\n17:27 Ali ako me ne poslu\u0161ate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulaze\u0107i na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada \u0107u potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen \u0107e pro\u017edrijeti dvore jeruzalemske, i ne\u0107e se ugasiti.'\"\n18:1 Ovo je rije\u010d koju Jahve uputi Jeremiji:\n18:2 \"Ustani i si\u0111i u ku\u0107u lon\u010darovu - ondje \u0107u ti objaviti svoje rije\u010di.\"\n18:3 Si\u0111oh, dakle, u ku\u0107u lon\u010darovu, upravo je radio na lon\u010darskom kolu.\n18:4 I kako bi se koji sud \u0161to bi ga na\u010dinio od ilova\u010de u ruci lon\u010darovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - ve\u0107 kako se lon\u010daru svidjelo da napravi.\n18:5 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n18:6 \"Ne mogu li i ja s vama \u010diniti kao ovaj lon\u010dar, dome Izraelov? - rije\u010d je Jahvina. Evo, kao ilova\u010da u ruci lon\u010darovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov.\n18:7 Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da \u0107u ga iskorijeniti, uni\u0161titi i razoriti,\n18:8 i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opa\u010dina i zlo\u0107a, tada \u0107u se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.\n18:9 Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da \u0107u ga izgraditi i posaditi,\n18:10 a on stane \u010diniti \u0161to je zlo u mojim o\u010dima, ne slu\u0161aju\u0107i glasa mojega, pokajat \u0107u se za dobro koje sam im obe\u0107ao.\n18:11 Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.'\n18:12 Ali oni vele: 'Uzalud! Mi \u0107emo radije provoditi svoje osnove i \u010diniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'\"\n18:13 Ovako govori Jahve: \"Propitajte se po narodima: je li itko takvo \u0161to \u010duo? Toliku grozotu u\u010dini djevica Izraelova.\n18:14 Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presu\u0161iti vode daleke \u0161to studene teku?\n18:15 A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ni\u0161tavnosti, posrnu\u0161e na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim.\n18:16 I tako su zemlju u pusto\u0161 obratili, na vje\u010dnu porugu, da se nad njom zgra\u017ea svaki prolaznik glavom ma\u0161u\u0107i.\n18:17 Razvitlat \u0107u ih pred neprijateljem, kao isto\u010dnjak; le\u0111a, a ne lice, ja \u0107u im pokazati u dan njine propasti.\"\n18:18 I reko\u0161e: \"Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sve\u0107eniku ne mo\u017ee nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rije\u010d njegovu.\"\n18:19 Poslu\u0161aj me, o Jahve, i \u010duj \u0161to govore moji protivnici.\n18:20 T\u00d3a zar se dobro uzvra\u0107a zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tra\u017eim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.\n18:21 Zato im djecu izru\u010di gladi, ma\u010du ih predaj! Neka im \u017eene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije mu\u017eeve, a mladi\u0107i neka od ma\u010da u boju poginu.\n18:22 Neka se prolomi vapaj iz ku\u0107a njihovih kad iznenada na njih dovede\u0161 \u010dete plja\u010dka\u0161a. Jer oni iskopa\u0161e jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjesti\u0161e.\n18:23 Ti, o Jahve, znade\u0161 sav njihov naum ubila\u010dki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbri\u0161i im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obra\u010dunaj s njima u dan gnjeva svoga!\n19:1 Ovako mi re\u010de Jahve: \"Idi i kupi vr\u010d glineni. Povedi sa sobom nekoliko starje\u0161ina narodnih i sve\u0107eni\u010dkih.\n19:2 Po\u0111i u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lon\u010darskih. Ondje proglasi rije\u010di koje \u0107u ti kazati.\n19:3 Reci im: \u010cujte rije\u010d Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesre\u0107u na ovo mjesto te \u0107e svima koji to \u010duju u u\u0161ima zazujati.\n19:4 Zato \u0161to su me ostavili i otu\u0111ili ovo mjesto prinose\u0107i kad tu\u0111im bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato \u0161to su mjesto ovo natopili krvlju nevinih;\n19:5 i zato \u0161to pogradi\u0161e uzvi\u0161ice Baalove da mu spaljuju sinove kao \u017ertve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo \u0161to na um palo.\n19:6 Stoga, evo, dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad se ovo mjesto ne\u0107e vi\u0161e zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja.\n19:7 Izjalovit \u0107u na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i u\u010diniti da svi poginu od neprijateljskog ma\u010da, od ruku onih \u0161to im rade o glavi. A trupla \u0107u njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim.\n19:8 A grad \u0107u ovaj u\u010diniti ruglom i u\u017easom: svaki koji pro\u0111e mimo nj zgrozit \u0107e se i zvi\u017edati zbog svih nesre\u0107a njegovih.\n19:9 I dat \u0107u im da jedu meso sinova i k\u0107eri svojih. Da, svaki \u0107e jesti meso bli\u017enjega svoga zbog prete\u0161ke nevolje kojom \u0107e ih pritisnuti njihovi neprijatelji \u0161to im rade o glavi.'\n19:10 Razbij vr\u010d pred o\u010dima svojih pratilaca\n19:11 i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako \u0107u razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao \u0161to se razbija sud lon\u010darski, te se vi\u0161e ne da popraviti. U Tofetu \u0107e se ukapati, jer ina\u010de ne\u0107e biti mjesta za ukapanje.\n19:12 Tako \u0107u postupiti s ovim mjestom - rije\u010d je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I u\u010dinit \u0107u grad ovaj sli\u010dnim Tofetu.\n19:13 I sve ku\u0107e jeruzalemske i ku\u0107e kraljeva judejskih bit \u0107e one\u010di\u0161\u0107ene kao mjesto Tofet: sve ku\u0107e kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tu\u0111im bogovima.'\"\n19:14 Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bija\u0161e poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu:\n19:15 \"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest \u0107u na ovaj grad i na sve njegove gradi\u0107e sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukruti\u0161e vratove svoje ne slu\u0161aju\u0107i rije\u010di mojih.'\"\n20:1 A sve\u0107enik Pa\u0161hur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, \u010du kako Jeremija prorokuje te rije\u010di.\n20:2 I Pa\u0161hur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade \u0161to se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.\n20:3 A kad sutradan Pa\u0161hur pusti Jeremiju iz klada, re\u010de mu Jeremija: \"Jahve te vi\u0161e ne zove Pa\u0161hur ve\u0107 'U\u017eas odasvud'.\n20:4 Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te u\u017easu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut \u0107e od ma\u010da neprijatelja svojih, svojim \u0107e\u0161 o\u010dima vidjeti. I svu Judeju dat \u0107u u ruke kralju babilonskom. On \u0107e ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i ma\u010dem pobiti.\n20:5 I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom ste\u010deni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat \u0107u u ruke neprijateljima. Oni \u0107e sve oplja\u010dkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.'\n20:6 A ti \u0107e\u0161 se, Pa\u0161hure, sa svim svojim uku\u0107anima seliti u Babilon. Da, u Babilon \u0107e\u0161 do\u0107i i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si la\u017ei prorokovao.\"\n20:7 Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadja\u010dao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.\n20:8 Jer kad god progovorim, moram vikati, navije\u0161tati moram: \"Nasilje! Propast!\" Doista, rije\u010d mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan.\n20:9 I rekoh u sebi: ne\u0107u vi\u0161e na nj misliti niti \u0107u govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdr\u017eim, ne mogoh vi\u0161e.\n20:10 \u010cuh klevete mnogih: \"U\u017eas odasvud! Prijavite! Mi \u0107emo ga prijaviti.\" Svi koji mi bijahu prijatelji \u010dekahu moj pad. \"Mo\u017eda ga zavedemo, pa \u0107emo njim ovladati i njemu se osvetiti!\"\n20:11 Sa mnom je Jahve kao sna\u017ean junak! Zato \u0107e progonitelji moji posrnuti i ne\u0107e nadvladati, postidjet \u0107e se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vje\u010dne sramote.\n20:12 O Jahve nad Vojskama, koji proni\u010de\u0161 pravednika i vidi\u0161 mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osve\u0107uje\u0161, jer tebi povjerih parnicu svoju.\n20:13 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi du\u0161u sirote iz ruku zlikovaca.\n20:14 Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!\n20:15 Proklet bio \u010dovjek koji ocu mom dojavi: \"Rodio ti se sin, mu\u0161ki\u0107!\" i time mi oca obradova.\n20:16 Tom \u010dovjeku bilo kao gradovima \u0161to ih Jahve nemilice razvali; ve\u0107 u cik zore \u010duo zapomaganje i poklike bojne u podne,\n20:17 jer me ne pogubi u maj\u010dinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!\n20:18 O, za\u0161to iza\u0111oh iz maj\u010dina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokon\u010dam dane!\n21:1 Rije\u010d koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pa\u0161hura, sina Malkijina, i sve\u0107enika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom:\n21:2 \"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavoj\u0161tio na nas; mo\u017eda \u0107e Jahve opet u\u010diniti s nama \u010dudo, pa \u0107e se neprijatelj povu\u0107i pred nama.\"\n21:3 Jeremija im re\u010de: \"Ovako recite Sidkiji:\n21:4 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povu\u0107i \u0107u oru\u017eje koje je u va\u0161im rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca \u0161to vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada.\n21:5 I sam \u0107u se boriti protiv vas ispru\u017eenom rukom i sna\u017enom mi\u0161icom, u srd\u017ebi i gnjevu i velikoj jarosti.\n21:6 I stra\u0161nom kugom udarit \u0107u stanovnike ovoga grada, ljude i \u017eivotinje, i pomrijet \u0107e.\n21:7 Poslije toga \u0107u - rije\u010d je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostado\u0161e u tom gradu nakon po\u0161asti, ma\u010da i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on \u0107e ih sasje\u0107i o\u0161tricom ma\u010da bez samilosti, bez milosr\u0111a i bez smilovanja.'\n21:8 A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put \u017eivota i put smrti.\n21:9 Tko ostane u ovom gradu, poginut \u0107e od ma\u010da, gladi i kuge. A tko iza\u0111e, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit \u0107e \u017eivot - \u017eivot \u0107e mu ostati kao plijen.\n21:10 Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - rije\u010d je Jahvina - i bit \u0107e izru\u010den u ruke kralja babilonskoga, i on \u0107e ga vatrom spaliti.'\"\n21:11 Kraljevskom domu Judeje. \u010cujte rije\u010d Jahvinu,\n21:12 dome Davidov! Ovako govori Jahve: \"Svako jutro sudite pravedno, izbavite potla\u010dene iz ruku tla\u010ditelja, ili \u0107e moj gnjev planut' poput vatre, raspalit' se neugasivo zbog va\u0161ih opa\u010dina.\n21:13 Evo me protiv tebe koji stanuje\u0161 na Pe\u0107ini dolinskoj - rije\u010d je Jahvina - protiv vas koji ka\u017eete: 'Tko mo\u017ee na nas navaliti, tko u na\u0161e nastambe prodrijeti?'\n21:14 Al' ja \u0107u vam platiti prema plodu djela va\u0161ih - rije\u010d je Jahvina. - Oganj \u0107u podmetnuti \u0161umi njegovoj i pro\u017edrijet \u0107e sve oko nje!\"\n22:1 Ovako govori Jahve: \"Si\u0111i u pala\u010du kralja judejskoga i objavi ondje ovu rije\u010d.\n22:2 Reci: Slu\u0161aj rije\u010d Jahvinu, kralju judejski, koji sjedi\u0161 na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.\n22:3 Ovako govori Jahve: '\u010cinite pravo i pravicu, izbavite potla\u010dene iz ruku tla\u010ditelja! Ne \u010dinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tla\u010dite ih i ne prolijevajte krvi nedu\u017ene na ovome mjestu.\n22:4 Jer budete li se istinski vladali po rije\u010di ovoj, na vrata ovog dvora ulazit \u0107e kraljevi \u0161to sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i ja\u0161u na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.\n22:5 Ako pak ne poslu\u0161ate ovih rije\u010di, zaklinjem se sobom - rije\u010d je Jahvina - da \u0107u taj dvor pretvoriti u ru\u0161evinu!'\"\n22:6 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: \"Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit \u0107u te u pustinju, u grad nenastanjen.\n22:7 Spremit \u0107u protiv tebe zatira\u010de, svakoga s oru\u017ejem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju.\"\n22:8 Mno\u0161tvo \u0107e naroda prolaziti mimo taj grad i pitat \u0107e jedan drugoga: \"Za\u0161to je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?\"\n22:9 Odgovorit \u0107e im: \"Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i slu\u017eili im.\"\n22:10 Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije pla\u010dite za onim koji odlazi, jer se nikad vi\u0161e ne\u0107e vratiti ni rodne grude vidjeti.\n22:11 Jer ovako govori Jahve o \u0160alumu, sinu Jo\u0161ijinu, kralju judejskomu, koji kraljeva\u0161e mjesto oca svoga i morade oti\u0107i iz ovoga mjesta: \"Nikad se vi\u0161e ne\u0107e vratiti,\n22:12 nego \u0107e umrijeti u mjestu kamo ga izagna\u0161e, a ovu zemlju nikad vi\u0161e ne\u0107e vidjeti.\"\n22:13 Jao onom koji ku\u0107u gradi nepravedno i gornje odaje di\u017ee bez prava; koji bli\u017enjega tjera na tlaku i pla\u0107u mu ne ispla\u0107uje;\n22:14 koji ka\u017ee: \"Sagradit \u0107u sebi ku\u0107u prostranu i prozra\u010dne gornje odaje!\" koji probija prozore, obla\u017ee ih cedrovinom crveno obojenom.\n22:15 Jesi li zato kralj \u0161to se cedrom razme\u0107e\u0161? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je \u010dinio pravo i pravicu i zato mu bje\u0161e dobro.\n22:16 Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bje\u0161e dobro. Zar ne zna\u010di to mene poznavati? - rije\u010d je Jahvina.\n22:17 Ali tvoje o\u010di i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijeva\u0161, da nasilje \u010dini\u0161 i krivdu.\n22:18 Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jo\u0161ijinu, kralju judejskom: \"Za njim ne\u0107e naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim ne\u0107e naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, veli\u010danstvo!'\n22:19 Pokopat \u0107e ga k'o magarca, izvu\u0107i ga i baciti izvan vrata Jeruzalema.\"\n22:20 \"Popni se na Libanon i vi\u010di, po Ba\u0161anu nek' se ori glas, s Abarima bu\u010di, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!\n22:21 Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi re\u010de: 'Ne\u0107u slu\u0161ati!' Tako se vlada\u0161 od mladosti: ne slu\u0161a\u0161 glasa mojega.\n22:22 Sve \u0107e tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici \u0107e tvoji u izgnanstvo. Tada \u0107e\u0161 se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje.\n22:23 Ti \u0161to prebiva\u0161 na Libanonu, ti \u0161to se gnijezdi\u0161 po cedrovima, kako li \u0107e\u0161 stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.\n22:24 \u017divota mi moga - rije\u010d je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pe\u010datnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.\n22:25 Dat \u0107u te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dr\u0161\u0107e\u0161, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca.\n22:26 I bacit \u0107u tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo \u0107ete umrijeti.\n22:27 Ali u zemlju u koju \u010deznu da se vrate ne\u0107e se vratiti!\"\n22:28 T\u00d3a zar je taj \u010dovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda \u0161to nikom se ne svi\u0111a? Za\u0161to bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana?\n22:29 Zemljo, zemljo, zemljo, poslu\u0161aj rije\u010d Jahvinu.\n22:30 Ovako govori Jahve: \"Upi\u0161ite za ovoga \u010dovjeka: 'Bez djece. \u017divot mu se nije posre\u0107io. Nitko od potomstva njegova ne\u0107e sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'\"\n23:1 \"Jao pastirima koji upropa\u0161\u0107uju i raspr\u0161uju ovce pa\u0161e moje\" - rije\u010d je Jahvina.\n23:2 Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: \"Vi ste raspr\u0161ili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato \u0107u se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela va\u0161ih - rije\u010d je Jahvina.\n23:3 I sam \u0107u skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspr\u0161io i vratiti ih na ispa\u0161e njihove: bit \u0107e plodne i mno\u017eit \u0107e se.\n23:4 I podi\u0107i \u0107u im pastire da ih pasu te se ni\u010dega vi\u0161e ne\u0107e bojati ni pla\u0161iti, niti \u0107e se gubiti\" - rije\u010d je Jahvina.\n23:5 \"Evo dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - podi\u0107i \u0107u Davidu izdanak pravedni. On \u0107e vladati kao kralj i biti mudar i \u010dinit \u0107e pravo i pravicu u zemlji.\n23:6 U njegove \u0107e dane Judeja biti spa\u0161ena i Izrael \u0107e \u017eivjeti spokojno. I evo imena kojim \u0107e ga nazivati: 'Jahve, Pravda na\u0161a.'\n23:7 Zato, evo, dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad se vi\u0161e ne\u0107e govoriti: '\u017divoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske',\n23:8 nego: '\u017divoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bija\u0161e prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.'\"\n23:9 Prorocima. Srce je u meni skrhano, dr\u0161\u0107u mi kosti, sli\u010dan sam pijancu, \u010dovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim rije\u010dima:\n23:10 \"Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispa\u0161e u pustinji sagorje\u0161e. Njihova je trka zloba, a mo\u0107 im je nepravda.\n23:11 Da, i prorok i sve\u0107enik zlikovci su, \u010dak i u Domu svome na\u0111oh im pakost\" - rije\u010d je Jahvina.\n23:12 Stog' \u0107e im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku \u0107e posrtati i padati. Jer ja \u0107u na njih svaliti nesre\u0107u u godine kazne njihove\" - rije\u010d je Jahvina.\n23:13 \"I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski.\n23:14 Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, ja\u010daju ruke zlo\u010dincima, te se nitko od zlo\u010dina svojih ne obra\u0107a. Svi su mi oni kao Sodoma, a \u017eitelji kao Gomora!\"\n23:15 I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: \"Evo, nahranit \u0107u ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potje\u010de pokvara u svoj zemlji.\"\n23:16 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Ne slu\u0161ajte rije\u010di proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju vi\u0111enja srca svoga, a ne \u0161to dolazi iz usta Jahvinih;\n23:17 govore onima \u0161to preziru rije\u010d Jahvinu: 'Bit \u0107e s vama mir!' a onima \u0161to slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo ne\u0107e sna\u0107i!'\"\n23:18 T\u00d3a tko bija\u0161e na vije\u0107anju Jahvinu, tko je vidio, tko slu\u0161ao rije\u010d njegovu? Tko ju je shvatio te je mo\u017ee objaviti?\n23:19 Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbo\u017eni\u010dke.\n23:20 Jahvin se gnjev ne\u0107e sti\u0161ati, dok on ne izvr\u0161i i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno \u0107ete to razumjeti.\n23:21 \"Ne poslah ti proroka, a ipak tr\u010de! Ne govorih im, a ipak prorokuju!\n23:22 Jest, da bijahu na mom vije\u0107anju, moje bi rije\u010di narodu mom obznanili, i ku\u0161ali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih!\n23:23 T\u00d3a, zar sam ja Bog samo iz blizine - rije\u010d je Jahvina - zar iz daljine nisam vi\u0161e Bog?\n23:24 Mo\u017ee li se tko skriti u skrovi\u0161tima da ga ja ne vidim? - rije\u010d je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rije\u010d je Jahvina.\n23:25 \u010cuo sam \u0161to govore proroci koji prorokuju la\u017ei u ime moje i tvrde: 'Usnio sam! Usnio sam!'\n23:26 Dokle \u0107e me\u0111u prorocima biti onih koji prorokuju la\u017e i objavljuju prijevaru srca svojega?\n23:27 Misle da \u0107e svojim snima \u0161to ih jedan drugom pripovijedaju posti\u0107i da narod moj zaboravi ime moje, kao \u0161to ve\u0107 oci njihovi zaboravi\u0161e ime moje uz Baala!\n23:28 Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je rije\u010d moja, neka po istini objavljuje rije\u010d moju!\" \"\u0160to je zajedni\u010dko slami i \u017eitu? - rije\u010d je Jahvina.\n23:29 Nije li rije\u010d moja poput vatre - rije\u010d je Jahvina - i nije li sli\u010dna malju \u0161to razbija pe\u0107inu?\n23:30 Evo me stoga protiv proroka - rije\u010d je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje rije\u010di.\n23:31 Evo me protiv proroka - rije\u010d je Jahvina - koji mlate jezikom i proro\u0161tva kuju.\n23:32 Evo me protiv proroka - rije\u010d je Jahvina - koji prorokuju izmi\u0161ljene snove i pripovijedaju\u0107i ih zavode narod moj izmi\u0161ljotinama svojim i la\u017eima. A ja ih nisam poslao, niti sam im \u0161to zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - rije\u010d je Jahvina.\n23:33 A ako te ovaj narod, ili prorok, ili sve\u0107enik, zapita: '\u0160to je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - rije\u010d je Jahvina.\n23:34 A re\u010de li koji prorok ili sve\u0107enik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit \u0107u toga \u010dovjeka i dom njegov.\n23:35 Ovako morate govoriti svaki svome bli\u017enjemu i svaki svome bratu: '\u0160to je Jahve odgovorio?' ili '\u0160to je Jahve rekao?'\n23:36 Ali 'Breme Jahvino' da vi\u0161e niste spomenuli, jer je breme svakome rije\u010d njegova.\" Jer vi iskrivljujete rije\u010di Boga \u017eivoga, Jahve nad Vojskama, na\u0161ega Boga!\n23:37 Ovako reci proroku: \"\u0160to ti je Jahve odgovorio?\" ili \"\u0160to je Jahve rekao?\"\n23:38 Ali ako ka\u017eete \"Breme Jahvino\", ovako govori Jahve: \"Zato \u0161to se slu\u017eite rije\u010dju 'Breme Jahvino', premda sam vam poru\u010dio da je ne izgovarate,\n23:39 ja \u0107u visoko podi\u0107i i odbaciti od lica svojega vas i va\u0161 grad \u0161to ga dadoh vama i ocima va\u0161im!\n23:40 I svalit \u0107u na vas vje\u010dnu sramotu i vje\u010dnu porugu koja se ne\u0107e zaboraviti.\"\n24:1 Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, po\u0161to Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kova\u010dima i bravarima.\n24:2 U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve ve\u0107 jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako r\u0111ave da se ne mogahu jesti.\n24:3 I Jahve me upita: \"Jeremija, \u0161to vidi\u0161?\" A ja odgovorih: \"Smokve! Dobre su vrlo dobre, a lo\u0161e su vrlo lo\u0161e - tako lo\u0161e da nisu za jelo.\"\n24:4 I do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n24:5 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: \"Kao na ove dobre smokve, tako \u0107u milostivo pogledati na su\u017enje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku.\n24:6 I milostivo \u0107u svrnuti o\u010di na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo \u0107u ih podi\u0107i i ne\u0107u ih vi\u0161e uni\u0161titi; opet \u0107u ih posaditi i ne\u0107u ih vi\u0161e i\u0161\u010dupati.\n24:7 I dat \u0107u im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer \u0107e se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.\n24:8 Ali kao s lo\u0161im smokvama koje su tako lo\u0161e da nisu za jelo - da, rije\u010d je Jahvina - tako \u0107u postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima \u0161to preostado\u0161e u ovoj zemlji i s onima \u0161to se u Egiptu nastani\u0161e.\n24:9 U\u010dinit \u0107u da budu na u\u017eas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram.\n24:10 I poslat \u0107u na njih ma\u010d, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim.\"\n25:1 Rije\u010d upu\u0107ena Jeremiji o svem narodu judejskom, \u010detvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog.\n25:2 Prorok\n25:3 Od trinaeste godine Jo\u0161ije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana dana\u0161njeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rije\u010d Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slu\u0161ali.\n25:4 I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slu\u0161ali i niste prignuli u\u0161i svoje da \u010dujete.\n25:5 I govorahu vam: \"Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima va\u0161im za sva vremena;\n25:6 i ne idite za tu\u0111im bogovima da im slu\u017eite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam ne\u0107u ni\u0161ta na\u017eao u\u010diniti.\n25:7 Ali me niste poslu\u0161ali - rije\u010d je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesre\u0107u!\"\n25:8 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Jer niste poslu\u0161ali mojih rije\u010di,\n25:9 evo, ja \u0107u poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rije\u010d je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest \u0107u ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izru\u010dit \u0107u ih kletom uni\u0161tenju i u\u010dinit \u0107u ih u\u017easom i ruglom, vje\u010dnim razvalinama.\n25:10 I ugu\u0161it \u0107u me\u0111u njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaru\u010dnika i zaru\u010dnice i klopot \u017ervnja i svjetlost svjetiljke.\n25:11 Sva \u0107e se zemlja pretvoriti u pusto\u0161 i pustinju i svi \u0107e narodi slu\u017eiti kralju babilonskom sedamdeset godina.\n25:12 Ali kad se navr\u0161i sedamdeset godina, kaznit \u0107u kralja babilonskog i narod onaj - rije\u010d je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit \u0107u ih u vje\u010dne razvaline.\n25:13 Dovest \u0107u na tu zemlju sve \u0161to sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, \u0161to prorokova Jeremija za sve narode.\"\n25:14 \"I oni \u0107e slu\u017eiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit \u0107u im po njihovim \u010dinima i po djelima ruku njihovih.\"\n25:15 Ovako mi re\u010de Jahve, Bog Izraelov: \"Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima \u0107u te poslati.\n25:16 Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog ma\u010da \u0161to \u0107u ga me\u0111u njih poslati.\"\n25:17 I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bija\u0161e poslao:\n25:18 Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pusto\u0161, ruglo i prokletstvo, kao \u0161to su i danas;\n25:19 faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim\n25:20 i svu onu mje\u0161avinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, A\u0161kelon, Gazu, Ekron i ono \u0161to ostade od A\u0161doda;\n25:21 Edom, Moab i sinove Amonove;\n25:22 sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora;\n25:23 Dedan, Temu, Buz i sve one ostri\u017eenih zalizaka,\n25:24 sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mje\u0161avine naroda koji obitavaju u pustinji;\n25:25 sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;\n25:26 sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj \u0160e\u0161ak pit \u0107e poslije njih.\n25:27 I reci im: \"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se vi\u0161e ne dignete od ma\u010da koji \u0107u pustiti me\u0111u vas.'\n25:28 Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti!\n25:29 Jer, evo, ja sam po\u010deo ka\u017enjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da pro\u0111ete bez kazne? Ne, ne\u0107ete ostati neka\u017enjeni, jer \u0107u sam dozvati ma\u010d da udari na sve stanovnike zemlje' - rije\u010d je Jahve nad Vojskama.\n25:30 Ti im, dakle, prorokuj sve rije\u010di ove i reci im: 'Jahve re\u010de sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, ri\u010de iza glasa protiv pa\u0161njaka svoga, podvikuje kao oni \u0161to gro\u017e\u0111e gaze. Do svih stanovnika zemlje\n25:31 dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbo\u017enike \u0107e ma\u010du izru\u010diti - rije\u010d je Jahvina.\n25:32 Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesre\u0107a ve\u0107 zahva\u0107a narod za narodom; nevrijeme stra\u0161no ve\u0107 se prolama s krajeva zemlje.'\"\n25:33 U onaj dan bit \u0107e pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko ne\u0107e naricati, niti \u0107e ih tko pokupiti i sahraniti; ostat \u0107e kao gnoj po zemlji.\n25:34 Kukajte, pastiri, i vi\u010dite, valjajte se po pra\u0161ini, vodi\u010di stada, jer vam se ispuni\u0161e dani za klanje, popadat \u0107ete ko ovnovi izabrani.\n25:35 Vi\u0161e nema uto\u010di\u0161ta pastirima, niti spasa vodi\u010dima stada.\n25:36 \u010cuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodi\u010di stada, jer Jahve pusto\u0161i pa\u0161njak njihov,\n25:37 mirna su pasi\u0161ta poharana od jarosna gnjeva Jahvina.\n25:38 Lav ostavlja gu\u0161taru jer \u0107e zemlja njihova opustjeti od ma\u010da pusto\u0161ni\u010dkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.\n26:1 U po\u010detku kraljevanja Jojakima, sina Jo\u0161ijina, kralja Judina, do\u0111e mi rije\u010d Jahvina.\n26:2 Ovako govori Jahve: \"Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu navije\u0161taj sve rije\u010di koje sam ti zapovjedio da im ka\u017ee\u0161. I ne izostavi ni jedne jedine.\n26:3 Mo\u017eda \u0107e poslu\u0161ati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa \u0107u se pokajati za zlo koje naumih u\u010diniti zbog zlodjela njihovih.\n26:4 Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslu\u0161ate da hodite po Zakonu \u0161to ga stavih pred vas,\n26:5 slu\u0161aju\u0107i rije\u010di slugu mojih proroka koje vam neumorno \u0161aljem, premda ih do sada niste slu\u0161ali,\n26:6 postupit \u0107u s ovim Domom kao sa \u0160ilom i u\u010dinit \u0107u da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'\"\n26:7 I sve\u0107enici i proroci i sav narod slu\u0161ahu Jeremiju kako navije\u0161ta te rije\u010di u Domu Jahvinu.\n26:8 A kad Jeremija izre\u010de sve ono \u0161to mu je Gospod zapovjedio da navije\u0161ta svemu narodu, zgrabi\u0161e ga sve\u0107enici i proroci govore\u0107i: \"Platit \u0107e\u0161 glavom!\n26:9 Za\u0161to si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit \u0107u s ovim Domom kao sa \u0160ilom i ovaj \u0107e grad biti opusto\u0161en te nitko vi\u0161e u njemu ne\u0107e stanovati?'\" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu.\n26:10 \u010cuv\u0161i to, starje\u0161ine judejske do\u0111o\u0161e iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedo\u0161e pred Nova vrata Doma Jahvina.\n26:11 Tada sve\u0107enici i proroci reko\u0161e starje\u0161inama i svemu narodu: \"Ovaj je \u010dovjek zaslu\u017eio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao \u0161to ste \u010duli na svoje u\u0161i.\"\n26:12 Tada Jeremija re\u010de starje\u0161inama i svemu narodu: \"Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono \u0161to ste \u010duli.\n26:13 Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slu\u0161ajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat \u0107e se za zlo kojim vam se zaprijetio.\n26:14 Ja sam, evo, u va\u0161im rukama. U\u010dinite sa mnom \u0161to vam se \u010dini dobro i pravo.\n26:15 Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedu\u017enu navalit \u0107ete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u va\u0161e u\u0161i govorim sve ove rije\u010di.\"\n26:16 Tada reko\u0161e starje\u0161ine i sav narod sve\u0107enicima i prorocima: \"Ovaj \u010dovjek nipo\u0161to ne zaslu\u017euje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga na\u0161ega.\"\n26:17 Nato ustado\u0161e i neki od najuglednijih u zemlji te reko\u0161e svemu mno\u0161tvu naroda \u0161to se ondje okupilo:\n26:18 \"Mihej More\u0161e\u0107anin prorokova\u0161e u dane Ezekije, kralja judejskog, i govora\u0161e svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion \u0107e biti polje preorano, Jeruzalem ru\u0161evina, a Goru Doma ovog \u0161uma \u0107e prekriti.'\n26:19 Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bija\u0161e zaprijetio? A mi, zar da na du\u0161e svoje navalimo tako velik zlo\u010din?\"\n26:20 Bija\u0161e ondje jo\u0161 neki koji prorokova\u0161e u ime Jahvino, Urija, sin \u0160emajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokova\u0161e protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija.\n26:21 A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima \u010duo te rije\u010di, tra\u017eio je da ga smakne. \u010cuv\u0161i to, Urija se prestra\u0161i i pobje\u017ee u Egipat.\n26:22 Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi;\n26:23 dovedo\u0161e oni Uriju iz Egipta i odvedo\u0161e ga kralju Jojakimu, koji ga ma\u010dem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.\n26:24 Ali Ahikam, sin \u0160afanov, za\u0161titi Jeremiju te ga ne preda\u0161e u ruke narodu da ga pogube.\n27:1 U po\u010detku kraljevanja Sidkije, sina Jo\u0161ije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rije\u010d.\n27:2 Ovako mi re\u010de Jahve: \"Na\u010dini sebi u\u017ead i jaram i stavi ga sebi na vrat.\n27:3 Zatim poru\u010di kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su do\u0161li u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji.\n27:4 Naredi im da poru\u010de svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poru\u010dite svojim gospodarima:\n27:5 Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispru\u017eenom stvorio zemlju, ljude i \u017eivotinje na zemlji. I ja to dajem kome ho\u0107u.\n27:6 Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu slu\u017ei.\n27:7 I svi \u0107e narodi slu\u017eiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne \u010das te i njega ne upokore mo\u0107ni narodi i veliki kraljevi.\n27:8 Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne slu\u017eiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hote\u0107' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj \u0107u narod kazniti ma\u010dem, gla\u0111u i kugom - rije\u010d je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom.\n27:9 Ne slu\u0161ajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i \u010darobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi ne\u0107ete slu\u017eiti kralju babilonskom!'\n27:10 Jer vam oni la\u017e prorokuju samo da vas udalje iz va\u0161e zemlje, da vas otjeram pa da propadnete.\n27:11 Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu slu\u017ei ostavit \u0107u na miru u zemlji njegovoj - rije\u010d je Jahvina - da je obra\u0111uje i u njoj \u017eivi.'\"\n27:12 Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govore\u0107i: \"Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete \u017eivi.\n27:13 Za\u0161to da poginete, ti i narod tvoj, od ma\u010da, gladi i kuge, kao \u0161to se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom?\n27:14 Ne slu\u0161ajte, dakle, rije\u010di onih proroka koji vam govore: 'Vi ne\u0107ete slu\u017eiti kralju babilonskom.' Oni vam la\u017e prorokuju.\n27:15 'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - rije\u010d je Jahvina - nego vam oni la\u017e prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz va\u0161e zemlje, pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'\"\n27:16 I sve\u0107enicima i svemu ovom narodu rekao sam: \"Ovako govori Jahve: 'Ne slu\u0161ajte rije\u010di svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posu\u0111e Doma Jahvina bit \u0107e uskoro vra\u0107eno iz Babilona.' Oni vam la\u017ei prorokuju.\n27:17 Ne slu\u0161ajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete \u017eivi! Za\u0161to da ovaj grad postane ru\u0161evina?\n27:18 Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rije\u010d Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posu\u0111e \u0161to jo\u0161 ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon!\n27:19 Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podno\u017ejima i o preostalom posu\u0111u \u0161to jo\u0161 ostade u ovome gradu -\n27:20 \u0161to jo\u0161 Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odli\u010dnike judejske i jeruzalemske.\n27:21 Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posu\u0111u koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu:\n27:22 'U Babilon \u0107e ih odnijeti i ondje \u0107e ostati sve do dana kad ja odem po njih - rije\u010d je Jahvina. I ja \u0107u sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'\"\n28:1 Iste godine, u po\u010detku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, \u010detvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, re\u010de mi u Domu Jahvinu pred svim sve\u0107enicima i svim narodom:\n28:2 \"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skr\u0161it \u0107u jaram kralja babilonskoga.\n28:3 Do dvije godine vratit \u0107u na ovo mjesto sve posu\u0111e Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon.\n28:4 A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospje\u0161e u Babilon, tako\u0111er \u0107u vratiti na ovo mjesto - rije\u010d je Jahvina - jer \u0107u skr\u0161iti jaram kralja babilonskoga.'\"\n28:5 Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sve\u0107enicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu.\n28:6 Re\u010de prorok Jeremija: \"Amen! U\u010dinio Jahve tako! Ispunio Jahve rije\u010di koje si prorokovao i vratio ovamo sve posu\u0111e iz Doma Jahvina i sve izgnanike iz Babilona.\n28:7 Ali \u010dujder i ovu rije\u010d koju \u0107u kazati na tvoje u\u0161i i na u\u0161i svega naroda.\n28:8 Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim mo\u0107nim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu.\n28:9 Ali o proroku koji prori\u010de mir mo\u017ee\u0161 istom kad se ispuni njegova proro\u010dka rije\u010d znati da ga je zaista Jahve poslao.\"\n28:10 Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skr\u0161i ga.\n28:11 I re\u010de Hananija pred svim narodom: \"Ovako govori Jahve: 'Evo, ovako \u0107u - za dvije godine - skr\u0161iti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!'\" Tada prorok Jeremija ode svojim putem.\n28:12 A kad prorok Hananija skr\u0161i jaram s vrata proroka Jeremije, do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji:\n28:13 \"Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skr\u0161io drveni jaram, ali \u0107u ja mjesto njega na\u010diniti \u017eeljezni.'\n28:14 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: '\u017deljezni \u0107u jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i slu\u017eit \u0107e mu, jer ja sam njemu podlo\u017eio \u010dak i poljsku zvjerad!'\"\n28:15 I prorok Jeremija re\u010de proroku Hananiji: \"\u010cuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade.\n28:16 Zato ovako govori Jahve: 'Gle, bri\u0161em te s lica zemlje! Umrijet \u0107e\u0161 jo\u0161 ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!'\"\n28:17 I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.\n29:1 Evo, ovo su rije\u010di poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starje\u0161inama, sve\u0107enicima i prorocima i svemu preostalom narodu \u0161to ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bija\u0161e odveo u Babilon,\n29:2 po\u0161to kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odli\u010dnici judejski i jeruzalemski, kova\u010di i bravari ostavi\u0161e Jeruzalem.\n29:3 Poslanica je poslana po Elasi, sinu \u0160afanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadr\u017eaja:\n29:4 \"Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon!\n29:5 Gradite ku\u0107e i nastanite se, sadite vrtove i u\u017eivajte urod njihov!\n29:6 \u017denite se i ra\u0111ajte sinove i k\u0107eri! \u017denite svoje sinove i udajite svoje k\u0107eri da i oni ra\u0111aju sinove i k\u0107eri! Mno\u017eite se da se ne smanjite!\n29:7 I\u0161tite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru po\u010diva i va\u0161 mir!'\n29:10 Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja \u0107u vas pohoditi te vam ispuniti dobro obe\u0107anje da \u0107u vas vratiti na ovo mjesto.\n29:11 Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rije\u010d je Jahvina - naume mira, a ne nesre\u0107e: da vam dadnem budu\u0107nost i nadu.\n29:12 Tada \u0107ete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja \u0107u vas usli\u0161ati.\n29:13 Tra\u017eit \u0107ete me i na\u0107i me jer \u0107ete me tra\u017eiti svim srcem svojim.\n29:14 I pustit \u0107u da me na\u0111ete - rije\u010d je Jahvina. Izmijenit \u0107u udes va\u0161 i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - rije\u010d je Jahvina. I vratit \u0107u vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh.\n29:15 Istina, vi velite: 'Jahve nam podi\u017ee proroke u Babilonu.'\n29:8 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ne dajte da vas obmanjuju va\u0161i proroci koji su me\u0111u vama, va\u0161i gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju!\n29:9 Jer oni vam la\u017e prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao' - rije\u010d je Jahvina.\"\n29:16 Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i svemu narodu koji \u017eivi u ovome gradu - bra\u0107i va\u0161oj \u0161to ne morado\u0161e s vama u izgnanstvo.\n29:17 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Evo \u0161aljem na njih ma\u010d, glad i kugu; u\u010dinit \u0107u da budu kao pokvarene smokve, tako lo\u0161e da nisu za jelo.\n29:18 I gonit \u0107u ih ma\u010dem, gla\u0111u i kugom i u\u010dinit \u0107u ih u\u017easom svim kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram.\n29:19 Jer ne poslu\u0161a\u0161e rije\u010di mojih - rije\u010d je Jahvina - premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslu\u0161a\u0161e - rije\u010d je Jahvina.\n29:20 Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslu\u0161ajte svi rije\u010d Jahvinu!\"\n29:21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam la\u017e prorokuje u moje ime: \"Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da ih pogubi vama na o\u010di.\n29:22 I njima \u0107e se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u Babilonu: 'Neka Jahve u\u010dini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj babilonski ispe\u010de na vatri\n29:23 jer u Izraelu po\u010dini\u0161e sramotu \u010dine\u0107i preljub sa \u017eenama svojih bli\u017enjih i govore\u0107i u moje ime la\u017ene rije\u010di koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - rije\u010d je Jahvina!\"\n29:24 -\n29:25 A \u0160emaji \u0107e\u0161 Nehelamcu poru\u010diti: \"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i sve\u0107eniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim sve\u0107enicima:\n29:26 'Jahve te postavi sve\u0107enikom namjesto sve\u0107enika Jojade da pazi\u0161 u Domu Jahvinu na svakog lu\u0111aka koji se gradi prorokom i da ga baci\u0161 u klade, sa \u017eeljezom oko vrata.\n29:27 Za\u0161to, dakle, nisi sprije\u010dio Jeremiju iz Anatota, koji se me\u0111u vama gradi prorokom?\n29:28 T\u00d3a on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo \u0107e jo\u0161 trajati: Gradite ku\u0107e i nastanite se! Sadite vrtove i u\u017eivajte urod njihov!'\"\n29:29 Sve\u0107enik Sefanija pro\u010dita pismo proroku Jeremiji.\n29:30 Tada do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji:\n29:31 \"Po\u0161alji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o \u0160emaji Nehelamcu: Jer vam \u0160emaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga ja nisam poslao,\n29:32 ovako govori Jahve: Kaznit \u0107u \u0160emaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu ne\u0107e preostati usred ovoga naroda da do\u017eivi sre\u0107u koju spremam narodu svojemu - rije\u010d je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'\"\n30:1 Rije\u010d koju Jahve upravi Jeremiji:\n30:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: \"Upi\u0161i u knjigu sve ove rije\u010di koje ti govorim.\n30:3 Jer evo dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - i promijenit \u0107u udes naroda svoga Izraela i Judeje\" - govori Jahve - \"i vratit \u0107u ih u zemlju koju u ba\u0161tinu dadoh ocima njihovim.\"\n30:4 Evo rije\u010di \u0161to ih Jahve re\u010de o Izraelu i o Judeji:\n30:5 Ovako govori Jahve: \"\u010cujem krik u\u017easa: strava je to, a ne mir.\n30:6 Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad mu\u0161karac rodio? A svi se mu\u0161karci za bedra hvataju kao porodilje! Za\u0161to su sva lica izobli\u010dena i problijedjela?\n30:7 Jao, jer velik je dan ovaj, sli\u010dna mu n\u00d3e b\u00c4i! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' \u0107e se izbaviti iz nje.\n30:8 Onoga dana - rije\u010d je Jahve nad Vojskama - slomit \u0107u jaram na njihovu vratu i lance \u0107u njihove raskinuti. Vi\u0161e ne\u0107e slu\u017eiti tu\u0111inu,\n30:9 ve\u0107 \u0107e slu\u017eiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga \u0107u im podi\u0107i.\n30:10 Ne boj se, Jakove, slugo moja - rije\u010d je Jahvina - ne pla\u0161i se, Izraele! Jer evo, spasit \u0107u te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov \u0107e se opet smiriti, spokojno \u0107e \u017eivjeti i nitko ga ne\u0107e pla\u0161iti - rije\u010d je Jahvina -\n30:11 jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt \u0107u narode me\u0111u koje te prognah, a tebe ne\u0107u sasvim uni\u0161titi; al' \u0107u te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' neka\u017enjena.\"\n30:12 Uistinu, ovako govori Jahve: \"Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.\n30:13 Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.\n30:14 Zaboravi\u0161e te svi ljubavnici, vi\u0161e za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o \u0161to udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.\n30:15 Za\u0161to kuka\u0161 zbog rane svoje? Zar je neizlje\u010diva tvoja bol? Zbog mno\u0161tva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti u\u010dinih.\n30:16 Al' i oni \u0161to te \u017ederu bit \u0107e pro\u017ederani, u ropstvo \u0107e svi du\u0161mani tvoji; plja\u010dka\u0161i tvoji bit \u0107e oplja\u010dkani, i koji te plijeni\u0161e bit \u0107e oplijenjeni.\n30:17 [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja \u0107u te iscijeliti, rane ti zalije\u010diti\" - rije\u010d je Jahvina.\n30:18 Ovako govori Jahve: \"Evo, izmijenit \u0107u udes \u0161atora Jakovljevih, smilovat \u0107u se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit \u0107e opet grad sazidan, i dvori \u0107e stajati na starome mjestu.\n30:19 Iz njih \u0107e se \u010duti hvalospjev, i glasovi radosni. Umno\u017eit \u0107u ih i vi\u0161e im se ne\u0107e smanjiti broj, ugled \u0107u im dati i vi\u0161e ih ne\u0107e prezirati.\n30:20 Sinovi njihovi bit \u0107e mi kao neko\u0107, zajednica njina preda mnom \u0107e \u010dvrsto stajati, a kaznit \u0107u sve njihove ugnjeta\u010de.\n30:21 Glavar njihov iz njih \u0107e niknuti, vladar njihov isred njih \u0107e iza\u0107i. Pustit \u0107u ga k sebi da mi se pribli\u017ei - jer tko da se usudi sam preda me!\" - rije\u010d je Jahvina.\n30:22 \"I vi \u0107ete biti moj narod, a ja va\u0161 Bog.\n30:23 Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbo\u017eni\u010dke.\n30:24 Jahvin se gnjev ne\u0107e sti\u0161ati dok on ne izvr\u0161i i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno \u0107ete to razumjeti.\n31:1 \"U ono vrijeme - rije\u010d je Jahvina - bit \u0107u Bog svim plemenima Izraelovim i oni \u0107e biti narod moj.\"\n31:2 Ovako govori Jahve: \"Na\u0111e milost u pustinji narod koji ute\u010de ma\u010du: Izrael ide u svoje prebivali\u0161te.\n31:3 Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vje\u010dnom ljubim te, zato ti sa\u010duvah milost.\n31:4 Opet \u0107u te sazdati, i bit \u0107e\u0161 sazdana, djevice Izraelova. Opet \u0107e\u0161 se resit' bubnji\u0107ima, u veselo kolo hvatati.\n31:5 Opet \u0107e\u0161 saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni \u0107e i trgati.\n31:6 Jer dolazi dan te \u0107e stra\u017eari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'\"\n31:7 Jer ovako govori Jahve: \"Kli\u010dite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori va\u0161 glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!\n31:8 Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vra\u0107a se velika zajednica.\n31:9 Evo, u suzama po\u0111o\u0161e, utje\u0161ene sad ih vra\u0107am! Vodit \u0107u ih kraj poto\u010dnih voda, putem ravnim kojim ne\u0107e posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.\"\n31:10 \u010cujte, o narodi, rije\u010d Jahvinu, objavite je \u0161irom dalekih otoka: \"Onaj \u0161to raspr\u0161i Izraela, opet ga sabire i \u010duva ga k'o pastir stado svoje!\"\n31:11 Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku ja\u010deg od njega.\n31:12 I oni \u0107e, radosno kli\u010du\u0107i, na vis sionski da se nau\u017eiju dobara Jahvinih: \u017eita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, du\u0161a \u0107e im biti kao vrt navodnjen, nikad vi\u0161e ne\u0107e ginuti.\n31:13 Djevojke \u0107e se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer \u0107u im tugu u radost pretvoriti, utje\u0161it \u0107u ih i razveselit' nakon \u017ealosti.\n31:14 Pretilinom \u0107u im okrijepiti sve\u0107enstvo i narod svoj nasititi dobrima\" - rije\u010d je Jahvina.\n31:15 Ovako govori Jahve: \"\u010cuj! U Rami se kukanje \u010duje i gorak pla\u010d: Rahela oplakuje sinove svoje, i ne\u0107e da se utje\u0161i za djecom, jer njih vi\u0161e nema.\"\n31:16 Ovako govori Jahve: \"Prestani kukati, otari suze u o\u010dima! Patnje \u0107e tvoje biti nagra\u0111ene: oni \u0107e se vratiti iz zemlje neprijateljske.\n31:17 Ima nade za tvoje potomstvo - rije\u010d je Jahvina - sinovi tvoji vratit \u0107e se u svoj kraj.\n31:18 Dobro \u010dujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june jo\u0161 neukro\u0107eno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.\n31:19 Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tu\u010dem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'\"\n31:20 \"Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka \u017eivo na njega mislim i srce mi dr\u0161\u0107e za njega od nje\u017ene samilosti\" - rije\u010d je Jahvina.\n31:21 \"Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si pro\u0161la. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!\n31:22 Dokle \u0107e\u0161 jo\u0161 oklijevati, k\u0107eri odmetnice? Jer Jahve stvori ne\u0161to novo na zemlji: \u017dena \u0107e okru\u017eiti Mu\u017ea.\"\n31:23 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: \"U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim \u0107e se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivali\u0161te Pravednosti, Goro sveta!'\"\n31:24 \"I u njoj \u0107e se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni \u0161to idu za stadima,\n31:25 jer ja \u0107u okrijepiti du\u0161u iscrpljenu, obilno nahraniti du\u0161u klonulu.\n31:26 Kao ono: '\u010cim se probudih, pogledah: sladak li bija\u0161e sanak moj!'\"\n31:27 \"Evo dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad \u0107u u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme \u010dovje\u010dje i sjeme \u017eivotinjsko.\n31:28 I kao \u0161to sam neko\u0107 bdio da ih i\u0161\u010dupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesre\u0107u na njih svalim, tako \u0107u sada bri\u017eno bdjeti da ih podignem i posadim.\n31:29 U one dane ne\u0107e se vi\u0161e govoriti: 'Oci jedo\u0161e kiselo gro\u017e\u0111e, a sinovima zubi trnu.'\n31:30 Nego \u0107e svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo gro\u017e\u0111e zubi \u0107e trnuti.\"\n31:31 \"Evo dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad \u0107u s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez.\n31:32 Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez \u0161to ga oni razvrgo\u0161e premda sam ja gospodar njihov - rije\u010d je Jahvina.\n31:33 Nego, ovo je Savez \u0161to \u0107u ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - rije\u010d je Jahvina: Zakon \u0107u svoj staviti u du\u0161u njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit \u0107u Bog njihov, a oni narod moj.\n31:34 I ne\u0107e vi\u0161e u\u010diti drug druga ni brat brata govore\u0107i: 'Spoznajte Jahvu!' nego \u0107e me svi poznavati, i malo i veliko - rije\u010d je Jahvina - jer \u0107u oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih ne\u0107u vi\u0161e spominjati.\"\n31:35 Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle no\u0107u, koji burka more da mu valovi bu\u010de - ime mu je Jahve nad Vojskama:\n31:36 \"Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rije\u010d je Jahvina - onda \u0107e i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek!\n31:37 Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istra\u017eiti temelji zemlje, onda \u0107u i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega \u0161to po\u010dini\u0161e\" - rije\u010d je Jahvina.\n31:38 \"Evo dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kada \u0107e grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.\n31:39 I jo\u0161 \u0107e se dalje protegnuti mjerni\u010dko u\u017ee, pravo do bre\u017euljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi.\n31:40 I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit \u0107e svetinja Jahvina. I ne\u0107e vi\u0161e biti razaranja ni prokletstva.\"\n32:1 Rije\u010d koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.\n32:2 U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjeda\u0161e Jeruzalem, a prorok Jeremija bija\u0161e zatvoren u tamni\u010dkom dvori\u0161tu u dvoru judejskoga kralja.\n32:3 Sidkija, kralj judejski, bija\u0161e ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: \"Za\u0161to si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad \u0107u ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji;\n32:4 a Sidkija, kralj judejski, ne\u0107e uma\u0107i sili kaldejskoj, nego \u0107e biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim \u0107e govoriti, o\u010di u o\u010di njega vidjeti.\n32:5 Sidkiju \u0107e odvesti u Babilon i ondje \u0107e ostati dok ga ne pohodim - rije\u010d je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, ne\u0107ete uspjeti!'\"\n32:6 Tada re\u010de Jeremija: \"Do\u0111e mi rije\u010d Jahvina:\n32:7 'Uskoro \u0107e do\u0107i k tebi Hanamel, sin tvoga strica \u0160aluma, da ti ka\u017ee: Kupi njivu moju u Anatotu; ti ima\u0161 rodbinsko pravo da je kupi\u0161!'\n32:8 Kako je Jahve navijestio, k meni do\u0111e moj stri\u010devi\u0107 Hanamel u tamni\u010dko dvori\u0161te i re\u010de mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti ima\u0161 pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupi\u0161! Kupi je!' I tada spoznah da to bija\u0161e rije\u010d Jahvina.\n32:9 Kupih, dakle, tu njivu od stri\u010devi\u0107a Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest \u0161ekela srebra.\n32:10 Napi\u0161em ugovor, udarim pe\u010dat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji.\n32:11 Zatim uzmem kupovni ugovor, zape\u010da\u0107en prema propisu i uredbama,\n32:12 predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazo\u010dni su bili: moj stri\u010devi\u0107 Hanamel, svjedoci \u0161to su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se na\u0161li u tamni\u010dkom dvori\u0161tu.\n32:13 Tada pred njima zapovjedim Baruhu:\n32:14 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zape\u010da\u0107eni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo sa\u010duvaju.\n32:15 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Jo\u0161 \u0107e se u ovoj zemlji kupovati i ku\u0107e, i njive, i vinogradi!'\"\n32:16 Po\u0161to kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi:\n32:17 \"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ni\u0161ta tebi nije nemogu\u0107e!\n32:18 Tisu\u0107ama iskazuje\u0161 milost, a krivnju otaca osve\u0107uje\u0161 na djeci, potomcima njihovim. Bo\u017ee veliki i mo\u0107ni, kome je ime Jahve nad Vojskama!\n32:19 Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! O\u010di tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplati\u0161 svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!\n32:20 Ti koji si \u010dinio znamenja i \u010dudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i me\u0111u svim ljudima sve do danas,\n32:21 ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i \u010dudesima, rukom mo\u0107nom i mi\u0161icom podignutom, strahotama velikim.\n32:22 Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obe\u0107ao ocima njihovim, zemlju u kojoj te\u010de med i mlijeko.\n32:23 I oni je zaposjedo\u0161e; ali nisu slu\u0161ali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ni\u0161ta ne u\u010dini\u0161e od onog \u0161to im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje.\n32:24 Gle, nasipi se ve\u0107 primako\u0161e gradu, i bit \u0107e osvojen, i grad \u0107e pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju ma\u010dem, gla\u0111u i kugom. \u010cime si prijetio, evo dolazi. I sam vidi\u0161.\n32:25 A ti mi, Jahve Gospode moj, re\u010de: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je ve\u0107 predan u ruke Kaldejcima!\"\n32:26 Tada mi do\u0111e rije\u010d Jahvina:\n32:27 \"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ni\u0161ta nije nemogu\u0107e!\n32:28 Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji \u0107e ga zauzeti.\n32:29 U\u0107i \u0107e u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem \u0107e ga uni\u0161titi i spaliti ga zajedno s ku\u0107ama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tu\u0111im bogovima, mene gnjeve\u0107i.\n32:30 Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti \u010dine samo zlo pred mojim o\u010dima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rije\u010d je Jahvina.\n32:31 Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srd\u017ebu otkako je sagra\u0111en pa do dana dana\u0161njega te ga moram ukloniti ispred lica svojega\n32:32 zbog svega bezakonja \u0161to ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini po\u010dini\u0161e, gnjeve\u0107i me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sve\u0107enici i proroci, Judejci i Jeruzalemci.\n32:33 Okretahu mi le\u0111a, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pou\u010dim, ali me ne slu\u0161a\u0161e niti nauk moj primi\u0161e.\n32:34 Postavi\u0161e grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.\n32:35 Baalu podigo\u0161e uzvi\u0161ice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i k\u0107eri svoje Moleku kroz oganj provodi\u0161e - \u0161to im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi \u010dinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh.\"\n32:36 Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da \u0107e od ma\u010da, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:\n32:37 \"Evo, ja \u0107u ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit \u0107u ih na ovo mjesto da ovdje spokojno \u017eive.\n32:38 I oni \u0107e biti narod moj, a ja, ja \u0107u biti Bog njihov.\n32:39 I dat \u0107u im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sre\u0107u svoju i djece svoje.\n32:40 I sklopit \u0107u s njima Savez vje\u010dan, nikad se vi\u0161e ne\u0107u odvratiti od njih i uvijek \u0107u im \u010diniti dobro; usadit \u0107u im u srce svoj strah, da se nikad vi\u0161e ne odmetnu od mene.\n32:41 I radovat \u0107u se \u010dine\u0107i im dobro; i \u010dvrsto \u0107u ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom du\u0161om svojom.\"\n32:42 Jer ovako govori Jahve: \"Kao \u0161to sam na ovaj narod doveo svu ovu stra\u0161nu nesre\u0107u, tako \u0107u na njih dovesti svu sre\u0107u koju im obrekoh.\n32:43 Da, opet \u0107e se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez \u010dovjeka i \u017eivin\u010deta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!'\n32:44 Njive \u0107e se za novac kupovati, pisat \u0107e se i pe\u010datiti kupovni ugovori, pozivat \u0107e se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, \u0160efele, Negeba, jer \u0107u promijeniti udes njihov\" - rije\u010d je Jahvina.\n33:1 Dok je Jeremija bio jo\u0161 zatvoren u tamni\u010dkom dvori\u0161tu, i drugi mu put do\u0111e rije\u010d Jahvina:\n33:2 \"Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i u\u010dvrsti - ime mu je Jahve!\n33:3 Zazovi me, i odazvat \u0107u ti se i objavit \u0107u ti velike i nedoku\u010dive tajne o kojima ni\u0161ta ne zna\u0161.\n33:4 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o ku\u0107ama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, poru\u0161enim zbog nasipa i ma\u010da,\n33:5 i o onima \u0161to zame\u0107u borbu s Kaldejcima da napune svoje ku\u0107e tjelesima ljudi koje pobih u srd\u017ebi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti.\n33:6 Evo, ja \u0107u zalije\u010diti njihovu ranu, ja \u0107u ih iscijeliti i ozdraviti i pru\u017eiti im obilje istinskoga mira.\n33:7 Promijenit \u0107u udes zemlje Judine i Jeruzalema i podi\u0107i \u0107u ih da budu kao neko\u0107.\n33:8 O\u010distit \u0107u ih od svakoga grijeha kojim sagrije\u0161i\u0161e protiv mene i oprostit \u0107u im sve krivice koje mi skrivi\u0161e odmetnuv se od mene.\n33:9 I Jeruzalem \u0107e mi biti na radost, na hvalu i \u010dast pred svim narodima svijeta: kad \u010duju za sve dobro kojim \u0107u ih nadijeliti, divit \u0107e se i \u010duditi svoj onoj sre\u0107i i miru \u0161to \u0107u im ja dati.\"\n33:10 Ovako govori Jahve: \"Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez \u010dovjeka i bez \u017eivin\u010deta' - u gradovima judejskim i po opusto\u0161enim ulicama jeruzalemskim opet \u0107e se oriti\n33:11 poklici radosti, poklici zaru\u010dnika i zaru\u010dnice, poklici onih koji \u0107e u Domu Jahvinu prinositi \u017ertve zahvalnice pjevaju\u0107i: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vje\u010dna je ljubav njegova!' Jer ja \u0107u obnoviti zemlju da bude kao neko\u0107\" - rije\u010d je Jahvina.\n33:12 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez \u010dovjeka i bez \u017eivin\u010deta, i u svim gradovima opet \u0107e biti pa\u0161njaci za pastire \u0161to odmaraju stada svoja.\n33:13 U gradovima Gorja, i u gradovima \u0160efele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet \u0107e prolaziti ovce ispod ruke pastira koji \u0107e ih brojiti\" - rije\u010d je Jahvina.\n33:14 \"Evo, dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad \u0107u ispuniti dobro obe\u0107anje \u0161to ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:\n33:15 U one dane i u vrijeme ono podi\u0107i \u0107u Davidu izdanak pravedni; on \u0107e zemljom vladati po pravu i pravici.\n33:16 U one dane Judeja \u0107e biti spa\u0161ena, Jeruzalem \u0107e \u017eivjeti spokojno. A grad \u0107e se zvati: 'Jahve, Pravda na\u0161a.'\n33:17 Jer ovako govori Jahve: \"Nikada Davidu ne\u0107e nestati potomka koji \u0107e sjediti na prijestolju doma Izraelova.\n33:18 I nikada ne\u0107e levitima i sve\u0107enicima nestati potomaka koji \u0107e slu\u017eiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane.\"\n33:19 I do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji:\n33:20 Ovako govori Jahve: \"Ako mo\u017eete razvr\u0107i savez moj s danom i savez moj s no\u0107i, tako da ni dana ni no\u0107i vi\u0161e ne bude u pravo vrijeme,\n33:21 mo\u0107i \u0107e se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te vi\u0161e ne\u0107e imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i sve\u0107enicima koji mi slu\u017ee.\n33:22 Kao \u0161to se vojska nebeska ne mo\u017ee izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako \u0107u umno\u017eiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i sve\u0107enike koji mi slu\u017ee.\"\n33:23 I do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji:\n33:24 \"Nisi li opazio \u0161to ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom pori\u010du narod moj kao da mi vi\u0161e nije narod.\"\n33:25 Ovako govori Jahve: \"Da ne sklopih saveza svojega s danom i no\u0107i i da ne postavih zakone nebu i zemlji,\n33:26 mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da vi\u0161e ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem.\"\n34:1 Rije\u010d koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vla\u0161\u0107u, i svi narodi navali\u0161e na Jeruzalem i na sve gradove njegove.\n34:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: \"Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali.\n34:3 Ni ti ne\u0107e\u0161 ruci njegovoj uma\u0107i. Da, bit \u0107e\u0161 uhva\u0107en i predat \u0107e te u njegove ruke; o\u010di u o\u010di gledat \u0107e\u0161 kralja babilonskoga, usta u usta on \u0107e s tobom govoriti i bit \u0107e\u0161 odveden u Babilon.'\n34:4 Ali \u010duj rije\u010d Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poru\u010duje Jahve: 'Ne\u0107e\u0161 od ma\u010da poginuti,\n34:5 umrijet \u0107e\u0161 u miru! I kao \u0161to su tvoje o\u010deve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe \u0107e okaditi i naricat \u0107e za tobom: 'Jao Gospodaru!' Ja ti to govorim' - rije\u010d je Jahvina.\n34:6 I prorok Jeremija poru\u010di sve ove rije\u010di Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu,\n34:7 dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Laki\u0161 i Azeku, jer jo\u0161 samo oni preostado\u0161e od judejskih utvr\u0111enih gradova.\n34:8 Rije\u010d koju Jahve uputi Jeremiji, po\u0161to je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu,\n34:9 da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da vi\u0161e ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob.\n34:10 I svi odli\u010dnici i sav narod koji u\u0111o\u0161e u ovaj savez pristado\u0161e te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im vi\u0161e ne robuju. Pristado\u0161e, dakle, i pusti\u0161e ih.\n34:11 A potom se okrenu\u0161e i uze\u0161e opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisili\u0161e da im opet robuju.\n34:12 Tada Jahve uputi rije\u010d Jeremiji govore\u0107i:\n34:13 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: \"Ja sam sklopio Savez s ocima va\u0161im u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govore\u0107i:\n34:14 'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i \u0161est godina kao rob slu\u017eio.' Ali me va\u0161i oci ne poslu\u0161a\u0161e i ne htjedo\u0161e me \u010duti.\n34:15 A vi se bijaste obratili i u\u010dinili \u0161to je pravo u o\u010dima mojim, proglasiv\u0161i slobodu za svakoga bli\u017enjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom.\n34:16 A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste ve\u0107 bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju.\"\n34:17 Zato ovako govori Jahve: \"Vi me ne poslu\u0161aste da proglasite slobodu subratu svojemu i bli\u017enjemu. I zato, evo, i ja progla\u0161avam protiv vas slobodu - rije\u010d je Jahvina - ma\u010du, kugi i gladi, i u\u010dinit \u0107u vas stra\u0161ilom svim kraljevstvima zemlje.\n34:18 A s ljudima koji razvrgo\u0161e Savez moj i ne ispuni\u0161e saveza obe\u0107ana pred mojim licem postupit \u0107u kao s teletom \u0161to ga nadvoje rasjeko\u0161e te izme\u0111u tih pola pro\u0111o\u0161e.\n34:19 Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sve\u0107enike i sav narod zemlje \u0161to pro\u0111o\u0161e izme\u0111u pola tele\u0107ih\n34:20 predat \u0107u u ruke du\u0161mana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit \u0107e hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.\n34:21 Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat \u0107u u ruke du\u0161mana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla.\n34:22 Evo, ja \u0107u im zapovjediti - rije\u010d je Jahvina - i vratit \u0107u ih na ovaj grad, i navalit \u0107e na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit \u0107u u pustinju nenastanjenu.\"\n35:1 Jahve uputi rije\u010d Jeremiji u dane Jojakima, sina Jo\u0161ijina, kralja judejskoga:\n35:2 \"Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina.\"\n35:3 Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu bra\u0107u i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca\n35:4 i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu \u010dovjeka Bo\u017ejega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kne\u017eevske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina \u0160alumova.\n35:5 Zatim stavih pred sinove doma Rekabova kr\u010dage pune vina i \u010da\u0161e te im rekoh: \"Pijte vina!\"\n35:6 Ali oni odgovori\u0161e: \"Ne pijemo vina, jer nam je otac na\u0161 Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi va\u0161i.\n35:7 Niti smijete graditi ku\u0107\u00c4a, niti sijati sjemena ni saditi vinograd\u00c4a, niti ih posjedovati, nego provodite sav \u017eivot pod \u0161atorima, da dugo \u017eivite u zemlji gdje kao stranci boravite.'\n35:8 I mi poslu\u0161asmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem \u0161to nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni \u017eene na\u0161e, niti sinovi na\u0161i, ni k\u0107eri na\u0161e,\n35:9 da ne gradimo ku\u0107a, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih,\n35:10 da stanujemo pod \u0161atorima i dr\u017eimo se poslu\u0161no svega \u0161to nam zapovjedi na\u0161 otac Jonadab.\n35:11 Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, po\u0111imo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada \u017eivimo u Jeruzalemu.\"\n35:12 Tada do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji:\n35:13 Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: \"Idi i objavi Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar ne\u0107ete primiti nauka moga i poslu\u0161ati rije\u010di moje?' - rije\u010d je Jahvina. -\n35:14 'Ispunjuju se rije\u010di Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana dana\u0161njega nitko ga nije pio, jer oni slu\u0161aju rije\u010d svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slu\u0161ali.\n35:15 I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela svoja i ne tr\u010dite za tu\u0111im bogovima da im slu\u017eite, pa \u0107ete ostati u zemlji koju dadoh vama i ocima va\u0161im'; ali ne prikloniste uha svojega i ne poslu\u0161aste me.\n35:16 Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, dr\u017eahu se zapovijedi koju im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne slu\u0161a.'\n35:17 Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navu\u0107i \u0107u na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni me ne slu\u0161ahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'\"\n35:18 Zajednici Rekabovaca Jeremija re\u010de: \"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slu\u0161ali zapovijedi svoga oca Jonadaba i dr\u017eali se svih naredaba i \u010dinili sve \u0161to vam je on zapovjedio,\n35:19 zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad ne\u0107e ponestati potomka koji \u0107e stajati pred licem mojim u sve dane.'\"\n36:1 \u010cetvrte godine Jojakima, sina Jo\u0161ijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rije\u010d:\n36:2 \"Uzmi svitak i zapi\u0161i na nj sve rije\u010di koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti po\u010deh govoriti, od dana Jo\u0161ijinih do dana dana\u0161njega.\n36:3 Mo\u017eda \u0107e \u010duti dom Judin o svim nesre\u0107ama \u0161to sam ih naumio oboriti na njih te \u0107e se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja \u0107u im oprostiti krivicu i grijeh njihov.\"\n36:4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rije\u010di koje mu Jahve bija\u0161e objavio.\n36:9 U petoj godini Jojakima, sina Jo\u0161ijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozva\u0161e na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod \u0161to moga\u0161e sti\u0107i iz gradova judejskih u Jeruzalem.\n36:5 Tada Jeremija naredi Baruhu: \"Meni nije slobodno te ne mogu po\u0107i u Dom Jahvin.\n36:6 Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu \u010ditaj narodu rije\u010di Jahvine iz svitka \u0161to si ga po mojem kazivanju napisao. Pro\u010ditaj ih i svim Judejcima koji su do\u0161li iz svojih gradova.\n36:7 Mo\u017eda \u0107e se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i mo\u017eda \u0107e se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srd\u017eba kojima Jahve prijeti ovom narodu.\"\n36:8 I Baruh, sin Nerijin, u\u010dini sve kako mu prorok Jeremija bija\u0161e zapovjedio da pro\u010dita rije\u010di Jahvine u Domu Jahvinu.\n36:10 Baruh svemu narodu pro\u010dita rije\u010di Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara \u0160afana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma.\n36:11 A kad Mikaj, sin \u0160afanova sina Gemarje, \u010du iz knjige sve Jahvine rije\u010di,\n36:12 si\u0111e u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sje\u0111ahu svi dostojanstvenici: pisar Eli\u0161ama, Delaja, sin \u0160emajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin \u0160afanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici.\n36:13 Mikaj im kaza sve rije\u010di \u0161to ih bija\u0161e \u010duo kad ih je Baruh narodu \u010ditao iz knjige.\n36:14 Tada dostojanstvenici posla\u0161e Jehudija, sina Netanijina, i \u0160elemju, sina Ku\u0161ijeva, Baruhu da mu ka\u017eu: \"Uzmi u ruke svitak iz kojega si \u010ditao narodu i do\u0111i!\" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i do\u0111e k njima.\n36:15 Oni mi reko\u0161e: \"Hajde, sjedi i pro\u010ditaj nam!\" I Baruh im pro\u010dita.\n36:16 Kad \u010du\u0161e sve one rije\u010di, upla\u0161eno se pogleda\u0161e i reko\u0161e Baruhu: \"Moramo sve to kazati kralju.\"\n36:17 I upita\u0161e Baruha: \"Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rije\u010di.\"\n36:18 Baruh \u0107e njima: \"Jeremija mi je sve te rije\u010di u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao.\"\n36:19 Tada dostojanstvenici reko\u0161e Baruhu: \"Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste.\"\n36:20 I, pohraniv\u0161i svitak u dvorani pisara Eli\u0161ame, po\u0111o\u0161e kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjedi\u0161e.\n36:21 Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Eli\u0161ame i pro\u010dita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.\n36:22 Kralj je sjedio u zimskim odajama - bija\u0161e to u devetom mjesecu - a pred njim staja\u0161e ra\u017earena \u017eeravnica.\n36:23 I kako bi Jehudi pro\u010ditao tri-\u010detiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na \u017eeravnice sve dok cio svitak ne bi uni\u0161ten u vatri \u017eeravnice.\n36:24 Ni kralj ni njegove sluge ne prestra\u0161i\u0161e se niti razdera\u0161e haljina kad \u010du\u0161e te rije\u010di,\n36:25 pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne poslu\u0161a.\n36:26 Tada kralj zapovjedi kraljevi\u0107u Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i \u0160elemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bija\u0161e sakrio.\n36:27 Po\u0161to je dakle kralj spalio svitak s rije\u010dima \u0161to ih Baruh bija\u0161e zapisao po Jeremijinu kazivanju, do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji:\n36:28 \"Uzmi drugi svitak i upi\u0161i u nj sve one rije\u010di \u0161to bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.\n36:29 A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govore\u0107i: 'Za\u0161to si u njemu napisao da \u0107e do\u0107i kralj babilonski koji \u0107e opusto\u0161iti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?'\n36:30 Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On ne\u0107e imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit \u0107e ba\u010deno na pripeku danju i no\u0107ni mraz.\n36:31 Kaznit \u0107u njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit \u0107u na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slu\u0161ali.\"\n36:32 Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rije\u010di knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na \u017eeravnici spalio. I k njima je dopisano jo\u0161 mnogo onakvih rije\u010di.\n37:1 Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jo\u0161ijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj.\n37:2 Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slu\u0161ahu rije\u010di \u0161to ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.\n37:3 Kralj Sidkija posla Jehukala, sina \u0160elemjina, i sve\u0107enika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: \"Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu na\u0161emu!\"\n37:4 Jeremija u ono vrijeme jo\u0161 zala\u017ea\u0161e me\u0111u narod i jo\u0161 ga ne bijahu bacili u tamnicu.\n37:5 A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: \u010duv\u0161i to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udalji\u0161e se od grada.\n37:6 Tada se javi rije\u010d Jahvina proroku Jeremiji:\n37:7 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: \"Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam prite\u010de u pomo\u0107, vratit \u0107e se u svoju zemlju Egipat.\n37:8 Kaldejci \u0107e opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.'\n37:9 Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mi\u0161lju: 'Kaldejci \u0107e oti\u0107i od nas', jer oni ne\u0107e oti\u0107i!\n37:10 Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga \u0161atora, opet poustajali da po\u017earom uni\u0161te ovaj grad.'\"\n37:11 Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema,\n37:12 i Jeremija htjede oti\u0107i iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od ro\u0111aka dobije dio.\n37:13 Ali kad sti\u017ee do Benjaminovih vrata, ondje bija\u0161e zapovjednik stra\u017ee Jirijaj, sin Hananijina sina \u0160elemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikav\u0161i: \"Ti ho\u0107e\u0161 prebje\u0107i Kaldejcima!\" Jeremija odgovori:\n37:14 \"Nije istina, ne \u017eelim prebje\u0107i Kaldejcima!\" Ali i ne slu\u0161aju\u0107i Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.\n37:15 Dostojanstvenici se razljuti\u0161e na Jeremiju te ga istuko\u0161e i zatvori\u0161e u ku\u0107u pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu.\n37:16 Tako Jeremija dospje u nadsvo\u0111en podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena.\n37:17 Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: \"Ima li rije\u010di od Jahve?\" A na to \u0107e Jeremija: \"Dakako!\" I dometne: \"Bit \u0107e\u0161 predan u ruke kralja babilonskoga!\"\n37:18 Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: \"\u0160to skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu?\n37:19 Gdje su sada va\u0161i proroci koji vam proreko\u0161e: 'Kralj babilonski ne\u0107e udariti na vas ni na ovu zemlju?'\n37:20 A sada, hajde, \u010duj mene, gospodaru moj i kralju, usli\u0161i molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u ku\u0107u pisara Jonatana, da ondje ne umrem!\"\n37:21 Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedo\u0161e u tamni\u010dko dvori\u0161te te mu davahu svaki dan poga\u010du kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamni\u010dkom dvori\u0161tu.\n38:1 \u0160efatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pa\u0161hurov, i Jukal, sin \u0160elemjin, i Pa\u0161hur, sin Malkijin, \u010du\u0161e tada za rije\u010di \u0161to ih Jeremija kaza svemu narodu:\n38:2 \"Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut \u0107e od ma\u010da, gladi i kuge. A tko iza\u0111e pred Kaldejce, spasit \u0107e \u017eivot - \u017eivot \u0107e mu ostati kao plijen, ostat \u0107e \u017eiv.'\n38:3 Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj \u0107e grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona \u0107e ga zauzeti!'\"\n38:4 Tada dostojanstvenici reko\u0161e kralju: \"Ovoga \u010dovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su jo\u0161 ostali u gradu i sav narod kad takve rije\u010di pred njima govori. Pa taj \u010dovjek ne tra\u017ei dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.\"\n38:5 A kralj Sidkija odgovori: \"Eto, on je u va\u0161im rukama, jer kralj ionako vi\u0161e nema nikakve vlasti nad vama.\"\n38:6 Tada pograbi\u0161e Jeremiju i baci\u0161e ga u \u010datrnju kraljevi\u0107a Malkije, \u0161to je bila u tamni\u010dkom dvori\u0161tu, i oni ga spusti\u0161e na u\u017eetima. Ali u \u010datrnji ne bija\u0161e vode, ve\u0107 samo glib, tako da Jeremija propade u glib.\n38:7 Ali Ku\u0161it Ebed-Melek, dvorjanin koji bija\u0161e u kraljevskom dvoru, do\u010du da su Jeremiju bacili u \u010datrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata.\n38:8 Tada Ebed-Melek iza\u0111e iz kraljevskog dvora te ovako re\u010de kralju:\n38:9 \"Gospodaru, kralju moj, zlo \u010dine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u \u010datrnju, gdje \u0107e od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu.\"\n38:10 Nato kralj zapovjedi Ku\u0161itu Ebed-Meleku: \"Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz \u010datrnje dok nije umro.\"\n38:11 I Ebed-Melek povede ljude, u\u0111e u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje ne\u0161to izno\u0161enih i poderanih dronjaka te ih na u\u017eetu spusti Jeremiji u \u010datrnju.\n38:12 Ku\u0161it Ebed-Melek re\u010de Jeremiji: \"Podmetni izno\u0161ene i poderane dronjke pod pazuha i pod u\u017ead.\" Jeremija u\u010dini tako.\n38:13 Tada na u\u017eetima izvuko\u0161e Jeremiju iz \u010datrnje. Otada Jeremija ostade u tamni\u010dkom dvori\u0161tu.\n38:14 Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da do\u0111e k njemu na tre\u0107i ulaz \u0161to vodi u Dom Jahvin. Kralj re\u010de Jeremiji: \"Htio bih te ne\u0161to upitati, nemoj mi ni rije\u010di zatajiti!\"\n38:15 Jeremija odgovori Sidkiji: \"Ako ti ka\u017eem, ne\u0107e\u0161 li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, ne\u0107e\u0161 me poslu\u0161ati!\"\n38:16 Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rije\u010dima: \"\u017divoga mi Jahve, koji nam daje ovaj \u017eivot, ne\u0107u te pogubiti i ne\u0107u te predati onima \u0161to ti rade o glavi.\"\n38:17 Jeremija, dakle, re\u010de Sidkiji: \"Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako iza\u0111e\u0161 pred vojskovo\u0111e kralja babilonskoga, spasit \u0107e\u0161 glavu i ovaj grad ne\u0107e biti uni\u0161ten po\u017earom; \u017eivjet \u0107ete ti i tvoj dom.\n38:18 Ako pak ne iza\u0111e\u0161 pred vojskovo\u0111e kralja babilonskoga, ovaj \u0107e grad pasti u ruke Kaldejaca i oni \u0107e ga spaliti, a ti se ne\u0107e\u0161 spasiti iz ruku njihovih.'\"\n38:19 A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: \"Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju.\"\n38:20 Jeremija odvrati: \"Oni to ne\u0107e u\u010diniti. Poslu\u0161aj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit \u0107e ti dobro i spasit \u0107e\u0161 \u017eivot svoj.\n38:21 Ali ako ne htjedne\u0161 iz grada, evo rije\u010di koju mi Jahve objavi:\n38:22 'Gle, sve \u017eene koje su jo\u0161 ostale u dvoru kralja judejskoga bit \u0107e odvedene k vojskovo\u0111ama kralja babilonskoga i govorit \u0107e: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napu\u0161taju!'\n38:23 Da, sve \u0107e \u017eene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam ne\u0107e\u0161 uma\u0107i rukama njihovim: dospjet \u0107e\u0161 u ruke kralju babilonskom, a grad \u0107e ovaj biti spaljen.\"\n38:24 Sidkija re\u010de Jeremiji: \"Nitko \u017eiv ne smije o tome \u0161to saznati, ina\u010de \u0107e\u0161 umrijeti.\n38:25 Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te do\u0111u k tebi i ka\u017eu: 'T\u00d3a o\u010dituj nam \u0161to kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ni\u0161ta pred nama, ina\u010de \u0107emo te ubiti',\n38:26 odgovori im: 'Molio sam kralja da me vi\u0161e ne vrati u ku\u0107u Jonatanovu, da ondje ne umrem!'\"\n38:27 I doista, do\u0111o\u0161e dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bija\u0161e naredio. Tada ga se okani\u0161e, jer se ni\u0161ta nije pro\u010dulo o onom razgovoru.\n38:28 Jeremiju, dakle, ostavi\u0161e u tamni\u010dkom dvori\u0161tu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauze\u0161e, on bija\u0161e ondje.\n39:1 Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede.\n39:2 Jedanaeste godine kralja Sidkije, \u010detvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provali\u0161e u grad.\n39:3 U\u0111o\u0161e sve vojskovo\u0111e kralja babilonskoga te se smjesti\u0161e kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebu\u0161asban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovo\u0111e kralja babilonskoga.\n39:4 Kad ih vidje\u0161e Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dado\u0161e se u bijeg na vrata izme\u0111u dva zida, no\u0107u izi\u0111o\u0161e iz grada prema Kraljevu vrtu i krenu\u0161e k dolini Arabi.\n39:5 Ali ih \u010dete kaldejske gonjahu i sustigo\u0161e Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvati\u0161e ga, odvedo\u0161e u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izre\u010de sud.\n39:6 I kralj babilonski dade u Ribli pred o\u010dima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odli\u010dnike judejske.\n39:7 Sidkiji iskopa o\u010di, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon.\n39:8 Kaldejci zapali\u0161e kraljev dvor i ku\u0107e naroda i poru\u0161i\u0161e bedeme jeruzalemske.\n39:9 Ostatak pu\u010danstva koje jo\u0161 ostade u gradu, izbjeglice \u0161to su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee.\n39:10 A od siroma\u0161noga puka koji nije ni\u0161ta posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja.\n39:11 O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne stra\u017ee:\n39:12 \"Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne \u010dini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude \u017eelio.\"\n39:13 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee, Nebu\u0161azdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovo\u0111e kralja babilonskoga\n39:14 posla\u0161e ljude da izvedu Jeremiju iz tamni\u010dkoga dvori\u0161ta i pusti\u0161e ga na slobodu. I tako on osta me\u0111u narodom.\n39:15 Dok je Jeremija bio zatvoren u tamni\u010dkom dvori\u0161tu, do\u0111e mu rije\u010d Jahvina:\n39:16 \"Idi i reci Ku\u0161itu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, u\u010dinit \u0107u da se ispune moje rije\u010di protiv ovoga grada, na nesre\u0107u, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje o\u010di obistine,\n39:17 ja \u0107u te u onaj dan spasiti - rije\u010d je Jahvina - i ne\u0107e\u0161 biti predan u ruke ljudima pred kojima dr\u0161\u0107e\u0161,\n39:18 jer ja \u0107u te pouzdano spasiti te ne\u0107e\u0161 od ma\u010da poginuti, nego \u0107e\u0161 dobiti \u017eivot kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rije\u010d je Jahvina.\"\n40:1 Ovo je rije\u010d koju Jahve uputi Jeremiji po\u0161to ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee, bija\u0161e pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je ve\u0107, u lance okovan, bio me\u0111u svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje vo\u0111ahu u Babilon.\n40:2 Odvojiv\u0161i ga, dakle, zapovjednik tjelesne stra\u017ee re\u010de mu: \"Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesre\u0107om ovome mjestu.\n40:3 Izvr\u0161io je i u\u010dinio kako bija\u0161e zaprijetio, jer ste grije\u0161ili protiv Jahve i niste slu\u0161ali glasa njegova. Zato vas je i sna\u0161lo ovo zlo.\n40:4 Evo, sada drije\u0161im okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ide\u0161 sa mnom u Babilon, po\u0111i sa mnom i oko \u0107e moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja i\u0107i sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: mo\u017ee\u0161 i\u0107i kamo ti oko \u017eeli i gdje \u0107e ti biti dobro.\n40:5 Ako, dakle, ho\u0107e\u0161 ostati, mo\u017ee\u0161 po\u0107i Gedaliji, sinu \u0160afanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak mo\u017ee\u0161 i\u0107i kamo ti drago.\" Zatim mu zapovjednik tjelesne stra\u017ee dade hrane i k tomu dar te ga otpusti.\n40:6 Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega me\u0111u narodom koji je ostao u zemlji.\n40:7 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo sazna\u0161e da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio mu\u017eeve, \u017eene i djecu i siromahe koji jo\u0161 ne bijahu odvedeni u babilonsko su\u017eanjstvo.\n40:8 I do\u0111o\u0161e pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Ji\u0161mael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi.\n40:9 Gedalija, sin \u0160afanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i re\u010de: \"Ne bojte se slu\u017eiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit \u0107e vam dobro.\n40:10 A ja \u0107u, evo, ostati u Mispi na slu\u017ebu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte gro\u017e\u0111e, poberite vo\u0107e i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima \u0161to ih zaposjedoste.\"\n40:11 I svi Judejci \u0161to se zateko\u0161e u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznado\u0161e da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina \u0160afanova sina Ahikama.\n40:12 I onda se vrati\u0161e svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspr\u0161ili, vrati\u0161e se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabra\u0161e veoma mnogo gro\u017e\u0111a i drugoga vo\u0107a.\n40:13 A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici po\u0111o\u0161e Gedaliji u Mispu\n40:14 te mu reko\u0161e: \"A zna\u0161 li ti da je amonski kralj Baalis poslao Ji\u0161maela, sina Netanijina, da te ubije?\" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova.\n40:15 Tada re\u010de Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: \"Idem da ubijem Ji\u0161maela, sina Netanijina, tako da nitko ne\u0107e doznati. Za\u0161to da on tebe ubije i da se opet raspr\u0161e svi Judejci \u0161to se oko tebe skupi\u0161e? I za\u0161to da propadne ostatak Judejaca?\"\n40:16 Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: \"Nemoj toga raditi! Jer je la\u017e \u0161to govori\u0161 o Ji\u0161maelu.\"\n41:1 Ali u sedmom mjesecu do\u0111e Ji\u0161mael, sin Eli\u0161amina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potra\u017ei Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili,\n41:2 di\u017ee se Ji\u0161mael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i ma\u010dem smako\u0161e Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi \u010dovjeka koga kralj babilonski bija\u0161e postavio nad zemljom.\n41:3 A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike \u0161to se tu na\u0111o\u0161e - Ji\u0161mael dade pogubiti.\n41:4 Sutradan, po\u0161to Gedalija bi ubijen, dok jo\u0161 nitko nije znao \u0161to se zbilo,\n41:5 do\u0111o\u0161e ljudi iz \u0160ekema, \u0160ila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, nose\u0107i u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu.\n41:6 Ji\u0161mael, sin Netanijin, izi\u0111e im iz Mispe u susret, dok su oni, pla\u010du\u0107i, i\u0161li svojim putem. Kad ih sti\u017ee, re\u010de im: \"Do\u0111ite Gedaliji, sinu Ahikamovu!\"\n41:7 A kad stigo\u0161e usred grada, Ji\u0161mael, sin Netanijin, i njegovi ljudi pokla\u0161e ih i baci\u0161e u \u010datrnju.\n41:8 A me\u0111u njima bija\u0161e deset ljudi koji reko\u0161e Ji\u0161maelu: \"Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha p\u0161enice, je\u010dma, ulja i meda.\" On tada odusta i ne ubi ih s bra\u0107om njihovom.\n41:9 A \u010datrnja u koju je Ji\u0161mael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika \u010datrnja, bija\u0161e ona ista koju je kralj Asa na\u010dinio protiv Ba\u0161e, kralja izraelskoga. I sad ju je Ji\u0161mael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima.\n41:10 Tada Ji\u0161mael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s k\u0107erima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Ji\u0161mael, sin Netanijin, i zaputi se da prije\u0111e u zemlju Amonovih sinova.\n41:11 Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznado\u0161e za sva zlodjela \u0161to ih Ji\u0161mael, sin Netanijin, bija\u0161e po\u010dinio,\n41:12 uze\u0161e sve svoje vojnike te krenu\u0161e u boj na Ji\u0161maela, sina Netanijina. Na\u0111o\u0161e ga uz veliku vodu u Gibeonu.\n41:13 \u010cim oni ljudi \u0161to bijahu kod Ji\u0161maela ugleda\u0161e Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradova\u0161e se,\n41:14 i sav narod \u0161to ga je Ji\u0161mael odveo iz Mispe okrenu se i potr\u010da Johananu, sinu Kareahovu.\n41:15 Ali Ji\u0161mael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobje\u017ee od Johanana i ode k sinovima Amonovim.\n41:16 Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uze\u0161e sav preostali narod \u0161to ga Ji\u0161mael, sin Netanijin, po\u0161to ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bija\u0161e doveo iz Mispe: mu\u0161karce, \u017eene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona.\n41:17 Krenu\u0161e, a kod Svrati\u0161ta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i sti\u0107i u Egipat,\n41:18 \u0161to dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Ji\u0161mael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bija\u0161e postavio za namjesnika u zemlji.\n42:1 Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Ho\u0161ajin, i sav narod, malo i veliko, pristupi\u0161e\n42:2 i reko\u0161e proroku Jeremiji: \"Pomno po\u010duj molbu na\u0161u! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidi\u0161, ostade jo\u0161 samo malo od velikoga broja koliko nas je neko\u0107 bilo.\n42:3 Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i \u0161to valja da \u010dinimo.\"\n42:4 Prorok im Jeremija odgovori: \"Pristajem. Pomolit \u0107u se, kao \u0161to rekoste, Jahvi, Bogu va\u0161emu, i javit \u0107u vam sve \u0161to on odgovori, ni rije\u010di vam ne\u0107u zatajiti.\"\n42:5 Oni pak reko\u0161e Jeremiji: \"Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rije\u010dima koje \u0107e nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.\n42:6 Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga na\u0161ega, komu te \u0161aljemo, mi \u0107emo ga slu\u0161ati da nam dobro bude \u0161to poslu\u0161asmo glas Jahve, Boga svojega.\"\n42:7 Poslije deset dana do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji.\n42:8 Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko,\n42:9 te im re\u010de: \"Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu va\u0161u:\n42:10 'Ako budete mirno \u017eivjeli u zemlji ovoj, podi\u0107i \u0107u vas i ne\u0107u vas vi\u0161e razoriti; posadit \u0107u vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio.\n42:11 Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - rije\u010d je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih.\n42:12 I ja \u0107u vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj \u017eivite.'\n42:13 Ako pak ka\u017eete: 'Ne\u0107emo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravaju\u0107i se glasu Jahve, Boga svoga,\n42:14 ako ka\u017eete: 'Ne, u Egipat idemo, rata vi\u0161e da ne vidimo, glasa bojnog roga vi\u0161e da ne \u010dujemo, da ne moramo biti vi\u0161e gladni kruha; da, onamo idemo',\n42:15 onda \u010dujte rije\u010d Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odlu\u010dili krenuti u Egipat da ondje \u017eivite,\n42:16 ma\u010d kojega se pla\u0161ite u zemlji \u0107e vas egipatskoj dosti\u0107i; glad od koje strahujete, u Egiptu \u0107e vam biti za petama: i ondje \u0107ete umrijeti!\n42:17 I svi oni koji odlu\u010de da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut \u0107e od ma\u010da, gladi i kuge: nitko \u017eiv ne\u0107e uma\u0107i nesre\u0107i koju \u0107u na njih svaliti.'\n42:18 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao \u0161to se srd\u017eba moja i bijes moj obori\u0161e na Jeruzalemce, tako \u0107e se gnjev moj izliti i na vas ako po\u0111ete u Egipat: postat \u0107ete prokletstvo, u\u017eas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad vi\u0161e ne\u0107ete ugledati.'\n42:19 Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poru\u010duje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas.\n42:20 Jer sami sebe obmanjujete. T\u00d3a vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekav\u0161i: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom na\u0161im, i saop\u0107i nam sve \u0161to ti on objavi, i mi \u0107emo to u\u010diniti.'\n42:21 A danas sam vam objavio, ali vi ne slu\u0161ate vi\u0161e glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla.\n42:22 Znajte, dakle, dobro: od ma\u010da, gladi i kuge poginut \u0107ete na mjestu kamo ho\u0107ete da odete da se ondje naselite.\"\n43:1 Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rije\u010di Jahve, Boga njihova, sve one rije\u010di radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao,\n43:2 Azarja, sin Ho\u0161ajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovori\u0161e Jeremiji: \"La\u017ei nam govori\u0161. Nije te poslao Jahve da nam govori\u0161: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite',\n43:3 nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas preda\u0161 u ruke Kaldejcima koji \u0107e nas pogubiti ili odvesti u su\u017eanjstvo babilonsko!\"\n43:4 I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslu\u0161a\u0161e glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj.\n43:5 Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedo\u0161e sav ostatak Judin, one \u0161to se vrati\u0161e iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj:\n43:6 mu\u017eeve, \u017eene i djecu i sve kraljevske k\u0107eri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee, ostavio kod Gedalije, sina \u0160afanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina,\n43:7 te se oni iseli\u0161e u Egipat, jer ne slu\u0161ahu glasa Jahvina. I tako do\u0111o\u0161e u Tafnis.\n43:8 U Tafnisu do\u0111e rije\u010d Jahvina Jeremiji:\n43:9 \"Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u plo\u010dnik \u0161to je pred ulazom u faraonov dvor.\n43:10 I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo \u0161aljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On \u0107e postaviti prijestolje na ovo kamenje \u0161to sam ga ugradio i nad njim \u0107e razapeti svoju nebnicu.\n43:11 Da, do\u0107i \u0107e i udarit \u0107e na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za ma\u010d, pod ma\u010d!\n43:12 On \u0107e vatrom sa\u017ee\u0107i hramove bogova egipatskih, spalit \u0107e i izagnati bogove, o\u010distit \u0107e zemlju egipatsku kao \u0161to pastir svoj pla\u0161t otrijebi od buha. I onda \u0107e, nesmetan, odavde oti\u0107i.\n43:13 Porazbijat \u0107e spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem \u0107e spaliti.'\"\n44:1 Rije\u010d koja se javi Jeremiji za sve Judejce \u0161to \u017eivljahu u zemlji egipatskoj, \u0161to \u017eivljahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.\n44:2 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: \"I sami vidjeste svu nesre\u0107u koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ru\u0161evina, a u njima nitko vi\u0161e ne \u017eivi,\n44:3 zbog nedjela njihovih \u0161to ih u\u010dini\u0161e da bi mene vrije\u0111ali, polaze\u0107i drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci va\u0161i, da im kade i da im slu\u017ee.\n44:4 A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam ka\u017eu: 'Ne \u010dinite tih gnusoba koje su mi ogavne!'\n44:5 Ali me oni nisu slu\u0161ali, niti su uho svoje priklonili da se okane zlo\u0107e svoje i prestanu kaditi tu\u0111im bogovima.\n44:6 Zato se izli gnjev moj i srd\u017eba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvori\u0161e u pusto\u0161 i razvaline, kao \u0161to su danas.\n44:7 Za\u0161to sami svaljujete na se tako golemu nesre\u0107u\" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - \"te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve mu\u0161ko i \u017eensko, djecu i dojen\u010dad, te vam ni ostatka ostati ne\u0107e,\n44:8 jer me vrije\u0111ate djelima ruku svojih, kade\u0107i tu\u0111im bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste do\u0161li prebivati, a bit \u0107ete iskorijenjeni i postat \u0107ete kletva i ruglo me\u0111u svim narodima na zemlji?\n44:9 Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i \u017eena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja \u017eena svojih, po\u010dinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?\n44:10 Do dana dana\u0161njega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu \u017eivjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima va\u0161im.\"\n44:11 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: \"Evo, okre\u0107em svoje lice vama, na nesre\u0107u va\u0161u, da zatrem svu zemlju judejsku.\n44:12 Odnijet \u0107u ostatak Judeje koji je odlu\u010dio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi \u0107e izginuti u zemlji egipatskoj, past \u0107e od ma\u010da, od gladi \u0107e pogibati, poginut \u0107e svi, malo i veliko, pomrijet \u0107e od ma\u010da i gladi, i bit \u0107e prokletstvo, u\u017eas, kletva i poruga.\n44:13 Kaznit \u0107u sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao \u0161to sam kaznio Jeruzalem: ma\u010dem, gla\u0111u i kugom.\n44:14 A od ostatka Judeje koji je do\u0161ao da se stani u Egiptu, nitko ne\u0107e ute\u0107i ni pre\u017eivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im du\u0161e \u010deznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko ne\u0107e vratiti, osim izbjeglica.\"\n44:15 I tada svi mu\u0161karci koji su znali da im \u017eene kade tu\u0111im bogovima, i sve nazo\u010dne \u017eene, u velikom mno\u0161tvu, i sav narod \u0161to \u017eivlja\u0161e u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovori\u0161e Jeremiji:\n44:16 \"Rije\u010di koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slu\u0161amo;\n44:17 naprotiv, i dalje \u0107emo se dr\u017eati zadane rije\u010di: kadit \u0107emo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao \u0161to smo i mi i oci na\u0161i, na\u0161i kraljevi i knezovi \u010dinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesre\u0107a.\n44:18 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od ma\u010da i gladi pogibali.\"\n44:19 A \u017eene reko\u0161e: \"Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih mu\u017eeva pe\u010demo kola\u010de u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?\"\n44:20 Tada Jeremija svemu narodu, mu\u0161karcima i \u017eenama, i svim ljudima koji su mu tako govorili re\u010de:\n44:21 \"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan \u0161to ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci va\u0161i, va\u0161i kraljevi, knezovi i puk zemaljski?\n44:22 Jahve vi\u0161e nije mogao podnositi zlodjela va\u0161ih i gnusoba koje po\u010diniste, i zato se zemlja va\u0161a pretvorila u pusto\u0161 i ru\u0161evine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao \u0161to je i danas.\n44:23 Zbog toga \u0161to ste, prinose\u0107i tamjan, zgrije\u0161ili Jahvi, \u0161to Jahvina glasa ne slu\u0161aste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedo\u010danstava ne dr\u017easte, sna\u0111e vas ova nevolja, kakva je danas.\"\n44:24 Zatim re\u010de Jeremija svemu narodu, osobito \u017eenama: \"\u010cujte rije\u010d Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:\n44:25 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi \u017eene, ono \u0161to va\u0161a usta obe\u0107aju, to va\u0161e ruke moraju i izvr\u0161iti. Rekoste: 'Mi \u0107emo se tvrdo dr\u017eati zavjeta \u0161to ih u\u010dinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Dr\u017eite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice!\n44:26 Ali \u010dujte zato rije\u010d Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska ne\u0107e vi\u0161e izustiti mojega imena; nitko ne\u0107e re\u0107i: '\u017divoga mi Jahve!'\n44:27 Evo, bdim nad njima, na nesre\u0107u, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski \u0161to su u zemlji egipatskoj poginut \u0107e od ma\u010da i gladi do potpunog istrebljenja.\n44:28 I bit \u0107e malo onih koji \u0107e izbje\u0107i ma\u010du i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda \u0107e sav ostatak judejski, svi koji do\u0111o\u0161e u zemlju egipatsku da ondje \u017eive, spoznati \u010dija rije\u010d vrijedi, moja ili njihova.\n44:29 A ovo neka vam bude znamenje - rije\u010d je Jahvina - da \u0107u vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da \u0107e se vama na nesre\u0107u ispuniti prijetnje moje protiv vas.'\n44:30 Ovako govori Jahve: 'Gle, predat \u0107u faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, ba\u0161 kao \u0161to sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'\"\n45:1 Rije\u010d koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te rije\u010di iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, \u010detvrte godine Jojakima, sina Jo\u0161ijina, kralja judejskoga:\n45:2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baru\u0161e:\n45:3 \"Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdi\u0161u\u0107i i ne mogu na\u0107i mira!'\n45:4 Ovako govori Jahve: 'Evo, \u0161to sam sagradio, poru\u0161it \u0107u, \u0161to sam zasadio, i\u0161\u010dupat \u0107u - po svoj zemlji!\n45:5 A ti tra\u017ei\u0161 za se \u010dudesa! Ne tra\u017ei toga! Jer, gle, svalit \u0107u zlo na sve \u017eivo - rije\u010d je Jahvina. A tebi \u0107u kao plijen pokloniti \u017eivot tvoj na svim mjestima kamo do\u0111e\u0161.'\"\n46:1 Rije\u010d koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda.\n46:2 Jo\u0161 o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, \u0161to bija\u0161e kod rijeke Eufrata, u Karkemi\u0161u, i kralj Nabukodonozor ga potu\u010de, \u010detvrte godine Jojakima, sina Jo\u0161ijina, kralja judejskoga.\n46:3 Pripremite \u0161titove i oklope! Naprijed, u boj!\n46:4 Upregnite konje! Na kola, voza\u010di! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope!\n46:5 \u0160to vidim? Zaprepa\u0161teni, uzmi\u010du? Junaci njihovi, pora\u017eeni, u bijeg udari\u0161e glavom bez obzira! U\u017eas odasvud - rije\u010d je Jahvina.\n46:6 Ni najbr\u017ei ne uma\u010de, ni najhrabriji ne ute\u010de! Na sjeveru, na obali Eufrata, posr\u0107u i padaju.\n46:7 Tko se to di\u017ee poput Nila, \u010dije vode \u0161ume, k'o brzaci nabuja\u0161e?\n46:8 To Egipat se di\u017ee poput Nila, k'o brzaci vode mu nabuja\u0161e. I govori: di\u0107i \u0107u se, poplaviti zemlju, opusto\u0161iti gradove i pu\u010danstvo!\n46:9 Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Ku\u0161iti, Putijci, \u0161titom za\u0161ti\u0107eni, i Ludijci, \u0161to lukom strijeljate!\n46:10 Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se du\u0161manima svojim osveti: ma\u010d \u0107e se na\u017ederati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima \u017ertveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata.\n46:11 Popni se na Gilead, balzama potra\u017ei, djevice, k\u0107eri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja!\n46:12 Narodi \u010du\u0161e za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuni\u0161e zemlju. Jer se junak o junaka spoti\u010de i obojica padaju.\n46:13 Rije\u010d koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, do\u0111e da udari na zemlju egipatsku.\n46:14 Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: \"Svrstaj se! Spremi se! Jer ma\u010d ve\u0107 \u017edere sve oko tebe!\n46:15 \u0160to? Zar Apis pobje\u017ee? Tvoj se Bik ne odrva?\" Da, Jahve ga obori!\n46:16 On u\u010dini te mnogi posrnu\u0161e, popada\u0161e jedan na drugoga. I gle, govore: \"Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred ma\u010dem kolja\u010dkim!\"\n46:17 Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: \"Graja \u0161to pravi \u010das proma\u0161i.\"\n46:18 \"Tako, \u017eivota mi moga\" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - \"ono \u0107e do\u0107i kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora.\n46:19 Spremi izgnani\u010dki zave\u017eljaj, udomljena k\u0107eri egipatska, jer Memfis \u0107e biti u pusto\u0161 pretvoren, poharan i nenastanjen.\n46:20 Egipat bija\u0161e lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera.\n46:21 A i pla\u0107enici egipatski \u0161to k'o gojna telad usred nje \u017eivljahu, i oni se okrenu\u0161e, u bijeg udari\u0161e, ne mogu se odhrvati jer ih sti\u017ee Dan propasti, do\u0111e vrijeme da se kazne.\n46:22 Slu\u0161aj! K'o da zmija sik\u0107e, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, ba\u0161 k'o drvosje\u010de.\n46:23 Posje\u0107i \u0107e \u0161umu - rije\u010d je Jahvina - iako je neprohodna. Vi\u0161e ih je nego skakavaca, broja njima nema.\n46:24 Osramo\u0107ena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera.\"\n46:25 Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: \"Evo, kaznit \u0107u Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju.\n46:26 Predat \u0107u ih u ruke onima \u0161to im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije \u0107e Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena\" - rije\u010d je Jahvina.\n46:27 \"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne pla\u0161i se, Izraele! Jer, evo, spasit \u0107u te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov \u0107e se opet smiriti, spokojno \u0107e \u017eivjet' i nitko ga ne\u0107e pla\u0161iti.\n46:28 Ne boj se, Jakove, slugo moja - rije\u010d je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt \u0107u narode me\u0111u koje te prognah, a tebe ne\u0107u sasvim uni\u0161titi: ali \u0107u te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' neka\u017enjena.\"\n47:1 Rije\u010d koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego \u0161to faraon osvoji Gazu.\n47:2 Ovako re\u010de Jahve: \"Evo, vode se di\u017eu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve \u0161to je na njoj, gradove i sve njihovo pu\u010danstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi \u017eitelji zemlje,\n47:3 uz tutanj kopita njegove \u017edrebadi, uza \u0161tropot kola i tresku to\u010dkova. Oci vi\u0161e ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule\n47:4 zbog dana \u0161to osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomaga\u010da. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak oto\u010dja kaftorskog.\n47:5 Gazi \u0107e biti obrijana glava, razoren A\u0161kelon. A ti, A\u0161dode, osta\u010de Anakovaca, dokle \u0107e te tuga razdirati?\n47:6 Jao, ma\u010du Jahvin, kad li \u0107e\u0161 se smiriti? Vrati se u korice, stani i po\u010dini!\"\n47:7 Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na A\u0161kelon i na morski \u017eal on ga isuka.\n48:1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: \"Jao brdu Nebu jer je opusto\u0161eno, posti\u0111en je Kirjatajim i osvojen, tvr\u0111a posramljena, razorena,\n48:2 nema vi\u0161e dike moapske. U He\u0161bonu mu propast skova\u0161e: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit \u0107e\u0161 razoren, ma\u010d ve\u0107 ide za tobom!\n48:3 Slu\u0161aj! Jauci se \u010duju iz Horonajima: 'Pohara, propast stra\u0161na!'\n48:4 'Moab je smlavljen!' \u010duje se vri\u0161tanje mali\u0161a njegovih.\n48:5 Da, uz brdo Luhit uspinju se pla\u010du\u0107i. Da, niz obronke Horonajima razlije\u017ee se jauk nad propa\u0161\u0107u.\n48:6 'Bje\u017eite, spasavajte \u017eivot, ugledajte se u pustinjsku magarad!'\n48:7 Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit \u0107e\u0161 i ti osvojen. Kemo\u0161 odlazi u izgnanstvo sa sve\u0107enicima i knezovima svojim.\n48:8 Pusto\u0161nik \u0107e do\u0107i u svaki grad, nijedan mu ne\u0107e izma\u0107i: Dolina \u0107e biti poharana, Visoravan opusto\u0161ena,\" govori Jahve!\n48:9 Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja sru\u0161en; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.\n48:10 Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju ma\u010d svoj ne omasti!\n48:11 Od mladosti svoje mir u\u017eiva\u0161e Moab, le\u017ea\u0161e na dro\u017edini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz ba\u010dve u ba\u010dvu, nikad u izgnanstvo i\u0161ao nije: zato mu okus ostade svje\u017e, miris nepromijenjen.\n48:12 \"Ali, evo, dolaze dani\" - govori Jahve - \"i ja \u0107u mu poslati tla\u010ditelje koji \u0107e ga pretakati, isprazniti njegove ba\u010dve i sudove njegove porazbijati.\n48:13 I tada \u0107e se Moab postidjeti zbog Kemo\u0161a, kao \u0161to se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao.\"\n48:14 Kako mo\u017eete re\u0107i: \"Mi smo junaci, hrabri ratnici.\"\n48:15 Pusto\u0161nik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rije\u010d je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.\n48:16 Bli\u017ei se propast Moabova, nesre\u0107a njegova hiti.\n48:17 \u017dalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: \"Kako li se slomi \u010dvrsta palica, \u017eezlo veli\u010danstveno!\"\n48:18 Si\u0111i sa slave svoje, sjedni u blato, \u017eitelju, k\u0107eri dibonska! Jer pusto\u0161nik Moaba navali na te, poru\u0161i sve utvrde tvoje.\n48:19 Stani na cestu i promatraj, o \u017eitelju Aroera! Pitaj bjegunce i pre\u017eivjele, pitaj ih: \"\u0160to se to dogodi?\"\n48:20 \"Moab se stidi jer je slomljen. Pla\u010dite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan.\"\n48:21 Sud sti\u017ee nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,\n48:22 nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,\n48:23 Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,\n48:24 Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.\n48:25 \"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena.\"\n48:26 \"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.\n48:27 Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga mo\u017eda zatekli u kra\u0111i te ma\u0161e\u0161 glavom kad god o njemu govori\u0161?\"\n48:28 \"Ostavite gradove, \u017eivite u pe\u0107inama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi \u0161to se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!\"\n48:29 \u010culi smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!\n48:30 \"Poznajem ja obijest njegovu - rije\u010d je Jahvina - la\u017e njegovih rije\u010di, la\u017e djela njegovih!\n48:31 Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa.\n48:32 Vi\u0161e nego nad Jazerom, plakat \u0107u nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pru\u017eahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i \u017eetve pade sada pusto\u0161nik.\n48:33 I\u0161\u010deznu radost i veselje iz vo\u0107njaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci vi\u0161e gro\u017e\u0111a ne maste, veseli zvuci vi\u0161e nisu veseli.\"\n48:34 Urlanje He\u0161bona i Elalea \u010duje se sve do Jahasa. Vi\u010du od Soara do Horonajima i Eglat \u0160eli\u0161ije, jer se i vode nimrimske pretvori\u0161e u pustaru.\n48:35 \"U Moabu \u0107u u\u010diniti - rije\u010d je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvi\u0161ice i kadi bogovima njegovim.\n48:36 Stoga mi srce poput frule dr\u0161\u0107e za Moabom, srce moje poput frule dr\u0161\u0107e za ljudima Kir Heresa: jer propade ste\u010devina koju steko\u0161e!\n48:37 Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet.\n48:38 Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao kr\u010dag koji se nikomu ne mili\" - rije\u010d je Jahvina.\n48:39 Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i stra\u0161ilo svim susjedima.\n48:40 Jer ovako govori Jahve: \"Gle, poput orla lebdi, nad Moabom \u0161iri krila.\n48:41 Gradovi su zauzeti, osvojene tvr\u0111ave. Srce moapskih junaka bit \u0107e toga dana kao srce \u017eene u trudovima.\n48:42 Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.\n48:43 Strava, jama i zamka tebi, \u017eitelju Moaba! - rije\u010d je Jahvina.\n48:44 Tko stravi umakne, u jamu \u0107e pasti; tko se iz jame izvu\u010de, u zemlju \u0107e pasti. Da, to \u0107u svaliti na Moab u danima kazne njegove\" - rije\u010d je Jahvina.\n48:45 \"U sjeni se he\u0161bonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz He\u0161bona, plamen li\u017ee iz dvora sihonskog i pro\u017edire sljepoo\u010dnice Moabu i tjeme sinova nemirni\u010dkih.\n48:46 Jao tebi, Moabe! Umi\u0161ljen si, narode Kemo\u0161ev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedo\u0161e, k\u0107eri tvoje u progonstvo.\n48:47 Ali \u0107u promijeniti udes Moabov u budu\u0107nosti\" - rije\u010d je Jahvina. Dovde su\u0111enje Moabu.\n49:1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: \"Izrael nema sinova, nema nasljednika? Za\u0161to je Milkom ba\u0161tinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima?\n49:2 Zato, evo, dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - i u\u010dinit \u0107u da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona \u0107e biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada \u0107e Izrael oplja\u010dkati svoje plja\u010dka\u0161e\" - govori Jahve.\n49:3 \"Pla\u010di, He\u0161bone, jer Ar je opusto\u0161en, zapoma\u017eite k\u0107eri rapske. Opa\u0161ite kostrijet, tu\u017ebalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sve\u0107enicima i knezovima.\n49:4 \u0160to se di\u010di\u0161 dolinom svojom, k\u0107eri odmetnice, koja se uzda\u0161 u bogatstvo svoje i govori\u0161: 'Tko se usu\u0111uje ustati protiv mene?'\n49:5 Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit \u0107ete raspr\u0161eni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce ne\u0107e skupiti.\n49:6 Ali uto \u0107u opet promijeniti udes sinova Amonovih\" - rije\u010d je Jahvina.\n49:7 O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Zar nema vi\u0161e mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj\u00a7eta, zar se izvjetrila mudrost njihova?\n49:8 Bje\u017eite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.\n49:9 Do\u0111u li trga\u010di k tebi, ni pabirka ne\u0107e ostaviti; do\u0111u li kradljivci no\u0107ni, oplja\u010dkat \u0107e sve \u0161to \u017eele.\n49:10 Jer ja sam onaj \u0161to \u0107e Ezava pretra\u017eiti i skrovi\u0161ta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opusto\u0161eno: nema ga vi\u0161e! Nitko ne ka\u017ee:\n49:11 'Ostavi siro\u010dad svoju, ja \u0107u je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'\"\n49:12 Jer ovako govori Jahve: \"Gle, oni koji odista ne bi morali piti \u010da\u0161u moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostane\u0161 neka\u017enjen? Ne, ti ne\u0107e\u0161 ostati neka\u017enjen, morat \u0107e\u0161 \u010da\u0161u ispiti!\n49:13 Jer samim se sobom zakleh - rije\u010d je Jahvina: Bosra \u0107e postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit \u0107e vje\u010dne razvaline.\"\n49:14 Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: \"Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!\n49:15 Jer, gle, u\u010dinit \u0107u te malim me\u0111u narodima, prezrenim me\u0111u ljudima.\n49:16 Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji \u017eivi\u0161 u pe\u0107inama kamenim i dr\u017ei\u0161 se visova planinskih te vije\u0161 gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande \u0107u te strovaliti\" - rije\u010d je Jahvina.\n49:17 \"Edom \u0107e postati pusto\u0161; tko god njime pro\u0111e, zaprepastit \u0107e se i zvi\u017edati zbog svih rana njegovih.\n49:18 Razorit \u0107e ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove\" - govori Jahve. \u010covjek ondje ne\u0107e stanovati, sin \u010dovje\u010dji ne\u0107e u njem boraviti.\n49:19 \"Gle, kao lav on izlazi iz gu\u0161tare jordanske na pa\u0161njake vje\u010dno zelene. Ali \u0107u ga u\u010das otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko \u0107e mene na ra\u010dun pozvati? I koji \u0107e mi pastir odoljeti?\"\n49:20 Zato \u010dujte \u0161to je Jahve naumio u\u010diniti Edomu, \u010dujte \u0161to je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on \u0107e odvu\u0107i, i sam njihov pa\u0161njak zgrozit \u0107e se nad njima.\n49:21 Od lomljave pada njina zemlja \u0107e se potresti, razlijegat \u0107e se vapaj do Crvenog mora!\n49:22 Gle, poput orla on se di\u017ee i lebdi, nad Bosrom \u0161iri krila. U dan onaj srce \u0107e junaka edomskih biti kao srce \u017eene u trudovima.\n49:23 O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest \u010du\u0161e. Srce im se ste\u017ee od u\u017easa i smirit se ne mo\u017ee.\n49:24 Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju.\n49:25 Kako? Napu\u0161ten je slavni grad, grad radosti moje!\n49:26 Zato \u0107e mladi\u0107i njegovi popadati po trgovima, svi \u0107e ratnici poginuti u onaj dan - rije\u010d je Jahve nad Vojskama.\n49:27 \"Potpalit \u0107u vatrom zidine Damaska: plamen \u0107e pro\u017edrijeti dvor Ben-Hadadov.\"\n49:28 O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: \"Ustajte, na Kedar navalite, uni\u0161tite sinove Istoka!\n49:29 Nek' im se oduzmu \u0161atori i stada, \u0161atorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' vi\u010du na njih: 'Strava odasvud!'\n49:30 Bje\u017eite glavom bez obzira, duboko se skrijte, \u017eitelji Hasora - rije\u010d je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smi\u0161lja:\n49:31 'Ustajte, udarite na mirni narod \u0161to \u017eivi bez straha - rije\u010d je Jahvina - \u0161to nema vrata ni zasuna, \u0161to u osami prebiva!\n49:32 Deve njihove bit \u0107e plijen, mno\u0161tvo ovaca otima\u010dina!' I raspr\u0161it \u0107u ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest \u0107u odasvud na njih nesre\u0107u - rije\u010d je Jahvina.\n49:33 Hasor \u0107e postati brlog \u010dagaljski i pustinja vje\u010dna. \u010covjek ondje ne\u0107e prebivati, ne\u0107e se ondje nastaniti sin \u010dovje\u010dji.\"\n49:34 Rije\u010d koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u po\u010detku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.\n49:35 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Lomim, evo, luk Elamov, sr\u017e snage njegove.\n49:36 \u010cetiri \u0107u vjetra dognati na Elam sa \u010detiri kraja neba i raspr\u0161it Elamce u sva \u010detiri vjetra, i ne\u0107e biti naroda kamo ne\u0107e sti\u0107i bjegunci elamski.\n49:37 Utjerat \u0107u Elamcima strah u kosti pred njihovim du\u0161manima. Pustit \u0107u na njih nesre\u0107u, oganj gnjeva svojega. Poslat \u0107u ma\u010d za njima dok ne budu sasvim uni\u0161teni.\n49:38 I postavit \u0107u u Elamu prijesto svoj i zatrt \u0107u ondje kralja i sve knezove\" - rije\u010d je Jahvina.\n49:39 Ali \u0107u okrenut' udes Elama\" - rije\u010d je Jahvina.\n50:1 Rije\u010d koju Jahve re\u010de protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:\n50:2 \"Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je posti\u0111en: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi.\n50:3 Jer sa sjevera na nj se di\u017ee narod koji \u0107e mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko vi\u0161e ne\u0107e u njoj \u017eivjeti, i ljudi i stoka pobje\u0107i \u0107e i oti\u0107i.\n50:4 U one dane i u vrijeme ono - rije\u010d je Jahvina - vratit \u0107e se sinovi Izraelovi, i\u0107i \u0107e pla\u010du\u0107' i tra\u017ee\u0107i Jahvu, Boga svojega.\n50:5 Pitat \u0107e za put na Sion, onamo \u0107e pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vje\u010dnim, nezaboravnim!'\n50:6 K'o izgubljene ovce bija\u0161e narod moj, pastiri ih zavedo\u0161e te zaluta\u0161e po brdima: morado\u0161e s brda na bre\u017euljke, zaboravi\u0161e gdje su im torovi.\n50:7 Tko ih na\u0111e, pro\u017edire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgrije\u0161i\u0161e Jahvi, pa\u0161njaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!'\n50:8 Bje\u017eite iz Babilona! Iza\u0111ite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom.\n50:9 Jer evo \u0107u di\u0107i i dovesti na Babilon mno\u0161tvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat \u0107e se protiv njega - odanle \u0107e biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vra\u0107aju.\n50:10 Kaldeja \u0107e biti oplijenjena, do mile volje nju \u0107e plja\u010dkati\" - rije\u010d je Jahvina.\n50:11 \"Da! Radujte se samo i klikujte, vi plja\u010dka\u0161i moje ba\u0161tine! Poskakujte k'o june na pa\u0161i! R\u017eite kao \u017edrebad!\n50:12 Mati va\u0161a te\u0161ko se osramoti, postidi se roditeljka va\u0161a. Evo, posljednja je me\u0111u narodima: pustinja, zemlja prlju\u0161a.\n50:13 Zbog gnjeva Jahvina bit \u0107e bez \u017eivlja, sva \u0107e opustjeti. Tko god pro\u0111e mimo Babilon, zgrozit \u0107e se i zvi\u017edat \u0107e nad njegovim ranama.\n50:14 Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne \u017ealite strelica - Jahvi je zgrije\u0161io.\n50:15 Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ru\u0161e: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago!\n50:16 Istrijebite Babilonu i sija\u010da i \u017eeteoca \u0161to srpom zamahuje u dane \u017eetvene! Pred ma\u010dem silni\u010dkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bje\u017ei zemlji svojoj.\"\n50:17 Izrael bija\u0161e stado razagnano, lavovi ga raspr\u0161i\u0161e. Prvi ga kralj asirski pro\u017edrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi.\n50:18 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: \"Evo, kaznit \u0107u kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao \u0161to kaznih kralja asirskoga.\n50:19 I vratit \u0107u Izraela pa\u0161njaku njegovu da pase po Karmelu, Ba\u0161anu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.\n50:20 U one dane, u vrijeme ono - rije\u010d je Jahvina - tra\u017eit \u0107e grijeh Izraelov, ali ga vi\u0161e ne\u0107e biti; tra\u017eit \u0107e opa\u010dine judejske, ali ih ne\u0107e na\u0107i. Jer oprostih svima koje sa\u010duvah.\"\n50:21 \"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uni\u0161ti iza njih sve - rije\u010d je Jahvina - izvr\u0161i sve kako ti zapovjedih!\"\n50:22 Ratna se vika \u010duje u zemlji, poraz stra\u0161an.\n50:23 O, kako li je skr\u0161en, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta stra\u0161ilo narodima!\n50:24 Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zate\u010den si i uhva\u0107en, jer se s Jahvom zarati!\n50:25 Jahve otvori svoju oru\u017enicu, izvu\u010de oru\u017eje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.\n50:26 Udarite na nju sa svih strana, otvorite \u017eitnice njene, sla\u017eite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uni\u0161tenjem, da od njega ne ostane ni\u0161ta.\n50:27 Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka si\u0111u! Jao njima, do\u0161ao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!\n50:28 \u010cujder glasa onih \u0161to pobjego\u0161e, \u0161to uteko\u0161e iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga na\u0161ega, osvetu Hrama njegova!\n50:29 Sazovite na Babilon strijelce, sve \u0161to zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne ute\u010de! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.\n50:30 Zato \u0107e mu svi mladi\u0107i popadati po trgovima i svi \u0107e mu ratnici u onaj dan izginuti - rije\u010d je Jahvina.\n50:31 \"Evo me na te, Oholice!\" - rije\u010d je Gospoda Jahve nad Vojskama - \"do\u0161ao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.\n50:32 Oholica \u0107e posrnuti, pasti, i nitko ga ne\u0107e podi\u0107i. Oganj \u0107u podmetnuti gradovima njegovim i pro\u017edrijet \u0107e sve uokolo.\"\n50:33 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"Potla\u010deni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni \u0161to ih zarobi\u0161e, dr\u017ee ih \u010dvrsto i ne\u0107e da ih puste.\n50:34 Ali, mo\u0107an je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On \u0107e obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pu\u010danstvo Babilona.\"\n50:35 Ma\u010d na Kaldejce - rije\u010d je Jahvina - na pu\u010danstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove!\n50:36 Ma\u010d na brbljavce njegove, neka polude! Ma\u010d na njegove ratnike, neka se prestrave!\n50:37 Ma\u010d na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao \u017eene! Ma\u010d na njihove riznice; nek ih oplja\u010dkaju!\n50:38 Ma\u010d na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludi\u0161e ih kipovi, stra\u0161ila njihova.\n50:39 Zato \u0107e se ondje nastaniti risovi s \u010dagljima, i nojevi \u0107e ondje obitavat. Dovijeka \u0107e ostat' mjesto bez \u017eivlja, nitko ondje ne\u0107e \u017eivjeti od koljena do koljena.\n50:40 Razorit \u0107e ga kao \u0161to Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rije\u010d je Jahvina. \u010covjek ondje ne\u0107e stanovati, sin \u010dovje\u010dji ne\u0107e u njem' boraviti.\n50:41 Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i di\u017eu se s krajeva zemlje.\n50:42 U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im bu\u010di poput mora, ja\u0161u na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, k\u0107eri babilonska.\n50:43 Kralj babilonski \u010du vijest o njima: i ruke mu klonu\u0161e, muka ga spopade, bolovi ga obuze\u0161e kao porodilju.\n50:44 \"Gle, kao lav on izlazi iz gu\u0161tare jordanske na pa\u0161njake vje\u010dno zelene. Al' ja \u0107u ga u\u010das otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko \u0107e mene na ra\u010dun pozvati? I koji \u0107e mi pastir odoljeti?\"\n50:45 Zato, \u010dujte \u0161to je Jahve naumio da u\u010dini Babilonu, \u010dujte \u0161to je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on \u0107e odvu\u0107i; i sam njihov pa\u0161njak zgrozit \u0107e se nad njima.\n50:46 Na glas da je pao Babilon zemlja \u0107e se potresti: razlijegat \u0107e se vapaj me\u0111u narodima.\n51:1 Ovako govori Jahve: \"Gle, ja podi\u017eem protiv Babilona i protiv pu\u010danstva kaldejskog vjetar zatorni\u010dki.\n51:2 Poslat \u0107u na Babilon vija\u010de da ga viju i prore\u0161etaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan,\n51:3 nek' strijelac luka ne odla\u017ee, nek' ne skida oklopa! Ne \u0161tedite mladi\u0107a njihovih, svu mu vojsku kleto uni\u0161tite!\n51:4 Pobijeni \u0107e padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim.\"\n51:5 Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.\n51:6 Bje\u017eite iz Babilona, nek' svak' spasi \u017eivot svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom pla\u0107a po zasluzi!\n51:7 Babilon bija\u0161e pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opi\u0161e, i zato se puci obezumi\u0161e.\n51:8 Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potra\u017eite balzama rani njegovoj: mo\u017eda \u0107e ozdravit'!\n51:9 Lije\u010dili smo Babilon, al' se ne izlije\u010di. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i di\u017ee se pod oblake.\n51:10 Jahve je iznio pravdu na\u0161u! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga na\u0161ega.\n51:11 Nao\u0161trite strelice, napunite tobolce! Jahve pota\u010de duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov.\n51:12 Razvijte stijeg, zidine babilonske! Poja\u010dajte stra\u017ee! Postavite stra\u017eare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve \u0161to naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona.\n51:13 O, ti \u0161to prebiva\u0161 na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svr\u0161etak do\u0111e, kraj tvojoj lakomosti.\n51:14 \u017divotom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: \"Napunit \u0107u te ljudstvom kao skakavcima, zaorit \u0107e protiv tebe vika bojna.\"\n51:15 On snagom svojom stvori zemlju, mudro\u0161\u0107u svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.\n51:16 Kad mu glas zaori, hu\u010de vode na nebesima, oblake di\u017ee s kraja zemlje: stvara ki\u0161i munje, vjetar izvodi iz skrovi\u0161ta njegovih.\n51:17 Svakom \u010dovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.\n51:18 Isprazni su oni, smije\u0161ne tvorevine, propast \u0107e u dan kazne.\n51:19 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je ba\u0161tine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo.\n51:20 Ti si mi bio malj, oru\u017eje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva.\n51:21 Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i voza\u010da.\n51:22 Pomlatih tobom \u010dovjeka i \u017eenu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladi\u0107a i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado.\n51:23 Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravlja\u010de.\n51:24 Ali na va\u0161e o\u010di sada pla\u0107a Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje u\u010dini\u0161e Sionu - rije\u010d je Jahvina.\n51:25 \"Evo me na te, Goro zatornice - rije\u010d je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut \u0107u rukom protiv tebe, svalit \u0107u te s litice, pretvorit \u0107u te u goru spaljenu.\n51:26 Iz tebe vi\u0161e ne\u0107e klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit \u0107e\u0161 vje\u010dna pustinja\" - rije\u010d je Jahvina.\n51:27 Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog me\u0111u narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, A\u0161kenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci!\n51:28 Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju.\n51:29 Zemlja \u0107e se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.\n51:30 Neboj\u0161e babilonske odusta\u0161e od borbe, u utvrdama posjeda\u0161e, nesta sile njihove: postado\u0161e kao \u017eene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima.\n51:31 Tekli\u010d tekli\u010da presti\u017ee, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,\n51:32 prijelazi zaposjednuti, tvr\u0111ave ognjem popaljene, a ratnici prestra\u0161eni.\n51:33 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: \"K\u0107i je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; jo\u0161 malo, i do\u0107i \u0107e joj vrijeme \u017eetve.\"\n51:34 Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbu\u0161inu, iz mog me istjerao Edena.\n51:35 \"Nasilje i patnje moje na Babilon!\" govore stanovnici Siona. \"Krv moja na Kaldejce!\" govori Jeruzalem.\n51:36 Zato ovako govori Jahve: \"Gle, ja \u0107u braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasu\u0161it \u0107u more njegovo i presahnut \u0107u izvore njegove.\n51:37 Babilon \u0107e biti hrpa ru\u0161evina, brlog \u010dagljima, u\u017eas i ruglo, kraj nenastanjen.\n51:38 Svi zajedno ri\u010du k'o lavovi, zavijaju kao lavi\u0107i.\n51:39 Kad se ugriju, priredit \u0107e im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vje\u010dnim snom, da se vi\u0161e ne probude - rije\u010d je Jahvina.\n51:40 Odvest \u0107u ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove.\"\n51:41 \"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta stra\u0161ilo narodima?\n51:42 Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.\n51:43 Gradovi mu pusto\u0161 postali, zemlja suha, pustara: \u010dovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin \u010dovje\u010dji.\"\n51:44 \"Kaznit \u0107u Bela babilonskog, iz ralja mu otet \u0161to je progutao. Ne\u0107e vi\u0161e k njemu hrliti narodi, sru\u0161it \u0107e se babilonske zidine.\n51:45 Iza\u0111i iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi \u017eivot svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina!\n51:46 Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glas\u00c4a \u0161to se zemljom \u0161ire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i \u0161to u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje.\n51:47 Jer evo dolaze dani kada \u0107u kazniti kipove babilonske, i sva \u0107e mu se zemlja postidjeti, i svi \u0107e mu pobijeni le\u017eat' posred grada.\n51:48 Tada \u0107e nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve \u0161to je na njima, jer \u0107e sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rije\u010d je Jahvina!\n51:49 I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao \u0161to su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu.\n51:50 Vi \u0161to umakoste ma\u010du, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:\n51:51 'Stidjeli smo se slu\u0161aju\u0107' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tu\u0111inci nahrupi\u0161e u Sveti\u0161te Doma Jahvina.'\n51:52 Zato, evo, dolaze dani - rije\u010d je Jahvina - kad \u0107u kazniti kipove njegove i po svoj \u0107e mu zemlji stenjat' ranjenici.\n51:53 Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju \u0107e zapovijed na nj navalit' pusto\u0161nici\" - rije\u010d je Jahvina.\n51:54 \u010cujte vapaj iz Babilona, i stra\u0161an poraz iz zemlje kaldejske!\n51:55 Jer sam Jahve pusto\u0161i Babilon, on sti\u0161ava stra\u0161nu buku njegovu: bu\u010dili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova.\n51:56 Jest, pusto\u0161nik do\u0111e na Babilon, uhva\u0107eni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji pla\u0107a po zasluzi!\n51:57 \"Opojit \u0107u mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vje\u010dnim snom pa se vi\u0161e ne probude\" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama.\n51:58 Ovako govori Jahve nad Vojskama: \"\u0160iroke zidine babilonske bit \u0107e do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit \u0107e ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mu\u010dili!\"\n51:59 Evo zapovijedi \u0161to je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, \u010detvrte godine njegova vladanja. Seraja bija\u0161e veliki komornik.\n51:60 Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesre\u0107u koja je morala do\u0107i na Babilon - sva ona proro\u0161tva napisana protiv Babilona.\n51:61 Jeremija re\u010de Seraji: \"Kad do\u0111e\u0161 u Babilon, i\u0161ti prigodu da obznani\u0161 sve ove rije\u010di.\n51:62 I reci: 'Jahve, ti sam re\u010de da \u0107e\u0161 zatrti ovo mjesto te u njemu ni\u010dega vi\u0161e ne\u0107e biti, ni \u010dovjeka ni \u017eivin\u010deta, nego \u0107e postati vje\u010dna pustinja.'\n51:63 Kad pro\u010dita\u0161 ovu knjigu, zave\u017ei je za kamen i baci uEufrat.\n51:64 I reci: 'Ovako \u0107e potonuti Babilon i ne\u0107e se vi\u0161e podi\u0107i iz nesre\u0107e koju \u0107u na nj svaliti.'\" To su rije\u010di Jeremijine.\n52:1 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bija\u0161e ime Hamitala, k\u0107erka Jeremije, i bila je iz Libne.\n52:2 \u010cinio je \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, sve kao \u0161to je \u010dinio Jojakin.\n52:3 To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja.\n52:4 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.\n52:5 Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.\n52:6 Devetoga dana \u010detvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha,\n52:7 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjego\u0161e no\u0107u kroz vrata izme\u0111u dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenu\u0161e putem prema Arabi.\n52:8 Kaldejske \u010dete nagnu\u0161e za njim u potjeru i sustigo\u0161e Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbje\u017eala.\n52:9 I Kaldejci uhvati\u0161e kralja i odvedo\u0161e ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izre\u010de presudu.\n52:10 Pokla Sidkijine sinove pred njegovim o\u010dima, pobi u Ribli sve Judine knezove;\n52:11 Sidkiji iskopa o\u010di i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je dr\u017eao u tamnici sve do smrti njegove.\n52:12 Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - u\u0111e u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee.\n52:13 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve ku\u0107e u Jeruzalemu, osobito ku\u0107e uglednika;\n52:14 kaldejske \u010dete, pod zapovjednikom tjelesne stra\u017ee, razori\u0161e zidine oko Jeruzalema.\n52:15 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee, odvede u su\u017eanjstvo ostatak naroda koji bija\u0161e ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu.\n52:16 Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare.\n52:17 Kaldejci razbi\u0161e tu\u010dane stupove u Domu Jahvinu, podno\u017eja i mjedeno more u Domu Jahvinu, i tu\u010d odnije\u0161e u Babilon.\n52:18 Uze\u0161e i lonce, lopate, no\u017eeve, posudice i uop\u0107e sav tu\u010dani pribor koji se upotrebljavao za bogoslu\u017eja.\n52:19 Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, \u0161kropionice, lonce, svije\u0107njake, zdjele, \u017ertvene pehare, uop\u0107e sve \u0161to bija\u0161e od zlata i srebra,\n52:20 dva stupa, jedno more i dvanaest tu\u010danih volova pod morem, podno\u017eja \u0161to je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije mogu\u0107e procijeniti koliko je tu\u010da bilo u svim tim predmetima.\n52:21 Prvi stup bija\u0161e visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bija\u0161e \u010detiri prsta debeo, a \u0161upalj.\n52:22 Imao je glavicu od tu\u010da, visoku pet lakata; i obvija\u0161e je oplet i mogranji, a sve od tu\u010da. Takav je bio i drugi stup.\n52:23 A devedeset i \u0161est \u0161ipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bija\u0161e oko sto \u0161ipaka u tom opletu.\n52:24 Zapovjednik je stra\u017ee odveo sve\u0107eni\u010dkog poglavara Seraju, drugog sve\u0107enika, Sefaniju, i tri \u010duvara praga.\n52:25 Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojni\u010dkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zateko\u0161e u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je nova\u010dio puk te \u0161ezdeset pu\u010dana koji se tako\u0111er zateko\u0161e u gradu.\n52:26 Zapovjednik tjelesne stra\u017ee Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu.\n52:27 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.\n52:28 Evo broja ljudstva \u0161to ga Nabukodonozor odvede u su\u017eanjstvo: sedme godine tri tisu\u0107e i dvadeset tri Judejca;\n52:29 osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema;\n52:30 dvadeset i tre\u0107e godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra\u017ee, odvede sedam stotina \u010detrdeset i pet Judejaca. U svemu: \u010detiri tisu\u0107e i \u0161est stotona osoba.\n52:31 A trideset i sedme godine otkako je zasu\u017enjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice.\n52:32 Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio vi\u0161e nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.\n52:33 Jojakin je odlo\u017eio svoje tamni\u010dke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka.\n52:34 Do kraja njegova \u017eivota, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdr\u017eavanje.","title":"Croatian Bible: Jeremiah","type":"page"}