{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/ma1.htm","path":"bib/wb/cro/ma1.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/ma1.htm","text":"1:1 Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada ve\u0107 gospodar Gr\u010dke - provali iz zemlje Kitima i potu\u010de Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega.\n1:2 Povede mnoge ratove, zauze tvr\u0111ave i poubija kraljeve zemlje.\n1:3 Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.\n1:4 Sakupi silnu vojsku, podlo\u017ei svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu pla\u0107aju danak.\n1:5 Kona\u010dno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.\n1:6 Sazva svoje slu\u017ebenike, odli\u010dnike koji su s njim rasli od mladosti, i jo\u0161 za \u017eivota razdijeli im svoje kraljevstvo.\n1:7 Tako, po\u0161to je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.\n1:8 A njegovi \u010dasnici preuze\u0161e vlast, svaki na svome podru\u010dju.\n1:9 Svi se oni poslije njegove smrti okruni\u0161e, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine mno\u017eilo zlo na zemlji.\n1:10 Od njih do\u0111e gre\u0161ni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bija\u0161e talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva gr\u010dkoga.\n1:11 U one dane na\u0111o\u0161e se u Izraelu ljudi opaki koji stado\u0161e uvjeravati mnoge: \"Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, sna\u0111o\u0161e nas mnoga zla.\"\n1:12 I mnogima se to svidjelo.\n1:13 \u0160tovi\u0161e, po\u017euri\u0161e se neki od naroda i odo\u0161e kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim obi\u010dajima.\n1:14 I sagradi\u0161e u Jeruzalemu borili\u0161te, kako to obi\u010davaju pogani,\n1:15 prepravi\u0161e svoje obrezanje i otpado\u0161e od svetog Saveza. Ujarmi\u0161e se s poganima i proda\u0161e se da \u010dine zlo.\n1:16 Kad je Antioh u\u010dvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.\n1:17 Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem.\n1:18 I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzma\u010de i pobje\u017ee. Pado\u0161e mnogi nasmrt ranjeni.\n1:19 I tako oni zagospodari\u0161e egipatskim utvr\u0111enim gradovima i poplijeni\u0161e Egipat.\n1:20 A po\u0161to je potukao Egipat, Antioh se godine sto \u010detrdeset i tre\u0107e vrati i krene protiv Izraela. Uzi\u0111e na Jeruzalem sa silnom vojskom.\n1:21 Drsko prodre u Sveti\u0161te i zaplijeni zlatni kadioni \u017ertvenik, svije\u0107njak sa svim, priborom,\n1:22 stol za prino\u0161enje hljebova, sudove za \u017ertve ljevanice, kale\u017ee, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pro\u010delju Hrama, koje ogoli.\n1:23 Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posu\u0111e i oplja\u010dkao tajne riznice koje je mogao prona\u0107i.\n1:24 Oplijeniv\u0161i sve to, vratio se u svoju zemlju, po\u0161to je izvr\u0161io pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.\n1:25 U Izraelu nasta op\u0107a tuga po svim mjestima.\n1:26 Zastenja\u0161e poglavari i starje\u0161ine, obnemogo\u0161e mladi\u0107i i djevojke - ljepota \u017eenska sva uvenu.\n1:27 Mlado\u017eenje udari\u0161e u tu\u017ealjke; a nevjeste po lo\u017enicama prokuka\u0161e.\n1:28 Sva se zemlja tresla od \u017ealosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.\n1:29 Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji do\u0111e u Jeruzalem s jakom vojskom.\n1:30 Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerova\u0161e. Zatim iznenada navali na grad, potu\u010de ga te\u0161kim udarcima i pogubi mno\u0161tvo Izraelaca.\n1:31 Oplja\u010dka grad, zapali ga vatrom i sru\u0161i mu ku\u0107e i zid unaokolo.\n1:32 \u017dene i djecu u\u010dini\u0161e sebi robljem i porazdijeli\u0161e me\u0111u sobom stoku.\n1:33 Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom.\n1:34 Ondje smjesti\u0161e opaki olo\u0161, ljude protivne Zakonu, koji se tu osili\u0161e.\n1:35 Nagomila\u0161e tu oru\u017eja i hrane i pohrani\u0161e plijen koji poplijeni\u0161e u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.\n1:36 Postade to zasjeda Sveti\u0161tu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.\n1:37 Proli\u0161e krv nevinu naokolo Sveti\u0161ta i oskvrnu\u0161e sveto mjesto.\n1:38 Zbog njih pobjego\u0161e \u017eitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tu\u0111ina porodu svome, i djeca ga njegova napusti\u0161e.\n1:39 Sveti\u0161te njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenu\u0161e u \u017ealovanje, subote u porugu, a slava njegova u ni\u0161tavilo.\n1:40 K'o neko\u0107 slava njegova, namno\u017eila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.\n1:41 I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obi\u010daje.\n1:42 I svi se narodi pokori\u0161e kraljevoj naredbi.\n1:43 I mnogi Izraelci prihvati\u0161e njegovo bogo\u0161tovlje i po\u010de\u0161e \u017ertvovati idolima i ne svetkovati subotu.\n1:44 A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obi\u010dajima tu\u0111inaca koji su u zemlji,\n1:45 pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se vi\u0161e ne svetkuju subote i blagdani;\n1:46 da se one\u010disti Sveti\u0161te i sveti narod;\n1:47 da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se \u017ertvuju svinje i ne\u010diste \u017eivotinje;\n1:48 da se vi\u0161e ne obrezuju djeca, da se one\u010diste svakom ne\u010disto\u0107om i gnusobom\n1:49 i tako zaborave Zakon i izmijene sve obi\u010daje.\n1:50 Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osu\u0111en je na smrt.\n1:51 Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadr\u017eaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose \u017ertve.\n1:52 I pridru\u017ei\u0161e im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika u\u010dini\u0161e u zemlji.\n1:53 Takvi primora\u0161e Izraela da se skriva u svakojakim zbje\u017ei\u0161tima.\n1:54 Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto \u010detrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za \u017ertve paljenice Grozotu pusto\u0161i. I u susjednim judejskim gradovima podigo\u0161e \u017ertvenike.\n1:55 I palili su tamjan na vratima ku\u0107a i po trgovima.\n1:56 A u koga na\u0111o\u0161e knjige Zakona, razdera\u0161e ih i baci\u0161e u vatru.\n1:57 Ako bi otkrili da tko \u010duva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.\n1:58 Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili.\n1:59 Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su \u017ertve na \u017ertveniku podignutu na oltaru za paljenice.\n1:60 Po toj zapovijedi pogubljivali su \u017eene koje su dale obrezati svoju djecu;\n1:61 objesili bi im o vrat dojen\u010dad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvr\u0161ili obrezanje.\n1:62 Uza sve to, mnogi od Izraela ostado\u0161e postojani i pokaza\u0161e se hrabri te nisu jeli od ne\u010distih jela.\n1:63 Radije su i\u0161li u smrt nego da se one\u010diste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.\n1:64 Uistinu, stra\u0161an gnjev bija\u0161e nad Izraelom.\n2:1 U one dane Matatija, sin Ivana \u0160imunova, sve\u0107enik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedi\u0161te u Modinu.\n2:2 A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi,\n2:3 \u0160imuna prozvana Tasi,\n2:4 Judu prozvana Makabej,\n2:5 Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus.\n2:6 Vide\u0107i kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija\n2:7 zavapi: \"Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Sveti\u0161te na\u0161e u ruke tu\u0111inaca?\n2:8 Sveti\u0161te njegovo postade k'o \u010dovjek bez \u010dasti,\n2:9 posu\u0111e, slava njegova, za plijen oplja\u010dkano; neja\u010dad njegova po trgovima poklana, mladi\u0107i njegovi hrana o\u0161trim ma\u010devima!\n2:10 Ima li naroda kojemu ne pripade dio na\u0161ega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena na\u0161ega?!\n2:11 Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom.\n2:12 Gle, Sveti\u0161te na\u0161e - ljepota i slava na\u0161a - opustje, oskvrnu\u0161e ga pogani!\n2:13 \u010cemu nam \u017eivot?\"\n2:14 I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odje\u0107u, navuko\u0161e kostrijet i proplaka\u0161e gorko.\n2:15 Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, do\u0111o\u0161e u Modin da prinude na \u017ertvovanje.\n2:16 Mnogi su od Izraela pri\u0161li k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostado\u0161e postojani.\n2:17 Kraljevi ljudi pri\u0111u Matatiji i stanu ga nagovarati: \"Ti si \u010dovjek ugledan u ovom gradu, \u010dastan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i bra\u0107a.\n2:18 Pri\u0111i dakle prvi i izvr\u0161i zapovijed kraljevu, kao \u0161to to u\u010dini\u0161e drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovni\u0161tvo Jeruzalema, pa \u0107e\u0161 i ti i tvoji sinovi u\u0107i u krug kraljevih prijatelja i bit \u0107ete \u010da\u0161\u0107eni srebrom i zlatom i mnogim darovima.\"\n2:19 Matatija im jakim glasom odgovori: \"Neka se i svi narodi pod kraljevom vla\u0161\u0107u njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogo\u0161tovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama,\n2:20 ja i moji sinovi i sva bra\u0107a moja slijedit \u0107emo Savez otaca svojih.\n2:21 Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi.\n2:22 I zato ne mo\u017eemo poslu\u0161ati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogo\u0161tovlje ni udesno ni ulijevo.\"\n2:23 Tek \u0161to je on to kazao, a \u017didov neki pri\u0111e pred o\u010dima sviju da prema kraljevoj zapovijedi \u017ertvuje na \u017ertveniku u Modinu.\n2:24 Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potr\u010di i zakla ga na \u017ertveniku.\n2:25 U isti \u010das ubi i kraljeva \u010dovjeka koji je silio na \u017ertvovanje i obori \u017ertvenik.\n2:26 Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao neko\u0107 Pinhasova protiv Zimrija, sina \u0160alumova.\n2:27 Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: \"Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.\"\n2:28 I pobjego\u0161e u gore on i njegovi sinovi, ostaviv\u0161i u gradu sve svoje.\n2:29 Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjego\u0161e u pustinju\n2:30 sa svojom djecom i \u017eenama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih.\n2:31 I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bija\u0161e u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekr\u0161ili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovi\u0161ta.\n2:32 Jaka vojska dade se za njima u potjeru i sti\u017ee ih. Svrsta\u0161e se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji.\n2:33 I poru\u010di\u0161e im: \"Dosta je! Izi\u0111ite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite \u017eivot!\"\n2:34 Ali im oni odgovori\u0161e: \"Ne izlazimo i ne\u0107emo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji.\"\n2:35 Napado\u0161e ih bez oklijevanja.\n2:36 A oni im nisu uzvra\u0107ali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovi\u0161tima.\n2:37 \"Umrimo svi,\" govorahu, \"u svojoj nedu\u017enosti. Svjedo\u010de nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno.\"\n2:38 I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginu\u0161e svi oni sa svojom djecom i \u017eenama i stokom - oko tisu\u0107u du\u0161a.\n2:39 Dozna\u0161e za to Matatija i njegove pristalice i proplaka\u0161e gorko:\n2:40 \"Ako u\u010dinimo svi mi tako\", reko\u0161e jedan drugomu, \"kao ova na\u0161a bra\u0107a, i ne po\u0111emo u boj protiv pogana za svoj \u017eivot i za svoje svetinje, ubrzo \u0107e nas istrijebiti sa zemlje.\"\n2:41 I tako toga dana doneso\u0161e odluku: \"Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat \u0107emo protiv njega da svi ne izginemo kao \u0161to izgibo\u0161e bra\u0107a na\u0161a u zbjegovima.\"\n2:42 Pridru\u017eila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu.\n2:43 I svi drugi koji su bje\u017eali od progonstva pridru\u017eivali se njima, i tako im je raslo poja\u010danje.\n2:44 Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srd\u017ebi na bezakonike. Ostali se razbje\u017ea\u0161e - da se spase - po poganskim zemljama.\n2:45 A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati \u017ertvenike.\n2:46 Silom su obrezivali neobrezane dje\u010dake koje bi na\u0161li na podru\u010dju Izraela.\n2:47 Progonili su drske tu\u0111ince. I pothvat im je uspijevao.\n2:48 Za\u0161titili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dado\u0161e da osili sila gre\u0161ni\u010dka.\n2:49 A kada se Matatijini dani primicahu kraju, re\u010de on svojim sinovima: \"U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva.\n2:50 Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i \u017eivot svoj izlo\u017eite za Savez na\u0161ih otaca.\n2:51 Spominjite se djela \u0161to ih oci na\u0161i izvr\u0161i\u0161e u svoje vrijeme. Ste\u0107i \u0107ete tako slavu veliku, bit \u0107e vam besmrtno ime.\n2:52 Nije li se Abraham vjeran pokazao u ku\u0161nji i nije li mu to uzeto u pravednost?\n2:53 A Josip je u svojoj nevolji o\u010duvao zapovijed i postao gospodar Egipta.\n2:54 Pinhas, otac na\u0161, nosio se gorljivo\u0161\u0107u i primio je obe\u0107anje vje\u010dnog sve\u0107eni\u0161tva.\n2:55 Jo\u0161ua je ispunio nalog i postao sucem Izraela.\n2:56 Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade ba\u0161tina u zemlji.\n2:57 Davidu, jer bija\u0161e pobo\u017ean, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u ba\u0161tinu.\n2:58 Ilija, jer bija\u0161e gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo.\n2:59 Hananija, Azarja i Mi\u0161ael vjerom se spasi\u0161e iz plamena.\n2:60 Daniel zbog svoje nedu\u017enosti bi izbavljen iz lavljih ralja.\n2:61 Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzda\u0161e ne pokleko\u0161e nikada.\n2:62 Ne stra\u0161ite se prijetnja gre\u0161nikovih, jer slava bezbo\u017enikova za gnoji\u0161te je i za hranu crvima.\n2:63 Danas se visoko di\u017ee, sutra ga ve\u0107 na\u0107i ne mo\u017ee\u0161: u prah svoj se vratio, propale mu osnove.\n2:64 Junaci mi, djeco, budite; Zakona se \u010dvrsto dr\u017eite da se u njem proslavite.\n2:65 Evo vam \u0160imuna, brata va\u0161ega: znam ga, \u010dovjek je razuman; slu\u0161ajte ga uvijek, on \u0107e vam biti otac!\n2:66 Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit \u0107e vam vojskovo\u0111a i zapovijedat \u0107e u ratu protiv pogana.\n2:67 Skupite oko sebe sve koji vr\u0161e Zakon i osvetite svoj narod.\n2:68 Milo za drago vratite poganima i dr\u017eite se propisa Zakona.\"\n2:69 Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridru\u017een svojim ocima.\n2:70 Umro je u godini sto \u010detrdeset i \u0161estoj; sahrani\u0161e ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. \u0118(166.-160. prije Krista)\n3:1 Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.\n3:2 Poduprije\u0161e ga sva njegova bra\u0107a i sve pristalice njegova oca i odu\u0161evljeno povedo\u0161e rat Izraelov.\n3:3 On pro\u0161iri nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oru\u017eje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, o\u0161trim ma\u010dem tabor \u0161tite\u0107i.\n3:4 Premac lavu svojim djelima, postade k'o lavi\u0107 \u0161to za plijenom ri\u010de.\n3:5 Gonio je otpadnike, trag im nju\u0161e\u0107i; palio je tla\u010ditelje svoga naroda.\n3:6 Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posre\u0107ilo.\n3:7 Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat \u0107e se uspomena njegova.\n3:8 Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbo\u017enike, od Izraela srd\u017ebu da odvrati.\n3:9 Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspr\u0161ene.\n3:10 Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavoj\u0161ti na Izraela.\n3:11 Saznao za to Juda, pa ga presrete, potu\u010de ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogibo\u0161e, a ostali pobjego\u0161e.\n3:12 Oplijeni\u0161e ih, a Juda sebi prisvoji ma\u010d Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog \u017eivota.\n3:13 Kad je Seron, sirski vojvoda, \u010duo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki \u010das krenu u rat,\n3:14 re\u010de: \"Ste\u0107i \u0107u ime i proslavit \u0107u se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rije\u010d.\"\n3:15 I krenu i uza\u0111e s njim sna\u017ena vojska bezbo\u017enika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim.\n3:16 Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprije\u010di mu se Juda sa \u0161akom ljudi.\n3:17 Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, reko\u0161e Judi: \"Kako \u0107e se oduprijeti nas \u0161a\u010dica tome silnom mno\u0161tvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane.\"\n3:18 A Juda im odgovori: \"Lako se mo\u017ee dogoditi da i \u0161a\u010dica ljudi uklije\u0161ti mno\u0161tvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa \u0161a\u010dicom.\n3:19 Pobjeda u ratu ne zavisi od ja\u010dine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost.\n3:20 Ovi izlaze na nas u premo\u0107i drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i na\u0161e \u017eene i djecu na\u0161u i da nas oplijene,\n3:21 a mi vojujemo za goli \u017eivot i za svoje svete uredbe.\n3:22 Zato \u0107e ih Gospod pred na\u0161im o\u010dima satrti, i ni\u0161ta se ne bojte.\"\n3:23 Tako re\u010de i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku.\n3:24 Na\u017ee za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjego\u0161e u Filisteju.\n3:25 I zavlada strah pred Judom i bra\u0107om njegovom i obuze prepast sve okolne narode.\n3:26 Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.\n3:27 Kad je sve to \u010duo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna.\n3:28 Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku.\n3:29 Uto opazi da presu\u0161uje blago u njegovim riznicama i da su mu dr\u017eavni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmu\u010dio zemlju zatiru\u0107i zakone koji postojahu odiskona.\n3:30 Poboja se dakle da ne\u0107e, kako je ve\u0107 bivalo, imati odakle podmiriti tro\u0161kove i smo\u0107i darove \u0161to ih je prije dijelio poda\u0161nom rukom, prema\u0161uju\u0107i u tom svoje prethodnike.\n3:31 U toj je tjeskobi odlu\u010di po\u0107i na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca.\n3:32 Ostavi Liziju, \u010dovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi dr\u017eavne poslove od Eufrata pa do egipatske granice.\n3:33 I povjeri mu skrbni\u0161tvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati.\n3:34 Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu \u0161to je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:\n3:35 da se po\u0161alje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbri\u0161e i spomen na to mjesto,\n3:36 a onda da se na svem onom podru\u010dju nasele tu\u0111inci i njima da se razdijeli njihova zemlja.\n3:37 Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto \u010detrdeset i sedme. Prije\u0111e preko Eufrata i po\u010de se probijati kroz gornje krajeve.\n3:38 Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, mu\u017eeve juna\u010dne, prijatelje kraljeve.\n3:39 S njima posla \u010detrdeset tisu\u0107a pje\u0161aka i sedam tisu\u0107a konjanika da navale na Judeju i da je opusto\u0161e po zapovijedi kraljevoj.\n3:40 I pokrenu se sva ta vojska, sti\u017ee do Emausa i utabori se ondje u nizini.\n3:41 Kad se o tome pro\u010dulo me\u0111u trgovcima u onomu kraju, uze\u0161e oni mnogo srebra i zlata i okova te do\u0111o\u0161e u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojeva\u010dima se pridru\u017eila vojska iz Sirije i drugih zemalja.\n3:42 Juda pak i njegova bra\u0107a vidje\u0161e da se mno\u017ee zla i da su se vojske utaborile na njihovu podru\u010dju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uni\u0161ti.\n3:43 Reko\u0161e tada jedni drugima: \"Podignimo narod svoj od propasti i po\u0111imo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!\"\n3:44 I sazva\u0161e sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosr\u0111e.\n3:45 Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bija\u0161e nikog od sve djece njegove da u\u0111e ili da izi\u0111e. Po Sveti\u0161tu se gazilo, u Tvr\u0111avi se nastani\u0161e stranci, poganima posta svrati\u0161te. Jakovu je radost i\u0161\u010dezla, umuknula mu frula i citara.\n3:46 Izraelci se sastado\u0161e u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je neko\u0107 Izrael u Masfi imao molitveno mjesto.\n3:47 Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine.\n3:48 Razvili su knjigu Zakona da potra\u017ee u njoj ono \u0161to ina\u010de pogani tra\u017ee od svojih idola.\n3:49 Izneso\u0161e sve\u0107eni\u010dku odje\u0107u i prvine i desetine i pozva\u0161e nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.\n3:50 I zavapi\u0161e tada jakim glasom k Nebu: \"\u0160to da sada u\u010dinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo?\n3:51 Sveti\u0161te se tvoje gazi i skvrni, sve\u0107enstvo je tvoje tu\u017eno, poni\u017eeno.\n3:52 Pogani se, evo, udru\u017ei\u0161e protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znade\u0161 \u0161to nam spremaju.\n3:53 Kako \u0107emo im odoljeti ako nam ti ne prite\u010de\u0161 u pomo\u0107?\"\n3:54 I zatrubi\u0161e nato u trublje i povika\u0161e iz sveg glasa.\n3:55 Juda tada postavi narodu starje\u0161ine: tisu\u0107nike, stotnike, pedesetnike i desetnike.\n3:56 Onima pak koji su ba\u0161 gradili ku\u0107u, ili su se tek o\u017eenili, ili su sadili vinograd, ili bijahu stra\u0161ljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati ku\u0107i.\n3:57 I vojska krenu i utabori se ju\u017eno od Emausa.\n3:58 Juda izda zapovijed: \"Opa\u0161ite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udru\u017ei\u0161e da istrijebe nas i na\u0161e svetinje.\n3:59 Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja.\n3:60 Bit \u0107e onako kako Nebo ho\u0107e.\"\n4:1 Gorgija povede sa sobom pet tisu\u0107a pje\u0161aka i tisu\u0107u poizbor konjanika; ta je vojska krenula no\u0107u\n4:2 da izvr\u0161i prepad na \u017eidovski tabor i da ga iznenadi: vodi\u010di joj bijahu stanovnici Tvr\u0111e.\n4:3 Kad je to do\u010duo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari\n4:4 dok su joj pripadnici jo\u0161 izvan tabora.\n4:5 Gorgija je pak do\u0161ao no\u0107u u Judin tabor i nije na\u0161ao nikoga, pa je zato stao \u017didove tra\u017eiti po gorama, jer, kako je rekao, \"oni bje\u017ee pred nama\".\n4:6 U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisu\u0107e ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oru\u017eja ni ma\u010deva.\n4:7 Vidjeli su poganski tabor, jak i utvr\u0111en: opkoljavali ga konjanici, ljudi vi\u010dni boju.\n4:8 Juda re\u010de svojim ljudima: \"Ne bojte se toga mno\u0161tva i ne pla\u0161ite se njihovih napadaja.\n4:9 Sjetite se da su se na\u0161i oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.\n4:10 Zavapimo sada k Nebu: ono \u0107e nam se mo\u017eda smilovati, sjetit \u0107e se svog Saveza s na\u0161im ocima, pa \u0107e danas pred nama tu vojsku satrti.\n4:11 Tada \u0107e svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela.\"\n4:12 Stranci podigo\u0161e o\u010di: opaziv\u0161i kako im \u017didovi dolaze s protivne strane,\n4:13 izi\u0111o\u0161e iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubi\u0161e u trube i zametnu\u0161e boj.\n4:14 Razbijeni, pogani nagnu\u0161e u bijeg prema ravnici.\n4:15 Ali svi na zalaznici pado\u0161e od ma\u010da. Ostale pogna\u0161e sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisu\u0107e ljudi.\n4:16 Kad se Juda vratio s potjere kojoj bija\u0161e na \u010delu,\n4:17 re\u010de narodu: \"Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti jo\u0161 jedan rat.\n4:18 Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite na\u0161im neprijateljima, borite se protiv njih; potom \u0107ete bez brige pokupiti plijen.\"\n4:19 Juda je jo\u0161 bio u rije\u010di kadli jedan odred proviri s gorskog visa.\n4:20 Vidje\u0161e da su njihovi raspr\u0161eni i da je tabor izgorio: o tome je jo\u0161 svjedo\u010dio dim koji se vidio.\n4:21 Od toga se prizora prestravi\u0161e. A kad su jo\u0161 na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,\n4:22 svi pobjego\u0161e u filistejsku zemlju.\n4:23 Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.\n4:24 Na povratku su \u017didovi hvalili i blagoslivljali Nebo govore\u0107i: \"Ono je dobro i njegova je ljubav vje\u010dna!\"\n4:25 Bija\u0161e to dan velike izraelske pobjede.\n4:26 Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli do\u0111o\u0161e k Liziji i javi\u0161e mu sve \u0161to se dogodilo.\n4:27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.\n4:28 Zato je idu\u0107e godine Lizija sabrao \u0161ezdeset tisu\u0107a poizbor pje\u0161aka i pet tisu\u0107a konjanika da svlada \u017didove.\n4:29 Do\u0161li su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda izi\u0111e protiv njih sa deset tisu\u0107a ljudi.\n4:30 Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: \"Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juri\u0161 diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke \u0160aulova sina Jonate i njegova \u0161titono\u0161e.\n4:31 Predaj i ovu vojsku u \u0161ake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pje\u0161aci i konjanici.\n4:32 Posij strah u njihovim redovima, uni\u0161ti uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.\n4:33 Obori ih ma\u010dem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!\"\n4:34 I po\u010de\u0161e bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisu\u0107a ljudi.\n4:35 Vide\u0107i kako mu se osula vojska i kako su neustra\u0161ivi Judini junaci, koji su bili spremni juna\u010dki \u017eivjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unova\u010di najamnike da iznova, s poja\u010danom vojskom, provali u Judeju.\n4:36 Juda pak i njegova bra\u0107a reko\u0161e: \"Eto, na\u0161i su neprijatelji satrti, hajde da o\u010distimo Sveti\u0161te i posvetimo ga.\"\n4:37 Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.\n4:38 Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo \u0161ikarje kao u \u0161umi ili u gorama, a \u0107elije poru\u0161ene.\n4:39 Razdrli su na sebi odje\u0107u, zakukali i glavu posuli pepelom.\n4:40 Potom pado\u0161e ni\u010dice pa na znak truba zavapi\u0161e k Nebu.\n4:41 Juda nalo\u017ei ljudima da tuku one koji su bili u Tvr\u0111i sve dok on Sveti\u0161te ne o\u010disti.\n4:42 Zatim je izabrao sve\u0107enike neokaljane, vjerne Zakonu.\n4:43 O\u010disti\u0161e oni Sveti\u0161te, a oskvrnjeno kamenje ukloni\u0161e na ne\u010disto mjesto.\n4:44 Potom se vije\u0107alo \u0161to da se u\u010dini od \u017ertvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.\n4:45 Do\u0111o\u0161e na dobru misao da ga uklone, boje\u0107i se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I obori\u0161e \u017ertvenik.\n4:46 Kamenje stavi\u0161e na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne do\u0111e prorok koji \u0107e o njem odlu\u010diti.\n4:47 Nato, prema Zakonu, uze\u0161e neklesano kamenje i podigo\u0161e nov \u017ertvenik, po uzoru na prija\u0161nji.\n4:48 Popravili su Sveti\u0161te i unutra\u0161njost Doma i posvetili predvorje.\n4:49 Po\u0161to su na\u010dinili novo sveto posu\u0111e, unijeli su u Hram svije\u0107njak, kadioni \u017ertvenik i stol.\n4:50 Kadili su tamjan na \u017ertveniku i zapalili svjetiljke na svije\u0107njaku koje su rasvijetlile unutra\u0161njost Hrama.\n4:51 Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovr\u0161i\u0161e djelo koje su poduzeli.\n4:52 Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto \u010detrdeset i osme ustado\u0161e u rano jutro\n4:53 i prineso\u0161e po Zakonu \u017ertvu na novom \u017ertveniku za paljenice koji bijahu podigli.\n4:54 Obnovili su posvetu \u017ertvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.\n4:55 Sav je narod pao ni\u010dice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.\n4:56 Osam su dana slavili posvetu \u017ertvenika i radosno prinosili paljenice i \u017ertve pri\u010desnice i zahvalnice.\n4:57 Uresili su pro\u010delje Hrama zlatnim vijencima i \u0161titovima, obnovili ulaz i \u0107elije i postavili im vrata.\n4:58 Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.\n4:59 Juda je sa svojom bra\u0107om i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, po\u010dev\u0161i od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete \u017ertvenika.\n4:60 U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, boje\u0107i se da pogani ne do\u0111u ta mjesta oskvrnuti kao i prije.\n4:61 Juda je ondje smjestio posadu da \u010duva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvr\u0111u protiv Idumeje.\n5:1 Kad su okolni narodi \u010duli da je \u017ertvenik ponovo sagra\u0111en a Sveti\u0161te uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjevi\u0161e\n5:2 i naumi\u0161e istrijebiti Jakovljevo pokoljenje \u0161to je \u017eivjelo me\u0111u njima; po\u010deli su ubijati i progoniti taj narod.\n5:3 Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. \u017destoko ih je porazio, ponizio i do\u010depao se plijena.\n5:4 Sjetio se i zlo\u0107e Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke.\n5:5 Po\u0161to ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sa\u017egao njihove kule i sve one koji su bili u njima.\n5:6 Zatim krenu na Amonce, u kojih je nai\u0161ao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem.\n5:7 Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu.\n5:8 Zauze Jazer sa selima njegova podru\u010dja, a zatim se vrati u Judeju.\n5:9 Pogani u Galaadu udru\u017ei\u0161e se protiv Izraelaca koji su \u017eivjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjego\u0161e u tvr\u0111avu Datemu.\n5:10 Poslali su Judi i njegovoj bra\u0107i pisma ovako sastavljena: \"Pogani koji nas okru\u017euju udru\u017eili se protiv nas da nas uni\u0161te.\n5:11 Spremaju se da osvoje tvr\u0111avu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom.\n5:12 Do\u0111i sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je na\u0161ih ve\u0107 palo.\n5:13 Pogubili su svu na\u0161u bra\u0107u naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo \u017eene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisu\u0107u ljudi.\"\n5:14 Dok se to pismo jo\u0161 \u010ditalo, do\u0111o\u0161e drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odje\u0107e, donose\u0107i iste vijesti:\n5:15 \"Udru\u017eili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe.\"\n5:16 A kad su Juda i narod to \u010duli, sazva\u0161e veliku skup\u0161tinu da vije\u0107aju \u0161to da u\u010dine za svoju bra\u0107u izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja.\n5:17 Juda tada re\u010de bratu \u0160imunu: \"Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju bra\u0107u u Galileji! A ja i brat Jonatan po\u0107i \u0107emo u Galaaditidu.\"\n5:18 Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom.\n5:19 I zapovjedi im: \"Upravljajte ovim narodom, ali se ne upu\u0161tajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo.\"\n5:20 \u0160imunu su dali tri tisu\u0107e ljudi za Galileju, a Judi osam tisu\u0107a ljudi za Galaaditidu.\n5:21 Po\u0161to je oti\u0161ao u Galileju, \u0160imun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide.\n5:22 Ostavili su na boji\u0161tu oko tri tisu\u0107e ljudi, od kojih je pokupio plijen.\n5:23 Poveo je sa sobom \u017didove iz Galileje i Arbate sa \u017eenama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom rado\u0161\u0107u.\n5:24 A Juda Makabej i brat mu Jonatan prije\u0111o\u0161e preko Jordana i tri su dana i\u0161li pustinjom.\n5:25 Sreto\u0161e Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve \u0161to se dogodilo njihovoj bra\u0107i u Galaaditidi:\n5:26 kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvr\u0111eni veliki gradovi;\n5:27 kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odlu\u010dio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima.\n5:28 Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga po\u0161to pobi sve mu\u0161ko o\u0161tricom ma\u010da i pokupi plijen.\n5:29 Odande je krenuo dalje no\u0107u i pribli\u017eio se tvr\u0111avi.\n5:30 Kad je svanula zora a oni podigli o\u010di, ugleda\u0161e bezbrojno mno\u0161tvo kako namje\u0161ta ljestve i sprave da zauzmu tvr\u0111avu; ve\u0107 su napadali.\n5:31 Vide\u0107i da je napadaj po\u010deo i da se urnebesna vika, pomije\u0161ana sa zvukom truba, di\u017ee iz grada prema nebu,\n5:32 Juda re\u010de ljudima svoje vojske: \"Borite se danas za svoju bra\u0107u!\"\n5:33 Svrsta ih u tri skupine i tako krenu\u0161e na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknu\u0161e i zazivi se podigo\u0161e.\n5:34 Timotejeva vojska, razabrav\u0161i da je to Makabej, pobje\u017ee pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na boji\u0161tu oko osam tisu\u0107a.\n5:35 Po\u0161to je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve mu\u0161ko, oplijeni je i spali.\n5:36 Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide.\n5:37 Poslije tih doga\u0111aja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka.\n5:38 Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javi\u0161e: \"Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okru\u017euju i stvorili su golemu vojsku;\n5:39 najmili su i Arape kao pomo\u0107ne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu.\" Juda krenu da ih presretne.\n5:40 Timotej re\u010de zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove \u010dete pribli\u017eili vodi: \"Ako prvi prije\u0111e i udari na nas, ne\u0107emo mu mo\u0107i odoljeti jer \u0107e imati prednost;\n5:41 a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prije\u0107i \u0107emo mi, udariti i nadvladati ga.\"\n5:42 Kad se pribli\u017eio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i nalo\u017ei im: \"Ne dopustite nikomu da razapinje \u0161atora, nego neka idu svi u boj.\"\n5:43 On prije\u0111e prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobaca\u0161e oru\u017eje i pobjego\u0161e da se sklone u karnainski hram.\n5:44 \u017didovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti.\n5:45 Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najve\u0107eg, njihove \u017eene i djecu i imanje, i to se golemo mno\u0161tvo uputilo prema judejskoj zemlji.\n5:46 Stigli su u Efron, va\u017ean i vrlo jak grad \u0161to se nalazio na putu. Kako ga nije bilo mogu\u0107e zaobi\u0107i ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj.\n5:47 Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem.\n5:48 Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rije\u010dima: \"Pustite nas da pro\u0111emo preko va\u0161e zemlje, da do\u0111emo u svoju; nitko vam ne\u0107e u\u010diniti nikakve \u0161tete, samo \u0107emo pro\u0107i.\" Ali im nisu htjeli otvoriti.\n5:49 Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu.\n5:50 Junaci vojske zauze\u0161e polo\u017eaje. Juda je cio dan i cijelu no\u0107 napadao, i grad mu pade u ruke.\n5:51 Posjekao je sve mu\u0161ko o\u0161tricom ma\u010da, poru\u0161io grad do temelja, oplijenio ga i pro\u0161ao tim mjestom po tjelesima pobijenih.\n5:52 \u017didovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Bet\u0161anu.\n5:53 Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju.\n5:54 Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato \u0161to su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.\n5:55 Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a \u0160imun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom,\n5:56 Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, \u010duli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te reko\u0161e:\n5:57 \"Proslavimo se i mi, po\u0111imo protiv pogana \u0161to su oko nas!\"\n5:58 I tako dado\u0161e naloge \u010detama kojima su zapovijedali i krenu\u0161e na Jamniju.\n5:59 Gorgija izi\u0111e iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije.\n5:60 Josip i Azarja bi\u0161e natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih me\u0111a. Palo je u taj dan me\u0111u izraelskim narodom oko dvije tisu\u0107e ljudi.\n5:61 Bio je to velik poraz za narod: nisu slu\u0161ali Judu i njegovu bra\u0107u, nego mi\u0161ljahu da \u0107e se istaknuti hrabro\u0161\u0107u.\n5:62 Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu.\n5:63 Plemeniti Juda i njegova bra\u0107a u\u017eivali su veliku \u010dast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god \u010duli za njihova imena.\n5:64 Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im.\n5:65 Juda je sa svojom bra\u0107om oti\u0161ao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, sru\u0161io tvr\u0111ave, a kule naokolo sve popalio.\n5:66 Digav\u0161i tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i pro\u0111e Marisu.\n5:67 Toga su dana u boju pali sve\u0107enici koji su se htjeli ista\u0107i hrabro\u0161\u0107u pa se nepromi\u0161ljeno upustili u boj.\n5:68 Juda se uputio u Azot u filistejskom podru\u010dju i ondje je razru\u0161io \u017ertvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, oplja\u010dkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.\n6:1 U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Do\u010duo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata,\n6:2 da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oru\u017eje \u0161to ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima.\n6:3 Zato je krenuo da poku\u0161a zauzeti grad i oplja\u010dkati ga, ali nije uspio jer su gra\u0111ani doznali za njegovu nakanu.\n6:4 Oni mu se oprije\u0161e s oru\u017ejem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako oja\u0111en, probijati natrag u Babilon.\n6:5 Jo\u0161 dok je bio u Perziji, do\u0111o\u0161e i javi\u0161e mu kako su pora\u017eene \u010dete \u0161to su upale u judejsku zemlju.\n6:6 I Lizija je navro sa sna\u017enom vojskom, ali je pred \u017didovima morao pobje\u0107i, jer su oni pobije\u0111enim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali jo\u0161 ja\u010di.\n6:7 Sru\u0161ili su i sramotni kip \u0161to ga bija\u0161e podigao na \u017ertveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okru\u017eili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.\n6:8 Kad je kralj \u010duo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada \u0161to mu se nije \u017eelja ispunila.\n6:9 Ostade tako vi\u0161e dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bija\u0161e umrijeti,\n6:10 dozva sve svoje prijatelje i re\u010de im: \"Nestalo je sna s mojih o\u010diju i srce mi je klonulo od jada.\n6:11 Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesre\u0107e zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje mo\u0107i bio po\u0161tovan i ljubljen.\n6:12 Sad mi dolaze na pamet zla koja sam po\u010dinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posu\u0111e \u0161to se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe.\n6:13 Sad znam da me zbog toga sna\u0161lo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tu\u0111oj zemlji!'\"\n6:14 Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom.\n6:15 I dade mu svoju krunu, pla\u0161t i pe\u010datni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u vo\u0111enje kraljevstva.\n6:16 Tu kralj Antioh umrije godine sto \u010detrdeset i devete.\n6:17 Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator.\n6:18 Ali oni koji su bili u Tvr\u0111i uznemiravahu Izraelce oko Sveti\u0161ta, neprestano smi\u0161ljaju\u0107i kako da im naude i tako pomognu poganima.\n6:19 Juda odlu\u010di da ih uni\u0161ti. Zato sazva sav narod na opsadu.\n6:20 Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Na\u010dinili su streli\u0161ta i bojne naprave.\n6:21 Ali su neki od opkoljenih probili obru\u010d, a njima se pridru\u017eili i neki od bezbo\u017enih Izraelaca.\n6:22 Oti\u0161li su kralju i rekli mu: \"Dokle \u0107e\u0161 oklijevati da nam izvr\u0161i\u0161 pravdu i osveti\u0161 na\u0161u bra\u0107u?\n6:23 Dobre volje pristali smo da slu\u017eimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i dr\u017eimo se njegovih odredaba.\n6:24 Zato sinovi na\u0161eg naroda opsjedaju Tvr\u0111u i zamrzi\u0161e na nas. I poubijali su sve koji su im dopali \u0161aka i razgrabili su nam ba\u0161tinu.\n6:25 I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve.\n6:26 Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvr\u0111u: ho\u0107e da je zauzmu, a utvrdili su Sveti\u0161te i Betsur.\n6:27 Ako im se ne isprije\u010di\u0161, u\u010dinit \u0107e jo\u0161 i vi\u0161e, a ti ih vi\u0161e ne\u0107e\u0161 zaustaviti.\"\n6:28 Na te se rije\u010di kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starje\u0161ine svojih pje\u0161aka i zapovjednike konjanika.\n6:29 Do\u0161le su mu i najamni\u010dke \u010dete drugih kraljevina i od morskih otoka.\n6:30 Broj se njegovih snaga podigao na sto tisu\u0107a pje\u0161aka i dvadeset tisu\u0107a konjanika i trideset i dva slona uvje\u017ebana za rat.\n6:31 Do\u0161li su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i \u010dak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili.\n6:32 Tada se Juda, prekinuv\u0161i opsadu Tvr\u0111e, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru.\n6:33 Kralj ustade u ranu zoru i po\u017euri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su \u010dete zauzele borbene polo\u017eaje, a trube zatrubile.\n6:34 Slonovima su davali gro\u017e\u0111ani i dudov sok da ih potaknu za boj.\n6:35 \u017divotinje su razmjestili me\u0111u bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisu\u0107u pje\u0161aka opremljenih lan\u010danim oklopima i bron\u010danim \u0161ljemovima, a k tomu su svakoj \u017eivotinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika.\n6:36 Ti su upravljali svim pokretima \u017eivotinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali.\n6:37 Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila \u010detiri sna\u017ena ratnika.\n6:38 Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove.\n6:39 Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene \u0161titove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja.\n6:40 Jedan se dio kraljevskih \u010deta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenu\u0161e u \u010dvrstom i ure\u0111enom rasporedu.\n6:41 Uzdrhta\u0161e svi koji su \u010duli graju toga mno\u0161tva, bahat njegovih stopala i zveket oru\u017eja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka.\n6:42 Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade \u0161est stotina ljudi.\n6:43 Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu \u017eivotinju opremljenu kraljevskom ormom, vi\u0161u od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj\n6:44 i \u017ertvova se da izbavi svoj narod i ste\u010de vje\u010dno ime.\n6:45 Hrabro potr\u010da prema \u017eivotinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili.\n6:46 Uvu\u010de se pod slona, probode ga ma\u010dem i ubi. \u017divotinja se strovali na Eleazara i zgnje\u010di ga. Tako on pogibe ondje.\n6:47 \u017didovi su, vide\u0107i silnu kraljevsku snagu i \u017eestoku vojsku, pred njom uzmakli.\n6:48 Kraljevska vojska krenu protiv \u017didova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion,\n6:49 a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izi\u0161li iz grada jer vi\u0161e nisu mogli izdr\u017eati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja po\u010divala.\n6:50 Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu.\n6:51 Prili\u010dno je dugo opsjedao Sveti\u0161te. Slu\u017eio se protiv njega streli\u0161tima, bojnim napravama, baca\u010dima plamena, kamenja i strelica, a tako i pra\u0107arama.\n6:52 I opsjednuti uzimahu naprave protiv napada\u010da. Borba potraja dugo.\n6:53 Ali u skladi\u0161tima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potro\u0161ili i posljednje zalihe.\n6:54 Tako su u Sveti\u0161tu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspr\u0161ili svaki na svoju stranu.\n6:55 Filip, koga je kralj Antioh jo\u0161 za svoga \u017eivota odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje,\n6:56 vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje dr\u017eavnim poslovima.\n6:57 Na tu vijest Lizija je samo gledao da \u0161to prije ode. Rekao je kralju, vojskovo\u0111ama i ljudima: \"Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvr\u0111eno. Osim toga, \u010dekaju nas poslovi kraljevstva.\n6:58 Pru\u017eimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom.\n6:59 Dopustimo im da \u017eive po svojim obi\u010dajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo po\u010dinili.\"\n6:60 Taj je prijedlog kralju i starje\u0161inama bio po volji. Po poslanicima ponudio je \u017didovima mir, a oni ga prihvati\u0161e.\n6:61 Kralj i starje\u0161ine potkrijepi\u0161e sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izi\u0161li iz Tvr\u0111e.\n6:62 Potom kralj uzi\u0111e na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvr\u0111eno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poru\u0161i.\n6:63 Nato hitno podi\u017ee tabor i vrati se u Antiohiju. Tu na\u0111e Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.\n7:1 Godine sto pedeset i prve ute\u010de iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.\n7:2 Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.\n7:3 Kad je on to doznao, re\u010de: \"Ne pokazujte mi njihovih lica!\"\n7:4 Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva.\n7:5 Potom su k njemu do\u0161li svi bezakonici i bezbo\u017enici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sve\u0107enikom.\n7:6 Oni su pred kraljem optu\u017eivali narod govore\u0107i: \"Juda je sa svojom bra\u0107om pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.\n7:7 Zato po\u0161alji \u010dovjeka u koga ima\u0161 povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opusto\u0161io nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomaga\u010de!\"\n7:8 Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorje\u010dja, \u010dovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.\n7:9 Njega posla s bezbo\u017enikom Alkimom, komu je potvrdio sve\u0107eni\u0161tvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.\n7:10 Oni su oti\u0161li i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj bra\u0107i s miroljubivim rije\u010dima, punim himbe.\n7:11 Ali oni nisu vjerovali njihovim rije\u010dima, jer vidje\u0161e kako su do\u0161li s velikom vojskom.\n7:12 A oko Alkima i Bakida okupilo se vije\u0107e zakonoznanaca da prona\u0111e pravedno rje\u0161enje.\n7:13 Me\u0111u Izraelcima prvi su Hasidejci zatra\u017eili da se s njima sklopi mir.\n7:14 Govorahu oni: \"S vojskom je do\u0161ao sve\u0107enik od Aronova plemena. Ne\u0107e nam u\u010diniti ni\u0161ta na\u017eao.\"\n7:15 Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: \"Ne\u0107emo vam u\u010diniti ni\u0161ta na\u017eao, ni vama ni va\u0161im prijateljima.\"\n7:16 Oni mu povjerova\u0161e. A on zapovjedi te izme\u0111u njih uhvati\u0161e \u0161ezdeset ljudi i pogubi\u0161e ih onaj isti dan, prema rije\u010dima Pisma:\n7:17 \"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bija\u0161e nikoga da ih ukopa.\"\n7:18 Tada strah i trepet obuze sav narod. Reko\u0161e: \"Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su polo\u017eili.\"\n7:19 Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, usko\u010dili k njemu. Bacio ih je u velik bunar.\n7:20 Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu poma\u017ee. Bakid se vrati kralju.\n7:21 Alkim se stao boriti za velikosve\u0107eni\u010dku \u010dast.\n7:22 Oko njega sabra\u0161e se svi koji su smu\u0107ivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i po\u010dinili mnogo zla u Izraelu.\n7:23 Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadma\u0161uju i sama poganska zlodjela,\n7:24 stade obilaziti svim judejskim krajevima osve\u0107uju\u0107i se istaknutim prebjezima i brane\u0107i im prolaz zemljom.\n7:25 Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim prista\u0161ama osilio i kad je razabrao da im se ne\u0107e mo\u0107i oprijeti, vratio se kralju te ih optu\u017eio jo\u0161 gore.\n7:26 Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovo\u0111a, koji bija\u0161e neprijatelj Izraelu; nalo\u017ei mu kralj da istrijebi taj narod.\n7:27 Do\u0161av\u0161i u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poru\u010di Judi i njegovoj bra\u0107i ove himbeno miroljubive rije\u010di:\n7:28 \"Neka izme\u0111u mene i vas ne bude rata. Posjetit \u0107u vas miroljubivo, sa slabom pratnjom.\"\n7:29 Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.\n7:30 Razabrav\u0161i da je k njemu do\u0161ao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga vi\u0161e ne htjede vidjeti.\n7:31 Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama.\n7:32 Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjego\u0161e u Davidov grad.\n7:33 Poslije tih doga\u0111aja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izi\u0161li su neki sve\u0107enici i narodni starje\u0161ine da ga mirno pozdrave i poka\u017eu mu paljenicu koja se prinosi za kralja.\n7:34 Ali im se on naruga, ismija ih, one\u010disti i obasu pogrdama.\n7:35 U napadu gnjeva progovorio je ovako: \"Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit \u0107u tu gra\u0111evinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo.\" Potom je izi\u0161ao sav razjaren.\n7:36 Sve\u0107enici su u\u0161li, stali pred \u017ertvenik i Sveti\u0161te i progovorili suznih o\u010diju:\n7:37 \"Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude ku\u0107a molitve i pro\u0161nje.\n7:38 Osveti se tom \u010dovjeku i njegovoj vojsci da padnu od ma\u010da! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!\"\n7:39 Nikanor je oti\u0161ao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridru\u017eila sirska vojska.\n7:40 Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisu\u0107e ljudi. On se ovako pomolio:\n7:41 \"Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izi\u0161ao je tvoj an\u0111eo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisu\u0107a.\n7:42 Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbo\u017eni\u010dki govorio protiv tvog Sveti\u0161ta i sudi mu po njegovoj zlo\u0107i!\"\n7:43 Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bija\u0161e razbijena, a i on pade u bici.\n7:44 Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oru\u017eje i razbje\u017eali se.\n7:45 \u017didovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trube\u0107i za njima bojnim trubama.\n7:46 Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od ma\u010da, nijedan nije izbjegao.\n7:47 Uze\u0161e plijen od njih. Zatim odsjeko\u0161e Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.\n7:48 Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.\n7:49 Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara.\n7:50 Tako se judejska zemlja malo smirila.\n8:1 Tada je Juda do\u010duo za Rimljane: kako su mo\u0107ni i blagonakloni prema svojim privr\u017eenicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obra\u0107aju i kako su veoma jaki.\n8:2 Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i juna\u0161tvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak,\n8:3 o svemu \u0161to su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata,\n8:4 kako su razborito\u0161\u0107u i ustrajno\u0161\u0107u zavladali svim onim podru\u010djem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godi\u0161nji danak.\n8:5 Napokon su oru\u017ejem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih.\n8:6 Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih po\u0161ao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pje\u0161acima.\n8:7 Uhvatili su ga \u017eiva, odredili da on i njegovi nasljednici pla\u0107aju te\u017eak danak, da dadu taoce i prepuste im\n8:8 zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljep\u0161ih pokrajina, koje onda dado\u0161e kralju Eumenu.\n8:9 Kad su pak neki iz Gr\u010dke naumili do\u0107i da ih istrijebe,\n8:10 Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovo\u0111u. Udarili su na njih te je palo mnogo \u017ertava. Odveli su u ropstvo njihove \u017eene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvr\u0111ave i podjarmili ih sve do danas.\n8:11 A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podlo\u017eili.\n8:12 Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podlo\u017eili su kako obli\u017enje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji \u010duju za njihovo ime.\n8:13 Komu \u017eele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne \u017eele. Vrlo su oja\u010dali.\n8:14 Unato\u010d svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio.\n8:15 Osnovali su vije\u0107e u kojem svaki dan vije\u0107a trista i dvadeset \u010dlanova, savjetuju\u0107i se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja.\n8:16 Svake godine povjeravaju jednome \u010dovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog \u010dovjeka slu\u0161aju: me\u0111u njima nema ni zavisti ni ljubomore.\n8:17 Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove ku\u0107e, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez\n8:18 da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da gr\u010dko kraljevstvo porobljuje Izraela.\n8:19 Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, u\u0161li u senat i ovako progovorili:\n8:20 \"Juda zvan Makabej i njegova bra\u0107a sa \u017eidovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje.\"\n8:21 Taj se zahtjev senatorima svidio.\n8:22 Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bron\u010dane plo\u010de i poslali \u017didovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:\n8:23 \"Neka sre\u0107a prati Rimljane i \u017eidovski narod na moru i na kopnu zavazda! A ma\u010d i neprijatelj bio od njih daleko!\n8:24 Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat,\n8:25 \u017eidovski \u0107e se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale.\n8:26 Protivnicima ne\u0107e davati niti ih opskrbljivati \u017eitom, oru\u017ejem, novcem ni la\u0111ama. Tako je zaklju\u010dio Rim. I on \u0107e vjerno vr\u0161iti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo.\n8:27 Isto tako, ako \u017eidovski narod bude prvi napadnut, Rimljani \u0107e se na njegovoj strani boriti svom du\u0161om, koliko to od njih budu zahtijevale prilike.\n8:28 Napada\u010dima ne\u0107e se davati ni \u017eita, ni oru\u017eja, ni novaca, ni la\u0111a. Tako je zaklju\u010dio Rim i on \u0107e se ovih obaveza dr\u017eati bez prijevare.\n8:29 Takav su savez Rimljani sklopili sa \u017eidovskim narodom.\n8:30 Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli \u0161togod dodati ili oduzeti, mogu to u\u010diniti po svojoj volji, i \u0161to god dodaju ili oduzmu to \u0107e ih obvezivati.\n8:31 \u0160to se ti\u010de zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Za\u0161to priti\u0161\u0107e\u0161 jarmom \u017didove, na\u0161e prijatelje i saveznike?\n8:32 Potu\u017ee li se jo\u0161 jednom na tebe, ustat \u0107emo na obranu njihovih prava i zavoj\u0161tit \u0107emo protiv tebe na moru i na kopnu.'\"\n9:1 Kad je Demetrije do\u010duo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na \u010delu desnoga krila.\n9:2 Oni se uputi\u0161e prema Galileji i opsjednu\u0161e Mesalot na podru\u010dju Arbele. Po\u0161to su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika.\n9:3 Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom,\n9:4 a potom su sa dvadeset tisu\u0107a pje\u0161aka i dvije tisu\u0107e konjanika oti\u0161li u Beerzet.\n9:5 Juda se sa tri tisu\u0107e odabranih ratnika utaborio u Eleasi.\n9:6 Vide\u0107i velik broj neprijatelja, upla\u0161i\u0161e se. Mnogi pobjego\u0161e iz tabora. U njem nije ostalo vi\u0161e od osam stotina ljudi.\n9:7 Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer vi\u0161e nije imao vremena da je sakupi.\n9:8 Onako zabrinut re\u010de onima koji su preostali: \"Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Mo\u017eda \u0107emo ih ipak suzbiti.\"\n9:9 Oni su ga odvra\u0107ali rije\u010dima: \"Zasad mo\u017eemo samo spasiti \u017eivot, tako da se sa svojom bra\u0107om vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo.\"\n9:10 Juda odvrati: \"Ne, toga ne\u0107u nikad u\u010diniti da od njih bje\u017eim! Ako nam je do\u0161lo vrijeme, poginimo juna\u010dki za svoju bra\u0107u i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!\"\n9:11 Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, pra\u0107ari i strijelci stupi\u0161e na \u010delo vojske, a tako i udarne \u010dete, sve sami junaci. Bakid je dr\u017eao desno krilo,\n9:12 bojni se red pribli\u017eavo uza zvuk trube sa dva boka.\n9:13 Oni na Judinoj strani i sami zatrubi\u0161e, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do ve\u010dera.\n9:14 Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi sr\u010dani ljudi\n9:15 i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara.\n9:16 Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnu\u0161e za Judom i njegovim ljudima i napado\u0161e ih s le\u0111a.\n9:17 Zametnula se ogor\u010dena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane.\n9:18 I Juda je pao, a ostali se razbjegli.\n9:19 Jonatan i \u0160imun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu.\n9:20 Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tu\u017eio za njim, nari\u010du\u0107i vi\u0161e dana ovako:\n9:21 \"O, kako pade junak, Izraelov spas!\"\n9:22 Ostala Judina djela, njegovi ratovi, juna\u0161tva koja je izvr\u0161io i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bija\u0161e u obilju. \u0118(160.-143. prije Krista)\n9:23 Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom podru\u010dju i ponovo se pojavili svi zlotvori.\n9:24 Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je pre\u0161la na njihovu stranu.\n9:25 Bakid je namjerno izabirao bezbo\u017ene ljude da upravljaju zemljom.\n9:26 Ti su kod Judinih prijatelja vr\u0161ili premeta\u010dine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je ka\u017enjavao i izvrgavao ruglu.\n9:27 Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se vi\u0161e nije pojavljivao prorok.\n9:28 Onda se okupi\u0161e svi Judini prijatelji i reko\u0161e Jonatanu:\n9:29 \"Otkako je umro tvoj brat Juda, nema vi\u0161e \u010dovjeka sli\u010dna njemu da se opre na\u0161im neprijateljima, Bakidu i mrziteljima na\u0161ega naroda.\n9:30 Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam bude\u0161 poglavar i vo\u0111a u borbi koju smo poduzeli.\"\n9:31 Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu.\n9:32 Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana.\n9:33 \u010cim je za to do\u010duo, Jonatan je sa svojim bratom \u0160imunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara.\n9:34 Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima pre\u0161ao preko Jordana.\n9:35 Jonatan je poslao svoga brata, kao vo\u0111u pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu.\n9:36 Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, izi\u0111o\u0161e i uhvati\u0161e Ivana sa svim \u0161to je imao i oti\u0111o\u0161e s tim plijenom.\n9:37 Poslije tih doga\u0111aja javili su Jonatanu i njegovu bratu \u0160imunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo sve\u010dano iz Nadabata vode nevjestu, k\u0107er jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu.\n9:38 Tada se oni sjeti\u0161e krvavog svr\u0161etka svoga brata Ivana. Pope\u0161e se i sakri\u0161e u gori.\n9:39 Podigo\u0161e o\u010di i vidje\u0161e gdje se usred nejasna \u017eagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi \u017eenik sa svojim prijateljima i bra\u0107om, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom.\n9:40 \u017didovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali uteko\u0161e u goru. Odneseno im je sve \u0161to su imali.\n9:41 Tako im se svadba okrenula u \u017ealost, a zvuk glazbe u pla\u010d.\n9:42 Po\u0161to su ljuto osvetili krv svoga brata, vrati\u0161e se na muljevite obale Jordana.\n9:43 Kad je to \u010duo Bakid, do\u0161ao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana.\n9:44 Tada Jonatan re\u010de svojim ljudima: \"Na noge! Borimo se za svoje \u017eivote, jer danas nije kao \u0161to je bilo ju\u010der i prekju\u010der.\n9:45 Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i \u0161ikarje: nema uzmaka.\n9:46 Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!\"\n9:47 Boj se zametnuo. Jonatan je pru\u017eio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: sko\u010dio je unazad.\n9:48 Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana.\n9:49 Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisu\u0107u ljudi.\n9:50 Vrativ\u0161i se u Jeruzalem, Bakid po\u010de u Judeji graditi tvrde gradove, tvr\u0111avu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama.\n9:51 U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela.\n9:52 Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvr\u0111u. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane.\n9:53 Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starje\u0161ina i stavio ih pod stra\u017eu u jeruzalemskoj Tvr\u0111i.\n9:54 Godine stotinu pedeset i tre\u0107e, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sru\u0161e zid unutarnjeg dvori\u0161ta Sveti\u0161ta. Tako je uni\u0161tio djela proroka i po\u010deo razaranje.\n9:55 U to je vrijeme Alkima udarila kap i sprije\u010dila njegove pothvate. Usta mu zamuknu\u0161e: onako uzet, nije vi\u0161e mogao istisnuti ni rije\u010di niti je mogao svojoj ku\u0107i davati naloge.\n9:56 I Alkim tako umrije u \u017eivim mukama.\n9:57 Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja po\u010dinula dvije godine.\n9:58 Svi su se bezakonici savjetovali ovim rije\u010dima: \"Gle, Jonatan i njegovi \u017eive mirno i bezbri\u017eno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj no\u0107i pohvata sve.\"\n9:59 Potom su oti\u0161li i posavjetovali se s njim.\n9:60 Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogo\u0161e tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru.\n9:61 \u0160tovi\u0161e, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, po\u010dinitelje te opa\u010dine, pa su ih pogubili.\n9:62 Potom se Jonatan i \u0160imun sa svojim ljudima skloni\u0161e u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono \u0161to je ondje bilo opusto\u0161eno i mjesto utvrdi\u0161e.\n9:63 Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje prista\u0161e u Judeji.\n9:64 Oti\u0161ao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga vi\u0161e dana i izradio bojne naprave.\n9:65 Jonatan je u gradu ostavio svoga brata \u0160imuna, a sam je sa \u0161akom ljudi izi\u0161ao na obilazak po okolini.\n9:66 Tukao je Odomeru i njegovu bra\u0107u i Fasironove sinove u njihovu tabori\u0161tu. Po\u010deli su vojevati i uzla\u017eahu s vojskom.\n9:67 \u0160imun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave.\n9:68 Udariv\u0161i na Bakida, razbi\u0161e ga i te\u0161ko ga ojadi\u0161e, pomrsi\u0161e mu namjeru i vojni pohod.\n9:69 Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da do\u0111e u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odlu\u010di da se vrati ku\u0107i.\n9:70 Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika.\n9:71 On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da vi\u0161e nikad, dok god \u017eivi, ne\u0107e protiv njega ni\u0161ta poduzimati.\n9:72 Po\u0161to mu je predao roblje \u0161to ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i vi\u0161e nije dolazio na \u017eidovsko podru\u010dje.\n9:73 Ma\u010d je otpo\u010dinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je po\u010deo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbo\u017enike.\n10:1 Godine sto i \u0161ezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on po\u010de u njoj vladati.\n10:2 Kad je to doprlo do u\u0161iju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izi\u0161ao protiv njega u boj.\n10:3 Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obe\u0107ava da \u0107e ga uzvisiti u dostojanstvu.\n10:4 Zapravo je u sebi govorio: \"Treba da s tim ljudima \u017eurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas.\n10:5 Jonatan \u0107e se sjetiti svih zala \u0161to smo ih nanijeli njemu, njegovoj bra\u0107i i njegovu narodu.\"\n10:6 \u010cak ga je ovlastio da di\u017ee vojsku, proizvodi oru\u017eje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvr\u0111e predaju taoci.\n10:7 Jonatan ode u Jeruzalem i poruku pro\u010dita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvr\u0111i.\n10:8 Ti su se zaista zaprepastili kad su \u010duli da mu je kralj dao pravo da di\u017ee vojsku.\n10:9 Ljudi iz Tvr\u0111e predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima.\n10:10 Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i po\u010deo ponovo zidati i obnavljati grad.\n10:11 Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okru\u017ei i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i u\u010dini\u0161e.\n10:12 Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvr\u0111avama \u0161to ih je sagradio Bakid.\n10:13 Svaki je od njih ostavio svoj polo\u017eaj i vratio se u svoju zemlju.\n10:14 Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bija\u0161e uto\u010di\u0161te.\n10:15 Kralj Aleksandar do\u010duo je za obe\u0107anja \u0161to ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i juna\u0161tvima kojima su se istakli on i njegova bra\u0107a i o mukama koje su morali pretrpjeti.\n10:16 Povikao je: \"Ho\u0107emo li ikad na\u0107i takva \u010dovjeka? U\u010dinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!\"\n10:17 Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno:\n10:18 \"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana.\n10:19 \u010culi smo o tebi da si hrabar i mo\u0107an \u010dovjek i da si dostojan da bude\u0161 na\u0161 prijatelj.\n10:20 Zato te danas postavljamo vrhovnim sve\u0107enikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaje\u0161 uz nas i s nama sa\u010duva\u0161 prijateljstvo.\"\n10:21 I Jonatan se odjenu svetom odje\u0107om sedmoga mjeseca godine sto i \u0161ezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oru\u017eja.\n10:22 Kad je Demetrije za to \u010duo, o\u017ealosti se i re\u010de:\n10:23 \"Za\u0161to smo dopustili da nas prete\u010de Aleksandar i ugrabi prijateljstvo \u017didova i tako u\u010dvrsti svoj polo\u017eaj?\n10:24 Pisat \u0107u im i ja uvjerljivo i ponuditi im polo\u017eaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomo\u0107.\"\n10:25 I posla im pismo ovog sadr\u017eaja: \"Kralj Demetrije pozdravlja \u017eidovski narod.\n10:26 \u010culi smo i radujemo se \u0161to ste odr\u017eali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i \u0161to niste pre\u0161li k na\u0161im neprijateljima.\n10:27 Ostanite nam vjerni i dalje, a mi \u0107emo vam dobro\u010dinstvima vra\u0107ati ono \u0161to za nas budete \u010dinili.\n10:28 Oprostit \u0107emo vas mnogih da\u0107a i podijelit \u0107emo vam darove.\n10:29 Ve\u0107 sad vas osloba\u0111am i sve \u017didove razrje\u0161avam da\u017ebina, poreza na sol i krunskog nameta.\n10:30 I tre\u0107inu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drve\u0107a \u0161to mi pripadaju otpu\u0161tam od danas pa ubudu\u0107e judejskoj zemlji i trima pokrajinama \u0161to su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od dana\u0161njeg dana pa zauvijek.\n10:31 Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podru\u010djem, slobodan od svih desetina i da\u0107a.\n10:32 Odri\u010dem se posjedovanja jeruzalemske Tvr\u0111e i predajem je vrhovnom sve\u0107eniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je \u010duvaju.\n10:33 Otpu\u0161tam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeni\u0161tvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Ho\u0107u da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka.\n10:34 Neka svi blagdani, subote, mjeseci mla\u0111aci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve \u017didove u mom kraljevstvu dani oprosta i oslobo\u0111enja.\n10:35 Nitko ne\u0107e imati pravo da i u \u010demu progoni ili uznemiruje nekoga od vas.\n10:36 \u017didovi \u0107e se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisu\u0107a ljudi, primat \u0107e pla\u0107u kakva pripada svim kraljevskim vojnicima.\n10:37 Neki \u0107e od njih biti porazmje\u0161teni po velikim kraljevskim tvr\u0111avama, a drugi \u0107e biti u povjerljivim slu\u017ebama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starje\u0161ine proizi\u0111u iz njihovih redova i neka \u017eive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.\n10:38 One tri pokrajine \u0161to su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se na\u0111u pod istim poglavarom, da ne slu\u0161aju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sve\u0107enika.\n10:39 Ptolemaidu s njezinim okru\u017ejem dajem na dar Sveti\u0161tu u Jeruzalemu da se tako podmiruju tro\u0161kovi Sveti\u0161ta.\n10:40 Ja osobno davat \u0107u svake godine petnaest tisu\u0107a \u0161ekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim.\n10:41 I sve ostalo \u0161to slu\u017ebenici nisu predali kao prija\u0161njih godina davat \u0107e odsad za potrebe Hrama.\n10:42 Osim toga, i onih pet tisu\u0107a srebrnih \u0161ekela \u0161to su ih svake godine ubirali od dohodaka Sveti\u0161ta neka se otpusti i neka pripadne sve\u0107enicima koji vr\u0161e slu\u017ebu.\n10:43 Tko god zatra\u017ei uto\u010di\u0161te u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podru\u010dju, a kralju duguje poreze ili \u0161to drugo, bit \u0107e slobodan sa svim svojim imanjem \u0161to ga posjeduje u mom kraljevstvu.\n10:44 Za gradnju i obnavljanje Sveti\u0161ta neka se tro\u0161kovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka.\n10:45 Jednako \u0107e se iz kraljevskih dohodaka namirivati i tro\u0161kovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima.\"\n10:46 Kad su Jonatan i narod \u010duli za ta obe\u0107anja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sje\u0107ali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao.\n10:47 Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim o\u010dima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici.\n10:48 Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija.\n10:49 Po\u0161to su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska na\u017ee u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao.\n10:50 Vodio je \u017eestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo.\n10:51 Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom:\n10:52 \"Budu\u0107i da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao na\u0161om zemljom,\n10:53 budu\u0107i da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje,\n10:54 hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju k\u0107er za \u017eenu, bit \u0107u ti zet i dat \u0107u ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!\"\n10:55 Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: \"Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje!\n10:56 Sad \u0107u ti u\u010diniti ono \u0161to si pisao, ali mi do\u0111i u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit \u0107u ti tast, kako si rekao.\"\n10:57 Ptolemej je oti\u0161ao sa svojom k\u0107eri Kleopatrom iz Egipta i do\u0161ao u Ptolemaidu godine sto \u0161ezdeset i druge.\n10:58 Kralj Aleksandar do\u0161ao mu u susret, a on mu dao svoju k\u0107er Kleopatru te je u Ptolemaidi veli\u010danstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima.\n10:59 Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu do\u0111e u posjete.\n10:60 Do\u0111e on sve\u010dano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im.\n10:61 Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski olo\u0161, te ga optu\u017eili. Ali ih kralj nije poslu\u0161ao.\n10:62 Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odje\u0107u i da ga odjenu grimizom, pa tako i u\u010dini\u0161e.\n10:63 Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: \"Pro\u0111ite s njim posred grada i objavite da se nitko ni\u010dim protiv njega ne smije potu\u017eiti i nitko ga ne smije ni\u010dim uznemirivati.\"\n10:64 Kad su tu\u017eitelji vidjeli kakva mu se iskazuje \u010dast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjego\u0161e.\n10:65 Kralj ga je po\u010dastio, upisao ga me\u0111u svoje prve prijatelje i postavio za vojskovo\u0111u i namjesnika.\n10:66 Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.\n10:67 Godine sto \u0161ezdeset i pete do\u0161ao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca.\n10:68 Kad je za to do\u010duo kralj Aleksandar, vrlo se o\u017ealostio i vratio u Antiohiju.\n10:69 Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sve\u0107eniku Jonatanu poru\u010di ovo:\n10:70 \"Ti mi se suprotstavlja\u0161 posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Za\u0161to ti vlada\u0161 u gorama protiv nas?\n10:71 Ako li se pouzdaje\u0161 u svoju vojsku, si\u0111i k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova.\n10:72 Pitaj i doznat \u0107e\u0161 tko sam ja i koji su ostali \u0161to mi poma\u017eu. Ka\u017eu da nam ne\u0107ete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg.\n10:73 Tako se ni sad ne\u0107e\u0161 oduprijeti konjani\u0161tvu i tolikom pje\u0161a\u0161tvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegne\u0161.\"\n10:74 Kad je Jonatan \u010duo Apolonijevu poruku, sva mu se du\u0161a uzbunila. Odabrao je deset tisu\u0107a ljudi te izi\u0161ao iz Jeruzalema. Njegov brat \u0160imun do\u0161ao mu je u pomo\u0107.\n10:75 Utaborili se pred Jopom. Gra\u0111ani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapo\u010de\u0161e napadati.\n10:76 Gra\u0111ani se upla\u0161i\u0161e i otvori\u0161e vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom.\n10:77 Kad je za to do\u010duo Apolonije, svrsta za borbu tri tisu\u0107e konjanika i mno\u0161tvo pje\u0161aka i krenu prema Azotu, kao da \u0107e samo pro\u0107i, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mno\u0161tvo konjanika u koje se uzdao.\n10:78 Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobi\u0161e.\n10:79 Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisu\u0107u konjanika.\n10:80 Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka.\n10:81 Vojska je dobro izdr\u017eala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili.\n10:82 \u0160imun prisko\u010di sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjani\u0161tvo ve\u0107 obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli.\n10:83 Konjanici se raspr\u0161ili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i u\u0161li u hram Dagona, svoga idola, da se spase.\n10:84 Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili.\n10:85 Osam je tisu\u0107a ljudi palo od ma\u010da i bilo spaljeno.\n10:86 Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu gra\u0111ani izi\u0161li u susret s velikim slavljem.\n10:87 Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom.\n10:88 Kad je kralj Aleksandar \u010duo za te doga\u0111aje, iskaza jo\u0161 ve\u0107e po\u010dasti Jonatanu.\n10:89 Poslao mu je zlatnu kop\u010du koja se po obi\u010daju daje kraljevskim ro\u0111acima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podru\u010djem.\n11:1 Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao \u0161to je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo do\u010depa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome.\n11:2 Po\u0111e u Siriju s prijateljskim rije\u010dima. Gra\u0111ani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar nalo\u017eio da ga primaju. Bio mu je tast.\n11:3 Ali \u010dim bi Ptolemej u\u0161ao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu.\n11:4 Kad se pribli\u017eavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opusto\u0161eni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu.\n11:5 Pripovijedali su kralju \u0161to je Jonatan u\u010dinio, \u017eeljeli ga oklevetati. Ali je kralj \u0161utio.\n11:6 Jonatan je do\u0161ao u Jopu i sve\u010dano se pridru\u017eio kralju. Pozdravili su se i tu preno\u0107ili.\n11:7 Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem.\n11:8 Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Po\u010deo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra.\n11:9 Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: \"Hajde da me\u0111u sobom sklopimo savez. Dat \u0107u ti svoju k\u0107er koju ima Aleksandar i kraljevat \u0107e\u0161 u kraljevstvu svog oca.\n11:10 \u017dao mi je \u0161to sam njemu dao svoju k\u0107er. On mi radi o glavi.\"\n11:11 Oklevetao ga je jer je po\u017eelio njegovo kraljevstvo.\n11:12 Oduzeo mu je svoju k\u0107er i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade o\u010dito.\n11:13 Ptolemej je u\u0161ao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom.\n11:14 Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili.\n11:15 Kad je Aleksandar za sve to \u010duo, po\u0161ao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg.\n11:16 Aleksandar pobje\u017ee u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje.\n11:17 Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju.\n11:18 Tre\u0107i dan potom umro je kralj Ptolemej, a gra\u0111ani su pobili njegove posade po tvr\u0111avama.\n11:19 Kraljem je godine sto \u0161ezdeset i sedme postao Demetrije.\n11:20 U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvr\u0111u. Napao ju je s mnogo bojnih naprava.\n11:21 Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, oti\u0161li kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvr\u0111u.\n11:22 Na tu se vijest kralj razgnjevi. \u010cim je to \u010duo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i \u0161to prije do\u0111e u Ptolemaidu na razgovor s njim.\n11:23 Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starje\u0161ina i sve\u0107enika, koje je izabrao, i sam se izvr\u017ee opasnosti.\n11:24 Ponijev\u0161i srebra i zlata, odje\u0107e i mnogo drugih darova, oti\u0161ao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo.\n11:25 Neki su ga odmetnici optu\u017eivali,\n11:26 ali je kralj u\u010dinio s njime kao \u0161to i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima.\n11:27 Potvrdio mu je veliko sve\u0107eni\u0161tvo i sve ostale \u010dasti \u0161to ih je imao otprije i uvrstio ga me\u0111u svoje prve prijatelje.\n11:28 Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od pla\u0107anja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obe\u0107a tri stotine talenata.\n11:29 Kralj bija\u0161e s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadr\u017eaja:\n11:30 \"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod.\n11:31 Prijepis pisma \u0161to smo ga o vama pisali svome ro\u0111aku Lastenu upu\u0107ujemo i vama da znate:\n11:32 kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena.\n11:33 Odlu\u010dili smo da u\u010dinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama.\n11:34 Potvr\u0111ujemo im i judejsko podru\u010dje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime \u0161to im pripada. Svima koji prinose \u017ertve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze \u0161to ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drve\u0107a.\n11:35 \u0160to se ti\u010de na\u0161ih ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak \u0161to nam pripada, sve im to od danas otpu\u0161tamo.\n11:36 Ni\u0161ta od toga ne\u0107e biti opozvano odsele pa dovijeka.\n11:37 Zato se sad pobrinite i na\u010dinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto.\"\n11:38 Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se vi\u0161e nitko ne opire, otpustio je sve svoje \u010dete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unova\u010dio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve \u010dete njegovih otaca.\n11:39 Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, vide\u0107i da se sve \u010dete bune protiv Demetrija, oti\u0161ao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha.\n11:40 Usrdno ga je nagovarao da mu preda dje\u010daka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu \u0161to je u\u010dinio Demetrije i kako ga mrze njegove \u010dete. Ondje je ostao mnogo vremena.\n11:41 Me\u0111uto je Jonatan zatra\u017eio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvr\u0111e i ostalih tvr\u0111ava povu\u010de posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima.\n11:42 Demetrije je poru\u010dio Jonatanu: \"Ne samo da \u0107u to za tebe i tvoj narod u\u010diniti negu \u0107u tebe i tvoj narod obasuti \u010dastima \u010dim mi se za to pru\u017ei prilika.\n11:43 Zasad bi dobro u\u010dinio kad bi mi u pomo\u0107 poslao ljude, jer su mi se sve moje \u010dete iznevjerile.\"\n11:44 Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisu\u0107e ljudi vi\u010dnih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova.\n11:45 Gotovo stotinu i dvadeset tisu\u0107a gra\u0111ana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja.\n11:46 Kralj je utekao u dvor, a gra\u0111ani zaposjeli ulice i po\u010deli napadati.\n11:47 Tada kralj pozva u pomo\u0107 \u017didove. Oni se svi odmah skupi\u0161e oko njega, potom se razi\u0111o\u0161e po gradu i toga dana pobi\u0161e do stotinu tisu\u0107a stanovnika.\n11:48 Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbavi\u0161e kralja.\n11:49 Kad su gra\u0111ani vidjeli da \u017didovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju:\n11:50 \"Pru\u017ei nam desnicu, pa neka \u017didovi prestanu udarati na nas i na grad.\"\n11:51 Odbacili su oru\u017eje te sklopili mir. \u017didovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim dr\u017eavama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena.\n11:52 Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna.\n11:53 Ali je prekr\u0161io sva svoja obe\u0107anja, zavadio se s Jonatanom, nije vi\u0161e priznavao njegovih usluga nego ga silno \u017ealostio. Okr\u0161aj kod Hasora\n11:54 Poslije toga vratio se Trifon i s njim dje\u010dak Antioh, koji se zakraljio i ovjen\u010dao krunom.\n11:55 Tada su se oko njega skupile sve \u010dete kojih se Demetrije rije\u0161io. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile.\n11:56 Trifon se do\u010depao slonova i zavladao Antiohijom.\n11:57 Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: \"Potvr\u0111ujem te za vrhovnog sve\u0107enika i postavljam te nad \u010detiri pokrajine i odre\u0111ujem da bude\u0161 me\u0111u kraljevim prijateljima.\"\n11:58 Ujedno mu je poslao zlatno posu\u0111e i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih \u010da\u0161a, da se obla\u010di u grimiz i nosi zlatnu kop\u010du.\n11:59 Njegova brata \u0160imuna postavio je za vojskovo\u0111u od Tirskih stepenica do me\u0111a egipatskih.\n11:60 Jonatan krenu na obilazak Prekorje\u010dja i gradova. Sva sirska vojska pre\u0161la je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je do\u0161ao u Askalon, gra\u0111ani su ga sve\u010dano do\u010dekali.\n11:61 Odande je oti\u0161ao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti.\n11:62 Ga\u017eani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starje\u0161ina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je pro\u0161ao zemljom do Damaska.\n11:63 Jonatan je \u010duo da su Demetrijevi zapovjednici do\u0161li u Kede\u0161 u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s du\u017enosti.\n11:64 On krenu prema njima, a svoga brata \u0160imuna ostavi u zemlji.\n11:65 \u0160imun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike.\n11:66 Tada ga zamoli\u0161e za mir, a on prihvati. Ali morado\u0161e isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu.\n11:67 Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor.\n11:68 Strana vojska po\u0111e ravnicom da ga presretne, po\u0161to mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno,\n11:69 ljudi iz zasjede izbili su iz skrovi\u0161ta i zametnuli bitku.\n11:70 Svi se Jonatanovi ljudi razbje\u017ea\u0161e, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika.\n11:71 Tada Jonatan razdrije odje\u0107u na sebi, glavu posu pra\u0161inom i pomoli se.\n11:72 Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg.\n11:73 Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vrati\u0161e se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kede\u0161a, do njegova tabora, pa se tu i oni utabori\u0161e.\n11:74 Taj su dan pale tri tisu\u0107e ljudi tu\u0111inske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.\n12:1 Vide\u0107i da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo.\n12:2 Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima.\n12:3 Tako su oni oti\u0161li u Rim, u\u0161li u senat i rekli: \"Veliki sve\u0107enik Jonatan i narod \u017eidovski posla\u0161e nas da me\u0111u sobom obnovimo prijateljstvo i savezni\u0161tvo kakvo je bilo prije.\"\n12:4 Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju.\n12:5 Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima:\n12:6 \"Veliki sve\u0107enik Jonatan, narodno vije\u0107e, sve\u0107enici i ostali narod \u017eidovski pozdravljaju svoju bra\u0107u Spartance.\n12:7 Ve\u0107 prije poslao je Arije, koji je vladao me\u0111u vama, velikom sve\u0107eniku Oniji pismo u kojem potvr\u0111uje da ste na\u0161a bra\u0107a, kako to pokazuje prilo\u017eeni prijepis.\n12:8 Onija je s po\u010dastima do\u010dekao \u010dovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezni\u0161tvu i prijateljstvu.\n12:9 \u0160to se nas ti\u010de, iako nam to ne bi bilo potrebno budu\u0107i da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige,\n12:10 poku\u0161ali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama ve\u017ee, da se ne otu\u0111imo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od va\u0161eg poslanstva.\n12:11 Mi se vas neprestano sje\u0107amo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim sve\u010danim danima, kad prinosimo \u017ertve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sje\u0107ati se bra\u0107e.\n12:12 Radujemo se va\u0161oj slavi.\n12:13 Oko nas su se umno\u017eile nevolje i ratovi i na nas su zavoj\u0161tili kraljevi na\u0161i susjedi.\n12:14 U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim na\u0161im saveznicima i prijateljima,\n12:15 jer nam s Neba dolazi pomo\u0107 koja nas ja\u010da. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poni\u017eeni.\n12:16 Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije.\n12:17 Njima smo nalo\u017eili da po\u0111u i k vama, da vas pozdrave i uru\u010de vam na\u0161a pisma o obnavljanju bratstva.\n12:18 I sad \u0107e nam biti drago ako nam na to odgovorite.\"\n12:19 Ovo je prijepis pisma \u0161to su ga oni poslali Oniji:\n12:20 \"Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sve\u0107enika Oniju.\n12:21 Na\u0161lo se u spisu o Spartancima i \u017didovima da su bra\u0107a i da su od Abrahamova roda.\n12:22 Sad, kad to znamo, bit \u0107e nam drago ako nam pi\u0161ete o va\u0161em blagostanju.\n12:23 Mi vam pi\u0161emo ovako: va\u0161a stada i va\u0161a dobra na\u0161a su, a na\u0161a su va\u0161a. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka.\"\n12:24 Uto je Jonatan do\u010duo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s ja\u010dom vojskom nego prije da udare na nj.\n12:25 Izi\u0161ao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da u\u0111u u njegovu zemlju.\n12:26 Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da no\u0107u navale na njih.\n12:27 Kad je za\u0161lo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oru\u017eje dr\u017ee pod rukom, da svu no\u0107 budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstra\u017ee.\n12:28 Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se upla\u0161ili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre.\n12:29 Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre.\n12:30 Jonatan ih stade goniti, ali ih ne sti\u017ee budu\u0107i da su pre\u0161li rijeku Eleuter.\n12:31 Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio.\n12:32 Zatim je digao tabor i do\u0161ao u Damask i pro\u0161ao svu tu zemlju.\n12:33 A \u0160imun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je.\n12:34 \u010cuo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim prista\u0161ama. U nj je smjestio posadu da ga \u010duvaju.\n12:35 Kad se Jonatan vratio, sazvao je skup\u0161tinu narodnih starje\u0161ina i s njima odlu\u010dio da u Judeji sagradi tvr\u0111ave,\n12:36 da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izme\u0111u Tvr\u0111e i grada i tako odijeli Tvr\u0111u od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati.\n12:37 Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Sru\u0161io se dio zida na potoku s isto\u010dne strane. Obnovili su \u010detvrt zvanu Kafenata.\n12:38 A \u0160imun ponovo sagradi Adidu u \u0160efeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama.\n12:39 Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjen\u010da se krunom i digne ruku na kralja Antioha.\n12:40 Boje\u0107i se da ga Jonatan ne sprije\u010di i da na nj, ako ustreba, ne zavoj\u0161ti, smi\u0161ljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Bet\u0161an.\n12:41 Jonatan izi\u0111e preda nj sa \u010detrdeset tisu\u0107a ljudi izabranih za borbu. Do\u0161ao je u Bet\u0161an.\n12:42 Trifon je vidio kako je do\u0161ao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku.\n12:43 I tako ga primi s po\u010dastima, preporu\u010di ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i \u010detama zapovjedi da ga slu\u0161aju kao njega samoga.\n12:44 Jonatanu je rekao: \"Za\u0161to si zamarao sav taj narod kad me\u0111u nama ne prijeti rat?\n12:45 Po\u0161alji ih, dakle, svojim ku\u0107ama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat \u0107u ti taj grad kao i ostale tvr\u0111ave, ostatak \u010deta i sve slu\u017ebenike, zatim \u0107u se vratiti i oti\u0107i, jer radi toga sam i do\u0161ao.\"\n12:46 Jonatan mu povjerova i u\u010dini kako je on rekao. Otpustio je \u010dete da odu u \u017eidovsku zemlju.\n12:47 Uza se je ostavio tri tisu\u0107e ljudi, od kojih je dvije tisu\u0107e odvojio u Galileji, a tisu\u0107u ih je po\u0161lo s njim.\n12:48 Kad je Jonatan u\u0161ao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvori\u0161e vrata, uhvati\u0161e ga i posjeko\u0161e sve njegove pratioce.\n12:49 Trifon je poslao pje\u0161ake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice.\n12:50 Ti su doznali da je Jonatan uhva\u0107en i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i po\u0161li stisnutih redova, spremni za boj.\n12:51 Kad su progonitelji vidjeli da im je \u017eivot ugro\u017een, vrati\u0161e se.\n12:52 Svi su \u017eivi i zdravi do\u0161li u \u017eidovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao.\n12:53 Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: \"Nemaju ni vo\u0111e ni pomo\u0107nika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa \u0107emo im zatrti spomen me\u0111u ljudima!\" \u0118(143.-134. prije Krista)\n13:1 \u0160imun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opusto\u0161i.\n13:2 Kad je vidio gdje narod strepi od straha, do\u0161ao je u Jeruzalem i skupio ga.\n13:3 Tje\u0161io je narod govore\u0107i: \"Dobro znate \u0161to smo ja i moja bra\u0107a i ku\u0107a mog oca u\u010dinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli.\n13:4 Sva su moja bra\u0107a izginula za Izrael. Ja sam ostao sam.\n13:5 U vrijeme ugnjetavanja nikako ne \u017eelim svog \u017eivota \u0161tedjeti. Nisam bolji od svoje bra\u0107e.\n13:6 Nego radije \u0107u osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, va\u0161e \u017eene i va\u0161u djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mr\u017enjom, udru\u017eili da nas zatru.\"\n13:7 \u010cim je narod \u010duo te rije\u010di, rasplamtio se duh u njemu.\n13:8 Odgovorili su mu jakim glasom: \"Ti si na\u0161 vo\u0111a namjesto Jude i svoga brata Jonatana!\n13:9 Preuzmi vodstvo u na\u0161em ratu. \u0160to nam god ti zapovjedi\u0161, mi \u0107emo izvr\u0161iti.\"\n13:10 Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i \u017eurno dovr\u0161io zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio.\n13:11 Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio.\n13:12 Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na \u017eidovsku zemlju. S njime je bio zasu\u017enjeni Jonatan.\n13:13 \u0160imun se utaborio kod Adide naprama ravnici.\n13:14 Kad je Trifon doznao da je \u0160imun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu ka\u017eu:\n13:15 \"Zbog srebra \u0161to ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za slu\u017ebe \u0161to ih je obna\u0161ao dr\u017eimo ga u su\u017eanjstvu.\n13:16 Zato sad po\u0161alji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pu\u0161ten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda \u0107emo ga pustiti.\"\n13:17 Premda je \u0160imun znao da mu glasnici la\u017eu, ipak je poslao po srebro i dje\u010dake da na sebe ne navu\u010de veliko neprijateljstvo naroda.\n13:18 Jer bi ina\u010de rekli da je Jonatan poginuo zato \u0161to on nije poslao novce i dje\u010dake.\n13:19 Zato je poslao dje\u010dake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana.\n13:20 Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opusto\u0161i je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. \u0160imun mu se ispre\u010davao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio.\n13:21 A oni koji su bili u Tvr\u0111i posla\u0161e Trifonu poslanike, tra\u017ee\u0107i da brzo do\u0111e k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.\n13:22 Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te no\u0107i pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i oti\u0161ao u Galaaditidu.\n13:23 Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopa\u0161e.\n13:24 Potom se Trifon vratio u svoju zemlju.\n13:25 \u0160imun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca.\n13:26 Za njim je \u017ealio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana.\n13:27 \u0160imun je na grobnici svog oca i svoje bra\u0107e podigao nadgrobnik od kamena ugla\u0111ena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine.\n13:28 Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i \u010detvorici bra\u0107e.\n13:29 Na\u010dinio im je podno\u017eja, okru\u017eio ih visokim stupovima, na stupove je na vje\u010dni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane la\u0111e da ih vide svi koji plove morem.\n13:30 Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas.\n13:31 Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru.\n13:32 Zavladao je namjesto njega, ovjen\u010dao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju.\n13:33 A \u0160imun je ponovo sagradio tvr\u0111ave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvr\u0111ave je opskrbio hranom.\n13:34 Potom je \u0160imun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati.\n13:35 Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako:\n13:36 \"Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sve\u0107enika \u0160imuna, prijatelja kraljeva, starje\u0161ine i judejski narod.\n13:37 Primili smo zlatnu krunu i palmovu gran\u010dicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pi\u0161emo svojim slu\u017ebenicima da vas oproste od poreza.\n13:38 Sve ono \u0161to smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvr\u0111ave \u0161to ste ih sagradili neka su va\u0161e.\n13:39 Opra\u0161tamo vam dosada\u0161nje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se vi\u0161e ne zahtijeva.\n13:40 Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stra\u017eu, neka se upi\u0161u. Neka me\u0111u nama vlada mir.\"\n13:41 Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela,\n13:42 i narod je u svojim poveljama i ugovorima po\u010deo pisati: \"Prve godine istaknutog vrhovnog sve\u0107enika, \u017eidovskog vojskovo\u0111e i glavara \u0160imuna.\"\n13:43 U te dane opkoli \u0160imun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Na\u010dinio je kule na kota\u010dima i njima se poslu\u017eio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga.\n13:44 Oni s kule usko\u010dili su u mjesto. U gradu nasta velika strka.\n13:45 Gra\u0111ani se sa \u017eenama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odje\u0107u i \u0160imunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir:\n13:46 \"Ne postupaj s nama po na\u0161oj zlo\u0107i nego po svojem milosr\u0111u!\"\n13:47 \u0160imun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, o\u010distio ku\u0107e u kojima su dr\u017eali idole, a zatim u\u0111e uz pjesme i hvalospjeve.\n13:48 Uklonio je odande svaku ne\u010disto\u0107u, naselio ljude koji vr\u0161e Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravi\u0161te.\n13:49 Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvr\u0111i nije se dopu\u0161talo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi.\n13:50 Zavapili su k \u0160imunu da s njima sklopi mir, a on tako i u\u010dini, ali ih odande istjera i o\u010disti Tvr\u0111u od svake pogan\u0161tine.\n13:51 \u017didovi su u nju u\u0161li dvadeset i tre\u0107ega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su nose\u0107i palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bija\u0161e slomljen i izba\u010den iz Izraela.\n13:52 \u0160imun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvr\u0111e te se ondje sa svojima nastanio.\n13:53 Kad je \u0160imun vidio da mu je sin Ivan odrastao do mu\u017eevne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.\n14:1 Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i po\u0161ao u Mediju da dobije pomo\u0107 za rat protiv Trifona.\n14:2 Kad je perzijski i medijski kralj Arsak \u010duo da je Demetrije do\u0161ao na njegovo podru\u010dje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati \u017eiva.\n14:3 Taj je oti\u0161ao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori.\n14:4 Zemlja je bila mirna za sve \u0160imunove vlade. Radio je na dobro svog naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu \u017eivota.\n14:5 Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje u\u010dini svoju luku i sebi otvori pristup k morskim otocima.\n14:6 Razmakao je me\u0111e svog naroda, zadr\u017eao zemlju u ruci\n14:7 i skupio mno\u0161tvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvr\u0111om, odande je uklonio pogan\u0161tinu i nitko se nije na\u0161ao da mu odoli.\n14:8 Ljudi su mirno obra\u0111ivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a drve\u0107e u ravnici plodove.\n14:9 Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju, mladi\u0107i su nosili rasko\u0161nu odoru i oklop.\n14:10 Gradove je opskrbio \u017eive\u017eem, opremio ih utvrdama, slava mu se pronijela do nakraj svijeta.\n14:11 Smirio je zemlju te Izrael do\u017eivje veliku radost.\n14:12 Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije uznemirivao.\n14:13 Nestali su svi \u0161to su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi bili pora\u017eeni.\n14:14 Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbo\u017enike i zlikovce. Obdr\u017eavao je Zakon,\n14:15 vratio slavu Sveti\u0161tu i obogatio ga mnogim posu\u0111em.\n14:16 Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika \u017ealost.\n14:17 Ali su \u010duli da ga je kao vrhovni sve\u0107enik naslijedio njegov brat \u0160imun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj\n14:18 i zato su mu pisali na bron\u010danim plo\u010dicama da s njim obnove prijateljstvo i savezni\u0161tvo koje su ve\u0107 uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom.\n14:19 To se pro\u010ditalo pred skup\u0161tinom u Jeruzalemu.\n14:20 Evo prijepisa pisma \u0161to su ga poslali Spartanci: \"Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog sve\u0107enika \u0160imuna, starje\u0161ine, sve\u0107enike i sav ostali \u017eidovski narod, svoju bra\u0107u.\n14:21 Poslanici koje ste poslali na\u0161em narodu kazivali su nam o va\u0161oj slavi i \u010dasti i obradovali smo se njihovu dolasku.\n14:22 Mi smo njihov izvje\u0161taj zapisali u narodnom vije\u0107u ovako: \u017eidovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, do\u0161li su da s nama obnove prijateljstvo.\n14:23 I narod je odlu\u010dio da ljude primi s po\u010dastima i da se prijepis njihova izvje\u0161\u0107a stavi me\u0111u javne spise, da spartanski narod na to sa\u010duva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis na\u010dinjen za vrhovnog sve\u0107enika \u0160imuna.\"\n14:24 Poslije toga \u0160imun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim \u0161titom, te\u0161kim tisu\u0107u mina, da s Rimljanima utvrdi savez.\n14:25 Kad je narod saznao za te doga\u0111aje, re\u010de: \"Kako da zahvalimo \u0160imunu i njegovim sinovima?\n14:26 Jer on se pokazao \u010dvrst, kao i njegova bra\u0107a i ku\u0107a njegova oca. U bojevima je juna\u010dki odbio izraelske neprijatelje i izvoj\u0161tio slobodu.\" I ispisa\u0161e bron\u010dane plo\u010dice, koje su postavili na stupove na gori Sionu.\n14:27 A evo, u prijepisu, \u0161to su napisali: \"Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je tre\u0107a godina velikog sve\u0107enika \u0160imuna, u Asaramelu,\n14:28 na velikoj skup\u0161tini sve\u0107enika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starje\u0161ina objavilo se slijede\u0107e:\n14:29 Dok su se \u010desti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin \u0160imun, potomak Joaribovih sinova, i njegova bra\u0107a izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da odr\u017ee svoje Sveti\u0161te i Zakon i uvelike su proslavili narod.\n14:30 Jonatan je okupio narod i postao veliki sve\u0107enik, a zatim se pridru\u017eio svom narodu.\n14:31 Neprijatelji \u017didova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opusto\u0161e njihovo podru\u010dje i dignu ruke na Sveti\u0161te.\n14:32 Tada je ustao \u0160imun i po\u010deo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oru\u017ejem hrabre ljude svog naroda i davao im pla\u0107u.\n14:33 Utvrdio je \u017eidovske gradove i Betsur na \u017eidovskoj me\u0111i, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oru\u017eje, i ondje je smjestio posadu \u017eidovskih ratnika.\n14:34 Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio \u017didove i ostavio im sve \u0161to im je trebalo za uzdr\u017eavanje.\n14:35 Narod je upoznao \u0160imunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjen\u010dati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postavi\u0161e ga za svoga vo\u0111u i velikog sve\u0107enika.\n14:36 Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i one\u010di\u0161\u0107ivali okolicu Sveti\u0161ta i tako te\u0161ko obe\u0161\u010da\u0161\u0107ivali njegovu svetost.\n14:37 Smjestio je ondje \u017eidovske ratnike i utvrdio Tvr\u0111u da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove.\n14:38 Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sve\u0107eni\u0161tvo,\n14:39 podigao ga u red svojih prijatelja i okru\u017eio ga velikim sjajem.\n14:40 Jer je kralj \u010duo kako Rimljani \u017didove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i bra\u0107om i kako su \u0160imunove poslanike po\u010dastili,\n14:41 a \u017didovi i sve\u0107enici zaklju\u010dili neka im \u0160imun bude vo\u0111a i veliki sve\u0107enik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.\n14:42 Neka im bude upravitelj te odre\u0111uje one koji \u0107e se brinuti za dobro Sveti\u0161ta, za upravu zemljom, za oru\u017eje i utvrde.\n14:43 Neka se brine za Sveti\u0161te. Njega neka svi slu\u0161aju, sve isprave u zemlji neka se pi\u0161u u njegovo ime, a on da se obla\u010di u grimiz i nosi zlatan nakit.\n14:44 Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sve\u0107enika, da \u0161togod osuje\u0107uje ili se protivi onome \u0161to je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skup\u0161tine, niti da se obla\u010di grimizom ili nosi zlatnu kop\u010du.\n14:45 Tko se god o to ogrije\u0161i ili \u0161togod od toga osujeti bit \u0107e krivac.\n14:46 Sav je narod odobrio da se \u0160imun ovlasti da radi prema svom naho\u0111enju.\n14:47 \u0160imun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sve\u0107enik, vojskovo\u0111a i knez \u017didova i sve\u0107enika, da bude na \u010delu svima.\"\n14:48 Odredili su da se ta isprava ure\u017ee u bron\u010dane plo\u010de i da se one izlo\u017ee u predvorju Sveti\u0161ta na vidljivu mjestu,\n14:49 a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspola\u017eu \u0160imun i njegovi sinovi.\n15:1 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sve\u0107eniku i \u017eidovskom vo\u0111i \u0160imunu i svemu narodu\n15:2 pismo ovog sadr\u017eaja: \"Kralj Antioh pozdravlja velikog sve\u0107enika i vo\u0111u \u0160imuna i \u017eidovski narod.\n15:3 Budu\u0107i da su se pokvarenjaci do\u010depali kraljevstva na\u0161ih otaca, odlu\u010dio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne \u010dete i opremio ratno brodovlje\n15:4 da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opusto\u0161ili mnoge gradove moga kraljevstva.\n15:5 Potvr\u0111ujem ti sva oslobo\u0111enja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili.\n15:6 Dopu\u0161tam ti da u svojoj kovnici kuje\u0161 novce koji \u0107e zakonito optjecati tvojom zemljom.\n15:7 Neka Jeruzalem i Sveti\u0161te budu slobodni. Neka ti ostane sve oru\u017eje koje si proizveo i sve tvr\u0111ave koje si podigao i koje zaprema\u0161.\n15:8 Neka ti se oprosti sve \u0161to duguje\u0161 kraljevskoj riznici i ono \u0161to \u0107e\u0161 ubudu\u0107e dugovati kralju odsele pa dovijeka.\n15:9 Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut \u0107emo tebe, tvoj narod i Hram takvim \u010dastima da \u0107e vam slava zablistati po svoj zemlji.\"\n15:10 Godine sto sedamdeset i \u010detvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve \u010dete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona.\n15:11 Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru,\n15:12 jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga \u010dete ostavile.\n15:13 Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisu\u0107a pje\u0161aka i osam tisu\u0107a konjanika.\n15:14 Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje pribli\u017eilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti.\n15:15 Uto je Numenije sa svojom pratnjom do\u0161ao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadr\u017eaja:\n15:16 \"Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja.\n15:17 Veliki sve\u0107enik \u0160imun i \u017eidovski narod uputili su nam \u017eidovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekada\u0161nje prijateljstvo i savezni\u0161tvo.\n15:18 Donijeli su zlatan \u0161tit od tisu\u0107u mina.\n15:19 Odlu\u010dili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne \u010dine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali.\n15:20 Odlu\u010dili smo da od njih primimo \u0161tit.\n15:21 Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom sve\u0107eniku \u0160imunu da ih kazni po njihovim zakonima!\"\n15:22 Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku\n15:23 i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu.\n15:24 Prijepis tih pisama poslali su velikom sve\u0107eniku \u0160imunu.\n15:25 Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgra\u0111u, pa je neprestano upu\u0107ivao nove odrede protiv grada i izra\u0111ivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti.\n15:26 \u0160imun mu je poslao dvije tisu\u0107e odabranih ljudi da mu poma\u017eu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme.\n15:27 On toga ne htjede primiti. \u0160tovi\u0161e, poni\u0161tio je sve \u0161to je prije sa \u0160imunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu.\n15:28 Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i re\u010de mu: \"Vi dr\u017eite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvr\u0111u, gradove moga kraljevstva.\n15:29 Njihova ste podru\u010dja opusto\u0161ili, po\u010dinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu.\n15:30 Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan \u017eidovskih granica.\n15:31 Ako pak ne\u0107ete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za \u0161tete \u0161to ste ih po\u010dinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga ne\u0107ete, po\u0107i \u0107emo protiv vas u rat.\"\n15:32 Kraljev je prijatelj Atenobije do\u0161ao u Jeruzalem i vidio \u0160imunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posu\u0111em i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saop\u0107io mu je kraljevu poruku.\n15:33 \u0160imun mu odgovori ovako: \"Mi nikako nismo oteli tu\u0111u zemlju niti smo zavladali tu\u0111im dobrima, nego je to ba\u0161tina na\u0161ih otaca: na\u0161i su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali.\n15:34 Mi smo pak, koriste\u0107i se povoljnim prilikama, ponovo osvojili ba\u0161tinu svojih predaka.\n15:35 \u0160to se ti\u010de Jope i Gezera, koje ti tra\u017ei\u0161, ti su gradovi mnogo mu\u010dili narod i pusto\u0161ili nam zemlju, za njih \u0107emo dati stotinu talenata.\"\n15:36 Poslanik mu na to nije odgovorio ni rije\u010di. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa \u0160imunovim odgovorom i veli\u010danstvom, ukratko, sa svim \u0161to je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom.\n15:37 Trifon se ukrcao u la\u0111u i pobjegao u Ortosiju.\n15:38 Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pje\u0161a\u010dke i konjani\u010dke \u010dete.\n15:39 Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i nalo\u017eio mu da izgradi Kedron, u\u010dvrsti mu vrata i zavoj\u0161ti na narod. Kralj je po\u0161ao u potjeru za Trifonom.\n15:40 Kendebej je do\u0161ao u Jamniju i po\u010deo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga.\n15:41 Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pje\u0161ake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bje\u0161e zapovjedio kralj.\n16:1 Ivan uza\u0111e iz Gezera i javi svom ocu \u0160imunu \u0161to radi Kendebej.\n16:2 \u0160imun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i re\u010de im: \"Moja bra\u0107a i ja, i moj o\u010dinski dom, vojevali smo protiv Izraelovih neprijatelja od mladosti do dana\u0161njeg dana i uspjeli smo vi\u0161e puta izbaviti Izraela.\n16:3 Sad sam ja ostario, a vi ste se po Milosti dohvatili snage: stanite, dakle, na moje mjesto i na mjesto mog brata! Idite i borite se za na\u0161 narod, i nebeska pomo\u0107 neka bude s vama!\"\n16:4 Tada izabra u zemlji dvadeset tisu\u0107a pje\u0161aka i konjanike te odo\u0161e na Kendebeja. Preno\u0107ili su u Modinu.\n16:5 Uraniv\u0161i ujutro, krenuli su u ravnicu, i gle, ide na njih velika vojska, pje\u0161aci i konjanici. Me\u0111u njima bija\u0161e potok.\n16:6 Ivan sa svojim ljudima zauze polo\u017eaj nasuprot neprijateljima. A kad je vidio da se narod boji prije\u0107i preko potoka, sam prije\u0111e prvi. Ljudi, vide\u0107i ga, prije\u0111o\u0161e za njim.\n16:7 Razdijelio je vojsku i konjanike pomije\u0161ao me\u0111u pje\u0161ake, jer je neprijateljskih konjanika bilo vrlo mnogo.\n16:8 Odjeknu\u0161e trube. Kendebej sa svojom vojskom pobje\u017ee. Mnogi su poginuli, a oni koji su se spasili pobjego\u0161e put tvr\u0111ave.\n16:9 Tada bi ranjen Ivanov brat Juda. Ivan ih je pak gonio dok Kendebej nije stigao do Kedrona, \u0161to ga je sam utvrdio.\n16:10 Pobije\u0111eni su utekli do kula u poljima Azota, a pobjednik ih zapali. Od njih pade oko dvije tisu\u0107e ljudi. Ivan se mirno vratio u Judeju.\n16:11 Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata,\n16:12 jer je bio zet velikog sve\u0107enika.\n16:13 Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv \u0160imuna i njegovih sinova.\n16:14 \u0160imun je obilazio gradove u zemlji nadziru\u0107i ih i brinu\u0107i se za upravu. Tako je do\u0161ao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Sabat.\n16:15 Abubov ih sin prijevarom namami u tvr\u0111avicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude.\n16:16 Kad se \u0160imun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oru\u017eje, navalio na \u0160imuna u blagovali\u0161tu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge.\n16:17 Tako je po\u010dinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom.\n16:18 Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu po\u0161alje u pomo\u0107 \u010dete i preda mu gradove i zemlju.\n16:19 Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno nalo\u017eio zapovjednicima vojske da do\u0111u k njemu da im dade srebra, zlata i darova.\n16:20 Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru.\n16:21 Ali je netko potr\u010dao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu poginuli otac i bra\u0107a. Dodao je: \"I poslao je nekoga da ubije i tebe.\"\n16:22 Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su do\u0161li da ga ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga \u017eele ubiti.\n16:23 Ostala Ivanova djela, njegovi ratovi i juna\u0161tva \u0161to ih je izvr\u0161io, bedemi koje je sagradio i ostali njegovi pothvati,\n16:24 sve je to zapisano u Ljetopisima njegova vrhovnog sve\u0107eni\u0161tva, od dana kada je poslije svog oca postao velikim sve\u0107enikom.","title":"Croatian Bible: 1 Macabees","type":"page"}