{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/kg2.htm","path":"bib/wb/cro/kg2.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/kg2.htm","text":"1:1 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela.\n1:2 Kako Ahazja bija\u0161e pao preko prozorske re\u0161etke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima re\u010de: \"Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, ho\u0107u li ozdraviti od ove bolesti.\"\n1:3 Ali je An\u0111eo Jahvin rekao Iliji Ti\u0161bijcu: \"Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?'\n1:4 I zato veli Jahve ovako: 'Ne\u0107e\u0161 si\u0107i s postelje u koju si se popeo; sigurno \u0107e\u0161 umrijeti.'\" I ode Ilija.\n1:5 Glasnici se vrati\u0161e k Ahazji, a on im re\u010de: \"Kako to da ste se ve\u0107 vratili?\"\n1:6 Oni mu odgovori\u0161e: \"Sreo nas neki \u010dovjek i rekao nam: 'Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato ne\u0107e\u0161 si\u0107i s postelje na koju si se popeo, nego \u0107e\u0161 umrijeti.'\"\n1:7 On ih upita: \"Kakav bija\u0161e na o\u010di taj \u010dovjek koji vas je sreo i rekao vam te rije\u010di?\"\n1:8 A oni mu odgovori\u0161e: \"Bio je to \u010dovjek u ko\u017euhu i s ko\u017enim pojasom oko bedara.\" On re\u010de: \"To je Ilija Ti\u0161bijac!\"\n1:9 Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, na\u0161av\u0161i ga gdje sjedi na vrhu brijega, re\u010de mu: \"\u010covje\u010de Bo\u017eji! Kralj je naredio: Si\u0111i!\"\n1:10 Ilija odgovori i re\u010de pedesetniku: \"Ako sam \u010dovjek Bo\u017eji, neka oganj si\u0111e s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu.\" I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.\n1:11 Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj, kad do\u0111e, re\u010de mu: \"\u010covje\u010de Bo\u017eji! Kralj je ovo zapovjedio: Br\u017ee si\u0111i!\"\n1:12 Ilija odgovori i re\u010de mu: \"Ako sam \u010dovjek Bo\u017eji, neka si\u0111e oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu.\" I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.\n1:13 Kralj posla opet tre\u0107ega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Tre\u0107i pedesetnik do\u0111e, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: \"\u010covje\u010de Bo\u017eji! Neka bude dragocjen u tvojim o\u010dima moj \u017eivot i \u017eivot ovih pedeset tvojih slugu!\n1:14 Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj \u017eivot bude dragocjen u tvojim o\u010dima!\"\n1:15 An\u0111eo Jahvin re\u010de Iliji: \"Si\u0111i s njim, ne boj se!\" On ustade i si\u0111e s njim pred kralja\n1:16 i re\u010de mu: \"Ovako veli Jahve: zato \u0161to si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, ne\u0107e\u0161 si\u0107i s postelje na koju si se popeo, nego \u0107e\u0161 umrijeti.\"\n1:17 I umrije po rije\u010di Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jo\u0161afata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova.\n1:18 Ostala povijest Ahazje, sve \u0161to je u\u010dinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?\n2:1 Evo \u0161to se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej po\u0161li iz Gilgala.\n2:2 I re\u010de Ilija Elizeju: \"Ostani ovdje jer me Jahve \u0161alje do Betela.\" Elizej odgovori: \"\u017divota mi Jahvina i tvoga: ja te ne\u0107u ostaviti!\" I si\u0111o\u0161e do Betela.\n2:3 A proro\u010dki sinovi koji su boravili u Betelu izi\u0111o\u0161e Elizeju u susret i reko\u0161e mu: \"Zna\u0161 li da \u0107e danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?\" On re\u010de: \"I ja to znam; tiho!\"\n2:4 Ilija mu re\u010de: \"Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve \u0161alje do Jerihona.\" Ali on odgovori: \"\u017divota mi Jahvina i tvoga: ja te ne\u0107u ostaviti!\" I u\u0111o\u0161e u Jerihon.\n2:5 Proro\u010dki sinovi koji su \u017eivjeli u Jerihonu pri\u0111o\u0161e Elizeju i reko\u0161e mu: \"Zna\u0161 li da \u0107e danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?\" On re\u010de: \"I ja to znam; tiho!\"\n2:6 Ilija mu re\u010de: \"Ostani ipak ovdje jer me Jahve \u0161alje do Jordana.\" Ali on odgovori: \"\u017divota mi Jahvina i tvoga: ja te ne\u0107u ostaviti!\" I tako po\u0111o\u0161e obojica.\n2:7 I pedeset proro\u010dkih sinova po\u0111e i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadr\u017eala na obali Jordana.\n2:8 Tada Ilija uze svoj ogrta\u010d, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prije\u0111o\u0161e po suhu.\n2:9 A kad prije\u0111o\u0161e, Ilija \u0107e Elizeju: \"Tra\u017ei \u0161to da ti jo\u0161 u\u010dinim prije nego \u0161to budem uznesen ispred tebe!\" A Elizej odgovori: \"Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!\"\n2:10 Ilija odgovori: \"Mnogo tra\u017ei\u0161: ako me bude\u0161 vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit \u0107e ti tako; ako pak ne bude\u0161 vidio, ne\u0107e ti biti.\"\n2:11 I dok su tako i\u0161li i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stado\u0161e me\u0111u njih i Ilija u vihoru uzi\u0111e na nebo.\n2:12 Elizej je gledao i vikao: \"O\u010de moj, o\u010de moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!\" I vi\u0161e ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.\n2:13 I podi\u017ee Ilijin pla\u0161t, koji bija\u0161e pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.\n2:14 Uze onda Ilijin pla\u0161t i udari po vodi govore\u0107i: \"Gdje je Jahve, Bog Ilijin?\" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prije\u0111e.\n2:15 Proro\u010dki su sinovi to sa strane vidjeli pa reko\u0161e: \"Duh je Ilijin po\u010dinuo na Elizeju!\" I krenu\u0161e mu u susret, baci\u0161e se pred njim na zemlju\n2:16 i reko\u0161e mu: \"Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tra\u017eiti tvoga gospodara; mo\u017eda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu.\" On im odgovori: \"Ne \u0161aljite nikoga.\"\n2:17 Ali kako su oni svejednako navaljivali, re\u010de im: \"Po\u0161aljite!\" I posla\u0161e pedesetoricu; tra\u017eili su ga tri dana, ali ga nisu na\u0161li.\n2:18 Vrati\u0161e se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im re\u010de: \"Nisam li vam rekao: 'Nemojte i\u0107i!'\"\n2:19 Ljudi iz grada reko\u0161e Elizeju: \"Lijepo je u gradu, kako to mo\u017ee vidjeti i na\u0161 gospodar, ali je voda lo\u0161a i zemlja neplodna.\"\n2:20 On re\u010de: \"Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!\" I oni mu je doneso\u0161e.\n2:21 On tada ode na izvor, baci u nj soli i re\u010de: \"Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Ne\u0107e od nje vi\u0161e biti ni smrti ni neplodnosti.'\"\n2:22 I voda postade zdrava i takva je do dana\u0161njeg dana, po rije\u010di koju je izrekao Elizej.\n2:23 Odatle je uza\u0161ao u Betel. Dok je i\u0161ao putem, dje\u010daci bijahu izi\u0161li iz grada i rugahu mu se govore\u0107i: \"Hodi, \u0107elo! Hodi, \u0107elo!\"\n2:24 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah izi\u0111o\u0161e dva medvjeda iz \u0161ume i rastrga\u0161e \u010detrdeset i dvoje djece.\n2:25 Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.\n3:1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jo\u0161afatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.\n3:2 \u010cinio je \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup \u0161to ga bija\u0161e podigao njegov otac.\n3:3 Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.\n3:4 Me\u0161a, kralj moapski, bio je sto\u010dar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisu\u0107a janjaca i vunu od stotine tisu\u0107a ovnova.\n3:5 Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja.\n3:6 U to je ba\u0161 vrijeme kralj Joram izi\u0161ao iz Samarije i izvr\u0161io smotru svih Izraelaca.\n3:7 Zatim je poru\u010dio judejskom kralju Jo\u0161afatu: \"Moapski se kralj pobunio protiv mene. Ho\u0107e\u0161 li sa mnom u rat protiv Moabaca?\" Judejski kralj odgovori: \"Ho\u0107u! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.\"\n3:8 I doda: \"Kojim \u0107emo putem?\" A drugi mu odgovori: \"Kroz Edomsku pustinju.\"\n3:9 I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode \u010detama ni stoci koja je i\u0161la za njima.\n3:10 Tada povika kralj izraelski: \"Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!\"\n3:11 Ali Jo\u0161afat re\u010de: \"Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?\" Tada odgovori jedan izme\u0111u slugu izraelskoga kralja: \"Ovdje je Elizej, sin \u0160afatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke.\"\n3:12 Jo\u0161afat re\u010de: \"U njega je rije\u010d Bo\u017eja.\" I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odo\u0161e Elizeju.\n3:13 A Elizej re\u010de kralju izraelskom: \"\u0160to ja imam s tobom? Potra\u017ei proroke svoga oca i proroke svoje majke!\" Izraelski kralj odgovori mu: \"Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima.\"\n3:14 Elizej uzvrati: \"Tako mi \u017eivoga Jahve Sebaota, komu slu\u017eim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jo\u0161afata, ne bih ti obra\u0107ao pa\u017enje niti bih te pogledao.\n3:15 Sada mi dovedite svira\u010da.\" I dok je glazbenik svirao, si\u0111e ruka Jahvina nada nj.\n3:16 I on re\u010de: \"Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.\n3:17 Jer ovako veli Jahve: ne\u0107ete osjetiti vjetra niti \u0107ete vidjeti da\u017eda, a ova \u0107e se dolina napuniti vodom. I pit \u0107ete vi, va\u0161 marva i va\u0161a stoka.'\n3:18 Ali to jo\u0161 nije ni\u0161ta u o\u010dima Jahve: on \u0107e predati Moab u va\u0161e ruke.\n3:19 Vi \u0107ete zauzeti sve utvr\u0111ene gradove, posje\u0107i sve plodno drve\u0107e, zatrpati sve izvore i opusto\u0161iti najbolja polja: kamenjem \u0107ete ih zasijati.\"\n3:20 I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi \u017ertva, do\u0111e voda od Edoma i preplavi svu okolinu.\n3:21 Kad su Moapci \u010duli da su kraljevi do\u0161li s njima ratovati, pozva\u0161e sve koji bijahu sposobni za oru\u017eje i postavi\u0161e ih na granicu.\n3:22 Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda u\u010dini crvenom kao krv.\n3:23 I reko\u0161e: \"To je krv! Zacijelo su se kraljevi me\u0111usobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!\"\n3:24 Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digo\u0161e se Izraelci i potuko\u0161e Moapce, tako te ovi pobjego\u0161e pred njima. A Izraelci pojuri\u0161e da dotuku Moapce.\n3:25 Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drve\u0107e. Kona\u010dno, ostao je samo grad Kir Hare\u0161et; pra\u0107ari su ga opkolili i tukli ga.\n3:26 Kada je moapski kralj vidio da ne\u0107e izdr\u017eati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoru\u017eanih ma\u010devima, poku\u0161a se probiti i do\u0107i do kralja edomskog, ali ne uspje.\n3:27 Tada uze svoga sina prvenca, koji ga ima\u0161e naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odo\u0161e od njih i vrati\u0161e se u svoju zemlju.\n4:1 \u017dena jednoga od proro\u010dkih sinova zamoli Elizeja ovako: \"Tvoj sluga, moj mu\u017e, umro je; a zna\u0161 da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je do\u0161ao vjerovnik da mi uzme oba sina i u\u010dini ih svojim robovima.\"\n4:2 Elizej joj re\u010de: \"\u0160to ti mogu u\u010diniti! Reci mi \u0161to ima\u0161 u ku\u0107i?\" Ona odgovori: \"Tvoja slu\u0161kinja nema ni\u0161ta u ku\u0107i, osim vr\u010da ulja.\"\n4:3 Tada joj re\u010de: \"Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo!\n4:4 Zatim se vrati ku\u0107i, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.\"\n4:5 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila.\n4:6 I kad se sudovi napuni\u0161e, re\u010de ona svome sinu: \"Dodaj mi jo\u0161 jedan sud!\" Ali joj on odgovori: \"Nema vi\u0161e sudova.\" I ulje stade.\n4:7 Ona ode i kaza \u010dovjeku Bo\u017ejem, a on joj re\u010de: \"Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka \u017eivjet \u0107e\u0161 ti i tvoji sinovi!\"\n4:8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza \u0160unam. A \u017eivjela ondje ugledna \u017eena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolaza\u0161e onuda, uvratio bi se k njoj na jelo.\n4:9 Ona re\u010de svome mu\u017eu: \"Evo, znam i vidim da je svet onaj \u010dovjek Bo\u017eji \u0161to prolazi ovuda.\n4:10 Na\u010dinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad do\u0111e k nama, povu\u0107i \u0107e se onamo.\"\n4:11 Jednoga dana do\u0111e on onamo, povu\u010de se u gornju sobu i po\u010dinu ondje.\n4:12 Re\u010de zatim svome momku Gehaziju: \"Pozovi tu \u0160unamku!\" On je pozva te ona stade preda nj.\n4:13 I jo\u0161 mu re\u010de: \"Ka\u017ei joj: 'Lijepo se brine\u0161 za nas. \u0160to mo\u017eemo u\u010diniti za te? Treba li re\u0107i rije\u010d za te kralju ili vojskovo\u0111i?'\" Ali ona odgovori: \"Ja \u017eivim usred svoga naroda.\"\n4:14 On nastavi: \"Dakle, \u0161to da u\u010dinimo za nju?\" Gehazi odgovori: \"Eto, nema sina, a mu\u017e joj je vreme\u0161an.\"\n4:15 A on re\u010de: \"Pozovi je!\" Pozva je, a ona stade kod ulaza.\n4:16 \"Dogodine u ovo doba\", re\u010de joj, \"zagrlit \u0107e\u0161 sina u naru\u010dju.\" A ona re\u010de: \"Ne, gospodaru moj, ne varaj slu\u017ebenice svoje!\"\n4:17 Ali je \u017eena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej.\n4:18 Dje\u010dak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod \u017eetelaca.\n4:19 I potu\u017ei se ocu: \"Jao, glava, glava moja!\" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci.\n4:20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije.\n4:21 Ona tada ode gore i polo\u017ei ga u postelju Bo\u017ejega \u010dovjeka. Izi\u0161la je zatim i zaklju\u010dala vrata.\n4:22 Potom je pozvala svoga mu\u017ea i rekla: \"Po\u0161alji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otr\u010dat \u0107u do \u010dovjeka Bo\u017ejeg i vratit \u0107u se.\"\n4:23 On je upita: \"Za\u0161to da danas po\u0111e\u0161 k njemu? Nije ni mla\u0111ak niti je subota.\" Ali ona odgovori: \"Ostaj u miru!\"\n4:24 Po\u0161to joj je momak osamario magaricu, ona \u0107e mu: \"Povedi i po\u0111i! Ne zadr\u017eavaj me na putu, osim ako ti naredim.\"\n4:25 Ode ona i do\u0111e k \u010dovjeku Bo\u017ejem, na goru Karmel. Kada je \u010dovjek Bo\u017eji ugleda izdaleka, re\u010de svome momku Gehaziju: \"Evo one \u0160unamke.\n4:26 Otr\u010di pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti mu\u017e dobro? Je li ti dijete zdravo?'\" Ona odgovori: \"Zdravi smo.\"\n4:27 Kada je stigla do \u010dovjeka Bo\u017ejega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu \u010dovjek Bo\u017eji re\u010de: \"Pusti je jer joj je du\u0161a oja\u0111ena. Jahve mi krije, nije mi ni\u0161ta objavio.\"\n4:28 A ona re\u010de: \"Zar sam ja tra\u017eila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavarava\u0161?\"\n4:29 On tada re\u010de Gehaziju: \"Opa\u0161i se, uzmi u ruku moj \u0161tap pa idi! Ako koga susretne\u0161, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj \u0161tap polo\u017ei na dje\u010daka.\"\n4:30 Ali dje\u010dakova majka re\u010de: \"\u017divota mi Jahvina i tvoga, ne\u0107u te ostaviti!\" On tada ustade i po\u0111e za njom.\n4:31 Gehazi je oti\u0161ao prije njih i polo\u017eio \u0161tap na dje\u010daka, ali ne bje\u0161e ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: \"Dje\u010dak se nije probudio.\"\n4:32 Elizej u\u0111e u ku\u0107u i na\u0111e dje\u010daka gdje mrtav le\u017ei na njegovoj postelji.\n4:33 U\u0161av\u0161i, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.\n4:34 Zatim se pope na postelju, le\u017ee na dje\u010daka, polo\u017ei svoja usta na njegova usta, svoje o\u010di na njegove o\u010di, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dje\u010dakovo.\n4:35 Potom ustade i pro\u0161eta se po ku\u0107i tamo-amo, zatim se opet pope i disa\u0161e nad njim. A dje\u010dak tada kihnu sedam puta i otvori o\u010di.\n4:36 I zovnu Elizej Gehazija i re\u010de: \"Pozovi tu \u0160unamku.\" On je pozva. Kad je stigla preda nj, re\u010de joj: \"Uzmi svoga sina.\"\n4:37 Ona, u\u0161av\u0161i, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te izi\u0111e.\n4:38 Elizej se vrati u Gilgal, a bija\u0161e glad u zemlji. I kad su proro\u010dki sinovi sjedili pred njim, re\u010de svome momku: \"Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proro\u010dkim.\"\n4:39 Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali na\u0111e divlju poviju\u0161u i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su.\n4:40 Usu\u0161e ljudima da jedu. Ali kad su po\u010deli jesti, povika\u0161e: \"\u010covje\u010de Bo\u017eji! Smrt je u loncu!\" I nisu mogli jesti.\n4:41 Tada \u0107e Elizej: \"Donesite bra\u0161na!\" I baci ga u lonac i re\u010de: \"Uspite ljudima neka jedu!\" I ni\u0161ta vi\u0161e nije bilo \u0161tetno u loncu.\n4:42 Neki \u010dovjek do\u0161ao iz Baal \u0160ali\u0161e i donio \u010dovjeku Bo\u017ejem kruh od prvina, dvadeset je\u010dmenih hljebova i ka\u0161e u torbi. A on zapovjedi: \"Daj ljudima neka jedu!\"\n4:43 Ali njegov momak odgovori: \"Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?\" On odgovori: \"Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest \u0107e i preostat \u0107e.'\"\n4:44 I postavi on pred njih. I jedo\u0161e i jo\u0161 preosta, prema rije\u010di Jahvinoj.\n5:1 Naaman, vojskovo\u0111a aramskoga kralja, bija\u0161e ugledan \u010dovjek i po\u0161tovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bje\u0161e gubav.\n5:2 Jednom su Aramejci oti\u0161li u plja\u010dku i na podru\u010dju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim slu\u017eila \u017eeni Naamanovoj.\n5:3 Ona re\u010de svojoj gospodarici: \"Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!\"\n5:4 Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: \"Tako je i tako rekla djevojka koja je do\u0161la iz zemlje izraelske.\"\n5:5 Aramejski kralj odgovori: \"Idi onamo! Ja \u0107u poslati pismo kralju izraelskom.\" Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; \u0161est tisu\u0107a zlatnih \u0161ekela i deset sve\u010danih haljina.\n5:6 I predade kralju izraelskom pismo \u0161to kaziva\u0161e: \"Uz pismo koje ti sti\u017ee, \u0161aljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlije\u010di\u0161 od gube.\"\n5:7 Kad je izraelski kralj pro\u010ditao pismo, razdera haljine na sebi i re\u010de: \"Zar sam ja Bog da mogu usmr\u0107ivati i o\u017eivljavati te ga ovaj \u0161alje k meni da ga izlije\u010dim od njegove gube? Gledajte samo kako tra\u017ei povoda da me napadne!\"\n5:8 A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odje\u0107u, poru\u010di kralju: \"Za\u0161to si razderao haljine svoje? Neka onaj samo do\u0111e k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.\"\n5:9 I tako Naaman sti\u017ee sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve ku\u0107e.\n5:10 A Elizej poru\u010di dolazniku: \"Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo \u0107e ti opet biti \u010disto.\"\n5:11 Naaman se naljuti i po\u0111e govore\u0107i: \"Gle, ja mi\u0161ljah, izi\u0107i \u0107e preda me, zazvat \u0107e ime Jahve, Boga svoga, stavit \u0107e ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.\n5:12 Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem \u010dist?\" Okrenu se i ode odande ljutit.\n5:13 Ali mu pristupi\u0161e sluge njegove i reko\u0161e: \"O\u010de moj, da ti je prorok odredio i te\u017ee, zar ne bi u\u010dinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit \u0107e\u0161 \u010dist.'\"\n5:14 I tako si\u0111e, opra se sedam puta u Jordanu, prema rije\u010di \u010dovjeka Bo\u017ejega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - o\u010distio se!\n5:15 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, u\u0111e, stade preda nj i re\u010de mu: \"Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.\"\n5:16 Ali on odgovori: \"Tako mi \u017eivog Jahve, komu slu\u017eim, ne primam.\" Naaman navaljiva\u0161e da primi, ali on ne htjede.\n5:17 Tada Naaman re\u010de: \"Dobro, kad ne\u0107e\u0161. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj ne\u0107e vi\u0161e prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.\n5:18 A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar po\u0111e u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj \u010din sluzi tvome.\"\n5:19 A on mu re\u010de: \"Idi s mirom.\" I udalji se Naaman i prije\u0111e dio puta.\n5:20 Gehazi, momak Elizeja, Bo\u017ejega \u010dovjeka, pomisli: \"Moj je gospodar po\u0161tedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ni\u0161ta od onoga \u0161to mu je ponudio. Tako mi \u017eivog Jahve, potr\u010dat \u0107u ja za njim i uzet \u0107u \u0161togod od njega.\"\n5:21 I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim tr\u010di, sko\u010di mu sa svojih kola u susret i upita ga: \"Je li sve dobro?\"\n5:22 On odgovori: \"Dobro je. Moj gospodar \u0161alje me da ti ka\u017eem: upravo su stigla dva mladi\u0107a iz Efrajimove gore, dvojica od proro\u010dkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.\"\n5:23 Naaman re\u010de: \"Uzmi, molim te, dva telenta!\" I navaljiva\u0161e da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.\n5:24 Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u ku\u0107i. Zatim otpusti ljude i oni odo\u0161e.\n5:25 Kad je do\u0161ao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita \"Odakle, Gehazi?\" On odgovori: \"Tvoj sluga nije nikamo odlazio.\"\n5:26 Ali Elizej re\u010de: \"Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko si\u0161ao sa svojih kola te izi\u0161ao preda te? Sad si primio srebro, pa mo\u017ee\u0161 kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i slu\u0161kinje.\n5:27 Ali \u0107e se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek.\" I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.\n6:1 Proro\u010dki sinovi reko\u0161e Elizeju: \"Gle, tijesan nam je prostor u tebe.\n6:2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i na\u010dinimo sebi ondje prebivali\u0161te.\" On odgovori: \"Idite.\"\n6:3 Jedan od njih re\u010de mu: \"Udostoj se po\u0107i sa svojim slugama.\" On odgovori: \"Ho\u0107u.\"\n6:4 I po\u0111e s njima. Kad su stigli do Jordana, uze\u0161e sje\u0107i drva.\n6:5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: \"Jao, gospodaru! I jo\u0161 je bila posu\u0111ena!\"\n6:6 A \u010dovjek Bo\u017eji upita ga: \"Gdje je pala?\" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsije\u010de komad drveta, baci ga na ono mjesto i u\u010dini da sjekira ispliva.\n6:7 I re\u010de: \"Izvadi je!\" I \u010dovjek pru\u017ei ruku te je uze.\n6:8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim \u010dasnicima i rekao: \"Podignite \u0161atore na tom mjestu.\"\n6:9 Ali Elizej poru\u010di izraelskom kralju: \"\u010cuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili.\"\n6:10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao \u010dovjek Bo\u017eji. On je upozoravao i kralj se \u010duvao; a bilo je to vi\u0161e puta.\n6:11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje \u010dasnike te ih upita: \"Ne\u0107ete li mi re\u0107i tko od na\u0161ih dr\u017ei s kraljem Izraelovim?\"\n6:12 Jedan od \u010dasnika odgovori: \"Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rije\u010di koje kazuje\u0161 u svojoj spavaonici.\"\n6:13 On re\u010de: \"Idite i pogledajte gdje je, pa \u0107u ve\u0107 poslati da ga uhvate.\" I javi\u0161e mu: \"Eno ga u Dotanu.\"\n6:14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake \u010dete. Oni stigo\u0161e no\u0107u i opkoli\u0161e grad.\n6:15 Ujutro, ustav\u0161i, \u010dovjek Bo\u017eji izi\u0111e, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak re\u010de: \"Ah, gospodaru moj, \u0161to nam je \u010diniti?\"\n6:16 A on odgovori: \"Ne boj se jer ih ima vi\u0161e s nama nego s njima.\"\n6:17 I Elizej se pomoli ovako: \"Jahve, otvori mu o\u010di da vidi!\" I Jahve otvori o\u010di momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!\n6:18 Kad su Aramejci si\u0161li prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: \"Udari sljepo\u0107om ove ljude!\" I na rije\u010d Elizejevu udari ih sljepo\u0107om.\n6:19 Elizej im re\u010de: \"Nije ovo put i nije ovo grad. Po\u0111ite za mnom, ja \u0107u vas odvesti \u010dovjeku koga tra\u017eite.\" Ali ih odvede u Samariju.\n6:20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej re\u010de: \"Jahve, otvori ovima o\u010di da progledaju.\" Jahve im otvori o\u010di i oni vidje\u0161e da su usred Samarije!\n6:21 Kad ih vidje kralj Izraela, re\u010de Elizeju: \"Treba li ih poubijati, o\u010de moj?\"\n6:22 A on odgovori: \"Nemoj ih ubiti. Zar \u0107e\u0161 ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i ma\u010dem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru.\"\n6:23 Kralj im priredi veliku gozbu. Po\u0161to su jeli i pili, otpusti ih. I vrati\u0161e se svome gospodaru. I tako aramejski plja\u010dka\u0161i nisu vi\u0161e zalazili na izraelsko tlo.\n6:24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uza\u0111e i opkoli Samariju.\n6:25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magare\u0107a glava stajala osamdeset \u0161ekela srebra, a \u010detvrt kaba golubinje ne\u010disti pet \u0161ekela srebra.\n6:26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu \u017eena vikne: \"Pomozi, gospodaru kralju!\"\n6:27 On odgovori: \"Neka ti pomogne Jahve! Kako \u0107u ti ja pomo\u0107i? Ne\u010dim s gumna ili iz tijeska?\"\n6:28 Jo\u0161 joj kralj re\u010de: \"\u0160to ti je?\" Ona odgovori: \"Ova mi je \u017eena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra \u0107emo pojesti moga!'\n6:29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina.\"\n6:30 Kada je kralj \u010duo rije\u010di te \u017eene, razdrije na sebi haljine. I kad je i\u0161ao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.\n6:31 I re\u010de tada kralj: \"Neka mi Bog u\u010dini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina \u0160afatova, ostane danas na njegovim ramenima!\"\n6:32 Elizej sjedio u svojoj ku\u0107i i starje\u0161ine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej re\u010de starje\u0161inama, prije nego \u0161to je glasnik stigao do njega: \"Vidite li da je onaj krvni\u010dki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne \u010duje li se topot koraka njegova gospodara za njim?\"\n6:33 Dok im je jo\u0161 govorio, kralj stupi preda nj i re\u010de mu: \"Ova je nevolja, gle, od Jahve! \u0160to da jo\u0161 o\u010dekujem od Jahve?\"\n7:1 Elizej re\u010de tada: \"\u010cuj rije\u010d Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra \u0107e u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga bra\u0161na za \u0161ekel, a dvije mjere je\u010dmenog bra\u0161na za \u0161ekel.'\"\n7:2 Dvorjanik, o \u010diju se ruku kralj oslanjao, odgovori \u010dovjeku Bo\u017ejemu: \"I kad bi Jahve na\u010dinio okna na nebu, bi li to moglo biti?\" A Elizej odgovori: \"Vidjet \u0107e\u0161 svojim o\u010dima, ali ne\u0107e\u0161 jesti.\"\n7:3 A pred gradskim vratima bijahu \u010detiri gubavca; reko\u0161e oni jedan drugome: \"Za\u0161to stojimo ovdje i o\u010dekujemo smrt?\n7:4 Ako odlu\u010dimo u\u0107i u grad, glad je u gradu te \u0107emo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet \u0107emo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prije\u0111imo u aramejski tabor: ako nas ostave na \u017eivotu, \u017eivjet \u0107emo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet \u0107emo!\"\n7:5 U sumra\u010dje, ustav\u0161i, krenu\u0161e odande u aramejski tabor. Stigo\u0161e do ruba tabora, i gle - ondje nikoga!\n7:6 Jer je Jahve u\u010dinio te se u taboru aramejskom \u010dula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su me\u0111u sobom: \"Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas.\"\n7:7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje \u0161atore, konje i magarce, sav tabor kakav bija\u0161e. Pobjegli su da iznesu \u017eivu glavu.\n7:8 Kad su gubavci, dakle, do\u0161li do ruba tabora, uvuko\u0161e se u jedan \u0161ator. Po\u0161to su se najeli i napili, uze\u0161e odande srebro, zlato i haljine pa odo\u0161e da ih sakriju. Vrati\u0161e se onda pa u\u0111o\u0161e u drugi \u0161ator: uze\u0161e plijen iz njega te odo\u0161e i sakri\u0161e ga.\n7:9 Reko\u0161e tada jedan drugome: \"Ne smijemo tako raditi. Dana\u0161nji je dan pun dobrih vijesti, a mi \u0161utimo. Ako do\u010dekamo jutro, bit \u0107emo krivi. Zato po\u0111imo! Javimo dvoru novost.\"\n7:10 I vrati\u0161e se, pozva\u0161e gradsku stra\u017eu i javi\u0161e: \"Oti\u0161li smo u tabor aramejski, a ondje nigdje \u010dovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a \u0161atori ostavljeni kakvi jesu.\"\n7:11 Stra\u017eari viknu\u0161e i dojavi\u0161e u unutra\u0161njost dvora.\n7:12 Kralj ustade no\u0107u i re\u010de svojim \u010dasnicima: \"Ja \u0107u vam objasniti \u0161to su nam u\u010dinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izi\u0161li su iz tabora i sakrili se u polju, misle\u0107i: ve\u0107 \u0107e oni izi\u0107i iz grada, a mi \u0107emo ih \u017eive pohvatati i u\u0107i u grad.\"\n7:13 A jedan izme\u0111u njegovih \u010dasnika odgovori: \"Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima \u0107e biti kao sa svim mno\u0161tvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Po\u0161aljimo ih pa \u0107emo vidjeti.\"\n7:14 I uze\u0161e dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govore\u0107i: \"Idite, izvidite!\"\n7:15 I\u0161li su za njima do Jordana; put bija\u0161e sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vrati\u0161e i obavijesti\u0161e kralja.\n7:16 I narod izi\u0111e i uze plja\u010dkati aramejski tabor: i bija\u0161e mjera finoga bra\u0161na za \u0161ekel, a dvije mjere je\u010dmenoga za jedan \u0161ekel, prema rije\u010di Jahvinoj.\n7:17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o \u010diju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rije\u010di \u0161to ju je rekao Bo\u017eji \u010dovjek kad mu kralj bija\u0161e do\u0161ao.\n7:18 Dogodilo se kako je \u010dovjek Bo\u017eji rekao kralju: \"Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit \u0107e dvije mjere je\u010dmenoga bra\u0161na za \u0161ekel i mjera finoga bra\u0161na za \u0161ekel.\"\n7:19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: \"Pa da Jahve na\u010dini i okna na nebu, bi li moglo biti \u0161to ka\u017ee\u0161?\" Elizej mu je odgovorio: \"Vidjet \u0107e\u0161 svojim o\u010dima, ali ne\u0107e\u0161 jesti.\"\n7:20 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.\n8:1 Elizej bija\u0161e savjetovao \u017eeni kojoj je o\u017eivio sina: \"Ustani, po\u0111i sa svojom obitelji i skloni se kao tu\u0111inka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; ve\u0107 je do\u0161la u zemlju za sedam godina.\"\n8:2 \u017dena usta i u\u010dini kako joj je rekao \u010dovjek Bo\u017eji: oti\u0161la je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj.\n8:3 Na kraju sedme godine \u017eena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatra\u017ei svoju ku\u0107u i njivu.\n8:4 Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Bo\u017ejega \u010dovjeka. Govorio mu je: \"Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej u\u010dinio.\"\n8:5 I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto \u017eene kojoj je Elizej o\u017eivio sina; ona se obrati kralju radi svoje ku\u0107e i njive. A Gezahi re\u010de: \"Gospodaru kralju, evo one \u017eene i evo njena sina koga je Elizej o\u017eivio.\"\n8:6 Kralj upita \u017eenu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga slugu, komu naredi: \"Neka joj se vrati sve \u0161to je njeno i svi prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!\"\n8:7 Elizej do\u0111e u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bija\u0161e obolio. Odmah mu javi\u0161e: \"Bo\u017eji \u010dovjek do\u0161ao ovamo.\"\n8:8 Tada re\u010de kralj Hazaelu: \"Uzmi sa sobom dar pa idi pred Bo\u017ejeg \u010dovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao ho\u0107u li se izlije\u010diti od ove bolesti.\"\n8:9 Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar \u0161to bija\u0161e od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na \u010detrdeset deva. Do\u0111e on i stade preda nj i re\u010de: \"Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, \u0161alje me k tebi i pita ho\u0107e li ozdraviti od one bolesti.\"\n8:10 Elizej mu odgovori: \"Idi i reci mu: 'Ozdravit \u0107e\u0161, dakako!' Ali mi je Jahve pokazao da \u0107e umrijeti.\"\n8:11 I \u010dovjek Bo\u017eji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka.\n8:12 Hazael re\u010de: \"Za\u0161to pla\u010de\u0161, moj gospodaru?\" Elizej odgovori: \"Zato \u0161to znam sva zla koja \u0107e\u0161 ti u\u010diniti Izraelcima: spalit \u0107e\u0161 im utvrde, ma\u010dem \u0107e\u0161 poubijati njihove ratnike, njihovu \u0107e\u0161 djecu satirati, a trudne \u017eene parati.\"\n8:13 Hazael re\u010de: \"Ali \u0161to je tvoj sluga? Zar je pas da u\u010dini tako stra\u0161ne stvari?\" Elizej odgovori: \"U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog.\"\n8:14 Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: \"\u0160to ti je rekao Elizej?\" On odgovori: \"Rekao mi je da \u0107e\u0161 ozdraviti.\"\n8:15 Ali sutradan uze pokriva\u010d, namo\u010di ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael.\n8:16 Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade judejskim kraljem Joram, sin Jo\u0161afatov.\n8:17 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu.\n8:18 \u017divio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je k\u0107i Ahabova bila \u017eena; radio je \u0161to je zlo u Jahvinim o\u010dima.\n8:19 Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato \u0161to mu obe\u0107a da \u0107e dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek.\n8:20 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnu\u0161e ispod judejske vlasti i postavi\u0161e sebi kralja.\n8:21 Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Di\u017ee se no\u0107u i pobi Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod pobje\u017ee u svoje \u0161atore.\n8:22 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna.\n8:23 Ostala povijest Jorama, sve \u0161to je u\u010dinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?\n8:24 Joram po\u010dinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.\n8:25 Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov.\n8:26 Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je k\u0107i izraelskog kralja Omrija.\n8:27 I on je hodio putem obitelji Ahabove i \u010dinio je zlo u o\u010dima Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu.\n8:28 On je po\u0161ao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, aramskog kralja.\n8:29 Kralj Joram vratio se u Jizreel da se lije\u010di od rana \u0161to mu ih zadado\u0161e u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, si\u0161ao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio.\n9:1 Prorok Elizej pozva jednoga od proro\u010dkih sinova i re\u010de mu: \"Opa\u0161i se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.\n9:2 Kad onamo stigne\u0161, potra\u017ei Jehua, sina Jo\u0161afatova, sina Nim\u0161ijeva. Kad ga na\u0111e\u0161, izvedi ga izme\u0111u njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu.\n9:3 I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i bje\u017ei, ne oklijevaj.\"\n9:4 Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead.\n9:5 Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On re\u010de: \"Imam ti rije\u010d re\u0107i, zapovjedni\u010de!\" Jehu upita: \"Komu od nas?\" On odgovori: \"Tebi, zapovjedni\u010de!\"\n9:6 Jehu tada ustade i u\u0111e u ku\u0107u. Mladi mu \u010dovjek izli ulje na glavu i re\u010de mu: \"Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom.\n9:7 Ti \u0107e\u0161 pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja \u0107u osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju slu\u017ebenika Jahvinih na Izebeli\n9:8 i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit \u0107u Ahabu sve \u0161to mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu.\n9:9 U\u010dinit \u0107u s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Ba\u0161e, sina Ahijina.\n9:10 A Izebelu \u0107e pro\u017edrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je ne\u0107e pokopati.'\" - Zatim otvori vrata i pobje\u017ee.\n9:11 Jehu izi\u0111e k \u010dasnicima svoga gospodara. Oni ga upita\u0161e: \"Je li sve u miru? Za\u0161to je ta budala dolazila k tebi?\" On im odgovori: \"Znate \u010dovjeka i besjedu njegovu.\"\n9:12 Oni reko\u0161e: \"Ne znamo! Kazuj nam!\" On im re\u010de: \"Govorio mi je tako i tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.'\"\n9:13 Odmah oni uze\u0161e svoje ogrta\u010de i prostrije\u0161e ih pred njim po stepenicama, zatrubi\u0161e u rogove i povika\u0161e: \"Jehu je kralj!\"\n9:14 Tako Jehu, sin Jo\u0161afata, sina Nim\u0161ijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja.\n9:15 Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lije\u010di rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I re\u010de Jehu: \"Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel.\"\n9:16 Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, do\u0161ao ga posjetiti.\n9:17 Stra\u017ear koji je stajao na kuli u Jizreelu, vide\u0107i da dolazi Jehuova \u010deta, javi: \"Vidim nekakvu \u010detu.\" Joram naredi: \"Uzmi konjanika i po\u0161alji ga pred njih da upita: je li sve s mirom.\"\n9:18 Ode konjanik preda nj i re\u010de: \"Ovako veli kralj: je li sve s mirom?\" - Jehu odgovori: \"\u0160to te briga je li s mirom! Hajde za mnom.\" Stra\u017ear javi: \"Glasnik je stigao do njih, ali se ne vra\u0107a.\"\n9:19 Kralj posla drugoga konjanika. Taj do\u0111e k njima i upita: \"Ovako veli kralj: je li sve s mirom?\" - Jehu mu odgovori: \"\u0160to te briga je li s mirom! Hajde za mnom.\"\n9:20 Stra\u017ear opet javi: \"Do\u0161ao je do njih, ali se ne vra\u0107a. A vo\u017enja je kao vo\u017enja Jehua, sina Nim\u0161ijeva: vozi kao mahnit!\"\n9:21 Joram re\u010de: \"Pre\u017ei!\" I uprego\u0161e u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja izi\u0111o\u0161e, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susreto\u0161e ga u polju Nabota Jizreelca.\n9:22 Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: \"Je li sve u miru, Jehu?\" Ovaj odgovori: \"Kakvu miru dok traju bludni\u0161tva tvoje majke Izebele i njena mnoga \u010daranja!\"\n9:23 Joram okrenu i udari u bijeg govore\u0107i Ahazji: \"Izdaja, Ahazja!\"\n9:24 Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama me\u0111u ple\u0107a: strijela mu pro\u0111e posred srca te se on sru\u0161i u kola.\n9:25 Jehu re\u010de svome dvorjaniku Bidkaru: \"Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izre\u010de protiv njega:\n9:26 'Kunem se: kako sino\u0107 vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,' rije\u010d je Jahvina, 'tako \u0107u ti vratiti isto na ovome polju,' rije\u010d je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rije\u010di Jahvinoj.\"\n9:27 Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobje\u017ee prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: \"Ubijte i njega!\" Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije.\n9:28 Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.\n9:29 Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom.\n9:30 A Jehu bija\u0161e u\u0161ao u Jizreel. Kad je to \u010dula Izebela, namaza o\u010di, uresi glavu i pogleda s prozora.\n9:31 I kad je Jehu ulazio na vrata, ona re\u010de: \"Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?\"\n9:32 Jehu okrenu lice prema prozoru i re\u010de: \"Tko je sa mnom, tko?\" I dva-tri dvoranina pogleda\u0161e prema njemu.\n9:33 On re\u010de: \"Bacite je dolje.\" I oni je baci\u0161e. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogazi\u0161e.\n9:34 U\u0161ao je on, jeo i pio, a zatim naredio: \"Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska k\u0107i.\"\n9:35 I odo\u0161e da je sahrane, ali ne na\u0111o\u0161e ni\u0161ta od nje, osim lubanje, nogu i ruku.\n9:36 Vrati\u0161e se i javi\u0161e, a Jehu re\u010de: \"To je rije\u010d koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Ti\u0161bijca: 'U polju jizreelskom psi \u0107e pro\u017edrijeti Izebelino tijelo.\n9:37 Izebelino truplo bit \u0107e kao gnoj u polju, da se ne\u0107e mo\u0107i kazati: Ovo je Izebela.'\"\n10:1 U Samariji bija\u0161e sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starje\u0161inama i skrbnicima Ahabove djece. Kaziva\u0161e u njemu:\n10:2 \"Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi va\u0161eg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oru\u017eje -\n10:3 pogledajte koji je izme\u0111u sinova va\u0161eg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara.\"\n10:4 Ali se oni veoma upla\u0161i\u0161e i reko\u0161e: \"Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako \u0107emo mu mi odoljeti?\"\n10:5 Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starje\u0161ine i skrbnici poru\u010di\u0161e ovo Jehuu: \"Mi smo tvoje sluge, \u010dinit \u0107emo sve \u0161to nam bude\u0161 naredio; kraljem progla\u0161avati ne\u0107emo nikoga. \u010cini \u0161to misli\u0161 da je dobro.\"\n10:6 Jehu im napisa drugo pismo i u njemu re\u010de: \"Ako ste za mene i \u017eelite me slu\u0161ati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potra\u017eite me sutra u ovo doba u Jizreelu.\" Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih gra\u0111ana koji su ih odgajali.\n10:7 I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u ko\u0161are i poslali su ih njemu u Jizreel.\n10:8 Glasnik do\u0111e i javi mu: \"Donijeli su glave kraljevih sinova.\" On re\u010de: \"Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe.\"\n10:9 Ujutro izi\u0111e, stade i re\u010de svomu narodu: \"Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove?\n10:10 Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rije\u010d koju re\u010de Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvr\u0161io sve \u0161to je rekao preko sluge svoga Ilije.\"\n10:11 I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz ku\u0107e Ahabove, sve velika\u0161e njegove, pouzdanike i sve\u0107enike njegove. Nije po\u0161tedio nikoga.\n10:12 Potom usta Jehu i po\u0111e u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda pastirskoga,\n10:13 na\u0111e bra\u0107u judejskog kralja Ahazje te ih upita: \"Tko ste?\" Oni mu odgovori\u0161e: \"Mi smo bra\u0107a Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kralji\u010dine.\"\n10:14 Tada zapovjedi: \"Pohvatajte ih \u017eive!\" I \u017eive ih pohvata\u0161e i pobi\u0161e ih na studencu kod Bet Ekeda, njih \u010detrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih.\n10:15 Oti\u0161av\u0161i odatle, na\u0111e Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i re\u010de mu: \"Je li tvoje srce iskreno prema mome, kao \u0161to je moje prema tvome srcu?\" Jonadab odgovori: \"Jest.\" - \"Ako je tako, daj mi ruku.\" Jonadab mu pru\u017ei ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na kola.\n10:16 I re\u010de mu: \"Hodi sa mnom, divit \u0107e\u0161 se mojoj revnosti za Jahvu.\" I odvede ga na svojim kolima.\n10:17 U\u0161ao je u Samariju i poubijao sve pre\u017eivjele iz obitelji Ahabove u Samariji. Sve ih je iskorijenio po rije\u010di koju Jahve bija\u0161e rekao Iliji.\n10:18 Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: \"Ahab je malo po\u0161tivao Baala; Jehu \u0107e ga vi\u0161e po\u0161tivati.\n10:19 Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove sve\u0107enike, neka ni jedan ne izostane, jer \u0107u \u017ertvovati veliku \u017ertvu Baalu. Tko izostane, izgubit \u0107e \u017eivot.\" Jehu je radio lukavo, da bi uni\u0161tio Baalove vjernike.\n10:20 Jehu re\u010de: \"Sazovite sve\u010dani zbor Baalu.\" I sazva\u0161e ga.\n10:21 Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i do\u0161li su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.\n10:22 Jehu re\u010de \u010duvaru haljina: \"Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima.\" I iznese im haljine.\n10:23 Jehu u\u0111e u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i re\u010de Baalovim vjernicima: \"Provjerite dobro da nema ovdje me\u0111u vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika.\"\n10:24 I po\u0111e \u017ertvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: \"Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi \u0161to ih predajem u va\u0161e ruke, svojim \u0107e \u017eivotom platiti njegov \u017eivot.\"\n10:25 Kad je Jehu zavr\u0161io prinos paljenice, naredi tjelesnoj stra\u017ei i dvoranima: \"U\u0111ite, pobijte ih! Nitko neka ne izi\u0111e!\" Tjelesna stra\u017ea i dvorani u\u0111o\u0161e, pobi\u0161e ih o\u0161tricom ma\u010da i prodrije\u0161e sve do sveti\u0161ta Baalova hrama.\n10:26 Izneso\u0161e Baalov lik iz hrama i spali\u0161e ga.\n10:27 Raskopa\u0161e \u017ertvenik Baalov, sru\u0161i\u0161e i hram Baalov i pretvori\u0161e ga u jame za ne\u010dist, koje su ostale do danas.\n10:28 Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.\n10:29 Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu.\n10:30 Jahve je rekao Jehuu: \"Zato \u0161to si dobro izvr\u0161io ono \u0161to mi je po volji i \u0161to si u\u010dinio sve \u0161to sam nosio u srcu protiv ku\u0107e Ahabove, tvoji \u0107e sinovi sve do \u010detvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu.\"\n10:31 Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela.\n10:32 U ono je vrijeme Jahve po\u010deo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom podru\u010dju,\n10:33 od Jordana prema sun\u010devu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Mana\u0161eovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Ba\u0161ana.\n10:34 Ostala povijest Jehuova, sve \u0161to je u\u010dinio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?\n10:35 Po\u010dinuo je kraj svojih otaca i pokopa\u0161e ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega.\n10:36 Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.\n11:1 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjev\u0161i gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod.\n11:2 Ali Jo\u0161eba, k\u0107i kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joa\u0161a; ukrav\u0161i ga izme\u0111u kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u lo\u017enicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen.\n11:3 Bio je sakriven u Domu Jahvinu \u0161est godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.\n11:4 Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stra\u017eu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina.\n11:5 I re\u010de im: \"Evo \u0161to valja da u\u010dinite: tre\u0107ina vas koji subotom ulazite u slu\u017ebu neka \u010duva stra\u017eu kod kraljevskoga dvora.\n11:6 Druga tre\u0107ina, ona kod Surskih vrata, i tre\u0107a tre\u0107ina, ona kod stra\u017enjih stra\u017earskih vrata, neka \u010duvaju stra\u017eu kod ulaza u dvor;\n11:7 a ostala dva va\u0161a odreda, svi koji subotom izlaze iz slu\u017ebe, neka \u010duvaju stra\u017eu u Domu Jahvinu kod kralja.\n11:8 Tako \u0107ete okru\u017eiti kralja, svaki s oru\u017ejem u ruci. I tko god poku\u0161a pro\u0107i kroz va\u0161e redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god po\u0111e ili iza\u0111e.\"\n11:9 Satnici su u\u010dinili sve kako im je naredio sve\u0107enik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u slu\u017ebu s onima koji subotom izlaze. I svi su do\u0161li sve\u0107eniku Jojadi.\n11:10 Sve\u0107enik dade satnicima koplja i \u0161titove kralja Davida \u0161to su bili u Domu Jahvinu.\n11:11 Stra\u017eari se svrsta\u0161e, s oru\u017ejem u ruci, od ju\u017ene do sjeverne strane Doma i prema \u017ertveniku i Domu oko kralja unaokolo.\n11:12 Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedo\u010danstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: \"\u017divio kralj!\"\n11:13 Kad Atalija \u010du viku naroda, do\u0111e k narodu u Dom Jahvin.\n11:14 Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obi\u010daju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svira\u010di; sav puk klik\u0107e od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: \"Izdaja! Izdaja!\"\n11:15 Sve\u0107enik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: \"Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga ma\u010dem.\" Jo\u0161 je sve\u0107enik dodao: \"Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu.\"\n11:16 Stavi\u0161e ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubi\u0161e.\n11:17 Tada Jojada sklopi savez izme\u0111u Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin.\n11:18 Potom sav narod ode u Baalov hram i razori\u0161e ga, poru\u0161i\u0161e \u017ertvenike i polomi\u0161e likove; a Baalova sve\u0107enika Matana ubi\u0161e pred \u017ertvenicima. A sve\u0107enik opet postavi stra\u017ee kod Doma Jahvina.\n11:19 Zatim uze satnike Karijaca, stra\u017eu i sav narod. Oni izvedo\u0161e kralja iz Doma Jahvina i uvedo\u0161e ga u dvor kroz Vrata stra\u017earska. I Joa\u0161 sjede na kraljevsko prijestolje.\n11:20 Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili ma\u010dem u kraljevskom dvoru.\n12:1 Joa\u0161u je bilo sedam godina kad se zakraljio.\n12:2 Sedme godine Jehuova kraljevanja Joa\u0161 je postao kraljem i kraljevao je \u010detrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer \u0160ebe.\n12:3 Joa\u0161 je \u010dinio \u0161to je pravo u o\u010dima Jahve svega svog vijeka jer ga je pou\u010davao sve\u0107enik Jojada.\n12:4 Ali uzvi\u0161ica nisu sru\u0161ili i narod je svejednako prinosio \u017ertve i kad na uzvi\u0161icama.\n12:5 Joa\u0161 re\u010de sve\u0107enicima: \"Sav novac od posve\u0107enih darova \u0161to se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac \u0161to ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin\n12:6 neka sve\u0107enici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se na\u0111e koje o\u0161te\u0107enje.\"\n12:7 Ali u dvadeset i tre\u0107oj godini kraljevanja Joa\u0161eva sve\u0107enici nisu jo\u0161 popravili Doma.\n12:8 Tada kralj Joa\u0161 pozva sve\u0107enika Jojadu i druge sve\u0107enike i re\u010de im: \"Za\u0161to ne popravljate Dom? Odsad ne smijete vi\u0161e sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma.\"\n12:9 Sve\u0107enici pristado\u0161e da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju.\n12:10 Tada sve\u0107enik Jojada uze kov\u010deg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza \u017ertvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sve\u0107enici, \u010duvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu.\n12:11 Kad bi se vidjelo da u kov\u010degu ima mnogo novaca, do\u0161ao bi kraljev tajnik s velikim sve\u0107enikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu.\n12:12 Prebrojeni novac uru\u010divao se upraviteljima poslova oko popravka Doma Jahvina, a oni su ispla\u0107ivali drvodjeljama i graditeljima koji su radili u Domu Jahvinu\n12:13 i zidarima i klesa\u010dima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena odre\u0111ena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za tro\u0161kove oko popravka Doma.\n12:14 Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne \u010da\u0161e, ni no\u017eevi, ni plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je darovan,\n12:15 nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina Doma.\n12:16 Nije se tra\u017eio obra\u010dun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno.\n12:17 Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao sve\u0107enicima.\n12:18 Tada Hazael, aramejski kralj, po\u0111e u rat protiv Gata i osvoji ga. Zatim odlu\u010di po\u0107i protiv Jeruzalema.\n12:19 Joa\u0161, judejski kralj, uze sve posve\u0107ene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jo\u0161afat, Joram i Ahazja, sve \u0161to je sam prikazao i sve zlato koje se na\u0161lo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema.\n12:20 Ostala povijest Joa\u0161eva i sve \u0161to je u\u010dinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?\n12:21 Njegovi \u010dasnici ustado\u0161e i skova\u0161e zavjeru; ubi\u0161e Joa\u0161a u Bet Milu kad je u nj silazio.\n12:22 Njegovi \u010dasnici Jozakar, sin \u0160imatov, i Jozabad, sin \u0160omerov, zada\u0161e mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.\n13:1 Dvadeset i tre\u0107e godine kraljevanja judejskog kralja Joa\u0161a, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina.\n13:2 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.\n13:3 Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.\n13:4 Ali je Joahaz ubla\u017eio lice Jahvino i Jahve ga je usli\u0161io, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.\n13:5 Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci \u017eivjeli u svojim \u0161atorima kao i prije.\n13:6 Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bija\u0161e zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i a\u0161ere ostado\u0161e u Samariji.\n13:7 Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisu\u0107a pje\u0161aka; kralj aramejski bija\u0161e ih uni\u0161tio i zgazio ih kao prah u vr\u0161idbi.\n13:8 Ostala povijest Joahazova, sve \u0161to je u\u010dinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?\n13:9 Joahaz je po\u010dinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joa\u0161 zakralji se mjesto njega.\n13:10 Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joa\u0161a postade Joa\u0161, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je \u0161esnaest godina.\n13:11 \u010cinio je \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.\n13:12 Ostala povijest Joa\u0161eva, sve \u0161to je u\u010dinio, juna\u0161tva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?\n13:13 Joa\u0161 je po\u010dinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joa\u0161a pokopa\u0161e u Samariji uz izraelske kraljeve.\n13:14 Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, do\u0111e mu izraelski kralj Joa\u0161, rasplaka se nad njim i re\u010de mu: \"O\u010de moj, o\u010de moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!\"\n13:15 Elizej mu re\u010de: \"Uzmi luk i strijele.\" I on dohvati luk i strijele.\n13:16 Elizej \u0107e tada kralju: \"Nategni luk!\" I on ga nate\u017ee. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve,\n13:17 zatim re\u010de: \"Otvori prozor prema istoku.\" I on ga otvori, a nato \u0107e Elizej: \"Odapni!\" I on odape, a Elizej re\u010de: \"Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjedni\u010dka strijela nad Aramejcima! Do nogu \u0107e\u0161 potu\u0107i Aramejce kod Afeka.\"\n13:18 I nastavi: \"Uzmi strijele!\" On ih uze. Elizej tada re\u010de kralju: \"Udri o zemlju!\" On udari tri puta i stade.\n13:19 Tada se rasrdi na njega Bo\u017eji \u010dovjek i re\u010de: \"Pet ili \u0161est puta trebalo je da udari\u0161! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako \u0107e\u0161 ih pobijediti samo tri puta.\"\n13:20 Elizej zatim umrije i pokopa\u0161e ga. A plja\u010dka\u0161ke \u010dete Moabaca napadale zemlju svake godine.\n13:21 Dogodilo se te su neki, sahranjuju\u0107i \u010dovjeka, opazili razbojnike: baci\u0161e mtrvaca u grob Elizejev i odo\u0161e. Mrtvac, dotakav\u0161i se Elizejevih kostiju, o\u017eivje i stade na noge.\n13:22 Aramejski kralj Hazael ugnjetava\u0161e Izraelce svega vijeka Joahazova.\n13:23 Ali im se Jahve smilova i ra\u017eali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uni\u0161titi i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.\n13:24 Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega.\n13:25 Tada Joa\u0161, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bija\u0161e oteo njegovu ocu Joahazu. Joa\u0161 ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.\n14:1 Druge godine kraljevanja Joa\u0161a, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joa\u0161ev.\n14:2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema.\n14:3 \u010cinio je \u0161to je pravo u Jahvinim o\u010dima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joa\u0161a, svoga oca.\n14:4 Ali uzvi\u0161ica nije razru\u0161io i narod je svejednako prinosio \u017ertve i kad na uzvi\u0161icama.\n14:5 Kad je u\u010dvrstio kraljevstvo, smakao je one \u010dasnike koji su mu ubili oca.\n14:6 Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome \u0161to je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: \"Neka se o\u010devi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za o\u010deve, nego svatko neka gine za svoj grijeh.\"\n14:7 On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisu\u0107a njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do dana\u0161njega dana.\n14:8 Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joa\u0161u, sinu Jehuova sina Joahaza, i poru\u010di mu: \"Do\u0111i da se ogledamo!\"\n14:9 A izraelski kralj Joa\u0161 odvrati judejskom kralju Amasji: \"Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj k\u0107er mome sinu za \u017eenu', ali su divlje zvijeri libanonske pro\u0161le i trn izgazile.\n14:10 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tra\u017ei\u0161 slavu! Radije ostani kod ku\u0107e. Za\u0161to izaziva\u0161 zlo i ho\u0107e\u0161 da propadne\u0161 ti i svi Judejci s tobom?\"\n14:11 Ali Amasja ne poslu\u0161a. Iza\u0111e izraelski kralj Joa\u0161 te se ogleda\u0161e u boju on i judejski kralj Amasja u Bet \u0160eme\u0161u u Judeji.\n14:12 Izraelci porazi\u0161e Judejce i oni pobjego\u0161e svaki pod svoj \u0161ator.\n14:13 Izraelski kralj Joa\u0161 uhvati u Bet \u0160eme\u0161u judejskoga kralja Amasju, sina Joa\u0161eva, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sru\u0161i jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u du\u017eini od \u010detiri stotine lakata.\n14:14 Uzev\u0161i sve zlato, srebro i posu\u0111e \u0161to se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju.\n14:15 Ostala povijest Joa\u0161eva, sve \u0161to je \u010dinio i poduzimao i kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?\n14:16 Joa\u0161 je po\u010dinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega.\n14:17 Amasja, sin Joa\u0161ev, judejski kralj, \u017eivio je jo\u0161 petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joa\u0161a, sina Joahazova.\n14:18 A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?\n14:19 Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Laki\u0161, posla\u0161e za njim u Laki\u0161 ljude koji ga ondje ubi\u0161e.\n14:20 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.\n14:21 Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bija\u0161e \u0161esnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje.\n14:22 On opet sagradi Elat povrativ\u0161i ga Judeji, po\u0161to je kralj po\u010dinuo kod svojih otaca.\n14:23 Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joa\u0161eva, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joa\u0161ev. On je kraljevao \u010detrdeset i jednu godinu.\n14:24 \u010cinio je \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.\n14:25 On je dobio natrag izraelsko podru\u010dje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema rije\u010di koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.\n14:26 Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da vi\u0161e nema ni slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu.\n14:27 Ali Jahve nije odlu\u010dio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga je rukom Jeroboama, sina Joa\u0161eva.\n14:28 Ostala povijest Jeroboama, sve \u0161to je u\u010dinio i sve \u0161to je poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?\n14:29 Jeroboam je po\u010dinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.\n15:1 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin.\n15:2 Bilo mu je \u0161esnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.\n15:3 \u010cinio je \u0161to je pravo u Jahvinim o\u010dima, sasvim kao i njegov otac Amasja.\n15:4 Samo uzvi\u0161ica nije sru\u0161io i narod je svejednako prinosio \u017ertve i kad na uzvi\u0161icama.\n15:5 Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj ku\u0107i. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje.\n15:6 Ostala povijest Azarjina i sve \u0161to je u\u010dinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?\n15:7 Azarja je po\u010dinuo i sahrani\u0161e ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.\n15:8 Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za \u0161est mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov.\n15:9 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, kao \u0161to su \u010dinili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela.\n15:10 \u0160alum, sin Jabe\u0161ov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.\n15:11 Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.\n15:12 Ispunila se rije\u010d koju je Jahve rekao Jehuu: \"Tvoji \u0107e sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do \u010detvrtog koljena.\" I tako je bilo.\n15:13 \u0160alum, sin Jabe\u0161ov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji.\n15:14 Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, u\u0111e u Samariju te udari \u0160aluma, sina Jabe\u0161ova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.\n15:15 Ostala povijest \u0160alumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.\n15:16 Tada je Menahem razorio Tifnah i sve \u0161to je u njem bilo i njegovo podru\u010dje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu.\n15:17 Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji.\n15:18 \u010cinio je \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme\n15:19 Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisu\u0107u talenata srebra da mu pomogne u\u010dvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama.\n15:20 Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imu\u0107nih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset \u0161ekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji.\n15:21 Ostala povijest Menahema i sve \u0161to je u\u010dinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?\n15:22 Menahem je po\u010dinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto.\n15:23 Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine.\n15:24 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.\n15:25 Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega.\n15:26 Ostala povijest Pekahje i sve \u0161to je u\u010dinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.\n15:27 Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina.\n15:28 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.\n15:29 U vrijeme izraelskog kralja Pekaha do\u0161ao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kede\u0161, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovni\u0161tvo u Asiriju.\n15:30 Ho\u0161ea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina.\n15:31 Ostala povijest Pekahova, sve \u0161to je u\u010dinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.\n15:32 Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin.\n15:33 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je \u0161esnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bje\u0161e ime Jeru\u0161a, Sadokova k\u0107i.\n15:34 \u010cinio je \u0161to je pravo u Jahvinim o\u010dima, sasvim kao i otac mu Uzija.\n15:35 Ali ni on nije sru\u0161io uzvi\u0161ica; narod je svejednako prinosio \u017ertve i kad na uzvi\u0161icama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu.\n15:36 Ostala povijest Jotama i sve \u0161to je u\u010dinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?\n15:37 U njegove je dane Jahve po\u010deo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina.\n15:38 Tada Jotam po\u010dinu kod otaca i sahrani\u0161e ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.\n16:1 Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov.\n16:2 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je \u0161esnaest godina u Jeruzalemu, ali nije \u010dinio \u0161to je pravo u o\u010dima Jahve, Boga njegova, kao \u0161to je \u010dinio predak mu David.\n16:3 \u017divio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom obi\u010daju naroda \u0161to ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.\n16:4 Prinosio je \u017ertve i kad po uzvi\u0161icama i bre\u017euljcima i pod svakim zelenim drvetom.\n16:5 Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, po\u0111o\u0161e u rat protiv Jeruzalema. Opsjedo\u0161e ga, ali ga ne mogo\u0161e osvojiti.\n16:6 U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; u\u0161li su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. -\n16:7 Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu ka\u017eu: \"Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Do\u0111i i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene.\"\n16:8 Ahaz je uzeo srebro i zlato \u0161to se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju.\n16:9 I poslu\u0161a ga asirski kralj: oti\u0161ao je na Damask i osvojio ga. Stanovni\u0161tvo je odveo u su\u017eanjstvo u Kir, a Resina je pogubio.\n16:10 Kralj Ahaz oti\u0161ao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je \u017ertvenik koji bija\u0161e u Damasku. Tada kralj Ahaz posla sve\u0107eniku Uriji mjere \u017ertvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove gra\u0111e.\n16:11 Sve\u0107enik Urija sagradi \u017ertvenik; sve je upute \u0161to ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvr\u0161io sve\u0107enik Urija prije nego \u0161to se kralj Ahaz vratio iz Damaska.\n16:12 Po\u0161to je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je \u017ertvenik, pri\u0161ao mu i popeo se na nj.\n16:13 Spalio je na \u017ertveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju pri\u010desnica po\u0161kropio \u017ertvenik.\n16:14 A mjedeni \u017ertvenik, koji bija\u0161e pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio izme\u0111u novoga \u017ertvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga \u017ertvenika sa sjevera.\n16:15 Kralj Ahaz zapovjedio je sve\u0107eniku Uriji: \"Na velikom \u0107e\u0161 \u017ertveniku spaljivati jutarnju paljenicu i ve\u010dernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu \u0107e\u0161 izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o \u017ertveniku od mjedi jo\u0161 \u0107u razmisliti.\"\n16:16 Sve\u0107enik Urija u\u010dini sve \u0161to mu je naredio kralj Ahaz.\n16:17 Kralj Ahaz skinuo je okvire s podno\u017eja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod.\n16:18 Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz.\n16:19 Ostala povijest Ahazova i sve \u0161to je u\u010dinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?\n16:20 Ahaz je po\u010dinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.\n17:1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Ho\u0161ea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina.\n17:2 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici.\n17:3 Asirski kralj Salmanasar po\u0161ao je protiv Ho\u0161ee, koji mu se pokorio i pla\u0107ao mu danak.\n17:4 Ali je asirski kralj otkrio da mu Ho\u0161ea sprema zavjeru: jo\u0161 je Ho\u0161ea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu.\n17:5 Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine.\n17:6 Devete godine Ho\u0161eine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u su\u017eanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.\n17:7 I tako se dogodilo zato \u0161to su Izraelci sagrije\u0161ili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. \u0160tovali su druge bogove,\n17:8 slijedili obi\u010daje naroda \u0161to ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, \u017eivjeli po obi\u010dajima \u0161to su ih uveli kraljevi Izraelovi.\n17:9 Izraelci i njihovi kraljevi potajno su \u010dinili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvi\u0161ice u svim svojim naseljima: od stra\u017earskih kula pa do utvr\u0111enih gradova.\n17:10 Podizali su stupove i a\u0161ere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom.\n17:11 Ondje su, na svim uzvi\u0161icama, palili kad po obi\u010daju naroda \u0161to ih je Jahve protjerao ispred njih i \u010dinili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin.\n17:12 Slu\u017eili su idolima, premda im Jahve bija\u0161e rekao: \"Ne \u010dinite toga!\"\n17:13 A Jahve opominja\u0161e Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: \"Obratite se od zlog puta svoga\", govorio je, \"i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam nalo\u017eio ocima va\u0161im i prema svemu \u0161to sam vam objavio preko slugu svojih - proroka.\"\n17:14 Ali oni nisu poslu\u0161ali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.\n17:15 Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upu\u0107ivao. Te\u017eili su za isprazno\u0161\u0107u, pa su i sami postali isprazni slijede\u0107i narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne \u010dine kao oni.\n17:16 Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i na\u010dinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su a\u0161ere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i slu\u017eili Baalu.\n17:17 Provodili su svoje sinove i k\u0107eri kroz oganj, odavali se vra\u010danju i gatanju, \u010dine\u0107i tako zlo u o\u010dima Jahvinim i razjaruju\u0107i ga.\n17:18 Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino.\n17:19 Ali ni pleme Judino nije dr\u017ealo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je obi\u010daje kojih su se dr\u017eali Izraelci.\n17:20 I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga plja\u010dka\u0161ima, dok ih kona\u010dno ne odbaci daleko od svoga lica.\n17:21 On je, kona\u010dno, otrgnuo Izraelce od ku\u0107e Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu.\n17:22 Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam po\u010dinio i od njega se nisu odvra\u0107ali,\n17:23 dok kona\u010dno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bija\u0161e objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u su\u017eanjstvo u Asiriju, gdje su do dana\u0161njega dana.\n17:24 Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.\n17:25 U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu \u0161tovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju.\n17:26 Zato su rekli asirskom kralju: \"Narodi koje si preselio da ih nastani\u0161 u gradovima Samarije ne znaju kako valja \u0161tovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmr\u0107uju, jer ti narodi ne poznaju bogo\u0161tovlja ove zemlje.\"\n17:27 Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: \"Neka ide onamo jedan od sve\u0107enika koje sam odande doveo u su\u017eanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pou\u010di ih u \u0161tovanju Boga one zemlje.\"\n17:28 Tako ode jedan od sve\u0107enika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je pou\u010dio kako treba \u0161tovati Jahvu.\n17:29 Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvi\u0161icama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima \u017eivlja\u0161e.\n17:30 Babilonci na\u010dini\u0161e Sukot Benota, Ku\u0161ani Nergala, Hama\u0107ani A\u0161imu;\n17:31 Avijci na\u010dini\u0161e Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u \u010dast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova.\n17:32 Oni su \u0161tovali i Jahvu i postavili su neke izme\u0111u sebe za sve\u0107enike uzvi\u0161ica koji su im prinosili \u017ertve u hramovima uzvi\u0161ica.\n17:33 \u0160tovali su Jahvu i slu\u017eili su svojim bogovima po obi\u010daju onih naroda izme\u0111u kojih su ih preselili.\n17:34 Oni se jo\u0161 i danas dr\u017ee starih obi\u010daja. Ne \u0161tuju Jahve i ne uskla\u0111uju svojih pravila i obi\u010daja sa Zakonom i zapovijedima \u0161to ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael.\n17:35 Jahve bija\u0161e s njima sklopio Savez i zapovjedio im: \"Ne \u0161tujte tu\u0111ih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih \u0161tovati niti im \u017ertava prinositi.\n17:36 Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispru\u017eene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega \u0161tujte, njemu se klanjajte i njemu \u017ertve prinosite.\n17:37 Dr\u017eite se pravila i obi\u010daja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne \u0161tujte tu\u0111ih bogova.\n17:38 Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte \u0161tovati drugih bogova,\n17:39 samo Jahvu, Boga svoga, po\u0161tujte i on \u0107e vas izbaviti iz ruke svih va\u0161ih neprijatelja.\"\n17:40 Ali oni nisu poslu\u0161ali, nego su se i dalje dr\u017eali svoga starog obi\u010daja.\n17:41 Tako su ti narodi \u0161tovali Jahvu, a slu\u017eili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova \u010dine do dana dana\u0161njega onako kako su \u010dinili njihovi oci.\n18:1 Tre\u0107e godine kraljevanja Ho\u0161ee, sina Elina, u Izraelu, postao je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov.\n18:2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, Zaharijina k\u0107i.\n18:3 \u010cinio je \u0161to je pravo u o\u010dima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David.\n18:4 On je uklonio uzvi\u0161ice, sru\u0161io je stupove, sasjekao je a\u0161ere i razbio zmiju od mjedi koju bija\u0161e na\u010dinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili \u017ertve. Zvali su je Nehu\u0161tan.\n18:5 Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bija\u0161e mu ravna me\u0111u kraljevima judejskim.\n18:6 Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Dr\u017eao je sve zapovijedi \u0161to ih je Jahve dao preko Mojsija.\n18:7 I Jahve bija\u0161e s njim, pomaga\u0161e ga u svim njegovim pothvatima. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu vi\u0161e bio podlo\u017ean.\n18:8 On je potukao Filistejce do Gaze, opusto\u0161io njihovo podru\u010dje od stra\u017earskih kula sve do utvr\u0111enih gradova.\n18:9 \u010cetvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Ho\u0161ee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je.\n18:10 Osvojio ju je nakon tri godine. \u0160este godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Ho\u0161ee, pala je Samarija.\n18:11 Asirski je kralj odveo Izraelce u su\u017eanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima.\n18:12 Bija\u0161e to stoga \u0161to nisu poslu\u0161ali glas Jahve, Boga svoga, i \u0161to su prekr\u0161ili njegov Savez i sve \u0161to im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ni\u0161ta slu\u0161ali niti vr\u0161ili.\n18:13 \u010cetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvr\u0111ene judejske gradove i osvoji ih.\n18:14 Tada judejski kralj Ezekija poru\u010di asirskom kralju u Laki\u0161: \"Pogrije\u0161io sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit \u0107u sve \u0161to mi nametne\u0161.\" Asirski kralj zatra\u017ei od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.\n18:15 I dade Ezekija sve srebro \u0161to se na\u0161lo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora.\n18:16 U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Sveti\u0161tu Jahvinu \u0161to ih bija\u0161e pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom kralju.\n18:17 Asirski je kralj poslao iz Laki\u0161a u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenu\u0161e oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stado\u0161e kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.\n18:18 Oni pozva\u0161e kralja. Pred njim je iza\u0161ao upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar \u0160ebna i savjetnik Joah, sin Asafov.\n18:19 Veliki peharnik re\u010de im: \"Ka\u017eite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzda\u0161?\n18:20 Misli\u0161 li da su prazne rije\u010di ve\u0107 savjet i snaga za rat? U koga se uzda\u0161 da si se pobunio protiv mene?\n18:21 Eto, oslanja\u0161 se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.'\n18:22 Mo\u017eda \u0107ete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvi\u0161ice i \u017ertvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim \u017ertvenikom u Jeruzalemu klanjajte.'\n18:23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat \u0107u ti dvije tisu\u0107e konja ako mogne\u0161 na\u0107i jaha\u010de za njih!\n18:24 Kako \u0107e\u0161 onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali se ti uzda\u0161 u Egipat da \u0107e ti dati kola i konjanika.\n18:25 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'\"\n18:26 Elijakim, \u0160ebna i Joah reko\u0161e velikom peharniku: \"Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da \u010duje narod koji je na zidinama!\"\n18:27 Ali im veliki peharnik odgovori: \"Zar me moj gospodar poslao da ovo ka\u017eem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osu\u0111eni da s vama jedu svoju ne\u010dist i piju svoju mokra\u0107u?\"\n18:28 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rije\u010di: \"\u010cujte rije\u010d velikoga kralja, kralja asirskog!\n18:29 Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne mo\u017ee izbaviti iz moje ruke.\n18:30 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govore\u0107i: Jahve \u0107e nas sigurno izbaviti, ovaj grad ne\u0107e pasti u ruke kralju asirskom.'\n18:31 Ne slu\u0161ajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: 'Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca\n18:32 dok ne do\u0111em i ne odvedem vas u zemlju kao \u0161to je va\u0161a, u zemlju p\u0161enice i mo\u0161ta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da biste \u017eivjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govore\u0107i vam: Jahve \u0107e vas izbaviti.'\n18:33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja?\n18:34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke moje?\n18:35 Koji su me\u0111u svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?\"\n18:36 \u0160utjeli su i ni rije\u010di mu nisu odgovorili, jer kralj bija\u0161e zapovjedio: \"Ne odgovarajte mu!\"\n18:37 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar \u0160ebna i savjetnik Joah, sin Asafov, do\u0111o\u0161e k Ezekiji, razdrijev\u0161i haljine, i saop\u0107i\u0161e mu rije\u010di velikoga peharnika\n19:1 \u010cuv\u0161i to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obu\u010de kostrijet i ode u Dom Jahvin.\n19:2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara \u0160ebnu i sve\u0107eni\u010dke starje\u0161ine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.\n19:3 Oni mu reko\u0161e: \"Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispje\u0161e djeca do ro\u0111enja, a nema snage da se rode.\n19:4 Mo\u017eda je Jahve, Bog tvoj, \u010duo \u0161to je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu \u017eivome i mo\u017eda \u0107e Jahve, Bog tvoj, kazniti rije\u010di koje je \u010duo! Pomoli se pobo\u017eno za Ostatak koji je jo\u0161 preostao.'\"\n19:5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,\n19:6 on im re\u010de: \"Ka\u017eite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rije\u010di koje si \u010duo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.\n19:7 Udahnut \u0107u u njega duh i kad \u010duje jednu vijest, vratit \u0107e se u svoju zemlju. I u\u010dinit \u0107u da u svojoj zemlji pogine od ma\u010da.'\"\n19:8 Veliki peharnik vrati se i na\u0111e asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bija\u0161e \u010duo da je kralj oti\u0161ao iz Laki\u0161a.\n19:9 Do\u010duo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: \"Evo, iza\u0161ao je da se bori protiv tebe.\" Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da ka\u017eu Ezekiji:\n19:10 \"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzda\u0161, govore\u0107i ti: Jeruzalem ne\u0107e pasti u ruke asirskog kralja!\n19:11 Ti zna\u0161 \u0161to su asirski kraljevi u\u010dinili svim zemljama izru\u010div\u0161i ih prokletstvu! A ti, ti li \u0107e\u0161 se spasiti?\n19:12 Jesu li bogovi spasili narode \u0161to su ih uni\u0161tili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?\n19:13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'\"\n19:14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pro\u010dita ga. Zatim u\u0111e u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.\n19:15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: \"Jahve, Bo\u017ee Izraelov, koji stoluje\u0161 nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.\n19:16 Prikloni uho, Jahve, i po\u010duj, otvori o\u010di, Jahve, i vidi! Sanheribove \u010dujder rije\u010di koje poru\u010di da izruga Boga \u017eivoga.\n19:17 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove;\n19:18 pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, ve\u0107 djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uni\u0161ti\u0161e.\n19:19 Ali sada, Jahve, Bo\u017ee na\u0161, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.\"\n19:20 Tada Izaija, sin Amosov, poru\u010di Ezekiji: \"Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Usli\u0161ah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.'\n19:21 Evo rije\u010di \u0161to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, k\u0107i sionska; za tobom ma\u0161e glavom k\u0107i jeruzalemska.\n19:22 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!\n19:23 Po slugama si svojim vrije\u0111ao Gospoda. Govorio si: s mno\u0161tvom kola ja popeh se na vrh gora, na najvi\u0161e vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najvi\u0161e i \u010demprese ponajljep\u0161e. Dosegoh mu vrh najvi\u0161i i vrt njegov \u0161umoviti.\n19:24 Kopao sam i pio sam vode tu\u0111e; stopalima tad isu\u0161ih sve rijeke egipatske.\n19:25 \u010cuje\u0161 li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smi\u0161ljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometne\u0161 gradove tvrde u razvaline.\n19:26 Stanovnici njini, nemo\u0107ni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom isto\u010dnim.\n19:27 Znam kad se di\u017ee\u0161 i kad sjeda\u0161, kad izlazi\u0161 i kad se vra\u0107a\u0161.\n19:28 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do u\u0161iju mi do\u0111e, prsten \u0107u ti provu\u0107' kroz nozdrve, uzde stavit' u \u017evale, vratit \u0107u te putem kojim si i do\u0161ao!\n19:29 A znak nek' ti bude ovo: Ove \u0107e se godine jesti \u0161to se samo okr\u00c4un\u00c4i, dogodine \u0161to samo uzraste, a tre\u0107e godine sijte i \u017eanjite, sadite vinograde, jedite im rod.\n19:30 Pre\u017eivjeli iz ku\u0107e Judine \u017eilje \u0107e pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.\n19:31 Jer \u0107e iz Jeruzalema izi\u0107i Ostatak, Sa\u010duvani s gore Siona. Sve \u0107e to u\u010dinit' ljubomora Jahvina!\n19:32 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on u\u0107i ne\u0107e, ovamo strijele svoje ne\u0107e izmetati, k njemu ne\u0107e ni \u0161tit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.\n19:33 Vratit \u0107e se putem kojim je i do\u0161ao, u grad ovaj ne\u0107e u\u0107i' - Jahvina je rije\u010d.\n19:34 Grad \u0107u ovaj \u0161titit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.\"\n19:35 Te iste no\u0107i izi\u0111e An\u0111eo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisu\u0107a ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.\n19:36 Sanherib podi\u017ee tabor i ode. Vratio se u Ninivu.\n19:37 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubi\u0161e ma\u010dem i pobjego\u0161e u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.\n20:1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, do\u0111e mu i re\u010de: \"Ovako veli Jahve: 'Uredi ku\u0107u svoju jer \u0107e\u0161 umrijeti; ne\u0107e\u0161 ozdraviti.'\"\n20:2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:\n20:3 \"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i po\u0161tena srca i da sam \u010dinio \u0161to je dobro u tvojim o\u010dima.\" I Ezekija briznu u gorak pla\u010d.\n20:4 Izaija jo\u0161 ne bija\u0161e izi\u0161ao iz sredi\u0161njeg predvorja kad mu je stigla rije\u010d Jahvina:\n20:5 \"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Usli\u0161ao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izlije\u010dit \u0107u te; za tri dana uzi\u0107i \u0107e\u0161 u Dom Jahvin.\n20:6 Dodat \u0107u tvome vijeku jo\u0161 petnaest godina. Izbavit \u0107u tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit \u0107u ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'\"\n20:7 Izaija nalo\u017ei: \"Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na \u010dir i on \u0107e ozdraviti.\"\n20:8 Ezekija upita Izaiju: \"Po kojem \u0107u znaku prepoznati da \u0107e me Jahve izlije\u010diti i da \u0107u za tri dana uzi\u0107i u Dom Jahvin?\"\n20:9 Izaija odgovori: \"Evo ti znaka od Jahve da \u0107e u\u010diniti \u0161to je rekao: ho\u0107e\u0161 li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?\"\n20:10 Ezekija odgovori: \"Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!\"\n20:11 Prorok Izaija zazva Jahvu i on u\u010dini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Si\u0161la je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sun\u010daniku.\n20:12 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bija\u0161e \u010duo da se razbolio i ozdravio.\n20:13 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oru\u017eanu i sve \u0161to je bilo u skladi\u0161tima. Nije bilo ni\u010dega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu \u0161to im Ezekija nije pokazao.\n20:14 Tada prorok Izaija do\u0111e kralju Ezekiji i upita ga: \"\u0160to su rekli ti ljudi i odakle su do\u0161li k tebi?\" Ezekija odgovori: \"Do\u0161li su iz daleke zemlje, iz Babilona.\"\n20:15 Izaija upita dalje: \"\u0160to su vidjeli u tvojem dvoru?\" Ezekija odgovori: \"Vidjeli su sve \u0161to je u mojem dvoru; nema u mojim skladi\u0161tima ni\u010dega \u0161to im nisam pokazao.\"\n20:16 Tada Izaija re\u010de Ezekiji: \"\u010cuj rije\u010d Jahvinu:\n20:17 'Evo dolaze dani kada \u0107e sve \u0161to je u tvojem dvoru, sve \u0161to su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ni\u0161ta ne\u0107e ostati, ' ka\u017ee Jahve.\n20:18 A od sinova \u0161to poteku od tebe, \u0161to ti se rode, neke \u0107e uzeti da budu u\u0161kopljeni dvorani u pala\u010di babilonskoga kralja.\"\n20:19 Ezekija odgovori Izaiji: \"Povoljna je rije\u010d koju ti je Jahve objavio.\" A mislio je: \"Za\u0161to ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga \u017eivota!\"\n20:20 Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?\n20:21 Ezekija je po\u010dinuo sa svojim ocima, a njegov sin Mana\u0161e zakralji se mjesto njega.\n21:1 Mana\u0161eu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah.\n21:2 \u010cinio je \u0161to je zlo u Jahvinim o\u010dima, povode\u0107i se za gnusobama naroda \u0161to ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.\n21:3 Obnovio je uzvi\u0161ice \u0161to ih bija\u0161e oborio otac mu Ezekija, podigao je \u017ertvenik Baalu, na\u010dinio a\u0161ere kako bija\u0161e u\u010dinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i slu\u017eiti joj.\n21:4 Podigao je \u017ertvenike i u Domu Jahvinu, za koji bija\u0161e rekao Jahve: \"U Jeruzalemu \u0107e prebivati moje Ime zauvijek.\"\n21:5 Sagradio je \u017ertvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina.\n21:6 I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vra\u010dao je, gatao, stvorio baja\u010de i opsjenare, u\u010dinio je premnogo zla u o\u010dima Jahve i razjarivao ga.\n21:7 Dao je na\u010diniti lik A\u0161ere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bija\u0161e rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: \"U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao me\u0111u svim izraelskim plemenima, postavit \u0107u svoje Ime zauvijek.\n21:8 Ne\u0107u vi\u0161e dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u ba\u0161tinu njihovim o\u010devima, samo ako budu dr\u017eali i provodili u djelo sve \u0161to sam im zapovjedio: Zakon \u0161to im ga je objavio moj sluga Mojsije.\"\n21:9 Ali oni nisu poslu\u0161ali, Mana\u0161e ih je zaveo te su radili jo\u0161 gore nego narodi \u0161to ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima.\n21:10 Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka:\n21:11 \"Zato \u0161to je judejski kralj Mana\u0161e \u010dinio te gnusobe, zato \u0161to je u\u010dinio vi\u0161e zla nego \u0161to su prije njega radili Amorejci i \u0161to je zaveo Judejce svojim idolima,\n21:12 ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, u\u010dinit \u0107u da do\u0111e nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da \u0107e zazujati oba uha onima koji o njoj \u010duju.\n21:13 Nategnut \u0107u nad Jeruzalemom isto u\u017ee kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad ku\u0107om Ahabovom; zbrisat \u0107u Jeruzalem kao \u0161to se bri\u0161e zdjela pa se tad izvrne.\n21:14 Odbacit \u0107u ostatke svoje ba\u0161tine, predat \u0107u ih u ruke njihovih neprijatelja; slu\u017eit \u0107e za plijen i grabe\u017e svim svojim neprijateljima\n21:15 jer su \u010dinili \u0161to je zlo u mojim o\u010dima jer su izazivali moj gnjev od dana kada su njihovi oci izi\u0161li iz Egipta pa sve do danas.'\"\n21:16 I mnogo je nedu\u017ene krvi prolio Mana\u0161e, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da \u010dini \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim.\n21:17 Ostala povijest Mana\u0161eova, njegova djela i grijesi koje je po\u010dinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?\n21:18 Mana\u0161e je po\u010dinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega.\n21:19 Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Me\u0161ulemet, k\u0107i Harusova, i bila je iz Jotbe.\n21:20 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, kao \u0161to je \u010dinio njegov otac Mana\u0161e.\n21:21 U svemu je slijedio put svoga oca, slu\u017eio je idolima kojima je slu\u017eio i njegov otac i klanjao im se.\n21:22 On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim.\n21:23 Amonovi se \u010dasnici uroti\u0161e protiv njega i ubi\u0161e kralja u dvoru.\n21:24 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jo\u0161iju.\n21:25 Ostala povijest Amonova i sve \u0161to je \u010dinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?\n21:26 Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jo\u0161ija zakralji se mjesto njega.\n22:1 Jo\u0161iji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, k\u0107i Adajina, i bila je iz Boskata.\n22:2 \u010cinio je \u0161to je pravo u Jahvinim o\u010dima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skre\u0107u\u0107i ni desno ni lijevo.\n22:3 Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jo\u0161ija posla svoga tajnika \u0160afana, sina Asalijahina, sina Me\u0161ulamova, u Dom Jahvin i re\u010de mu:\n22:4 \"Idi velikom sve\u0107eniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su \u010duvari praga sakupili od naroda.\n22:5 Neka ga uru\u010di poslovo\u0111ama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin,\n22:6 drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano \u0161to je potrebno za popravak Doma.\n22:7 Ali neka se ne tra\u017ei od njih ra\u010dun za uru\u010deni novac jer oni rade po\u0161teno.\"\n22:8 Veliki sve\u0107enik Hilkija re\u010de tajniku \u0160afanu: \"Na\u0161ao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu.\" I Hilkija dade knjigu \u0160afanu, koji ju je pro\u010ditao.\n22:9 Tajnik \u0160afan do\u0111e kralju te ga izvijesti: \"Tvoje sluge\", re\u010de on, \"pokupile su novac koji se na\u0161ao u Domu i predale su ga poslovo\u0111ama postavljenim u Domu Jahvinu.\"\n22:10 Tada tajnik \u0160afan obavijesti kralja: \"Sve\u0107enik Hilkija dade mi jednu knjigu.\" I \u0160afan je po\u010de \u010ditati pred kraljem.\n22:11 \u010cuv\u0161i rije\u010di Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.\n22:12 I naredi sve\u0107eniku Hilkiji, \u0160afanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku \u0160afanu i kraljevu sluzi Asaji:\n22:13 \"Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige \u0161to je na\u0111ena, jer je velika Jahvina jarost \u0161to se izlila na nas zato \u0161to na\u0161i o\u010devi nisu slu\u0161ali rije\u010di ove knjige, nisu vr\u0161ili \u0161to nam je u njoj napisano.\"\n22:14 Sve\u0107enik Hilkija, Ahikam, Akbor, \u0160afan i Asaja odo\u0161e proro\u010dici Huldi, \u017eeni \u0160aluma, sina Tikvina, sina Harkasova, \u010duvara odje\u0107e; ona je \u017eivjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kaza\u0161e,\n22:15 ona im re\u010de: \"Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Ka\u017eite \u010dovjeku koji vas je poslao k meni:\n22:16 Ovako veli Jahve: Evo, dovest \u0107u nesre\u0107u na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvr\u0161it \u0107u sve \u0161to ka\u017ee knjiga koju je pro\u010ditao judejski kralj.\n22:17 Jer su me ostavili i prinose \u017ertve tu\u0111im bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut \u0107e jarost moja na to mjesto i ne\u0107e se ugasiti.'\n22:18 A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rije\u010di si \u010duo.\n22:19 Ali kako ti je omek\u0161alo srce i jer si se ponizio pred Jahvom \u010duv\u0161i \u0161to sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje \u0107e pogoditi pusto\u0161enje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te usli\u0161io' - rije\u010d je Jahvina.\n22:20 'Evo, sjedinit \u0107u te s ocima tvojim i s mirom \u0107e\u0161 le\u0107i u grob da ne vidi\u0161 svojim o\u010dima svu nesre\u0107u koju \u0107u svaliti na ovo mjesto.'\" Oni odneso\u0161e taj odgovor kralju.\n23:1 Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starje\u0161ine.\n23:2 Kralj potom uza\u0111e u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, sve\u0107enicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najve\u0107ega. I pro\u010dita im sve rije\u010di Knjige Saveza koja je na\u0111ena u Domu Jahvinu.\n23:3 Kralj, stoje\u0107i na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da \u0107e slijediti Jahvu i dr\u017eati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom du\u0161om da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.\n23:4 Kralj je zapovjedio velikom sve\u0107eniku Hilkiji, sve\u0107enicima drugog reda i \u010duvarima hramskog praga da iz Sveti\u0161ta Jahvina iznesu sve bogoslu\u017ene predmete \u0161to bijahu na\u010dinjeni za Baala, za A\u0161eru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.\n23:5 Uklonio je la\u017ene sve\u0107enike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvi\u0161icama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj.\n23:6 Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, A\u0161eru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pu\u010dkih.\n23:7 Razorio je stanove posve\u0107enih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su \u017eene tkale haljine A\u0161eri.\n23:8 Iz svih judejskih gradova doveo je sve\u0107enike i oskvrnuo je uzvi\u0161ice gdje su ti sve\u0107enici prinosili kad, od Gebe do Beer \u0160ebe. Zatim je sru\u0161io uzvi\u0161ice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jo\u0161ue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.\n23:9 Isto tako sve\u0107enici uzvi\u0161ica nisu mogli uzlaziti \u017ertveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa me\u0111u svojom bra\u0107om.\n23:10 Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili k\u0107erku provodio kroz oganj u \u010dast Moleku.\n23:11 Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sun\u010dana kola.\n23:12 \u017drtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Mana\u0161e u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je sru\u0161io, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.\n23:13 Uzvi\u0161ice koje su bile su\u010delice Jeruzalemu, na ju\u017enom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio A\u0161tarti, sramoti sidonskoj, Kemo\u0161u, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio.\n23:14 Razbio je stupove, iskorijenio a\u0161ere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima.\n23:15 Isto tako i \u017ertvenik u Betelu, uzvi\u0161icu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je sru\u0161io, oborio \u017ertvenik i tu uzvi\u0161icu, satro kamenje u prah, spalio a\u0161ere.\n23:16 A kad se Jo\u0161ija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na \u017ertveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvr\u0161avaju\u0107i rije\u010d Jahvinu, koju je objavio \u010dovjek Bo\u017eji (dok je Jeroboam bio na \u017ertveniku za vrijeme sve\u010danosti). Okrenuv\u0161i se, Jo\u0161ija baci o\u010di na grob \u010dovjeka Bo\u017ejeg koji je objavio sve to\n23:17 i upita: \"Kakav je ono spomenik \u0161to ga vidim?\" Ljudi iz grada odgovori\u0161e mu: \"To je grob \u010dovjeka Bo\u017ejeg koji je do\u0161ao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo \u0161to si ti u\u010dinio s betelskim \u017ertvenikom.\"\n23:18 \"Pustite ga na miru\", re\u010de kralj, \"i neka nitko ne dira njegove kosti.\" Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je do\u0161ao iz Samarije.\n23:19 Jo\u0161ija je jednako razorio sve hramove uzvi\u0161ica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i u\u010dinio je s njima kao \u0161to je u\u010dinio u Betelu.\n23:20 Sve sve\u0107enike uzvi\u0161ica poklao je na \u017ertvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.\n23:21 Kralj naredi svemu narodu: \"Svetkujte Pashu u \u010dast Jahve, Boga svoga, po obi\u010daju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza.\"\n23:22 Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.\n23:23 Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jo\u0161ijina svetkovana takva Pasha u \u010dast Jahve, u Jeruzalemu.\n23:24 Osim toga, sve baja\u010de i sve vra\u010dare, sve ku\u0107ne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jo\u0161ija uklonio da izvr\u0161i rije\u010di Zakona, zapisane u knjizi koju je na\u0161ao Hilkija, sve\u0107enik Doma Jahvina.\n23:25 Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom du\u0161om svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.\n23:26 Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Mana\u0161e ljutio.\n23:27 Jahve je odlu\u010dio: \"Maknut \u0107u Judejce ispred sebe kao \u0161to sam maknuo Izraela; odbacit \u0107u ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu \u0107e biti Ime moje.'\"\n23:28 Ostala povijest Jo\u0161ijina i sve \u0161to je u\u010dinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?\n23:29 U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jo\u0161ija po\u0161ao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu.\n23:30 Sluge njegove preneso\u0161e mu tijelo kolima iz Megida, odvezo\u0161e ga u Jeruzalem i sahrani\u0161e u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jo\u0161ijina; pomaza\u0161e ga i proglasi\u0161e kraljem namjesto njegova oca.\n23:31 Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, k\u0107i Jeremije, i bila je iz Libne.\n23:32 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, sve kao \u0161to su \u010dinili oci njegovi.\n23:33 Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podru\u010dju Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata.\n23:34 Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jo\u0161ijina, na mjesto njegova oca Jo\u0161ije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje.\n23:35 Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku.\n23:36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, k\u0107i Pedajina, i bila je iz Rume.\n23:37 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, sve kao \u0161to su \u010dinili i oci njegovi.\n24:1 U njegovo je vrijeme do\u0161ao Nabukodonozor, kralj babilonski, i Jojakim mu je bio podlo\u017ean tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv njega.\n24:2 Ovaj pak posla protiv njega kaldejske plja\u010dka\u0161ke \u010dete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opusto\u0161e, potvr\u0111uju\u0107i rije\u010d koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima.\n24:3 To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da \u0107e je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Mana\u0161eovih: zbog svega \u0161to je Mana\u0161e u\u010dinio\n24:4 i zbog nedu\u017ene krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedu\u017enom. Jahve nije htio oprostiti.\n24:5 Ostala povijest Jojakimova i sve \u0161to je u\u010dinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?\n24:6 Jojakim je po\u010dinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada mjesto njega.\n24:7 Egipatski kralj nije vi\u0161e izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve \u0161to je pripadalo egipatskom kralju.\n24:8 Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehu\u0161ta, k\u0107i Elnatana, i bila je iz Jeruzalema.\n24:9 On je \u010dinio \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, sve kao \u0161to je \u010dinio i njegov otac.\n24:10 U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen.\n24:11 Do\u0111e i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo.\n24:12 Tada je judejski kralj Jojakin izi\u0161ao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovo\u0111e i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja.\n24:13 On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, na\u010dinio za Sveti\u0161te Jahvino. Tako se ispunila rije\u010d Jahvina.\n24:14 Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovo\u0111e i sve vrsne ratnike, oko deset tisu\u0107a prognanika, sa svim kova\u010dima i bravarima. Jedino je preostao najsiroma\u0161niji narod zemlje.\n24:15 Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve \u017eene kraljeve, njegove dvorane, plemenita\u0161e zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon.\n24:16 Sve sposobne ljude, njih sedam tisu\u0107a na broju; kova\u010de i bravare, tisu\u0107u na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u su\u017eanjstvo.\n24:17 Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.\n24:18 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bija\u0161e ime Hamitala, k\u0107i Jeremije, i bila je iz Libne.\n24:19 \u010cinio je \u0161to je zlo u o\u010dima Jahvinim, sve kao \u0161to je \u010dinio Jojakin.\n24:20 To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog kralja.\n25:1 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.\n25:2 Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.\n25:3 Devetoga dana \u010detvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha,\n25:4 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjego\u0161e no\u0107u kroz vrata izme\u0111u dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenu\u0161e putem prema Arabi.\n25:5 Kaldejske \u010dete nagnu\u0161e u potjeru za kraljem i sustigo\u0161e ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbje\u017eala.\n25:6 Kaldejci uhvati\u0161e kralja i odvedo\u0161e ga u Riblu pred kralja babilonskog, koji mu izre\u010de presudu.\n25:7 Sidkijine sinove pokla pred njegovim o\u010dima, Sidkiji iskopa o\u010di, okova ga verigama i odvede u Babilon.\n25:8 Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - u\u0111e u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne stra\u017ee i \u010dasnik babilonskog kralja.\n25:9 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve ku\u0107e u Jeruzalemu.\n25:10 Kaldejske \u010dete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne stra\u017ee, razori\u0161e zidine koje su okru\u017eivale Jeruzalem.\n25:11 Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne stra\u017ee, odvede u su\u017eanjstvo ostatak naroda koji bija\u0161e ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu.\n25:12 Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare.\n25:13 Kaldejci razbi\u0161e tu\u010dane stupove u Domu Jahvinu, podno\u017eja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tu\u010d odnije\u0161e u Babilon.\n25:14 Uze\u0161e i lonce, lopate, no\u017eeve, posudice i uop\u0107e sav tu\u010dani pribor koji se upotrebljavao za bogoslu\u017eja.\n25:15 Zapovjednik uze i kadionice i \u0161kropionice, uop\u0107e sve \u0161to bija\u0161e od zlata i srebra,\n25:16 dva stupa, jedno more i podno\u017eja, \u0161to je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije mogu\u0107e procijeniti koliko je tu\u010da bilo u svim tim predmetima.\n25:17 Prvi stup bija\u0161e visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tu\u010da, visoku pet lakata; obvija\u0161e je oplet i mogranji, sve od tu\u010da. Takav je bio i drugi stup.\n25:18 Zapovjednik stra\u017ee odveo je sve\u0107eni\u010dkog poglavara Seraju, drugog sve\u0107enika, Sefaniju, i tri \u010duvara praga.\n25:19 Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojni\u010dkog zapovjednika, pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zateko\u0161e u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je nova\u010dio puk i \u0161ezdeset pu\u010dana koji se tako\u0111er zateko\u0161e u gradu.\n25:20 Zapovjednik kraljevske tjelesne stra\u017ee Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskoga u Riblu.\n25:21 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.\n25:22 Narodu \u0161to je ostao u zemlji judejskoj i \u0161to ga je ostavio babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju, sina Ahikamova, unuka \u0160afanova.\n25:23 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi sazna\u0161e da je babilonski kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i do\u0111o\u0161e pred njega u Mispu: Netanijin sin Ji\u0161mael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi.\n25:24 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i re\u010de: \"Ne bojte se slu\u017eiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podlo\u017eni babilonskom kralju i bit \u0107e vam dobro.\"\n25:25 Ali sedmoga mjeseca Ji\u0161mael, sin Netanijin, unuk Eli\u0161amin, koji bija\u0161e kraljevskog roda, i jo\u0161 deset ljudi s njim ubi\u0161e Gedaliju te on umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi.\n25:26 Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici \u010deta ustado\u0161e i odo\u0161e u Egipat jer se bojahu Kaldejaca.\n25:27 Trideset i sedme godine otkako je zasu\u017enjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice.\n25:28 Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio vi\u0161e nego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.\n25:29 Jojakin je odlo\u017eio svoje tamni\u010dke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka.\n25:30 Do kraja njegova \u017eivota babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdr\u017eavanje.","title":"Croatian Bible: 2 Kings","type":"page"}