{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/mar.htm","path":"bib/wb/cro/mar.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/mar.htm","text":"1:1 Po\u010detak Evan\u0111elja Isusa Krista Sina Bo\u017ejega.\n1:2 Pisano je u Izaiji proroku: Evo \u0161aljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.\n1:3 Glas vi\u010de u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!\n1:4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obra\u0107enja na otpu\u0161tenje grijeha.\n1:5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega kr\u0161tenje u rijeci Jordanu ispovijedaju\u0107i svoje grijehe.\n1:6 Ivan bija\u0161e odjeven u devinu dlaku, s ko\u017enatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.\n1:7 I propovijedao je: \"Nakon mene dolazi ja\u010di od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odrije\u0161iti mu remenje na obu\u0107i.\n1:8 Ja vas krstim vodom, a on \u0107e vas krstiti Duhom Svetim.\"\n1:9 Onih dana do\u0111e Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu kr\u0161tenje od Ivana.\n1:10 I odmah, \u010dim iza\u0111e iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,\n1:11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!\n1:12 I odmah ga Duh nagna u pustinju.\n1:13 I bija\u0161e u pustinji \u010detrdeset dana, gdje ga je isku\u0161avao Sotona; bija\u0161e sa zvijerima, a an\u0111eli mu slu\u017eahu.\n1:14 A po\u0161to Ivan bija\u0161e predan, oti\u0111e Isus u Galileju. Propovijedao je evan\u0111elje Bo\u017eje:\n1:15 \"Ispunilo se vrijeme, pribli\u017eilo se kraljevstvo Bo\u017eje! Obratite se i vjerujte evan\u0111elju!\"\n1:16 I prolaze\u0107i uz Galilejsko more, ugleda \u0160imuna i Andriju, brata \u0160imunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.\n1:17 I re\u010de im Isus: \"Hajdete za mnom i u\u010dinit \u0107u vas ribarima ljudi!\"\n1:18 Oni odmah ostavi\u0161e mre\u017ee i po\u0111o\u0161e za njim.\n1:19 Po\u0161av\u0161i malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u la\u0111i su krpali mre\u017ee.\n1:20 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u la\u0111i s nadni\u010darima i oti\u0111u za njim.\n1:21 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu u\u0111e on u sinagogu i po\u010de nau\u010davati.\n1:22 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta u\u010dio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.\n1:23 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao \u010dovjek opsjednut ne\u010distim duhom. On povika:\n1:24 \"\u0160to ti ima\u0161 s nama, Isuse Nazare\u0107anine? Do\u0161ao si da nas uni\u0161ti\u0161? Znam tko si: Svetac Bo\u017eji!\"\n1:25 Isus mu zaprijeti: \"Umukni i izi\u0111i iz njega!\"\n1:26 Nato ne\u010disti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i izi\u0111e iz njega.\n1:27 Svi se zaprepasti\u0161e te se zapitkivahu: \"\u0160to li je ovo? Nova li i sna\u017ena nauka! Pa i samim ne\u010distim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.\"\n1:28 I pro\u010dulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.\n1:29 I odmah po\u0161to izi\u0111o\u0161e iz sinagoge, u\u0111e s Jakovom i Ivanom u ku\u0107u \u0160imunovu i Andrijinu.\n1:30 A punica \u0160imunova le\u017eala u ognjici. I odmah mu ka\u017eu za nju.\n1:31 On pristupi, prihvati je za ruku i podi\u017ee. I pusti je ognjica. I poslu\u017eiva\u0161e im.\n1:32 Uve\u010der, kad sunce za\u0111e, dono\u0161ahu preda nj sve bolesne i opsjednute.\n1:33 I sav je grad nagrnuo k vratima.\n1:34 I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.\n1:35 Rano ujutro, jo\u0161 za mraka, ustane, izi\u0111e i povu\u010de se na samotno mjesto i ondje se molja\u0161e.\n1:36 Potra\u017ei\u0161e ga \u0160imun i njegovi drugovi.\n1:37 Kad ga na\u0111o\u0161e, reko\u0161e mu: \"Svi te tra\u017ee.\"\n1:38 Ka\u017ee im: \"Hajdemo drugamo, u obli\u017enja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam do\u0161ao.\"\n1:39 I pro\u0111e svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.\n1:40 I do\u0111e k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: \"Ako ho\u0107e\u0161, mo\u017ee\u0161 me o\u010distiti!\"\n1:41 Isus ganut pru\u017ei ruku, dota\u010de ga se pa \u0107e mu: \"Ho\u0107u, budi \u010dist!\"\n1:42 I odmah nesta s njega gube i o\u010disti se.\n1:43 Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi\n1:44 rije\u010dima: \"Pazi, nikomu ni\u0161ta ne kazuj, nego idi, poka\u017ei se sve\u0107eniku i prinesi za svoje o\u010di\u0161\u0107enje \u0161to propisa Mojsije, njima za svjedo\u010danstvo.\"\n1:45 Ali \u010dim izi\u0111e, stane on uvelike pripovijedati i razgla\u0161avati doga\u0111aj tako da Isus vi\u0161e nije mogao javno u\u0107i u grad, nego se zadr\u017eavao vani na samotnim mjestima. I dola\u017eahu k njemu odasvud.\n2:1 I po\u0161to nakon nekoliko dana opet u\u0111e u Kafarnaum, pro\u010dulo se da je u ku\u0107i.\n2:2 I skupi\u0161e se mnogi te vi\u0161e nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navje\u0161\u0107iva\u0161e Rije\u010d.\n2:3 I do\u0111u nose\u0107i k njemu uzetoga. Nosila ga \u010detvorica.\n2:4 Budu\u0107i da ga zbog mno\u0161tva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bija\u0161e Isus. Na\u010diniv\u0161i otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti le\u017eao.\n2:5 Vidjev\u0161i njihovu vjeru, ka\u017ee Isus uzetome: \"Sinko! Otpu\u0161taju ti se grijesi.\"\n2:6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji po\u010de\u0161e mudrovati u sebi:\n2:7 \"\u0160to to ovaj govori? Huli! Ta tko mo\u017ee grijehe otpu\u0161tati doli Bog jedini?\"\n2:8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa \u0107e im: \"\u0160to to mudrujete u sebi?\n2:9 Ta \u0161to je lak\u0161e? Re\u0107i uzetomu: 'Otpu\u0161taju ti se grijesi' ili re\u0107i: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'\n2:10 Ali da znate: vlastan je Sin \u010covje\u010dji na zemlji otpu\u0161tati grijehe!\" I re\u010de uzetomu:\n2:11 \"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i po\u0111i ku\u0107i!\"\n2:12 I on usta, uze odmah postelju i izi\u0111e na o\u010digled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govore\u0107i: \"Takvo \u0161to nikad jo\u0161 ne vidjesmo!\"\n2:13 Isus ponovno izi\u0111e k moru. Sve je ono mno\u0161tvo grnulo k njemu i on ih pou\u010dava\u0161e.\n2:14 Prolaze\u0107i ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I ka\u017ee mu: \"Po\u0111i za mnom!\" On usta i po\u0111e za njim.\n2:15 Kada zatim Isus bija\u0161e za stolom u njegovoj ku\u0107i, na\u0111o\u0161e se za stolom s njime i njegovim u\u010denicima i mnogi carinici i gre\u0161nici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga\n2:16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjev\u0161i da jede s gre\u0161nicima i carinicima reko\u0161e njegovim u\u010denicima: \"Za\u0161to jede s carinicima i gre\u0161nicima?\"\n2:17 \u010cuv\u0161i to, Isus im re\u010de: \"Ne treba zdravima lije\u010dnika, nego bolesnima! Ne do\u0111oh zvati pravednike, nego gre\u0161nike.\"\n2:18 Ivanovi su u\u010denici i farizeji postili. I do\u0111u neki i ka\u017eu mu: \"Za\u0161to u\u010denici Ivanovi i u\u010denici farizejski poste, a tvoji u\u010denici ne poste?\"\n2:19 Nato im Isus re\u010de: \"Mogu li svatovi postiti dok je zaru\u010dnik s njima? Dokle god imaju zaru\u010dnika sa sobom, ne mogu postiti.\n2:20 Do\u0107i \u0107e ve\u0107 dani kad \u0107e im se ugrabiti zaru\u010dnik i tada \u0107e postiti u onaj dan!\"\n2:21 \"Nitko ne pri\u0161iva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Ina\u010de nova zakrpa vu\u010de sa starog odijela pa nastane jo\u0161 ve\u0107a rupa.\"\n2:22 \"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mje\u0161ine. Ina\u010de \u0107e vino poderati mje\u0161ine pa propade i vino i mje\u0161ine. Nego - novo vino u nove mje\u0161ine!\"\n2:23 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi u\u010denici po\u010de\u0161e putem trgati klasje. A farizeji mu reko\u0161e:\n2:24 \"Gle! Za\u0161to \u010dine \u0161to subotom nije dopu\u0161teno?\"\n2:25 Isus im odgovori: \"Zar nikad niste \u010ditali \u0161to u\u010dini David kad ogladnje te se na\u0111e u potrebi on i njegovi pratioci?\n2:26 Kako za velikog sve\u0107enika Ebjatara u\u0111e u Dom Bo\u017eji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sve\u0107enika; a on dade i svojim pratiocima?\"\n2:27 I govora\u0161e im: \"Subota je stvorena radi \u010dovjeka, a ne \u010dovjek radi subote.\n2:28 Tako, Sin \u010covje\u010dji gospodar je subote!\"\n3:1 U\u0111e ponovno u sinagogu. Bio je ondje \u010dovjek usahle ruke.\n3:2 A oni vrebahu ho\u0107e li ga Isus u subotu izlije\u010diti, da ga optu\u017ee.\n3:3 On ka\u017ee \u010dovjeku usahle ruke: \"Stani na sredinu!\"\n3:4 A njima \u0107e: \"Je li subotom dopu\u0161teno \u010diniti dobro ili \u010diniti zlo, \u017eivot spasiti ili pogubiti?\" No oni su \u0161utjeli.\n3:5 A on, ra\u017ealo\u0161\u0107en okorjelo\u0161\u0107u srca njihova, srdito ih o\u0161inu pogledom pa re\u010de tom \u010dovjeku: \"Ispru\u017ei ruku!\" On ispru\u017ei - i ruka mu zdrava!\n3:6 Farizeji izi\u0111u i dadnu se odmah s herodovcima na vije\u0107anje protiv njega kako da ga pogube.\n3:7 Isus se s u\u010denicima povu\u010de k moru. Za njim je i\u0161ao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,\n3:8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mno\u0161tvo \u010dulo \u0161to \u010dini i nagrnulo k njemu.\n3:9 Stoga re\u010de u\u010denicima neka mu se zbog mno\u0161tva pripravi la\u0111ica da ga ne bi zgnjeli.\n3:10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogo\u0111eni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.\n3:11 A ne\u010disti duhovi, \u010dim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: \"Ti si Sin Bo\u017eji!\"\n3:12 A on im se o\u0161tro prijetio da ga ne prokazuju.\n3:13 Uzi\u0111e na goru i pozove koje sam htjede. I do\u0111o\u0161e k njemu.\n3:14 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih \u0161alje propovijedati\n3:15 s vla\u0161\u0107u da izgone \u0111avle.\n3:16 Ustanovi dakle dvanaestoricu: \u0160imuna, kojemu nadjenu ime Petar,\n3:17 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,\n3:18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i \u0160imuna Kananajca\n3:19 i Judu I\u0161kariotskoga, koji ga izda.\n3:20 I do\u0111e Isus u ku\u0107u. Opet se skupi toliko mno\u0161tvo da nisu mogli ni jesti.\n3:21 \u010cuv\u0161i to, do\u0111o\u0161e njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: \"Izvan sebe je!\"\n3:22 I pismoznanci \u0161to si\u0111o\u0161e iz Jeruzalema govorahu: \"Beelzebula ima, po poglavici \u0111avolskom izgoni \u0111avle.\"\n3:23 A on ih dozva pa im u prispodobama govora\u0161e: \"Kako mo\u017ee Sotona Sotonu izgoniti?\n3:24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne mo\u017ee opstati.\n3:25 Ili: ako se ku\u0107a u sebi razdijeli, ona ne mo\u017ee opstati.\n3:26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne mo\u017ee opstati, nego mu je kraj.\n3:27 Nitko, dakako, ne mo\u017ee u ku\u0107u jakoga u\u0107i i oplijeniti mu poku\u0107stvo ako prije jakoga ne sve\u017ee. Tada \u0107e mu ku\u0107u oplijeniti!\"\n3:28 Doista, ka\u017eem vam, sve \u0107e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.\n3:29 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema opro\u0161tenja dovijeka; krivac je grijeha vje\u010dnoga.\"\n3:30 Jer govorahu: \"Duha ne\u010distoga ima.\"\n3:31 I do\u0111u majka njegova i bra\u0107a njegova. Ostanu vani, a k njemu po\u0161alju neka ga pozovu.\n3:32 Oko njega je sjedjelo mno\u0161tvo. I reknu mu: \"Eno vani majke tvoje i bra\u0107e tvoje, tra\u017ee te!\"\n3:33 On im odgovori: \"Tko je majka moja i bra\u0107a moja?\"\n3:34 I okru\u017ei pogledom po onima \u0161to su sjedjeli oko njega u krugu i ka\u017ee: \"Evo majke moje, evo bra\u0107e moje!\n3:35 Tko god vr\u0161i volju Bo\u017eju, on mi je brat i sestra i majka.\"\n4:1 I po\u010de opet pou\u010davati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on u\u0111e u la\u0111u i sjede na moru, a sve ono mno\u0161tvo bija\u0161e uz more, na kopnu.\n4:2 Pou\u010davao ih je u prispodobama mnogo\u010demu. Govorio im u pouci:\n4:3 \"Poslu\u0161ajte! Gle, izi\u0111e sija\u010d sijati.\n4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, do\u0111o\u0161e ptice i pozoba\u0161e ga.\n4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nema\u0161e dosta zemlje. Odmah izniknu jer nema\u0161e duboke zemlje.\n4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nema\u0161e korijenja, osu\u0161i se.\n4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugu\u0161i ga te ploda ne donese.\n4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmno\u017ei, te donese: jedno tridesetostruko, jedno \u0161ezdesetostruko, jedno stostruko.\"\n4:9 I doda: \"Tko ima u\u0161i da \u010duje, neka \u010duje!\"\n4:10 Kad bija\u0161e nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.\n4:11 I govora\u0161e im: \"Vama je dano otajstvo kraljevstva Bo\u017ejega, a onima vani sve biva u prispodobama:\n4:12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slu\u0161aju, slu\u0161aju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.\"\n4:13 I ka\u017ee im: \"Zar ne znate tu prispodobu? Kako \u0107ete onda razumjeti prispodobe uop\u0107e?\n4:14 Sija\u010d sije Rije\u010d.\n4:15 Oni uz put, gdje je Rije\u010d posijana, jesu oni kojima, netom \u010duju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rije\u010d u njih posijanu.\n4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad \u010duju Rije\u010d, odmah je s rado\u0161\u0107u prime,\n4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rije\u010di, odmah se sablazne.\n4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslu\u0161aju Rije\u010d,\n4:19 ali nado\u0161le brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale po\u017eude ugu\u0161e Rije\u010d te ona ostane bez ploda.\n4:20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji \u010duju i prime Rije\u010d te urode: tridesetostruko, \u0161ezdesetostruko, stostruko.\n4:21 I govora\u0161e im: \"Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svije\u0107njak?\n4:22 Ta ni\u0161ta nije zastrto, osim zato da se o\u010dituje; i ni\u0161ta skriveno, osim zato da do\u0111e na vidjelo!\n4:23 Ima li tko u\u0161i da \u010duje, neka \u010duje.\"\n4:24 I govora\u0161e im: \"Pazite \u0161to slu\u0161ate. Mjerom kojom mjerite mjerit \u0107e vam se. I nadodat \u0107e vam se.\n4:25 Doista, onomu tko ima dat \u0107e se, a onomu tko nema oduzet \u0107e se i ono \u0161to ima.\"\n4:26 I govora\u0161e im: \"Kraljevstvo je Bo\u017eje kao kad \u010dovjek baci sjeme u zemlju.\n4:27 Spavao on ili bdio, no\u0107u i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;\n4:28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.\n4:29 A \u010dim plod dopusti, br\u017ee se on la\u0107a srpa jer eto \u017eetve.\"\n4:30 I govora\u0161e: \"Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?\n4:31 Kao kad se goru\u0161i\u010dino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,\n4:32 jedno\u0107 posijano, naraste i postane ve\u0107e od svega povr\u0107a pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.\"\n4:33 Mnogim takvim prispodobama navje\u0161\u0107iva\u0161e im Rije\u010d, kako ve\u0107 mogahu slu\u0161ati.\n4:34 Bez prispodobe im ne govora\u0161e, a nasamo bi svojim u\u010denicima sve razja\u0161njavao.\n4:35 Uve\u010der istoga dana ka\u017ee im: \"Prije\u0111imo prijeko!\"\n4:36 Oni otpuste mno\u0161tvo i povezu Isusa kako ve\u0107 bija\u0161e u la\u0111i. A pratile su ga i druge la\u0111e.\n4:37 Najednom nasta \u017eestoka oluja, na la\u0111u navale valovi te su je ve\u0107 gotovo napunili.\n4:38 A on na krmi spava\u0161e na uzglavku. Probude ga i ka\u017eu mu: \"U\u010ditelju! Zar ne mari\u0161 \u0161to ginemo?\"\n4:39 On se probudi, zaprijeti vjetru i re\u010de moru: \"Utihni! Umukni!\" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.\n4:40 Tada im re\u010de: \"\u0160to ste boja\u017eljivi? Kako nemate vjere?\"\n4:41 Oni se silno prestra\u0161i\u0161e pa se zapitkivahu: \"Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?\"\n5:1 Stigo\u0161e na onu stranu mora, u kraj gerazenski.\n5:2 \u010cim izi\u0111e iz la\u0111e, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki \u010dovjek s ne\u010distim duhom.\n5:3 Obitavali\u0161te je imao u grobnicama. I nitko ga vi\u0161e nije mogao svezati ni lancima\n5:4 jer je ve\u0107 \u010desto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.\n5:5 Po cijele bi no\u0107i i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.\n5:6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotr\u010di i pokloni mu se,\n5:7 a onda u sav glas povika: \"\u0160to ti ima\u0161 sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevi\u0161njega? Zaklinjem te Bogom, ne mu\u010di me!\"\n5:8 Jer Isus mu bija\u0161e rekao: \"Izi\u0111i, du\u0161e ne\u010disti, iz ovoga \u010dovjeka!\"\n5:9 Isus ga nato upita: \"Kako ti je ime?\" Ka\u017ee mu: \"Legija mi je ime! Ima nas mnogo!\"\n5:10 I uporno zaklinja\u0161e Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.\n5:11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.\n5:12 Zaklinjahu ga dakle: \"Po\u0161alji nas u ove svinje da u njih u\u0111emo!\"\n5:13 I on im dopusti. Tada izi\u0111o\u0161e ne\u010disti duhovi i u\u0111o\u0161e u svinje. I krdo od oko dvije tisu\u0107e jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.\n5:14 Svinjari pobjego\u0161e i razglasi\u0161e gradom i selima. A ljudi po\u0111o\u0161e vidjeti \u0161to se dogodilo.\n5:15 Do\u0111u Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obu\u010den i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestra\u0161e se.\n5:16 A o\u010devici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.\n5:17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.\n5:18 Kad je ulazio u la\u0111u, onaj \u0161to bija\u0161e opsjednut molio ga da bude uza nj.\n5:19 No on mu ne dopusti, nego mu re\u010de: \"Po\u0111i ku\u0107i k svojima pa im javi \u0161to ti je u\u010dinio Gospodin, kako ti se smilovao.\"\n5:20 On ode i po\u010de razgla\u0161avati po Dekapolu \u0161to mu u\u010dini Isus. I svi su se divili.\n5:21 Kad se Isus la\u0111om ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.\n5:22 Stajao je uz more. I do\u0111e, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledav\u0161i ga, padne mu pred noge\n5:23 pa ga usrdno molja\u0161e: \"K\u0107erkica mi je na umoru! Do\u0111i, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u \u017eivotu!\"\n5:24 I po\u0111e s njima. A za njim je i\u0161ao silan svijet i pritiskao ga.\n5:25 A neka je \u017eena dvanaest godina bolovala od krvarenja,\n5:26 mnogo pretrpjela od pustih lije\u010dnika, razdala sve svoje i ni\u0161ta nije koristilo; \u0161tovi\u0161e, bivalo joj je sve gore.\n5:27 \u010cuv\u0161i za Isusa, pri\u0111e mu me\u0111u mno\u0161tvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.\n5:28 Mislila je: \"Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit \u0107u spa\u0161ena.\"\n5:29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.\n5:30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izi\u0161la sila pa se okrenu usred mno\u0161tva i re\u010de: \"Tko se to dotaknu mojih haljina?\"\n5:31 A u\u010denici mu reko\u0161e: \"Ta vidi\u0161 kako te mno\u0161tvo odasvud priti\u0161\u0107e i jo\u0161 pita\u0161: 'Tko me se to dotaknu?'\"\n5:32 A on zaokru\u017ei pogledom da vidi onu koja to u\u010dini.\n5:33 \u017dena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga \u0161to joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.\n5:34 On joj re\u010de: \"K\u0107eri, vjera te tvoja spasila! Po\u0111i u miru i budi zdrava od svojega zla!\"\n5:35 Dok je Isus jo\u0161 govorio, eto nadstojnikovih s porukom. \"K\u0107i ti je umrla. \u010cemu dalje mu\u010diti u\u010ditelja?\"\n5:36 Isus je \u010duo taj razgovor, pa \u0107e nadstojniku: \"Ne boj se! Samo vjeruj!\"\n5:37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.\n5:38 I do\u0111u u ku\u0107u nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.\n5:39 U\u0111e i ka\u017ee im: \"\u0160to bu\u010dite i pla\u010dete? Dijete nije umrlo, nego spava.\"\n5:40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa u\u0111e onamo gdje bija\u0161e dijete.\n5:41 Primi dijete za ruku govore\u0107i: \"Talita, kum!\" \u0161to zna\u010di: \"Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!\"\n5:42 I djevojka odmah usta i po\u010de hodati. Bija\u0161e joj dvanaest godina. I u tren ostado\u0161e zapanjeni, u \u010dudu veliku.\n5:43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i re\u010de da djevojci dadnu jesti.\n6:1 I oti\u0161av\u0161i odande, do\u0111e u svoj zavi\u010daj. A doprate ga u\u010denici.\n6:2 I kada do\u0111e subota, po\u010de u\u010diti u sinagogi. I mnogi \u0161to su ga slu\u0161ali prenera\u017eeni govorahu: \"Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela doga\u0111aju po njegovim rukama?\n6:3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i \u0160imunov? I nisu li mu sestre ovdje me\u0111u nama?\" I sabla\u017enjavahu se o njega.\n6:4 A Isus im govora\u0161e: \"Nije prorok bez \u010dasti doli u svom zavi\u010daju i me\u0111u rodbinom i u svom domu.\"\n6:5 I ne moga\u0161e ondje u\u010diniti ni jedno \u010dudo, osim \u0161to ozdravi nekoliko nemo\u0107nika staviv\u0161i ruke na njih.\n6:6 I \u010dudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nau\u010davao.\n6:7 Dozva dvanaestoricu te ih po\u010de slati dva po dva daju\u0107i im vlast nad ne\u010distim dusima.\n6:8 I zapovjedi im da na put ne nose ni\u0161ta osim \u0161tapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,\n6:9 nego da nose samo sandale i da ne obla\u010de dviju haljina.\n6:10 I govora\u0161e im: \"Kad u\u0111ete gdje u ku\u0107u, u njoj ostanite dok ne odete odande.\n6:11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslu\u0161aju, izi\u0111ite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedo\u010danstvo.\"\n6:12 Oti\u0161av\u0161i, propovijedali su obra\u0107enje,\n6:13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemo\u0107nike mazali uljem i oni su ozdravljali.\n6:14 Do\u010duo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: \"Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato \u010dudesne sile djeluju u njemu.\"\n6:15 A drugi govorahu: \"Ilija je!\" Tre\u0107i opet: \"Prorok, kao jedan od proroka.\"\n6:16 Herod pak na to govora\u0161e: \"Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.\"\n6:17 Herod doista bija\u0161e dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, \u017eene brata svoga Filipa, kojom se bio o\u017eenio.\n6:18 Budu\u0107i da je Ivan govorio Herodu: \"Ne smije\u0161 imati \u017eene brata svojega!\",\n6:19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla\n6:20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on \u010dovjek pravedan i svet pa ga je \u0161titio. I kad god bi ga slu\u0161ao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slu\u0161ao.\n6:21 I do\u0111e zgodan dan kad Herod o svom ro\u0111endanu priredi gozbu svojim velika\u0161ima, \u010dasnicima i prvacima galilejskim.\n6:22 U\u0111e k\u0107i Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj re\u010de djevojci: \"Zai\u0161ti od mene \u0161to god ho\u0107e\u0161 i dat \u0107u ti!\"\n6:23 I zakle joj se: \"\u0160to god zai\u0161te\u0161 od mene, dat \u0107u ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.\"\n6:24 Ona izi\u0111e pa \u0107e svojoj materi: \"\u0160to da zai\u0161tem?\" A ona \u0107e: \"Glavu Ivana Krstitelja!\"\n6:25 I odmah \u017eurno u\u0111e kralju te zai\u0161te: \"Ho\u0107u da mi odmah dade\u0161 na pladnju glavu Ivana Krstitelja!\"\n6:26 O\u017ealosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.\n6:27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,\n6:28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.\n6:29 Kad za to do\u010du\u0161e Ivanovi u\u010denici, do\u0111u, uzmu njegovo tijelo i polo\u017ee ga u grob.\n6:30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu \u0161to su \u010dinili i nau\u010davali.\n6:31 I re\u010de im: \"Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpo\u010dinite malo.\" Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.\n6:32 Otplovi\u0161e dakle la\u0111om na samotno mjesto, u osamu.\n6:33 No kad su odlazili, mnogi ih vidje\u0161e i prepozna\u0161e te se pje\u0161ice iz svih gradova str\u010da\u0161e onamo i preteko\u0161e ih.\n6:34 Kad izi\u0111e, vidje silan svijet i sa\u017eali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pou\u010davati u mnogo\u010demu.\n6:35 A u kasni ve\u0107 sat pristupe mu u\u010denici pa mu reknu: \"Pust je ovo kraj i ve\u0107 je kasno.\n6:36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi \u0161to za jelo.\"\n6:37 No on im odgovori: \"Podajte im vi jesti.\" Ka\u017eu mu: \"Da po\u0111emo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?\"\n6:38 A on \u0107e im: \"Koliko kruhova imate? Idite i vidite!\" Po\u0161to izvidje\u0161e, ka\u017eu: \"Pet, i dvije ribe.\"\n6:39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.\n6:40 I pru\u017ei\u0161e se po sto i po pedeset na svaku lijehu.\n6:41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izre\u010de blagoslov pa razlomi kruhove i dava\u0161e u\u010denicima da poslu\u017ee ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.\n6:42 I jeli su svi i nasitili se.\n6:43 I od ulomaka nakupi\u0161e dvanaest punih ko\u0161ara, a i od riba.\n6:44 A jelo je pet tisu\u0107a mu\u0161karaca.\n6:45 On odmah prisili u\u010denike da u\u0111u u la\u0111u i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mno\u0161tvo.\n6:46 I po\u0161to se rasta s ljudima, oti\u0111e u goru da se pomoli.\n6:47 Uve\u010der pak la\u0111a bija\u0161e posred mora, a on sam na kraju.\n6:48 Vidjev\u0161i kako se mu\u010de veslaju\u0107i, jer im bija\u0161e protivan vjetar, oko \u010detvrte no\u0107ne stra\u017ee do\u0111e k njima hode\u0107i po moru. I htjede ih mimoi\u0107i.\n6:49 A oni, vidjev\u0161i kako hodi po moru, pomisli\u0161e da je utvara pa kriknu\u0161e.\n6:50 Jer svi su ga vidjeli i prestra\u0161ili se. A on im odmah progovori: \"Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!\"\n6:51 I uzi\u0111e k njima u la\u0111u, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;\n6:52 jo\u0161 ne shvati\u0161e ono o kruhovima, nego im srce bija\u0161e stvrdnuto.\n6:53 Po\u0161to doplovi\u0161e na kraj, do\u0111u u Genezaret i pristanu.\n6:54 Kad izi\u0111u iz la\u0111e, ljudi ga odmah prepoznaju\n6:55 pa oblete sav onaj kraj. I po\u010dnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi \u010duli da se on nalazi.\n6:56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.\n7:1 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji do\u0111o\u0161e iz Jeruzalema.\n7:2 I opaze da neki njegovi u\u010denici jedu kruh ne\u010distih, to jest neopranih ruku.\n7:3 A farizeji i svi \u017didovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; dr\u017ee se predaje starih.\n7:4 Niti s trga \u0161to jedu ako prije ne operu. Mnogo toga jo\u0161 ima \u0161to zbog predaje dr\u017ee: pranje \u010da\u0161a, vr\u010deva i lonaca.\n7:5 Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: \"Za\u0161to tvoji u\u010denici ne postupaju po predaji starih, nego ne\u010distih ruku blaguju?\"\n7:6 A on im re\u010de: \"Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama \u010dasti, a srce mu je daleko od mene.\n7:7 Uzalud me \u0161tuju nau\u010davaju\u0107i nauke - uredbe ljudske.\n7:8 Napustili ste zapovijed Bo\u017eju, a dr\u017eite se predaje ljudske.\"\n7:9 Jo\u0161 im govora\u0161e: \"Lijepo! Dokidate Bo\u017eju zapovijed da biste sa\u010duvali svoju predaju.\n7:10 Mojsije doista re\u010de: Po\u0161tuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smr\u0107u neka se kazni.\n7:11 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomo\u0107 koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',\n7:12 takvome vi\u0161e ne dopu\u0161tate ni\u0161ta u\u010diniti za oca ili majku.\n7:13 Tako dokidate rije\u010d Bo\u017eju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I jo\u0161 \u0161to\u0161ta tomu sli\u010dno \u010dinite.\"\n7:14 Tada ponovno dozove mno\u0161tvo i stane govoriti: \"Poslu\u0161ajte me svi i razumijte!\n7:15 Ni\u0161ta \u0161to izvana ulazi u \u010dovjeka ne mo\u017ee ga one\u010distiti, nego \u0161to iz \u010dovjeka izlazi - to ga one\u010di\u0161\u0107uje.\n7:16 Tko ima u\u0161i da \u010duje, neka \u010duje!\"\n7:17 I kad od mno\u0161tva u\u0111e u ku\u0107u, upita\u0161e ga u\u010denici za prispodobu.\n7:18 I re\u010de im: \"Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shva\u0107ate li da \u010dovjeka ne mo\u017ee one\u010distiti \u0161to u nj ulazi\n7:19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?\" Tako on o\u010disti sva jela.\n7:20 Jo\u0161 dometnu: \"\u0160to iz \u010dovjeka izlazi, te one\u010di\u0161\u0107uje \u010dovjeka.\n7:21 Ta iznutra, iz srca \u010dovje\u010djega, izlaze zle namisli, bludni\u0161tva, kra\u0111e, ubojstva,\n7:22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.\n7:23 Sva ta zla iznutra izlaze i one\u010di\u0161\u0107uju \u010dovjeka.\"\n7:24 Odande oti\u0111e u kraj tirski. I u\u0111e u neku ku\u0107u. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,\n7:25 nego odmah do\u010du \u017eena koje k\u0107erkica ima\u0161e duha ne\u010distoga. Ona do\u0111e i pade mu pred noge.\n7:26 A \u017eena bija\u0161e Grkinja, Sirofeni\u010danka rodom. I molja\u0161e ga da joj iz k\u0107eri istjera zloduha.\n7:27 A on joj govora\u0161e: \"Pusti da se prije nasite djeca! Ne prili\u010di uzeti kruh djeci i baciti ga psi\u0107ima.\"\n7:28 A ona \u0107e mu: \"Da, Gospodine! Ali i psi\u0107i ispod stola jedu od mrvica dje\u010djih.\"\n7:29 Re\u010de joj: \"Zbog te rije\u010di idi, izi\u0161ao je iz tvoje k\u0107eri zloduh.\"\n7:30 I ode ku\u0107i te na\u0111e dijete gdje le\u017ei na postelji, a zloduh je bio izi\u0161ao.\n7:31 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona do\u0111e Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.\n7:32 Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.\n7:33 On ga uzme nasamo od mno\u0161tva, utisne svoje prste u njegove u\u0161i, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.\n7:34 Upravi pogled u nebo, uzdahne i ka\u017ee mu: \"Effata!\" - to \u0107e re\u0107i: \"Otvori se!\"\n7:35 I odmah mu se otvori\u0161e u\u0161i i razdrije\u0161i spona jezika te stade govoriti razgovijetno.\n7:36 A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No \u0161to im je on vi\u0161e branio, oni su to vi\u0161e razgla\u0161avali\n7:37 i preko svake mjere zadivljeni govorili: \"Dobro je sve u\u010dinio! Gluhima daje \u010duti, nijemima govoriti!\"\n8:1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Budu\u0107i da nisu imali \u0161to jesti, dozva Isus u\u010denike pa im re\u010de:\n8:2 \"\u017dao mi je naroda jer su ve\u0107 tri dana uza me i nemaju \u0161to jesti.\n8:3 Ako ih otpravim gladne njihovim ku\u0107ama, klonut \u0107e putom. A neki su od njih do\u0161li iz daleka.\"\n8:4 U\u010denici mu odgovore: \"Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?\"\n8:5 On ih zapita: \"Koliko kruhova imate?\" Oni odgovore: \"Sedam.\"\n8:6 Nato zapovjedi mno\u0161tvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i dava\u0161e svojim u\u010denicima da poslu\u017ee. I poslu\u017ei\u0161e mno\u0161tvu.\n8:7 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te re\u010de da i to poslu\u017ee.\n8:8 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odnije\u0161e sedam ko\u0161ara.\n8:9 Bilo ih je oko \u010detiri tisu\u0107e. Tada ih otpusti,\n8:10 a sam sa svojim u\u010denicima odmah u\u0111e u la\u0111u i ode u kraj dalmanutski.\n8:11 Tada istupi\u0161e farizeji i po\u010de\u0161e raspravljati s njime. Isku\u0161avaju\u0107i ga, zatra\u017ee od njega znak s neba.\n8:12 On uzdahnu iz sve du\u0161e i re\u010de: \"Za\u0161to ovaj nara\u0161taj tra\u017ei znak? Zaista, ka\u017eem vam, ovome se nara\u0161taju ne\u0107e dati znak.\"\n8:13 Tada ih ostavi, ponovno u\u0111e u la\u0111u pa oti\u0111e prijeko.\n8:14 A zaboravi\u0161e ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na la\u0111i.\n8:15 Nato ih Isus opomenu: \"Pazite, \u010duvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!\"\n8:16 Oni, zami\u0161ljeni, me\u0111u sobom govorahu: \"Kruha nemamo.\"\n8:17 Zamijetio to Isus pa im re\u010de: \"Za\u0161to ste zami\u0161ljeni \u0161to kruha nemate? Zar jo\u0161 ne shva\u0107ate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?\n8:18 O\u010di imate, a ne vidite; u\u0161i imate, a ne \u010dujete? Zar se ne sje\u0107ate?\n8:19 Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisu\u0107a, koliko punih ko\u0161ara ulomaka odnijeste?\" Ka\u017eu mu: \"Dvanaest.\"\n8:20 \"A kada razlomih sedam na \u010detiri tisu\u0107e, koliko punih ko\u0161ara ulomaka odnijeste?\" Odgovore: \"Sedam.\"\n8:21 A on \u0107e njima: \"I jo\u0161 ne razumijete?\"\n8:22 Do\u0111u u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.\n8:23 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u o\u010di, stavi na nj ruke i zapita ga: \"Vidi\u0161 li \u0161to?\"\n8:24 Slijepac upilji pogled i re\u010de: \"Opa\u017eam ljude; vidim ne\u0161to kao drve\u0107e ... hodaju.\"\n8:25 Tada mu Isus opet stavi ruke na o\u010di i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.\n8:26 Tada ga posla ku\u0107i i re\u010de mu: \"Ne ulazi u selo.\"\n8:27 I krenu Isus i njegovi u\u010denici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita u\u010denike: \"\u0160to govore ljudi, tko sam ja?\"\n8:28 Oni mu reko\u0161e: \"Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, tre\u0107i opet da si neki od proroka.\"\n8:29 On njih upita: \"A vi, \u0161to vi ka\u017eete, tko sam ja?\" Petar prihvati i re\u010de: \"Ti si Pomazanik - Krist!\"\n8:30 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.\n8:31 I po\u010de ih pou\u010davati kako Sin \u010covje\u010dji treba da mnogo pretrpi, da ga starje\u0161ine, glavari sve\u0107eni\u010dki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.\n8:32 Otvoreno im to govora\u0161e. Petar ga uze u stranu i po\u010de odvra\u0107ati.\n8:33 A on se okrenu, pogleda svoje u\u010denike pa zaprijeti Petru: \"Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti \u0161to je Bo\u017eje, nego \u0161to je ljudsko!\"\n8:34 Tada dozva narod i u\u010denike pa im re\u010de: \"Ho\u0107e li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri\u017e i neka ide za mnom.\n8:35 Tko ho\u0107e \u017eivot svoj spasiti, izgubit \u0107e ga; a tko izgubi \u017eivot svoj poradi mene i evan\u0111elja, spasit \u0107e ga.\n8:36 Ta \u0161to koristi \u010dovjeku ste\u0107i sav svijet, a \u017eivotu svojemu nauditi?\n8:37 Ta \u0161to da \u010dovjek dadne u zamjenu za \u017eivot svoj?\n8:38 Doista, tko se zastidi mene i mojih rije\u010di u ovom preljubni\u010dkom i gre\u0161ni\u010dkom nara\u0161taju - njega \u0107e se stidjeti i Sin \u010covje\u010dji kada do\u0111e u slavi Oca svoga zajedno sa svetim an\u0111elima.\"\n9:1 Jo\u0161 im govora\u0161e: \"Zaista, ka\u017eem vam, neki od ovdje nazo\u010dnih ne\u0107e okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Bo\u017eje do\u0161lo u sili.\"\n9:2 Nakon \u0161est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.\n9:3 I haljine mu postado\u0161e sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.\n9:4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.\n9:5 A Petar prihvati i re\u010de Isusu: \"U\u010ditelju, dobro nam je ovdje biti! Na\u010dinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.\"\n9:6 Doista nije znao \u0161to da ka\u017ee jer bijahu prestra\u0161eni.\n9:7 I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se za\u010du glas: \"Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slu\u0161ajte ga!\"\n9:8 I odjednom, obazrev\u0161i se uokolo, nikoga uza se ne vidje\u0161e doli Isusa sama.\n9:9 Dok su silazili s gore, nalo\u017ei im da nikomu ne pripovijedaju \u0161to su vidjeli dok Sin \u010covje\u010dji od mrtvih ne ustane.\n9:10 Oni odr\u017ea\u0161e tu rije\u010d, ali se me\u0111u sobom pitahu \u0161to zna\u010di to njegovo \"od mrtvih ustati\"\n9:11 pa ga upitaju: \"Za\u0161to pismoznanci govore da prije treba da do\u0111e Ilija?\"\n9:12 A on im re\u010de: \"Ilija \u0107e, dodu\u0161e, prije do\u0107i i sve obnoviti. Pa kako ipak pi\u0161e o Sinu \u010covje\u010djem da \u0107e mnogo pretrpjeti i biti prezren?\n9:13 Ali, velim vam: Ilija je ve\u0107 do\u0161ao i oni u\u010dini\u0161e s njim \u0161to im se prohtjelo, kao \u0161to pi\u0161e o njemu.\"\n9:14 Kada do\u0111o\u0161e k u\u010denicima, ugleda\u0161e oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima.\n9:15 \u010cim ga sve ono mno\u0161tvo ugleda, iznena\u0111eno br\u017ee pohrli pozdraviti ga.\n9:16 A on ih upita: \"\u0160to to raspravljaste s njima?\"\n9:17 Odvrati netko iz mno\u0161tva: \"U\u010ditelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.\n9:18 Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, \u0161kripi zubima i ko\u010di se. Rekoh tvojim u\u010denicima da ga izagnaju, ali ne mogo\u0161e.\"\n9:19 On im odvrati: \"O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!\"\n9:20 I dovedo\u0161e ga k njemu. \u010cim zloduh ugleda Isusa, potrese dje\u010dakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.\n9:21 Isus upita njegova oca: \"Koliko je vremena kako mu se to doga\u0111a?\" On re\u010de: \"Od djetinjstva!\n9:22 A \u010desto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako \u0161to mo\u017ee\u0161, pomozi nam, imaj samilosti s nama!\"\n9:23 Nato mu Isus re\u010de: \"\u0160to? Ako mo\u017ee\u0161? Sve je mogu\u0107e onomu koji vjeruje!\"\n9:24 Dje\u010dakov otac br\u017ee povika: \"Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!\"\n9:25 Vidjev\u0161i da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti ne\u010distomu duhu: \"Nijemi i gluhi du\u0161e, ja ti zapovijedam, izi\u0111i iz njega i da nisi vi\u0161e u nj u\u0161ao!\"\n9:26 Zloduh nato zavi\u010de, \u017eestoko strese dje\u010daka te izi\u0111e, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.\n9:27 No Isus ga dohvati za ruku, podi\u017ee ga i on ustade.\n9:28 Kad Isus u\u0111e u ku\u0107u, upita\u0161e ga u\u010denici nasamo: \"Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?\"\n9:29 Odgovori im: \"Ovaj se rod ni\u010dim drugim ne mo\u017ee izagnati osim molitvom i postom.\"\n9:30 Oti\u0161av\u0161i odande, prola\u017eahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna.\n9:31 Jer pou\u010dava\u0161e svoje u\u010denike. Govora\u0161e im: \"Sin \u010covje\u010dji predaje se u ruke ljudima. Ubit \u0107e ga, ali \u0107e on, ubijen, nakon tri dana ustati.\"\n9:32 No oni ne razumje\u0161e te besjede, a bojahu ga se pitati.\n9:33 I do\u0111o\u0161e u Kafarnaum. I ve\u0107 u ku\u0107i upita ih: \"\u0160to ste putem raspravljali?\"\n9:34 A oni umuko\u0161e jer putem me\u0111u sobom razgovarahu o tome tko je najve\u0107i.\n9:35 On sjede i dozove dvanaestoricu te im re\u010de: \"Ako tko \u017eeli biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslu\u017eitelj!\"\n9:36 I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i re\u010de im:\n9:37 \"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.\"\n9:38 Re\u010de mu Ivan: \"U\u010ditelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.\"\n9:39 A Isus re\u010de: \"Ne branite mu! Jer nitko ne mo\u017ee u\u010diniti ne\u0161to silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.\n9:40 Tko nije protiv nas, za nas je.\"\n9:41 \"Uistinu, tko vas napoji \u010da\u0161om vode u ime toga \u0161to ste Kristovi, zaista, ka\u017eem vam, ne\u0107e mu propasti pla\u0107a.\"\n9:42 \"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih \u0161to vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude ba\u010den u more.\"\n9:43 \"Pa ako te ruka sabla\u017enjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu u\u0107i u \u017eivot, nego s obje ruke oti\u0107i u pakao, u oganj neugasivi.\n9:44 #\n9:45 I ako te noga sabla\u017enjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu u\u0107i u \u017eivot, nego s obje noge bit ba\u010den u pakao.\n9:46 #\n9:47 I ako te oko sabla\u017enjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku u\u0107i u kraljevstvo Bo\u017eje, nego s oba oka biti ba\u010den u pakao,\n9:48 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.\n9:49 Uistinu, ognjem \u0107e svaki od njih biti posoljen.\n9:50 Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, \u010dime \u0107ete nju za\u010diniti? Imajte sol u sebi, a mir me\u0111u sobom!\"\n10:1 Krenuv\u0161i odande, do\u0111e u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mno\u0161tvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obi\u010daju ponovno pou\u010dava\u0161e.\n10:2 A pristupe farizeji pa, da ga isku\u0161aju, upita\u0161e: \"Je li mu\u017eu dopu\u0161teno otpustiti \u017eenu?\"\n10:3 On im odgovori: \"\u0160to vam zapovjedi Mojsije?\"\n10:4 Oni reko\u0161e: \"Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti.\"\n10:5 A Isus \u0107e im: \"Zbog okorjelosti srca va\u0161ega napisa vam on tu zapovijed.\n10:6 Od po\u010detka stvorenja mu\u0161ko i \u017eensko stvori ih.\n10:7 Stoga \u0107e \u010dovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju \u017eenu;\n10:8 i dvoje njih bit \u0107e jedno tijelo. Tako vi\u0161e nisu dvoje, nego jedno tijelo.\n10:9 \u0160to dakle Bog zdru\u017ei, \u010dovjek neka ne rastavlja!\"\n10:10 U ku\u0107i su ga u\u010denici ponovno o tome ispitivali.\n10:11 I re\u010de im: \"Tko otpusti svoju \u017eenu pa se o\u017eeni drugom, \u010dini prema prvoj preljub.\n10:12 I ako \u017eena napusti svoga mu\u017ea pa se uda za drugoga, \u010dini preljub.\"\n10:13 Donosili mu dje\u010dicu da ih se dotakne, a u\u010denici im branili.\n10:14 Opaziv\u0161i to, Isus se ozlovolji i re\u010de im: \"Pustite dje\u010dicu neka dolaze k meni; ne prije\u010dite im jer takvih je kraljevstvo Bo\u017eje!\n10:15 Zaista, ka\u017eem vam, tko ne primi kraljevstva Bo\u017ejega kao dijete, ne, u nj ne\u0107e u\u0107i.\"\n10:16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivlja\u0161e pola\u017eu\u0107i na njih ruke.\n10:17 I dok je izlazio na put, dotr\u010di netko, klekne preda nj pa ga upita: \"U\u010ditelju dobri, \u0161to mi je \u010diniti da ba\u0161tinim \u017eivot vje\u010dni?\"\n10:18 Isus mu re\u010de: \"\u0160to me zove\u0161 dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!\n10:19 Zapovijedi znade\u0161: Ne ubij! Ne \u010dini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedo\u010di la\u017eno! Ne otmi! Po\u0161tuj oca svoga i majku!\"\n10:20 On mu odgovori: \"U\u010ditelju, sve sam to \u010duvao od svoje mladosti.\"\n10:21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: \"Jedno ti nedostaje! Idi i \u0161to ima\u0161, prodaj i podaj siromasima pa \u0107e\u0161 imati blago na nebu. A onda do\u0111i i idi za mnom.\"\n10:22 On se na tu rije\u010d smrkne i ode \u017ealostan jer ima\u0161e velik imetak.\n10:23 Isus zaokru\u017ei pogledom pa \u0107e svojim u\u010denicima: \"Kako li \u0107e te\u0161ko imu\u0107nici u kraljevstvo Bo\u017eje!\"\n10:24 U\u010denici ostado\u0161e zapanjeni tim njegovim rije\u010dima. Zato im Isus ponovi: \"Djeco, kako je te\u0161ko u kraljevstvo Bo\u017eje!\n10:25 Lak\u0161e je devi kroz u\u0161ice iglene nego bogata\u0161u u kraljevstvo Bo\u017eje.\"\n10:26 Oni se jo\u0161 ve\u0107ma snebivahu te \u0107e jedan drugome: \"Pa tko se onda mo\u017ee spasiti?\"\n10:27 Isus upre u njih pogled i re\u010de: \"Ljudima je nemogu\u0107e, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve mogu\u0107e!\"\n10:28 Petar mu po\u010de govoriti: \"Evo, mi sve ostavismo i po\u0111osmo za tobom.\"\n10:29 Re\u010de Isus: \"Zaista, ka\u017eem vam, nema ga tko ostavi ku\u0107u, ili bra\u0107u, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evan\u0111elja,\n10:30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko ku\u0107a, i bra\u0107e, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budu\u0107em vijeku \u017eivot vje\u010dni.\n10:31 A mnogi prvi bit \u0107e posljednji i posljednji prvi.\"\n10:32 Putovali su tako uzlaze\u0107i u Jeruzalem. Isus je i\u0161ao pred njima te bijahu zaprepa\u0161teni, a oni koji su i\u0161li za njima, prestra\u0161eni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i po\u010de im kazivati \u0161to \u0107e ga zadesiti:\n10:33 \"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin \u010covje\u010dji bit \u0107e predan glavarima sve\u0107eni\u010dkim i pismoznancima. Osudit \u0107e ga na smrt, predati poganima,\n10:34 izrugati i popljuvati. Izbi\u010devat \u0107e ga, ubit \u0107e ga, ali on \u0107e nakon tri dana ustati.\"\n10:35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govore\u0107i mu: \"U\u010ditelju, htjeli bismo da nam u\u010dini\u0161 \u0161to te zai\u0161temo.\"\n10:36 A on \u0107e im: \"\u0160to ho\u0107ete da vam u\u010dinim?\"\n10:37 Oni mu reko\u0161e: \"Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.\"\n10:38 A Isus im re\u010de: \"Ne znate \u0161to i\u0161tete. Mo\u017eete li piti \u010da\u0161u koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?\"\n10:39 Oni mu reko\u0161e: \"Mo\u017eemo.\" A Isus \u0107e im: \"\u010ca\u0161u koju ja pijem pit \u0107ete i krstom kojim se ja krstim bit \u0107ete kr\u0161teni,\n10:40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno.\"\n10:41 Kad su to \u010dula ostala desetorica, po\u010de\u0161e se gnjeviti na Jakova i Ivana.\n10:42 Zato ih Isus dozva i re\u010de im: \"Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velika\u0161i njihovi dr\u017ee ih pod vla\u0161\u0107u.\n10:43 Nije tako me\u0111u vama! Naprotiv, tko ho\u0107e da me\u0111u vama bude najve\u0107i, neka vam bude poslu\u017eitelj!\n10:44 I tko ho\u0107e da me\u0111u vama bude prvi, neka bude svima sluga.\n10:45 Jer ni Sin \u010covje\u010dji nije do\u0161ao da bude slu\u017een, nego da slu\u017ei i \u017eivot svoj dade kao otkupninu za mnoge.\"\n10:46 Do\u0111u tako u Jerihon. Kad je Isus s u\u010denicima i sa silnim mno\u0161tvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.\n10:47 Kad je \u010duo da je to Isus Nazare\u0107anin, stane vikati: \"Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!\"\n10:48 Mnogi ga u\u0161utkivahu, ali on jo\u0161 ja\u010de vika\u0161e: \"Sine Davidov, smiluj mi se!\"\n10:49 Isus se zaustavi i re\u010de: \"Pozovite ga!\" I pozovu slijepca sokole\u0107i ga: \"Ustani! Zove te!\"\n10:50 On baci sa sebe ogrta\u010d, sko\u010di i do\u0111e Isusu.\n10:51 Isus ga upita: \"\u0160to ho\u0107e\u0161 da ti u\u010dinim?\" Slijepac mu re\u010de: \"U\u010ditelju moj, da progledam.\"\n10:52 Isus \u0107e mu: \"Idi, vjera te tvoja spasila!\" I on odmah progleda i uputi se za njim.\n11:1 Kad se pribli\u017ee Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, po\u0161alje dva u\u010denika\n11:2 i ka\u017ee im: \"Hajdete u selo pred vama. \u010cim u nj u\u0111ete, na\u0107i \u0107ete privezano magare koje jo\u0161 nitko nije zajahao. Odrije\u0161ite ga i vodite.\n11:3 Ako vam tko re\u010de: '\u0160to to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah \u0107e ga ipak ovamo pustiti.\"\n11:4 Oti\u0111o\u0161e i na\u0111o\u0161e magare privezano uz vrata vani na cesti i odrije\u0161e ga.\n11:5 A neki od nazo\u010dnih upita\u0161e: \"\u0160to radite? \u0160to drije\u0161ite magare?\"\n11:6 Oni im odvrate kako im re\u010de Isus. I pusti\u0161e ih.\n11:7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.\n11:8 Mnogi prostrije\u0161e svoje haljine po putu, a drugi nareza\u0161e zelenih grana po poljima.\n11:9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: \"Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!\n11:10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca na\u0161ega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!\"\n11:11 I u\u0111e u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako ve\u0107 bija\u0161e kasno, po\u0111e s dvanaestoricom u Betaniju.\n11:12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.\n11:13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i pri\u0111e ne bi li na njoj \u0161to na\u0161ao. Ali do\u0161av\u0161i bli\u017ee, ne na\u0111e ni\u0161ta osim li\u0161\u0107a jer ne bija\u0161e vrijeme smokvama.\n11:14 Tada re\u010de smokvi: \"Nitko nikada vi\u0161e ne jeo s tebe!\" \u010culi su to njegovi u\u010denici.\n11:15 Stignu tako u Jeruzalem. On u\u0111e u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenja\u010dima isprevrta stolove i prodava\u010dima golubova klupe.\n11:16 I ne dopusti da itko i\u0161ta pronese kroz Hram.\n11:17 U\u010dio ih je i govorio: \"Nije li pisano: Dom \u0107e se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega na\u010dinili pe\u0107inu razbojni\u010dku!\"\n11:18 Kada su za to do\u010duli glavari sve\u0107eni\u010dki i pismoznanci, tra\u017eili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio o\u010daran njegovim naukom.\n11:19 A kad se uve\u010derilo, izlazili su iz grada.\n11:20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.\n11:21 Petar se prisjeti pa \u0107e Isusu: \"U\u010ditelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.\"\n11:22 Isus im odvrati: \"Imajte vjeru Bo\u017eju.\n11:23 Zaista, ka\u017eem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da \u0107e se dogoditi to \u0161to ka\u017ee - doista, bit \u0107e mu!\n11:24 Stoga vam ka\u017eem: Sve \u0161to god zamolite i zai\u0161tete, vjerujte da ste postigli i bit \u0107e vam!\n11:25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako \u0161to imate protiv koga da i vama Otac va\u0161, koji je na nebesima, otpusti va\u0161e prijestupke.\"\n11:26 #\n11:27 I do\u0111u opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, do\u0111u k njemu glavari sve\u0107eni\u010dki, pismoznanci i starje\u0161ine.\n11:28 I govorahu mu: \"Kojom vla\u0161\u0107u to \u010dini\u0161? Ili tko ti dade tu vlast da to \u010dini\u0161?\"\n11:29 A Isus im re\u010de: \"Jedno \u0107u vas upitati. Odgovorite mi, pa \u0107u vam kazati kojom vla\u0161\u0107u ovo \u010dinim.\n11:30 Krst Ivanov bija\u0161e li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!\"\n11:31 A oni umovahu me\u0111u sobom: \"Reknemo li 'od Neba', odvratit \u0107e 'Za\u0161to mu dakle ne povjerovaste?'\n11:32 Nego, da reknemo 'od ljudi!'\" - Bojahu se mno\u0161tva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.\n11:33 I odgovore Isusu: \"Ne znamo.\" A Isus \u0107e im: \"Ni ja vama ne\u0107u kazati kojom vla\u0161\u0107u ovo \u010dinim.\"\n12:1 I uze im zboriti u prispodobama: \u010covjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podi\u017ee pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.\n12:2 I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.\n12:3 A oni ga pograbi\u0161e, istuko\u0161e i otposla\u0161e praznih ruku.\n12:4 I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbi\u0161e glavu i izru\u017ei\u0161e ga.\n12:5 Tre\u0107ega tako\u0111er posla: njega ubi\u0161e. Tako i mnoge druge: jedne istuko\u0161e, druge pobi\u0161e.\"\n12:6 \"Jo\u0161 jednoga ima\u0161e, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misle\u0107i: 'Po\u0161tovat \u0107e sina moga.'\n12:7 Ali ti vinogradari me\u0111u sobom reko\u0161e: 'Ovo je ba\u0161tinik! Hajde da ga ubijemo i ba\u0161tina \u0107e biti na\u0161a.'\n12:8 I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.\"\n12:9 \"\u0160to li \u0107e u\u010diniti gospodar vinograda? Do\u0107i \u0107e i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.\n12:10 Niste li \u010ditali ovo Pismo: Kamen \u0161to ga odbaci\u0161e graditelji, postade kamen zaglavni.\n12:11 Gospodnje je to djelo - kakvo \u010dudo u o\u010dima na\u0161im!\"\n12:12 I tra\u017eili su da ga uhvate, ali se poboja\u0161e mno\u0161tva. Razumje\u0161e da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.\n12:13 I po\u0161alju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u rije\u010di.\n12:14 Oni do\u0111u i ka\u017eu mu: \"U\u010ditelju, znamo da si istinit i ne mari\u0161 tko je tko jer nisi pristran, nego po istini u\u010di\u0161 putu Bo\u017ejemu. Je li dopu\u0161teno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?\"\n12:15 A on im re\u010de proziru\u0107i njihovo licemjerje: \"\u0160to me isku\u0161avate? Donesite mi denar da vidim!\"\n12:16 Oni donije\u0161e. I re\u010de im: \"\u010cija je ovo slika i natpis?\" A oni \u0107e mu: \"Carev.\"\n12:17 A Isus im re\u010de: \"Caru podajte carevo, a Bogu Bo\u017eje!\" I divili su mu se.\n12:18 Do\u0111u k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnu\u0107a, i upitaju ga:\n12:19 \"U\u010ditelju, Mojsije nam napisa: Umre li \u010diji brat i ostavi \u017eenu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu \u017eenu te podigne porod bratu svomu.\n12:20 Sedmero bra\u0107e bija\u0161e. Prvi uze \u017eenu i umrije ne ostaviv\u0161i poroda.\n12:21 I drugi je uze te umrije ne ostaviv\u0161i poroda. I tre\u0107i jednako tako.\n12:22 I sedmorica ne ostavi\u0161e poroda. Najposlije i \u017eena umrije.\n12:23 Komu \u0107e biti \u017eena o uskrsnu\u0107u, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za \u017eenu.\"\n12:24 Re\u010de im Isus: \"Niste li u zabludi zbog toga \u0161to ne razumijete Pisama ni sile Bo\u017eje?\n12:25 Ta kad od mrtvih ustaju, niti se \u017eene niti udavaju, nego su kao an\u0111eli na nebesima.\n12:26 A \u0161to se ti\u010de mrtvih, da ustaju, niste li \u010ditali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju re\u010de Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?\n12:27 Nije on Bog mrtvih, nego \u017eivih. Uvelike se varate.\"\n12:28 Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slu\u0161ao njihovu raspravu. Vidjev\u0161i da im je dobro odgovorio, upita ga: \"Koja je zapovijed prva od sviju?\"\n12:29 Isus odgovori: \"Prva je: Slu\u0161aj, Izraele! Gospodin Bog na\u0161 Gospodin je jedini.\n12:30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve du\u0161e svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!\"\n12:31 \"Druga je: Ljubi svoga bli\u017enjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi ve\u0107e od tih.\"\n12:32 Nato \u0107e mu pismoznanac: \"Dobro, u\u010ditelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.\n12:33 Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bli\u017enjega kao sebe samoga - vi\u0161e je nego sve paljenice i \u017ertve.\"\n12:34 Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, re\u010de mu: \"Nisi daleko od kraljevstva Bo\u017ejega!\" I nitko se vi\u0161e nije usu\u0111ivao pitati ga.\n12:35 A nau\u010davaju\u0107i u Hramu, uze Isus govoriti: \"Kako pismoznanci ka\u017eu da je Krist sin Davidov?\n12:36 A sam David re\u010de u Duhu Svetome: Re\u010de Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne polo\u017eim neprijatelje tvoje za podno\u017eje nogama tvojim!'\n12:37 Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?\" Silan ga je svijet s u\u017eitkom slu\u0161ao.\n12:38 A on im u pouci svojoj govora\u0161e: \"\u010cuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,\n12:39 prva sjedala u sinagogama i pro\u010delja na gozbama;\n12:40 pro\u017ediru ku\u0107e udovi\u010dke, jo\u0161 pod izlikom dugih molitava. Sti\u0107i \u0107e ih to o\u0161trija osuda!\"\n12:41 Potom sjede nasuprot riznici te promatra\u0161e kako narod baca sitni\u0161 u riznicu. Mnogi bogata\u0161i bacahu mnogo.\n12:42 Do\u0111e i neka siroma\u0161na udovica i baci dva nov\u010di\u0107a, to jest jedan kvadrant.\n12:43 Tada dozove svoje u\u010denike i re\u010de im: \"Doista, ka\u017eem vam, ova je sirota udovica ubacila vi\u0161e od svih koji ubacuju u riznicu.\n12:44 Svi su oni zapravo ubacili od svoga suvi\u0161ka, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve \u0161to je imala, sav svoj \u017eitak.\"\n13:1 Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih u\u010denika: \"U\u010ditelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!\"\n13:2 Isus mu odvrati: \"Vidi\u0161 li ta veli\u010danstvena zdanja? Ne, ne\u0107e se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.\"\n13:3 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio su\u010delice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:\n13:4 \"Reci nam kada \u0107e to biti i na koji se znak sve to ima svr\u0161iti?\"\n13:5 Tada im Isus po\u010de govoriti: \"Pazite da vas tko ne zavede.\n13:6 Mnogi \u0107e do\u0107i u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge \u0107e zavesti.\n13:7 Kada pak \u010dujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to jo\u0161 nije svr\u0161etak.\"\n13:8 \"Narod \u0107e ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit \u0107e potresa po raznim mjestima, bit \u0107e gladi. To je po\u010detak trudova.\"\n13:9 \"Vi pak pazite sami na sebe. Predavat \u0107e vas vije\u0107ima i tu\u0107i vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat \u0107ete zbog mene, njima za svjedo\u010danstvo.\n13:10 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evan\u0111elje.\"\n13:11 \"Kad vas budu vodili na izru\u010denje, ne brinite se unaprijed \u0161to \u0107ete govoriti, nego govorite \u0161to vam bude dano u onaj \u010das. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.\n13:12 Predavat \u0107e na smrt brat brata i otac sina. Djeca \u0107e ustajati na roditelje i ubijati ih.\n13:13 Svi \u0107e vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svr\u0161etka, bit \u0107e spa\u0161en.\"\n13:14 \"I kad vidite da grozota pusto\u0161i stoluje gdje joj nije mjesto - tko \u010dita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bje\u017ee u gore!\n13:15 Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u ku\u0107u da iz nje \u0161to uzme.\n13:16 I tko bude u polju, neka se ne okre\u0107e natrag da uzme ogrta\u010d!\"\n13:17 \"Jao trudnicama i dojiljama u one dane!\n13:18 A molite da to ne bude zimi\n13:19 jer \u0107e onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od po\u010detka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a ne\u0107e je ni biti.\n13:20 I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane.\"\n13:21 Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte.\n13:22 Ustat \u0107e doista la\u017eni kristi i la\u017eni proroci i tvorit \u0107e znamenja i \u010dudesa da, bude li mogu\u0107e, zavedu izabrane.\n13:23 Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!\"\n13:24 Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce \u0107e pomr\u010dati i mjesec ne\u0107e vi\u0161e svijetljeti\n13:25 a zvijezde \u0107e s neba padati i sile \u0107e se nebeske poljuljati.\n13:26 Tada \u0107e ugledati Sina \u010covje\u010djega gdje dolazi na oblacima s velikom mo\u0107i i slavom.\n13:27 I razaslat \u0107e an\u0111ele i sabrati svoje izabranike s \u010detiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.\"\n13:28 A od smokve se nau\u010dite prispodobi! Kad joj grana ve\u0107 omek\u0161a i li\u0161\u0107e potjera, znate: ljeto je blizu.\n13:29 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!\n13:30 Zaista, ka\u017eem vam, ne, ne\u0107e uminuti nara\u0161taj ovaj dok se sve to ne zbude.\n13:31 Nebo \u0107e i zemlja uminuti, ali rije\u010di moje ne, ne\u0107e uminuti.\"\n13:32 \"A o onom danu i \u010dasu nitko ne zna, pa ni an\u0111eli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.\"\n13:33 \"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je \u010das.\n13:34 Kao kad ono \u010dovjek neki polaze\u0107i na put ostavi svoju ku\u0107u, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije.\n13:35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad \u0107e se doma\u0107in vratiti - da li uve\u010der ili o pono\u0107i, da li za prvih pijetlova ili ujutro -\n13:36 da vas ne bi na\u0161ao pozaspale ako iznenada do\u0111e.\"\n13:37 \"\u0160to vama ka\u017eem, svima ka\u017eem: Bdijte!\"\n14:1 Za dva dana bija\u0161e Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari sve\u0107eni\u010dki i pismoznanci tra\u017eili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.\n14:2 Jer se govorilo: \"Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.\"\n14:3 I kad je u Betaniji, u ku\u0107i \u0160imuna Gubavca, bio za stolom, do\u0111e neka \u017eena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.\n14:4 A neki negodovahu te \u0107e jedan drugomu: \"\u010cemu to rasipanje pomasti?\n14:5 Mogla se pomast prodati za vi\u0161e od tristo denara i dati siromasima.\" I otresahu se na nju.\n14:6 A Isus re\u010de: \"Pustite je, \u0161to joj dodijavate? Dobro djelo u\u010dini na meni.\n14:7 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god ho\u0107ete mo\u017eete im dobro \u010diniti, a mene nemate svagda.\n14:8 U\u010dinila je \u0161to je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.\n14:9 Zaista, ka\u017eem vam, gdje se god bude propovijedalo evan\u0111elje, po svem svijetu, navje\u0161\u0107ivat \u0107e se i ovo \u0161to ona u\u010dini - njoj na spomen.\"\n14:10 A Juda I\u0161kariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima sve\u0107eni\u010dkim da im ga preda.\n14:11 Kad su oni to \u010duli, obradovali su se i obe\u0107ali mu dati novca. I tra\u017eio je zgodu da ga preda.\n14:12 Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se \u017ertvovala pasha, upitaju u\u010denici Isusa: \"Gdje ho\u0107e\u0161 blagovati pashu, da odemo i pripravimo?\"\n14:13 On po\u0161alje dvojicu u\u010denika i rekne im: \"Idite u grad i namjerit \u0107ete se na \u010dovjeka koji nosi kr\u010dag vode. Po\u0111ite za njim\n14:14 pa gdje on u\u0111e, recite doma\u0107inu: 'U\u010ditelj pita: Gdje mi je svrati\u0161te u kojem bih blagovao pashu sa svojim u\u010denicima?'\n14:15 I on \u0107e vam pokazati na katu veliko blagovali\u0161te, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.\"\n14:16 U\u010denici odu, do\u0111u u grad i na\u0111u kako im on re\u010de te priprave pashu.\n14:17 A uve\u010der do\u0111e on s dvanaestoricom.\n14:18 I dok bijahu za stolom te blagovahu, re\u010de Isus: \"Zaista, ka\u017eem vam, jedan \u0107e me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.\"\n14:19 O\u017ealo\u0161\u0107eni, stanu mu govoriti jedan za drugim: \"Da nisam ja?\"\n14:20 A on im re\u010de: \"Jedan od dvanaestorice koji uma\u010de sa mnom u zdjelicu.\n14:21 Sin \u010covje\u010dji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao \u010dovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi \u010dovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!\"\n14:22 I dok su blagovali, on uze kruh, izre\u010de blagoslov pa razlomi, dade im i re\u010de: \"Uzmite, ovo je tijelo moje.\"\n14:23 I uze \u010da\u0161u, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.\n14:24 A on im re\u010de: \"Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.\n14:25 Zaista, ka\u017eem vam, ne, ne\u0107u vi\u0161e piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad \u0107u ga - novoga - piti u kraljevstvu Bo\u017ejem.\"\n14:26 Otpjevav\u0161i hvalospjeve, zaputi\u0161e se prema Maslinskoj gori.\n14:27 I re\u010de im Isus: \"Svi \u0107ete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit \u0107u pastira i ovce \u0107e se razbje\u0107i.\n14:28 Ali kad uskrsnem, i\u0107i \u0107u pred vama u Galileju.\"\n14:29 Nato \u0107e mu Petar: \"Ako se i svi sablazne, ja ne\u0107u!\"\n14:30 A Isus mu re\u010de: \"Zaista, ka\u017eem ti, ba\u0161 ti, danas, ove no\u0107i, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput \u0107e\u0161 me zatajiti.\"\n14:31 Ali on je upornije uvjeravao: \"Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, ne\u0107u te zatajiti.\" A tako su svi govorili.\n14:32 I do\u0111u u predio imenom Getsemani. I ka\u017ee Isus svojim u\u010denicima: \"Sjednite ovdje dok se ne pomolim.\"\n14:33 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga u\u017eas i tjeskoba\n14:34 pa im re\u010de: \"Du\u0161a mi je nasmrt \u017ealosna! Ostanite ovdje i bdijte!\"\n14:35 Ode malo dalje i ru\u0161e\u0107i se na zemlju molio je da ga, ako je mogu\u0107e, mimoi\u0111e ovaj \u010das.\n14:36 Govora\u0161e: \"Abba! O\u010de! Tebi je sve mogu\u0107e! Otkloni \u010da\u0161u ovu od mene! Ali ne \u0161to ja ho\u0107u, nego \u0161to ho\u0107e\u0161 ti!\"\n14:37 I do\u0111e, na\u0111e ih pozaspale pa re\u010de Petru: \"\u0160imune, spava\u0161? Jedan sat nisi mogao probdjeti?\n14:38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.\"\n14:39 Opet ode i pomoli se istim rije\u010dima.\n14:40 Ponovno do\u0111e i na\u0111e ih pozaspale. O\u010di im se sklapale i nisu znali \u0161to da mu odgovore.\n14:41 Do\u0111e i tre\u0107i put i re\u010de im: \"Samo spavajte i po\u010divajte! Gotovo je! Do\u0111e \u010das! Evo, predaje se Sin \u010covje\u010dji u ruke gre\u0161ni\u010dke!\n14:42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj pribli\u017eio!\"\n14:43 Uto, dok je on jo\u0161 govorio, sti\u017ee Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s ma\u010devima i toljagama, poslana od glavara sve\u0107eni\u010dkih, pismoznanaca i starje\u0161ina.\n14:44 A izdajica im njegov dade znak: \"Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!\"\n14:45 I kako do\u0111e, odmah pristupi k njemu i re\u010de: \"U\u010ditelju!\" I poljubi ga.\n14:46 Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.\n14:47 A jedan od nazo\u010dnih trgnu ma\u010d, udari slugu velikoga sve\u0107enika i odsije\u010de mu uho.\n14:48 Isus im prozbori: \"Kao na razbojnika izi\u0111oste s ma\u010devima i toljagama da me uhvatite.\n14:49 Danomice bijah vam u Hramu, nau\u010davah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!\"\n14:50 I svi ga ostave i pobjegnu.\n14:51 A jedan je mladi\u0107 i\u0161ao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedo\u0161e uhvatiti,\n14:52 no on ostavi plahtu i gol pobje\u017ee.\n14:53 Zatim odvedo\u0161e Isusa velikom sve\u0107eniku. I skupe se svi glavari sve\u0107eni\u010dki, starje\u0161ine i pismoznanci.\n14:54 Petar je izdaleka i\u0161ao za njim do u dvor velikog sve\u0107enika. Tu je sjedio sa stra\u017earima i grijao se uz vatru.\n14:55 A glavari sve\u0107eni\u010dki i cijelo Vije\u0107e, da bi mogli pogubiti Isusa, tra\u017eili su protiv njega kakvo svjedo\u010danstvo, ali nikako da ga na\u0111u.\n14:56 Mnogi su dodu\u0161e la\u017eno svjedo\u010dili protiv njega, ali im se svjedo\u010danstva ne slagahu.\n14:57 Ustali su neki i la\u017eno svjedo\u010dili protiv njega:\n14:58 \"Mi smo ga \u010duli govoriti: 'Ja \u0107u razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'\"\n14:59 Ali ni u tom im svjedo\u010danstvo ne bija\u0161e slo\u017eno.\n14:60 Usta nato veliki sve\u0107enik na sredinu i upita Isusa: \"Zar ni\u0161ta ne odgovara\u0161? \u0160to to ovi svjedo\u010de protiv tebe?\n14:61 A on je \u0161utio i ni\u0161ta mu nije odgovarao. Veliki ga sve\u0107enik ponovo upita: \"Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?\"\n14:62 A Isus mu re\u010de: \"Ja jesam! I gledat \u0107ete Sina \u010covje\u010djega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.\"\n14:63 Nato veliki sve\u0107enik razdrije haljine i re\u010de: \"\u0160to nam jo\u0161 trebaju svjedoci?\n14:64 \u010culi ste hulu. \u0160to vam se \u010dini?\" Oni svi presudi\u0161e da zaslu\u017euje smrt.\n14:65 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govore\u0107i: \"Proreci!\" I sluge ga stado\u0161e pljuskati.\n14:66 I dok je Petar bio dolje u dvoru, do\u0111e jedna slu\u0161kinja velikoga sve\u0107enika;\n14:67 ugledav\u0161i Petra gdje se grije, upre u nj pogled i re\u010de: \"I ti bija\u0161e s Nazare\u0107aninom, Isusom.\"\n14:68 On zanijeka: \"Niti znam niti razumijem \u0161to govori\u0161.\" I izi\u0111e van u predvorje, a pijetao se oglasi.\n14:69 Slu\u0161kinja ga ugleda i po\u010de opet govoriti nazo\u010dnima: \"Ovaj je od njih!\"\n14:70 On opet nijeka\u0161e. Domalo nazo\u010dni opet stanu govoriti Petru: \"Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!\"\n14:71 On se tada stane kleti i preklinjati: \"Ne znam \u010dovjeka o kom govorite!\"\n14:72 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus re\u010de: \"Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput \u0107e\u0161 me zatajiti.\" I briznu u pla\u010d.\n15:1 Odmah izjutra glavari sve\u0107eni\u010dki zajedno sa starje\u0161inama i pismoznancima - cijelo Vije\u0107e - uprili\u010dili su vije\u0107anje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.\n15:2 I upita ga Pilat: \"Ti li si kralj \u017eidovski?\" On mu odgovori: \"Ti ka\u017ee\u0161.\"\n15:3 I glavari ga sve\u0107eni\u010dki te\u0161ko optu\u017eivahu.\n15:4 Pilat ga opet upita: \"Ni\u0161ta ne odgovara\u0161? Gle, koliko te optu\u017euju.\"\n15:5 A Isus ni\u0161ta vi\u0161e ne odgovori te se Pilat \u010dudio.\n15:6 O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.\n15:7 A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni po\u010dini\u0161e umorstvo bija\u0161e u okove ba\u010den \u010dovjek zvani Baraba.\n15:8 I uzi\u0111e svjetina te po\u010de od Pilata iskati ono \u0161to im obi\u010dava\u0161e \u010diniti.\n15:9 A on im odgovori: \"Ho\u0107ete li da vam pustim kralja \u017eidovskoga?\"\n15:10 Znao je doista da ga glavari sve\u0107eni\u010dki bijahu predali iz zavisti.\n15:11 Ali glavari sve\u0107eni\u010dki podjare svjetinu da tra\u017ei neka im radije pusti Barabu.\n15:12 Pilat ih opet upita: \"\u0160to dakle da u\u010dinim s ovim kojega zovete kraljem \u017eidovskim?\"\n15:13 A oni opet povika\u0161e: \"Raspni ga!\"\n15:14 Re\u010de im Pilat: \"Ta \u0161to je zla u\u010dinio?\" Povika\u0161e jo\u0161 ja\u010de: \"Raspni ga!\"\n15:15 Hote\u0107i ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbi\u010deva i preda da se razapne.\n15:16 Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu \u010detu\n15:17 i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu\n15:18 te ga stanu pozdravljati: \"Zdravo, kralju \u017eidovski!\"\n15:19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibaju\u0107i koljena.\n15:20 A po\u0161to ga izruga\u0161e, svuko\u0161e mu grimiz i obuko\u0161e mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.\n15:21 I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, \u0160imuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri\u017e.\n15:22 I dovuku ga na mjesto Golgotu, \u0161to zna\u010di Lubanjsko mjesto.\n15:23 I nu\u0111ahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.\n15:24 Kad ga razape\u0161e, razdijele me\u0111u se haljine njegove baciv\u0161i za njih kocku - \u0161to \u0107e tko uzeti.\n15:25 A bija\u0161e tre\u0107a ura kad ga razape\u0161e.\n15:26 Bija\u0161e napisan i natpis o njegovoj krivici: \"Kralj \u017eidovski.\"\n15:27 A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.\n15:28 #\n15:29 Prolaznici su ga pogr\u0111ivali ma\u0161u\u0107i glavama: \"Ej, ti, koji razvaljuje\u0161 Hram i sagradi\u0161 ga za tri dana,\n15:30 spasi sam sebe, si\u0111i s kri\u017ea!\"\n15:31 Sli\u010dno i glavari sve\u0107eni\u010dki s pismoznancima rugaju\u0107i se govorahu jedni drugima: \"Druge je spasio, sebe ne mo\u017ee spasiti!\n15:32 Krist, kralj Izraelov! Neka sad si\u0111e s kri\u017ea da vidimo i povjerujemo!\" Vrije\u0111ahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.\n15:33 A o \u0161estoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.\n15:34 O devetoj uri povika Isus iza glasa: \"Eloi, Eloi lama sabahtani?\" To zna\u010di: \"Bo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?\"\n15:35 Neki od nazo\u010dnih \u010duv\u0161i to govorahu: \"Gle, Iliju zove.\"\n15:36 A jedan otr\u010da, natopi spu\u017evu octom, natakne na trsku i pru\u017ei mu piti govore\u0107i: \"Pustite da vidimo ho\u0107e li do\u0107i Ilija da ga skine.\"\n15:37 A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.\n15:38 I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.\n15:39 A kad satnik koji staja\u0161e njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, re\u010de: \"Zaista, ovaj \u010dovjek bija\u0161e Sin Bo\u017eji!\"\n15:40 Izdaleka promatrahu i neke \u017eene: me\u0111u njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mla\u0111ega i Josipa, i Saloma -\n15:41 te su ga pratile kad bija\u0161e u Galileji i poslu\u017eivale mu - i mnoge druge koje uzi\u0111o\u0161e s njim u Jeruzalem.\n15:42 A uve\u010der, budu\u0107i da je bila Priprava, to jest predve\u010derje subote,\n15:43 do\u0111e Josip iz Arimateje, ugledan vije\u0107nik, koji tako\u0111er is\u010dekiva\u0161e kraljevstvo Bo\u017eje: odva\u017ei se, u\u0111e k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.\n15:44 Pilat se za\u010dudi da je ve\u0107 umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro.\n15:45 Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.\n15:46 Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te polo\u017ei u grob, koji bija\u0161e izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.\n15:47 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga pola\u017eu.\n16:1 Kad pro\u0111e subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupi\u0161e miomirisa da odu pomazati Isusa.\n16:2 I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sun\u010devu, do\u0111u na grob.\n16:3 I razgovarahu me\u0111u sobom: \"Tko \u0107e nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?\"\n16:4 Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bija\u0161e doista veoma velik.\n16:5 I u\u0161av\u0161i u grob, ugledaju mladi\u0107a zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I prepla\u0161e se.\n16:6 A on \u0107e im: \"Ne pla\u0161ite se! Isusa tra\u017eite, Nazare\u0107anina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga polo\u017ei\u0161e.\n16:7 Nego idite, recite njegovim u\u010denicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje \u0107ete ga vidjeti, kamo vam re\u010de!\"\n16:8 One izi\u0111u i stanu bje\u017eati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ni\u0161ta ne reko\u0161e jer se bojahu.\n16:9 Uskrsnuv\u0161i dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bija\u0161e istjerao sedam zloduha.\n16:10 Ona ode i dojavi njegovima, tu\u017enima i zaplakanima.\n16:11 Kad su oni \u010duli da je \u017eiv i da ga je ona vidjela, ne povjerova\u0161e.\n16:12 Nakon toga ukazao se u drugome obli\u010dju dvojici od njih na putu dok su i\u0161li u selo.\n16:13 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerova\u0161e.\n16:14 Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca \u0161to ne povjerova\u0161e onima koji ga vidje\u0161e uskrsla od mrtvih.\n16:15 I re\u010de im: \"Po\u0111ite po svem svijetu, propovijedajte evan\u0111elje svemu stvorenju.\n16:16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit \u0107e se, a tko ne uzvjeruje, osudit \u0107e se.\n16:17 A ovi \u0107e znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime \u0107e moje izganjati zloduhe, novim \u0107e jezicima zboriti,\n16:18 zmije uzimati; i popiju li \u0161to smrtonosno, ne, ne\u0107e im nauditi; na nemo\u0107nike \u0107e ruke polagati, i bit \u0107e im dobro.\"\n16:19 I Gospodin Isus, po\u0161to im to re\u010de, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.\n16:20 Oni pak odo\u0161e i propovijedahu posvuda, a Gospodin sura\u0111iva\u0161e i utvr\u0111iva\u0161e Rije\u010d popratnim znakovima.","title":"Croatian Bible: Mark","type":"page"}