{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/lam.htm","path":"bib/wb/cro/lam.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/lam.htm","text":"1:1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, neko\u0107 naroda puna; postade kao udovica, neko\u0107 velika me\u0111u narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.\n1:2 No\u0107i provodi gorko pla\u010du\u0107i, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utje\u0161i, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeri\u0161e i posta\u0161e joj neprijatelji.\n1:3 Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu te\u0161kom. Sad \u017eivi me\u0111u poganima, ne nalazi po\u010dinka. Svi ga gonitelji susti\u017eu u tjesnacima.\n1:4 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, sve\u0107enici uzdi\u0161u, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gor\u010dine.\n1:5 Tla\u010ditelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu oti\u0161la u izgnanstvo pred tla\u010diteljem.\n1:6 Povukla se od K\u0107eri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postado\u0161e k'o ovnovi koji pa\u0161e ne nalaze; nemo\u0107ni vrludaju ispred goni\u010da.\n1:7 Jeruzalem se spominje dan\u00c4a bijede i lutanja, kad mu narod du\u0161manu u ruke pade a nitko mu pomo\u0107i ne pru\u017ei. Tla\u010ditelji ga gledahu smiju\u0107i se njegovoj propasti.\n1:8 Te\u0161ko sagrije\u0161i Jeruzalem, postade kao ne\u010disto\u0107a \u017eenina. Svi \u0161to ga \u0161tovahu, sada ga preziru: jer vidje\u0161e golotinju njegovu. On samo pla\u010de i natrag se okre\u0107e.\n1:9 Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao \u0161to ga \u010deka. Duboko je pao, a nikog da ga tje\u0161i. \"Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje.\"\n1:10 Neprijatelj pose\u017ee rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Sveti\u0161te, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor.\n1:11 Sav narod njegov jeca, tra\u017ee\u0107i kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo \u017eivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.\n1:12 Svi vi \u0161to putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogo\u0111en, kojom me Jahve udari u dan \u017eestokog gnjeva svoga!\n1:13 S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mre\u017eu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, o\u017ealosti za sva vremena.\n1:14 Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti.\n1:15 Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uni\u0161ti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, k\u0107erku Judinu.\n1:16 Zato moram plakati, o\u010di mi suze liju, jer daleko je od mene moj tje\u0161itelj da mi duh povrati. Sinovi su moji pora\u017eeni, odve\u0107 silan bija\u0161e neprijatelj.\n1:17 Sion pru\u017ea ruke: nema mu tje\u0161itelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tla\u010ditelje; i tako Jeruzalem postade me\u0111u njima stra\u0161ilo.\n1:18 Jahve, on je pravedan; jer rije\u010di se njegovoj protivih. Oh, \u010dujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladi\u0107i, svi odo\u0161e u izgnanstvo!\n1:19 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevari\u0161e. Moji sve\u0107enici i starje\u0161ine pogibo\u0161e u gradu tra\u017ee\u0107i hrane da bi ponovo \u017eivnuli.\n1:20 Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima gr\u010di jer bijah opako prkosan! Vani ma\u010d pokosi moje sinove, a unutra - smrt.\n1:21 \u010cuj kako stenjem: nema mi tje\u0161itelja! Svi neprijatelji \u010duju za moju nesre\u0107u i likuju \u0161to si to u\u010dinio! Daj da do\u0111e dan \u0161to si ga objavio, da njima bude kao meni.\n1:22 Neka se poka\u017ee sva njina zlo\u0107a pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao \u0161to si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdi\u0161em, a srce moje tuguje.\n2:1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu K\u0107er sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podno\u017eja svoga u dan gnjeva svojega!\n2:2 Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvr\u0111ave k\u0107eri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove.\n2:3 U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povu\u010de svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo pro\u017edire.\n2:4 Nategao je luk k'o neprijatelj, kao du\u0161man ispru\u017eio desnicu, ubijaju\u0107i sve \u0161to mu drago bija\u0161e. Na \u0161ator K\u0107eri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni.\n2:5 K'o neprijatelj Gospod bija\u0161e: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, poru\u0161io njegove utvrde, umno\u017eio k\u0107eri Judinoj uzdisaje i jecaje.\n2:6 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sve\u0107enika.\n2:7 Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Sveti\u0161te njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bu\u010dili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji.\n2:8 Jahve naumi razvaliti zidove K\u0107eri sionske. Nape u\u017ee mjerni\u010dko, ne ustegnu ruku od ru\u0161enja. Predzi\u0111e, zidine zavi u tugu: oronu\u0161e zajedno.\n2:9 Vrata njina utonu\u0161e u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su me\u0111u pucima, Zakona nema! Ni u prorok\u00c4a vi\u0161e se ne nalaze vi\u0111enja Jahvina.\n2:10 Starje\u0161ine K\u0107eri sionske na zemlji sjede i \u0161ute, posiplju glavu pra\u0161inom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.\n2:11 I\u0161\u010dilje\u0161e mi o\u010di od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma k\u0107eri naroda mojega, jer djeca i dojen\u010dad umiru po trgovima Grada.\n2:12 Govore majkama svojim: \"Gdje je \u017eito i vino?\" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispu\u0161taju du\u0161u svoju na grudima matera svojih.\n2:13 S \u010dime da te prispodobim? Na koga si nalik, K\u0107eri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utje\u0161im, djevice, K\u0107eri sionska? Jer kao more tvoja je nesre\u0107a neizmjerna. Tko \u0107e te iscijeliti?\n2:14 Vi\u0111enja tvojih proroka bijahu varka i la\u017e, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama la\u017enim i zamamnim.\n2:15 Nad tobom plje\u0161\u0107u rukama svi koji putem prolaze, zvi\u017ede i vrte glavom zbog K\u0107eri jeruzalemske: \"Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?\"\n2:16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvi\u017ede, \u0161krgu\u0107u zubima i govore: \"Pro\u017edrijesmo je! To je dan za kojim \u010deznusmo, do\u017eivjesmo, vidjesmo!\"\n2:17 Jahve izvr\u0161i naum svoj, odr\u017ea svoju rije\u010d koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podi\u017ee.\n2:18 U sav glas vi\u010di Gospodu, jecaj, K\u0107eri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i no\u0107u. Ne daj po\u010dinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori.\n2:19 Ustani, vi\u010di no\u0107u za svake promjene stra\u017ee. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podi\u017ei ruke i tra\u017ei milost za svoju neja\u010dad koja od glada obamire po uglovima ulica.\n2:20 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to u\u010dinio. Zar \u017eene da jedu porod svoj, djecu \u0161to nji\u0161u u naru\u010dju? Zar morado\u0161e biti poklani u Sveti\u0161tu Gospodnjem sve\u0107enici i proroci?\n2:21 U uli\u010dnoj pra\u0161ini le\u017ee djeca i starci; moje djevice i moji mladi\u0107i od ma\u010da pado\u0161e. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice.\n2:22 Ti si, kao na dan sve\u010dani, sa svih strana sazvao u\u017ease moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije pre\u017eivio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.\n3:1 Ja sam \u010dovjek \u0161to upozna bijedu pod \u0161ibom gnjeva njegova.\n3:2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.\n3:3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.\n3:4 Iscijedio je moje meso, ko\u017eu moju, polomio kosti moje.\n3:5 Na\u010dinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.\n3:6 Pustio me da \u017eivim u tminama kao mrtvaci vje\u010diti.\n3:7 Zazidao me, i ja ne mogu iza\u0107i, ote\u017eao je moje okove.\n3:8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.\n3:9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakr\u010dio je putove moje.\n3:10 Meni on bija\u0161e medvjed koji vreba, lav u zasjedi.\n3:11 U bespu\u0107a me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.\n3:12 Napinjao je luk svoj i ga\u0111ao me kao metu za svoje strelice.\n3:13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.\n3:14 Postao sam smije\u0161an svome narodu, rugalica svakida\u0161nja.\n3:15 Gor\u010dinom me hranio, pelinom me napajao.\n3:16 Pu\u0161tao me da zube kr\u0161im kamen grizu\u0107i, zakapao me u pepeo.\n3:17 Du\u0161i je mojoj oduzet mir i vi\u0161e ne znam \u0161to je sre\u0107a!\n3:18 Rekoh: Dotrajao je \u017eivot moj i nada koja mi od Jahve dolazi.\n3:19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!\n3:20 Bez prestanka na to misli i sahne du\u0161a u meni.\n3:21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.\n3:22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosr\u0111e njegovo nije presu\u0161ilo.\n3:23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!\n3:24 \"Jahve je dio moj\", veli mi du\u0161a, \"i zato se u nj pouzdajem.\"\n3:25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, du\u0161i koja ga tra\u017ei.\n3:26 Dobro je u miru \u010dekati spasenje Jahvino!\n3:27 Dobro je \u010dovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.\n3:28 Neka sjedi u samo\u0107i i \u0161uti, jer mu On to nametnu;\n3:29 neka usne priljubi uz pra\u0161inu, mo\u017eda jo\u0161 ima nade!\n3:30 Neka pru\u017ei obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.\n3:31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:\n3:32 jer ako i rastu\u017ei, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.\n3:33 Jer samo nerado on poni\u017eava i rascvili sinove \u010dovjeka.\n3:34 Kad se gaze nogama svi zemaljski su\u017enjevi,\n3:35 kad se izvr\u0107e pravica \u010dovjeku pred licem Svevi\u0161njeg,\n3:36 kad se krivica nanosi \u010dovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?\n3:37 Tko je rekao ne\u0161to i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?\n3:38 Ne dolazi li iz usta Svevi\u0161njega i dobro i zlo?\n3:39 Na \u0161to se tu\u017ee \u017eivi ljudi? Svatko na svoj grijeh.\n3:40 Ispitajmo, pretra\u017eimo pute svoje i vratimo se Jahvi.\n3:41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.\n3:42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi pra\u0161tao!\n3:43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi \u0161tedio.\n3:44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.\n3:45 Na\u010dinio si od nas sme\u0107e i odmet me\u0111u narodima.\n3:46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji na\u0161i.\n3:47 U\u017eas i jama bila nam sudbina, propast i zator!\n3:48 Potoci suza teku iz o\u010diju mojih zbog propasti K\u0107eri naroda mojega.\n3:49 Moje o\u010di liju suze bez prestanka, jer prestanka nema\n3:50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.\n3:51 Moje mi oko bol zadaje zbog k\u0107eri svih mojega grada.\n3:52 Uporno me k'o pticu progone svi \u0161to me mrze, a bez razloga.\n3:53 U jamu baci\u0161e moj \u017eivot i zatrpa\u0161e je kamenjem.\n3:54 Voda mi do\u0111e preko glave, rekoh sam sebi: \"Pogiboh!\"\n3:55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.\n3:56 Ti o\u010du moj glas: \"Ne za\u010depljuj u\u0161i svoje na vapaje moje.\"\n3:57 Bliz meni bija\u0161e u dan vapaja mog, govora\u0161e: \"Ne boj se!\"\n3:58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za du\u0161u moju, ti si \u017eivot moj izbavio.\n3:59 Ti, Jahve, vidje kako me tla\u010de, dosudi mi pravdu.\n3:60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.\n3:61 \u010cuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.\n3:62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.\n3:63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.\n3:64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.\n3:65 U\u010dini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.\n3:66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!\n4:1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.\n4:2 Sinovi sionski, neko\u0107 cijenjeni kao naj\u010di\u0161\u0107e zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lon\u010darevih!\n4:3 \u010cak i \u0161akali pru\u017eaju dojke i doje mladun\u010dad, ali k\u0107eri naroda moga posta\u0161e okrutne kao nojevi u pustinji.\n4:4 Jezik dojen\u010deta za nepce se lijepi od \u017ee\u0111i. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pru\u017ei.\n4:5 Oni \u0161to se neko\u0107 sladi\u0161e biranim jelima ginu po ulicama; neko\u0107 no\u0161eni u grimizu, sada se valjaju po buni\u0161tu.\n4:6 Ve\u0107i bija\u0161e zlo\u010din K\u0107eri naroda moga od grijeha Sodome, \u0161to u tren oka bi razorena, a ni\u010dija se ruka ne di\u017ee na nju.\n4:7 Njeni mladi\u0107i bijahu neko\u0107 \u010di\u0161\u0107i od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.\n4:8 Sad im je obraz crnji od \u010da\u0111e, ne prepoznaju se vi\u0161e na ulici. Ko\u017ea im se lijepi za kosti, suha kao drvo.\n4:9 Kako su sretni oni \u0161to ih ma\u010d probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.\n4:10 \u017dene, tako nje\u017ene, kuha\u0161e djecu svoju, njima se hrani\u0161e za propasti K\u0107eri naroda moga.\n4:11 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srd\u017ebu svoju, na Sionu raspirio po\u017ear \u0161to sa\u017ei\u017ee i same temelje njegove.\n4:12 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovni\u0161tvo zemlje da \u0107e ugnjeta\u010d i neprijatelj u\u0107i na vrata jeruzalemska -\n4:13 zbog grijeha svojih prorok\u00c4a, zbog bezakonja sve\u0107enik\u00c4a koji usred grada prolijevahu krv pravednik\u00c4a!\n4:14 K'o slijepi teturahu ulicama, oma\u0161teni krvlju, te nitko nije smio da se takne odje\u0107e njihove.\n4:15 \"Natrag, ne\u010disti!\" - vi\u010du im. \"Natrag! Ne dirajte!\" I tada pobjego\u0161e poganima, al' ne smjedo\u0161e ondje ostati.\n4:16 Raspr\u0161ilo ih lice Jahvino, on ih vi\u0161e nije gledao. Ne po\u0161tuju vi\u0161e sve\u0107enik\u00c4a, ne sa\u017ealjuju staraca.\n4:17 Ve\u0107 nam o\u010di i\u0161\u010dilje\u0161e i\u0161\u010dekuju\u0107i pomo\u0107, ali uzalud; s kula na\u0161ih zure\u0107' u daljinu o\u010dekivasmo narod koji nas ne mo\u017ee spasiti.\n4:18 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bli\u017ei nam se kraj, navr\u0161ili nam se dani, na\u0161 konac dolazi.\n4:19 Na\u0161i gonitelji bijahu br\u017ei od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji do\u010dekivahu u zasjedi.\n4:20 Na\u0161 \u017eivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: \"U sjeni njegovoj \u017eivjet \u0107emo me\u0111u narodima.\"\n4:21 Raduj se i veseli se, K\u0107eri edomska, ti koja \u017eivi\u0161 u zemlji Usu: do\u0107i \u0107e i do tebe \u010da\u0161a, opit \u0107e\u0161 se i razgoliti.\n4:22 Tvoj grijeh je iskupljen, K\u0107eri sionska, ne\u0107e te vi\u0161e u izgnanstvo voditi. Kaznit \u0107e opa\u010dinu tvoju, K\u0107eri edomska, razotkriti grijehe tvoje.\n5:1 Spomeni se, Jahve, \u0161to nas je sna\u0161lo, pogledaj, vidi sramotu na\u0161u!\n5:2 Ba\u0161tina na\u0161a pade u ruke strancima, domovi na\u0161i pripado\u0161e tu\u0111incima.\n5:3 Siro\u010dad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.\n5:4 Vodu \u0161to pijemo pla\u0107amo novcem, i za drvo valja nam platiti.\n5:5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.\n5:6 Pru\u017eamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.\n5:7 Oci na\u0161i zgrije\u0161i\u0161e i vi\u0161e ih nema, a mi nosimo krivice njihove.\n5:8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.\n5:9 Kruh svoj donosimo izla\u017eu\u0107i \u017eivot ma\u010du u pustinji.\n5:10 Ko\u017ea nam gori kao pe\u0107 u\u017earena, ognjicom od plamena gladi.\n5:11 Oskvrnuli su \u017eene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.\n5:12 Svojim su rukama vje\u0161ali knezove, ni lica stara\u010dka nisu po\u0161tivali.\n5:13 Mladi\u0107i su nosili \u017ervnjeve, djeca padala pod bremenom drva.\n5:14 Starci su ostavili vrata, mladi\u0107i vi\u0161e ne sviraju na lirama.\n5:15 Radosti nesta iz na\u0161ih srdaca, na\u0161 ples se pretvori u tugovanje.\n5:16 Pao je vijenac s na\u0161e glave, jao nama \u0161to zgrije\u0161ismo!\n5:17 Evo za\u0161to nam srce boluje, evo za\u0161to nam o\u010di se zastiru:\n5:18 zato \u0161to Gora sionska opustje i po njoj se \u0161uljaju \u0161akali.\n5:19 Ali ti, Jahve, ostaje\u0161 zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.\n5:20 Za\u0161to da nas zaboravi\u0161 zauvijek, da nas ostavi\u0161 za mnoge dane?\n5:21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit \u0107emo se, obnovi dane na\u0161e kao \u0161to neko\u0107 bijahu.\n5:22 Il' nas ho\u0107e\u0161 sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?","title":"Croatian Bible: Lamentations","type":"page"}