{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/ma2.htm","path":"bib/wb/cro/ma2.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/ma2.htm","text":"1:1 Bra\u0107u \u017didove u Egiptu pozdravljaju njihova bra\u0107a \u017didovi iz Jeruzalema i iz \u017eidovske zemlje i \u017eele im nepomu\u0107eni mir.\n1:2 Obasuo vas Bog dobro\u010dinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama!\n1:3 Dao vam svima srce da ga \u0161tujete i njegovu volju vr\u0161ite velikodu\u0161no i radosno!\n1:4 Otvorio va\u0161e srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir!\n1:5 Usli\u0161ao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje!\n1:6 U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo.\n1:7 Za kraljevanja Demetrijeva godine sto \u0161ezdeset i devete mi smo vam \u017didovi pisali ovo: \"U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i kraljevstvo,\n1:8 zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on nas je usli\u0161ao. Prinijeli smo \u017ertvu i najfinije bra\u0161no, upalili svjetiljke i postavili hljebove.\"\n1:9 Sad vam pi\u0161emo da biste u mjesecu Kislevu svetkovali Blagdan sjenica. Godine sto osamdeset i osme.\n1:10 Stanovnici Jeruzalema i stanovnici Judeje, starje\u0161ine i Juda: savjetniku kralja Ptolemeja Aristobulu, od roda pomazanih sve\u0107enika, i \u017didovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje!\n1:11 Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli kad smo imali vojevati protiv kralja.\n1:12 On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad.\n1:13 Kad im je zapovjednik oti\u0161ao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini sve\u0107enici poslu\u017eili su se varkom.\n1:14 Antioh je onamo do\u0161ao sa svojim prijateljima pod izlikom da \u0107e se o\u017eeniti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamo\u0161nje blago.\n1:15 Nanejski su sve\u0107enici izlo\u017eili blago. \u010cim je Antioh s nekolicinom u\u0161ao u hramsko predvorje, sve\u0107enici zatvori\u0161e sveti\u0161te.\n1:16 Otvori\u0161e tajna vrata na stropu, baci\u0161e kamenje i ubi\u0161e zapovjednika. Sasjeko\u0161e ga na komade, a glave baci\u0161e onima koji bijahu vani.\n1:17 Neka je za sve to hvaljen na\u0161 Bog, koji je bezbo\u017enike predao smrti.\n1:18 Dvadeset i petog Kisleva svetkovat \u0107emo o\u010di\u0161\u0107enje Hrama, pa smo smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija, sagradiv\u0161i Sveti\u0161te i \u017ertvenik, prinio \u017ertve.\n1:19 Kad su, naime, na\u0161e oce odvodili u Perziju, tada\u0161nji su pobo\u017eni sve\u0107enici uzeli \u017ertvenu vatru i sakrili je u udubinu sli\u010dnu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovi\u0161te ne sazna.\n1:20 Poslije mnogo godina bi Bo\u017eja volja da perzijski kralj po\u0161alje Nehemiju: ovaj je dao da vatru potra\u017ee potomci onih sve\u0107enika koji su je sakrili. Ti izvijesti\u0161e da nisu na\u0161li vatre nego nekakvu muljevitu vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu.\n1:21 Po\u0161to je bilo pripravljeno sve za \u017ertvu, nalo\u017ei Nehemija sve\u0107enicima da tom vodom po\u0161krope drva i \u0161to je na njima.\n1:22 Tek \u0161to su to u\u010dinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadivi\u0161e.\n1:23 Dok je \u017ertva izgarala, sve\u0107enici su molili - sve\u0107enici i sav narod. Zapo\u010dinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali.\n1:24 Molitva je glasila ovako: \"Gospode, Gospode Bo\u017ee, stvoritelju svega, stra\u0161ni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri,\n1:25 jedini dare\u017eljivi, jedini pravedni, svemogu\u0107i i vje\u010dni, koji spasava\u0161 Izraela od svakog zla, koji si na\u0161e oce izabrao i posvetio,\n1:26 primi ovu \u017ertvu za sav svoj izraelski narod. \u010cuvaj svoju ba\u0161tinu i posveti je!\n1:27 Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one \u0161to robuju me\u0111u poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogr\u0111ene, tako da pogani spoznaju da si ti na\u0161 Bog!\n1:28 Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrije\u0111aju!\n1:29 Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao \u0161to je rekao Mojsije!\"\n1:30 Sve\u0107enici pak pjevahu hvalospjeve.\n1:31 Kad je izgorjela \u017ertva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda izlije na veliko kamenje.\n1:32 Kad su to izvr\u0161ili, liznu plamen, ali ga upi ja\u010di sjaj vatre na \u017ertveniku.\n1:33 Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje sve\u0107enici, odvedeni u su\u017eanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili \u017ertve.\n1:34 Kralj nato provjeri doga\u0111aj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti sveti\u0161te.\n1:35 Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je odande izvla\u010dio.\n1:36 Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, \u0161to zna\u010di \"o\u010di\u0161\u0107enje\", ali se ono op\u0107enito zove Neftaj.\n2:1 U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je ve\u0107 spomenuto,\n2:2 i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporu\u010dio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukra\u0161ene zlatne i srebrne likove.\n2:3 Takvim i sli\u010dnim rije\u010dima opominja\u0161e ih da ne odvrgnu Zakon od srca.\n2:4 U tom je spisu pisalo kako je prorok po Bo\u017ejem nadahnu\u0107u sa sobom ponio \u0160ator i Kov\u010deg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Bo\u017eju ba\u0161tinu.\n2:5 Stigav\u0161i onamo, Jeremija na\u0111e stan u pe\u0107ini, unese u nj \u0160ator i Kov\u010deg i kadioni \u017ertvenik, a ulaz zagradi.\n2:6 Neki od njegovih pratilaca do\u0161li su zatim da ozna\u010de put, ali ga nisu mogli na\u0107i.\n2:7 Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: \"Ovo mjesto bit \u0107e nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se.\n2:8 Tada \u0107e Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet \u0107e se Gospodinova slava i Oblak, kao \u0161to se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude veli\u010danstveno posve\u0107en.\"\n2:9 Tu se tako\u0111er pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudro\u0161\u0107u, prinio \u017ertvu posvete i zavr\u0161etka Hrama.\n2:10 Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba si\u0111e oganj i sa\u017ega \u017ertvu, tako je i Salomon molio te je oganj si\u0161ao i sagorio \u017ertve.\n2:11 Mojsije bija\u0161e rekao: \"Zato \u0161to se nije pojela, okajnica je spaljena.\"\n2:12 Tako je i Salomon svetkovao osam dana.\n2:13 O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i jo\u0161 kako je on, sastavljaju\u0107i knji\u017enicu, sakupio knjige o kraljevima, o prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva.\n2:14 Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se vodio protiv nas, i sad su u na\u0161im rukama.\n2:15 Ako vam, dakle, trebaju, po\u0161aljite nam glasnike da vam ih donesu.\n2:16 Pi\u0161emo vam zato \u0161to namjeravamo svetkovati o\u010di\u0161\u0107enje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete.\n2:17 Bog je spasio sav svoj narod i svima dao ba\u0161tinu, kraljevstvo, sve\u0107eni\u0161tvo i Sveti\u0161te - pa \u0107e nam se Bog, kako se nadamo\n2:18 jer je Zakonom obe\u0107ao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i o\u010distio mjesto.\n2:19 Povijest Jude Makabeja i njegove bra\u0107e, o\u010di\u0161\u0107enje velikog Hrama, obnovu \u017ertvenika;\n2:20 zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora;\n2:21 nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodu\u0161no borili za \u017eidovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg;\n2:22 zatim kako su ponovo osvojili Sveti\u0161te, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinu\u0107e, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blago\u0161\u0107u;\n2:23 sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi \u0107emo poku\u0161ati da zbijemo u jedno djelo.\n2:24 S obzirom na obilje brojeva i na te\u0161ko\u0107u na koju, zbog opse\u017enosti gra\u0111e, nailaze oni koji se upu\u0161taju u povijesna izlaganja,\n2:25 nastojali smo pru\u017eiti duhovnu okrepu onima koji \u017eele \u010ditati, lako \u0161tivo onima koji bi te \u010dinjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist.\n2:26 Nama koji smo se latili mu\u010dnog posla skra\u0107ivanja ono nije laka zada\u0107a nego rad koji stoji znoja i bdjenja.\n2:27 Ali kao \u0161to nije lako onome koji prire\u0111uje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi \u0107emo, da zaslu\u017eimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj mu\u010dni posao.\n2:28 Prepu\u0161taju\u0107i povjesni\u010daru brigu da podrobno opisuje svaki doga\u0111aj, mi \u0107emo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz.\n2:29 Kao \u0161to se graditelj nove ku\u0107e mora pobrinuti za \u010ditavu zgradu, a onaj koji je ukra\u0161uje i oslikava vo\u0161tanim bojama treba da misli \u0161to dolazi u obzir za ukra\u0161ivanje, tako treba da bude u na\u0161em poslu.\n2:30 Udubiti se u stvar, istra\u017eivati izvore i zalaziti u pojedinosti - to je du\u017enost pisca povijesti.\n2:31 A onomu koji sa\u017eima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju, klone\u0107i se iscrpne povijesti.\n2:32 Po\u010dnimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadr\u017eali na predgovoru; bilo bi glupo razvla\u010diti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.\n3:1 Dok se u Svetom gradu \u017eivjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstro\u017ee obdr\u017eavali zakoni, i to zbog pobo\u017enosti velikog sve\u0107enika Onije i njegove mr\u017enje na zlo,\n3:2 doga\u0111alo se da su i sami kraljevi po\u0161tovali Sveto mjesto i \u010dastili Hram najdragocjenijim darovima.\n3:3 Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve tro\u0161kove koji su bili potrebni za bogoslu\u017ene \u017ertve.\n3:4 Ali neki \u0160imun iz Bilgina plemena, postav\u0161i hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim sve\u0107enikom zbog gradskoga tr\u017enog nadzora.\n3:5 Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji.\n3:6 Priop\u0107i mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se koli\u010dina ne mo\u017ee ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za tro\u0161kove \u017ertvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasni\u0161tvo.\n3:7 Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga dr\u017eavnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago.\n3:8 Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da \u0107e izvr\u0161iti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvr\u0161i kraljev nalog.\n3:9 Kad je do\u0161ao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sve\u0107enik i grad ljubezno primili, priop\u0107i o prijavi i objasni radi \u010dega je do\u0161ao, pa po\u010de ispitivati je li uistinu tako.\n3:10 Veliki mu sve\u0107enik objasni da su to pohrane udovica i siro\u010dadi;\n3:11 a ne\u0161to od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu \u010dovjeku, te da, suprotno od klevetni\u010dke izjave opakog \u0160imuna, ima svega \u010detiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata.\n3:12 Nikako nije dopu\u0161teno da se o\u0161tete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je po\u0161tovan u svem svijetu.\n3:13 Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu.\n3:14 Na dan koji je za to odredio u\u0161ao je da popi\u0161e blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost.\n3:15 Sve\u0107enici su se u sve\u0107eni\u010dkoj odje\u0107i bacili ni\u010dice pred \u017ertvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, mole\u0107i ga da sa\u010duva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.\n3:16 Pogled na lice velikog sve\u0107enika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je du\u0161evnu tjeskobu.\n3:17 Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati.\n3:18 Ljudi su hrlili hrpimice iz ku\u0107a na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnu\u0107e.\n3:19 \u017dene, potpasav\u0161i kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. \u0160tovi\u0161e, i djevojke, zatvorene u ku\u0107ama, istr\u010dale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore,\n3:20 a sve pru\u017eale ruke prema nebu, na molitvu.\n3:21 Bilo je \u017ealosno vidjeti posvuda prostrto mno\u0161tvo i tjeskobu velikog sve\u0107enika zbog onoga \u0161to \u0107e do\u0107i.\n3:22 Dok su s jedne strane zazivali svemogu\u0107eg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sa\u010duva vlasnicima,\n3:23 s druge je strane Heliodor izvr\u0161ivao ono \u0161to se odlu\u010dilo.\n3:24 Ve\u0107 je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu veli\u010danstvu da je sve koji se usudi\u0161e onamo i\u0107i udarila Bo\u017eja sila te su zapali u nemo\u0107 i strah.\n3:25 Pred o\u010dima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem stra\u0161an jaha\u010d: \u017eestoko se propinju\u0107i, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu.\n3:26 U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladi\u0107a, vrlo sna\u017ena, sjajne ljepote, u veli\u010danstvenoj odje\u0107i. Pristupi\u0161e Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stado\u0161e ga bez daha bi\u010devati tu\u010dom udaraca.\n3:27 Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbi\u0161e i stavi\u0161e na nosila.\n3:28 I tako su tog \u010dovjeka, koji je \u010das prije u\u0161ao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stra\u017eom, iznijeli bespomo\u0107na, i po tome svi jasno uvidje\u0161e Bo\u017eju silu.\n3:29 Dok je on, udaren Bo\u017ejom mo\u0107i, le\u017eao bez rije\u010di i li\u0161en svake nade u spasenje,\n3:30 \u017didovi su veli\u010dali Gospodina koji je \u010dudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se o\u010ditovao Svevladar Gospodin, prelijevao se rado\u0161\u0107u i veseljem.\n3:31 Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatra\u017eili Oniju da moli Svevi\u0161njega neka podari \u017eivot onomu \u0161to je le\u017eao na izdisaju.\n3:32 Boje\u0107i se da kralj mo\u017eda ne bi posumnjao da su \u017didovi napakostili Heliodoru, veliki sve\u0107enik prinese \u017ertvu za spas toga \u010dovjeka.\n3:33 Dok je veliki sve\u0107enik prinosio \u017ertvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukaza\u0161e oni isti mladi\u0107i u istoj odje\u0107i. Stado\u0161e preda nj i reko\u0161e mu: \"Budi vrlo zahvalan velikom sve\u0107eniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario \u017eivot.\n3:34 A ti, koga je Nebo izbi\u010devalo, razglasuj svima veli\u010danstvenu Bo\u017eju silu!\" To rekav\u0161i, i\u0161\u010deznu\u0161e.\n3:35 Heliodor prinese \u017ertvu Gospodinu i u\u010dini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio \u017eivot, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom.\n3:36 Svjedo\u010dio je pred svima o djelima svevi\u0161njeg Boga koja je vidio svojim o\u010dima.\n3:37 Kad ga je kralj upitao koji mu se \u010dovjek \u010dini prikladan da se jo\u0161 jednom po\u0161alje u Jeruzalem, Heliodor odgovori:\n3:38 \"Ako ima\u0161 kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv dr\u017eave, po\u0161alji ga onamo da ti se izbi\u010devan vrati, ako uop\u0107e iznese \u017eivu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Bo\u017eja sila.\n3:39 Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uni\u0161tava.\"\n3:40 To su, eto, doga\u0111aji s Heliodorom i o\u010duvanjem svete riznice.\n4:1 Spomenuti \u0160imun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je rovario protiv Heliodora i uprili\u010dio onu nesre\u0107u.\n4:2 Dobro\u010dinitelja grada, za\u0161titnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za zakone on se usudio nazvati dr\u017eavnim neprijateljem.\n4:3 Mr\u017enja se toliko raspirila da je neki \u0160imunov prista\u0161a po\u010dinio umorstva.\n4:4 Onija je bio svjestan da je takvo suparni\u0161tvo mu\u010dno i da Menestejev sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, poti\u010de \u0160imuna na zlo\u0107u;\n4:5 zato se uputi kralju, ne da svoje sugra\u0111ane tu\u017ei, nego radi op\u0107e i pojedina\u010dne koristi sveg naroda.\n4:6 Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja ve\u0107 nemogu\u0107e odr\u017eavati javni mir i da se \u0160imun ne\u0107e okaniti svoje ludosti.\n4:7 Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gleda\u0161e da se do\u010depa velikog sve\u0107eni\u0161tva.\n4:8 Sastav\u0161i se s kraljem, obe\u0107a mu tri stotine i \u0161ezdeset talenata srebra i jo\u0161 osamdeset talenata na ime drugog dohotka.\n4:9 Osim toga, obe\u0107ao je da \u0107e platiti jo\u0161 stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko gra\u0111anstvo.\n4:10 Kad je kralj pristao, Jason, \u010dim se do\u010depao vlasti, prevede svoje sunarodnjake gr\u010dkome na\u010dinu \u017eivota.\n4:11 Ukide slobo\u0161tine koje je kralj iz \u010dovjekoljublja bio podijelio \u017didovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji \u0107e kasnije po\u0107i u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez. Ukratko, ru\u0161io je zakonite gra\u0111anske ustanove i uvodio nove protuzakonite obi\u010daje.\n4:12 Namjerno je dao ispod tvr\u0111ave sagraditi borili\u0161te, a sam je najbolje efebe vodio pod petazom.\n4:13 Zbog pokvarenosti bezbo\u017enog Jasona, koji nije bio nikakav sve\u0107enik, helenizam je tako oja\u010dao a strana moda uzela toliko maha\n4:14 da sve\u0107enici vi\u0161e u slu\u017ebi oko \u017ertvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, preziru\u0107i Hram i zanemaruju\u0107i \u017ertve, na poziv zve\u010dke \u017eurili na Zakonom nedopu\u0161tene priredbe u kazali\u0161tu.\n4:15 Ne dr\u017ee\u0107i ni\u0161ta do \u010dasti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske po\u010dasti.\n4:16 Zato ih je upravo sna\u0161la te\u0161ka nevolja: postado\u0161e im neprijatelji i krvnici ba\u0161 oni koje su \u017eivo nastojali nasljedovati u na\u010dinu \u017eivota i u svemu im biti sli\u010dni.\n4:17 Bo\u017eji se zakoni ne kr\u0161e neka\u017enjivo, a to \u0107e pokazati idu\u0107e razdoblje.\n4:18 Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazo\u010dnosti, odr\u017eavala petogodi\u0161nja natjecanja,\n4:19 poslao je zlo\u010dina\u010dki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su imali antiohijsko gra\u0111anstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma za \u017ertvu Heraklu. No \u010dak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije zgodno upotrijebiti za \u017ertvu nego za ne\u0161to drugo.\n4:20 Tako je, dakle, novac koji je po\u0161iljalac odredio za \u017ertvu Heraklu, odlukom onih koji su ga nosili, potro\u0161en za gradnju brodova sa tri reda vesala.\n4:21 Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustoli\u010denju kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je do\u0161ao u Jopu, odakle se zaputio u Jeruzalem.\n4:22 Veli\u010danstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i klicanje. Poslije isto tako u\u0111e s vojskom u Feniciju.\n4:23 Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog \u0160imuna, da kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rje\u0161enje nekih hitnih poslova.\n4:24 A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, daju\u0107i dojam ugledna \u010dovjeka, isposlova sebi velikosve\u0107eni\u010dku \u010dast, nude\u0107i tri stotine srebrnih talenata vi\u0161e nego Jason.\n4:25 Primiv\u0161i, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo ni\u010dega \u0161to bi bilo dostojno velikosve\u0107eni\u0161tva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri.\n4:26 I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi, pa je morao pobje\u0107i u Amanitidu.\n4:27 Menelaj se, dodu\u0161e, \u010dvrsto dr\u017eao vlasti, ali kralju nije nikako pla\u0107ao obe\u0107anih svota,\n4:28 iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvr\u0111ave, koji je bio ovla\u0161ten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju.\n4:29 Menelaj je morao prepustiti veliko sve\u0107eni\u0161tvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana.\n4:30 Dok se to zbivalo, pobunili se Tar\u0161ani i Malo\u0161ani zbog toga \u0161to su im gradove darovali u miraz kraljevoj ino\u010di Antiohidi.\n4:31 Kralj je, dakle, br\u017ee oti\u0161ao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika.\n4:32 Menelaj, ra\u010dunaju\u0107i da mu se pru\u017eila zgodna prilika, prisvoji ne\u0161to zlatnog posu\u0111a iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima.\n4:33 Kad je Onija o tom primio to\u010dne obavijesti, o\u0161tro ga prekori, po\u0161to se prije povukao u grad-uto\u010di\u0161te Dafnu kod Antiohije.\n4:34 Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj do\u0111e k Oniji, prijevarom ga namami pru\u017eiv\u0161i mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjaju\u0107i dodu\u0161e, izi\u0111e iz uto\u010di\u0161ta, a on ga smjesta ubi, ne mare\u0107i za pravdu.\n4:35 Zbog nepravednog umorstva toga \u010dovjeka silno su se ogor\u010dili i o\u017ealostili ne samo \u017didovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda.\n4:36 Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, do\u0111e preda nj poslanstvo \u017didova iz razli\u010ditih gradova te mu se potu\u017ei; njima su se pridru\u017eili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije.\n4:37 Antioh, jako o\u017ealo\u0161\u0107en i ganut, zaplaka sje\u0107aju\u0107i se pokojnikove mudrosti i razboritosti.\n4:38 Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni pla\u0161t, razdera mu odijelo i provede ga \u010ditavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbo\u017eno ubio Oniju; tu ubojicu smaknu\u0161e. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zaslu\u017eio.\n4:39 Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu po\u010dinio mnogo svetogrdnih kra\u0111a. Kad se o tom nadaleko pro\u0161irio glas, puk se di\u017ee protiv Lizimaha, ali se ve\u0107 mnogo zlatnine raznijelo.\n4:40 Protiv pobunjenog mno\u0161tva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoru\u017ea oko tri tisu\u0107e ljudi i prvi po\u010de vr\u0161iti nasilja, u kojima je \u010detovo\u0111a bio neki Auran, \u010dovjek poodmakle dobi i nipo\u0161to manje bezumnosti.\n4:41 Kad su ljudi vidjeli da \u0107e ih Lizimah napasti, pograbi\u0161e jedni kamenje, drugi toljage, a neki zagrabi\u0161e pune ruke pepela koji se ondje nalazio, pa svi hrpimice navali\u0161e na Lizimahove ljude.\n4:42 Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice.\n4:43 Zbog toga bi podignuta tu\u017eba protiv Menelaja.\n4:44 Kad je kralj do\u0161ao u Tir, tri su \u010dovjeka \u0161to ih je poslalo veliko vije\u0107e branila pravednost svoje stvari.\n4:45 Menelaj, vide\u0107i da \u0107e izgubiti, obe\u0107a Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja.\n4:46 Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobo\u017ee ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku.\n4:47 I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optu\u017ebi, dok one bijednike koji bi bili progla\u0161eni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt.\n4:48 Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posu\u0111a smjesta podnije\u0161e nepravednu kaznu.\n4:49 \u010cak su im i Tirani, zgra\u017eaju\u0107i se nad takvom zlo\u0107om, priredili sve\u010dani ukop.\n4:50 Zbog lakomosti vlastodr\u017eaca Menelaj se ipak odr\u017ei na vlasti; napreduju\u0107i u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugra\u0111ana.\n5:1 U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat.\n5:2 Gotovo \u010detrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoru\u017eane \u010dete raspore\u0111ene u kohorte;\n5:3 pa konji\u010dki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje \u0161titovima, \u0161uma sulica, ma\u010devi izvu\u010deni iz korica, blje\u0161tav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme.\n5:4 Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.\n5:5 Uto se pronese la\u017ean glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ni\u0161ta manje nego tisu\u0107u ljudi te iznenada napade grad. Po\u0161to su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad ve\u0107 bio zauzet, Menelaj ute\u010de u tvr\u0111avu.\n5:6 Jason je stao nemilice klati svoje sugra\u0111ane, ne uvi\u0111aju\u0107i da je uspjeh protiv sunarodnjaka najve\u0107i neuspjeh, misle\u0107i da stje\u010de pobjedni\u010dku slavu nad neprijateljima, a ne nad bra\u0107om.\n5:7 Nije se domogao vlasti, nego je sramotno zavr\u0161io svoju izdaju i morao opet tra\u017eiti uto\u010di\u0161te u Amanitidi.\n5:8 Tako se zavr\u0161ilo njegovo opako djelo. Optu\u017eili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bje\u017eati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugra\u0111ana, dok kona\u010dno ne zastade u Egiptu.\n5:9 Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tu\u0111ini, oti\u0161av\u0161i Lakedemoncima ne bi li u ime srodni\u0161tva na\u0161ao za\u0161titu.\n5:10 On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca.\n5:11 Kad je kralj doznao \u0161to se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podi\u017ee iz Egipta, zvjerski razjaren u du\u0161i, i zauze grad oru\u017eanom rukom.\n5:12 Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u ku\u0107e.\n5:13 Ubijali su mlado i staro, zatirali \u017eene i djecu, klali djevojke i neja\u010dad.\n5:14 U cigla tri dana bilo je osamdeset tisu\u0107a \u017ertava, od \u010dega je \u010detrdeset tisu\u0107a palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje.\n5:15 Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo u\u0107i u Hram najsvetiji na svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine.\n5:16 Tu je svojim ne\u010distim rukama uzimao sveto posu\u0111e, poganim rukama grabio darove \u0161to su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i dostojanstvo tog mjesta.\n5:17 Antioh se uznio u srcu, ne misle\u0107i da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na gra\u0111ane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto.\n5:18 I da nije bilo tolikog mno\u0161tva grijeha, i njega bi, \u010dim bi u\u0161ao, udarci bi\u010da odvratili od drskosti, kao \u0161to su odvratili i Heliodora, koga bija\u0161e poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu.\n5:19 Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda.\n5:20 Zato je i samo mjesto, imaju\u0107i udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zapu\u0161teno zbog srd\u017ebe Svemogu\u0107ega, bit \u0107e opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom.\n5:21 Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisu\u0107u i osam stotina talenata pa se po\u017euri u Antiohiju, misle\u0107i u svojoj oholosti da zemlju mo\u017ee u\u010diniti plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce!\n5:22 Za nadstojnike, pak, koji \u0107e zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po \u0107udi surovijega od onoga koji ga je postavio;\n5:23 a na gori Gerizimu Andronika; osim njih jo\u0161 i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugra\u0111anima, a bio je osobito neprijateljski raspolo\u017een prema \u017didovima.\n5:24 Posla i namjesnika Apolonija na \u010delu vojske od dvadeset i dvije tisu\u0107e ljudi, zapovjediv\u0161i mu da sve odrasle pokolje, a \u017eene i mlade\u017e proda.\n5:25 Kad je taj do\u0161ao u Jeruzalem, pretvaraju\u0107i se kao miroljubiv \u010dovjek, pri\u010deka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristiv\u0161i \u017eidovski po\u010dinak, zapovjedi svojim podre\u0111enima da iza\u0111u pod oru\u017ejem.\n5:26 Sve one koji su do\u0161li da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstare\u0107i s naoru\u017eanim vojnicima po gradu, pogubio mno\u0161tvo ljudi.\n5:27 Tada se Juda Makabej povu\u010de sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili \u017eivot kao divlje zvijeri, hrane\u0107i se samo zelenjem da se \u010dime ne bi one\u010distili.\n6:1 Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da \u017didove prisiljava da kr\u0161e zakone otaca i da se vi\u0161e u svom \u017eivotu ne ravnaju po Bo\u017ejim zakonima;\n6:2 pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tra\u017eili stanovnici tog mjesta.\n6:3 Narodu je bilo te\u0161ko i nepodnosivo toliko zlo.\n6:4 Pogani ispuni\u0161e Hram raspu\u0161teno\u0161\u0107u i pijankama. Zabavljali su se s djevoj\u010durama i u svetim se predvorjima upu\u0161tali sa \u017eenama. \u0160tovi\u0161e, u samu su unutra\u0161njost unosili koje\u0161ta zabranjeno.\n6:5 \u017drtvenik su natovarili nedopu\u0161tenim \u017ertvama koje su zakoni branili.\n6:6 \u010cak nije bilo dopu\u0161teno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uop\u0107e itko smio priznavati \u017didovom.\n6:7 Naprotiv, silom su ih tjerali na mjese\u010dne \u017ertvene gozbe u spomen kraljeva ro\u0111endana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjen\u010dani br\u0161ljanom izi\u0107i u Dionizovu povorku.\n6:8 Na Ptolemejev poticaj izi\u0161la je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa \u017didovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama,\n6:9 a da se ubiju oni koji ne prihva\u0107aju helenskih obi\u010daja. Bilo je o\u010dito kakva je nevolja nastala.\n6:10 Tako su bile izvedene pred sud dvije \u017eene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojen\u010dad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina.\n6:11 Drugi se sastajali u obli\u017enjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spali\u0161e; iz po\u0161tovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili.\n6:12 One kojima \u0107e ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak na\u0161eg naroda.\n6:13 Znak je velike milosti kad se gre\u0161nici predugo ne pu\u0161taju neka\u017enjeni, nego ih namah sti\u017ee kazna.\n6:14 Dok u drugih naroda Gospod strpljivo \u010deka da ih kazni onda kad prevr\u0161e mjeru grijeha, dotle je s nama odlu\u010dio druk\u010dije postupiti;\n6:15 ne \u010deka da nas kazni istom kad se ve\u0107 ispuni mjera na\u0161ih grijeha.\n6:16 Zato nam on nikad ne uskra\u0107uje svog milosr\u0111a niti svoj narod ostavlja, iako ga ka\u017enjava nevoljama.\n6:17 Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rije\u010di nastavit \u0107emo kazivanje.\n6:18 Eleazara, jednog od prvaka me\u0111u pismoznancima, \u010dovjeka ve\u0107 poodmakle dobi ali otmjene vanj\u0161tine, nagovorili su, silom mu otvaraju\u0107i usta, da jede svinjetinu.\n6:19 Ali je on vi\u0161e volio slavnu smrt nego sramotan \u017eivot, pa sam dragovoljno pristupi mu\u010dili\u0161tu.\n6:20 Ali prije ispljunu ono \u0161to mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odlu\u010dno \u010duva onoga \u0161to nije dopu\u0161teno okusiti ni po cijenu ljubavi prema \u017eivotu.\n6:21 Oni koji su predsjedavali tome bezbo\u017enom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog \u010dovjeka, uze\u0161e ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije u\u017eivati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od \u017ertvenog mesa.\n6:22 U\u010dini li tako, izbavit \u0107e se od smrti njihovim \u010dovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo.\n6:23 Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje \u010dasne starosti i sijede glave i besprijekorna \u017eivota sve od djetinjstva, a jo\u0161 ve\u0107ma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo po\u0161alju u Podzemlje.\n6:24 \"Ne dolikuje na\u0161oj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladi\u0107i pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina pre\u0161ao na tu\u0111inske obi\u010daje.\n6:25 Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog \u017eivota, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu.\n6:26 Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni \u017eiv ni mrtav ne\u0107u izbje\u0107i rukama Svemogu\u0107ega.\n6:27 A sada, juna\u010dki se odri\u010du\u0107i \u017eivota, pokazat \u0107u se dostojnim svoje starosti\n6:28 i mladi\u0107ima ostaviti plemenit primjer kako se za \u010dasne i svete zakone valja spremno i velikodu\u0161no izlo\u017eiti smrti.\" Nakon tih rije\u010di odmah pristupi mu\u010dili\u0161tu.\n6:29 Oni koji su ga vodili, promijeni\u0161e dotada\u0161nju naklonost u mr\u017enju: njegove rije\u010di \u010dinile im se ludo\u0161\u0107u.\n6:30 Kad je ve\u0107 pod udarcima umirao, uzdahnu i re\u010de: \"Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim te\u0161ke muke bi\u010devanja jer u du\u0161i radosno sve to podnosim u strahopo\u0161tovanju prema njemu.\"\n6:31 I tako je on preminuo i svojom smr\u0107u ostavio ne samo mlade\u017ei nego i ve\u0107ini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.\n7:1 Uhvati\u0161e tako i sedmoricu bra\u0107e zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bi\u010devima i volovskim \u017eilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.\n7:2 Jedan od njih progovori u njihovo ime: \"\u0160to nas \u017eeli\u0161 pitati i od nas saznati? Radije \u0107emo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!\"\n7:3 Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se u\u017eare tave i kotlovi.\n7:4 Kad ih u\u017eari\u0161e, zapovjedi da se, nao\u010digled ostale bra\u0107e i majke, odre\u017ee jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli ko\u017ea i odsijeku udovi.\n7:5 Osakativ\u0161i ga posvema, zapovjedi da ga jo\u0161 \u017eiva primaknu vatri i pr\u017ee na tavi. Dok se para s tave \u0161irila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da juna\u010dki umru.\n7:6 \"Gospodin Bog gleda\", govorahu, \"i zaista \u0107e nam se smilovati, kao \u0161to Mojsije objavljuje pjesmom koja sve\u010dano svjedo\u010di: 'I svojim \u0107u se slugama smilovati.'\"\n7:7 Kad je prvi tako preminuo, dovedo\u0161e drugoga na mu\u010denje. Po\u0161to su mu s glave ogulili ko\u017eu s kosom, upita\u0161e ga: \"Ho\u0107e\u0161 li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmu\u010dimo tijelo?\"\n7:8 On odgovori jezikom svojih otaca: \"Ne\u0107u!\" Zato su i njega podvrgli mu\u010denju kao i prvog.\n7:9 Izdi\u0161u\u0107i re\u010de: \"Ti nam, zlikov\u010de, oduzima\u0161 sada\u0161nji \u017eivot, ali \u0107e nas Kralj svijeta, zato \u0161to umiremo za njegove zakone, uskrisiti na \u017eivot vje\u010dni.\"\n7:10 Poslije njega mu\u010dili su tre\u0107ega. On spremno isplazi jezik kad su zatra\u017eili i hrabro pru\u017ei ruke.\n7:11 Juna\u010dki re\u010de: \"Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da \u0107u ih od njega natrag dobiti.\"\n7:12 I sam kralj i njegova pratnja zadivi\u0161e se hrabrosti mladi\u0107a koji je prezirao muke.\n7:13 Kad je taj preminuo, podvrgli su \u010detvrtoga istim mukama.\n7:14 Prije nego \u0161to je izdahnuo, re\u010de ovo: \"Blago onom koji umre od ruke ljudi, u \u010dvrstoj nadi koju ima od Boga: da \u0107e ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnu\u0107a na \u017eivot!\"\n7:15 Zatim dovedo\u0161e petoga i stado\u0161e ga mu\u010diti.\n7:16 On upilji o\u010di u kralja i re\u010de: \"Iako si smrtan, ima\u0161 vlast nad ljudima i radi\u0161 \u0161to ho\u0107e\u0161. Ali ne misli da je Bog na\u0161 narod ostavio!\n7:17 Samo \u010dekaj, ve\u0107 \u0107e\u0161 vidjeti njegovu veliku mo\u0107: mu\u010dit \u0107e on tebe i tvoje sjeme!\"\n7:18 Poslije toga doveli su \u0161estoga, koji pred smrt re\u010de: \"Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagrije\u0161ili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota.\n7:19 Ali nemoj misliti da \u0107e\u0161 izbje\u0107i kazni ti koji se drsko bori\u0161 protiv Boga.\"\n7:20 Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bija\u0161e majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledu\u0161no je to podnijela zato \u0161to se ufala u Gospodina.\n7:21 Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osje\u0107aja, ona je svoju \u017eenstvenost o\u017eivljavala mu\u0161kom hrabro\u0161\u0107u.\n7:22 Govorila im je: \"Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni \u017eivot niti vam tkivo slo\u017eila.\n7:23 Zato \u0107e vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade po\u010detak, milosrdno vratiti i duh i \u017eivot, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.\"\n7:24 Antioh pomisli da ga ona omalova\u017eava; u njezinim je rije\u010dima nazrijevao porugu. Kako je najmla\u0111i jo\u0161 \u017eivio, on ga po\u010de ne samo rije\u010dima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da \u0107e ga obogatiti i usre\u0107iti, sprijateljit \u0107e se s njim i povjerit mu visoke slu\u017ebe ako se odrekne pradjedovskih predaja.\n7:25 Kako mladi\u0107 za to nije ni\u0161ta mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladi\u0107u savjetuje da sebi spasi \u017eivot.\n7:26 Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina.\n7:27 Sagnula se k njemu pa je, zavaravaju\u0107i okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: \"Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sada\u0161nje dobi i odgojila.\n7:28 Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve \u0161to je na njima i znaj da je sve to Bog na\u010dinio ni od \u010dega i da je tako nastao i ljudski rod.\n7:29 Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje bra\u0107e i prihvati smrt, da te s tvojom bra\u0107om u vrijeme milosti opet na\u0111em!\"\n7:30 Tek \u0161to je svoje dorekla, mladi\u0107 re\u010de: \"\u0160to \u010dekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona \u0161to ga na\u0161im ocima dade Mojsije.\n7:31 A ti, za\u010detni\u010de svake zlo\u0107e protiv Hebreja, nipo\u0161to ne\u0107e\u0161 izbje\u0107i ruci Bo\u017ejoj.\n7:32 Mi trpimo zbog svojih grijeha.\n7:33 Pa ako se \u017eivi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pou\u010di, on \u0107e se opet i pomiriti sa svojim slugama.\n7:34 A ti, bezbo\u017eni\u010de, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama di\u017eu\u0107i ruku protiv sinova Neba,\n7:35 jer jo\u0161 nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida.\n7:36 Na\u0161a bra\u0107a, pretrpjev\u0161i sada muku prolaznu za \u017eivot neprolazni, pala su za Bo\u017eji Savez, a ti \u0107e\u0161 ve\u0107 na sudu Bo\u017ejemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost.\n7:37 Ja sa svojom bra\u0107om za zakone otaca i tijelo i du\u0161u rado predajem i molim Boga da se na\u0161em narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bi\u010devima prinudi da prizna\u0161 da je on Bog jedini.\n7:38 Neka se napokon na meni i na mojoj bra\u0107i zaustavi srd\u017eba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na na\u0161 narod.\"\n7:39 Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio jo\u0161 i vi\u0161e nego na druge: napose je gorko osje\u0107ao tu porugu.\n7:40 Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina.\n7:41 Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka.\n7:42 Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.\n8:1 Juda Makabej i njegovi ljudi stali su kri\u0161om obilaziti sela te sazivati svoje ro\u0111ake i prikupljati one koji su ostali vjerni \u017eidovstvu. I tako se skupilo kojih \u0161est tisu\u0107a ljudi.\n8:2 Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potla\u010den, da se smiluje Hramu koji oskvrnu\u0161e bezbo\u017eni ljudi;\n8:3 da se sa\u017eali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usli\u0161i krv koja vapi k njemu;\n8:4 da se spomene zlo\u010dina\u010dkog pokolja neja\u010dadi; da osveti pogrde svoga Imena.\n8:5 Kad je Makabej stao na \u010delo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budu\u0107i da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosr\u0111e.\n8:6 Vr\u0161io je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne polo\u017eaje i neprijatelja \u010desto tjerao u bijeg.\n8:7 Takve je navale najradije vr\u0161io pod pla\u0161tem no\u0107i. Glas o njegovu juna\u0161tvu pronosio se na sve strane.\n8:8 Vide\u0107i da taj \u010dovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve vi\u0161e uspijeva, Filip zatra\u017ei pismeno od Ptolemeja, upravitelja Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomo\u0107.\n8:9 Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih prijatelja, i posla ga smjesta, na \u010delu od najmanje dvadeset tisu\u0107a ljudi skupljenih od razli\u010ditih naroda, da istrijebi sav \u017eidovski narod. Pridru\u017eio mu je Gorgiju, vojskovo\u0111u od zanata, vje\u0161ta bojnim poslovima.\n8:10 Nikanor je napose namjeravao da prodajom \u017eidovskih zarobljenika isplati kraljev danak od dvije tisu\u0107e talenata \u0161to ih dugova\u0161e Rimljanima.\n8:11 Zato \u017eurno pozva primorske gradove na prodaju \u017eidovskog roblja. Obe\u0107a ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva \u0107e ga kazna sti\u0107i od ruke Svemogu\u0107ega.\n8:12 Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima saop\u0107io da se pribli\u017eava neprijateljska vojska,\n8:13 pobjego\u0161e kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Bo\u017eju pravdu.\n8:14 Drugi pak proda\u0161e sve \u0161to im je preostalo i zavapi\u0161e Gospodinu da ih izbavi od bezbo\u017enoga Nikanora, koji ih je prodao jo\u0161 prije nego \u0161to je do\u0161lo do boja;\n8:15 neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s njihovim ocima i zbog toga \u0161to se zovu njegovim svetim i veli\u010danstvenim Imenom.\n8:16 Kad je, dakle, Makabej prikupio oko sebe \u0161est tisu\u0107a ljudi, stao ih je hrabriti da se ne pla\u0161e neprijatelja niti boje mno\u0161tva pogana koji ih nepravedno napadaju nego neka se juna\u010dki bore.\n8:17 Neka imaju pred o\u010dima kako su oni zlo\u010dina\u010dki osramotili Sveto mjesto i kako su zlostavljali i ruglu izvrgli Grad, a pradjedovske obi\u010daje uni\u0161tili.\n8:18 \"Oni se uzdaju\", dodao je, \"u oru\u017eje i smionost, a mi u Boga Svevladara koji jednim migom oka mo\u017ee oboriti na\u0161e napada\u010de i sav svijet.\"\n8:19 Nabrojio im je slu\u010dajeve u kojima se Bog udostojao za\u0161tititi njihove pretke: onaj \u0161to se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu osamdeset i pet tisu\u0107a ljudi,\n8:20 pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Gala\u0107ana, gdje se borilo osam tisu\u0107a ljudi s pomo\u0107u \u010detiri tisu\u0107e Makedonaca, i dok su Makedonci do\u0161li u \u0161kripac, onih samih osam tisu\u0107a, zahvaljuju\u0107i pomo\u0107i s Neba, porazilo je stotinu i dvadeset tisu\u0107a neprijatelja i zadobilo velik plijen.\n8:21 Kad ih je tim rije\u010dima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na \u010detiri odreda.\n8:22 Na \u010delo svakom odredu stavio je svoju bra\u0107u: \u0160imuna, Josipa i Jonatana, i dao svakomu po tisu\u0107u i pet stotina ljudi.\n8:23 Osim toga, naredi Eleazaru da im pro\u010dita Svetu knjigu, a onda je, dav\u0161i im bojni zov: \"S Bo\u017ejom pomo\u0107u!\" stao na \u010delo prvog odreda i napao Nikanora.\n8:24 Budu\u0107i da im je Svemogu\u0107i u boju bio suborac, pobili su preko devet tisu\u0107a neprijatelja, izranili i osakatili ve\u0107i dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg.\n8:25 Zaplijenili su i novac onih koji su ih do\u0161li kupovati. Po\u0161to su ih podugo tjerali, vrati\u0161e se natrag jer nisu imali vremena.\n8:26 Bilo je, naime, uo\u010di subote, pa ih nisu dalje gonili.\n8:27 Pokupi\u0161e jo\u0161 neprijateljsko oru\u017eje i poskida\u0161e plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvale\u0107i i slave\u0107i Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im po\u010deo iskazivati svoju milost.\n8:28 Poslije subote podijelili su dio plijena \u017ertvama progonstva, pa udovicama i siro\u010dadi, a ono \u0161to je preostalo podijelili su me\u0111u sobom i me\u0111u svojom djecom.\n8:29 Zavr\u0161iv\u0161i taj posao, okupi\u0161e se na zajedni\u010dku molitvu i zavapi\u0161e milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama.\n8:30 U kre\u0161evu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset tisu\u0107a i osvojili vrlo visoke tvr\u0111ave. Velik plijen razdijelili su na dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za \u017ertve progonstva, siro\u010dad i udovice - a ne zaboravi\u0161e ni staraca.\n8:31 Zatim su bri\u017eno pokupili neprijateljsko oru\u017eje i pohranili ga na prikladnim mjestima. \u0160to je od plijena preostalo, odnijeli su u Jeruzalem.\n8:32 Ubili su vo\u0111u Timotejevih \u010deta, \u010dovjeka bezbo\u017ena, koji je \u017didovima nanio mnogo zala.\n8:33 Dok su u domovini slavili pobjedu, spali\u0161e one koji su zapalili Sveta vrata, zajedno s Kalistenom, koji bija\u0161e utekao u neku ku\u0107icu. Tako je za svoje svetogr\u0111e primio zaslu\u017eenu pla\u0107u.\n8:34 A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisu\u0107e trgovaca da kupuju \u017didove,\n8:35 bio je Bo\u017ejom pomo\u0107u poni\u017een od onih koje je najvi\u0161e podcjenjivao: morao je skinuti svoju \u010dasni\u010dku odoru te je tako, po osamljenim putovima, poput odbjegla roba, stigao u Antiohiju - sretno umaknuv\u0161i, dok mu je sva vojska bila pora\u017eena.\n8:36 I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obe\u0107ao platiti danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da \u017didovi imaju Borca koji se za njih bori i da su \u017didovi upravo zato neranjivi \u0161to slijede zakone koje im je On postavio.\n9:1 U isto se vrijeme Antioh sramotno vra\u0107ao iz perzijskih krajeva.\n9:2 Bio je provalio u grad Perzepolis i poku\u0161ao oplja\u010dkati hram i zaposjesti grad. Ali se pu\u010danstvo podiglo i pograbilo oru\u017eje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povla\u010diti.\n9:3 Kad je do\u0161ao do Ekbatane, saznao je \u0161to se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima.\n9:4 Sav izvan sebe od jarosti, smi\u0161ljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na \u017didovima. Zato je upravlja\u010du kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se ve\u0107 nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: \"Na\u010dinit \u0107u od Jeruzalema, kad onamo do\u0111em, \u017eidovsko groblje.\"\n9:5 Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizlje\u010divom i nevidljivom bole\u0161\u0107u. \u010cim je izgovorio onu rije\u010d, spopade ga u crijevima nesnosna bol i stra\u0161ne muke u utrobi.\n9:6 Tako je bilo ba\u0161 i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i ne\u010duvene muke.\n9:7 On se ipak svoga divlja\u0161tva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigaju\u0107i plamen gnjeva na \u017didove, zapovjedi da se ubrza vo\u017enja. Tada ispade iz kola u trku, koja su od\u0161tropotala dalje, a on u nesretnu padu poi\u0161\u010da\u0161i sve udove na tijelu.\n9:8 On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umi\u0161ljao da mo\u017ee mjeriti gorske vrhove, sad se na\u0161ao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima o\u010ditovala na njemu Bo\u017eja sila,\n9:9 jer su crvi povrvjeli iz bezbo\u017enikova tijela i sa \u017eivog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjile\u017ei izazivao ga\u0111enje u svoj vojsci.\n9:10 Malo prije mi\u0161lja\u0161e da dohva\u0107a nebeske zvijezde, a sada ga vi\u0161e nitko, zbog nepodno\u0161ljiva smrada, nije mogao pratiti.\n9:11 Istom sada, sav skr\u0161en bolima, po\u010de popu\u0161tati u svojoj velikoj oholosti i pod Bo\u017ejim bi\u010dem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od \u010dasa do \u010dasa pove\u0107avale boli.\n9:12 Kad vi\u0161e ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: \"Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjedna\u010duje!\"\n9:13 Ali taj se zlo\u010dinac molio Gospodaru u koga vi\u0161e nije bilo smilovanja.\n9:14 Obe\u0107avao je da \u0107e Sveti grad, kamo se \u017eurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim;\n9:15 da \u0107e s Atenjanima izjedna\u010diti sve \u017didove, koje ina\u010de nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima;\n9:16 da \u0107e najljep\u0161im darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da \u0107e mu mnogostruko vratiti sve sveto posu\u0111e, a tro\u0161kove \u017ertvovanja podmirivati od svojih dohodaka;\n9:17 i napokon da \u0107e i sam postati \u017didov i da \u0107e krstariti cijelim svijetom i navije\u0161tati Bo\u017eju svemo\u0107.\n9:18 Ali kako mu boli nisu ni\u0161ta popu\u0161tale, jer se na nj oborio pravedan sud Bo\u017eji, u beznadnu stanju napisao je \u017didovima ovo pismo u kojem moli opro\u0161tenje. Ono glasi ovako:\n9:19 \"Odli\u010dnim gra\u0111anima \u017didovima kralj i upravitelj Antioh \u0161alje pozdrav \u017eele\u0107i im zdravlje i dobru sre\u0107u!\n9:20 Ako ste dobro vi i va\u0161a djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo\n9:21 rado se spominjem va\u0161eg \u0161tovanja i va\u0161e blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, po\u0161to sam zapao u nepodno\u0161ljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za op\u0107e dobro.\n9:22 Ne o\u010dajavam zbog svog stanja nego se \u010dvrsto nadam da \u0107u se iz bolesti izvu\u0107i.\n9:23 Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika,\n9:24 da se, bude li neo\u010dekivanih doga\u0111aja ili nepovoljnih glasova, dr\u017eavljani ne uzbunjuju, znaju\u0107i kome je on prepustio upravu poslovima.\n9:25 Osim toga, znam kako obli\u017enji vladaoci i susjedi na\u0161eg kraljevstva vrebaju priliku i \u010dekaju da se \u0161to dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam ve\u0107 vi\u0161e puta, polaze\u0107i u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporu\u010dio. I njemu sam, uostalom, napisao prilo\u017eeno pismo.\n9:26 Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobro\u010dinstava koje sam vam svima pojedina\u010dno u\u010dinio te da svoju dosada\u0161nju blagonaklonost prema meni sa\u010duvate i prema mome sinu.\n9:27 Zaista sam uvjeren da \u0107e on savjesno slijediti moje nakane i blago i \u010dovjekoljubivo postupati s vama.\"\n9:28 Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije naju\u017easnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tu\u0111oj zemlji, u pustim planinama zavr\u0161io \u017eivot.\n9:29 Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru.\n10:1 Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i Grad.\n10:2 Sru\u0161ili su \u017ertvenike \u0161to su ih po trgu sagradili tu\u0111inci i uni\u0161tili su posve\u0107ene gajeve.\n10:3 Potom su o\u010distili Hram i podigli drugi \u017ertvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli \u017ertvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i izlo\u017eili prinesene hljebove.\n10:4 Kad su sve to izvr\u0161ili, pali su ni\u010dice i stali moliti Gospodina da vi\u0161e nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagrije\u0161e, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima.\n10:5 \u010ci\u0161\u0107enje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva.\n10:6 Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica, sje\u0107aju\u0107i se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u planinama i spiljama kao divlje zvijeri.\n10:7 Zato su, nose\u0107i br\u0161ljanom ovite \u0161tapove, zelene gran\u010dice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo o\u010di\u0161\u0107enje svoga Svetog mjesta.\n10:8 Ujedno su javno zaklju\u010dili i izglasali da sav \u017eidovski narod treba da te dane svake godine slavi.\n10:9 Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana.\n10:10 A sad \u0107emo izvijestiti o doga\u0111ajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbo\u017enika, sa\u017eimaju\u0107i ukratko ratne nevolje.\n10:11 Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na \u010delo dr\u017eavnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije.\n10:12 Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa \u017didovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo.\n10:13 Zato su ga neki prijatelji optu\u017eili Eupatoru, pa je svakom prilikom slu\u0161ao kako ga nazivaju izdajicom zato \u0161to je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i \u0161to je pre\u0161ao Antiohu Epifanu. Pa kad vi\u0161e \u010dasne vlasti nije mogao \u010dasno izvr\u0161avati, otrovom je sebi oduzeo \u017eivot.\n10:14 Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je najamni\u010dku vojsku i svakom se prilikom zara\u0107ivao sa \u017didovima.\n10:15 U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvr\u0111ava na dobrim polo\u017eajima, dodijavali \u017didovima te su, prihva\u0107aju\u0107i izbjeglice iz Jeruzalema, nastojali odr\u017eati ratno stanje.\n10:16 Makabej i njegovi drugovi, po\u0161to su se okupili na molitvu i Boga molili da im bude saveznik, krenu\u0161e protiv tih idumejskih tvr\u0111ava.\n10:17 Udariv\u0161i sna\u017eno, osvoji\u0161e te polo\u017eaje i suzbi\u0161e sve one koji su se borili na bedemima. Pobili su sve na koje su nai\u0161li, tako da ih je palo ne manje od dvadeset tisu\u0107a.\n10:18 Kako je najmanje devet tisu\u0107a ljudi pobjeglo u dvije dobro utvr\u0111ene kule, a sa sobom su imali sve \u0161to je potrebno da se izdr\u017ei opsada,\n10:19 Makabej ostavi \u0160imuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila ve\u0107a potreba.\n10:20 Ali \u0160imunove ljude, pohlepne za novcem, potkupi\u0161e neki \u0161to su se onamo sklonili, tako te oni, primiv\u0161i sedamdeset tisu\u0107a drahma, pusti\u0161e neke da uteknu.\n10:21 Kad su Makabeju javili \u0161to se dogodilo, on skupi narodne vo\u0111e i optu\u017ei krivce da su za novce prodali svoju bra\u0107u jer su pustili da pobjegnu neprijatelji.\n10:22 Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule.\n10:23 Sretan u oru\u017eju, pobi u obadvije tvr\u0111ave preko dvadeset tisu\u0107a ljudi.\n10:24 Timotej, koga su \u017didovi prije porazili, skupi mnogo stranih \u010deta, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misle\u0107i da \u0107e je oru\u017ejem osvojiti.\n10:25 Kad se pribli\u017eavao, Makabej i njegovi ljudi stado\u0161e zazivati Boga, posuv\u0161i glave prahom i pripasav\u0161i oko bokova kostrijet.\n10:26 Padnuv\u0161i ni\u010dice na podno\u017eju \u017ertvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to obja\u0161njava Zakon.\n10:27 Kad su zavr\u0161ili molitvu, pograbi\u0161e oru\u017eje, prili\u010dno se odmaknu\u0161e od grada i zaustavi\u0161e pred neprijateljem.\n10:28 Upravo u cik zore pograbi\u0161e se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u juna\u0161tvo.\n10:29 Kad se razmahalo kre\u0161evo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stado\u0161e na \u010delo \u017didovima.\n10:30 U isto vrijeme uze\u0161e Makabeja me\u0111u se da ga \u0161tite svojim oru\u017ejem i \u010duvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zablije\u0161tili i smeli te se oni raspr\u0161i\u0161e u najve\u0107em neredu.\n10:31 Bi tada pobijeno dvadeset tisu\u0107a i pet stotina pje\u0161aka i \u0161est stotina konjanika.\n10:32 Timotej pobje\u017ee u vrlo utvr\u0111eno mjesto zvano Gezer, kojim je upravljao Hereja.\n10:33 Makabej i njegovi sr\u010dano su ga opsjedali \u010detiri dana.\n10:34 Uzdaju\u0107i se u \u010dvrsto\u0107u mjesta, oni koji bijahu ondje u\u017easno su psovali i sipali bestidnosti.\n10:35 Kad je peti dan po\u010delo svitati, dvadeset mladi\u0107a iz Makabejeve vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid mu\u0161ki hrabro i u divljem \u017earu pobi svakoga na koga nai\u0111e.\n10:36 Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Za\u017eegli su kule i, raspiriv\u0161i loma\u010de, \u017eive sa\u017egali one bogohulnike. Drugi razbi\u0161e vrata, pusti\u0161e unutra ostalu vojsku i zaposjedo\u0161e grad.\n10:37 Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zakla\u0161e zajedno s njegovim bratom Herejom i Apolofanom.\n10:38 Po\u0161to obavi\u0161e posao, po\u010de\u0161e himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu.\n11:1 Malo zatim kraljev skrbnik i ro\u0111ak Lizija, koji je bio na \u010delu dr\u017eavnih poslova, vrlo te\u0161ko podnose\u0107i posljednje doga\u0111aje,\n11:2 skupi kojih osamdeset tisu\u0107a pje\u0161aka i svekoliko svoje konjani\u0161tvo te krenu na \u017didove, u nakani da Grad u\u010dini gr\u010dkim naseljem\n11:3 i da Hram, poput sveti\u0161ta poganskih naroda, podlo\u017ei porezu i svake godine prodaje sve\u0107eni\u010dku \u010dast.\n11:4 Nije nimalo mislio na Bo\u017eju mo\u0107: zanijelo ga mno\u0161tvo njegovih pje\u0161aka i tisu\u0107e konjanika te osamdeset njegovih slonova.\n11:5 Upade u Judeju i pribli\u017ei se Betsuru, utvr\u0111enu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.\n11:6 Kad Makabej i njegovi dozna\u0161e da Lizija opsjeda tvr\u0111ave, po\u010de\u0161e plakati i liti suze, mole\u0107i Gospodina da Izraelu po\u0161alje dobroga an\u0111ela da ga spasi.\n11:7 Nato Makabej prvi pograbi oru\u017eje i pota\u010de druge da se zajedno s njim izlo\u017ee pogibli i pomognu svojoj bra\u0107i. Puni \u017eara, srnu\u0161e zajedno.\n11:8 Dok su se jo\u0161 nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na \u010delu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oru\u017ejem.\n11:9 Tada se svi zajedno zahvali\u0161e milosrdnom Bogu i toliko se ohrabri\u0161e da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti \u017eeljezne zidove.\n11:10 Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milo\u0161\u0107u Gospodnjom stigao s neba.\n11:11 Zagna\u0161e se na neprijatelje kao lavovi, obori\u0161e jedanaest tisu\u0107a pje\u0161aka i tisu\u0107u i \u0161est stotina konjanika, a ostale natjera\u0161e u bijeg.\n11:12 Ve\u0107ina se spasila, ali ranjeni i razoru\u017eani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.\n11:13 Lizija nije bio nerazuman; razmi\u0161ljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.\n11:14 Zato im poru\u010di da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on \u0107e kralja sklonuti da im postane prijatelj.\n11:15 Makabej pristade na sve \u0161to je Lizija predlagao, jer mu bija\u0161e stalo do op\u0107eg dobra. A sam kralj odobri sve \u0161to je Makabej preko Lizije za \u017didove pismeno zatra\u017eio.\n11:16 Pismo \u0161to ga je Lizija pisao \u017didovima glasilo je ovako: \"Lizija pozdravlja \u017eidovski narod!\n11:17 Va\u0161i poslanici Ivan i Apsalom predali su mi ni\u017ee prepisanu ispravu, preporu\u010duju\u0107i njezin sadr\u017eaj.\n11:18 Ja sam nato izvijestio kralja o onom s \u010dime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve \u0161to je bilo prihvatljivo.\n11:19 Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema dr\u017eavnim probicima, ja \u0107u ubudu\u0107e nastojati da poradim za va\u0161e dobro.\n11:20 Ujedno sam va\u0161im i svojim izaslanicima nalo\u017eio da s vama rasprave o pojedinostima.\n11:21 Da ste zdravo! Godine sto \u010detrdeset i osme, dvadeset i \u010detvrtoga Dioskora.\"\n11:22 Kraljevo je pismo glasilo ovako: \"Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.\n11:23 Na\u0161 se otac preselio k bogovima, a mi \u017eelimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.\n11:24 \u010culi smo da \u017didovi ne prihva\u0107aju helenskih obi\u010daja moga oca, nego vole svoj poseban na\u010din \u017eivota i tra\u017ee da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.\n11:25 \u017dele\u0107i, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlu\u010dujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno \u017eivjeti po obi\u010dajima svojih predaka.\n11:26 Zato \u0107e biti dobro da im po\u0161alje\u0161 poslanike koji \u0107e s njima sklopiti ugovor, pa da se, znaju\u0107i za na\u0161u odluku, raspolo\u017eeni i radosni late svojih poslova.\"\n11:27 Kraljevo pismo \u017eidovskom narodu glasilo je ovako: \"Kralj Antioh pozdravlja \u017eidovsko starje\u0161instvo i ostale \u017didove.\n11:28 Nadamo se da ste dobro, kako vam i \u017eelimo. I mi smo zdravi.\n11:29 Menelaj nam je saop\u0107io da se \u017eelite vratiti svojim domovima.\n11:30 Svima onima koji se ku\u0107ama vrate do tridesetog Ksantika bit \u0107e zajam\u010dena neka\u017enjivost.\n11:31 \u017didovi \u0107e se slu\u017eiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih vi\u0161e nikako ne dosa\u0111uje zbog pogre\u0161aka u\u010dinjenih iz neznanja.\n11:32 Ujedno vam \u0161aljem Menelaja da vas umiri.\n11:33 Da ste zdravo! Godine sto \u010detrdeset i osme, petnaestog Ksantika.\"\n11:34 A i Rimljani su \u017didovima poslali pismo, koje glasi ovako: \"Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju \u017eidovski narod.\n11:35 Mi pristajemo na ono \u0161to vam je dopustio kraljev ro\u0111ak Lizija.\n11:36 O onome pak \u0161to je on smatrao da treba predlo\u017eiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i po\u0161aljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izlo\u017eiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.\n11:37 Zato se po\u017eurite i po\u0161aljite ljude da i mi doznamo va\u0161e mi\u0161ljenje.\n11:38 Da ste zdravo! Godine sto \u010detrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora.\"\n12:1 Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a \u017didovi se lati\u0161e poljskih radova.\n12:2 Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i Demofon, kojima se pridru\u017eio i Cipranin Nikanor, nisu \u017didovima dali ni mira ni pokoja.\n12:3 Uto su Jopljani izvr\u0161ili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugra\u0111ane \u017didove sa \u017eenama i djecom na pripremljene la\u0111e kao da im ni\u0161ta zlo ne spremaju.\n12:4 Na temelju javnoga gradskog zaklju\u010dka, \u017didovi se odazva\u0161e, jer im bija\u0161e stalo do mira, a nisu ni naslu\u0107ivali ikakvo zlo. Izvedo\u0161e ih na morsku pu\u010dinu i potopi\u0161e najmanje dvije stotine.\n12:5 \u010cim je Juda doznao za okrutnost izvr\u0161enu nad njegovim sunarodnjacima, obavijesti o tome svoje ljude;\n12:6 zazvav\u0161i Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje bra\u0107e. No\u0107u zapali pristani\u0161te i spali la\u0111e te pobi one koji su se onamo sklonili.\n12:7 Budu\u0107i da je mjesto bilo zatvoreno, oti\u0161ao je s namjerom da se vrati i istrijebi sve Jopljane.\n12:8 Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim sugra\u0111anima \u017didovima,\n12:9 navali no\u0107u na njih i zapali im pristani\u0161te s la\u0111ama, tako da se blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i \u010detrdeset stadija.\n12:10 Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navali\u0161e na njih Arapi, njih najmanje pet tisu\u0107a pje\u0161aka i pet stotina konjanika.\n12:11 Zametnu se \u017eestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomo\u0107u Bo\u017ejom pobijedili. Pobije\u0111eni nomadi zamoli\u0161e Judu za mir. Obe\u0107ali su da \u0107e mu dati stoku i u drugome mu biti na korist.\n12:12 Juda, dr\u017ee\u0107i da \u0107e mu zaista mo\u0107i u mnogome biti od pomo\u0107i, pristade na mir s njima; dado\u0161e si desnice pa se povuko\u0161e pod \u0161atore.\n12:13 Potom navali na grad Kaspin, utvr\u0111en nasipima i okru\u017een bedemima, a naseljen pu\u010danstvom najrazli\u010ditijih narodnosti.\n12:14 Njegovi su se gra\u0111ani pouzdavali u \u010dvrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, sva\u0161ta nepristojno govorili.\n12:15 Judini ljudi zazva\u0161e velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera i naprava u Jo\u0161uino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnu\u0161e na zid.\n12:16 Zauzev\u0161i s Bo\u017ejom voljom grad, izvr\u0161i\u0161e neopisiv pokolj, tako da se obli\u017enje jezero, dva stadija \u0161iroko, \u010dinilo kao da je puno krvi koja je u nj tekla.\n12:17 Odmakav\u0161i odande sedam stotina i pedeset stadija, do\u0111o\u0161e u Harak, k \u017didovima zvanim Tubijanci.\n12:18 U tim krajevima nisu, dodu\u0161e, zatekli Timoteja, jer je odande oti\u0161ao neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio sna\u017enu posadu.\n12:19 Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenu\u0161e onamo i pobi\u0161e ljude koje je Timotej ostavio u tvr\u0111avi, njih vi\u0161e od deset tisu\u0107a.\n12:20 Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisu\u0107a pje\u0161aka i dvije tisu\u0107e pet stotina konjanika.\n12:21 Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla \u017eenu, djecu i opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i te\u0161ko pristupa\u010dno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci.\n12:22 \u010cim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udari\u0161e u bijeg na sve strane, tako da su se \u010desto me\u0111usobno ranjavali, probadali se vlastitim ma\u010devima.\n12:23 Juda ih je \u017eestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisu\u0107a.\n12:24 Sam pak Timotej dopade u \u0161ake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste \u017eiva, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i bra\u0107e te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo.\n12:25 Kad ih je napokon uvjerio sve\u010danim obavezama da \u0107e te ljude vratiti \u017eive i zdrave, pusti\u0161e ga - da spase svoju bra\u0107u.\n12:26 Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisu\u0107a ljudi.\n12:27 Po\u0161to je ove pobijedio i uni\u0161tio, po\u0161ao je s vojskom i na utvr\u0111eni grad Efron, u kojem bija\u0161e Lizanija s \u010detama najrazli\u010ditijih narodnosti. Kr\u0161ni mladi\u0107i poredani pred zidovima borili se sna\u017eno, a unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha baca\u010da.\n12:28 Ali zazvav\u0161i u pomo\u0107 Svemogu\u0107ega koji svojom mo\u0107i lomi neprijateljske snage, \u017didovi osvoji\u0161e grad i pobi\u0161e u njemu oko dvadeset i pet tisu\u0107a stanovnika.\n12:29 Podigav\u0161i se odande, uputi\u0161e se protiv Scitopolisa, koji je od Jeruzalema udaljen \u0161est stotina stadija.\n12:30 Ali su ondje naseljeni \u017didovi posvjedo\u010dili da su stanovnici Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u te\u0161kim vremenima susretljivo primali.\n12:31 Juda i njegovi zahvali\u0161e im, poti\u010du\u0107i ih da se i ubudu\u0107e poka\u017eu blagonakloni prema njihovu narodu. Stigo\u0161e u Jeruzalem ne\u0161to prije Blagdana sedmica.\n12:32 Poslije blagdana Pedesetnice udari\u0161e na idumejskog vojskovo\u0111u Gorgiju.\n12:33 Taj je izi\u0161ao sa tri tisu\u0107e pje\u0161aka i \u010detiri stotine konjanika.\n12:34 U boju pade izvjestan broj \u017didova.\n12:35 Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, \u010dovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Dr\u017ee\u0107i ga za pla\u0161t, silom ga je vukao da prokletnika zarobi \u017eiva; ali na nj naletje neki tra\u010dki konjanik i odsije\u010de mu ruku u ramenu. Gorgija pobje\u017ee u Marisu.\n12:36 Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomo\u0107nik i vo\u0111a.\n12:37 Potom jezikom otaca zaklikta \u0161to mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg.\n12:38 Sabrav\u0161i vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema obi\u010daju o\u010disti\u0161e i proslavi\u0161e subotu.\n12:39 Sutradan su do\u0161li Judini ljudi - jer je ve\u0107 bio posljednji \u010das - da pokupe tjelesa onih \u0161to su pali i da ih pokopaju uz njihove ro\u0111ake u grobovima otaca.\n12:40 Tu su pod odje\u0107om svakoga mrtvaca na\u0161li predmete posve\u0107ene jamnijskim idolima, \u0161to Zakon \u017didovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti.\n12:41 Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono \u0161to je sakriveno.\n12:42 Zatim se pomoli\u0161e da bi se po\u010dinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se \u010duvaju \u010disti od grijeha, jer sad vide \u0161to je zbog grijeha zadesilo one koji su pali.\n12:43 Nato je sabrao oko dvije tisu\u0107e srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese \u017ertva okajnica za grijeh. U\u010dinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnu\u0107e.\n12:44 Jer da nije vjerovao da \u0107e pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvi\u0161no i ludo moliti za mrtve.\n12:45 K tome je imao pred ovima najljep\u0161u nagradu koja \u010deka one koji usnu pobo\u017eno. Svakako, sveta i pobo\u017ena misao. Zato je za pokojne prinio \u017ertvu naknadnicu da im se oproste grijesi.\n13:1 Godine sto \u010detrdeset i devete do\u010duli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mno\u0161tvom vojske na Judeju\n13:2 i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj dr\u017eavnih poslova; i da svaki ima gr\u010dku vojsku od stotinu i deset tisu\u0107a pje\u0161aka, pet tisu\u0107a i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima.\n13:3 Njima se pridru\u017eio i Menelaj, vrlo prepredeno poti\u010du\u0107i Antioha, ne zato \u0161to bi svojoj domovini \u017eelio sre\u0107u, nego u nadi da \u0107e se odr\u017eati na vlasti.\n13:4 Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazlo\u017eio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obi\u010daju.\n13:5 U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okre\u0107e naokolo i odasvud sunovra\u0107uje u pepeo.\n13:6 Tu se mora popeti krivac svetogrdne plja\u010dke ili kakvih drugih velikih zlo\u010dina da ga odande strmoglave u smrt.\n13:7 Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali.\n13:8 I to s pravom; sagrije\u0161io je mnogo protiv \u017ertvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu.\n13:9 U to se primicao kralj, preme\u0107u\u0107i u glavi najokrutnije nakane kako bi \u017didovima napakostio jo\u0161 gore nego njegov otac.\n13:10 Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i no\u0107u zazivlje Gospodina, da i sad kao neko\u0107 pritekne u pomo\u0107 onima kojima prijeti pogibao da ih li\u0161e Zakona, domovine i svetog Hrama\n13:11 te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda.\n13:12 Kad su svi zajedno izvr\u0161ili taj nalog, zaklinju\u0107i milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti ni\u010dice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme.\n13:13 Potom je sa starje\u0161inama odlu\u010dio da ne \u010dekaju, nego da izi\u0111u i s Bo\u017ejom pomo\u0107i rije\u0161e stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad.\n13:14 Prepustiv\u0161i, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove juna\u010dki bore na \u017eivot i smrt, pa se utabori kod Modina.\n13:15 Dav\u0161i tada svojima bojni zov: \"Bo\u017eja je pobjeda!\", no\u0107u s najboljim poizbor momcima napade kraljev \u0161ator; pobi u taboru oko dvije tisu\u0107e ljudi, a njegovi ljudi probodo\u0161e najve\u0107ega slona i njegova upravlja\u010da u ku\u0107ici.\n13:16 Ispuni\u0161e sav tabor stravom i mete\u017eom pa se pobjedonosno povuko\u0161e.\n13:17 Kad je po\u010dela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i \u0161titio Judu.\n13:18 Kad je kralj iskusio \u017eidovsku hrabrost, poku\u0161a varkama napadati njihove polo\u017eaje.\n13:19 Pribli\u017ei se sna\u017enoj \u017eidovskoj tvr\u0111avi Betsur, ali je bio odbijen, svladan, pobije\u0111en.\n13:20 Juda je opsjednutima slao \u0161to im je bilo potrebno.\n13:21 Ali je neki Rodok iz \u017eidovske vojske neprijateljima odao tajne. Prona\u0161li su ga, uhvatili i smaknuli.\n13:22 Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove ljude, ali bi pora\u017een.\n13:23 Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za dr\u017eavnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa \u017didovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese \u017ertvu, po\u010dasti Hram i nadari Sveto mjesto.\n13:24 Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide do zemlje Gerenijaca.\n13:25 Ode u Ptolemaidu, ali se njezini gra\u0111ani nisu slagali s ugovorom; negodovali su zbog nekih stavaka i tra\u017eili da se poni\u0161te.\n13:26 Tada se na besjedi\u0161te pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se zavr\u0161io kraljev vojni pohod i uzmak.\n14:1 Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis,\n14:2 zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju.\n14:3 Neki Alkim, koji je prije bio veliki sve\u0107enik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, vide\u0107i da se nikako ne mo\u017ee odr\u017eati i da mu je posve onemogu\u0107en pristup k svetom \u017ertveniku,\n14:4 po\u0111e godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove gran\u010dice koje se obi\u010davaju prikazivati u Hramu. Ina\u010de tog dana nije u\u010dinio ni\u0161ta vi\u0161e.\n14:5 Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vije\u0107e i upitao kakvo je raspolo\u017eenje i koje su nakane \u017didova, on iskoristi tu priliku za svoje lude namjere i odgovori:\n14:6 \"\u017didovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na \u010delu Juda Makabej, vode neprestano ratove i di\u017eu bune te ne daju da se kraljevstvo nau\u017eije blagostanja.\n14:7 Zato sam ja, li\u0161en pradjedovske \u010dasti, to jest velikog sve\u0107eni\u0161tva, do\u0161ao ovamo,\n14:8 jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom na\u0161i sugra\u0111ani, jer zbog nepromi\u0161ljenosti spomenutih ljudi sav na\u0161 narod trpi nemalu \u0161tetu.\n14:9 Kad sve to potanko sazna\u0161, o kralju, po svojoj blagoj \u010dovjekoljubivosti koju goji\u0161 prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro na\u0161e zemlje i na\u0161ega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana.\n14:10 Jer dok Juda \u017eivi, ne mo\u017ee dr\u017eava u\u017eivati mira.\"\n14:11 \u010cim je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski raspolo\u017eeni prema Judi, jo\u0161 ve\u0107ma uze\u0161e podjarivati Demetrija.\n14:12 On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga\n14:13 s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog sve\u0107enika veli\u010danstvenog Sveti\u0161ta.\n14:14 Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridru\u017ei\u0161e se hrpimice Nikanoru, jer su mislili da \u0107e se nezgode i nesre\u0107e \u017didova okrenuti u njihovu korist.\n14:15 Kad su \u017didovi \u010duli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se pra\u0161inom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Ba\u0161tinu.\n14:16 Na nalog svog zapovjednika odmah krenu\u0161e odande i sukobi\u0161e se s njima kod mjesta Desaua.\n14:17 Judin brat \u0160imun uhvati se s Nikanorom, ali, iznena\u0111en neo\u010dekivanim dolaskom protivni\u010dkih \u010deta, pretrpje malen neuspjeh.\n14:18 Ipak se Nikanor bojao da odlu\u010di krvlju, jer je \u010duo o juna\u0161tvu Jude i njegovih, o njihovoj neustra\u0161ivosti u bojevima za domovinu.\n14:19 Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da \u017didovima predlo\u017ee i prihvate mirovne ponude.\n14:20 Ispitav\u0161i dublje te prijedloge, zapovjednik ih priop\u0107i svojim vojnicima; pokazalo se da su jednodu\u0161ni i da pristaju na nagodbu.\n14:21 Uglavili su dan kada \u0107e se zapovjednici sastati na istom mjestu. Tada su sa svake strane do\u0161la po jedna bojna kola te su postavili po\u010dasne stolice.\n14:22 Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoru\u017eane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada \u0161to vjerolomno poku\u0161ali. Lijepo su se sporazumjeli.\n14:23 Nikanor se zadr\u017eao u Jeruzalemu, ne \u010dine\u0107i ni\u0161ta nepravedno. \u0160tovi\u0161e, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega.\n14:24 Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osje\u0107ao sklonost prema tom \u010dovjeku.\n14:25 Nagovorio ga da se o\u017eeni i da ima djecu. Juda se o\u017eenio, \u017eivio u blagostanju i nau\u017eivao se \u017eivota.\n14:26 Kad je Alkim vidio njihovu me\u0111usobnu sklonost i shvatio da su sklopili ugovor, oti\u0161ao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima izdajni\u010dke namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva, imenovao nasljednikom.\n14:27 Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa Nikanoru pismo i poru\u010di mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi mu da mu odmah u Antiohiju po\u0161alje Makabeja okovana.\n14:28 Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bija\u0161e te\u0161ko da pogazi nagodbu s \u010dovjekom koji nije ni\u0161ta kriv.\n14:29 Ali kako nije bilo mogu\u0107e usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu da taj nalog izvr\u0161i lukav\u0161tinom.\n14:30 Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susre\u0107e grublje nego \u0161to je obi\u010davao te nasluti da ta hladno\u0107a nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora.\n14:31 A ovaj, vide\u0107i kako ga je \u010dovjek vje\u0161to nadmudrio, po\u0111e u uzvi\u0161eni i sveti Hram upravo kad su sve\u0107enici prinosili obredne \u017ertve i zapovjedi da mu predaju tog \u010dovjeka.\n14:32 Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je \u010dovjek koga tra\u017ei,\n14:33 on podi\u017ee desnicu prema Hramu i zakle se ovako: \"Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit \u0107u to Bo\u017eje sveti\u0161te sa zemljom, raskopat \u0107u \u017ertvenik te \u0107u na istome mjestu podi\u0107i divan hram Dionizu.\"\n14:34 Rekav\u0161i to, ode. Tada sve\u0107enici podigo\u0161e ruke prema nebu i zazva\u0161e Onoga koji je uvijek branio na\u0161 narod:\n14:35 \"O ti Gospodaru komu ni\u0161ta ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebiva\u0161 nalazi me\u0111u nama.\n14:36 Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, sa\u010duvaj dovijeka neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno o\u010di\u0161\u0107en.\"\n14:37 Uto Nikanoru optu\u017ei\u0161e Razisa, jednog od jeruzalemskih starje\u0161ina, \u010dovjeka koji je ljubio svoje sugra\u0111ane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem \u017didova.\n14:38 On je ve\u0107 u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog \u017eidovstva te se tijelom i du\u0161om najpostojanije izlo\u017eio za \u017eidovstvo.\n14:39 Stoga je Nikanor, da poka\u017ee svoju otvorenu nesklonost prema \u017didovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate,\n14:40 jer nije sumnjao da \u0107e nestanak tog \u010dovjeka za \u017didove zna\u010diti te\u017eak udarac.\n14:41 Kad je, dakle, rulja ve\u0107 gotovo osvojila kulu i juri\u0161ala na ulazna vrata, kad je ve\u0107 bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti ma\u010d.\n14:42 Radije je htio \u010dasno poginuti nego dopasti u bezbo\u017eni\u010dke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti.\n14:43 Ali kako se u bojnoj \u017eurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odva\u017eno otr\u010da na zid te se juna\u010dki strmoglavi na rulju.\n14:44 Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine.\n14:45 Jo\u0161 di\u0161u\u0107i, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unato\u010d te\u0161kim ranama potr\u010da kroz rulju te stade na strmu pe\u0107inu.\n14:46 Ve\u0107 posve bez krvi, istr\u017ee sebi utrobu uhvativ\u0161i je objema rukama te je baci na rulju, mole\u0107i Gospodara \u017eivota i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.\n15:1 Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u podru\u010dju Samarije, odlu\u010dio je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan po\u010dinka.\n15:2 \u017didovi koji su ga prisilno slijedili opomenu\u0161e ga: \"Nemoj ih tako divlja\u010dki i barbarski zatirati, nego po\u0161tuj dan \u0161to ga je Onaj koji bdi nad svime napose posvetio.\"\n15:3 Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji.\n15:4 Kad su mu oni izjavili: \"Postoji \u017eivi Gospod, Vladalac na nebu, koji zapovjedi da se svetkuje sedmi dan\",\n15:5 on odgovori: \"A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se pograbi oru\u017eje i da se izvr\u0161e kraljevski poslovi.\" Ipak mu nije uspjelo da izvr\u0161i svoju zlo\u010dina\u010dku odluku.\n15:6 Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlu\u010dio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajedni\u010dki spomenik,\n15:7 Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da \u0107e mu Gospodin prite\u0107i u pomo\u0107.\n15:8 Hrabrio je svoje ljude neka se ne pla\u0161e navale pogana, nego neka se sjete pomo\u0107i \u0161to su je od Neba ve\u0107 primili i nadaju se da \u0107e im i sada Svemogu\u0107i udijeliti pobjedu.\n15:9 Osokoliv\u0161i ih rije\u010dima Zakona i Proroka, podsjetiv\u0161i ih na bojeve \u0161to su ih ve\u0107 b\u00a7ili, u\u010dvrsti ih u hrabrosti.\n15:10 Kad im je tako osmjelio srca, jo\u0161 ih upozori kako pogani okre\u0107u vjerom i kr\u0161e zakletvu.\n15:11 Po\u0161to je tako svakoga od njih naoru\u017eao manje pouzdanjem u \u0161titove i koplja a vi\u0161e smjelo\u0161\u0107u i pobudnim rije\u010dima, ispri\u010da im vjerodostojan san, vi\u0111enje, a oni mu se svi obradova\u0161e.\n15:12 Evo \u0161to je vidio: biv\u0161i veliki sve\u0107enik Onija, \u010dovjek dobar i \u010destit, skroman u opho\u0111enju, blage \u0107udi, otmjen u govoru, od djetinjstva vi\u010dan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu \u017eidovsku zajednicu.\n15:13 Zatim se Judi ukazao i \u010dovjek vreme\u0161an i \u010dastan, \u010dudesna i veli\u010danstvena dostojanstva.\n15:14 Tada Onija progovori: \"Ovo je ljubitelj svoje bra\u0107e koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Bo\u017eji prorok Jeremija.\"\n15:15 Nato Jeremija pru\u017ei desnicu i Judi preda zlatan ma\u010d. Predaju\u0107i mu ga, re\u010de:\n15:16 \"Prihvati ovaj sveti ma\u010d: Bo\u017eji je dar, njime \u0107e\u0161 slomiti neprijatelje!\"\n15:17 Obodreni tim lijepim Judinim rije\u010dima, \u0161to su mogle nadahnuti juna\u0161tvom i mlada srca ispuniti mu\u017eevno\u0161\u0107u, \u017didovi odlu\u010di\u0161e da se i ne utabore, nego da odmah navale i juna\u010dki, u borbi prsa o prsa, sve rije\u0161e, budu\u0107i da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti.\n15:18 Nisu se toliko zabrinjavali za \u017eene, djecu, bra\u0107u i ro\u0111ake, koliko ih je morio najve\u0107i i prvi strah - strah za posve\u0107eni Hram.\n15:19 Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili su u strahu zbog bitke na otvorenom polju.\n15:20 Svi su i\u0161\u010dekivali ishod bitke: neprijatelj se ve\u0107 bio sabrao i svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike razmjestili na krilima.\n15:21 Makabej vidje to veliko mno\u0161tvo, raznovrsnu opremu i stra\u0161nu pojavu slonova. Podi\u017ee ruke k nebu i zazva \u010dudotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oru\u017eju nego prema tomu koga smatra dostojnim.\n15:22 Zazvao je ovako: \"Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog an\u0111ela, koji pobi sto osamdeset i pet tisu\u0107a Sanheribovih ljudi.\n15:23 Zato, o nebeski Vladaru, po\u0161alji i sad ispred nas dobra an\u0111ela da sije strah i trepet!\n15:24 Jakom mi\u0161icom svojom udari one koji, hule\u0107i, iza\u0111o\u0161e da napadnu tvoj sveti narod!\" Tako je zavr\u0161io molitvu.\n15:25 Dok su se Nikanorove \u010dete primicale uz jeku truba i bojne pjesme,\n15:26 Judini se ljudi sukobi\u0161e s neprijateljem uz vapaje i molitve.\n15:27 Bore\u0107i se rukama a mole\u0107i se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisu\u0107a ljudi, obradovani o\u010devidnom Bo\u017ejom pomo\u0107i.\n15:28 Kad su se poslije boja veselo vra\u0107ali, opazi\u0161e Nikanora gdje le\u017ei u bojnoj opremi.\n15:29 Podi\u017ee se vika i nasta mete\u017e, a oni uze\u0161e slaviti Svemogu\u0107ega jezikom svojih otaca.\n15:30 Nato Juda, koji se tijelom i du\u0161om bacio u prve redove za svoje sugra\u0111ane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladena\u010dku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem.\n15:31 I sam je onamo po\u0161ao, sazvao svoje sunarodnjake i sve\u0107enike te stao pred \u017ertvenik. Tada posla po one u Tvr\u0111i:\n15:32 pokaza im glavu zlo\u010dina\u010dkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bija\u0161e drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara.\n15:33 Odrezav\u0161i jezik bezbo\u017enog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova lu\u0111a\u010dka ruka.\n15:34 Svi su tada, upraviv\u0161i o\u010di nebu, blagoslivljali Gospoda koji se o\u010ditovao: \"Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivali\u0161te sa\u010duvao neoskvrnjeno!\"\n15:35 Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvr\u0111u, da svima bude na vidiku kao o\u010devidan znak pomo\u0107i Gospodnje.\n15:36 Svi jednodu\u0161no zaklju\u010di\u0161e da se taj dan nipo\u0161to ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uo\u010di dana Mordokajeva.\n15:37 Budu\u0107i da je s Nikanorom dokon\u010dano te su Hebreji od tog vremena zavladali gradom, ja \u0107u ovim zavr\u0161iti svoju povijest.\n15:38 Ako sam je dobro i vje\u0161to sastavio, ispunila mi se \u017eelja. Ako li slabo i osrednje, u\u010dinio sam \u0161to sam mogao.\n15:39 Jer kao \u0161to je \u0161tetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomije\u0161ano s vodom te\u010dnije i ugodnije, tako se i pravilno raspore\u0111en prikaz svi\u0111a u\u0161ima onih koji knjigu slu\u0161aju. Time zavr\u0161avam.","title":"Croatian Bible: 2 Macabees","type":"page"}