{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/pro.htm","path":"bib/wb/cro/pro.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/pro.htm","text":"1:1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:\n1:2 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rije\u010di;\n1:3 da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;\n1:4 da se dade pamet neiskusnima, mladi\u0107u znanje i umije\u0107e;\n1:5 kad mudar \u010duje, da umno\u017ei znanje, a razuman ste\u010de mudrije misli;\n1:6 da razumije izreke i prispodobe, rije\u010di mudraca i njihove zagonetke.\n1:7 Strah je Gospodnji po\u010detak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.\n1:8 Poslu\u0161aj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!\n1:9 Jer \u0107e ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.\n1:10 Sine moj, ako te gre\u0161nici mame, ne pristaj;\n1:11 ako bi rekli: \"Hodi s nama, da vrebamo krv, \u010dekamo u zasjedi nevina ni za \u0161to;\n1:12 da ih progutamo \u017eive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;\n1:13 naplijenit \u0107emo svakojaka blaga, napuniti svoje ku\u0107e plijenom;\n1:14 bacat \u0107e\u0161 s nama svoj \u017edrijeb, svi \u0107emo zajedno imati jednu kesu.\"\n1:15 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.\n1:16 Jer na zlo tr\u010de svojim nogama i hite prolijevati krv.\n1:17 Jer uzalud je razapinjati mre\u017eu pred o\u010dima svima pticama.\n1:18 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu \u017eivotu.\n1:19 Takva je sudba svih lakomih na ru\u017ean dobitak: on ih \u017eivota stane.\n1:20 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima di\u017ee svoj glas;\n1:21 propovijeda po bu\u010dnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje rije\u010di:\n1:22 \"Dokle \u0107ete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle \u0107e podsmjeva\u010dima biti milo podsmijevanje, i dokle \u0107e bezumnici mrziti znanje?\n1:23 Poslu\u0161ajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, ho\u0107u vas pou\u010diti svojim rije\u010dima.\n1:24 Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pru\u017eala sam ruku, ali je nitko ne opazi.\n1:25 Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslu\u0161ali moje opomene;\n1:26 zato \u0107u se i ja smijati va\u0161oj propasti, rugat \u0107u se kad vas obuzme tjeskoba:\n1:27 kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.\n1:28 Tada \u0107e me zvati, ali se ja ne\u0107u odazvati; tra\u017eit \u0107e me, ali me ne\u0107e na\u0107i.\n1:29 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha\n1:30 niti su poslu\u0161ali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.\n1:31 Zato \u0107e jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.\n1:32 Jer glupe \u0107e ubiti njihovo odbijanje, a nemar \u0107e upropastiti bezumne.\n1:33 A tko slu\u0161a mene, bezbri\u017ean ostaje i spokojno \u017eivi bez straha od zla.\"\n2:1 Sine moj, ako primi\u0161 moje rije\u010di i pohrani\u0161 u sebi moje zapovijedi,\n2:2 i uhom svojim osluhne\u0161 mudrost i obrati\u0161 svoje srce razboru;\n2:3 jest, ako prizove\u0161 razum i zavapi\u0161 za razborom;\n2:4 ako ga potra\u017ei\u0161 kao srebro i traga\u0161 za njim kao za skrivenim blagom -\n2:5 tada \u0107e\u0161 shvatiti strah Gospodnji i na\u0107i \u0107e\u0161 Bo\u017eje znanje.\n2:6 Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.\n2:7 On pravednicima pru\u017ea svoju pomo\u0107, \u0161tit je onih koji hode u bezazlenosti.\n2:8 Jer on \u0161titi staze pravde i \u010duva pute svojih pobo\u017enika.\n2:9 Tada \u0107e\u0161 shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,\n2:10 jer \u0107e mudrost u\u0107i u tvoje srce i spoznaja \u0107e obradovati tvoju du\u0161u.\n2:11 Oprez \u0107e paziti na te i razboritost \u0107e te \u010duvati:\n2:12 da te izbavi od zla puta, od varava \u010dovjeka,\n2:13 od onih koji ostavljaju staze po\u0161tenja te idu mra\u010dnim putovima;\n2:14 koji se vesele \u010dine\u0107i zlo i likuju u opa\u010dinama zlo\u0107e;\n2:15 kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;\n2:16 da te izbavi od preljubnice i od tu\u0111inke koja laska rije\u010dima;\n2:17 koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga\n2:18 jer joj ku\u0107a tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.\n2:19 Tko god zalazi k njoj ne vra\u0107a se nikad i ne nalazi vi\u0161e putove \u017eivota.\n2:20 Zato idi putem \u010destitih i dr\u017ei se staza pravedni\u010dkih!\n2:21 Jer samo \u0107e pravedni nastavati zemlju i bezazleni \u0107e ostati na njoj.\n2:22 A opake \u0107e zbrisati sa zemlje i bogohulnike i\u0161\u010dupati iz nje.\n3:1 Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka \u010duva moje zapovijedi,\n3:2 jer \u0107e ti produljiti dane i \u017eivotne godine i podariti spokojstvo.\n3:3 Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upi\u0161i ih na plo\u010du srca svoga.\n3:4 Tako \u0107e\u0161 ste\u0107i ugled i uspjeti pred Bo\u017ejim i ljudskim o\u010dima.\n3:5 Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.\n3:6 Misli na nj na svim svojim putovima i on \u0107e ispraviti tvoje staze.\n3:7 Ne umi\u0161ljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.\n3:8 To \u0107e biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima.\n3:9 \u010casti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.\n3:10 I tvoje \u0107e \u017eitnice biti prepune i tvoje \u0107e se kace prelijevati novim vinom.\n3:11 Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor.\n3:12 Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.\n3:13 Blago \u010dovjeku koji je stekao mudrost i \u010dovjeku koji je zadobio razboritost.\n3:14 Jer bolje je ste\u0107i nju nego ste\u0107i srebro, i ve\u0107i je dobitak ona i od zlata.\n3:15 Skupocjenija je od bisera, i \u0161to je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu;\n3:16 dug joj je \u017eivot u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i \u010dast.\n3:17 Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.\n3:18 \u017divotno je drvo onima koji se nje dr\u017ee i sretan je onaj tko je zadr\u017ei.\n3:19 Jahve je mudro\u0161\u0107u utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;\n3:20 njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.\n3:21 Sine moj, ne gubi to iz o\u010diju, sa\u010duvaj razbor i oprez.\n3:22 I bit \u0107e \u017eivot tvojoj du\u0161i i ures vratu tvome.\n3:23 Bez straha \u0107e\u0161 tada kro\u010diti svojim putem i noga ti se ne\u0107e spoticati.\n3:24 Kad legne\u0161, ne\u0107e\u0161 se pla\u0161iti, i kad zaspi\u0161, slatko \u0107e\u0161 snivati.\n3:25 Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbo\u017enike.\n3:26 Jer \u0107e ti Jahve biti uzdanje i \u010duvat \u0107e nogu tvoju od zamke.\n3:27 Ne uskrati dobro\u010dinstva potrebitim kad god to mo\u017ee\u0161 u\u010diniti.\n3:28 Ne reci svome bli\u017enjemu: \"Idi i do\u0111i opet, sjutra \u0107u ti dati\", kad mo\u017ee\u0161 ve\u0107 sada.\n3:29 Ne kuj zla svome bli\u017enjemu dok on bez straha kod tebe boravi.\n3:30 Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije u\u010dinio nikakva zla.\n3:31 Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,\n3:32 jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.\n3:33 Jahvino je prokletstvo na domu bezbo\u017enika, a blagoslov u stanu pravednika.\n3:34 S podsmjeva\u010dima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.\n3:35 Mudri \u0107e ba\u0161tiniti \u010dast, a bezumnici snositi sramotu.\n4:1 Slu\u0161ajte, djeco, pouku o\u010devu i pazite kako biste spoznali mudrost,\n4:2 jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka.\n4:3 I ja sam bio sin u svoga oca i nje\u017ean jedinac u svoje matere;\n4:4 i mene je on u\u010dio i govorio mi: \"Zadr\u017ei moje rije\u010di u svojem srcu, po\u0161tuj moje zapovijedi i \u017eivjet \u0107e\u0161.\n4:5 Steci mudrost, steci razbor, ne sme\u0107i ih s uma i ne odstupi od rije\u010di mojih usta.\n4:6 Ne ostavljaj je i \u010duvat \u0107e te; ljubi je i obranit \u0107e te.\n4:7 Po\u010detak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost.\n4:8 Veli\u010daj je i uzvisit \u0107e te; donijet \u0107e ti \u010dast kad je prigrli\u0161.\n4:9 Stavit \u0107e ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit \u0107e te krasnom krunom.\"\n4:10 Poslu\u0161aj, sine moj, primi moje rije\u010di i umno\u017eit \u0107e se godine tvojeg \u017eivota.\n4:11 Pou\u010dih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;\n4:12 ne\u0107e ti se zapletati koraci kad stane\u0161 hoditi; potr\u010di\u0161 li, ne\u0107e\u0161 posrnuti.\n4:13 \u010cvrsto se dr\u017ei pouke, ne pu\u0161taj je, \u010duvaj je, jer ona ti je \u017eivot.\n4:14 Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.\n4:15 Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobi\u0111i ga.\n4:16 Jer oni ne spavaju ako ne u\u010dine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore.\n4:17 Jer jedu kruh opa\u010dine i piju vino nasilja.\n4:18 A pravedni\u010dka je staza kao svjetlost svanu\u0107a, koja je sve jasnija do potpunog dana.\n4:19 A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o \u0161to \u0107e se spotaknuti.\n4:20 Sine moj, pazi na moje rije\u010di, prigni uho svoje mojim besjedama.\n4:21 Ne gubi ih nikad iz o\u010diju, pohrani ih usred srca svoga.\n4:22 Jer su \u017eivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.\n4:23 A svrh svega, \u010duvaj svoje srce, jer iz njega izvire \u017eivot.\n4:24 Dr\u017ei daleko od sebe la\u017ena usta i udalji od sebe usne prijevarne.\n4:25 Nek' tvoje o\u010di gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.\n4:26 Pazi na stazu kojom kro\u010di\u0161 i neka ti svi putovi budu pouzdani.\n4:27 Ne skre\u0107i ni desno ni lijevo, dr\u017ei svoj korak daleko oda zla.\n5:1 Sine moj, \u010duj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti\n5:2 da sa\u010duva\u0161 oprez, da ti usne zadr\u017ee znanje.\n5:3 Jer s usana \u017eene preljubnice kaplje med i nepce joj je gla\u0111e od ulja,\n5:4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, o\u0161tra kao dvosjekli ma\u010d.\n5:5 Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.\n5:6 Ona ne pazi na put \u017eivota, ne mari \u0161to su joj staze kolebljive.\n5:7 Zato me sada poslu\u0161aj, sine, i ne odstupaj od rije\u010di mojih usta.\n5:8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne pribli\u017euj se vratima njezine ku\u0107e,\n5:9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;\n5:10 da se ne bi tu\u0111inci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslu\u017eba ne ode u tu\u0111u ku\u0107u;\n5:11 da ne rida\u0161 na koncu kad ti nestane tijela i puti\n5:12 i da ne ka\u017ee\u0161: \"Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!\n5:13 I ne slu\u0161ah glasa svojih u\u010ditelja, niti priklonih uho onima \u0161to me pou\u010davahu.\n5:14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!\"\n5:15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu \u0161to te\u010de iz tvoga studenca.\n5:16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci te\u0107i ulicama?\n5:17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tu\u0111inaca koji su uza te.\n5:18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa \u017eenom svoje mladosti:\n5:19 neka ti je kao mila ko\u0161uta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!\n5:20 T\u00d3a za\u0161to bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tu\u0111inki njedra?\n5:21 Jer pred Jahvinim su o\u010dima \u010dovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.\n5:22 Opakoga \u0107e uhvatiti njegova zlo\u0107a i sapet \u0107e ga u\u017ead njegovih grijeha.\n5:23 Umrijet \u0107e jer nema pouke, propast \u0107e zbog svoje goleme gluposti.\n6:1 Sine moj, kad jam\u010di\u0161 bli\u017enjemu svojem i da\u0161 svoju ruku drugome,\n6:2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rije\u010dima svojih usta;\n6:3 u\u010dini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bli\u017enjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salije\u0107i bli\u017enjega svoga.\n6:4 Ne daj sna svojim o\u010dima ni drijema svojim vje\u0111ama;\n6:5 otmi se kao gazela iz mre\u017ee i kao ptica iz ruku pti\u010daru.\n6:6 Idi k mravu, lijen\u010dino, promatraj njegove pute i budi mudar:\n6:7 on nema vo\u0111e, nadzornika, ni nadstojnika,\n6:8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba \u017eetve.\n6:9 A ti, dokle \u0107e\u0161, lijen\u010dino, spavati? Kad \u0107e\u0161 se di\u0107i oda sna svoga?\n6:10 Jo\u0161 malo odspavaj, jo\u0161 malo odrijemaj, jo\u0161 malo podvij ruke za po\u010dinak\n6:11 i do\u0107i \u0107e tvoje siroma\u0161tvo kao skita\u010d i tvoja oskudica kao oru\u017eanik.\n6:12 Nevaljalac i opak \u010dovjek hodi s la\u017eljivim ustima;\n6:13 namiguje o\u010dima, lupka nogama, pokazuje prstima;\n6:14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zame\u0107e sva\u0111e.\n6:15 Zato \u0107e mu iznenada do\u0107i propast, i u\u010das \u0107e se slomiti i ne\u0107e mu biti lijeka.\n6:16 \u0160est je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu bi\u0107u:\n6:17 ohole o\u010di, la\u017eljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,\n6:18 srce koje smi\u0161lja gre\u0161ne misli, noge koje hitaju na zlo,\n6:19 la\u017ean svjedok koji \u0161iri la\u017ei, i \u010dovjek koji zame\u0107e sva\u0111e me\u0111u bra\u0107om.\n6:20 Sine moj, \u010duvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.\n6:21 Prive\u017ei ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;\n6:22 da te vode kada hodi\u0161, da te \u010duvaju kada spava\u0161 i da te razgovaraju kad se probudi\u0161.\n6:23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su \u017eivota;\n6:24 da te \u010duvaju od zle \u017eene, od laskava jezika tu\u0111inke.\n6:25 Ne po\u017eeli u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,\n6:26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni \u017eivot.\n6:27 Mo\u017ee li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odje\u0107a ne upali?\n6:28 Mo\u017ee li tko hoditi po \u017eivom ugljevlju a svojih nogu da ne o\u017ee\u017ee?\n6:29 Tako biva onomu tko ide k \u017eeni svoga bli\u017enjega: ne\u0107e ostati bez kazne tko god se nje dotakne.\n6:30 Ne sramote li lupe\u017ea sve ako je krao da gladan utoli glad:\n6:31 uhva\u0107en, on sedmerostruko vra\u0107a i pla\u0107a svim imanjem ku\u0107e svoje.\n6:32 Nerazuman je, dakle, tko se upu\u0161ta s preljubnicom; du\u0161u svoju gubi koji tako \u010dini.\n6:33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne bri\u0161e.\n6:34 Jer bijesna je ljubomornost u mu\u017ea: on ne zna za milost u osvetni dan;\n6:35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.\n7:1 \u010cuvaj, sine, rije\u010di moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.\n7:2 \u010cuvaj moje zapovijedi, i bit \u0107e\u0161 \u017eiv, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.\n7:3 Prive\u017ei ih sebi na prste, upi\u0161i ih na plo\u010di srca svoga;\n7:4 reci mudrosti: \"Moja si sestra\" i razboritost nazovi \"sestri\u010dnom\",\n7:5 da te \u010duva od \u017eene preljubnice, od tu\u0111inke koja laskavo govori.\n7:6 Kad bijah jednom na prozoru svoje ku\u0107e i gledah van kroz re\u0161etku,\n7:7 vidjeh me\u0111u lakovjernima, opazih me\u0111u momcima nerazumna mladi\u0107a:\n7:8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj ku\u0107i\n7:9 u sumraku izme\u0111u dana i ve\u010deri kad se hvata no\u0107na tmina;\n7:10 i gle, susrete ga \u017eena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.\n7:11 Jogunasta bija\u0161e i razuzdana, noge joj se nisu mogle u ku\u0107i zadr\u017eati;\n7:12 bila je \u010das na ulici, \u010das na trgovima i vrebala kod svakog ugla;\n7:13 i uhvati ga i poljubi i re\u010de mu bezobrazna lica:\n7:14 \"Bila sam du\u017ena \u017ertvu pri\u010desnicu, i danas izvr\u0161ih svoj zavjet;\n7:15 zato sam ti iza\u0161la u susret, da te tra\u017eim, i na\u0111oh te.\n7:16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokriva\u010dima misirskim;\n7:17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.\n7:18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo u\u017eicima ljubavi.\n7:19 Jer mu\u017ea mi nema kod ku\u0107e: oti\u0161ao je na dalek put;\n7:20 uzeo je sa sobom nov\u010dani tobolac; a vratit \u0107e se ku\u0107i tek o u\u0161tapu.\"\n7:21 Tako ga zavede svojim vi\u010dnim nagovorom, odvu\u010de ga svojim glatkim usnama.\n7:22 I ludo on po\u0111e za njom, kao \u0161to vol ide na klaonicu i kao \u0161to jelen zapleten u mre\u017eu \u010deka\n7:23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica \u0161to ulije\u0107e u zamku, i ne znaju\u0107i da \u0107e ga to \u017eivota stajati.\n7:24 Zato me, sine moj, poslu\u0161aj i \u010duj rije\u010di mojih usta.\n7:25 Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.\n7:26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih \u0161to ih je pobila.\n7:27 U Podzemlje vode putovi kroz njenu ku\u0107u, dolje u odaje smrti.\n8:1 Ne propovijeda li mudrost i ne di\u017ee li razboritost svoj glas?\n8:2 Navrh brda, uza cestu, na raskr\u0161\u0107ima stoji,\n8:3 kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vi\u010de:\n8:4 \"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.\n8:5 Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.\n8:6 Slu\u0161ajte, jer \u0107u zboriti o va\u017enim stvarima, i moje \u0107e usne otkriti \u0161to je pravo.\n8:7 Jer moje nepce zbori istinu i zlo\u0107a je mojim usnama mrska.\n8:8 Sve su rije\u010di mojih usta pravi\u010dne, u njima nema ni\u0161ta ni krivo ni prijetvorno.\n8:9 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.\n8:10 Primajte radije moju pouku no srebro i znanje po\u017eudnije od zlata.\n8:11 Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.\n8:12 Ja, mudrost, boravim s razborito\u0161\u0107u i posjedujem znanje umna djelovanja.\n8:13 Strah Gospodnji mr\u017enja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zlo\u0107e i usta puna la\u017ei - to ja mrzim.\n8:14 Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.\n8:15 Po meni kraljevi kraljuju i velika\u0161i dijele pravdu.\n8:16 Po meni knezuju knezovi i odli\u010dnici i svi suci zemaljski.\n8:17 Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me tra\u017ee.\n8:18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.\n8:19 Moj je plod bolji od \u010dista i \u017ee\u017eena zlata i moj je prihod bolji od \u010distoga srebra.\n8:20 Ja kro\u010dim putem pravde, sred pravi\u010dnih staza,\n8:21 da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.\n8:22 Jahve me stvori kao po\u010delo svoga djela, kao najraniji od svojih \u010dina, u pradoba;\n8:23 oblikovana sam jo\u0161 od vje\u010dnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.\n8:24 Rodih se kad jo\u0161 nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.\n8:25 Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije bre\u017euljaka.\n8:26 Kad jo\u0161 ne bija\u0161e na\u010dinio zemlje, ni poljana, ni po\u010detka zemaljskom prahu;\n8:27 kad je stvarao nebesa, bila sam nazo\u010dna, kad je povla\u010dio krug na licu bezdana.\n8:28 Kad je u visini utvr\u0111ivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;\n8:29 kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,\n8:30 bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igraju\u0107i pred njim sve vrijeme:\n8:31 igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca \u010dovjekova.\n8:32 Tako, djeco, poslu\u0161ajte me, blago onima koji \u010duvaju moje putove.\n8:33 Poslu\u0161ajte pouku - da ste\u010dete mudrost i nemojte je odbaciti.\n8:34 Blago \u010dovjeku koji me slu\u0161a i bdi na mojim vratima svaki dan i koji \u010duva dovratnike moje.\n8:35 Jer tko nalazi mene, nalazi \u017eivot i stje\u010de milost od Jahve.\n8:36 A ako se ogrije\u0161i o mene, udi svojoj du\u0161i: svi koji mene mrze ljube smrt.\"\n9:1 Mudrost je sazidala sebi ku\u0107u, i otesala sedam stupova.\n9:2 Poklala je svoje klanice, pomije\u0161ala svoje vino i postavila svoj stol.\n9:3 Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:\n9:4 \"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!\" A nerazumnima govori:\n9:5 \"Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomije\u0161ala.\n9:6 Ostavite ludost, da biste \u017eivjeli, i hodite putem razboritosti.\"\n9:7 Tko pou\u010dava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu.\n9:8 Ne kori podsmjeva\u010da, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.\n9:9 Pou\u010di mudroga, i bit \u0107e jo\u0161 mudriji; uputi pravednoga, i uve\u0107at \u0107e se njegovo znanje.\n9:10 Gospodnji strah po\u010detak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.\n9:11 \"Po meni ti se umno\u017eavaju dani i mno\u017ee ti se godine \u017eivota.\n9:12 Ako si mudar, sebi si mudar; bude\u0161 li podsmjeva\u010d, sam \u0107e\u0161 snositi.\"\n9:13 Gospo\u0111a ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ni\u0161ta.\n9:14 I sjedi na vratima svoje ku\u0107e na stolici, u gradskim visinama,\n9:15 te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:\n9:16 \"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!\" I nerazumnomu govori:\n9:17 \"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh.\"\n9:18 A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini po\u010divaju u Podzemlju.\n10:1 Mudar sin veseli oca, a lud je sin \u017ealost majci svojoj.\n10:2 Ne koristi krivo ste\u010deno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.\n10:3 Ne dopu\u0161ta Jahve da gladuje du\u0161a pravednika, ali odbija pohlepu opakih.\n10:4 Lijena ruka osiroma\u0161uje \u010dovjeka, a marljiva ga oboga\u0107uje.\n10:5 Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hr\u010de o \u017eetvi, navla\u010di sramotu.\n10:6 Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.\n10:7 Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.\n10:8 Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.\n10:9 Tko nedu\u017eno \u017eivi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat \u0107e se.\n10:10 Tko \u017emirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.\n10:11 Pravednikova su usta izvor \u017eivota, a opakomu usta kriju nasilje.\n10:12 Mr\u017enja izaziva sva\u0111u, a ljubav pokriva sve pogre\u0161ke.\n10:13 Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za le\u0111a nerazumna \u010dovjeka.\n10:14 Mudri kriju znanje, a lu\u0111akova su usta blizu propasti.\n10:15 Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siroma\u0161tvo.\n10:16 Pravednik prira\u0111uje za \u017eivot, a opaki prira\u0111uje za grijeh.\n10:17 Tko se naputka dr\u017ei, na putu je \u017eivota, a zablu\u0111uje tko se na ukor ne osvr\u0107e.\n10:18 La\u017eljive usne kriju mr\u017enju, a tko klevetu \u0161iri, bezuman je!\n10:19 Obilje rije\u010di ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.\n10:20 Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.\n10:21 Pravednikove su usne hrana mnogima, a lu\u0111aci umiru s ludosti svoje.\n10:22 Gospodnji blagoslov oboga\u0107uje i ne prati ga nikakva muka.\n10:23 Bezumniku je radost u\u010diniti sramotno djelo, a razumnu \u010dovjeku biti mudar.\n10:24 \u010cega se opaki boji, ono \u0107e ga sti\u0107i, a pravedni\u010dka se \u017eelja ispunjava.\n10:25 Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vje\u010dni.\n10:26 Kakav je ocat zubima i dim o\u010dima, takav je ljenivac onima koji ga \u0161alju.\n10:27 Strah Gospodnji umna\u017ea dane, a opakima se prekra\u0107uju godine.\n10:28 Pravedni\u010dko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.\n10:29 Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji \u010dine zlo.\n10:30 Pravednik se ne\u0107e nikad pokolebati, a opakih \u0107e nestati s lica zemlje.\n10:31 Pravednikova usta ra\u0111aju mudro\u0161\u0107u, a opak jezik \u010dupa se s korijenom.\n10:32 Pravednikove usne znaju \u0161to je milo, dok usta opakih poznaju zlo\u0107u.\n11:1 La\u017ena je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je.\n11:2 S oholo\u0161\u0107u dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.\n11:3 Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbo\u017enike upropa\u0161\u0107uje njihova opa\u010dina.\n11:4 Ne poma\u017ee bogatstvo u dan Bo\u017eje srd\u017ebe, a pravednost izbavlja od smrti.\n11:5 Nedu\u017enomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zlo\u0107e.\n11:6 Po\u0161tene izbavlja pravda njihova, a bezbo\u017enici se hvataju u svoju lakomost.\n11:7 Kad zao \u010dovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ru\u0161i se.\n11:8 Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo.\n11:9 Bezbo\u017enik ustima ubija svoga bli\u017enjega, a pravednici se izbavljaju znanjem.\n11:10 Sa sre\u0107e pravedni\u010dke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga.\n11:11 Blagoslovom pravednika grad se di\u017ee, a ustima opakih razara se.\n11:12 Nerazumnik prezire svoga bli\u017enjega, dok \u010dovjek uman \u0161uti.\n11:13 Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a \u010dovjek pouzdana duha \u010duva se.\n11:14 Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima.\n11:15 Veoma zlo prolazi tko jam\u010di za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo.\n11:16 Ljupka \u017eena stje\u010de slavu, a krepki mu\u017eevi bogatstvo.\n11:17 Dobrostiv \u010dovjek sam sebi dobro \u010dini, a okrutnik mu\u010di vlastito tijelo.\n11:18 Opak \u010dovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu.\n11:19 Tko je \u010dvrst u pravednosti, ide u \u017eivot, a tko za zlom tr\u010di, na smrt mu je.\n11:20 Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu \u017eivotom savr\u0161eni.\n11:21 Zaista, zao \u010dovjek ne\u0107e pro\u0107i bez kazne, a rod \u0107e se pravedni\u010dki izbaviti.\n11:22 Zlatan je kolut na rilu svinjskom: \u017eena lijepa, a bez razuma.\n11:23 Pravedni\u010dka je \u017eelja samo na sre\u0107u, a nada je opakih prolazna.\n11:24 Tko dijeli obilato, sve vi\u0161e ima, a tko \u0161krtari, sve je siroma\u0161niji.\n11:25 Poda\u0161na du\u0161a nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam \u0107e se napojiti.\n11:26 Tko ne da \u017eita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje.\n11:27 Tko tra\u017ei dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono \u0107e ga sna\u0107i.\n11:28 Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno li\u0161\u0107e.\n11:29 Tko vlastitu ku\u0107u zapusti, vjetar \u017eanje, a lu\u0111ak je sluga mudromu.\n11:30 Plod je pravednikov drvo \u017eivota, i mudrac je tko predobiva \u017eive du\u0161e.\n11:31 Ako se pravedniku pla\u0107a na zemlji, jo\u0161 \u0107e se vi\u0161e opakomu i gre\u0161niku.\n12:1 Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.\n12:2 Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.\n12:3 Zlo\u0107om se \u010dovjek ne utvr\u0111uje, a korijen se pravedniku ne pomi\u010de.\n12:4 Kreposna je \u017eena vijenac mu\u017eu svojemu, a sramotna mu je kao gnjile\u017e u kostima.\n12:5 Pravedni\u010dke su misli pravi\u010dne, spletke opakih prijevarne.\n12:6 Rije\u010di opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.\n12:7 Opaki se ru\u0161e i nema ih vi\u0161e, a ku\u0107a pravednika ostaje.\n12:8 \u010covjek se hvali po o\u0161trini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem.\n12:9 Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha.\n12:10 Pravednik pazi i na \u017eivot svog \u017eivin\u010deta, dok je opakomu srce okrutno.\n12:11 Tko obra\u0111uje svoju zemlju, sit je kruha, a tko tr\u010di za ni\u0161tavilom, nerazuman je.\n12:12 \u010ce\u017enja je opakoga mre\u017ea od zala, a korijen pravednika daje ploda.\n12:13 Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.\n12:14 Od ploda svojih usta nasitit \u0107e se svatko obilno, a ono \u0161to je rukama u\u010dinio vratit \u0107e mu se.\n12:15 Lu\u0111aku se \u010dini pravim njegov put, a mudar \u010dovjek slu\u0161a savjete.\n12:16 Lu\u0111ak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.\n12:17 Tko govori istinu, otkriva \u0161to je pravo, a la\u017eljiv svjedok prijevaru.\n12:18 Nesmotren govori kao da ma\u010dem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.\n12:19 Istinita usta traju dovijeka, a la\u017eljiv jezik samo za \u010das.\n12:20 Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete.\n12:21 Pravednika ne sti\u017ee nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.\n12:22 Mrske su Jahvi usne la\u017eljive, a mili su mu koji zbore istinu.\n12:23 Promi\u0161ljen \u010dovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumni\u010dko razgla\u0161uje svoju ludost.\n12:24 Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podlo\u017enost.\n12:25 Briga u srcu pritiskuje \u010dovjeka, a blaga rije\u010d veseli ga.\n12:26 Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.\n12:27 Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je \u010dovjeku blago dragocjeno.\n12:28 Na stazi pravice stoji \u017eivot i na njezinu putu nema smrti.\n13:1 Mudar sin slu\u0161a naputak o\u010dev, a podsmjeva\u010d ne slu\u0161a ukora.\n13:2 Od ploda usta svojih u\u017eiva \u010dovjek sre\u0107u, a srce je nevjernika puno nasilja.\n13:3 Tko \u010duva usta svoja, \u010duva \u017eivot svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.\n13:4 Uzaludna je \u017eudnja lijen\u010dine, a ispunit \u0107e se \u017eelja marljivih.\n13:5 Pravednik mrzi na la\u017eljivu rije\u010d, a opaki goji mr\u017enju i sramotu.\n13:6 Pravda \u010duva pobo\u017ena, a opake grijeh obara.\n13:7 Netko se gradi bogatim, a ni\u0161ta nema, netko se gradi siroma\u0161nim, a ima veliko bogatstvo.\n13:8 Otkup \u017eivota bogatstvo je \u010dovjeku; a siromah ne slu\u0161a opomene.\n13:9 Svjetlost pravedni\u010dka blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.\n13:10 Oholost ra\u0111a samo sva\u0111u, a mudrost je u onih koji primaju savjet.\n13:11 Naglo ste\u010deno bogatstvo i\u0161\u010dezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.\n13:12 Predugo o\u010dekivanje ubija srce, a ispunjena \u017eelja drvo je \u017eivota.\n13:13 Tko rije\u010d prezire, taj propada, a tko po\u0161tiva zapovijedi, pla\u0107u dobiva.\n13:14 Pouka mudra\u010deva izvor je \u017eivotni, ona izbavlja od zamke smrti.\n13:15 Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbo\u017enika hrapav je.\n13:16 Svatko pametan djeluje promi\u0161ljeno, a bezumnik se hvali\u0161e svojom ludo\u0161\u0107u.\n13:17 Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.\n13:18 Siroma\u0161tvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, do\u0107i \u0107e do \u010dasti.\n13:19 Slatka je du\u0161i ispunjena \u017eelja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla.\n13:20 Dru\u017ei se s mudrima, i postat \u0107e\u0161 mudar, a tko se dr\u017ei bezumnika, postaje opak.\n13:21 Gre\u0161nika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.\n13:22 Valjan \u010dovjek ostavlja ba\u0161tinu unucima, a bogatstvo se gre\u0161nikovo \u010duva pravedniku.\n13:23 Izobilje je hrane na kr\u010devini siroma\u0161koj, a ima i tko propada s nepravde.\n13:24 Tko \u0161tedi \u0161ibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.\n13:25 Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.\n14:1 \u017denska mudrost sagradi ku\u0107u, a ludost je rukama razgra\u0111uje.\n14:2 Tko \u017eivi s po\u0161tenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.\n14:3 U lu\u0111akovim je ustima \u0161iba za oholost njegovu, a mudre \u0161tite vlastite usne.\n14:4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je \u017eetva od snage bikove.\n14:5 Istinit svjedok ne la\u017ee, a krivi svjedok \u0161iri la\u017e.\n14:6 Podsmjeva\u010d tra\u017ei mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.\n14:7 Idi od \u010dovjeka bezumna jer ne\u0107e\u0161 upoznati usne \u0161to zbore znanje.\n14:8 Mudrost je pametna \u010dovjeka u tom \u0161to pazi na svoj put, a bezumni\u010dka ludost prijevara je.\n14:9 Lu\u0111acima je grijeh \u0161ala, a milost je Bo\u017eja s po\u0161tenima.\n14:10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne mo\u017ee dijeliti nitko drugi.\n14:11 Dom opakih propast \u0107e, a \u0161ator \u0107e pravednika procvasti.\n14:12 Neki se put u\u010dini \u010dovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.\n14:13 I u smijehu srce osje\u0107a bol, a poslije veselja dolazi tuga.\n14:14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar \u010dovjek svojim radom.\n14:15 Glupan vjeruje svakoj rije\u010di, a pametan pazi na korak svoj.\n14:16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.\n14:17 Nagao \u010dovjek \u010dini ludosti, a razborit ih podnosi.\n14:18 Glupaci ba\u0161tine ludost, a mudre ovjen\u010dava znanje.\n14:19 Zli padaju ni\u010dice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.\n14:20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogata\u0161 ima mnogo ljubitelja.\n14:21 Grije\u0161i tko prezire bli\u017enjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.\n14:22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?\n14:23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siroma\u0161tvo.\n14:24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.\n14:25 Istinit svjedok izbavlja du\u0161e, a tko la\u017ei \u0161iri, taj je varalica.\n14:26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima uto\u010di\u0161te.\n14:27 Strah Gospodnji izvor je \u017eivota: on izbavlja od zamke smrti.\n14:28 Mno\u0161tvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.\n14:29 Tko se te\u0161ko srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.\n14:30 Mirno je srce \u017eivot tijelu, a ljubomor je gnjile\u017e u kostima.\n14:31 Tko tla\u010di siromaha huli na stvoritelja, a \u010dasti ga tko je milostiv ubogomu.\n14:32 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi uto\u010di\u0161te.\n14:33 U razumnu srcu mudrost po\u010diva, a \u0161to je u bezumnome, to se i poka\u017ee.\n14:34 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.\n14:35 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.\n15:1 Blag odgovor ubla\u017eava jarost, a rije\u010d osorna uve\u0107ava srd\u017ebu.\n15:2 Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost.\n15:3 O\u010di su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.\n15:4 Blaga je besjeda drvo \u017eivota, a pakosna je rana duhu.\n15:5 Lu\u0111ak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno \u010dini.\n15:6 U pravednikovoj je ku\u0107i mnogo blaga, a opaki zara\u0111uje propast svoju.\n15:7 Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.\n15:8 \u017drtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.\n15:9 Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom.\n15:10 O\u0161tra kazna \u010deka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet \u0107e tko mrzi ukor.\n15:11 I \u0160eol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih.\n15:12 Podsmjeva\u010d ne ljubi onog tko ga kori: on se ne dru\u017ei s mudrima.\n15:13 Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.\n15:14 Razumno srce tra\u017ei znanje, a bezumni\u010dka se usta bave ludo\u0161\u0107u.\n15:15 Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka.\n15:16 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir.\n15:17 Bolji je obrok povr\u0107a gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mr\u017enja.\n15:18 Gnjevljiv \u010dovjek zame\u0107e sva\u0111u, a ustrpljiv uti\u0161ava raspru.\n15:19 Put je ljeniv\u010dev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.\n15:20 Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.\n15:21 Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman \u010dovjek pravo hodi.\n15:22 Ne uspijevaju nakane kad nema vije\u0107anja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.\n15:23 \u010covjek se veseli odgovoru usta svojih, i rije\u010d u pravo vrijeme - kako je ljupka!\n15:24 Razumnu \u010dovjeku put \u017eivota ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje.\n15:25 Jahve ru\u0161i ku\u0107u oholima, a postavlja me\u0111u udovici.\n15:26 Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive rije\u010di mile su mu.\n15:27 Tko se grabe\u017eu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, \u017eivjet \u0107e.\n15:28 Pravednikovo srce smi\u0161lja odgovor, a opakomu usta govore zlobom.\n15:29 Daleko je Jahve od opakih, a usli\u0161ava molitvu pravednih.\n15:30 Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest o\u017eivi kosti.\n15:31 Uho koje poslu\u0161a spasonosan ukor prebiva me\u0111u mudracima.\n15:32 Tko odbaci pouku, prezire vlastitu du\u0161u, a tko poslu\u0161a ukor, stje\u010de razboritost.\n15:33 Strah je Gospodnji \u0161kola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.\n16:1 \u010covjek snuje u srcu, a od Jahve je \u0161to \u0107e jezik odgovoriti.\n16:2 \u010covjeku se svi njegovi putovi \u010dine \u010disti, a Jahve ispituje duhove.\n16:3 Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje \u0107e se namisli ostvariti.\n16:4 Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.\n16:5 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.\n16:6 Ljubavlju se i vjerno\u0161\u0107u pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.\n16:7 Kad su Jahvi mili putovi \u010dovje\u010dji, i neprijatelje njegove miri s njim.\n16:8 Bolje je malo s pravedno\u0161\u0107u nego veliki dohoci s nepravdom.\n16:9 Srce \u010dovje\u010dje smi\u0161lja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.\n16:10 Proro\u010danstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta ne\u0107e ogrije\u0161iti.\n16:11 Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.\n16:12 Mrsko je kraljevima po\u010diniti opa\u010dinu, jer se pravdom utvr\u0111uje prijestolje.\n16:13 Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.\n16:14 Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar \u010dovjek ubla\u017ei.\n16:15 U kraljevu je vedru licu \u017eivot, i njegova je milost kao oblak s ki\u0161om proljetnom.\n16:16 Probita\u010dnije je ste\u0107i mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.\n16:17 \u017divotni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, \u010duva \u017eivot svoj.\n16:18 Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.\n16:19 Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.\n16:20 Tko pazi na rije\u010d, nalazi sre\u0107u, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.\n16:21 Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uve\u0107avaju znanje.\n16:22 Izvor je \u017eivotni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.\n16:23 Mudra\u010dev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umno\u017eava.\n16:24 Sa\u0107e meda rije\u010di su ljupke, slatke du\u0161i i lijek kostima.\n16:25 Neki se put \u010dini \u010dovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.\n16:26 Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.\n16:27 Bezo\u010dnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.\n16:28 Himben \u010dovjek zame\u0107e sva\u0111u i klevetnik razdor me\u0111u prijatelje.\n16:29 Nasilnik zavodi bli\u017enjega svoga i navodi ga na r\u0111av put.\n16:30 Tko o\u010dima namiguje, himbu smi\u0161lja, a tko usne sti\u0161\u0107e, ve\u0107 je smislio pakost.\n16:31 Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.\n16:32 Tko se te\u0161ko srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.\n16:33 U krilo pla\u0161ta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.\n17:1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa sva\u0111om ku\u0107a puna \u017ertvene pe\u010denke.\n17:2 Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s bra\u0107om \u0107e dijeliti ba\u0161tinu.\n17:3 Taljika je za srebro i pe\u0107 za zlato, a srca isku\u0161ava Jahve sam.\n17:4 Zlo\u010dinac rado slu\u0161a usne prijevarne, i la\u017eac spremno prislu\u0161kuje pogubnu jeziku.\n17:5 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesre\u0107i, ne ostaje bez kazne.\n17:6 Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.\n17:7 Ne dolikuje budali uzvi\u0161ena besjeda, a jo\u0161 manje odli\u010dniku usne la\u017eljive.\n17:8 Dar je \u010darobni kamen u o\u010dima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.\n17:9 Tko prikriva prijestup, tra\u017ei ljubav, a tko glasinu \u0161iri, razgoni prijatelje.\n17:10 Razumna se ukor ja\u010de doima nego bezumna stotina udaraca.\n17:11 Opak \u010dovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik \u0161alje na nj.\n17:12 Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabi\u0161e mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.\n17:13 Tko dobro zlom uzvra\u0107a ne\u0107e ukloniti nesre\u0107u od doma svojeg.\n17:14 Zametnuti sva\u0111u isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego sva\u0111a izbije, udalji se!\n17:15 Tko opravdava krivoga i tko osu\u0111uje pravoga, obojica su mrski Jahvi.\n17:16 \u010cemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!\n17:17 Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.\n17:18 Nerazuman \u010dovjek daje ruku i jam\u010di pred svojim bli\u017enjim.\n17:19 Grijeh ljubi tko ljubi sva\u0111u, i tko visoko di\u017ee svoja vrata, tra\u017ei propast.\n17:20 Opak srcem ne nalazi sre\u0107e, i komu je jezik zao, zapada u nesre\u0107u.\n17:21 Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.\n17:22 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh su\u0161i kosti.\n17:23 Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.\n17:24 Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su o\u010di na kraj zemlje.\n17:25 Briga je ocu bezuman sin i \u017ealost roditeljki svojoj.\n17:26 Ne valja ka\u017enjavati pravednika, a nije pravo ni tu\u0107i odli\u010dnike.\n17:27 Tko uste\u017ee svoje rije\u010di, razumije mudrost, i razuman je \u010dovjek mirna duha.\n17:28 I lu\u0111ak se smatra mudrim kada \u0161uti i razumnim kad suste\u017ee svoje usne.\n18:1 Vlastitoj po\u017eudi popu\u0161ta onaj tko zastranjuje, i sva\u0111a se usprkos svakom razboru.\n18:2 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu odu\u0161ka.\n18:3 Kad dolazi opa\u010dina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.\n18:4 Duboke su vode rije\u010di iz usta ne\u010dijih, izvor mudrosti bujica \u0161to se razlijeva.\n18:5 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.\n18:6 Bezumnikove se usne upu\u0161taju u sva\u0111u i njegova usta izazivlju udarce.\n18:7 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka \u017eivotu.\n18:8 Klevetnikove su rije\u010di kao poslastice: spu\u0161taju se u dno utrobe.\n18:9 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.\n18:10 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utje\u010de i nalazi uto\u010di\u0161ta.\n18:11 Bogatstvo je bogata\u0161u njegova tvr\u0111ava i kao visok zid u ma\u0161ti njegovoj.\n18:12 Pred slomom se oholi srce \u010dovje\u010dje, a pred slavom ide poniznost.\n18:13 Tko odgovara prije nego \u0161to saslu\u0161a, na ludost mu je i sramotu.\n18:14 Kad je \u010dovjek bolestan, njegov ga duh podi\u017ee, a ubijen duh tko \u0107e podi\u0107i?\n18:15 Razumno srce stje\u010de znanje i uho mudrih tra\u017ei znanje.\n18:16 Dar \u010dovjeku otvara put i vodi ga pred velika\u0161e.\n18:17 Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad do\u0111e njegov protivnik, opovrgne ga.\n18:18 \u017ddrijeb poravna sva\u0111e, pa i me\u0111u mo\u0107nicima odlu\u010duje.\n18:19 Uvrije\u0111en brat ja\u010di je od tvrda grada i sva\u0111e su kao prijevornice na tvr\u0111avi.\n18:20 Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasi\u0107uje se rodom usana svojih.\n18:21 Smrt i \u017eivot u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.\n18:22 Tko je na\u0161ao \u017eenu, na\u0161ao je sre\u0107u i stekao milost od Jahve.\n18:23 Ponizno mole\u0107i govori siromah, a grubo odgovara bogata\u0161.\n18:24 Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privr\u017eenijih od brata.\n19:1 Bolji je siromah koji \u017eivi u nedu\u017enosti nego \u010dovjek opakih usana i k tomu bezuman.\n19:2 Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spoti\u010de se.\n19:3 Ludost \u010dovjeku kvari \u017eivot, a srce mu se ljuti na Jahvu!\n19:4 Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja.\n19:5 La\u017eljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko \u0161iri la\u017ei, ne\u0107e ute\u0107i.\n19:6 Mnogi laskaju licu odli\u010dnikovu i svatko je prijatelj \u010dovjeku dare\u017eljivu.\n19:7 Na siromaha mrze sva bra\u0107a njegova, jo\u0161 vi\u0161e se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim rije\u010dima, ali ih ne nalazi!\n19:8 Tko stje\u010de razboritost, ljubi sebe, a tko \u010duva razum, nalazi sre\u0107u.\n19:9 La\u017eljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko \u0161iri la\u017ei, propada.\n19:10 Ne dolikuje bezumnomu \u017eivjeti rasko\u0161no, a jo\u0161 manje sluzi vlast nad knezovima.\n19:11 Um \u010dovjeka uste\u017ee od srd\u017ebe, a \u010dast mu je oprostiti krivicu.\n19:12 Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju.\n19:13 Nesre\u0107a je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano proki\u0161njavanje sva\u0111e su \u017eenine.\n19:14 Ku\u0107a se i bogatstvo ba\u0161tine od otaca, a od Jahve je \u017eena razumna.\n19:15 Lijenost navla\u010di \u010dovjeku dubok san i nemarna du\u0161a gladuje.\n19:16 Tko se dr\u017ei zapovijedi, \u010duva \u017eivot svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire.\n19:17 Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on \u0107e mu platiti dobro\u010dinstvo.\n19:18 Ka\u017enjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubije\u0161.\n19:19 Tko je jarostan, pla\u0107a globu, i kad ga \u0161tedi\u0161, samo uve\u0107ava\u0161 njegov gnjev.\n19:20 Slu\u0161aj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.\n19:21 Mnogo je namisli u srcu \u010dovje\u010djem, ali \u0161to Jahve naumi, to i bude.\n19:22 Dra\u017eest je \u010dovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od la\u017eljivca.\n19:23 Strah Gospodnji daje \u017eivot, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.\n19:24 Lijen\u010dina uma\u010de ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi.\n19:25 Udari podsmjehiva\u010da, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit \u0107e znanje.\n19:26 Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku.\n19:27 Prestani, sine moj, slu\u0161ati naputke koji odvode od rije\u010di spoznaje!\n19:28 Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu.\n19:29 Pripravljene su kazne podsmjeva\u010dima i udarci za le\u0111a bezumnika.\n20:1 Vino je podsmjeva\u010d, \u017eestoko pi\u0107e buka\u010d, i tko se njima odaje ne\u0107e ste\u0107i mudrosti.\n20:2 Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, grije\u0161i protiv sebe samog.\n20:3 \u010cast je \u010dovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman po\u010dinje sva\u0111u.\n20:4 Lijen\u010dina u jesen ne ore: u doba \u017eetve on tra\u017ei, i ni\u0161ta nema.\n20:5 Savjet je u srcu \u010dovje\u010djem voda duboka i razuman \u0107e je \u010dovjek iscrpsti.\n20:6 Mnogi se naziva dobrim \u010dovjekom, ali tko \u0107e na\u0107i vjerna \u010dovjeka?\n20:7 Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije njega!\n20:8 Kralj koji sjedi na stolici suda\u010dkoj istra\u017euje svako zlo svojim o\u010dima.\n20:9 Tko mo\u017ee re\u0107i: \"O\u010distih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?\"\n20:10 Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako.\n20:11 I dijete se poznaje po onome \u0161to \u010dini, je li \u010disto i pravedno djelo njegovo.\n20:12 I uho koje \u010duje i oko koje vidi, oboje je Jahve na\u010dinio.\n20:13 Ne ljubi sna, da ne osiroma\u0161i\u0161; otvori o\u010di svoje i nasitit \u0107e\u0161 se kruha.\n20:14 \"Lo\u0161e, lo\u0161e\", govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom.\n20:15 Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit.\n20:16 Uzmi haljinu onomu tko je jam\u010dio za drugoga; oplijeni njega umjesto tu\u0111inca.\n20:17 Sladak je \u010dovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom.\n20:18 Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj!\n20:19 Tko okolo kleve\u0107e, otkriva tajne: zato se ne mije\u0161aj s onim komu su usne uvijek otvorene.\n20:20 Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine.\n20:21 Od po\u010detka brzo ste\u010deno imanje na koncu nije blagoslovljeno.\n20:22 Nemoj govoriti: \"Osvetit \u0107u se za zlo\"; \u010dekaj Jahvu, i on \u0107e te spasiti.\n20:23 Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja.\n20:24 Od Jahve su koraci \u010dovje\u010dji, i kako da \u010dovjek razumije svoj put?\n20:25 Zamka je \u010dovjeku nesmotreno re\u0107i: \"Ovo je sveto\", a poslije promi\u0161ljati \u0161to je zavjetovao.\n20:26 Mudar kralj umije izlu\u010diti opake i stavlja ih pod to\u010dkove.\n20:27 Svjetiljka je Gospodnja duh \u010dovje\u010dji: ona istra\u017euje sve do dna utrobe.\n20:28 Dobrota i vjernost \u010duvaju kralja, jer dobrotom utvr\u0111uje prijestol svoj.\n20:29 Ljepota je mladi\u0107ima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa.\n20:30 Krvave masnice o\u010diste zlo i udarci pro\u010diste odaje utrobe.\n21:1 Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda teku\u0107ica; vodi ga kuda god ho\u0107e.\n21:2 Svaki je put \u010dovjeku pravedan u vlastitim o\u010dima, a Jahve ispituje srca.\n21:3 Da se vr\u0161i pravda i \u010dini pravo, dra\u017ee je Jahvi nego \u017ertva.\n21:4 Ponosite o\u010di i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh.\n21:5 Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siroma\u0161tvo.\n21:6 Blago ste\u010deno jezikom la\u017eljivim nestalna je ispraznost onih koji tra\u017ee smrt.\n21:7 Opake \u0107e odnijeti nasilje njihovo jer ne \u017eele \u010diniti pravice.\n21:8 Zapleten je put zlo\u010dinca, a pravo je djelo \u010dista \u010dovjeka.\n21:9 Bolje je \u017eivjeti pod rubom krova nego u zajedni\u010dkoj ku\u0107i sa \u017eenom svadljivom.\n21:10 Du\u0161a opakoga \u017eeli zlo: u njega nema samilosti ni za bli\u017enjega.\n21:11 Kad se podsmjeva\u010d kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje.\n21:12 Na ku\u0107u opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesre\u0107u.\n21:13 Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam \u0107e vikati, ali ga ne\u0107e nitko usli\u0161ati.\n21:14 Potajan dar uti\u0161ava srd\u017ebu, a poklon ispod ruke i \u017eestoku jarost.\n21:15 Sud pravi\u010dan radost je pravedniku a u\u017eas zlo\u010dincima.\n21:16 \u010covjek koji skre\u0107e s puta razbora po\u010divat \u0107e u zboru mrtva\u010dkom.\n21:17 Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se.\n21:18 Opak \u010dovjek otkup je za pravednika, i bezbo\u017enik stupa na mjesto pravednog.\n21:19 Bolje je \u017eivjeti u pustinji nego sa \u017eenom svadljivom i gnjevljivom.\n21:20 Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih \u010dovjek rasipa.\n21:21 Tko te\u017ei za pravdom i dobrohotno\u0161\u0107u, nalazi \u017eivot i \u010dast.\n21:22 Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i kr\u0161i silu u koju su se uzdali.\n21:23 Tko \u010duva usta i jezik svoj, \u010duva sebe od nevolje.\n21:24 Drzovitom i oholici ime je \"podsmjeva\u010d\"; on sve radi s prekomjernom drsko\u0161\u0107u.\n21:25 Lijen\u010dinu ubija \u017eelja njegova jer mu ruke bje\u017ee od posla.\n21:26 Opak po cio dan \u017eivo \u017eeli, a pravednik daje i ne \u0161krtari.\n21:27 Mrska je \u017ertva opakih, osobito kad se po\u017eudno prinosi.\n21:28 La\u017eljiv svjedok propada, a \u010dovjek koji slu\u0161a, opet \u0107e govoriti.\n21:29 Opaki pokazuju drsko lice, a po\u0161tenjak u\u010dvr\u0161\u0107uje put svoj.\n21:30 Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve.\n21:31 Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.\n22:1 Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata.\n22:2 Bogata\u0161 se i siromah sre\u0107u: obojicu ih Jahve stvori.\n22:3 Pametan \u010dovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbri\u017eno i trpe kaznu.\n22:4 Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, \u010dast i \u017eivot.\n22:5 Trnje i zamke su na putu varalici: tko \u010duva \u017eivot svoj, daleko je od oboga.\n22:6 Upu\u0107uj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, ne\u0107e odstupiti od njega.\n22:7 Bogata\u0161 vlada nad siromasima, a du\u017enik je sluga vjerovniku.\n22:8 Tko sije nepravdu, \u017eanje nesre\u0107u, i \u0161iba njegova gnjeva udarit \u0107e njega samog.\n22:9 Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.\n22:10 Otjeraj podsmjeva\u010da i prestat \u0107e sva\u0111e i nestat \u0107e nesloga i pogrda.\n22:11 Jahve ljubi \u010disto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj.\n22:12 Pogled Jahvin \u010duva znanje, Jahve pomu\u0107uje rije\u010di bezbo\u017enika.\n22:13 Lijen\u010dina veli: \"Lav je vani, nasred trga poginuo bih.\"\n22:14 Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo.\n22:15 Ludost prianja uza srce djetinje: \u0161iba pouke otklanja je od njega.\n22:16 Tko tla\u010di siromaha, taj mu koristi; tko daje bogata\u0161u, samo mu \u0161teti.\n22:17 Rije\u010di mudraca: Prigni uho svoje i \u010duj rije\u010di moje i upravi svoje srce mojem znanju,\n22:18 jer milina je ako ih \u010duva\u0161 u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim.\n22:19 Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upu\u0107ujem danas i tebe.\n22:20 Napisah ti trideset \u0161to savjeta \u0161to pouka\n22:21 da te pou\u010dim rije\u010dima istine, da uzmogne\u0161 pouzdanim rije\u010dima odgovoriti onomu tko te zapita.\n22:22 Nemoj plja\u010dkati siromaha zato \u0161to je siromah i ne gazi ubogoga na sudu.\n22:23 Jer \u0107e Jahve parbiti parbu njihovu i otet \u0107e \u017eivot onima koji ga njima otimlju.\n22:24 Ne dru\u017ei se sa srditim i ne idi s \u010dovjekom jedljivim\n22:25 da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku du\u0161i svojoj.\n22:26 Ne budi me\u0111u onima koji daju ruku, koji jam\u010de za dugove:\n22:27 ako nema\u0161 \u010dime nadoknaditi, za\u0161to da ti oduzmu i postelju ispod tebe?\n22:28 Ne pomi\u010di prastare me\u0111e koju su postavili oci tvoji.\n22:29 Jesi li vidio \u010dovjeka vi\u010dna poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne slu\u017ei prostacima.\n23:1 Kad sjedne\u0161 blagovati s mo\u0107nikom. dobro pazi \u0161to je pred tobom;\n23:2 stavlja\u0161 no\u017e sebi pod grlo ako si pro\u017edrljivac;\n23:3 ne po\u017eeli slastica njegovih jer su jelo prijevarno.\n23:4 Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli;\n23:5 usmjeri\u0161 li o\u010di prema njemu, njega ve\u0107 nema jer na\u010dini sebi krila kao orao i odleti u nebo.\n23:6 Ne jedi jela zavidnikova, ne \u010dezni za slasticama njegovim,\n23:7 jer on je onakav kako u sebi misli: \"Jedi i pij\", veli ti, ali mu srce nije s tobom.\n23:8 Zalogaj koji si pojeo izbljuvat \u0107e\u0161, uzalud \u0107e\u0161 prosut' svoje ljupke rije\u010di.\n23:9 Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne rije\u010di.\n23:10 Ne pomi\u010di prastare me\u0111e i ne prodiri u polje siro\u010dadi,\n23:11 jer je mo\u0107an njihov osvetnik: branit \u0107e njihovo pravo protiv tebe.\n23:12 Obrati pouci srce svoje i uho svoje rije\u010dima mudrim.\n23:13 Ne uskra\u0107uj djetetu opomene, jer, udari\u0161 li ga \u0161ibom, ne\u0107e umrijeti:\n23:14 bije\u0161 ga \u0161ibom, ali mu du\u0161u iz Podzemlja izbavlja\u0161.\n23:15 Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim;\n23:16 i kli\u010de sva nutrina moja kad ti usne govore \u0161to je pravo.\n23:17 Neka ti srce ne zavidi gre\u0161nicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem,\n23:18 jer imat \u0107e\u0161 budu\u0107nost i tvoja nada ne\u0107e propasti.\n23:19 Slu\u0161aj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje.\n23:20 Ne dru\u017ei se s vinopijama ni sa \u017edera\u010dima mesa,\n23:21 jer pijanica i izjelica osiroma\u0161e i pospanac se obla\u010di u krpe.\n23:22 Slu\u0161aj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari.\n23:23 Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor.\n23:24 Radovat \u0107e se otac pravednikov, i roditelj \u0107e se mudroga veseliti.\n23:25 Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja.\n23:26 Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka o\u010di tvoje raduju putovi moji.\n23:27 Jer bludnica je jama duboka i tu\u0111inka tijesan zdenac.\n23:28 Ona i vreba u zasjedi kao lupe\u017e i uve\u0107ava broj bezbo\u017enika me\u0111u ljudima.\n23:29 Komu: ah? komu: jao? komu: sva\u0111e? komu: uzdasi? komu: rane niza\u0161to? komu: zamu\u0107ene o\u010di?\n23:30 Onima \u0161to kasno sjede kod vina, koji su do\u0161li ku\u0161ati vino za\u010dinjeno.\n23:31 Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u \u010da\u0161i svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko,\n23:32 a na kraju ujeda kao zmija i \u017eaca kao guja ljutica.\n23:33 O\u010di \u0107e ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti.\n23:34 I bit \u0107e ti kao da le\u017ei\u0161 na pu\u010dini morskoj ili kao da le\u017ei\u0161 navrh jarbola.\n23:35 \"Izbi\u0161e me, ali me ne zabolje; istuko\u0161e me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, jo\u0161 \u0107u tra\u017eiti.\"\n24:1 Ne zavidi opakim ljudima niti \u017eeli da bude\u0161 s njima.\n24:2 Jer im srce smi\u0161lja nasilje i usne govore o nedjelu.\n24:3 Mudro\u0161\u0107u se zida ku\u0107a i razborom utvr\u0111uje,\n24:4 i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.\n24:5 Bolji je mudar od jakoga i \u010dovjek razuman od silne ljudine.\n24:6 Jer s promi\u0161ljanjem se ide u boj i pobjeda je u mno\u0161tvu savjetnika.\n24:7 Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!\n24:8 Tko smi\u0161lja zlo zove se u\u010ditelj podmukli.\n24:9 Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.\n24:10 Klone\u0161 li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.\n24:11 Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posr\u0107u\u0107i idu na strati\u0161te.\n24:12 Ako ka\u017ee\u0161: \"Nismo za to znali\", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti \u010duva du\u0161u? I ne pla\u0107a li on svakomu po njegovim djelima?\n24:13 Jedi med, sine moj, jer je dobar, i sa\u0107e je slatko nepcu tvome.\n24:14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj du\u0161i: ako je na\u0111e\u0161, na\u0161ao si budu\u0107nost i nada tvoja ne\u0107e propasti.\n24:15 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne \u010dini nasilja boravi\u0161tu njegovu;\n24:16 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesre\u0107i.\n24:17 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kli\u010di srcem kada on posr\u0107e,\n24:18 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srd\u017ebu svoju od njega.\n24:19 Nemoj se srditi zbog zlo\u010dinaca, nemoj zavidjeti opakima,\n24:20 jer zao \u010dovjek nema budu\u0107nosti, svjetiljka opakih gasi se.\n24:21 Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.\n24:22 Jer iznenada provaljuje nesre\u0107a njihova i tko zna kad \u0107e do\u0107i propast njihova.\n24:23 I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.\n24:24 Tko opakomu veli: \"Pravedan si\", proklinju ga narodi i kunu puci;\n24:25 a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sre\u0107e.\n24:26 U usta ljubi tko odgovara po\u0161teno.\n24:27 Svr\u0161i svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i ku\u0107u svoju zidaj.\n24:28 Ne svjedo\u010di la\u017eno na bli\u017enjega svoga: zar \u0107e\u0161 varati usnama svojim?\n24:29 Ne reci: \"Kako je on meni u\u010dinio, tako \u0107u i ja njemu; platit \u0107u tom \u010dovjeku po djelu njegovu!\"\n24:30 Prolazio sam mimo polje nekog lijen\u010dine i mimo vinograd nekog lu\u0111aka,\n24:31 i gle, sve bija\u0161e zaraslo u koprive, i sve pokrio \u010dkalj, i kamena ograda poru\u0161ena.\n24:32 Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:\n24:33 \"Jo\u0161 malo odspavaj, jo\u0161 malo odrijemaj, jo\u0161 malo podvij ruke za po\u010dinak,\n24:34 i do\u0107i \u0107e tvoje siroma\u0161tvo kao skita\u010d i oskudica kao oru\u017eanik!\"\n25:1 I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog.\n25:2 Slava je Bo\u017eja sakrivati stvar, a slava kraljevska istra\u017eivati je.\n25:3 Neistra\u017eljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.\n25:4 Ukloni trosku od srebra, i uspjet \u0107e posao zlataru.\n25:5 Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit \u0107e se pravicom prijestol njegov.\n25:6 Ne veli\u010daj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velika\u0161ko,\n25:7 jer je bolje da ti se ka\u017ee: \"Popni se gore\" nego da te ponize pred odli\u010dnikom.\n25:8 \u0160to su ti o\u010di vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer \u0161to \u0107e\u0161 u\u010diniti na koncu kad te opovrgne bli\u017enji tvoj?\n25:9 Kad si u parbi s bli\u017enjim svojim, ne otkrivaj tu\u0111e tajne,\n25:10 da te ne izgrdi tko \u010duje i da ti se kleveta ne vrati.\n25:11 Rije\u010di kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.\n25:12 Mudrac koji kori uhu je poslu\u0161nu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.\n25:13 Vjeran je glasnik onomu tko ga \u0161alje kao ledena studen u doba \u017eetve: on krijepi du\u0161u svoga gospodara.\n25:14 Tko se di\u010di la\u017eljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez ki\u0161e.\n25:15 Strpljivo\u0161\u0107u se ubla\u017eava sudac, mek jezik i kosti lomi.\n25:16 Kad nai\u0111e\u0161 na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.\n25:17 Rijetko zalazi u ku\u0107u bli\u017enjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te.\n25:18 \u010covjek koji svjedo\u010di la\u017eno na bli\u017enjega svoga on je kao bojni malj i ma\u010d i o\u0161tra strijela.\n25:19 Uzdanje u bezbo\u017enika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava.\n25:20 Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.\n25:21 Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je \u017eedan, napoji ga vodom.\n25:22 Jer mu zgr\u0107e\u0161 ugljevlje na glavu i Jahve \u0107e ti platiti.\n25:23 Sjeverni vjetar donosi da\u017ed, a himben jezik srdito lice.\n25:24 Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedni\u010dkoj ku\u0107i sa \u017eenom svadljivom.\n25:25 Kao studena voda \u017eednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.\n25:26 Kao zatrpan izvor i vrelo zamu\u0107eno, takav je pravednik koji kleca pred opakim.\n25:27 Jesti mnogo meda nije dobro niti tra\u017eiti pretjerane \u010dasti.\n25:28 Grad razvaljen i bez zidova - takav je \u010dovjek koji nema vlasti nad sobom.\n26:1 Kao snijeg ljeti ili ki\u0161a o \u017eetvi, tako pristaju po\u010dasti bezumnomu.\n26:2 Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazlo\u017ena kletva ne ispunja.\n26:3 Bi\u010d konju, uzda magarcu, a \u0161iba le\u0111ima bezumnika.\n26:4 Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postane\u0161 jednak.\n26:5 Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi u\u010dinio sam sebi mudar.\n26:6 Odsijeca noge sebi i gor\u010dinu pije tko po bezumnom poruke \u0161alje.\n26:7 Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumni\u010dkim.\n26:8 Kamen za pra\u0107ku vezuje tko bezumnom iskazuje \u010dast.\n26:9 Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.\n26:10 Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika.\n26:11 Bezumnik se vra\u0107a svojoj ludosti kao \u0161to se pas vra\u0107a na svoju bljuvotinu.\n26:12 Vidi\u0161 li \u010dovjeka koji se sam sebi mudrim \u010dini? Znaj, i od bezumnika ima vi\u0161e nade nego od njega!\n26:13 Lijen\u010dina veli: \"Zvijer je na putu, i lav je na ulicama.\"\n26:14 Kao \u0161to se vrata okre\u0107u na sto\u017eerima svojim, tako i lijen\u010dina na postelji svojoj.\n26:15 Lijen\u010dina uma\u010de ruku u zdjelu, ali je ne mo\u017ee prinijeti ustima.\n26:16 Lijen\u010dina se \u010dini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.\n26:17 Psa za u\u0161i hvata tko se, u prolazu, umije\u0161a u raspru koja ga se ne ti\u010de.\n26:18 Kao bjesomu\u010dnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,\n26:19 takav je \u010dovjek koji vara bli\u017enjega svoga i veli: \"Samo se na\u0161alih.\"\n26:20 Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad vi\u0161e nema klevetnika, prestaje sva\u0111a.\n26:21 Ugljen je za \u017eeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje sva\u0111u.\n26:22 Klevetnikove su rije\u010di kao slastice: spu\u0161taju se u dno utrobe.\n26:23 Srebrna gle\u0111a preko zemljana su\u0111a: laskave usne i opako srce.\n26:24 Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;\n26:25 ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;\n26:26 ako himbom skriva mr\u017enju, njegova \u0107e se opa\u010dina otkriti na zboru.\n26:27 Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje.\n26:28 La\u017eljiv jezik mrzi svoje \u017ertve, laskava usta propast spremaju.\n27:1 Ne hvali se danom sutra\u0161njim jer ne zna\u0161 \u0161to danas mo\u017ee donijeti.\n27:2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tu\u0111inac, a ne tvoje usne.\n27:3 Te\u017eak je kamen i pijesak je te\u017eak, ali je od obojega te\u017ei bezumnikov bijes.\n27:4 Jarost je okrutna i srd\u017eba \u017eestoka a tko \u0107e odoljeti ljubomoru?\n27:5 Bolji je javni ukor nego la\u017ena ljubav.\n27:6 \u010cestiti su udarci prijateljevi, a la\u017eni poljupci neprijateljevi.\n27:7 Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.\n27:8 Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je \u010dovjek daleko od svojeg zavi\u010daja.\n27:9 Kao \u0161to ulje i kad vesele srce, tako i slatko\u0107a prijateljstva tje\u0161i du\u0161u.\n27:10 Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja o\u010deva i ne dolazi u ku\u0107u bratovu kad si u nesre\u0107i; bolji je susjed blizu nego brat daleko.\n27:11 Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.\n27:12 Pametan \u010dovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbri\u017eno i trpe kaznu.\n27:13 Uzmi haljinu onomu tko je jam\u010dio za drugoga i oplijeni ga mjesto tu\u0111inca.\n27:14 Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.\n27:15 Streha \u0161to proki\u0161njava za \u017eestoke ki\u0161e i svadljiva \u017eena - jedno su te isto.\n27:16 Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.\n27:17 \u017deljezo se \u017eeljezom o\u0161tri i \u010dovjek o\u0161tri jedan drugoga.\n27:18 Tko \u010duva smokvu, jede od njena ploda, i tko \u010duva svoga gospodara, po\u0161tiva se.\n27:19 Kao \u0161to se u vodi razli\u010dito odra\u017eava lice od lica, tako i u srcu \u010dovjek od \u010dovjeka.\n27:20 Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni o\u010di \u010dovje\u010dje.\n27:21 Taljika je za srebro i pe\u0107 za zlato, a \u010dovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.\n27:22 Da bezumnika stu\u010de\u0161 tu\u010dkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.\n27:23 Bri\u017eno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,\n27:24 jer blago ne traje dovijeka; i ba\u0161tini li se kruna od koljena do koljena?\n27:25 Kad trava nikne i zelen se poka\u017ee i bilje se kupi planinsko,\n27:26 tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;\n27:27 tad ima\u0161 izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu ku\u0107i svojoj i za prehranu slu\u0161kinjama svojim.\n28:1 Opaki bje\u017ee i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustra\u0161ivi kao mladi lav.\n28:2 Kad se u zemlji grije\u0161i, mnogi su joj knezovi, a s \u010dovjekom razumnim i umnim uprava je postojana.\n28:3 \u010covjek opak koji tla\u010di ubogoga - ki\u0161a je razorna poslije koje kruha nema.\n28:4 Koji zapu\u0161taju Zakon, veli\u010daju opake, a koji se dr\u017ee Zakona, protive im se.\n28:5 Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji tra\u017ee Jahvu, razumiju sve.\n28:6 Bolji je siromah koji \u017eivi bezazleno nego bogata\u0161 koji kro\u010di krivim putem.\n28:7 Tko se dr\u017ei Zakona, razuman je sin, a tko se dru\u017ei s izbjeglicama, sramoti oca svoga.\n28:8 Tko umno\u017eava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.\n28:9 Tko uklanja uho svoje da ne slu\u0161a Zakona, i molitva je njegova mrska.\n28:10 Tko zavodi po\u0161tene na put zao, past \u0107e u jamu svoju, a po\u0161teni \u0107e ba\u0161tiniti sre\u0107u.\n28:11 Bogat se \u010dovjek \u010dini sebi mudrim, ali \u0107e ga razuman siromah raskrinkati.\n28:12 Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se di\u017eu opaki, ljudi se kriju.\n28:13 Tko skriva svoje grijehe, nema sre\u0107e, a tko ih ispovijeda i odri\u010de ih se, milost nalazi.\n28:14 Blago \u010dovjeku uvijek bojaznu, jer \u010dovjek okorjela srca zapada u nesre\u0107u.\n28:15 Lav koji ri\u010de i gladan medvjed: takav je opak vladalac siroma\u0161nu narodu.\n28:16 Nerazuman knez \u010dini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo \u017eivi.\n28:17 Onaj koga ti\u0161ti krvna krivica, do groba bje\u017ei: ne zaustavljajte ga.\n28:18 Spasava se tko \u017eivi pravedno, tko se koleba izme\u0111u dva puta, propada na jednom od njih.\n28:19 Tko obra\u0111uje svoju zemlju, nasitit \u0107e se kruha, a tko tr\u010di za tlapnjama, nasitit \u0107e se siroma\u0161tva.\n28:20 \u010cestit \u010dovjek stje\u010de blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.\n28:21 Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha \u010dovjek \u010dini zlo.\n28:22 Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da \u0107e ga sti\u0107i oskudica.\n28:23 Tko kori \u010dovjeka, nalazi poslije ve\u0107u milost nego onaj koji laska jezikom.\n28:24 Tko plja\u010dka oca svoga i majku svoju i veli: \"Nije grijeh\", drug je razbojniku.\n28:25 Lakomac zame\u0107e sva\u0111u, a tko se uzda u Jahvu, uspjet \u0107e.\n28:26 Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko \u017eivi mudro.\n28:27 Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvra\u0107a o\u010di svoje, bit \u0107e proklet.\n28:28 Kad se di\u017eu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se mno\u017ee pravednici.\n29:1 \u010covjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren \u0107e se slomiti, i ne\u0107e mu biti spasa.\n29:2 Narod se veseli kad se mno\u017ee pravednici, a puk uzdi\u0161e kad zavlada opaki.\n29:3 \u010covjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se dru\u017ei s bludnicama, rasipa imetak.\n29:4 Kralj pravicom odr\u017eava dr\u017eavu, a ru\u0161i je \u010dovjek koji name\u0107e da\u0107e.\n29:5 \u010covjek koji laska bli\u017enjemu svome razapinje mre\u017eu stopama njegovim.\n29:6 U grijehu je zamka zlu \u010dovjeku, a pravednik likuje i veseli se.\n29:7 Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shva\u0107a spoznaju.\n29:8 Podsmjeva\u010di uzbunjuju grad, a mudri sti\u0161avaju srd\u017ebu.\n29:9 Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.\n29:10 Krvopije mrze po\u0161tenoga, a pravednici mu se za \u017eivot brinu.\n29:11 Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac suste\u017ee svoju srd\u017ebu.\n29:12 Ako vladalac poslu\u0161a rije\u010d la\u017eljivu, sve mu sluge postaju opake.\n29:13 Siromah se i guliko\u017ea susre\u0107u: Jahve obojici prosvjetljuje o\u010di.\n29:14 Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto \u010dvrst dovijeka.\n29:15 \u0160iba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladi\u0107 sramoti majku svoju.\n29:16 Kad se mno\u017ee opaki, mno\u017ei se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.\n29:17 Ukori sina svoga, i zadovoljit \u0107e te i dati radost du\u0161i tvojoj.\n29:18 Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se dr\u017ei Zakona!\n29:19 Samim se rije\u010dima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shva\u0107a.\n29:20 Jesi li vidio \u010dovjeka brza na rije\u010dima? I bezumnik ima vi\u0161e nade nego on.\n29:21 Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit \u0107e mu poslije neposlu\u0161an.\n29:22 Gnjevljiv \u010dovjek zame\u0107e sva\u0111u, a naprasit \u010dovjek po\u010dini mnoge grijehe.\n29:23 Oholost ponizuje \u010dovjeka, a ponizan duhom posti\u017ee \u010dasti.\n29:24 Tko s lupe\u017eom plijen dijeli, mrzi sebe samog: \u010duje proklinjanje i ni\u0161ta ne otkriva.\n29:25 Strah \u010dovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.\n29:26 Mnogi tra\u017ee milost vladao\u010devu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.\n29:27 Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.\n30:1 Rije\u010di Agura, sina Jakeova, iz Mase; proro\u010danstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala.\n30:2 Da, preglup sam da bih bio \u010dovjek i nemam razbora \u010dovje\u010djeg.\n30:3 Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!\n30:4 Tko uza\u0111e na nebo i si\u0111e? Tko uhvati vjetar u \u0161ake svoje? Tko sabra vode u pla\u0161t svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Zna\u0161 li?\n30:5 Svaka je Bo\u017eja rije\u010d proku\u0161ana, \u0161tit onima koji se u nj uzdaju.\n30:6 Ne dodaji ni\u0161ta njegovim rije\u010dima, da te ne prekori i ne smatra la\u017eljivim.\n30:7 Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:\n30:8 udalji od mene licemjernu i la\u017enu rije\u010d; ne daj mi siroma\u0161tva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;\n30:9 ina\u010de bih, presitiv\u0161i se, zatajio tebe i rekao: \"Tko je Jahve?\" Ili bih, osiroma\u0161iv\u0161i, krao i oskvrnio ime Boga svojega.\n30:10 Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati.\n30:11 Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!\n30:12 Izrod koji za se misli da je \u010dist, a od kala svojeg nije opran!\n30:13 Izrod uznositih o\u010diju koji visoko di\u017ee svoje trepavice!\n30:14 Izrod komu su zubi ma\u010devi i o\u010dnjaci no\u017eevi da pro\u017ediru nesretnike na zemlji i siromahe me\u0111u ljudima!\n30:15 Pijavica ima dvije k\u0107eri: \"Daj! Daj!\" Postoje tri stvari nezasitne i \u010detiri koje ne ka\u017eu: \"Dosta!\"\n30:16 Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne ka\u017ee: \"Dosta!\"\n30:17 Oko koje se ruga ocu i odri\u010de posluh majci iskljuvat \u0107e poto\u010dni gavrani i izjesti mladi orlovi.\n30:18 Troje mi je nedoku\u010divo, a \u010detvrto ne razumijem:\n30:19 put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put la\u0111in posred mora i put mu\u0161kar\u010dev djevojci.\n30:20 Takav je put preljubnice: najede se, obri\u0161e usta i veli: \"Nisam sagrije\u0161ila.\"\n30:21 Od troga se zemlja ljulja, a \u010detvrtoga ne mo\u017ee podnijeti:\n30:22 od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,\n30:23 od pu\u0161tenice kad se uda i slu\u0161kinje kad istisne svoju gospodaricu.\n30:24 \u010cetvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:\n30:25 mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;\n30:26 jazavci, stvorovi bez mo\u0107i, \u0161to u stijeni grade sebi stan;\n30:27 skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;\n30:28 gu\u0161ter, \u0161to se rukama hvata, a prodire u kraljevske pala\u010de.\n30:29 Troje ima lijep korak, a \u010detvero lijepo hodi:\n30:30 lav, junak me\u0111u zvijerima, koji ni pred kim ne uzmi\u010de;\n30:31 pijetao \u0161to se odva\u017eno \u0161e\u0107e me\u0111u koko\u0161ima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.\n30:32 Ako si ludovao ohole\u0107i se ili to svjesno \u010dinio, stavi ruku na usta.\n30:33 Kad se mlijeko met\u00c4e, izlazi maslac; kad se nos pritisne, pote\u010de krv; kad se srd\u017eba potisne, dobiva se spor.\n31:1 Rije\u010d Lemuela, kralja Mase, kojima ga je u\u010dila majka njegova.\n31:2 Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih!\n31:3 Ne daj snage svoje \u017eenama ni putova svojih zatira\u010dima kraljeva.\n31:4 Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima pi\u0107e opojno,\n31:5 da u pi\u0107u ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.\n31:6 Dajte \u017eestoko pi\u0107e onomu koji \u0107e propasti i vino \u010dovjeku komu je gor\u010dina u du\u0161i:\n31:7 on \u0107e piti i zaboraviti svoju bijedu i ne\u0107e se vi\u0161e sje\u0107ati svoje nevolje.\n31:8 Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika \u0161to propadaju.\n31:9 Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku.\n31:10 Tko \u0107e na\u0107i \u017eenu vrsnu? Vi\u0161e vrijedi ona nego biserje.\n31:11 Mu\u017eevljevo se srce uzda u nju i blagom ne\u0107e oskudijevati.\n31:12 Ona mu \u010dini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.\n31:13 Pribavlja vunu i lan i vje\u0161to radi rukama marnim.\n31:14 Ona je kao la\u0111a trgova\u010dka: izdaleka donosi kruh svoj.\n31:15 Jo\u0161 za no\u0107i ona ustaje, hrani svoje uku\u0107ane i odre\u0111uje posao slu\u0161kinjama svojim.\n31:16 Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.\n31:17 Opasuje snagom bedra svoja i \u017eivo mi\u010de rukama.\n31:18 Vidi kako joj posao napreduje: no\u0107u joj se ne gasi svjetiljka.\n31:19 Rukama se ma\u0161a preslice i prstima dr\u017ei vreteno.\n31:20 Siromahu dlan svoj otvara, ruke pru\u017ea nevoljnicima.\n31:21 Ne boji se snijega za svoje uku\u0107ane, jer sva \u010deljad ima po dvoje haljine.\n31:22 Sama sebi \u0161ije pokriva\u010de, odijeva se lanom i purpurom.\n31:23 Mu\u017e joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starje\u0161inama zemaljskim.\n31:24 Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.\n31:25 Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budu\u0107em.\n31:26 Svoja usta mudro otvara i pobo\u017ean joj je nauk na jeziku.\n31:27 Na vladanje pazi uku\u0107ana i ne jede kruha besposlice.\n31:28 Sinovi njezini podi\u017eu se i sretnom je nazivaju, i mu\u017e njezin hvali je:\n31:29 \"Mnoge su \u017eene bile vrsne, ali ti ih sve nadma\u0161uje\u0161.\"\n31:30 La\u017ena je ljupkost, ta\u0161ta je ljepota: \u017eena sa strahom Gospodnjim zaslu\u017euje hvalu.\n31:31 Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!","title":"Croatian Bible: Proverbs","type":"page"}