{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/psa.htm","path":"bib/wb/cro/psa.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/psa.htm","text":"1:1 Blago \u010dovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu gre\u0161ni\u010dkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,\n1:2 ve\u0107 u\u017eiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i no\u0107.\n1:3 On je k'o stablo zasa\u0111eno pokraj voda teku\u0107ica \u0161to u svoje vrijeme plod donosi; li\u0161\u0107e mu nikad ne vene, sve \u0161to radi dobrim urodi.\n1:4 Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva \u0161to je vjetar raznosi.\n1:5 Stoga se opaki ne\u0107e odr\u017eati na sudu, ni gre\u0161nici u zajednici pravednih.\n1:6 Jer Jahve zna put pravednih, a propast \u0107e put opakih.\n2:1 Za\u0161to se bune narodi, za\u0161to puci ludosti snuju?\n2:2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rot\u00c4e protiv Jahve i Pomazanika njegova:\n2:3 \"Skr\u0161imo okove njihove i jaram njihov zbacimo!\"\n2:4 Smije se onaj \u0161to na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.\n2:5 Tad im veli u svom gnjevu, \u017eestinom ih on zbunjuje:\n2:6 \"T\u00d3a ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.\"\n2:7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi re\u010de: \"Ti si sin moj, danas te rodih.\n2:8 Zatra\u017ei samo, i dat \u0107u ti puke u ba\u0161tinu, i u posjed krajeve zemaljske.\n2:9 Vladat \u0107e\u0161 njima palicom gvozden\u00c4om i razbit ih kao sud lon\u010darski.\"\n2:10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.\n2:11 Slu\u017eite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,\n2:12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srd\u017eba njegova. Blago svima koji se njemu utje\u010du!\n3:1 Psalam. Davidov. Kad je David bje\u017eao pred sinom Ab\u0161alomom.\n3:2 Jahve, koliko je tla\u010ditelja mojih, koliki se podi\u017eu na me!\n3:3 Mnogi su \u0161to o meni zbore: \"Nema mu spasenja u Bogu!\"\n3:4 Ti si ipak \u0161tit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podi\u017ee\u0161.\n3:5 Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usli\u0161a sa svete gore svoje.\n3:6 Sad mogu le\u0107' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve dr\u017ei.\n3:7 Ne bojim se tisu\u0107a ljudi \u0161to me opsjedaju du\u0161manski.\n3:8 Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bo\u017ee moj! Ti udara\u0161 po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbija\u0161.\n3:9 U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!\n4:1 Zborovo\u0111i. Uz \u017ei\u010dana glazbala. Psalam. Davidov.\n4:2 Kad zazovem, usli\u0161i me, Bo\u017ee, pravdo moja, ti \u0161to me u tjeskobi izbav\u00c4i: smiluj mi se, usli\u0161i moju molitvu!\n4:3 Sinovi \u010dovje\u010dji, dokle \u0107e vam srca ostati tvrda? Za\u0161to ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?\n4:4 Znajte: Jahve \u010dudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin \u0107e me usli\u0161iti kad ga zazovem.\n4:5 Promislite u srcima i ne grije\u0161ite, dr\u0161\u0107ite na svojim le\u017eajima i zanijemite.\n4:6 Prinesite \u017ertve pravedne, u Jahvu se uzdajte!\n4:7 Mnogi govore: \"Tko \u0107e nam pokazati sre\u0107u?\" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!\n4:8 Vi\u0161e si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode p\u0161enica i vino.\n4:9 \u010cim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daje\u0161 miran po\u010dinak.\n5:1 Zborovo\u0111i. Uz frule. Psalam. Davidov.\n5:2 \u010cuj, o Jahve, rije\u010di moje, jecaje moje razaberi!\n5:3 Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bo\u017ee moj, jer tebe vru\u0107e zazivam!\n5:4 Jahve, zorom glas mi ve\u0107 \u010duje\u0161, zorom ti ve\u0107 lijem molitve u nadi \u010dekaju\u0107'.\n5:5 Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom,\n5:6 opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrzi\u0161 sve \u0161to \u010dine bezakonje\n5:7 i uni\u0161tava\u0161 la\u017eljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.\n5:8 Po velikoj dobroti tvojoj uni\u0107i \u0107u u Dom tvoj; past \u0107u ni\u010dice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun po\u0161tovanja.\n5:9 U svojoj me pravdi vodi poradi mojih du\u0161mana, svoj put mi poravnaj pred o\u010dima.\n5:10 U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zlo\u0107e; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju.\n5:11 Kazni ih, o Bo\u017ee! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; t\u00d3a oni se digo\u0161e na tebe.\n5:12 Nek' se raduju svi \u0161to se utje\u010du tebi, neka kli\u010du sve dovijeka! \u0160titi ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje,\n5:13 jer pravednika, Jahve, ti blagoslivlja\u0161, dobrotom ga svojom k'o \u0161titom zaklanja\u0161.\n6:1 Zborovo\u0111i. Uz \u017ei\u010dano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.\n6:2 Jahve, nemoj me karati u srd\u017ebi svojoj, ne ka\u017enjavaj me u svojoj jarosti!\n6:3 Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dr\u0161\u0107u kosti moje.\n6:4 Duboko mi je du\u0161a potresena, a ti, o Jahve - dokle \u0107e\u0161?\n6:5 Vrati se, Jahve, du\u0161u mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:\n6:6 jer me\u0111u mrtvima tko te se sje\u0107a, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?\n6:7 Iznemogoh od pusta jecanja, u no\u0107i postelju pla\u010dem zalijevam, suzama le\u017eaj natapam.\n6:8 Od \u017ealosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.\n6:9 Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve pla\u010d moj \u010duo.\n6:10 \u010cuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.\n6:11 Neka se postide i u\u017easno zbune svi moji du\u0161mani, i puni srama neka smjesta odstupe.\n7:1 Tu\u017ealjka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Ku\u0161a Benjaminovca.\n7:2 O Jahve, Bo\u017ee moj, tebi se utje\u010dem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi,\n7:3 da mi du\u0161u ne zgrabe kao lav \u0161to razdire, a nema tko da izbavi.\n7:4 Jahve, Bo\u017ee moj, ako to u\u010dinih, ako je nepravda na rukama mojim,\n7:5 ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tu\u017eitelja:\n7:6 neka mi du\u0161manin progoni du\u0161u i zgrabi je, neka mi \u017eivot u zemlju satre i jetru u pra\u0161inu baci.\n7:7 Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tla\u010ditelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi!\n7:8 Neka te okru\u017ei skup\u0161tina narodna, nad njom sjedni visoko!\n7:9 O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni.\n7:10 Dokraj\u010di bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bo\u017ee koji proni\u010de\u0161 srca i bubrege.\n7:11 Meni je \u0161tit Bog koji spasava \u010destita srca.\n7:12 Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:\n7:13 ako se ne obrate, ma\u010d \u0107e nao\u0161triti, luk \u0107e svoj zapet' i pravo smjerit'.\n7:14 Spremit \u0107e za njih smrtonosno oru\u017eje, strijele \u0107e svoje u\u017eariti.\n7:15 Eto, zlotvor za\u010de nepravdu, otrudnje pako\u0161\u0107u i podlost rodi.\n7:16 Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!\n7:17 Pakost \u0107e njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.\n7:18 A ja \u0107u hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat \u0107u imenu Jahve vi\u0161njega.\n8:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Tijesci\". Psalam. Davidov.\n8:2 Jahve, Gospode na\u0161, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veli\u010danstvom nebo natkriljuje\u0161!\n8:3 U ustima djece i dojen\u010dadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidi\u0161 mrzitelja, zlotvora.\n8:4 Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde \u0161to ih u\u010dvrsti -\n8:5 pa \u0161to je \u010dovjek da ga se spominje\u0161, sin \u010dovje\u010dji te ga pohodi\u0161?\n8:6 Ti ga u\u010dini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.\n8:7 Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podlo\u017ei:\n8:8 ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,\n8:9 ptice nebeske i ribe morske, i \u0161to god prolazi stazama morskim.\n8:10 Jahve, Gospode na\u0161, divno je ime tvoje po svoj zemlji!\n9:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Umri za sina\". Psalam. Davidov.\n9:2 ALEF Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva \u010dudesna djela tvoja.\n9:3 Radujem se i kli\u010dem tebi, pjevam imenu tvome, Svevi\u0161nji!\n9:4 BET Du\u0161mani moji natrag krenu\u0161e, pado\u0161e i pred licem tvojim pogibo\u0161e.\n9:5 Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan:\n9:6 GIMEL ti pokara pogane, pogubi bezbo\u0161ca, ime im izbrisa dovijeka.\n9:7 Du\u0161mani klonu\u0161e, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena.\n9:8 HE Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:\n9:9 sam po pravdi sudi krug zemaljski, izre\u010de pucima osudu pravednu.\n9:10 VAU Jahve je tvr\u0111ava tla\u010denom, tvr\u0111ava spasa u danima tjeskobe.\n9:11 Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavlja\u0161 onih \u0161to ljube tebe, o Jahve.\n9:12 ZAJIN Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razgla\u0161ujte me\u0111u pucima djela njegova,\n9:13 jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siroma\u0161kog jauka ne zaboravi.\n9:14 HET Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgo\u0161e neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me\n9:15 da navije\u0161tam sve hvale tvoje na vratima k\u0107eri Sionske, da radostan kli\u010dem zbog spasenja tvoga.\n9:16 TET Pogani pado\u0161e u jamu koju sami iskopa\u0161e, zamka koju potajno stavi\u0161e uhvati nogu njihovu.\n9:17 Jahve se iskaza i sud odr\u017ea; gre\u0161nik se spleo u djela svoja.\n9:18 JOD Nek' gre\u0161nici odu u Podzemlje, svi pogani \u0161to zaboravi\u0161e Boga.\n9:19 KAF Jer siromah ne\u0107e pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih ne\u0107e biti zaludu dovijeka.\n9:20 Ustani, Jahve, da se ne osili \u010dovjek, nek' pogani budu osu\u0111eni pred tobom!\n9:21 Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!\n10:1 LAMED Za\u0161to, Jahve, stoji\u0161 daleko, za\u0161to se skriva\u0161 u dane tjeskobe?\n10:2 Obijesni bezbo\u017enik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.\n10:3 Bezbo\u017enik se pohlepom hvali, NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.\n10:4 Bezbo\u017enik zbori u obijesti svojoj: \"Ne, istrage nema! T\u00d3a ni Boga nema!\" I u tome sva mu je misao.\n10:5 Puti su mu svagda uspje\u0161ni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.\n10:6 U srcu veli: \"Ne\u0107u posrnuti! Ni u kojem koljenu ne\u0107u biti nesretan.\"\n10:7 PE Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesre\u0107a.\n10:8 U zasjedi \u010du\u010di pokraj ograda, potajno ubija nevina, AJIN o\u010dima siromaha vreba.\n10:9 U zaklonu sjedi k'o lav u pe\u0107ini, vreba da oplja\u010dka jadnika i da ga povu\u010de u mre\u017eu.\n10:10 Pritajen \u010du\u010di na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.\n10:11 U srcu svome veli: \"Z\u00d3aboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!\"\n10:12 KOF Ustani, Gospode Bo\u017ee, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.\n10:13 Za\u0161to da bezbo\u017enik prezire Boga, za\u0161to da ka\u017ee u srcu: \"Ne\u0107e kazniti!\"\n10:14 RE\u0160 Jer ti vidi\u0161, gleda\u0161 jad i nevolju, u ruci je mjeri\u0161. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomo\u0107!\n10:15 \u0160IN Pakosnu gre\u0161niku satri mi\u0161icu, kazni mu pakost da je vi\u0161e ne bude!\n10:16 Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat \u0107e pogana.\n10:17 TAU Po\u010duj, o Jahve, \u010de\u017enju siroma\u0161nih, okrijepi im srce, uho prikloni:\n10:18 da za\u0161titi\u0161 pravo ubogih i tla\u010denih, da straha vi\u0161e ne zadaje \u010dovjek zemljan\u00c4i.\n11:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov. Jahvi se utje\u010dem! Za\u0161to dakle govorite du\u0161i mojoj: \"Odleti u goru kao ptica!\n11:2 Gle, bezbo\u017enici ve\u0107 luk nape\u0161e, za tetivu strijelu zape\u0161e da iz potaje ustrijele pravednika.\n11:3 Kad su temelji uzljuljani, \u0161to da u\u010dini pravednik?\"\n11:4 Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. O\u010di njegove motre, vje\u0111ama proni\u010de sinove ljudske.\n11:5 Jahve proni\u010de pravedna i nepravedna, iz dna du\u0161e mrzi silnika.\n11:6 Na gre\u0161nike \u0107e izlit' \u017eeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit \u0107e dio njine sudbine.\n11:7 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, \u010destiti \u0107e gledat' lice njegovo.\n12:1 Zborovo\u0111i. U oktavi. Psalam. Davidov.\n12:2 U pomo\u0107, Jahve, jer nestaje pobo\u017enih, vjernosti nema vi\u0161e me\u0111u ljudima!\n12:3 Svatko la\u017ee svome bli\u017enjemu, govori usnama la\u017eljivim i srcem dvoli\u010dnim.\n12:4 Istrijebi, Jahve, sve usne la\u017eljive i jezik hvastavi;\n12:5 one \u0161to zbore: \"Jezik je na\u0161a snaga, na\u0161e su usne za nas: tko nam \u0161to mo\u017ee?\"\n12:6 \"Zbog nevolje tla\u010denih i jauka ubogih sada \u0107u ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga \u017eeli.\"\n12:7 Rije\u010di su Jahvine rije\u010di iskrene, srebro proku\u0161ano, od zemlje odvojeno, sedam puta o\u010di\u0161\u0107eno.\n12:8 O Jahve, ti \u0107e\u0161 bdjeti nad nama, od nara\u0161taja ovog \u010duvat' nas svagda,\n12:9 pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdi\u017eu ljudi najgori.\n13:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n13:2 T\u00d3a dokle, Jahve, dokle \u0107e\u0161 me zaboravljati? Dokle \u0107e\u0161 skrivati lice od mene?\n13:3 Dokle \u0107u nositi bol u du\u0161i; tugu u srcu obdan i obno\u0107? Dokle \u0107e se du\u0161manin dizat' na me?\n13:4 Pogledaj, usli\u0161i, Jahve, Bo\u017ee moj! Prosvijetli mi o\u010di da ne zaspim nasmrt,\n13:5 nek' ne ka\u017ee du\u0161manin: \"Nadja\u010dah njega!\" Nek' ne kli\u010du protivnici ako posrnem!\n13:6 Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat \u0107u Jahvi koji mi u\u010dini dobro, pjevat \u0107u imenu Jahve Svevi\u0161njeg!\n14:1 Zborovo\u0111i. Davidov. Bezumnik re\u010de u srcu: \"Nema Boga.\" Pokvareni rade gadosti; nitko da \u010dini dobro.\n14:2 Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da tra\u017ei.\n14:3 No, svi skrenu\u0161e zajedno, svi se pokvari\u0161e: nitko da \u010dini dobro - nikoga nema.\n14:4 Ne\u0107e li se urazumiti svi \u0161to bezakonje \u010dine, koji pro\u017ediru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino:\n14:5 jednom \u0107e drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.\n14:6 \u017delite razbiti nakane ubogog: Jahve je uto\u010di\u0161te njegovo.\n14:7 O neka do\u0111e sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat \u0107e Jakov, radovat se Izrael.\n15:1 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u \u0161atoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?\n15:2 Onaj samo tko \u017eivi \u010destito, koji \u010dini pravicu, i istinu iz srca zbori,\n15:3 i ne kleve\u0107e jezikom; koji bli\u017enjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;\n15:4 koji zlikovca prezire, a po\u0161tuje one \u0161to se Jahve boje;\n15:5 koji se zaklinje prijatelju, a ne kr\u0161i prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedu\u017ena. Tko tako \u010dini, pokolebat' se ne\u0107e dovijeka.\n16:1 Miktam. Davidov. \u010cuvaj me, Bo\u017ee, jer se tebi utje\u010dem.\n16:2 Jahvi rekoh: \"Ti si moj gospodar, nema mi bla\u017eenstva bez tebe!\"\n16:3 Za svetima \u0161to su u zemlji sav plamtim od \u010de\u017enje!\n16:4 Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tu\u0111e. Ja im ljevanica nalijevat' ne\u0107u, ime im spominjat' ne\u0107u usnama.\n16:5 Jahve mi je ba\u0161tina i kale\u017e: Ti u ruci dr\u017ei\u0161 moju sudbinu.\n16:6 Na divnu zemlju pado\u0161e mi konopi, vrlo mi je mila moja ba\u0161tina.\n16:7 Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i no\u0107u srce opominje.\n16:8 Jahve mi je svagda pred o\u010dima; jer mi je zdesna, ne\u0107u posrnuti.\n16:9 Stog' mi se raduje srce i kli\u010de du\u0161a, i tijelo mi spokojno po\u010diva.\n16:10 Jer mi ne\u0107e\u0161 ostavit' du\u0161u u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trule\u017ei ugleda.\n16:11 Pokazat \u0107e\u0161 mi stazu u \u017eivot, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna bla\u017eenstvo vje\u010dno.\n17:1 Molitva. Davidova. Po\u010duj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslu\u0161aj, usli\u0161i molitvu iz usta iskrenih!\n17:2 Od tebe nek' mi do\u0111e presuda, tvoje o\u010di vide \u0161to je pravo.\n17:3 Istra\u017ei mi srce, pohodi no\u0107u, ognjem me isku\u0161aj, al' u meni ne\u0107e\u0161 na\u0107' bezakonja. Ne zgrije\u0161i\u0161e usta moja\n17:4 kao \u0161to grije\u0161e ljudi: po rije\u010dima usta tvojih \u010duvah putove Zakona.\n17:5 Korak mi \u010dvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.\n17:6 Zazivam te, Bo\u017ee, ti \u0107e\u0161 me usli\u0161it': prikloni mi uho i \u010duj rije\u010di moje.\n17:7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od du\u0161mana izbavlja\u0161 one \u0161to se utje\u010du desnici tvojoj.\n17:8 \u010cuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih\n17:9 od zlotvora \u0161to na me nasr\u0107u. Du\u0161mani me bijesni opkoljuju,\n17:10 be\u0161\u0107utno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,\n17:11 Koraci njini sad me okru\u017euju, smjeraju da me na zemlju obore;\n17:12 sli\u010dni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i lavi\u0107u \u0161to vreba u potaji.\n17:13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od gre\u0161nika mi \u017eivot ma\u010dem spasi,\n17:14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj \u017eivot, kojima \u017eeludac puni\u0161 dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju \u0161to im pretekne.\n17:15 A ja \u0107u u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit \u0107u ga se nagledati.\n18:1 U\u010ditelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja\n18:2 Ljubim te, Jahve, kreposti moja!\n18:3 Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bo\u017ee moj, pe\u0107ino moja kojoj se utje\u010dem, \u0161tite moj, snago spasenja moga, tvr\u0111avo moja!\n18:4 Zazvat \u0107u Jahvu, hvale predostojna, i od du\u0161mana bit \u0107u izbavljen.\n18:5 Valovi smrti okru\u017ei\u0161e mene, prestravi\u0161e me bujice pogubne.\n18:6 U\u017ead Podzemlja sputi\u0161e me, smrtonosne zamke pado\u0161e na me:\n18:7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi za\u010du, i vapaj moj mu do u\u0161iju doprije.\n18:8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrma\u0161e se temelji gora, pokrenu\u0161e se, jer On gnjevom planu.\n18:9 Iz nosnica mu dim se di\u017ee, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje \u017eivo od njega plamsa.\n18:10 On nagnu nebesa i si\u0111e, pod nogama oblaci mu mra\u010dni.\n18:11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.\n18:12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,\n18:13 od blijeska pred licem njegovim u\u017ega se ugljevlje plameno.\n18:14 Jahve s neba zagrmje, Svevi\u0161njega glas se ori.\n18:15 Odape strijele i du\u0161mane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.\n18:16 Morska se dna pokaza\u0161e, i temelji svijeta posta\u0161e goli od stra\u0161ne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.\n18:17 On pru\u017ei s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.\n18:18 Od protivnika mo\u0107nog mene oslobodi, od du\u0161mana mojih ja\u010dih od mene.\n18:19 Navali\u0161e na me u dan zlosretni, ali me Jahve za\u0161titi,\n18:20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.\n18:21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po \u010disto\u0107i ruku mojih on me nagradi,\n18:22 jer \u010duvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.\n18:23 Odredbe njegove sve su mi pred o\u010dima, zapovijedi njegove nisam odbacio,\n18:24 do sr\u017ei odan njemu sam bio, \u010duvam se grijeha svakoga.\n18:25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, \u010disto\u0107u ruku mojih vidje.\n18:26 S prijateljem ti si prijatelj, po\u0161tenu po\u0161tenjem uzvra\u0107a\u0161.\n18:27 S \u010dovjekom \u010distim ti si \u010dist, a lukavca izigrava\u0161,\n18:28 jer narodu poni\u017eenu spasenje donosi\u0161, a poni\u017eava\u0161 o\u010di ohole.\n18:29 Jahve, ti moju svjetiljku u\u017ei\u017ee\u0161, Bo\u017ee, tminu moju obasjava\u0161:\n18:30 s tobom udaram na \u010dete du\u0161manske, s Bogom svojim preska\u010dem zidine.\n18:31 Savr\u0161eni su puti Gospodnji, i rije\u010d je Bo\u017eja ognjem ku\u0161ana. On, samo on, \u0161tit je svima koji se k njemu utje\u010du.\n18:32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga na\u0161ega?\n18:33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,\n18:34 noge mi dade brze k'o u ko\u0161ute i postavi me na visine \u010dvrste,\n18:35 ruke mi za borbu uvje\u017eba i mi\u0161ice da luk mjedeni napinju.\n18:36 Daje\u0161 mi \u0161tit svoj koji spasava, tvoja me desnica dr\u017ei, tvoja me bri\u017eljivost uzvisi.\n18:37 Pouzdanje daje\u0161 mom koraku, i noge mi vi\u0161e ne posr\u0107u.\n18:38 Pognah svoje du\u0161mane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uni\u0161tih.\n18:39 Obaram ih, ne mogu se di\u0107i, padaju, pod nogama mi le\u017ee.\n18:40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podlo\u017ei.\n18:41 Ti du\u0161mane moje u bijeg natjera, i raspr\u0161ih one koji su me mrzili.\n18:42 Vapiju u pomo\u0107 - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.\n18:43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.\n18:44 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah slu\u017ei mi.\n18:45 Svaki moj \u0161apat pokorno on slu\u0161a, sinovi tu\u0111inci meni laskaju;\n18:46 sinovi tu\u0111inski gube sr\u010danost, izlaze dr\u0161\u0107u\u0107' iz svojih utvrda.\n18:47 \u017divio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!\n18:48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.\n18:49 Od du\u0161mana me mojih izbavlja\u0161 i nad protivnike me moje izdi\u017ee\u0161, ti mene od \u010dovjeka silnika spasava\u0161.\n18:50 Zato te slavim, Jahve, me\u0111u pucima i psalam pjevam tvome Imenu:\n18:51 umno\u017eio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.\n19:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n19:2 Nebesa slavu Bo\u017eju kazuju, navije\u0161ta svod nebeski djelo ruku njegovih.\n19:3 Dan danu to objavljuje, a no\u0107 no\u0107i glas predaje.\n19:4 Nije to rije\u010d, a ni govor nije, nije ni glas \u0161to se mo\u017ee \u010duti,\n19:5 al' po zemlji razlije\u017ee se jeka, rije\u010di sve do nakraj svijeta se\u017eu. Ondje suncu razape \u0161ator,\n19:6 te ono k'o \u017eenik iz lo\u017enice ide, k'o div kli\u010de kad prelije\u0107e stazu.\n19:7 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ni\u0161ta \u017earu njegovu.\n19:8 Savr\u0161en je Zakon Jahvin - du\u0161u krijepi; pouzdano je Svjedo\u010danstvo Jahvino - neuka u\u010di;\n19:9 pr\u00d3ava je naredba Jahvina - srce sladi; \u010dista je zapovijed Jahvina - o\u010di prosvjetljuje;\n19:10 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,\n19:11 dragocjeniji od zlata, od zlata \u010distoga, sla\u0111i od meda, meda samotoka.\n19:12 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo bri\u017eno on ih \u010duva.\n19:13 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha o\u010disti me!\n19:14 Od oholosti \u010duvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad \u0107u biti neokaljan, \u010dist od grijeha velikoga.\n19:15 Moje ti rije\u010di omiljele i razmi\u0161ljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!\n20:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n20:2 Usli\u0161io te Jahve u dan nevolje, \u0161titilo te ime Boga Jakovljeva!\n20:3 Poslao ti pomo\u0107 iz Sveti\u0161ta, branio te sa Siona!\n20:4 Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!\n20:5 Udijelio ti \u0161to ti srce \u017eeli, ispunio sve namisli tvoje!\n20:6 Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!\n20:7 Znam evo: Jahve \u0107e pobjedu dati svom pomazaniku, usli\u0161it ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.\n20:8 Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga na\u0161ega!\n20:9 Oni posr\u0107u i padaju, mi se dr\u017eimo i stojimo.\n20:10 Jahve, daruj pobjedu kralju, usli\u0161i nas u dan kad te zazovemo!\n21:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n21:2 Jahve, zbog tvoje se mo\u0107i kralj veseli, zbog pomo\u0107i tvoje radosno kli\u010de.\n21:3 Ti mu ispuni \u017eelju srca, ne odbi molitve usana njegovih.\n21:4 Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.\n21:5 Za \u017eivot te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.\n21:6 Pomo\u0107u tvojom slava je njegova velika, uresio si ga veli\u010danstvom i sjajem.\n21:7 Ti ga u\u010dini blagoslovom za vjekove, veseli\u0161 ga rado\u0161\u0107u lica svojega.\n21:8 Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevi\u0161njega ne\u0107e se pokolebati.\n21:9 Tvoja ruka nek' prona\u0111e sve du\u0161mane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!\n21:10 Nek' budu kao u pe\u0107i ognjenoj kad se uka\u017ee lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uni\u0161ti, neka ih proguta oganj!\n21:11 Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.\n21:12 Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, ne\u0107e uspjeti.\n21:13 Ti \u0107e\u0161 ih natjerati u bijeg, svoj luk \u0107e\u0161 usmjeriti na njih.\n21:14 Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!\n22:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ko\u0161uta u zoru\". Psalam. Davidov.\n22:2 Bo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.\n22:3 Bo\u017ee moj, vi\u010dem danju, al'ne odvra\u0107a\u0161; no\u0107u vapijem i nema mi po\u010dinka.\n22:4 A ipak, ti u Sveti\u0161tu prebiva\u0161, Nado Izraelova!\n22:5 U tebe se o\u010devi na\u0161i uzda\u0161e, uzda\u0161e se, i ti ih izbavi;\n22:6 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.\n22:7 A ja, crv sam, a ne \u010dovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.\n22:8 Koji me vode, podruguju se meni, razvla\u010de usne, ma\u0161u glavom:\n22:9 \"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!\"\n22:10 Iz krila maj\u010dina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.\n22:11 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila maj\u010dina ti si Bog moj.\n22:12 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.\n22:13 Opkoli\u0161e me junci mnogobrojni, ba\u0161anski bikovi okru\u017ei\u0161e mene.\n22:14 \u017ddrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i ri\u010de.\n22:15 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasu\u0161e; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.\n22:16 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.\n22:17 Opkolio me \u010dopor pasa, rulje me zlo\u010dina\u010dke okru\u017eile. Probodo\u0161e mi ruke i noge,\n22:18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.\n22:19 Haljine moje dijele me\u0111u sobom i kocku bacaju za odje\u0107u moju.\n22:20 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomo\u0107!\n22:21 Du\u0161u moju istrgni ma\u010du, iz \u0161apa pasjih \u017eivot moj.\n22:22 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi du\u0161u od rogova bivoljih!\n22:23 A sada, bra\u0107i \u0107u svojoj navije\u0161tat' ime tvoje, hvalit \u0107u te usred zbora.\n22:24 \"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!\n22:25 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je \u010duo.\"\n22:26 Zato \u0107u te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvr\u0161it' zavjete.\n22:27 Siromasi \u0107e jesti i nasitit \u0107e se, hvalit \u0107e Jahvu koji tra\u017ee njega: nek' \u017eivi srce va\u0161e dovijeka!\n22:28 Spomenut \u0107e se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim \u0107e n\u00a7ic\u00c4e pasti sve obitelji pogana.\n22:29 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.\n22:30 Njemu \u0107e se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja \u0107e du\u0161a za njega \u017eivjeti,\n22:31 njemu \u0107e slu\u017eiti potomstvo moje. O Gospodu \u0107e se pripovijedat'\n22:32 slijede\u0107em koljenu, o njegovoj pravdi navije\u0161tati narodu budu\u0107em: \"Ovo u\u010dini Jahve!\"\n23:1 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u \u010dem ja ne oskudijevam;\n23:2 na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi\n23:3 i krijepi du\u0161u moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.\n23:4 Pa da mi je i dolinom smrti pro\u0107i, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj \u0161tap i palica tvoja utjeha su meni.\n23:5 Trpezu preda mnom prostire\u0161 na o\u010di du\u0161manima mojim. Uljem mi glavu ma\u017ee\u0161, \u010da\u0161a se moja prelijeva.\n23:6 Dobrota i milost pratit \u0107e mene sve dane \u017eivota moga. U Jahvinu \u0107u domu prebivati kroz dane mnoge.\n24:1 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu \u017eive.\n24:2 On ga na morima utemelji i na rijekama u\u010dvrsti.\n24:3 Tko \u0107e uzi\u0107i na Goru Jahvinu, tko \u0107e stajati na svetom mjestu njegovu?\n24:4 Onaj u koga su ruke \u010diste i srce nedu\u017eno: du\u0161a mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.\n24:5 On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.\n24:6 Takav je nara\u0161taj onih koji tra\u017ee njega, koji tra\u017ee lice Boga Jakovljeva.\n24:7 \"Podignite, vrata, nadvratnike svoje, di\u017eite se, dveri vje\u010dne, da uni\u0111e Kralj slave!\"\n24:8 \"Tko je taj Kralj slave?\" \"Jahve silan i juna\u010dan, Jahve silan u boju!\"\n24:9 \"Podignite, vrata, nadvratnike svoje di\u017eite se, dveri vje\u010dne, da uni\u0111e Kralj slave!\"\n24:10 \"Tko je taj Kralj slave?\" \"Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!\"\n25:1 Davidov. ALEF K tebi, Jahve, uzdi\u017eem du\u0161u svoju,\n25:2 BET u tebe se uzdam, Bo\u017ee moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom du\u0161mani!\n25:3 GIMEL Koji se u tebe uzdaju, postidjet se ne\u0107e: postidjet \u0107e se koji se lako iznevjere.\n25:4 DALET Poka\u017ei mi, Jahve, svoje putove, nau\u010di me svojim stazama!\n25:5 HE Istinom me svojom vodi i pou\u010di me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: VAU u tebe se pouzdajem svagda.\n25:6 ZAJIN Spomeni se, Jahve, svoje nje\u017enosti i ljubavi svoje dovijeka.\n25:7 HET Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!\n25:8 TET Jahve je sama dobrota i pravednost: gre\u0161nike on na put privodi.\n25:9 JOD On ponizne u pravdi vodi i u\u010di malene putu svome.\n25:10 KAF Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji \u010duva Savez njegov i propise.\n25:11 LAMED Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.\n25:12 MEM Ima li koga da se boji Jahve? On \u0107e ga pou\u010diti kojim \u0107e putem krenuti.\n25:13 NUN Du\u0161a \u0107e mu u sre\u0107i po\u010divati, a potomci \u0107e njegovi zaposjesti zemlju.\n25:14 SAMEK Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima.\n25:15 AJIN K Jahvi su svagda o\u010di moje upravljene, jer mi nogu izvla\u010di iz zamke.\n25:16 PE Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.\n25:17 SADE Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!\n25:18 Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!\n25:19 RE\u0160 Pogledaj du\u0161mane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mr\u017enjom \u017eestokom mrze.\n25:20 \u0160IN \u010cuvaj du\u0161u moju, izbavi me: ne\u0107u se postidjeti, jer se tebi utekoh.\n25:21 TAU Nedu\u017enost i \u010destitost nek' me \u0161tite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.\n25:22 Izbavi, Bo\u017ee, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.\n26:1 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedu\u017enosti, i uzdaju\u0107' se u Jahvu ja se ne pokolebah.\n26:2 Ispitaj me, Jahve, isku\u0161aj me, istra\u017ei mi bubrege i srce.\n26:3 Jer tvoja je dobrota pred o\u010dima mojim, u istini tvojoj ja hodim.\n26:4 S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svra\u0107am podlima.\n26:5 Mrsko mi je dru\u0161tvo zlotvora, i s bezbo\u0161cima sjesti ne \u017eelim.\n26:6 U nedu\u017enosti ruke svoje perem i obilazim \u017ertvenik tvoj, Jahve,\n26:7 da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja.\n26:8 O Jahve, ljubim dom u kojem prebiva\u0161 i mjesto gdje slava tvoja stoluje.\n26:9 Ne pogubi mi du\u0161u s gre\u0161nicima ni \u017eivot moj s krvolocima;\n26:10 na rukama je njihovim zlo\u010din, a desnica im puna mita.\n26:11 A ja u nedu\u017enosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.\n26:12 Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat \u0107u Jahvu.\n27:1 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je \u0161tit \u017eivota moga: pred kime da strepim?\n27:2 Kad navale na me zlotvori da mi tijelo \u017ederu, protivnici moji i du\u0161mani, oni posr\u0107u i padaju.\n27:3 Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.\n27:4 Za jedno molim Jahvu, samo to ja tra\u017eim: da \u017eivim u Domu Jahvinu sve dane \u017eivota svoga, da u\u017eivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.\n27:5 U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovi\u0161tu \u0160atora svoga, na hridinu on me uzdi\u017ee.\n27:6 I sada izdi\u017eem glavu iznad du\u0161mana oko sebe. U njegovu \u0107u \u0160atoru prinositi \u017ertve radosne, Jahvi \u0107u pjevat' i klicati.\n27:7 Slu\u0161aj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usli\u0161i me!\n27:8 Moje mi srce govori: \"Tra\u017ei lice njegovo!\" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tra\u017eim.\n27:9 Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomo\u0107i moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bo\u017ee, Spasitelju moj!\n27:10 Ako me otac i mati ostave, Jahve \u0107e me primiti.\n27:11 Nau\u010di me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.\n27:12 Bijesu du\u0161mana mojih ne predaj me, jer ustado\u0161e na mene svjedoci la\u017eni koji da\u0161\u0107u nasiljem.\n27:13 Vjerujem da \u0107u u\u017eivati dobra Jahvina u zemlji \u017eivih.\n27:14 U Jahvu se uzdaj, ojuna\u010di se, \u010dvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!\n28:1 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne oglu\u0161i se na me: da neusli\u0161an ne postanem kao oni koji u grob silaze.\n28:2 \u010cuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdi\u017eem svetomu Hramu tvojem.\n28:3 Ne uzmi me s bezbo\u017enicima i s onima koji \u010dine bezakonje, koji govore slatko s bli\u017enjima a u srcu im je pakost.\n28:4 Daj im po djelima njihovim i po zlo\u0107i njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!\n28:5 Jer ne mare za \u010dine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i vi\u0161e ne podigne!\n28:6 Blagoslovljen Jahve \u0161to usli\u0161a zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on \u0161tit je moj.\n28:7 U njega se srce moje pouzdalo i pomo\u0107 mi do\u0111e; zato mi kli\u010de srce i pjesmom njega slavim.\n28:8 Jahve je jakost narodu svome, tvr\u0111ava spasa svom pomazaniku.\n28:9 Spasi narod svoj i blagoslovi svoju ba\u0161tinu, pasi ih i nosi ih dovijeka!\n29:1 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Bo\u017eji, prinesite Jahvi slavu i mo\u0107!\n29:2 Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u sveti\u0161tu njegovu!\n29:3 \u010cuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!\n29:4 \u010cuj! Jahve u sili, Jahve u veli\u010danstvu!\n29:5 \u010cuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,\n29:6 i Liban skaku\u0107e poput teleta, a Sirion kao mlado bivol\u010de!\n29:7 \u010cuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!\n29:8 \u010cuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kade\u0161kom!\n29:9 \u010cuj! Od straha se mlad\u00c4e ko\u0161ute, prerano se mlad\u00c4e ko\u0161ute \u0161umske. [3b] \u010cuj! Bog veli\u010danstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknu\u0161e: Slava!\n29:10 Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!\n29:11 Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.\n30:1 Psalam. Pjesma za posve\u0107enje Doma. Davidov.\n30:2 Veli\u010dam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom du\u0161mani.\n30:3 Jahve, Bo\u017ee moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;\n30:4 Jahve, izveo si mi du\u0161u iz Podzemlja, na rubu groba ti si me o\u017eivio.\n30:5 Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!\n30:6 Jer samo za tren traje srd\u017eba njegova, a \u010ditav \u017eivot dobrota njegova. Ve\u010der donese suze, a jutro klicanje.\n30:7 U svojoj sre\u0107i rekoh: \"Ne\u0107u se pokolebati nikada!\"\n30:8 Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali \u010dim lice sakrije\u0161, sav se upla\u0161im.\n30:9 Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosr\u0111e Boga svojega:\n30:10 \"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob si\u0111em? Zar \u0107e te pra\u0161ina slaviti, zar \u0107e navije\u0161tati vjernost tvoju?\"\n30:11 Slu\u0161aj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomo\u0107!\n30:12 Okrenuo si moj pla\u010d u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me rado\u0161\u0107u.\n30:13 Zato ti pjeva du\u0161a moja i ne\u0107e zamuknuti: Jahve, Bo\u017ee moj, dovijeka \u0107u te hvaliti!\n31:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n31:2 Tebi se, Jahve, utje\u010dem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!\n31:3 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodi\u0161! Budi mi hrid za\u0161tite, tvr\u0111ava spasenja.\n31:4 Jer ti si hrid moja, tv\u0111ava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.\n31:5 Izvuci me iz mre\u017ee koju mi zape\u0161e, jer ti si moje uto\u010di\u0161te.\n31:6 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bo\u017ee vjerni.\n31:7 Ti mrzi\u0161 one koji \u0161tuju ni\u0161tavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.\n31:8 Radosno \u0107u klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi du\u0161i mojoj.\n31:9 Nisi me predao u ruke du\u0161mana, noge si mi na prostran put izveo.\n31:10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, du\u0161a i tijelo.\n31:11 \u017divot mi se tro\u0161i u gor\u010dini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.\n31:12 Du\u0161manima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima stra\u0161ilo; koji me vide vani, bje\u017ee od mene.\n31:13 Nestalo me k'o mrtvaca iz sje\u0107anja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.\n31:14 \u010cujem \u0161aputanje mnogih, u\u017eas odasvud: sastaju se protiv mene i smi\u0161ljaju kako da mi \u017eivot oduzmu.\n31:15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!\n31:16 U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke du\u0161mana i onih koji me progone!\n31:17 Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.\n31:18 Jahve, ne bilo me stid \u0161to tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu.\n31:19 Nek' zanijeme usne la\u017eljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.\n31:20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju \u010duva\u0161 za one koji te se boje, koju iskazuje\u0161 onima \u0161to se tebi utje\u010du nao\u010digled sinovima \u010dovje\u010djim.\n31:21 Zaklanja\u0161 ih \u0161titom lica svoga od zavjera ljudskih; u \u0161atoru svom ih skriva\u0161 od jezika svadljivih.\n31:22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu \u010dudesnom dobrotom u gradu tvrdom.\n31:23 U tjeskobi svojoj ve\u0107 mi\u0161ljah: \"Odba\u010den sam od pogleda tvoga.\" Ali ti si \u010duo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.\n31:24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: \u010duva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vra\u0107a onima koji postupaju oholo.\n31:25 Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!\n32:1 Davidov. Pou\u010dna pjesma. Bla\u017een onaj kome je grijeh otpu\u0161ten, kome je zlo\u010din pokriven!\n32:2 Blago \u010dovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u \u010dijemu duhu nema prijevare!\n32:3 Pre\u0161utjet' sam htio, al' kosti mi klonu\u0161e od neprestana jecanja.\n32:4 Danju i no\u0107u ruka me tvoja ti\u0161tala, snaga mi se tro\u0161ila k'o za ljetnih \u017eega.\n32:5 Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju vi\u0161e ne skrivah. Rekoh: \"Priznat \u0107u Jahvi prijestup svoj\", i ti si mi krivnju grijeha oprostio.\n32:6 Zato nek' ti se moli pobo\u017enik svaki u \u010dasu nevolje. Kad bujice silne navale, njega ne\u0107e sti\u0107i.\n32:7 Uto\u010di\u0161te ti si moje, od tjeskobe ti \u0107e\u0161 me sa\u010duvat', odjenut' me rado\u0161\u0107u spasenja.\n32:8 U\u010dit \u0107u te, put ti kazat' kojim ti je i\u0107i, svjetovat \u0107u te, oko \u0107e moje bdjeti nad tobom.\n32:9 Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im kroti\u0161 vo\u0111icama i uzdom, ina\u010de im se ne primi\u010di!\n32:10 Bezbo\u017enika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okru\u017euje milost.\n32:11 Radujte se Jahvi i kli\u010dite, pravedni, kli\u010dite svi koji ste srca \u010destita!\n33:1 Pravednici, Jahvi kli\u010dite! Hvaliti ga pristoji se \u010destitima.\n33:2 Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset \u017eica veli\u010dajte njega!\n33:3 Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.\n33:4 Jer pr\u00d3ava je rije\u010d Jahvina i vjernost su sva djela njegova.\n33:5 On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.\n33:6 Jahvinom su rije\u010dju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.\n33:7 Vodu morsku on sabire kao u mje\u0161inu i bezdane stavlja u spremi\u0161ta.\n33:8 Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!\n33:9 Jer on re\u010de - i sve postade, naredi - i sve se stvori.\n33:10 Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.\n33:11 Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena.\n33:12 Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za ba\u0161tinu!\n33:13 Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove \u010dovje\u010dje.\n33:14 Iz svoga prebivali\u0161ta motri sve stanovnike zemaljske:\n33:15 on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.\n33:16 Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.\n33:17 Isprazno se od konja nadati spasenju, ja\u010dina njegova ne izbavlja.\n33:18 Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:\n33:19 da im od smrti \u017eivot spasi, da ih hrani u danima gladi.\n33:20 Na\u0161a se du\u0161a Jahvi nada, on je pomo\u0107 i za\u0161tita na\u0161a.\n33:21 Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.\n33:22 Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao \u0161to se mi u tebe uzdamo!\n34:1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on\n34:2 ALEF Blagoslivljat \u0107u Jahvu u svako doba, njegova \u0107e mi hvala biti svagda na ustima!\n34:3 BET Nek' se Jahvom du\u0161a moja hvali: nek' \u010duju ponizni i nek' se raduju!\n34:4 GIMEL Veli\u010dajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!\n34:5 DALETTra\u017eio sam Jahvu, i on me usli\u0161a, izbavi me od straha svakoga.\n34:6 HE U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica va\u0161a.\n34:7 ZAJIN Eto, jadnik vapi, a Jahve ga \u010duje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.\n34:8 HET An\u0111eo Jahvin tabor podi\u017ee oko njegovih \u0161tovalaca da ih spasi.\n34:9 TET Ku\u0161ajte i vidite kako dobar je Jahve: blago \u010dovjeku koji se njemu utje\u010de!\n34:10 JOD Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.\n34:11 KAF Osiroma\u0161i\u0161e mogu\u0107nici i gladuju, a koji tra\u017ee Jahvu ne trpe oskudice.\n34:12 LAMED Do\u0111ite, djeco, i poslu\u0161ajte me, u\u010dit \u0107u vas strahu Gospodnjem.\n34:13 MEM O \u010dovje\u010de, ljubi\u0161 li \u017eivot? \u017deli\u0161 li dane mnoge u\u017eivati dobra?\n34:14 NUN Jezik svoj oda zla suspre\u017ei i usne od rije\u010di prijevarnih!\n34:15 SAMEK Zla se kloni, a \u010dini dobro, tra\u017ei mir i za njim idi!\n34:16 PE O\u010di Jahvine gledaju pravedne, u\u0161i mu slu\u0161aju vapaje njihove.\n34:17 AJIN Lice se Jahvino okre\u0107e protiv zlo\u010dinaca da im spomen zatre na zemlji.\n34:18 SADE Pravednici zazivaju, i Jahve ih \u010duje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.\n34:19 KOF Blizu je Jahve onima koji su skr\u0161ena srca, a klonule du\u0161e spasava.\n34:20 RE\u0160 Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja.\n34:21 \u0160IN On \u010duva sve kosti njegove: ni jedna mu se ne\u0107e slomiti.\n34:22 TAU Opakost bezbo\u0161ca ubija, platit \u0107e koji mrze pravednika.\n34:23 Jahve izbavlja du\u0161e slugu svojih, i ne\u0107e platiti tko god se njemu utje\u010de.\n35:1 Davidov. Optu\u017ei, Jahve, tu\u017eitelje moje i napadni one koji mene napadaju!\n35:2 Stavi oklop, uzmi \u0161tit svoj i ustani meni u pomo\u0107!\n35:3 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj du\u0161i: \"Ja sam tvoje spasenje.\"\n35:4 Nek' se smetu i postide koji \u017eivot moj tra\u017ee, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!\n35:5 Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih An\u0111eo Jahvin potjera!\n35:6 Mra\u010dni i skliski bili im putovi kad ih An\u0111eo Jahvin bude gonio!\n35:7 Bez razloga nape\u0161e mi mre\u017eu, bez razloga grob du\u0161i mojoj iskopa\u0161e.\n35:8 Propast \u0107e ih sti\u0107i iznenada, u mre\u017eu koju nape\u0161e sami \u0107e se uhvatiti, past \u0107e u jamu \u0161to je iskopa\u0161e!\n35:9 A moja \u0107e du\u0161e klicati u Jahvi, radovat \u0107e se u spasenju njegovu.\n35:10 Sve \u0107e kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasava\u0161 od silnika, jadnika i siromaha od plja\u010dka\u0161a?\n35:11 Ustado\u0161e svjedoci opaki: pitaju me za ono \u0161to ne znam.\n35:12 Vra\u0107aju mi zlo za dobro, du\u0161a moja zapada u osamu.\n35:13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, du\u0161u svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vra\u0107ala.\n35:14 Kao za prijateljem, za bratom - obila\u017eah tu\u017ean; od \u017ealosti se pogurih kao onaj \u0161to za majkom \u017eali.\n35:15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupi\u0161e se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.\n35:16 Ruglom na ruglo isku\u0161avaju me i zubima \u0161kripaju na mene.\n35:17 O Jahve, dokle \u0107e\u0161 gledati? Istrgni mi du\u0161u nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!\n35:18 Zahvalit \u0107u ti u velikom zboru, slavit \u0107u te me\u0111u pukom brojnim.\n35:19 Nek' se ne raduju nada mnom du\u0161mani nepravedni, nek' ne namiguju o\u010dima oni koji me niza\u0161to mrze!\n35:20 Jer oni ne misle o miru, ve\u0107 spletke snuju protiv mirnih u zemlji.\n35:21 Razvaljuju svoja usta na me i govore: \"Ha, ha, vidjesmo o\u010dima svojim!\"\n35:22 Ti sve vidi\u0161, o Jahve! Nemoj \u0161utjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!\n35:23 Preni se, ustani da me obrani\u0161, Bo\u017ee moj, Gospode, vodi parnicu moju!\n35:24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bo\u017ee moj, nek' se ne raduju nada mnom!\n35:25 Nek' ne misle u srcu: \"Ispunila nam se \u017eelja!\" Nek' ne reknu: \"Progutali smo ga!\"\n35:26 Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesre\u0107i mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podi\u017eu na me!\n35:27 Nek' radosno kli\u010du kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: \"Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!\"\n35:28 A moj \u0107e jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.\n36:1 Zborovo\u0111i. Od sluge Jahvina Davida.\n36:2 Gre\u0161an je naum u srcu zlotvora, straha Bo\u017ejega nema on pred o\u010dima.\n36:3 Sam sebi on laska suvi\u0161e, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.\n36:4 Rije\u010di usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on vi\u0161e ne mari.\n36:5 Bezakonje smi\u0161lja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje.\n36:6 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.\n36:7 Pravednost je tvoja k'o Bo\u017eji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasava\u0161.\n36:8 Kako li je dragocjena, Bo\u017ee, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;\n36:9 site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napaja\u0161.\n36:10 U tebi je izvor \u017eivotni, tvojom svjetlo\u0161\u0107u mi svjetlost vidimo.\n36:11 Zakrili dobrotom sve koji te \u0161tuju i pravedno\u0161\u0107u svojom sve koji su srca \u010destita.\n36:12 Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka gre\u0161nika neka me ne goni.\n36:13 Gle, pado\u0161e koji \u010dine bezakonje: oboreni su da vi\u0161e ne ustanu.\n37:1 Davidov. ALEF Nemoj se \u017eestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima:\n37:2 kao trava brzo se osu\u0161e, k'o mlada zelen brzo uvenu.\n37:3 BET U Jahvu se uzdaj i \u010dini dobro, da smije\u0161 stanovati u zemlji i \u017eivjeti u miru.\n37:4 Sva radost tvoja neka bude Jahve: on \u0107e ispuniti \u017eelje tvoga srca!\n37:5 GIMEL Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on \u0107e sve voditi.\n37:6 Pravda \u0107e tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno.\n37:7 DALET Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne \u017eesti se na onog koji ima sre\u0107e, na \u010dovjeka koji spletke kuje.\n37:8 HE Sti\u0161aj svoj gnjev i ostavi se srd\u017ebe, ne \u017eesti se da zlo ne u\u010dini\u0161.\n37:9 Jer \u0107e biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, ba\u0161tinit \u0107e zemlju.\n37:10 VAU Jo\u0161 malo i nestat \u0107e bezbo\u017enika: mjesto \u0107e\u0161 njegovo tra\u017eiti, a njega vi\u0161e nema.\n37:11 Zemlju \u0107e posjedovati krotki, obilje mira oni \u0107e u\u017eivat'.\n37:12 ZAJIN Bezbo\u017enik smi\u0161lja zlo pravedniku i zubima \u0161krgu\u0107e na njega.\n37:13 A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi.\n37:14 HET Ma\u010d pote\u017eu bezbo\u0161ci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da pokolju one koji hode pravim putem.\n37:15 Ma\u010dem \u0107e vlastito srce probiti, slomit \u0107e se njihovi lukovi.\n37:16 TET Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:\n37:17 jer \u0107e se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku.\n37:18 JOD Jahve se brine za \u017eivot \u010destitih, dovijeka \u0107e trajati ba\u0161tina njihova.\n37:19 Ne\u0107e se postidjeti u vrijeme nevolje, bit \u0107e siti u danima gladi.\n37:20 KAF A bezbo\u017enici \u0107e propasti, du\u0161mani Jahvini povenut \u0107e k'o ures livada, poput dima se rasplinuti.\n37:21 LAMED Bezbo\u017enik zaima, ali ne vra\u0107a, pravednik se sa\u017ealjeva i daje.\n37:22 Oni koje Jahve blagoslovi ba\u0161tinit \u0107e zemlju, a koje prokune bit \u0107e zatrti.\n37:23 MEM Jahve vodi i u\u010dvr\u0161\u0107uje korake \u010dovjeku i mio mu je put njegov.\n37:24 Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve dr\u017ei za ruku.\n37:25 NUN Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napu\u0161tena ili da mu djeca kruha prose.\n37:26 Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov.\n37:27 SAMEK Zla se kloni i \u010dini dobro, i ostat \u0107e\u0161 dovijeka.\n37:28 Jer Jahve ljubi pravdu i pobo\u017enika svojih ne ostavlja. AJIN Zauvijek \u0107e biti zatrti zlikovci, istrijebit \u0107e se potomstvo bezbo\u017enika.\n37:29 Zemlju \u0107e posjedovati pravednici i \u017eivjet \u0107e na njoj dovijeka.\n37:30 PE Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo.\n37:31 Zakon mu je Bo\u017eji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi.\n37:32 SADE Bezbo\u017enik vreba pravednoga i smi\u0161lja da ga usmrti.\n37:33 Jahve ga ne\u0107e ostaviti u njegovoj vlasti i ne\u0107e dopustiti da ga na sudu osude.\n37:34 KOF U Jahvu se uzdaj i dr\u017ei se puta njegova: on \u0107e te uzvisit' i ba\u0161tinit \u0107e\u0161 zemlju; radostan \u0107e\u0161 gledati propast bezbo\u017enih.\n37:35 RE\u0160 Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar kro\u0161njat \u0161iri.\n37:36 Pro\u0111oh, i gle - nema ga vi\u0161e; potra\u017eih ga i ne na\u0111oh.\n37:37 \u0160IN Promatraj \u010destita i gledaj neporo\u010dna: mirotvorac ima potomstvo.\n37:38 A gre\u0161nici bit \u0107e svi iskorijenjeni, istrijebit \u0107e se zlikova\u010dko sjeme.\n37:39 TAU Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje.\n37:40 Jahve im poma\u017ee, on ih izbavlja: on \u0107e ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu tra\u017ee okrilje.\n38:1 Psalam. Davidov. Za spomen.\n38:2 Jahve, u srd\u017ebi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.\n38:3 Strijele se tvoje u me zabodo\u0161e, ruka me tvoja te\u0161ko pritisnu:\n38:4 na tijelu mi ni\u0161ta zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.\n38:5 Zlo\u0107e moje glavu su mi nadi\u0161le, kao prete\u0161ko breme ti\u0161te me.\n38:6 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.\n38:7 Pogurih se sav i zgr\u010dih, povazdan lutam \u017ealostan.\n38:8 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ni\u0161ta zdravo nema.\n38:9 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.\n38:10 O Gospode, sve su mi \u017eelje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.\n38:11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida o\u010dinjeg gasi se.\n38:12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmako\u0161e, i moji najbli\u017ei stoje daleko.\n38:13 Namje\u0161taju mi zamke oni koji mi \u017eivot vrebaju, koji mi \u017eele nesre\u0107u, propa\u0161\u0107u mi prijete i uvijek smi\u0161ljaju prijevare.\n38:14 A ja sam kao gluh i ni\u0161ta ne \u010dujem i, kao nijem, usta ne otvaram.\n38:15 Postadoh k'o \u010dovjek koji ne \u010duje i koji u ustima nema odgovora.\n38:16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti \u0107e\u0161 me usli\u0161ati, Jahve, Bo\u017ee moj!\n38:17 Rekoh: \"Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdi\u017eu nada mnom!\"\n38:18 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.\n38:19 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam \u017ealosti zbog grijeha svojega.\n38:20 A koji su bez razloga protiv mene, mo\u0107ni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.\n38:21 Za dobro zlom mi uzvra\u0107aju, protive mi se \u0161to tra\u017eim dobro.\n38:22 O Jahve, ne ostavljaj me! Bo\u017ee moj, ne udaljuj se od mene!\n38:23 Po\u017euri se meni u pomo\u0107, Gospode, spase moj!\n39:1 Zborovo\u0111i. Jedutunu. Psalam. Davidov.\n39:2 Odlu\u010dio sam: \"\u010cuvat \u0107u put svoj da ne zgrije\u0161im jezikom; usta \u0107u svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbo\u017enik.\"\n39:3 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne pu\u0161tah, ali uzalud - bol mi postade gor\u010da.\n39:4 U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:\n39:5 \"Objavi mi, Jahve, moj svr\u0161etak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ni\u0161tavan.\n39:6 Evo, pedljem si mi dane izmjerio, \u017eivot moj je kao ni\u0161ta pred tobom: tek da\u0161ak je svaki \u010dovjek.\n39:7 Poput sjene \u010dovjek prolazi tek da\u0161ak je sve bogatstvo njegovo: zgr\u0107e, a ne zna tko \u0107e ga pokupiti.\"\n39:8 A sada, \u010demu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!\n39:9 Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem lu\u0111aku!\n39:10 \u0160utim i usta ne otvaram, jer tako si ti u\u010dinio.\n39:11 Bi\u010d svoj otkloni od mene, jer izdi\u0161em pod te\u017einom ruke tvoje.\n39:12 Ti kaznama popravlja\u0161 \u010dovjeka i sve mu najdra\u017ee kao moljac rasta\u010de\u0161: tek da\u0161ak je svaki \u010dovjek.\n39:13 \u010cuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslu\u0161aj, na suze se moje ne oglu\u0161i! Jer u tebe ja sam do\u0161ljak, prido\u0161lica kao svi oci moji.\n39:14 Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i vi\u0161e ne budem!\n40:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n40:2 Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usli\u0161a vapaj moj.\n40:3 Izvu\u010de me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.\n40:4 U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu na\u0161emu. Vidjet \u0107e mnogi i strah \u0107e ih obuzeti: uzdanje \u0107e svoje staviti u Jahvu.\n40:5 Blago \u010dovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za \u0161tovateljima la\u017enih bogova, za onima koji se predaju prijevari.\n40:6 \u010cudesa mnoga tvori\u0161, o Jahve, Bo\u017ee moj, i namisli \u010dudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati \u017eelim, al' odve\u0107 ih je da bi se nabrojit' mogli.\n40:7 Nisu ti mile ni \u017ertve ni prinosi, nego si mi u\u0161i otvorio: paljenice ni okajnice ne tra\u017ei\u0161.\n40:8 Tada rekoh: \"Evo dolazim! U svitku knjige pi\u0161e za mene:\n40:9 Milje mi je, Bo\u017ee moj, vr\u0161it volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.\"\n40:10 Tvoju \u0107u pravdu navije\u0161tat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti ne\u0107u, o Jahve, sve ti je znano.\n40:11 Tvoju pravdu ne\u0107u kriti u srcu, kazivat \u0107u vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit ne\u0107u dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skup\u0161tini.\n40:12 A ti, o Jahve, milosr\u0111a mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda \u010duvaju.\n40:13 Jer me okru\u017ei\u0161e nesre\u0107e nebrojene, krivice me moje sustigo\u0161e da gledat' ne mogu: vi\u0161e ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.\n40:14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbavi\u0161; Gospodine, u pomo\u0107 mi pohitaj!\n40:15 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesre\u0107i mojoj raduju!\n40:16 Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me groho\u0107u!\n40:17 Neka kli\u010du i nek' se vesele u tebi svi koji te tra\u017ee! Neka govore svagda: \"Velik je Jahve!\" svi koji spasenje tvoje ljube.\n40:18 Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomo\u0107 moja i moj spasitelj; o Bo\u017ee moj, ne kasni!\n41:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n41:2 Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve \u0107e ga spasiti!\n41:3 Jahve \u0107e ga \u0161tititi i \u017eiva sa\u010duvati, sre\u0107u mu dati na zemlji i ne\u0107e ga predati na volju du\u0161manima.\n41:4 Jahve \u0107e ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.\n41:5 Zavapih: \"Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi du\u0161u jer tebi sagrije\u0161ih!\"\n41:6 Neprijatelji zlo govore o meni: \"Kad \u0107e umrijeti i kad \u0107e mu nestati imena?\"\n41:7 I do\u0111e li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada.\n41:8 Mrzitelji moji svi slo\u017eno \u0161apu\u0107u o meni; zlo mi dosu\u0111uju:\n41:9 \"Pogubna se po\u0161ast na nj oborila.\" Ili: \"Tko jednom le\u017ee, vi\u0161e ne ustaje.\"\n41:10 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagova\u0161e kruh moj, petu na me podi\u017ee.\n41:11 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.\n41:12 Po tome \u0107u znati da sam mio tebi: \u0161to se du\u0161manin moj ne\u0107e veseliti nada mnom.\n41:13 A mene \u0107e\u0161 zdrava uzdr\u017eati i pred svoje me lice staviti dovijeka.\n41:14 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!\n42:1 Zborovo\u0111i. Pou\u010dna pjesma. Sinova Korahovih.\n42:2 Kao \u0161to ko\u0161uta \u017eudi za izvor-vodom, tako du\u0161a moja \u010dezne, Bo\u017ee, za tobom.\n42:3 \u017dedna mi je du\u0161a Boga, Boga \u017eivoga: o, kada \u0107u do\u0107i i lice Bo\u017eje gledati?\n42:4 Suze su kruh moj danju i no\u0107u, dok me svednevice pitaju: \"Gdje ti je Bog tvoj?\"\n42:5 Du\u0161a moja gine kada se spomenem kako kora\u010dah u mno\u0161tvu predvode\u0107' ih k Domu Bo\u017ejem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sve\u010danoj.\n42:6 \u0160to si mi, du\u0161o, klonula i \u0161to jeca\u0161 u meni? U Boga se uzdaj, jer opet \u0107u ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!\n42:7 Tuguje du\u0161a u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.\n42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prije\u0111o\u0161e.\n42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a no\u0107u pjesmom \u0107u hvalit' Boga \u017eivota svog.\n42:10 Re\u0107i \u0107u Bogu: \"Hridino moja, za\u0161to me zaboravlja\u0161? Za\u0161to obilazim \u017ealostan, pritisnut du\u0161manima?\"\n42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: \"Gdje ti je Bog tvoj?\"\n42:12 \u0160to si mi, du\u0161o, klonula i \u0161to jeca\u0161 u meni? U Boga se uzdaj, jer opet \u0107u ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!\n43:1 Dosudi mi pravo, Bo\u017ee, i povedi parbu moju protiv \u010deljadi bezbo\u017ene, izbavi me od \u010dovjeka zlobna i opaka!\n43:2 Jer ti si, Bo\u017ee, zaklon moj: za\u0161to me odbacuje\u0161? Za\u0161to obilazim \u017ealostan, pritisnut du\u0161manima?\n43:3 Po\u0161lji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u \u0161atore tvoje!\n43:4 I pristupit \u0107u Bo\u017ejem \u017ertveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom \u0107u slaviti tebe, Bo\u017ee, o Bo\u017ee moj!\n43:5 \u0160to si mi, du\u0161o, klonula i \u0161to jeca\u0161 u meni? U Boga se uzdaj, jer opet \u0107u ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!\n44:1 Zborovo\u0111i. Sinova Korahovih. Pou\u010dna pjesma.\n44:2 Bo\u017ee, u\u0161ima svojim slu\u0161asmo, o\u010devi nam pripovijedahu na\u0161i, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.\n44:3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih ra\u0161irio.\n44:4 Ma\u010dem svojim oni zemlju ne zauze\u0161e niti im mi\u0161ica njihova donese pobjedu, ve\u0107 desnica tvoja i tvoja mi\u0161ica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.\n44:5 Ti, o moj Kralju i Bo\u017ee moj, ti si dao pobjede Jakovu.\n44:6 Po tebi du\u0161mane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digo\u0161e.\n44:7 U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me ma\u010d moj spasavao.\n44:8 Nego ti, ti si nas spasio od du\u0161mana, ti si postidio one koji nas mrze.\n44:9 Di\u010dili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.\n44:10 A sad si nas odbacio i posramio nas i vi\u0161e ne izlazi\u0161, Bo\u017ee, sa \u010detama na\u0161im.\n44:11 Pustio si da pred du\u0161manima uzmaknemo, i oplja\u010dka\u0161e nas mrzitelji na\u0161i.\n44:12 Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas me\u0111u neznabo\u0161ce.\n44:13 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.\n44:14 U\u010dinio si nas ruglom susjedima na\u0161im, na podsmijeh i igra\u010dku onima oko nas.\n44:15 Na porugu smo neznabo\u0161cima, narodi kimaju glavom nad nama.\n44:16 Svagda mi je sramota moja pred o\u010dima i stid mi lice pokriva\n44:17 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva du\u0161manina.\n44:18 Sve nas to sna\u0111e iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,\n44:19 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,\n44:20 kad si nas smrvio u boravi\u0161tu \u0161akalskom i smrtnim nas zavio mrakom.\n44:21 Da smo i zaboravili ime Boga na\u0161ega, da smo ruke k tu\u0111em bogu podigli:\n44:22 zar Bog toga ne bi saznao? T\u00d3a on poznaje tajne srdaca!\n44:23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.\n44:24 Preni se! \u0160to spava\u0161, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!\n44:25 Za\u0161to lice svoje sakriva\u0161, zaboravlja\u0161 bijedu i nevolju na\u0161u?\n44:26 Jer du\u0161a nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.\n44:27 Ustani, u pomo\u0107 nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!\n45:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ljiljani\". Sinova Korahovih. Pou\u010dna pjesma. Svadbena pjesma.\n45:2 Iz srca mi naviru rije\u010di divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.\n45:3 Lijep si, najljep\u0161i od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.\n45:4 Pripa\u0161i ma\u010d uz bedra, juna\u010de, ogrni se sjajem i veli\u010danstvom!\n45:5 Zaja\u0161i i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!\n45:6 O\u0161tre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve du\u0161mane ostavlja hrabrost.\n45:7 Prijestolje je tvoje, Bo\u017ee, u vijeke vjekova, i pravedno \u017eezlo - \u017eezlo je tvog kraljevstva!\n45:8 Ti ljubi\u0161 pravednost, a mrzi\u0161 bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.\n45:9 Smirnom, alojem i kasijom miri\u0161u ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.\n45:10 Kraljevske ti k\u0107eri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.\n45:11 \"Slu\u0161aj, k\u0107eri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog!\n45:12 Za\u017eeli li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj.\n45:13 Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju tra\u017ee prvaci naroda.\"\n45:14 Sva lijepa kora\u010da k\u0107i kraljeva u haljinama zlatom vezenim.\n45:15 U haljini od veza \u0161arena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine.\n45:16 S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.\n45:17 Oce tvoje naslijedit \u0107e tvoji sinovi, postavit \u0107e\u0161 ih knezovima na svoj zemlji.\n45:18 Iz koljena u koljeno navije\u0161tat \u0107e ime tvoje, hvalit \u0107e te narodi u vijeke vjekova.\n46:1 Zborovo\u0111i. Sinova Korahovih. Po napjevu \"Djevice\". Pjesma.\n46:2 Bog nam je zaklon i utvrda, pomo\u0107nik spreman u nevolji.\n46:3 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ru\u0161e u more.\n46:4 Nek' bu\u010de i bjesne valovi morski, nek' bregovi dr\u0161\u0107u od \u017eestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, na\u0161a je utvrda Bog Jakovljev!\n46:5 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Bo\u017eji, presveti \u0161ator Vi\u0161njega.\n46:6 Bog je sred njega, poljuljat se ne\u0107e, od rane zore Bog mu poma\u017ee.\n46:7 Ma bje\u0161njeli puci, ru\u0161ila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:\n46:8 s nama je Jahve nad Vojskama, na\u0161a je utvrda Bog Jakovljev!\n46:9 Do\u0111ite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji u\u010dini.\n46:10 Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove kr\u0161i i lomi koplja, \u0161titove ognjem sa\u017ei\u017ee.\n46:11 Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvi\u0161en nad pucima, nad svom zemljom uzvi\u0161en!\n46:12 S nama je Jahve nad Vojskama, na\u0161a je utvrda Bog Jakovljev!\n47:1 Zborovo\u0111i. Sinova Korahovih. Psalam.\n47:2 Narodi svi, plje\u0161\u0107ite rukama, kli\u010dite Bogu glasom radosnim.\n47:3 Jer Jahve je to - svevi\u0161nji, stra\u0161an, kralj velik nad zemljom svom.\n47:4 Narode je nama podlo\u017eio, pogane stavio pod noge na\u0161e,\n47:5 ba\u0161tinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca.\n47:6 Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.\n47:7 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju na\u0161emu, pjevajte!\n47:8 Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjeva\u010di vrsni!\n47:9 Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.\n47:10 Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Bo\u017eji su svi vlastodr\u0161ci zemlje, nad svima on je uzvi\u0161en.\n48:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.\n48:2 Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga na\u0161ega.\n48:3 Sveto brdo njegovo, brijeg veli\u010danstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.\n48:4 Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.\n48:5 Jer gle, slo\u017ei\u0161e se kraljevi, navali\u0161e zajedno.\n48:6 \u010cim vidje\u0161e, zapanji\u0161e se i zbunjeni u bijeg nagnu\u0161e.\n48:7 Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,\n48:8 kao kad vjetar isto\u010dni razbija brodove tar\u0161i\u0161ke.\n48:9 \u0160to smo \u010duli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga na\u0161ega - Bog ga utvrdi dovijeka.\n48:10 Spominjemo se, Bo\u017ee, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.\n48:11 Kao ime tvoje, Bo\u017ee, tako i slava tvoja do nakraj zemlje dose\u017ee. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!\n48:12 Neka kli\u010du gradovi Judini zbog tvojih sudova!\n48:13 Obi\u0111ite Sion i pro\u0111ite njime, prebrojite kule njegove!\n48:14 Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali budu\u0107em koljenu:\n48:15 \"Takav je Bog, Bog na\u0161 zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!\"\n49:1 Zborovo\u0111i. Sinova Korahovih. Psalam.\n49:2 Poslu\u0161ajte ovo, svi narodi, \u010dujte, svi stanovnici zemlje,\n49:3 vi, djeco puka, i vi, odli\u010dnici, bogati i siroma\u0161ni zajedno!\n49:4 Moja \u0107e usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.\n49:5 K pou\u010dnoj izreci priklonit \u0107u uho, uz harfu \u0107u izlo\u017eit' svoju zagonetku.\n49:6 \u0160to da se bojim u danima nesre\u0107e kad me opkoli zloba izdajica\n49:7 koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?\n49:8 T\u00d3a nitko sebe ne mo\u017ee otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:\n49:9 \u017eivotu je cijena previsoka, i nikada je ne\u0107e platiti\n49:10 tko \u017eeli \u017eivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.\n49:11 Jer, i mudri umiru, pogiba i lu\u0111ak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima.\n49:12 Grobovi im ku\u0107e zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.\n49:13 \u010covjek koji nerazumno \u017eivi sli\u010dan je stoci koja ugiba.\n49:14 Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji u\u017eivaju u sre\u0107i:\n49:15 Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova \u0107e lika brzo nestati, Podzemlje \u0107e im biti postojbina.\n49:16 A moju \u0107e du\u0161u Bog ugrabiti Podzemlju iz pand\u017ea i milostivo me primiti.\n49:17 Ne boj se ako se tko obogati i ako se pove\u0107a blago doma njegova:\n49:18 kad umre, ni\u0161ta ne\u0107e ponijeti sa sobom, i blago njegovo ne\u0107e s njime si\u0107i.\n49:19 Ako se u \u017eivotu dr\u017eao sretnim - \"Govorit \u0107e se da ti je dobro bilo!\" -\n49:20 i on \u0107e do\u0107i u skup otaca svojih, gdje svjetlosti vi\u0161e vidjeti ne\u0107e.\n49:21 \u010covjek koji nerazumno \u017eivi sli\u010dan je stoci koja ugiba.\n50:1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sun\u010deva do zalaza.\n50:2 Sa Siona predivnog Bog zablista:\n50:3 Bog na\u0161 dolazi i ne \u0161uti. Pred njim ide oganj \u0161to pro\u017edire, oko njega silna bjesni oluja.\n50:4 On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:\n50:5 \"Saberite mi sve pobo\u017enike koji \u017ertvom Savez sa mnom sklopi\u0161e!\"\n50:6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!\n50:7 \"Slu\u0161aj, narode moj, ja \u0107u govoriti, o Izraele, svjedo\u010dit \u0107u protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj!\n50:8 Ne korim te zbog \u017ertava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom.\n50:9 Ne\u0107u od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:\n50:10 t\u00d3a moje su sve \u017eivotinje \u0161umske, tisu\u0107e zvjeradi u gorama mojim.\n50:11 Znam sve ptice nebeske, moje je sve \u0161to se mi\u010de u poljima.\n50:12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve \u0161to je ispunja.\n50:13 Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?\n50:14 Prinesi Bogu \u017ertvu zahvalnu, ispuni Vi\u0161njemu zavjete svoje!\n50:15 I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit \u0107u te, a ti \u0107e\u0161 me slaviti.\"\n50:16 A gre\u0161niku Bog progovara: \"\u0160to tuma\u010di\u0161 naredbe moje, \u0161to me\u0107e\u0161 u usta Savez moj?\n50:17 Ti, komu stega ne prija, te rije\u010di moje iza le\u0111a baca\u0161?\n50:18 Kad tata vidi\u0161, s njime se bratimi\u0161 i dru\u017ei\u0161 se s preljubnicima.\n50:19 Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.\n50:20 U dru\u0161tvu na brata govori\u0161 i kalja\u0161 sina matere svoje.\n50:21 Sve si to \u010dinio, a ja da \u0161utim? Zar misli\u0161 da sam ja tebi sli\u010dan? Pokarat \u0107u te i stavit \u0107u ti sve to pred o\u010di.\"\n50:22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti ne\u0107e.\n50:23 Pravo me \u0161tuje onaj koji prinosi \u017ertvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu \u0107u pokazati spasenje svoje.\n51:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov. Kad je k Davidu do\u0161ao prorok Natan poslije njegova grijeha\n51:2 Smiluj mi se, Bo\u017ee, po milosr\u0111u svome, po velikom smilovanju izbri\u0161i moje bezakonje!\n51:3 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg o\u010disti!\n51:4 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.\n51:5 Tebi, samom tebi ja sam zgrije\u0161io i u\u010dinio \u0161to je zlo pred tobom: pravedan \u0107e\u0161 biti kad progovori\u0161, bez prijekora kada presudi\u0161.\n51:6 Evo, gre\u0161an sam ve\u0107 ro\u0111en, u grijehu me za\u010de majka moja.\n51:7 Evo, ti ljubi\u0161 srce iskreno, u dubini du\u0161e u\u010di\u0161 me mudrosti.\n51:8 Po\u0161kropi me izopom da se o\u010distim, operi me, i bit \u0107u bjelji od snijega!\n51:9 Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!\n51:10 Odvrati lice od grijeha mojih, izbri\u0161i svu moju krivicu!\n51:11 \u010cisto srce stvori mi, Bo\u017ee, i duh postojan obnovi u meni!\n51:12 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!\n51:13 Vrati mi radost svoga spasenja i u\u010dvrsti me duhom spremnim!\n51:14 U\u010dit \u0107u bezakonike tvojim stazama, i gre\u0161nici tebi \u0107e se obra\u0107ati.\n51:15 Oslobodi me od krvi prolivene, Bo\u017ee, Bo\u017ee spasitelju moj! Nek' mi jezik kli\u010de pravednosti tvojoj!\n51:16 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta \u0107e moja navije\u0161tati hvalu tvoju.\n51:17 \u017drtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.\n51:18 \u017drtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bo\u017ee, ne\u0107e\u0161 prezreti.\n51:19 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!\n51:20 Tada \u0107e ti biti mile \u017ertve pravedne i tad \u0107e se prinosit' teoci na \u017ertveniku tvojemu.\n52:1 Zborovo\u0111i. Pou\u010dna pjesma. Davidova. Kad je Edomac Doeg \u0160aulu javio: \"David je u\u0161ao u ku\u0107u Abimelekovu.\n52:2 \u0160to se to hvali\u0161 pako\u0161\u0107u, silni\u010de nesmiljeni?\n52:3 Neprestano snuje\u0161 o propasti, jezik ti je britva nabru\u0161ena, spletkaru!\n52:4 Zlo voli\u0161 vi\u0161e nego dobro, i la\u017e vi\u0161e nego pravednost!\n52:5 Mili su ti pogubni govori, la\u017eljivi jezi\u010de!\n52:6 Bog \u0107e te zato satrti, zauvijek te ukloniti; i\u0161\u010dupat \u0107e te iz tvog \u0161atora, iskorijeniti iz zemlje \u017eivih.\n52:7 Pravednici \u0107e gledati s u\u017easom i njemu se smijati:\n52:8 \"Gle \u010dovjeka koji ne uze Boga za svoju za\u0161titu, ve\u0107 se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zlo\u010dinima!\"\n52:9 A ja, k'o zelena maslina u Domu Bo\u017ejem, uzdam se u Bo\u017eju dobrotu dovijeka.\n52:10 Hvalit \u0107u te svagda \u0161to si to u\u010dinio i slavit \u0107u tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobo\u017enika.\n53:1 Zborovo\u0111i. Prema napjevu \"Bolest\". Pou\u010dna pjesma. Davidova.\n53:2 Bezumnik re\u010de u srcu: \"Nema Boga!\" Pokvareni rade gadosti; nitko da \u010dini dobro.\n53:3 Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da tra\u017ei.\n53:4 No svi skrenu\u0161e zajedno, svi se pokvari\u0161e: nitko da \u010dini dobro - nikoga nema.\n53:5 Ne\u0107e li se urazumiti svi \u0161to \u010dine bezakonje, koji pro\u017ediru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:\n53:6 od straha \u0107e drhtat' gdje straha i nema jer Bog \u0107e rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit \u0107e posramljeni jer \u0107e ih Bog odbaciti.\n53:7 O, neka do\u0111e sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat \u0107e Jakov, radovat' se Izrael.\n54:1 Zborovo\u0111i. Uza \u017ei\u010dana glazbala. Pou\u010dna pjesma. Davidova. Kad su Zifijci do\u0161li k \u0160aulu govore\u0107i: \"David se kod nas\n54:2 Spasi me, Bo\u017ee, svojim imenom i jako\u0161\u0107u svojom izbori mi pravdu!\n54:3 Poslu\u0161aj, Bo\u017ee, moju molitvu i usli\u0161i rije\u010di usta mojih!\n54:4 Oholice ustado\u0161e na me i moj \u017eivot tra\u017ee silnici: na Boga se ne osvr\u0107u.\n54:5 Evo, Bog mi poma\u017ee, Gospodin krijepi \u017eivot moj.\n54:6 Okreni nesre\u0107u na du\u0161mane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.\n54:7 Od srca rado \u0107u ti \u017ertvovati, slavit \u0107u ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,\n54:8 jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje posti\u0111ene moje du\u0161mane.\n55:1 Zborovo\u0111i. Uza \u017ei\u010dana glazbala. Pou\u010dna pjesma. Davidova.\n55:2 Po\u010duj mi, Bo\u017ee, molitvu, ne krij se molbi mojoj:\n55:3 obazri se na me i usli\u0161i me! Mu\u010dim se u svojoj tjeskobi,\n55:4 zbuni me vika du\u0161manska i tla\u010denje gre\u0161ni\u010dko. Navali\u0161e na me nesre\u0107om, bijesno me progone.\n55:5 Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.\n55:6 U\u017eas me i trepet hvata, groza me obuze.\n55:7 Zavapih: \"O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpo\u010dinem!\n55:8 Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;\n55:9 brzo bih si potra\u017eio skloni\u0161te od bijesne oluje i vihora.\"\n55:10 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i sva\u0111u vidim u gradu;\n55:11 danju i no\u0107u zidinama kru\u017ee; bezakonja su i nevolje u njemu.\n55:12 Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.\n55:13 Da me pogrdio du\u0161manin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.\n55:14 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik\n55:15 s kojim sam slatko drugovao i slo\u017eno hodismo u Domu Bo\u017ejemu.\n55:16 Smrt neka ih zasko\u010di, \u017eivi nek' si\u0111u u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu.\n55:17 A ja \u0107u Boga prizvati, i Jahve \u0107e me spasiti.\n55:18 Ve\u010derom, jutrom i o podne tu\u017ean \u0107u jecati, i on \u0107e \u010duti vapaj moj.\n55:19 Dat \u0107e mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.\n55:20 Bog \u0107e \u010duti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.\n55:21 Podi\u017eu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.\n55:22 Usta su im gla\u0111a od maslaca, a srce ratoborno; rije\u010di bla\u017ee od ulja, a oni - isukani ma\u010devi.\n55:23 Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on \u0107e te pokrijepiti: ne\u0107e dati da ikada posrne pravednik.\n55:24 A njih ti, o Bo\u017ee, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana ne\u0107e do\u017eivjeti! A ja se u tebe uzdam!\n56:1 Zborovo\u0111i. Prema napjevu \"Golubica nijema u daljini\". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.\n56:2 Smiluj mi se, moj Bo\u017ee, jer me du\u0161manin ho\u0107e zgaziti, napada\u010d me moj neprestano tla\u010di.\n56:3 Du\u0161mani moji nasr\u0107u na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevi\u0161nji,\n56:4 kad me strah spopadne, u te \u0107u se uzdati.\n56:5 Bo\u017eje obe\u0107anje slavim, u Boga ja se uzdam i ne\u0107u se bojati: \u0161to mi mo\u017ee u\u010diniti smrtnik?\n56:6 Od jutra do ve\u010deri obru\u017euju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.\n56:7 Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.\n56:8 Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bo\u017ee, obori pogane!\n56:9 Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?\n56:10 Moji \u0107e du\u0161mani uzmaknuti \u010dim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!\n56:11 Bo\u017eje obe\u0107anje slavim,\n56:12 u Jahvu se uzdam i ne\u0107u se bojati: \u0161to mi mo\u017ee u\u010diniti \u010dovjek?\n56:13 Ve\u017eu me zavjeti koje u\u010dinih tebi, o Bo\u017ee: prinijet \u0107u ti \u017ertve zahvalne\n56:14 jer si mi du\u0161u od smrti spasio. Ti si o\u010duvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti \u017eivih.\n57:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ne pogubi!\" Davidov. Miktam. Kad je ispred \u0160aula pobjegao u pe\u0107inu.\n57:2 Smiluj mi se, Bo\u017ee, o smiluj se meni jer mi se du\u0161a utje\u010de tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.\n57:3 Vapijem Bogu vi\u0161njemu, Bogu koji mi \u010dini dobro.\n57:4 Nek' po\u0161alje s nebesa i spasi me, nek' postidi one \u0161to me progone: neka Bog po\u0161alje dobrotu svoju i vjernost!\n57:5 Le\u017eim usred lavova koji pro\u017ediru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im ma\u010d je nao\u0161tren.\n57:6 Uzvisi se, Bo\u017ee, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!\n57:7 Mre\u017eu namjesti\u0161e stopama mojim, stisnu\u0161e du\u0161u moju; iskopa\u0161e preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!\n57:8 Postojano je srce moje, Bo\u017ee, postojano je srce moje; pjevat \u0107u i svirati.\n57:9 Probudi se, du\u0161o moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit \u0107u zoru jutarnju.\n57:10 Hvalit \u0107u te, Gospode, me\u0111u narodima, me\u0111u pucima pjevat \u0107u tebi:\n57:11 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.\n57:12 Uzvisi se, Bo\u017ee, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!\n58:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ne pogubi!\" Davidov. Miktam.\n58:2 Zar doista krojite pravdu, vi mo\u0107ni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?\n58:3 Ne, ve\u0107 bezakonje smi\u0161ljeno \u010dinite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.\n58:4 Na krivu su putu bezbo\u0161ci od krila maj\u010dina, na krivu su putu la\u0161ci od utrobe.\n58:5 U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice \u0161to u\u0161i za\u010depljuje\n58:6 da glas \u010darobnjakov ne \u010duje ni glas baja\u010da vje\u0161ta bajanju.\n58:7 O Bo\u017ee, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, \u010deljusti lavi\u0107ima!\n58:8 K'o vode \u0161to hitro otje\u010du neka se razliju, k'o zga\u017eena trava neka se osu\u0161e.\n58:9 Nek' budu k'o pu\u017e koji se pu\u017eu\u0107' rasto\u010di, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.\n58:10 Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.\n58:11 Radostan \u0107e biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge \u0107e prati u krvi zlotvora.\n58:12 I re\u0107i \u0107e ljudi: \"Pravednik plod svoj ima! Jo\u0161 ima Boga da sudi na zemlji!\"\n59:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ne pogubi!\" Davidov. Miktam. Kad je \u0160aul opkolio ku\u0107u da ubije Davida.\n59:2 Izbavi me od du\u0161mana, Bo\u017ee moj, za\u0161titi me od mojih protivnika!\n59:3 Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!\n59:4 Jer evo: du\u0161u moju vrebaju, na me ustado\u0161e silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:\n59:5 bez moje krivnje na me nasr\u0107u. Probudi se! Do\u0111i mi u pomo\u0107 i pogledaj,\n59:6 Jahve, Bo\u017ee nad Vojskama, Bo\u017ee Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!\n59:7 Uve\u010der se vra\u0107aju, re\u017ee poput pasa i tr\u010de po gradu.\n59:8 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: \"Tko nas \u010duje?\"\n59:9 No, ti im se smije\u0161, o Jahve, i ruga\u0161 se poganima svima.\n59:10 Jakosti moja, gledat \u0107u na te, jer ti si, Bo\u017ee, za\u0161tita moja, Bog moj, milosr\u0111e moje.\n59:11 Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad du\u0161manima mojim!\n59:12 Pobij ih, Bo\u017ee, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jako\u0161\u0107u svojom, \u0161tite na\u0161, Gospodine.\n59:13 Grijeh je svaka rije\u010d usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i la\u017ei \u0161to ih govore!\n59:14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!\n59:15 Uve\u010der se vra\u0107aju, re\u017ee poput pasa i tr\u010de po gradu.\n59:16 Nek' lutaju okolo tra\u017ee\u0107i hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.\n59:17 A ja \u0107u opjevati silu tvoju i klicat \u0107u jutrom milosr\u0111u tvome, jer mi ti postade uto\u010di\u0161te i skloni\u0161te u dan nevolje.\n59:18 Jakosti moja, tebi \u0107u pjevati, jer ti si, Bo\u017ee, za\u0161tita moja, Bog moj, milosr\u0111e moje.\n60:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ljiljan svjedo\u010danstva\". Miktam. Davidov. Kad je David izi\u0161ao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisu\u0107a Edomaca\n60:2 Bo\u017ee, ti nas \u00d3odb\u00c4aci i bojne nam redove pr\u00d3obi, razjari se, a sad nas opet vrati!\n60:3 Potrese zemlju, rasje\u010de je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.\n60:4 Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.\n60:5 Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku du\u0161manskom.\n60:6 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usli\u0161i nas!\n60:7 Bog re\u010de u svom Sveti\u0161tu: \"\u0160ekem \u0107u razdijelit' kli\u010du\u0107i, dolinu Sukot izmjeriti.\n60:8 Moj je Gilead, moj Mana\u0161e, Efrajim mi kaciga, Judeja \u017eezlo moje!\n60:9 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom \u0107u baciti obu\u0107u, nad Filistejcem slavit' pobjedu!\"\n60:10 Tko \u0107e me dovesti do utvr\u0111ena grada, tko \u0107e me dovesti do Edoma?\n60:11 Zar ne\u0107e\u0161 ti, o Bo\u017ee, \u0161to nas odbaci? Zar vi\u0161e ne\u0107e\u0161, Bo\u017ee, s \u010detama na\u0161im?\n60:12 Pomozi nam protiv du\u0161mana, jer ljudska je pomo\u0107 ni\u0161tavna!\n60:13 S pomo\u0107u Bo\u017ejom hrabro \u0107emo se boriti, a on \u0107e zgaziti na\u0161e du\u0161mane.\n61:1 Zborovo\u0111i. Uza \u017ei\u010dana glazbala. Davidov.\n61:2 O Bo\u017ee, vapaj mi poslu\u0161aj, budi pomnjiv na molitvu moju!\n61:3 S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut \u0107e\u0161 me na liticu i pokoj mi dati,\n61:4 jer ti si moje skloni\u0161te, utvrda \u010dvrsta protiv du\u0161mana.\n61:5 O, da mi je stanovati uvijek u tvom \u0161atoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!\n61:6 Jer ti, Bo\u017ee, usli\u0161i molbe moje, dade mi ba\u0161tinu onih \u0161to ime ti \u0161tuju.\n61:7 Kraljevim danima pridometni dan\u00c4a, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,\n61:8 nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost po\u0161alji da ga \u010duvaju!\n61:9 Ovako \u0107u pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vr\u0161it' zavjete svoje.\n62:1 Zborovo\u0111i. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.\n62:2 Samo je u Bogu mir, du\u0161o moja, samo je u njemu spasenje.\n62:3 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: ne\u0107u se pokolebati.\n62:4 Dokle \u0107ete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ru\u0161evan il' ogradu nagnutu?\n62:5 Uroti\u0161e se da me s visa mog obore, u la\u017ei u\u017eivaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.\n62:6 Samo je u Bogu mir, du\u0161o moja, samo je u njemu nada moja.\n62:7 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: ne\u0107u se pokolebati.\n62:8 U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, uto\u010di\u0161te.\n62:9 U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je na\u0161e uto\u010di\u0161te!\n62:10 Sinovi su ljudski samo da\u0161ak, la\u017e su djeca \u010dovje\u010dja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lak\u0161i bili.\n62:11 U grabe\u017e se ne uzdajte nit' se otetim ta\u0161to hvalite; umno\u017ei l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.\n62:12 Bog rekao jedno, a ja dvoje \u010duo:\n62:13 \"U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvra\u0107a\u0161 svakom po djelima.\"\n63:1 Psalam. Davidov. Dok David bija\u0161e u Judejskoj pustinji.\n63:2 O Bo\u017ee, ti si Bog moj: gorljivo tebe tra\u017eim; tebe \u017ee\u0111a du\u0161a moja, tebe \u017eeli tijelo moje, kao zemlja suha, \u017eedna, bezvodna.\n63:3 U Sveti\u0161tu sam tebe motrio gledaju\u0107' ti mo\u0107 i slavu.\n63:4 Ljubav je tvoja bolja od \u017eivota, moje \u0107e te usne slavit'.\n63:5 Tako \u0107u te slavit' za \u017eivota, u tvoje \u0107u ime ruke dizati.\n63:6 Du\u0161a \u0107e mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit \u0107u te kliktavim ustima.\n63:7 Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima no\u0107nim mislim na tebe.\n63:8 Ti postade meni pomo\u0107, kli\u010dem u sjeni krila tvojih.\n63:9 Du\u0161a se moja k tebi privija, desnica me tvoja dr\u017ei.\n63:10 Oni \u0161to du\u0161u u propast guraju neka si\u0111u u dubinu zemlje,\n63:11 nek' vlasti ma\u010da predani budu, nek' postanu plijen \u0161akalima.\n63:12 A kralj \u0107e se radovat' u Bogu, slavit \u0107e se tko se kune njime, jer \u0107e la\u0161cima biti za\u010depljena usta.\n64:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n64:2 Poslu\u0161aj, Bo\u017ee, moje \u017ealbe glas; od stra\u0161na du\u0161manina \u017eivot mi \u010duvaj!\n64:3 \u0160titi me od mno\u0161tva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora\n64:4 koji bruse jezike k'o ma\u010deve, otrovne rije\u010di izbacuju kao strijele,\n64:5 da iz potaje rane nedu\u017ena, da ga rane iznenada ne boje\u0107' se ni\u010dega.\n64:6 Spremni su na djelo pakosno, snuju kako \u0107e kradom zamke staviti i govore: \"Tko \u0107e nas vidjeti?\"\n64:7 Snuju zlodjela, smi\u0161ljene osnove kriju: pamet i srce \u010dovje\u010dje bezdan su duboki.\n64:8 No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.\n64:9 Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni \u0161to ih vide:\n64:10 svi se boje, Bo\u017eje djelo slave i misle o onom \u0161to on u\u010dini.\n64:11 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utje\u010de, i kli\u010du svim srcem \u010destiti.\n65:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov. Pjesma.\n65:2 Bo\u017ee, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet -\n65:3 ti molitve usli\u0161uje\u0161. Svaka p\u00d3ut dolazi k tebi\n65:4 pod teretom grijeha. Na\u0161i nas prijestupi taru, ti ih pomiruje\u0161.\n65:5 Bla\u017een kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i sveto\u0161\u0107u tvoga Hrama.\n65:6 \u010cudesno nas usli\u0161uje\u0161 u pravednosti svojoj, o Bo\u017ee, spasenje na\u0161e, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.\n65:7 U\u010dvr\u0161\u0107uje\u0161 bregove jako\u0161\u0107u svojom silom opas\u00c4an.\n65:8 Kroti\u0161 huku mora, huku valova i buku naroda.\n65:9 Oni \u0161to \u017eive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i ve\u010deri rado\u0161\u0107u napunja\u0161.\n65:10 Ti p\u00d3ohod\u00c4i zemlju i ti je n\u00d3atop\u00c4i, \u00d3obogat\u00c4i nju veoma. Bo\u017eja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima \u017eito. Ovako pripremi zemlju:\n65:11 brazde joj natopi, grude joj poravna; ki\u0161om je omek\u0161a, usjeve joj blagoslovi.\n65:12 Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost ni\u010de za stopama tvojim.\n65:13 Pustinjski pa\u0161njaci kaplju od obilja, bre\u017euljci se pa\u0161u rado\u0161\u0107u.\n65:14 Njive se kite stadima, doline se pokrivaju \u017eitom: svagdje klicanje, pjesma.\n66:1 Zborovo\u0111i. Pjesma. Psalam.\n66:2 Kli\u010di Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu.\n66:3 Recite Bogu: \"Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje du\u0161mani ti laskaju.\n66:4 Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!\"\n66:5 Do\u0111ite i gledajte djela Bo\u017eja: \u010duda u\u010dini me\u0111u sinovima ljudskim.\n66:6 On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregazi\u0161e. Stog' se njemu radujmo!\n66:7 Dovijeka vlada jako\u0161\u0107u svojom, o\u010di mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni.\n66:8 Blagoslivljajte, narodi, Boga na\u0161ega, razgla\u0161ujte hvalu njegovu!\n66:9 Na\u0161oj je du\u0161i darovao \u017eivot i ne dade da nam posrne noga.\n66:10 Isku\u0161avao si nas te\u0161ko, Bo\u017ee, isku\u0161avao ognjem kao srebro.\n66:11 Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove na\u0161e.\n66:12 Pustio si da nam zaja\u0161u za vrat: pro\u0161li smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo.\n66:13 S paljenicama \u0107u u Dom tvoj u\u0107i, zavjete ispuniti pred tobom\n66:14 \u0161to ih obe\u0107a\u0161e usne moje, \u0161to ih usta moja u tjeskobi obreko\u0161e.\n66:15 Prinijet \u0107u ti paljenice s kadom ovnova, \u017ertvovati volove i jarad.\n66:16 Do\u0111ite, po\u010dujte, koji se Boga bojite, pripovjedit \u0107u \u0161to u\u010dini du\u0161i mojoj!\n66:17 Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.\n66:18 Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usli\u0161io Gospod.\n66:19 No Bog me usli\u0161io: obazro se na glas molitve moje.\n66:20 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!\n67:1 Zborovo\u0111i. Uza \u017ei\u010dana glazbala. Psalam. Pjesma.\n67:2 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim,\n67:3 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!\n67:4 Neka te slave narodi, Bo\u017ee, svi narodi neka te slave!\n67:5 Nek' se vesele i kli\u010du narodi, jer sudi\u0161 pucima pravedno i narode vodi\u0161 na zemlji.\n67:6 Neka te slave narodi, Bo\u017ee, svi narodi neka te slave!\n67:7 Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog na\u0161!\n67:8 Bog nas blagoslovio! Neka ga \u0161tuju svi krajevi svjetski!\n68:1 Zborovo\u0111i. Davidov. Psalam. Pjesma.\n68:2 Bog nek' ustane! Razbje\u017eali se du\u0161mani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!\n68:3 Kao \u0161to dim i\u0161\u010dezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane gre\u0161nika pred licem Bo\u017ejim!\n68:4 Pravedni neka se raduju, neka klik\u0107u pred Bogom, neka kli\u010du od radosti.\n68:5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kli\u010dite pred njim!\n68:6 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom \u0161atoru.\n68:7 Napu\u0161tene oku\u0107it \u0107e Jahve, su\u017enjima pru\u017eit' sretnu slobodu: buntovnici samo osta\u0161e u sa\u017eganoj pustinji.\n68:8 Kad si stupao, Bo\u017ee, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,\n68:9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.\n68:10 Blagoslovljen da\u017ed pustio si, Bo\u017ee, na ba\u0161tinu svoju, okrijepio je umornu.\n68:11 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bo\u017ee, ti je spremi siromahu.\n68:12 Jahve rije\u010d zadaje, veliko je mno\u0161tvo radosnih vjesnika:\n68:13 kraljevi vojska bje\u017ee te bje\u017ee, doma\u0107ice plijen dijele.\n68:14 Dok vi po\u010divaste me\u0111u stadima, krila golubice zablista\u0161e srebrom, a njeno perje \u017eu\u0107kastim zlatom:\n68:15 ondje Svemogu\u0107i razbija\u0161e kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.\n68:16 Bo\u017eanska je gora gora ba\u0161anska vrletna.\n68:17 Za\u0161to vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve \u0107e na njoj boraviti svagda!\n68:18 Bo\u017eja su kola bezbrojna, tisu\u0107u tisu\u0107a: Jahve sa Sinaja u Sveti\u0161te dolazi!\n68:19 Na visinu uza\u0111e vode\u0107i su\u017enje, na dar si ljude primio, pa i one \u0161to ne \u017eele prebivati kod Boga.\n68:20 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, na\u0161 Spasitelj.\n68:21 Bog na\u0161 jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.\n68:22 Zaista, Bog \u0107e satrti glave du\u0161mana svojih, ku\u0161travo tjeme onog \u0161to hodi u grijesima.\n68:23 Re\u010de Gospodin: \"Iz Ba\u0161ana \u0107u ih dovesti, dovest \u0107u ih iz dubine mora,\n68:24 da okupa\u0161 nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od du\u0161mana.\"\n68:25 Ulazak ti, Bo\u017ee, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Sveti\u0161te:\n68:26 sprijeda pjeva\u010di, za njima svira\u010di, u sredini djevojke s bubnji\u0107ima.\n68:27 \"U sve\u010danim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!\"\n68:28 Predvodi ih najmla\u0111i, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa \u010detama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.\n68:29 Poka\u017ei, Bo\u017ee, silu svoju, silu kojom se, Bo\u017ee, bori\u0161 za nas\n68:30 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!\n68:31 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim \u017eezlima: raspr\u0161i narode koji se ratu vesele!\n68:32 Nek' do\u0111u velikani iz Egipta, Etiopija nek' pru\u017ei ruke Bogu!\n68:33 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,\n68:34 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! \u010cuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:\n68:35 \"Priznajte silu Bo\u017eju!\" Nad Izraelom veli\u010danstvo njegovo, u oblacima sila njegova!\n68:36 Stra\u0161an je Bog iz svojega Sveti\u0161ta. Bog Izraelov daje mo\u0107 i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!\n69:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ljiljani\". Davidov.\n69:2 Spasi me, Bo\u017ee: vode mi do\u0111o\u0161e do grla!\n69:3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.\n69:4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, o\u010di mi klonu\u0161e Boga mog \u010dekaju\u0107'.\n69:5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze niza\u0161to. Tvr\u0111i su od kostiju mojih oni \u0161to mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti \u0161to nisam oteo?\n69:6 Bo\u017ee, ti znade\u0161 bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.\n69:7 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji tra\u017ee tebe, Bo\u017ee Izraelov!\n69:8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.\n69:9 Tu\u0111inac postadoh bra\u0107i i stranac djeci majke svoje.\n69:10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi pado\u0161e na me.\n69:11 Du\u0161u sam postom mu\u010dio, okrenulo mi se u ruglo.\n69:12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igra\u010dka.\n69:13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.\n69:14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bo\u017ee; po velikoj dobroti svojoj ti me usli\u0161i po svojoj vjernoj pomo\u0107i!\n69:15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.\n69:16 Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!\n69:17 Usli\u0161i me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosr\u0111u pogledaj na me!\n69:18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usli\u0161i me brzo!\n69:19 Pribli\u017ei se du\u0161i mojoj i spasi je; zbog du\u0161mana mojih oslobodi me!\n69:20 Ti mi znade\u0161 porugu, stid i sramotu, pred tvojim su o\u010dima svi koji me mu\u010de.\n69:21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh; \u010dekao sam da se tko sa\u017eali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utje\u0161i, ali ga ne na\u0111oh.\n69:22 U jelo mi \u017eu\u010di umije\u0161a\u0161e, u mojoj me \u017ee\u0111i octom napoji\u0161e.\n69:23 Nek' im stol bude zamka, a \u017ertvene gozbe stupica!\n69:24 Nek' im potamne o\u010di da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!\n69:25 Izlij na njih ljutinu, \u017ear tvoga gnjeva nek' ih zahvati!\n69:26 Njihova ku\u0107a nek' opusti, u njihovu \u0161atoru nek' nitko ne stanuje!\n69:27 Jer su progonili koga ti pokara, bol pove\u0107a\u0161e onomu koga ti rani.\n69:28 Na njihovu krivnju krivnju jo\u0161 dodaj, ne opravdali se pred tobom!\n69:29 Nek' budu izbrisani iz knjige \u017eivih, me\u0111u pravednike neka se ne broje!\n69:30 A ja sam jadnik i bolnik - nek' me \u0161titi tvoja pomo\u0107, o Bo\u017ee!\n69:31 Bo\u017eje \u0107u ime hvaliti popijevkom, hvalit \u0107u ga zahvalnicom.\n69:32 Bit \u0107e to milije Jahvi no bik \u017ertveni, milije nego junac s papcima i rozima.\n69:33 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam o\u017eivi srce, svima koji Boga tra\u017eite.\n69:34 Jer siromahe Jahve \u010duje, on ne prezire su\u017eanja svojih.\n69:35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve \u0161to se u njima mi\u010de.\n69:36 Jer Bog \u0107e spasiti Sion - on \u0107e sagradit' gradove Judine - tu \u0107e oni stanovat', imati ba\u0161tinu.\n69:37 Ba\u0161tinit \u0107e ga potomci slugu njegovih; prebivat \u0107e u njemu oni \u0161to ljube ime Bo\u017eje.\n70:1 Zborovo\u0111i. Davidov. Za spomen.\n70:2 O Bo\u017ee, spasi me, Jahve, u pomo\u0107 mi pohitaj!\n70:3 Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesre\u0107i mojoj raduju!\n70:4 Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me groho\u0107u!\n70:5 Neka kli\u010du i nek' se vesele u tebi svi koji tebe tra\u017ee! Neka govore svagda: \"Velik je Bog!\" svi koji spasenje tvoje ljube!\n70:6 A bijedan sam ja i nevoljan, o Bo\u017ee, u pomo\u0107 mi pohitaj! Ti si pomo\u0107 moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!\n71:1 Tebi si, Jahve, utje\u010dem, ne daj da se ikada postidim!\n71:2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!\n71:3 Budi mi hrid uto\u010di\u0161ta i \u010dvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.\n71:4 Bo\u017ee moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz \u0161ake silnika i tla\u010ditelja:\n71:5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!\n71:6 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi za\u0161titnik od maj\u010dina krila: u te se svagda uzdam.\n71:7 Mnogima postadoh \u010dudo, jer ti si mi bio silna pomo\u0107.\n71:8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slavi\u0161e te svaki dan!\n71:9 Ne zabaci me u starosti: kad mi malak\u0161u sile, ne zapusti me!\n71:10 Jer govore o meni moji du\u0161mani, i koji me vrebaju slo\u017eno se svjetuju:\n71:11 \"Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!\"\n71:12 O Bo\u017ee, ne stoj daleko od mene, Bo\u017ee moj, pohitaj mi u pomo\u0107!\n71:13 Neka se postide i propadnu koji tra\u017ee moj \u017eivot; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi \u017eele nesre\u0107u!\n71:14 A ja \u0107u se uvijek uzdati, iz dana u dan hvale\u0107' te sve vi\u0161e.\n71:15 Ustima \u0107u navije\u0161tati pravednost tvoju, povazdan pomo\u0107 tvoju: jer im ne znam broja.\n71:16 Kazivat \u0107u silu Jahvinu, Gospode, slavit \u0107u samo tvoju pravednost.\n71:17 Bo\u017ee, ti mi bija\u0161e u\u010ditelj od mladosti moje, i sve do sada navije\u0161tam \u010dudesa tvoja.\n71:18 Ni u starosti, kad posijedim, Bo\u017ee, ne zapusti me, da kazujem mi\u0161icu tvoju nara\u0161taju novom i svima budu\u0107ima silu tvoju,\n71:19 i pravednost tvoju, Bo\u017ee, koja se\u017ee do neba, kojom u\u010dini velika djela. Bo\u017ee, tko je kao ti!\n71:20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti \u0107e\u0161 me opet o\u017eiviti i opet me podi\u0107i iz dubine zemlje.\n71:21 Pove\u0107aj dostojanstvo moje i opet me utje\u0161i:\n71:22 A ja \u0107u uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bo\u017ee, svirat \u0107u ti u citaru, Sve\u010de Izraelov!\n71:23 Moje \u0107e usne klicati pjevaju\u0107' tebi i moja du\u0161a koju si spasio.\n71:24 I moj \u0107e jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su posti\u0111eni i posramljeni oni \u0161to tra\u017ee moju nesre\u0107u.\n72:1 Salomonov. Bo\u017ee, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.\n72:2 Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!\n72:3 Nek' bregovi narodu urode mirom, a bre\u017euljci pravdom.\n72:4 Sudit \u0107e pravo ubogim pu\u010danima, djeci siromaha donijet \u0107e spasenje, a tla\u010ditelja on \u0107e smrviti.\n72:5 I \u017eivjet \u0107e dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.\n72:6 Si\u0107i \u0107e kao rosa na travu, kao ki\u0161a \u0161to natapa zemlju!\n72:7 U danima njegovim cvjetat \u0107e pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca.\n72:8 I vladat \u0107e od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.\n72:9 Du\u0161mani \u0107e njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati pra\u0161inu.\n72:10 Kraljevi Tar\u0161i\u0161a i otoka nosit \u0107e dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.\n72:11 Klanjat \u0107e mu se svi vladari, svi \u0107e mu narodi slu\u017eiti.\n72:12 On \u0107e spasiti siromaha koji uzdi\u0161e, nevoljnika koji pomo\u0107nika nema;\n72:13 smilovat \u0107e se ubogu i siromahu i spasit \u0107e \u017eivot nevoljniku:\n72:14 oslobodit \u0107e ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim o\u010dima krv njihova.\n72:15 Stog' neka \u017eivi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!\n72:16 Nek' bude izobila \u017eita u zemlji, po vrhuncima klasje neka \u0161u\u0161ti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.\n72:17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, \u017eivjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali bla\u017eenima!\n72:18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori \u010dudesa!\n72:19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!\n72:20 Time se zavr\u0161avaju molitve Ji\u0161ajeva sina Davida.\n73:1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog \u010destitima, Bog onima koji su \u010dista srca!\n73:2 A meni umalo noge ne posrnu\u0161e, zamalo koraci ne okliznu\u0161e,\n73:3 jer zlo\u010dincima zavidjeh motre\u0107i sre\u0107u gre\u0161nika.\n73:4 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.\n73:5 Ne \u017eive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.\n73:6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.\n73:7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.\n73:8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.\n73:9 Ustima na nebo nasr\u0107u, a jezik se njihov obara na zemlju.\n73:10 Zato moj narod za njima leti i sr\u010de obilne vode\n73:11 pa veli: \"Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevi\u0161nji?\"\n73:12 Eto, takvi su gre\u0161nici: uvijek spokojni, bogatstvo zgr\u0107u.\n73:13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud \u010duvao srce \u010disto i u nedu\u017enosti prao ruke\n73:14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?\n73:15 Da sam kazao: \"Govorit \u0107u kao i oni\", izdao bih rod sinova tvojih.\n73:16 Promi\u0161ljah tada da bih spoznao: al' mi se u\u010dini mu\u010dno u o\u010dima mojim\n73:17 sve dok ne na\u0111oh ulaz u Bo\u017eje svetinje pa prozreh kakav im je svr\u0161etak.\n73:18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavlja\u0161, u propast ih obara\u0161.\n73:19 Kako u\u010das propado\u0161e, nesta\u0161e, u\u017eas ih izjede!\n73:20 Kao \u0161to \u010dovjek prezire san kad se probudi, tako \u0107e\u0161, Gospode, prezreti lik im kada ustane\u0161.\n73:21 Kad mi du\u0161a bija\u0161e oja\u0111ena, a bubrezi probodeni,\n73:22 bezumnik bijah bez razbora, k'o \u017eivin\u010de pred tobom.\n73:23 Al' \u0107u odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:\n73:24 vodit \u0107e\u0161 me po naumu svojem da me zatim uzme\u0161 u slavu svoju.\n73:25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.\n73:26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i ba\u0161tino moja, o Bo\u017ee, dovijeka!\n73:27 Doista, propast \u0107e oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuje\u0161 svakog tko ti se iznevjeri.\n73:28 A meni je milina biti u Bo\u017ejoj blizini, imati skloni\u0161te svoje u Jahvi. Pripovijedat \u0107u sva tvoja djela na vratima K\u0107eri sionske.\n74:1 Pou\u010dna pjesma. Asafova. Za\u0161to si, Bo\u017ee, posve zabacio, za\u0161to kipti\u0161 gnjevom na ovce pa\u0161e svoje?\n74:2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, pl\u00d3emena koje nama\u010de kao svoju ba\u0161tinu i brda Siona gdje si \u0160ator svoj udario!\n74:3 Korakni k ru\u0161evinama vje\u010dnim - sve je u Sveti\u0161tu razorio neprijatelj.\n74:4 Protivnici tvoji vikahu posred skup\u0161tine tvoje, znakove svoje postavi\u0161e k'o pobjedne znakove.\n74:5 Bijahu kao oni koji ma\u0161u sjekirom po gu\u0161tari,\n74:6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.\n74:7 Ognju predado\u0161e Sveti\u0161te tvoje, do zemlje oskvrnu\u0161e Prebivali\u0161te tvoga imena.\n74:8 Reko\u0161e u srcu: \"Istrijebimo ih zajedno; spalite sva sveti\u0161ta Bo\u017eja na zemlji!\"\n74:9 Ne vidimo znakova svojih, proroka vi\u0161e nema, i nitko me\u0111u nama ne zna dokle ...\n74:10 Dokle \u0107e se jo\u0161, o Bo\u017ee, du\u0161manin rugati? Ho\u0107e li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?\n74:11 Za\u0161to povla\u010di\u0161 ruku, za\u0161to u krilu sakriva\u0161 desnicu svoju?\n74:12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!\n74:13 Ti svojom silom rasje\u010de more, smrska glave nakazama u vodi.\n74:14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.\n74:15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presu\u0161io rijeke nepresu\u0161ne.\n74:16 Tvoj je dan i no\u0107 je tvoja, ti u\u010dvrsti mjesec i sunce;\n74:17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.\n74:18 Spomeni se ovoga: du\u0161manin ti se ruga\u0161e, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.\n74:19 Ne predaj jastrebu \u017eivot grlice svoje, i \u017eivot svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!\n74:20 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.\n74:21 Ne daj da jadnik oti\u0111e posti\u0111en: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!\n74:22 Ustani, Bo\u017ee, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.\n74:23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika jo\u0161 se di\u017ee k tebi!\n75:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ne razori!\" Psalam. Asafov. Pjesma.\n75:2 Slavimo te, Bo\u017ee, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo \u010dudesa tvoja.\n75:3 \"Kad odredim vrijeme, sudit \u0107u po pravu.\n75:4 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam u\u010dvrstio stupove njezine.\"\n75:5 Drznike opominjem: \"Ne budite drski!\" bezbo\u017enike: \"Ne budite tako rogati!\"\n75:6 Ne di\u017eite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga!\n75:7 Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...\n75:8 Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!\n75:9 Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenu\u0161ava, za\u010dinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga \u0107e ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta.\n75:10 A ja \u0107u klicati dovijeka, pjevat \u0107u Bogu Jakovljevu.\n75:11 Rogove \u0107u polomiti bezbo\u017eniku, a pravednik \u0107e podi\u0107i glavu.\n76:1 Zborovo\u0111i. Uza \u017ei\u010dana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma.\n76:2 Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo!\n76:3 U \u0160alemu je \u0160ator njegov, na Sionu boravi\u0161te.\n76:4 Tu polomi strijele lukovima, \u0161titove, ma\u010deve, sve oru\u017eje.\n76:5 Blistav si od svjetla, veli\u010danstveniji od bregova drevnih.\n76:6 Oplja\u010dkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonu\u0161e ruke svim hrabrima.\n76:7 Od prijetnje tvoje, Bo\u017ee Jakovljev, skameni\u0161e se kola i konji.\n76:8 Stra\u0161an si ti, i tko da opstane kraj \u017eestine gnjeva tvojega.\n76:9 S neba re\u010de presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje\n76:10 kad se di\u017ee Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.\n76:11 Jer \u0107e te i bijes Edoma slaviti, i pre\u017eivjeli iz Hamata \u0161tovat \u0107e te.\n76:12 Zavjetujte i izvr\u0161ite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Stra\u0161nome\n76:13 koji obuzdava oholost knezova, koji je stra\u0161an kraljevima zemlje.\n77:1 Zborovo\u0111i. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.\n77:2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu di\u017ee i on me \u010duje.\n77:3 U dan nevolje tra\u017eim Gospodina, no\u0107u mi se ruka neumorno pru\u017ea k njemu, ne mo\u017ee se utje\u0161it' du\u0161a moja.\n77:4 Spominjem se Boga i uzdi\u0161em; kad razmi\u0161ljam, daha mi nestane.\n77:5 Vje\u0111e moje dr\u017ei\u0161, potresen sam, ne mogu govoriti.\n77:6 Mislim na drevne dane i sje\u0107am se davnih godina;\n77:7 razmi\u0161ljam no\u0107u u srcu, mislim, i duh moj ispituje:\n77:8 \"Ho\u0107e li Gospodin odbaciti zauvijek i ho\u0107e li ikad jo\u0161 biti milostiv?\n77:9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obe\u0107anje propalo za sva pokoljenja?\n77:10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?\"\n77:11 I govorim: \"Ovo je bol moja: promijenila se desnica Vi\u0161njega.\"\n77:12 Spominjem se djela Jahvinih, sje\u0107am se tvojih pradavnih \u010dudesa.\n77:13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono \u0161to si u\u010dinio.\n77:14 Svet je tvoj put, o Bo\u017ee: koji je bog tako velik kao Bog na\u0161?\n77:15 Ti si Bog koji \u010dudesa stvara\u0161, na pucima si pokazao silu svoju.\n77:16 Mi\u0161icom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.\n77:17 Vode te ugleda\u0161e, Bo\u017ee, ugleda\u0161e te vode i ustuknu\u0161e, bezdani se uzburka\u0161e.\n77:18 Oblaci prosu\u0161e vode, oblaci zatutnji\u0161e gromom i tvoje strijele poletje\u0161e.\n77:19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetli\u0161e krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.\n77:20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.\n77:21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.\n78:1 Pou\u010dna pjesma. Asafova. Poslu\u0161aj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rije\u010dima usta mojih!\n78:2 Otvorit \u0107u svoja usta na pouku, iznijet \u0107u tajne iz vremena davnih.\n78:3 Ono \u0161to \u010dusmo i saznasmo, \u0161to nam kazivahu oci,\n78:4 ne\u0107emo kriti djeci njihovoj, predat \u0107emo budu\u0107em koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela \u010dudesna \u0161to ih u\u010dini.\n78:5 Svjedo\u010danstvo podi\u017ee on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono \u0161to naredi ocima na\u0161im oni djeci svojoj objave,\n78:6 da sazna budu\u0107i nara\u0161taj, i sinovi koji \u0107e se roditi da djeci svojoj kazuju\n78:7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bo\u017ejih, ve\u0107 da vr\u0161e zapovijedi njegove,\n78:8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, nara\u0161taj buntovan, prkosan - nara\u0161taj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.\n78:9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenu\u0161e le\u0111a.\n78:10 Saveza s Bogom ne odr\u017ea\u0161e i ne htjedo\u0161e hoditi po Zakonu njegovu.\n78:11 Zaboravi\u0161e na djela njegova, na \u010dudesa koja im pokaza.\n78:12 Pred njihovim ocima \u010dinio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.\n78:13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdi\u017ee.\n78:14 Danju ih vodio oblakom, a svu no\u0107 ognjem blistavim.\n78:15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.\n78:16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.\n78:17 A oni jednako grije\u0161i\u0161e, prkosi\u0161e Vi\u0161njem u pustinji.\n78:18 Boga su ku\u0161ali u srcima svojim i\u0161tu\u0107' jela svojoj pohlepnosti.\n78:19 Prigovarali su Bogu i pitali: \"Mo\u017ee li Gospod stol u pustinji prostrti?\n78:20 Eno, udari u hrid, i voda pote\u010de i provre\u0161e potoci: a mo\u017ee li dati i kruha, i mesa pru\u017eiti svome narodu?\"\n78:21 Kad to za\u010du Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srd\u017eba se razjari protiv Izraela,\n78:22 jer ne vjerova\u0161e Bogu niti se u njegovu pomo\u0107 uzda\u0161e.\n78:23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,\n78:24 k'o ki\u0161u prosu na njih m\u00d3anu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.\n78:25 \u010covjek blagova\u0161e kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.\n78:26 Probudi na nebu vjetar isto\u010dni i svojom silom ju\u017enjak dovede.\n78:27 Prosu na njih mesa k'o pra\u0161ine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.\n78:28 Pado\u0161e usred njihova tabora i oko \u0161atora njihovih.\n78:29 Jeli su i nasitili se, \u017eelju njihovu on im ispuni.\n78:30 Jo\u0161 nisu svoju uta\u017eili pohlepu i jelo im jo\u0161 bje\u0161e u ustima,\n78:31 kad se srd\u017eba Bo\u017eja na njih raspali: pokosi smr\u0107u prvake njihove i mladi\u0107e pobi Izraelove.\n78:32 Uza sve to grije\u0161i\u0161e dalje i ne vjerova\u0161e u \u010dudesna djela njegova.\n78:33 I skon\u010da im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svr\u0161etkom.\n78:34 Kad ih ubija\u0161e, tra\u017ei\u0161e ga i opet pitahu za Boga;\n78:35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevi\u0161nji njihov otkupitelj.\n78:36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.\n78:37 Njihovo srce s njime ne bija\u0161e, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.\n78:38 A on im milosrdno grijeh pra\u0161tao i nije ih posmicao; \u010desto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jaro\u0161\u0107u.\n78:39 Spominjao se da su p\u00d3ut i dah koji odlazi i ne vra\u0107a se vi\u0161e.\n78:40 Koliko mu prkosi\u0161e u pustinji i \u017ealosti\u0161e ga u samotnom kraju!\n78:41 Sve nanovo isku\u0161avahu Boga i vrije\u0111ahu Sveca Izraelova\n78:42 ne spominju\u0107' se ruke njegove ni dana kad ih od du\u0161mana izbavi,\n78:43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni \u010dudesnih djela u polju Soanskom.\n78:44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.\n78:45 Posla na njih obade da ih \u017ederu i \u017eabe da ih more.\n78:46 I predade skakavcu \u017eetvu njihovu, i plod muke njihove \u017edera\u010du.\n78:47 Vinograde im tu\u010dom udari, a mrazom smokvike njihove.\n78:48 I predade gr\u00d3adu njihova goveda i munjama stada njihova.\n78:49 Obori na njih svu \u017eestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih an\u0111ele nesre\u0107e.\n78:50 I put gnjevu svojem otvori: ne po\u0161tedje im \u017eivot od smrti, \u017eivotinje im izru\u010di po\u0161asti.\n78:51 Pobi u Egiptu sve prvoro\u0111eno, prvence u \u0161atorju Hamovu.\n78:52 I povede narod svoj kao ovce i vo\u0111a\u0161e ih kao stado kroz pustinju.\n78:53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo du\u0161mane njihove.\n78:54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove \u0161to mu ih osvoji desnica.\n78:55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli ba\u0161tinu, pod \u0161atorjem njihovim naseli plemena izraelska.\n78:56 A oni isku\u0161avali i gnjevili Boga Vi\u0161njega i nisu dr\u017eali zapovijedi njegovih.\n78:57 Otpado\u0161e, iznevjeri\u0161e se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zataji\u0161e.\n78:58 Na gnjev ga nagna\u0161e svojim uzvi\u0161icama, na ljubomor navedo\u0161e kumirima svojim.\n78:59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.\n78:60 I napusti boravi\u0161te svoje u \u0160ilu, \u0160ator u kojem prebiva\u0161e s ljudima.\n78:61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke du\u0161manske.\n78:62 Narod svoj prepusti ma\u010du, raspali se na svoju ba\u0161tinu.\n78:63 Mladi\u0107e njihove oganj proguta, ne uda\u0161e se djevice njihove.\n78:64 Sve\u0107enici njihovi pado\u0161e od ma\u010da, ne zaplaka\u0161e \u00d3udove njihove.\n78:65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.\n78:66 Udari otraga du\u0161mane svoje, sramotu im vje\u010ditu zadade.\n78:67 On odbaci \u0161ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,\n78:68 ve\u0107 odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.\n78:69 Sagradi Sveti\u0161te k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.\n78:70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ov\u010djih;\n78:71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, ba\u0161tinu njegovu.\n78:72 I pasao ih je srcem \u010destitim i bri\u017eljivim rukama vodio.\n79:1 Psalam. Asafov. Bo\u017ee, pogani, evo, provali\u0161e u ba\u0161tinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnu\u0161e, pretvori\u0161e Jeruzalem u ru\u0161evine.\n79:2 Trupla tvojih slugu dado\u0161e za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobo\u017enika zvijerima zemaljskim.\n79:3 Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bija\u0161e nikoga da ih pokopa.\n79:4 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.\n79:5 Dokle jo\u0161, Jahve? Zar \u0107e\u0161 se svagda srditi? Zar \u0107e ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?\n79:6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva \u0161to ne zazivlju ime tvoje!\n79:7 Jer izjedo\u0161e Jakova i opusto\u0161i\u0161e boravi\u0161te njegovo.\n79:8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.\n79:9 Pomozi nam, Bo\u017ee, pomo\u0107i na\u0161a, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!\n79:10 Za\u0161to da pogani govore: \"T\u00d3a gdje je njihov Bog?\" Nek' se na poganima poka\u017ee, pred o\u010dima na\u0161im, kako osve\u0107uje\u0161 prolivenu krv slugu svojih!\n79:11 Nek' do tebe dopru uzdasi su\u017eanja, snagom svoje mi\u0161ice po\u0161tedi predane smrti!\n79:12 A na\u0161im susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju nanije\u0161e tebi, o Jahve!\n79:13 A mi, tvoj puk i ovce pa\u0161e tvoje, slavit \u0107emo te dovijeka, kazivat \u0107emo od koljena do koljena hvalu tvoju!\n80:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Ljiljan svjedo\u010danstva\". Asafov. Psalam.\n80:2 Pastiru Izraelov, po\u010duj, ti \u0161to vodi\u0161 Josipa k'o stado ovaca! Ti \u0161to sjedi\u0161 nad kerubima, zablistaj\n80:3 pred Efrajimom, Benjaminom, Mana\u0161eom: probudi silu svoju, priteci nam u pomo\u0107!\n80:4 Bo\u017ee, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!\n80:5 Jahve, Bo\u017ee nad Vojskama, dokle \u0107e\u0161 plamtjeti, premda se moli narod tvoj?\n80:6 Dokle \u0107e\u0161 nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?\n80:7 Dokle \u0107e se oko nas sva\u0111at' susjedi i rugat' nam se na\u0161i du\u0161mani?\n80:8 Bo\u017ee nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!\n80:9 Ti prenese \u010dokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.\n80:10 Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.\n80:11 Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Bo\u017eji cedrovi.\n80:12 Mladice svoje ispru\u017ei do mora i svoje ogranke do Rijeke.\n80:13 Za\u0161to si mu sru\u0161io ogradu da ga beru svi \u0161to putem prolaze,\n80:14 da ga pusto\u0161i vepar iz \u0161ume, da ga pasu poljske zvijeri?\n80:15 Vrati se, Bo\u017ee nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obi\u0111i ovaj vinograd:\n80:16 zakrili \u0161to zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!\n80:17 Oni koji ga spali\u0161e i posjeko\u0161e nek' izginu od prijetnje lica tvojega!\n80:18 Tvoja ruka nek' bude nad \u010dovjekom desnice tvoje, nad sinom \u010dovje\u010djim kog za se odgoji!\n80:19 Ne\u0107emo se vi\u0161e odmetnuti od tebe; po\u017eivi nas, a mi \u0107emo zazivati ime tvoje.\n80:20 Jahve, Bo\u017ee nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!\n81:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Tijesci\". Asafov.\n81:2 Kliknite Bogu, na\u0161oj jakosti, kli\u010dite Bogu Jakovljevu!\n81:3 Nek' zazvu\u010de \u017eice, nek' se \u010duje bubanj, svirajte u milozvu\u010dnu harfu s citarom!\n81:4 Zatrubite u rog za mla\u0111aka, za u\u0161tapa, na svetkovinu na\u0161u!\n81:5 Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.\n81:6 Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.\n81:7 \u0160apat tajnovit \u010duh: \"Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od ko\u0161are.\n81:8 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, isku\u0161ah te kod voda meripskih.\n81:9 Slu\u0161aj, pu\u010de moj, i ja \u0107u te opomenuti: o, da me poslu\u0161a\u0161, Izraele!\n81:10 Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tu\u0111em!\n81:11 Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!\"\n81:12 \"Ali moj narod ne slu\u0161a\u0161e glasa moga, Izrael me ne poslu\u0161a.\n81:13 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se ho\u0107e!\n81:14 O, kad bi me narod moj slu\u0161ao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,\n81:15 brzo bih pokorio du\u0161mane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.\n81:16 Oni \u0161to ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zape\u010da\u0107en zauvijek.\n81:17 A svoj narod hranio bih p\u0161enicom najboljom i sitio ga medom iz pe\u0107ine.\n82:1 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skup\u0161tini \"bogova\", usred \"bogova\" sud odr\u017eava.\n82:2 \"Dokle \u0107ete sudit' krivo, i\u0107' na ruku bezbo\u017enima?\n82:3 \u0160titite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!\n82:4 Izbavite potla\u010denog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbo\u017enih!\"\n82:5 Ne shva\u0107aju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje.\n82:6 Rekoh dodu\u0161e: \"Vi ste bogovi i svi ste sinovi Vi\u0161njega!\n82:7 Ali \u0107ete k'o svi ljudi umrijeti, past \u0107ete kao svatko od velikih!\"\n82:8 Ustani, Bo\u017ee, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.\n83:1 Pjesma. Psalam. Asafov.\n83:2 Ne \u0161uti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bo\u017ee!\n83:3 Jer evo: du\u0161mani tvoji bu\u010de, i mrzitelji tvoji glave podi\u017eu.\n83:4 Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv \u0161ti\u0107enika tvojih.\n83:5 Govore: \"Do\u0111ite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael vi\u0161e ne spominje!\"\n83:6 Zaista, jednodu\u0161no se svjetuju i protiv tebe savez sklopi\u0161e:\n83:7 \u0161atori edomski i Ji\u0161maelci, Moapci i Hagrijci,\n83:8 Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.\n83:9 I Asirci se s njima udru\u017ei\u0161e, pru\u017ei\u0161e ruke potomcima Lotovim.\n83:10 U\u010dini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Ki\u0161onu:\n83:11 koji pado\u0161e blizu En-Dora i posta\u0161e gnojivo njivi.\n83:12 K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vo\u0111e njihove\n83:13 koji jednodu\u0161no vikahu: \"Osvojimo krajeve Bo\u017eje!\"\n83:14 Daj, o Bo\u017ee, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.\n83:15 Kao \u0161to oganj pro\u017edire \u0161umu, kao \u0161to plamen sa\u017ei\u017ee bregove,\n83:16 tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom \u017eestinom!\n83:17 Pokrij im lice sramotom, da tra\u017ee tvoje ime, Jahve!\n83:18 Neka se stide i pla\u0161e navijek, neka se posrame i neka izginu!\n83:19 Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Vi\u0161nji nada svom zemljom.\n84:1 Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Tijesci\". Sinova Korahovih.\n84:2 Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!\n84:3 Du\u0161a mi gine i \u010dezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kli\u010du Bogu \u017eivomu.\n84:4 I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezda\u0161ce gdje \u0107e polo\u017eiti mlade svoje:\n84:5 a ja \u017ertvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bo\u017ee moj! Bla\u017eeni koji prebivaju u Domu tvome slave\u0107' te bez prestanka!\n84:6 Bla\u017een komu je pomo\u0107 u tebi dok se sprema na svete putove!\n84:7 Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode prome\u0107u i prva je ki\u0161a u blagoslov odijeva.\n84:8 Snaga im raste od \u010dasa do \u010dasa: dok ne ugledaju Boga na Sionu.\n84:9 Jahve, Bo\u017ee nad Vojskama, \u010duj molitvu moju, poslu\u0161aj, Bo\u017ee Jakovljev!\n84:10 Pogledaj, \u0161tite na\u0161, Bo\u017ee, pogledaj lice pomazanika svoga!\n84:11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisu\u0107u drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u \u0161atorima gre\u0161nika.\n84:12 Jahve, Bog, sunce je i \u0161tit: on daje milost i slavu. Ne uskra\u0107uje Jahve dobara onima koji idu u nedu\u017enosti.\n84:13 Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.\n85:1 Zborovo\u0111i. Sinova Korahovih. Psalam.\n85:2 Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev.\n85:3 Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.\n85:4 Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od \u017eestine gnjeva svoga.\n85:5 Obnovi nas, Bo\u017ee, Spasitelju na\u0161, i odbaci zlovolju prema nama!\n85:6 Zar \u0107e\u0161 se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srd\u017ebu svoju od koljena na koljeno?\n85:7 Zar nas ne\u0107e\u0161 opet o\u017eiviti da se narod tvoj raduje u tebi?\n85:8 Poka\u017ei nam, Jahve, milosr\u0111e svoje i daj nam svoje spasenje.\n85:9 Da poslu\u0161am \u0161to mi to Jahve govori: Jahve obe\u0107ava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.\n85:10 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava \u0107e njegova \u017eivjeti u zemlji na\u0161oj.\n85:11 Ljubav \u0107e se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.\n85:12 Vjernost \u0107e nicat' iz zemlje, Pravda \u0107e gledat' s nebesa.\n85:13 Jahve \u0107e dati blagoslov i sre\u0107u, i zemlja na\u0161a urod svoj.\n85:14 Pravda \u0107e stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.\n86:1 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usli\u0161i me jer sam bijedan i ubog.\n86:2 \u010cuvaj du\u0161u moju jer sam posve\u0107en tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog;\n86:3 o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.\n86:4 Razveseli du\u0161u sluge svoga jer k tebi, Jahve, du\u0161u uzdi\u017eem.\n86:5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado pra\u0161ta\u0161, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.\n86:6 Slu\u0161aj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.\n86:7 U dan tjeskobe vapijem k tebi jer \u0107e\u0161 me usli\u0161ati.\n86:8 Nema ti ravna me\u0111u bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.\n86:9 Svi narodi \u0161to ih stvori do\u0107i \u0107e i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit \u0107e ime tvoje.\n86:10 Jer ti si velik i \u010dini\u0161 \u010dudesa: ti si jedini Bog.\n86:11 U\u010di me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!\n86:12 Hvalit \u0107u te, Gospode, Bo\u017ee moj, svim srcem svojim, slavit \u0107u ime tvoje dovijeka,\n86:13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju du\u0161u iz dubine Podzemlja.\n86:14 O Bo\u017ee, oholice se digo\u0161e na me, mno\u0161tvo silnika \u017eivot mi vreba i nemaju tebe pred o\u010dima.\n86:15 No ti si, Gospode Bo\u017ee, milosrdan i blag, spor na srd\u017ebu - sama ljubav i vjernost.\n86:16 Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina slu\u0161kinje svoje!\n86:17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utje\u0161io.\n87:1 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama\n87:2 ljubi Jahve; dra\u017ea su mu vrata sionska nego svi \u0161atori Jakovljevi.\n87:3 Divote se govore o tebi, grade Bo\u017eji!\n87:4 \"Rahab i Babilon brojit \u0107u k onima \u0161to me \u0161tuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su ro\u0111eni ondje.\"\n87:5 O Sionu se govori: \"Ovaj i onaj u njemu je ro\u0111en! Svevi\u0161nji ga utemelji!\"\n87:6 Gospodin \u0107e zapisati u knjigu naroda: \"Ovi su ro\u0111eni ondje.\"\n87:7 I pjevat \u0107e igraju\u0107i kolo: \"Svi su izvori moji u tebi!\"\n88:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovo\u0111i. Po napjevu \"Bolest\". Za pjevanje. Pou\u010dna pjesma. Ezrahijca Hemana.\n88:2 Jahve, Bo\u017ee moj, vapijem danju, a no\u0107u nari\u010dem pred tobom.\n88:3 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.\n88:4 Jer mi je du\u0161a zasi\u0107ena patnjama, moj se \u017eivot bli\u017ei Podzemlju.\n88:5 Broje me k onima \u0161to u grob silaze, postadoh sli\u010dan nemo\u0107niku.\n88:6 Me\u0111u mrtvima moj je le\u017eaj, poput ubijenih \u0161to le\u017ee u grobu kojih se vi\u0161e ne spominje\u0161, od kojih si ustegao ruku.\n88:7 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.\n88:8 Te\u0161ko me priti\u0161\u0107e ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekriva\u0161.\n88:9 Udaljio si od mene znance moje, \u00d3u\u010dini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu iza\u0107i.\n88:10 Od nevolje o\u010di mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pru\u017eam.\n88:11 Zar na mrtvima \u010dini\u0161 \u010dudesa? Zar \u0107e sjene ustati i hvaliti tebe?\n88:12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?\n88:13 Zar se u tmini objavljuju \u010dudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?\n88:14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretje\u010dem.\n88:15 Za\u0161to, Jahve, odbacuje\u0161 du\u0161u moju? Za\u0161to sakriva\u0161 lice od mene?\n88:16 Bijedan sam i umirem ve\u0107 od dje\u010da\u0161tva, klonuh nose\u0107i tvoje strahote.\n88:17 Preko mene prije\u0111o\u0161e vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrva\u0161e,\n88:18 okru\u017euju me kao voda sveudilj, optje\u010du me svi zajedno.\n88:19 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.\n89:1 Pou\u010dna pjesma. Ezrahijca Etana.\n89:2 O ljubavi Jahvinoj pjevat \u0107u dovijeka, kroza sva koljena vjernost \u0107u tvoju navije\u0161tati.\n89:3 Ti re\u010de: \"Zavijeke je sazdana ljubav moja!\" U nebu utemelji vjernost svoju:\n89:4 \"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:\n89:5 tvoje potomstvo odr\u017eat \u0107u dovijeka, za sva koljena sazdat \u0107u prijestolje tvoje.\"\n89:6 Nebesa veli\u010daju \u010dudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.\n89:7 T\u00d3a tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sli\u010dan me\u0111u sinovima Bo\u017ejim?\n89:8 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i stra\u0161an svima oko sebe.\n89:9 Jahve, Bo\u017ee nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okru\u017euje.\n89:10 Ti zapovijeda\u0161 bu\u010dnome moru, obuzdava\u0161 silu valova njegovih;\n89:11 ti sasje\u010de Rahaba i zgazi, sna\u017enom mi\u0161icom rasu du\u0161mane svoje.\n89:12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve \u0161to je na njemu;\n89:13 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kli\u010du imenu tvojemu.\n89:14 Tvoja je mi\u0161ica sna\u017ena, ruka \u010dvrsta, desnica dignuta.\n89:15 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina kora\u010daju pred tobom.\n89:16 Blago narodu vi\u010dnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,\n89:17 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.\n89:18 Jer ti si ures mo\u0107i njegove, po tvojoj milosti raste snaga na\u0161a.\n89:19 Jer Jahve je \u0161tit na\u0161, Svetac Izraelov kralj je na\u0161.\n89:20 Neko\u0107 si u vi\u0111enju govorio pobo\u017enima svojim: \"Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;\n89:21 na\u0111oh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,\n89:22 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mi\u0161ica da ga krijepi.\n89:23 Ne\u0107e ga nadmudriti du\u0161manin, niti oboriti sin bezakonja.\n89:24 Razbit \u0107u pred njim protivnike njegove, pogubit \u0107u mrzitelje njegove.\n89:25 Vjernost moja i dobrota bit \u0107e s njime i u mome imenu rast \u0107e mu snaga.\n89:26 Pru\u017eit \u0107u njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.\n89:27 On \u0107e me zvati: 'O\u010de moj! Bo\u017ee moj i hridi spasa mojega.'\n89:28 A ja \u0107u ga prvoro\u0111encem u\u010diniti, najvi\u0161im me\u0111u kraljevima svijeta.\n89:29 Njemu \u0107u sa\u010duvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.\n89:30 Njegovo \u0107u potomstvo u\u010diniti vje\u010dnim i prijestolje mu kao dan nebeski.\n89:31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,\n89:32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu \u010duvali zapovijedi mojih;\n89:33 \u0161ibom \u0107u kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,\n89:34 ali mu naklonosti svoje oduzeti ne\u0107u niti \u0107u prekr\u0161iti vjernosti svoje.\n89:35 Ne\u0107u povrijediti Saveza svojega i ne\u0107u pore\u0107i obe\u0107anja svoga.\n89:36 Jednom se zakleh sveto\u0161\u0107u svojom: Davida prevariti ne\u0107u:\n89:37 potomstvo \u0107e njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,\n89:38 ostat \u0107e dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.\"\n89:39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.\n89:40 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.\n89:41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ru\u0161evine baci.\n89:42 Plja\u010dkaju ga svi \u0161to nai\u0111u, na ruglo je susjedima svojim.\n89:43 Podi\u017ee desnicu du\u0161mana njegovih i obradova protivnike njegove.\n89:44 Otupi o\u0161tricu ma\u010da njegova, u boju mu ne pomo\u017ee.\n89:45 Njegovu sjaju kraj u\u010dini, njegovo prijestolje na zemlju obori.\n89:46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.\n89:47 T\u00d3a dokle \u0107e\u0161, Jahve? Zar \u0107e\u0161 se uvijek skrivati? Ho\u0107e li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?\n89:48 Sjeti se kako je kratak \u017eivot moj, kako si ljude prolazne stvorio!\n89:49 Tko \u017eiv smrti vidjeti ne\u0107e? Tko \u0107e od ruke Podzemlja du\u0161u sa\u010duvati?\n89:50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?\n89:51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mr\u017enju pogana\n89:52 s kojom nasr\u0107u du\u0161mani tvoji, Jahve, s kojom nasr\u0107u na korake pomazanika tvoga.\n89:53 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!\n90:1 Molitva. Mojsija, sluge Bo\u017ejega. Jahve, ti nam bija\u0161e okrilje od koljena do koljena.\n90:2 Prije nego se rodi\u0161e bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bo\u017ee, ti jesi!\n90:3 Smrtnike u prah vra\u0107a\u0161 i veli\u0161: \"Vratite se, sinovi ljudski!\"\n90:4 Jer je tisu\u0107u godina u o\u010dima tvojim k'o ju\u010dera\u0161nji dan koji je minuo i kao stra\u017ea no\u0107na.\n90:5 Razgoni\u0161 ih k'o jutarnji san, kao trava su \u0161to se zeleni:\n90:6 jutrom cvate i sva se zeleni, a uve\u010der - ve\u0107 se su\u0161i i vene.\n90:7 Zaista, izjeda nas tvoja srd\u017eba i zbunjuje ljutina tvoja.\n90:8 Na\u0161e si grijehe stavio pred svoje o\u010di, na\u0161e potajne grijehe na svjetlost lica svojega.\n90:9 Jer svi na\u0161i dani pro\u0111o\u0161e u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovr\u0161ismo godine svoje.\n90:10 Zbroj na\u0161e dobi sedamdeset je godina, ako smo sna\u017eni, i osamdeset; a ve\u0107ina od njih muka je i ni\u0161tavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.\n90:11 Tko \u0107e mjeriti \u017eestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srd\u017ebu tvoju?\n90:12 Nau\u010di nas dane na\u0161e brojiti, da steknemo mudro srce.\n90:13 Vrati se k nama, Jahve! T\u00d3a dokle \u0107e\u0161? Milostiv budi slugama svojim!\n90:14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kli\u010demo i da se veselimo u sve dane!\n90:15 Obraduj nas za dane kad si nas \u0161ibao, za ljeta kad smo stradali!\n90:16 Neka se na slugama tvojim poka\u017ee djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!\n90:17 Dobrota Jahve, Boga na\u0161ega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo na\u0161ih ruku, djelo ruku na\u0161ih nek' uspije.\n91:1 Ti \u0161to prebiva\u0161 pod za\u0161titom Vi\u0161njega, \u0161to po\u010diva\u0161 u sjeni Svemogu\u0107ega,\n91:2 reci Jahvi: \"Zaklone moj! Utvrdo moja! Bo\u017ee moj u koga se uzdam!\"\n91:3 Jer on \u0107e te osloboditi od zamke pti\u010darske, od kuge pogubne.\n91:4 Svojim \u0107e te krilima za\u0161tititi i pod njegova \u0107e\u0161 se krila skloniti: Vjernost je njegova \u0161tit i obrana!\n91:5 Ne\u0107e\u0161 se bojati stra\u0161ila no\u0107noga ni strelice \u0161to leti danju,\n91:6 ni kuge \u0161to se \u0161ulja kroz tmine, ni po\u0161asti \u0161to hara o podne.\n91:7 Pa nek' padaju tisu\u0107e kraj tebe, deseci tisu\u0107a s desne tvoje, tebi se ne\u0107e prima\u0107i!\n91:8 Tek \u0161to okom pogleda\u0161, ve\u0107 \u0107e\u0161 vidjeti pla\u0107u gre\u0161nika.\n91:9 Jer Jahve je zaklon tvoj, Vi\u0161njega odabra sebi za okrilje.\n91:10 Ne\u0107e te sna\u0107i nesre\u0107a, nevolja se ne\u0107e priku\u010diti \u0161atoru tvojemu.\n91:11 Jer an\u0111elima svojim zapovjedi da te \u010duvaju na svim putima tvojim.\n91:12 Na rukama \u0107e te nositi da se ne spotakne\u0161 o kamen.\n91:13 Nogom \u0107e\u0161 gaziti lava i ljuticu, zgazit \u0107e\u0161 lavi\u0107a i zmiju.\n91:14 Izbavit \u0107u ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.\n91:15 Zazvat \u0107e me, a ja \u0107u ga usli\u0161iti, s njim \u0107u biti u nevolji, spasit \u0107u ga i proslaviti.\n91:16 Nasitit \u0107u ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje.\"\n92:1 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.\n92:2 Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevi\u0161nji;\n92:3 navije\u0161tati jutrom ljubav tvoju i no\u0107u vjernost tvoju,\n92:4 uz harfu od deset \u017eica i liru, s pjesmom uz citaru.\n92:5 Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kli\u010dem zbog djela ruku tvojih.\n92:6 Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!\n92:7 Bezuman \u010dovjek ne spoznaje, lu\u0111ak ne shva\u0107a.\n92:8 Sve ako bi bezbo\u0161ci nicali k'o trava i cvali svi \u0161to zlo \u010dine, odre\u0111eni su za vje\u010dnu propast;\n92:9 a ti, Jahve, dovijeka uzvi\u0161en ostaje\u0161.\n92:10 Doista, du\u0161mani tvoji, o Jahve, tvoji \u0107e du\u0161mani propasti; raspr\u0161it \u0107e se svi \u0161to \u010dine zlo.\n92:11 Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem pre\u010distim;\n92:12 i oko mi s visoka gleda du\u0161mane i uho mirno slu\u0161a o onima \u0161to na me ustaju.\n92:13 K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski.\n92:14 Zasa\u0111eni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga na\u0161ega.\n92:15 Rod donose i u starosti, so\u010dni i puni svje\u017eine:\n92:16 da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.\n93:1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven mo\u0107i i opasan. \u010cvrsto stoji krug zemaljski, ne\u0107e se poljuljati.\n93:2 \u010cvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vje\u010dnosti!\n93:3 Rijeke podi\u017eu, Jahve, rijeke podi\u017eu glase svoje, rijeke podi\u017eu svoj bu\u010dni huk.\n93:4 Ja\u010di od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama.\n93:5 Tvoja su obe\u0107anja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!\n94:1 Bo\u017ee osvetni\u010de, Jahve, Bo\u017ee osvetni\u010de, poka\u017ei se.\n94:2 Ustani ti \u0161to sudi\u0161 zemlju, po zasluzi plati oholima!\n94:3 Dokle \u0107e bezbo\u0161ci, Jahve, dokle \u0107e se bezbo\u0161ci hvastati?\n94:4 Dokle \u0107e brbljati, drsko govoriti, dokle \u0107e se bezakonici hvastati?\n94:5 Tla\u010de narod tvoj, Jahve, i ba\u0161tinu tvoju priti\u0161\u0107u;\n94:6 kolju udovicu i prido\u0161licu, sirotama \u017eivot oduzimlju\n94:7 i govore: \"Jahve ne vidi! Ne opa\u017ea Bog Jakovljev!\"\n94:8 Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad \u0107ete se urazumiti?\n94:9 Onaj \u0161to uho zasadi da ne \u010duje? Koji stvori oko da ne vidi?\n94:10 Onaj \u0161to odgaja narode da ne kazni - Onaj \u0161to ljude u\u010di mudrosti?\n94:11 Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.\n94:12 Blago onom koga ti pou\u010dava\u0161, Jahve, i u\u010di\u0161 Zakonu svojemu:\n94:13 da mu mir udijeli\u0161 od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.\n94:14 Jer ne\u0107e Jahve odbaciti naroda svojega i svoje ba\u0161tine ne\u0107e napustiti;\n94:15 jer \u0107e se pravo dosuditi pravednosti i za njom \u0107e i\u0107i svi \u010destiti srcem.\n94:16 Tko \u0107e ustati za me protiv zlotvora? Tko \u0107e se zauzeti za me protiv zlo\u010dinaca?\n94:17 Da mi Jahve ne poma\u017ee, brzo bih si\u0161ao u mjesto ti\u0161ine.\n94:18 \u010cim pomislim: \"Noga mi posr\u0107e\", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.\n94:19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe du\u0161u vesele.\n94:20 Zar je bezbo\u017eno sudi\u0161te u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?\n94:21 Nek' samo priti\u0161\u0107u du\u0161u pravednog, nek' osu\u0111uju krv nedu\u017enu:\n94:22 Jahve mi je utvrda, Bog - hrid uto\u010di\u0161ta moga.\n94:23 Platit \u0107e im bezakonje njihovo, njihovom \u0107e ih zlo\u0107om istrijebiti, istrijebit \u0107e ih Jahve, Bog na\u0161.\n95:1 Do\u0111ite, kli\u010dimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!\n95:2 Pred lice mu stupimo s hvalama, kli\u010dimo mu u pjesmama!\n95:3 Jer velik je Jahve, Bog na\u0161, Kralj veliki nad svim bogovima.\n95:4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.\n95:5 Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje na\u010dini\u0161e ruke njegove.\n95:6 Do\u0111ite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!\n95:7 Jer on je Bog na\u0161, a mi narod pa\u0161e njegove, ovce \u0161to on ih \u010duva. O, da danas glas mu poslu\u0161ate:\n95:8 \"Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji\n95:9 gdje me isku\u0161avahu o\u010devi va\u0161i premda vidje\u0161e djela moja.\n95:10 \u010cetrdeset ljeta jadio me nara\u0161taj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promi\u010du moje putove.'\n95:11 Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad ne\u0107e u\u0107i u moj pokoj!'\"\n96:1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!\n96:2 Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navje\u0161\u0107ujte iz dana u dan spasenje njegovo,\n96:3 kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima \u010dudesa njegova.\n96:4 Velik je Jahve, hvale predostojan, stra\u0161niji od svih bogova!\n96:5 Ni\u0161tavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa!\n96:6 Slava je i veli\u010danstvo pred njim, sila i sjaj u Sveti\u0161tu njegovu.\n96:7 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!\n96:8 Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite \u017ertvu i u\u0111ite u dvorove njegove,\n96:9 poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva!\n96:10 Nek' se govori me\u0111u poganima: \"Jahve kraljuje!\" Svijet on u\u010dvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.\n96:11 Raduj se, nebo, i kli\u010di, zemljo! Neka hu\u010di more i \u0161to je u njemu!\n96:12 Nek' se raduje polje i \u0161to je na njemu, neka klik\u0107e \u0161umsko drve\u0107e\n96:13 pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit \u0107e svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.\n97:1 Jahve kraljuje: neka kli\u010de zemlja, nek' se vesele otoci mnogi!\n97:2 Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.\n97:3 Oganj ide pred njim i sa\u017ei\u017ee okolo du\u0161mane njegove.\n97:4 Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.\n97:5 Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve.\n97:6 Nebesa navje\u0161\u0107uju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.\n97:7 Nek' se postide svi \u0161to likove \u0161tuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi!\n97:8 Sion radostan slu\u0161a, gradovi Judini kli\u010du zbog tvojih sudova, o Jahve!\n97:9 Jer ti si, o Jahve, Svevi\u0161nji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.\n97:10 Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on \u010duva du\u0161e pobo\u017enika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih.\n97:11 Svjetlost svi\u0107e pravedniku i radost \u010destitima u srcu.\n97:12 Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!\n98:1 Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer u\u010dini djela \u010dudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mi\u0161ica njegova.\n98:2 Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi.\n98:3 Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidje\u0161e spasenje Boga na\u0161ega.\n98:4 Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kli\u010di i pjevaj!\n98:5 Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe;\n98:6 uz trublje i zvuke rogova: kli\u010dite Jahvi kralju!\n98:7 Neka hu\u010di more i \u0161to je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi!\n98:8 Rijeke nek' plje\u0161\u0107u rukama, zajedno s njima neka se brda raduju!\n98:9 Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat \u0107e krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.\n99:1 Jahve kraljuje - nek' zadr\u0161\u0107u narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!\n99:2 Velik je Jahve na Sionu, uzvi\u0161en nada sve narode.\n99:3 Nek' slave ime tvoje veliko i stra\u0161no: ono je sveto!\n99:4 Ti kralj si mo\u0107an koji ljubi\u0161 \u0161to je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vr\u0161i\u0161 u Jakovu.\n99:5 Uzvisujte Jahvu, Boga na\u0161ega, padnite pred podno\u017eje njegovo: ono je sveto.\n99:6 Mojsije i Aron me\u0111u sve\u0107enicima njegovim i Samuel me\u0111u onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usli\u0161a.\n99:7 Iz stupa od oblaka govora\u0161e njima: slu\u0161ahu zapovijedi njegove i odredbe \u0161to ih dade.\n99:8 Jahve, Bo\u017ee na\u0161, ti si ih usli\u0161ivao; Bo\u017ee, milostiv si bio njima premda si ka\u017enjavao grijehe njihove.\n99:9 Uzvisujte Jahvu, Boga na\u0161ega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog na\u0161.\n100:1 Psalam. Zahvalnica. Kli\u010di Jahvi, zemljo sva!\n100:2 Slu\u017eite Jahvi u veselju! Pred lice mu do\u0111ite s radosnim klicanjem!\n100:3 Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce pa\u0161e njegove.\n100:4 U\u0111ite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!\n100:5 Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.\n101:1 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram!\n101:2 Razmatrat \u0107u put savr\u0161enstva: kad li \u0107e\u0161 k meni do\u0107i? Hodit \u0107u u nedu\u017enosti srca u domu svojemu.\n101:3 Ne\u0107u stavljati pred o\u010di svoje ni\u0161ta opako. Mrzim \u010dovjeka koji \u010dini zlo: on ne\u0107e biti uza me.\n101:4 Opako \u0107e srce biti daleko od mene; o zlu ne\u0107u da znadem.\n101:5 Tko kleve\u0107e bli\u017enjeg u potaji, toga \u0107u pogubiti. \u010covjeka oholih o\u010diju i srca naduta ja ne podnosim.\n101:6 Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedu\u017enim taj \u0107e mi slu\u017eiti.\n101:7 Ne\u0107e prebivati u ku\u0107i mojoj tko spletke snuje. Tko govori la\u017ei, ne\u0107e opstati pred mojim o\u010dima.\n101:8 Svaki \u0107u dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit \u0107u iz grada Jahvina sve koji \u010dine bezakonje.\n102:1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva\n102:2 Jahve, usli\u0161i molitvu moju, i vapaj moj k tebi da do\u0111e!\n102:3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usli\u0161i!\n102:4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.\n102:5 Srce mi se su\u0161i kao poko\u0161ena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.\n102:6 Od sna\u017enih jecaja mojih kosti mi uz ko\u017eu prionu\u0161e.\n102:7 Sli\u010dan sam \u010daplji u pustinji, postah k'o \u0107uk na pustoj razvalini.\n102:8 Ne nalazim sna i uzdi\u0161em k'o samotan vrabac na krovu.\n102:9 Svagda me grde du\u0161mani moji; mnome se proklinju \u0161to bjesne na me.\n102:10 Pepeo jedem poput kruha, a pi\u0107e svoje mije\u0161am sa suzama\n102:11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.\n102:12 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, su\u0161im poput trave.\n102:13 A ti, o Jahve, ostaje\u0161 dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.\n102:14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluje\u0161 - sada je \u010das!\n102:15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, \u017eale ru\u0161evine njegove.\n102:16 Tad \u0107e se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje\n102:17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se poka\u017ee u slavi svojoj,\n102:18 kad se osvrne na pro\u0161nju ubogih i ne prezre molitve njihove.\n102:19 Nek' se zapi\u0161e ovo za budu\u0107i nara\u0161taj, puk \u0161to nastane neka hvali Jahvu.\n102:20 Jer Jahve gleda sa svog uzvi\u0161enog sveti\u0161ta, s nebesa na zemlju gleda\n102:21 da \u010duje jauke su\u017enjeva, da izbavi smrti predane,\n102:22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu\n102:23 kad se narodi skupe i kraljevstva da slu\u017ee Jahvi.\n102:24 Putem je istro\u0161io sile moje, skratio mi dane.\n102:25 Rekoh: \"Bo\u017ee moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.\n102:26 U po\u010detku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.\n102:27 Propast \u0107e, ti \u0107e\u0161 ostati, sve \u0107e ostarjeti kao odje\u0107a. Mijenja\u0161 ih poput haljine i nestaju:\n102:28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.\n102:29 Djeca \u0107e tvojih slugu \u017eivjeti u miru i potomstvo \u0107e njihovo trajati pred tobom.\n103:1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, du\u0161o moja, i sve \u0161to je u meni, sveto ime njegovo!\n103:2 Blagoslivljaj Jahvu, du\u0161o moja, i ne zaboravi dobro\u010dinstva njegova:\n103:3 on ti otpu\u0161ta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;\n103:4 on ti od propasti \u010duva \u017eivot, kruni te dobrotom i ljubavlju;\n103:5 \u017eivot ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.\n103:6 Jahve \u010dini pravedna djela i potla\u010denima vra\u0107a pravicu,\n103:7 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.\n103:8 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srd\u017ebu i vrlo dobrostiv.\n103:9 Jarostan nije za vje\u010dna vremena niti dovijeka plamti srd\u017eba njegova.\n103:10 Ne postupa s nama po grijesima na\u0161im niti nam pla\u0107a po na\u0161im krivnjama.\n103:11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.\n103:12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja na\u0161a.\n103:13 Kako se otac smiluje dje\u010dici, tako se Jahve smiluje onima \u0161to ga se boje.\n103:14 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo pra\u0161ina.\n103:15 Dani su \u010dovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;\n103:16 jedva ga dotakne vjetar, i ve\u0107 ga nema, ne pamti ga vi\u0161e ni mjesto njegovo.\n103:17 Al' ljubav Jahvina vje\u010dna je nad onima \u0161to ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,\n103:18 nad onima \u0161to njegov Savez \u010duvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvr\u0161e.\n103:19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhva\u0107a.\n103:20 Blagoslivljajte Jahvu, svi an\u0111eli njegovi, vi jaki u sili, \u0161to izvr\u0161ujete naredbe njegove, poslu\u0161ni rije\u010di njegovoj!\n103:21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje \u010dinite volju njegovu!\n103:22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, du\u0161o moja!\n104:1 Blagoslivljaj Jahvu, du\u0161o moja, Jahve, Bo\u017ee moj, silno si velik! Odjeven veli\u010danstvom i ljepotom,\n104:2 svjetlo\u0161\u0107u ogrnut kao pla\u0161tem! Nebo si razapeo kao \u0161ator,\n104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka pravi\u0161 kola svoja, na krilima vjetrova putuje\u0161.\n104:4 Vjetrove uzima\u0161 za glasnike, a \u017earki oganj za slugu svojega.\n104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: ne\u0107e se poljuljati u vijeke vjekova,\n104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;\n104:7 na tvoju se prijetnju povuko\u0161e, od tvoje grmljavine zadrhta\u0161e.\n104:8 Bregovi se digo\u0161e, doline spusti\u0161e na mjesto koje si im odredio.\n104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prije\u0107i, da opet ne pokriju zemlju.\n104:10 Izvore svra\u0107a\u0161 u potoke \u0161to \u017eubore me\u0111u brdima.\n104:11 Oni poje sve \u017eivine poljske, divlji magarci \u017ee\u0111 gase u njima.\n104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju me\u0111u granama.\n104:13 Ti natapa\u0161 bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasi\u0107uje plodom tvojih ruku.\n104:14 Ti daje\u0161 te ni\u010de trava za stoku i bilje na korist \u010dovjeku da izvede kruh iz zemlje\n104:15 i vino \u0161to razvedruje srce \u010dovje\u010dje; da uljem lice osvje\u017ei i da kruh okrijepi srce \u010dovjeku.\n104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.\n104:17 Ondje se ptice gnijezde, u \u010dempresu dom je rodin.\n104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pe\u0107ine jazavcu skloni\u0161te.\n104:19 Ti si stvorio mjesec da ozna\u010duje vremena i sunce znade kada ima za\u0107i.\n104:20 Kad razastre\u0161 tmine i no\u0107 se spusti, tad se \u0161uljaju u njoj \u017eivotinje \u0161umske.\n104:21 Lavi\u0107i ri\u010du za plijenom i od Boga hranu tra\u017ee.\n104:22 Kad sunce ograne, nestaju i lije\u017eu na le\u017eaje.\n104:23 Tad \u010dovjek izlazi na dnevni posao i na rad do ve\u010deri.\n104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro u\u010dinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.\n104:25 Eno mora, velika i \u0161iroka, u njemu vrve gmazovi bez broja, \u017eivotinje male i velike.\n104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.\n104:27 I sva ova bi\u0107a \u017eeljno \u010dekaju da ih nahrani\u0161 na vrijeme.\n104:28 Daje\u0161 li im, tada sabiru: otvara\u0161 li ruku, nasite se dobrima.\n104:29 Sakrije\u0161 li lice svoje, tad se rastu\u017ee; ako dah im oduzme\u0161, ugibaju i opet se u prah vra\u0107aju.\n104:30 Po\u0161alje\u0161 li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja\u0161 lice zemlje.\n104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!\n104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.\n104:33 Pjevat \u0107u Jahvi dokle god \u017eivim, svirat \u0107u Bogu svome dokle god me bude.\n104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja \u0107u se radovati u Jahvi.\n104:35 Nek' zlo\u010dinci sa zemlje nestanu i bezbo\u017enika nek' vi\u0161e ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, du\u0161o moja! Aleluja!\n105:1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navje\u0161\u0107ujte me\u0111u narodima djela njegova!\n105:2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova \u010dudesa!\n105:3 Di\u010dite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih \u0161to tra\u017ee Jahvu!\n105:4 Tra\u017eite Jahvu i njegovu snagu, tra\u017eite svagda njegovo lice!\n105:5 Sjetite se \u010dudesa koja u\u010dini, njegovih \u010duda i sudova usta njegovih!\n105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!\n105:7 On je Jahve, Bog na\u0161; po svoj su zemlji njegovi sudovi!\n105:8 On se uvijek sje\u0107a svojega Saveza, rije\u010di koju dade tisu\u0107i nara\u0161taja:\n105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.\n105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vje\u010dni Savez,\n105:11 govore\u0107i: \"Tebi \u0107u dati kanaansku zemlju kao dio u ba\u0161tinu va\u0161u.\"\n105:12 Kad ih jo\u0161 bje\u0161e malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu prido\u0161lice u njoj,\n105:13 i\u0161li su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,\n105:14 ali ne dopusti nikom da ih tla\u010di, ka\u017enjava\u0161e zbog njih kraljeve:\n105:15 \"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!\"\n105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uni\u0161ti kru\u0161ne.\n105:17 Pred njima \u010dovjeka posla: Josip u ropstvo bija\u0161e prodan.\n105:18 Sputa\u0161e uzama noge njegove, u gvo\u017e\u0111e mu vrat stavi\u0161e,\n105:19 dok se ne ispuni proro\u0161tvo njegovo, Jahvina ga rije\u010d potvrdi.\n105:20 Kralj naredi da ga drije\u0161e, nar\u00c4od\u00c4a poglavar oslobodi njega.\n105:21 Za doma\u0107ina ga stavi ku\u0107i svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,\n105:22 da velika\u0161e njegove po volji u\u010di i starce njegove mudrosti da vodi.\n105:23 Tad Izrael u Egipat u\u0111e, Jakov do\u0161ljak bje\u0161e u Kamovoj zemlji.\n105:24 Narod svoj umno\u017ei veoma, u\u010dini ga ja\u010dim od du\u0161mana.\n105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.\n105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.\n105:27 \u010cinjahu me\u0111u njima znake njegove i \u010dudesa u Kamovoj zemlji.\n105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosi\u0161e oni rije\u010dima njegovim.\n105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.\n105:30 Zemljom im \u017eabe provrvje\u0161e, prodrije\u0161e i u dvore kraljevske.\n105:31 Re\u010de, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.\n105:32 Mjesto ki\u0161e gr\u00d3ad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.\n105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.\n105:34 Re\u010de, i skakavci do\u0111o\u0161e i bezbrojne gusjenice s njima.\n105:35 U zemlji im pro\u017edrije\u0161e svu bilinu, pro\u017edrije\u0161e rod njihovih njiva.\n105:36 Pobi sve prvoro\u0111ene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.\n105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bje\u0161e.\n105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.\n105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obno\u0107 sja.\n105:40 Zamoli\u0161e, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.\n105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom pote\u010de kao rijeka.\n105:42 Tad se sjeti svete rije\u010di svoje \u0161to je zada sluzi svome Abrahamu.\n105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.\n105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda ba\u0161tini\u0161e,\n105:45 da \u010duvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!\n106:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vje\u010dna ljubav njegova!\n106:2 Tko \u0107e izre\u0107' djela mo\u0107i Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?\n106:3 Bla\u017eeni \u0161to dr\u017ee naredbe njegove i \u010dine pravo u svako doba!\n106:4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim\n106:5 da u\u017eivam sre\u0107u izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se ba\u0161tinom ponosim.\n106:6 Zgrije\u0161ismo kao oci na\u0161i, \u010dinismo bezakonje, bezbo\u017eno radismo.\n106:7 Oci na\u0161i u Egiptu, nehajni za \u010dudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, ve\u0107 na Svevi\u0161njeg digo\u0161e se na Crvenom moru.\n106:8 Al' on ih izbavi rad' imena svoga da poka\u017ee silu svoju.\n106:9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed val\u00c4a kao kroz pustinju.\n106:10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku du\u0161mana.\n106:11 I prekri\u0161e vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.\n106:12 Vjerovahu rije\u010dima njegovim i hvale mu pjevahu.\n106:13 Zaboravi\u0161e brzo djela njegova, ne uzda\u0161e se u volju njegovu.\n106:14 Pohlepi se da\u0161e u pustinji, isku\u0161avahu Boga u samo\u0107i.\n106:15 I dade im \u0161to iskahu, al' u du\u0161e njine on groznicu posla.\n106:16 Zavidje\u0161e tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.\n106:17 Otvori se zemlja, Datana pro\u017edrije, Abiramovo pokri mno\u0161tvo.\n106:18 Oganj pade na sve mno\u0161tvo njino i zlotvore plamen sa\u017ega.\n106:19 Na\u010dini\u0161e tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.\n106:20 Zamijeni\u0161e Slavu svoju likom bika \u0161to pro\u017edire travu.\n106:21 Zaboravi\u0161e Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja \u010dine\u0107i\n106:22 i \u010dudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.\n106:23 Ve\u0107 namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srd\u017ebu mu odvrati, te ih ne uni\u0161ti.\n106:24 Prezre\u0161e oni zemlju \u017eeljkovanu ne vjeruju\u0107' njegovoj rije\u010di.\n106:25 Mrmljahu pod \u0161atorima svojim, ne poslu\u0161a\u0161e glasa Jahvina.\n106:26 Zakle se tada podignutom rukom: sve \u0107e ih pokosit' u pustinji,\n106:27 potomstvo njino me\u0111' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.\n106:28 Posveti\u0161e se Baal Peoru i jedo\u0161e \u017ertve bogova mrtvih.\n106:29 Razjari\u0161e ga nedjelima svojim, i on na njih po\u0161ast baci.\n106:30 Al' se Pinhas di\u017ee, sud izvr\u0161i i po\u0161asti nesta tada.\n106:31 U zasluge to mu u\u0111e u sva pokoljenja dovijeka.\n106:32 Razjari\u0161e ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,\n106:33 jer mu duh ve\u0107 ogor\u010di\u0161e, nesmotrenu rije\u010d izusti.\n106:34 I ne istrijebi\u0161e naroda za koje im Jahve bje\u0161e naredio.\n106:35 S poganima mije\u0161ahu se, nau\u010di\u0161e djela njina.\n106:36 \u0160tovahu likove njihove, koji im posta\u0161e zamka.\n106:37 \u017drtvovahu sinove svoje i svoje k\u0107eri zlodusima.\n106:38 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i k\u0107eri svojih, koje \u017ertvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bje\u0161e krvlju okaljana,\n106:39 djelima se svojim uprlja\u0161e, u\u010dini\u0161e preljub svojim nedjelima.\n106:40 Na svoj narod Jahve srd\u017ebom planu, zgadi mu se njegova ba\u0161tina.\n106:41 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.\n106:42 Mu\u010dili ih neprijatelji i tla\u010dili rukom svojom.\n106:43 Pre\u010desto ih izbavlja\u0161e, al' ga razjari\u0161e naumima svojim: poko\u0161eni bjehu za bezakonja svoja.\n106:44 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve za\u010du\n106:45 i sjeti se svog Saveza s njima, sa\u017eali se na njih u velikom milosr\u0111u svome.\n106:46 U\u010dini da na\u0111u milost u onih \u0161to ih bjehu zarobili.\n106:47 Spasi nas, Jahve, Bo\u017ee na\u0161, i saberi nas od bezbo\u017enih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.\n106:48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka ka\u017ee: \"Amen! Aleluja!\"\n107:1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!\n107:2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke du\u0161manske\n107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.\n107:4 Lutahu pustinjom, u samo\u0107i pustoj, puta ne nalaze\u0107' do naseljena grada.\n107:5 Gladni su bili, \u017ee\u0111u izmoreni, du\u0161a je klonula u njima.\n107:6 Tada zavapi\u0161e Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istr\u017ee iz svih nevolja.\n107:7 Pravim ih putem p\u00d3ovede da stignu ka gradu naseljenu.\n107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za \u010dudesa njegova sinovima ljudskim!\n107:9 Jer gladnu du\u0161u on nasiti, du\u0161u izgladnjelu on napuni dobrima.\n107:10 U mraku sje\u0111ahu i u tmini, sputani bijedom i gvo\u017e\u0111ima,\n107:11 jer su prkosili besjedama Bo\u017ejim i prezreli naum Svevi\u0161njega.\n107:12 Srce im stoga skr\u0161i patnjama: posrtahu, a ne bje\u0161e nikog da im pomogne.\n107:13 Tada zavapi\u0161e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr\u017ee iz svih nevolja.\n107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.\n107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za \u010dudesa njegova sinovima ljudskim!\n107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.\n107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispa\u0161taju\u0107' svoje opa\u010dine:\n107:18 svako se jelo gadilo du\u0161i njihovoj, do vrata smrti oni do\u0111o\u0161e.\n107:19 Tada zavapi\u0161e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr\u017ee iz svih nevolja.\n107:20 Rije\u010d svoju posla da ih ozdravi i \u017eivot im spasi od jame grobne.\n107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za \u010dudesa njegova sinovima ljudskim!\n107:22 Nek' prinose \u017ertve zahvalnice i kli\u010du\u0107i nek' djela njegova kazuju!\n107:23 Oni koji la\u0111ama zaplovi\u0161e morem da po vodama silnim trguju:\n107:24 oni vidje\u0161e djela Jahvina, \u010dudesa njegova na pu\u010dini.\n107:25 On re\u010de i olujni se vjetar uzvitla \u0161to u visinu di\u017ee valove mora.\n107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spu\u0161tahu, u nevolji du\u0161a im ginula.\n107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.\n107:28 Tada zavapi\u0161e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr\u017ee iz svih nevolja.\n107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umuko\u0161e.\n107:30 Obradova\u0161e se ti\u0161ini, u \u017eeljenu luku on ih povede.\n107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za \u010dudesa njegova sinovima ljudskim!\n107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vije\u0107u staraca!\n107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u \u017eednu zemlju;\n107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zlo\u0107e \u017eitelja njezinih.\n107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore\n107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigo\u0161e grad gdje \u0107e \u017eivjeti.\n107:37 Zasija\u0161e njive, posadi\u0161e vinograde \u0161to im donije\u0161e obilnu ljetinu.\n107:38 I on ih blagoslovi te se namno\u017ei\u0161e silno i stada im se ne smanji\u0161e.\n107:39 Prorije\u0111eni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.\n107:40 Onaj \u0161to izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespu\u0107u pustom lutaju.\n107:41 Iz nevolje p\u00d3odi\u017ee ubogog i obitelji k'o stada \u00d3umno\u017e\u00c4i.\n107:42 Vide\u0107' to, \u010destiti neka se raduju, a zlo\u0107a neka sebi usta za\u010depi!\n107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmi\u0161lja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!\n108:1 Pjesma. Psalam. Davidov.\n108:2 Moje je srce sigurno, Bo\u017ee, sigurno je srce moje: pjevat \u0107u i svirati.\n108:3 Probudi se, du\u0161o moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit \u0107u zoru jutarnju.\n108:4 Hvalit \u0107u te, Jahve, me\u0111u narodima, me\u0111u pucima tebi \u0107u pjevati,\n108:5 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.\n108:6 Uzvisi se, Bo\u017ee, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!\n108:7 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usli\u0161i nas!\n108:8 Bog re\u010de u svom Sveti\u0161tu: \"\u0160ekem \u0107u razdijelit' kli\u010du\u0107i, dolinu \u0107u Sukot izmjeriti.\n108:9 Moj je Gilead, moj Mana\u0161e, Efrajim mi kaciga, Judeja \u017eezlo moje!\n108:10 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom \u0107u baciti obu\u0107u, nad Filistejcem slaviti pobjedu!\"\n108:11 Tko \u0107e me dovesti do utvr\u0111ena grada, tko \u0107e me dovesti do Edoma?\n108:12 Zar ne\u0107e\u0161 ti, o Bo\u017ee, \u0161to nas odbaci? Zar ne\u0107e\u0161 vi\u0161e, Bo\u017ee, sa \u010detama na\u0161im?\n108:13 Pomozi nam protiv du\u0161mana, jer je ljudska pomo\u0107 ni\u0161tavna!\n108:14 S Bo\u017ejom pomo\u0107u hrabro \u0107emo se boriti, Bog \u0107e zgaziti na\u0161e du\u0161mane.\n109:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov. Bo\u017ee, diko moja, nemoj \u0161utjeti!\n109:2 Usta bezbo\u017ena i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom la\u017eljivim,\n109:3 rije\u010dima me mr\u017enje okru\u017euju, bezrazlo\u017eno me napadaju.\n109:4 Za moju me ljubav oni optu\u017euju, a ja se samo molim.\n109:5 Uzvra\u0107aju mi zlo za dobro, mr\u017enju za ljubav moju.\n109:6 \"Digni protiv njega bezbo\u017enika i tu\u017eitelj nek' mu stane zdesna!\n109:7 Kad mu se bude sudilo, nek' bude osu\u0111en, i molitva mu se za grijeh uzela!\n109:8 Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu slu\u017ebu nek' dobije drugi!\n109:9 Djeca njegova nek' postanu siro\u010dad, a njegova \u017eena udovica!\n109:10 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu ba\u010dena iz opustjelih domova!\n109:11 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tu\u0111inci nek' razgrabe plod muke njegove!\n109:12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siro\u010dadi njegovoj!\n109:13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!\n109:14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbri\u0161e:\n109:15 nek budu svagda Jahvi pred o\u010dima! Neka se sa zemlje izbri\u0161e spomen njihov!\"\n109:16 Jer se ne spomenu da \u010dini milosr\u0111e, ve\u0107 proganja\u0161e bijedna i uboga i u smrt gonja\u0161e \u010dovjeka srca shrvana.\n109:17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!\n109:18 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda u\u0111e u njega i kao ulje u kosti njegove.\n109:19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda pa\u0161e!\n109:20 Tako nek' plati Jahve tu\u017eiteljima mojim koji zlo govore protiv du\u0161e moje!\n109:21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!\n109:22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.\n109:23 K'o sjena \u0161to se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.\n109:24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omr\u0161a.\n109:25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.\n109:26 Pomozi mi, Jahve, Bo\u017ee moj, po doborti me svojoj spasi!\n109:27 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo u\u010dinio, Jahve!\n109:28 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podi\u017eu, a sluga tvoj nek' se raduje!\n109:29 Stidom nek' se odjenu tu\u017eitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o pla\u0161tem pokriju!\n109:30 Slavit \u0107u Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mno\u0161tvu\n109:31 jer stoji s desne siromahu da mu du\u0161u spasi od sudaca.\n110:1 Psalam. Davidov. Rije\u010d Jahvina Gospodinu mojemu: \"Sjedi mi zdesna dok ne polo\u017eim du\u0161mane za podno\u017eje tvojim nogama!\n110:2 \u017dezlo tvoje mo\u0107i protegnut \u0107e Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja!\n110:3 Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog juna\u0161tva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.\"\n110:4 Zakleo se Jahve i ne\u0107e se pokajati: \"Dovijeka ti si sve\u0107enik po redu Melkisedekovu!\"\n110:5 Gospodin ti je zdesna, on \u0107e oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.\n110:6 On \u0107e sudit' narodima: bit \u0107e trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava.\n110:7 Na putu \u0107e se napit' iz potoka, visoko \u0107e dignuti glavu.\n111:1 Aleluja! ALEF Hvalit \u0107u Jahvu svim srcem svojim BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.\n111:2 GIMEL Silna su djela Jahvina, DALET nek' razmi\u0161ljaju o njima svi koji ih ljube.\n111:3 HE Sjajno je i veli\u010danstveno djelo njegovo, VAU i pravda njegova ostaje dovijeka.\n111:4 ZAJIN \u010cudesima svojim spomen postavi, HET blag je Jahve i milosrdan.\n111:5 TET Hranu dade \u0161tovateljima svojim, JOD dovijeka se sje\u0107a svoga Saveza.\n111:6 KAF Silna djela svoja objavi svom narodu, LAMED u posjed im dade zemlju pogana.\n111:7 MEM Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, NUN stalne su sve naredbe njegove,\n111:8 SAMEK utvr\u0111ene za sva vremena, dovijeka, AJIN sazdane na istini i na pravdi.\n111:9 PE On posla spasenje svom narodu, SADE Savez svoj postavi zauvijek: KOF sveto je i \u010dasno ime njegovo!\n111:10 RE\u0160 Po\u010detak mudrosti strah Gospodnji! \u0160IN Mudro \u010dine koji ga po\u0161tuju. TAU Slava njegova ostaje dovijeka!\n112:1 Aleluja! ALEF Blago \u010dovjeku koji se boji Jahve BET i koji u\u017eiva u naredbama njegovim:\n112:2 GIMEL mo\u0107no \u0107e mu biti na zemlji potomstvo, DALET na pravednu \u0107e pokoljenju po\u010divati blagoslov.\n112:3 HE Blagostanje i bogatstvo bit \u0107e u domu njegovu, VAU njegova pravednost ostaje dovijeka.\n112:4 ZAJIN \u010cestitima svi\u0107e k'o svjetlost u tami: HET blag, milosrdan i pravedan Jahve.\n112:5 TET Dobro je \u010dovjeku koji je milostiv i daje u zajam, JOD koji poslove svoje obavlja pravedno.\n112:6 KAF Dovijeka ne\u0107e on posrnuti: LAMED u vje\u010dnome \u0107e spomenu biti pravednik.\n112:7 MEM \u017dalosne se vijesti ne\u0107e bojati, NUN mirno je njegovo srce uzdaju\u0107' se u Jahvu.\n112:8 SAMEK Hrabro mu je srce, ni\u010deg se ne boji, AJIN neprijatelje svoje prezire.\n112:9 PE On prosipa, daje sirotinji: SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, KOF njegovo \u0107e se \u010delo slavno uzdi\u0107i.\n112:10 RE\u0160 Ljutito \u0107e to gledati bezbo\u017enik, \u0160IN \u0161krgutat \u0107e zubima i venuti, TAU propast \u0107e \u017eelja opakih.\n113:1 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!\n113:2 Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!\n113:3 Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!\n113:4 Uzvi\u0161en je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje.\n113:5 Tko je kao Jahve, Bog na\u0161, koji u visinama stoluje\n113:6 i gleda odozgo nebo i zemlju?\n113:7 Podi\u017ee iz pra\u0161ine uboga, iz gliba vadi siromaha\n113:8 da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.\n113:9 Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.\n114:1 Aleluja! Kad iza\u0111e Izrael iz Egipta i ku\u0107a Jakovljeva iz naroda barbarskog,\n114:2 Judeja mu posta sveti\u0161te, a Izrael kraljevstvo njegovo.\n114:3 Vidje more i uzma\u010de, a Jordan ustuknu.\n114:4 Bregovi skakahu poput ovnova i bre\u017euljci poput jaganjaca.\n114:5 \u0160to ti je, more, da uzmi\u010de\u0161? Jordane, za\u0161to natrag okre\u0107e\u0161?\n114:6 Bregovi, za\u0161to ska\u010dete poput ovnova i vi, bre\u017euljci, poput jaganjaca?\n114:7 Dr\u0161\u0107i, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.\n114:8 On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.\n115:1 Ne nama, o Jahve, ne nama, ve\u0107 svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.\n115:2 Za\u0161to da govore pogani: \"T\u00d3a gdje je Bog njihov?\"\n115:3 Na\u0161 je Bog na nebesima, sve \u0161to mu se svidi to u\u010dini.\n115:4 Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.\n115:5 Usta imaju, a ne govore, o\u010di imaju, a ne vide.\n115:6 U\u0161i imaju, a ne \u010duju, nosnice, a ne miri\u0161u.\n115:7 Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi.\n115:8 Takvi su i oni koji ih napravi\u0161e i svi koji se u njih uzdaju.\n115:9 Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je \u0161tit i pomo\u0107nik njihov.\n115:10 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je \u0161tit i pomo\u0107nik njihov.\n115:11 \u0160tovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je \u0161tit i pomo\u0107nik njihov.\n115:12 Jahve \u0107e se nas spomenut' i on \u0107e nas blagoslovit': blagoslovit \u0107e dom Izraelov, blagoslovit \u0107e dom Aronov,\n115:13 blagoslovit \u0107e one koji se Jahve boje - i male i velike.\n115:14 Umno\u017eio vas Jahve, vas i va\u0161e sinove!\n115:15 Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju!\n115:16 Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima \u010dovje\u010djim.\n115:17 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih \u0161to si\u0111u u Podzemlje.\n115:18 Mi \u017eivi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.\n116:1 Ljubim Jahvu jer \u010duje vapaj molitve moje:\n116:2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.\n116:3 U\u017eeta smrti sape\u0161e me, stego\u0161e me zamke Podzemlja, sna\u0161la me muka i tjeskoba.\n116:4 Tada zazvah ime Jahvino: \"O Jahve, spasi \u017eivot moj!\"\n116:5 Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun su\u0107uti je Bog na\u0161.\n116:6 Jahve \u010duva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.\n116:7 Vrati se, du\u0161o moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.\n116:8 On mi \u017eivot od smrti izbavi, o\u010di moje od suza, noge od pada.\n116:9 Hodit \u0107u pred licem Jahvinim u zemlji \u017eivih.\n116:10 Ja vjerujem i kada ka\u017eem: \"Nesretan sam veoma.\"\n116:11 U smetenosti svojoj rekoh: \"Svaki je \u010dovjek la\u017eac!\"\n116:12 \u0160to da uzvratim Jahvi za sve \u0161to mi je u\u010dinio?\n116:13 Uzet \u0107u \u010da\u0161u spasenja i zazvat \u0107u ime Jahvino.\n116:14 Izvr\u0161it \u0107u Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.\n116:15 Dragocjena je u o\u010dima Jahvinim smrt pobo\u017enika njegovih.\n116:16 Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin slu\u0161kinje tvoje: ti si razrije\u0161io okove moje.\n116:17 Tebi \u0107u prinijeti \u017ertve zahvalne, zazvat \u0107u ime Jahvino.\n116:18 Izvr\u0161it \u0107u Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,\n116:19 u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!\n117:1 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!\n117:2 Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!\n118:1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vje\u010dna ljubav njegova!\n118:2 Neka rekne dom Izraelov: \"Vje\u010dna je ljubav njegova!\"\n118:3 Neka rekne dom Aronov: \"Vje\u010dna je ljubav njegova!\"\n118:4 Svi koji se Jahve boje neka reknu: \"Vje\u010dna je ljubav njegova!\"\n118:5 Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usli\u0161a i oslobodi.\n118:6 Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: \u0161to mi tko mo\u017ee?\n118:7 Jahve je sa mnom, pomo\u0107 moja, i zbunjene gledam du\u0161mane.\n118:8 Bolje se Jahvi ute\u0107i nego se uzdat' u \u010dovjeka.\n118:9 Bolje se Jahvi ute\u0107i nego se uzdat' u mogu\u0107nike.\n118:10 Pogani me okru\u017ei\u0161e: imenom ih Jahvinim uni\u0161tih.\n118:11 Opkoli\u0161e me odasvud: imenom ih Jahvinim uni\u0161tih.\n118:12 Opkoli\u0161e me poput p\u010dela, ubod im \u017ee\u017ee kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uni\u0161tih.\n118:13 Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomo\u017ee.\n118:14 Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.\n118:15 \u010cuj! Radost i spasenje odzvanja \u0161atorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica,\n118:16 Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!\n118:17 Ne, umrijeti ne\u0107u nego \u017eivjeti i kazivat \u0107u djela Jahvina.\n118:18 Kaznom te\u0161kom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.\n118:19 Otvorite mi \u0161irom vrata pravde: u\u0107i \u0107u, Jahvi zahvalit'!\n118:20 \"Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!\"\n118:21 Zahvalit \u0107u ti \u0161to si me usli\u0161io i moj postao spasitelj.\n118:22 Kamen \u0161to ga odbaci\u0161e graditelji postade kamen zaglavni.\n118:23 Jahvino je to djelo: kakvo \u010dudo u o\u010dima na\u0161im!\n118:24 Ovo je dan \u0161to ga u\u010dini Jahve: kli\u010dimo i radujmo se njemu!\n118:25 O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sre\u0107u nam daj!\n118:26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!\n118:27 Obasjao nas Bog Jahve! Slo\u017eite povorku s gran\u010dicama u ruci sve do rogova \u017ertvenika.\n118:28 Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bo\u017ee moj, tebe ja uzvisujem.\n118:29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vje\u010dna ljubav njegova!\n119:1 ALEF Bla\u017eeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!\n119:2 Bla\u017eeni oni koji \u010duvaju propise njegove, \u010ditavim srcem njega tra\u017ee;\n119:3 koji ne \u010dine bezakonje, ve\u0107 hode putovima njegovim.\n119:4 Naredbe si svoje dao da se bri\u017eno \u010duvaju.\n119:5 O, kad bi \u010dvrsti bili putovi moji da tvoja \u010duvam pravila!\n119:6 Ne\u0107u se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.\n119:7 Slavit \u0107u te u \u010destitosti srca kad nau\u010dim sudove pravde tvoje.\n119:8 Tvoja \u0107u pravila \u010duvati: ne zapusti me nikada!\n119:9 BET Kako \u0107e mladi\u0107 \u010distim sa\u010duvati put svoj? \u010cuvaju\u0107i rije\u010di tvoje.\n119:10 Svim srcem svojim tebe tra\u017eim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.\n119:11 U srce pohranih rije\u010d tvoju da protiv tebe ne sagrije\u0161im.\n119:12 Blagoslovljen si, o Jahve, nau\u010di me svojim pravilima.\n119:13 Usnama svojim navje\u0161\u0107ujem sudove usta tvojih.\n119:14 Putu se propisa tvojih radujem vi\u0161e no svemu bogatstvu.\n119:15 Razmi\u0161ljat \u0107u o naredbama tvojim i putove \u0107u tvoje razmatrat'.\n119:16 U\u017eivat \u0107u u pravilima tvojim, rije\u010di tvojih ne\u0107u zaboravit'.\n119:17 GIMEL Milostiv budi meni, sluzi svojem, da \u017eivim i tvoje rije\u010di \u010duvam.\n119:18 Otvori o\u010di moje da gledam divote tvoga Zakona!\n119:19 Ja sam do\u0161ljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!\n119:20 Du\u0161a mi gine u svako doba \u017eude\u0107i za tvojim odlukama.\n119:21 Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.\n119:22 Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja \u010duvam propise.\n119:23 Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmi\u0161lja o pravilima tvojim.\n119:24 Jer tvoja su svjedo\u010danstva u\u017eivanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.\n119:25 DALET Moja du\u0161a le\u017ei u pra\u0161ini: po rije\u010di svojoj vrati mi \u017eivot.\n119:26 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me \u010duo: pravilima me svojim nau\u010di.\n119:27 Poka\u017ei mi put odredaba svojih i o \u010dudesima \u0107u tvojim razmi\u0161ljat'.\n119:28 Suze roni du\u0161a moja od \u017ealosti: po rije\u010di svojoj ti me podigni!\n119:29 Daleko me dr\u017ei od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!\n119:30 Put istine ja sam odabrao, pred o\u010di sam stavio odluke tvoje.\n119:31 Uz propise tvoje ja \u010dvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti!\n119:32 Ja kro\u010dim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.\n119:33 HE Poka\u017ei mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja \u0107u je \u010duvati do kraja.\n119:34 Pou\u010di me da se tvoga dr\u017eim Zakona i \u010duvat \u0107u ga svim srcem.\n119:35 Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj u\u017eivam.\n119:36 Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!\n119:37 Odvrati moje o\u010di da ne vide ni\u0161tavost, \u017eivot mi \u010duvaj na putu svojemu!\n119:38 Ispuni svom sluzi obe\u0107anje koje si onima dao \u0161to te se boje.\n119:39 Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.\n119:40 Evo, \u010deznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom po\u017eivi.\n119:41 VAU Nek' milost tvoja, o Jahve, do\u0111e na mene i spasenje tvoje po tvom obe\u0107anju.\n119:42 Odgovorit \u0107u onima koji me ru\u017ee, jer se uzdam u rije\u010d tvoju.\n119:43 Od mojih usta ne oduzmi rije\u010d istine, jer se uzdam u sudove tvoje.\n119:44 Tvoj \u0107u Zakon \u010duvati uvijek i dovijeka.\n119:45 Hodit \u0107u putem prostranim, jer naredbe tvoje istra\u017eujem.\n119:46 Pred kraljevima o tvojim \u0107u propisima govorit' i zbunit' se ne\u0107u.\n119:47 U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.\n119:48 Prema zapovijedima tvojim ja podi\u017eem ruke i o tvojim odredbama razmi\u0161ljam.\n119:49 ZAJIN Spomeni se svoje rije\u010di sluzi svojem kojom si mi dao nadu.\n119:50 U nevolji sva mi je utjeha \u0161to mi \u017eivot \u010duva rije\u010d tvoja.\n119:51 Oholice me napadaju \u017eestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.\n119:52 Sje\u0107am se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tje\u0161i.\n119:53 Bijes me hvata zbog gre\u0161nika koji tvoj Zakon napu\u0161taju.\n119:54 Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.\n119:55 No\u0107u se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj \u010duvam Zakon.\n119:56 Evo \u0161to je \u017eelja moja: \u010duvati tvoje odredbe.\n119:57 HET Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje \u010duvam rije\u010di.\n119:58 Svim srcem lice tvoje ganuti ho\u0107u: smiluj mi se po svom obe\u0107anju.\n119:59 Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedo\u010danstvu upravio noge.\n119:60 Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje \u010duvam.\n119:61 Opleto\u0161e me u\u017eeta gre\u0161nika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.\n119:62 U pono\u0107i ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.\n119:63 Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje \u010duvaju naredbe.\n119:64 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nau\u010di me odredbama svojim.\n119:65 TET U\u010dinio si dobro svom sluzi, Jahve, po rije\u010di svojoj.\n119:66 Nau\u010di me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.\n119:67 Prije nego bjeh poni\u017een, lutao sam, ali sada tvoju \u010duvam rije\u010d.\n119:68 Ti si tako dobar i dobrostiv: nau\u010di me pravilima svojim.\n119:69 Oholi na me prijevare smi\u0161ljaju, ali se ja svim srcem dr\u017eim naredaba tvojih.\n119:70 Srce im je poput sala be\u0161\u0107utno, a ja u\u017eivam u tvom Zakonu.\n119:71 Dobro mi je \u0161to sam poni\u017een da bih tvoja nau\u010dio pravila.\n119:72 Dra\u017ei mi je zakon usta tvojih no tisu\u0107e zlatnika i srebrnika.\n119:73 JOD Tvoje me ruke stvori\u0161e i oblikova\u0161e; prosvijetli me da nau\u010dim zapovijedi tvoje.\n119:74 \u0160tovatelji tvoji vide\u0107' me vesele se, jer se u rije\u010d tvoju ja pouzdah.\n119:75 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.\n119:76 Tvoja ljubav nek' mi bude tje\u0161iteljicom po obe\u0107anju koje si dao sluzi svom.\n119:77 Nek' do\u0111e na me milosr\u0111e tvoje da po\u017eivim, jer Zakon tvoj moja je naslada.\n119:78 Nek' se smetu oholi, jer me tla\u010de niza\u0161to, a ja \u0107u o naredbama tvojim razmi\u0161ljat'.\n119:79 Nek' mi se priklone \u0161tovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.\n119:80 Nek' mi srce savr\u0161eno bude u tvojim pravilima da ne budem posti\u0111en.\n119:81 KAF Du\u0161a moja gine za tvojim spasenjem rije\u010d tvoju \u017eeljno \u010dekam.\n119:82 O\u010di mi \u010deznu za tvojom besjedom: kad \u0107e\u0161 mi donijeti utjehu?\n119:83 Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.\n119:84 Koliko dana ima sluga tvoj? Kad \u0107e\u0161 suditi progonitelje moje?\n119:85 Oholnici mi jame iskopa\u0161e: oni ne rade po Zakonu tvojemu.\n119:86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.\n119:87 Umalo me smrvi\u0161e u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.\n119:88 Po svojoj me milosti po\u017eivi i \u010duvat \u0107u svjedo\u010danstvo tvojih usta.\n119:89 LAMED Dovijeka, o Jahve, rije\u010d tvoja ostaje, stalna poput nebesa.\n119:90 od koljena do koljena tvoja je vjernost; u\u010dvrstio si zemlju i ona stoji.\n119:91 Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi slu\u017ei.\n119:92 Da nije tvoj Zakon u\u017eivanje moje, propao bih u nevolji svojoj.\n119:93 Naredaba tvojih ne\u0107u zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me o\u017eivljava\u0161.\n119:94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja i\u0161tem naredbe.\n119:95 Bezbo\u017eni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise.\n119:96 Svakom savr\u0161enstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.\n119:97 MEM O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmi\u0161ljam.\n119:98 Tvoja me zapovijed mudrijim u\u010dini od du\u0161mana mojih jer ona je sa mnom vje\u010dito.\n119:99 Umniji sam od svih svojih u\u010ditelja jer razmi\u0161ljam o svjedo\u010danstvima tvojim.\n119:100 Razumniji sam i od staraca jer tvoje \u010duvam naredbe.\n119:101 Zla puta klone mi se noge da rije\u010d tvoju sa\u010duvam.\n119:102 Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me pou\u010dio.\n119:103 Kako su slatke nepcu mom rije\u010di tvoje, od meda su sla\u0111e ustima mojim.\n119:104 Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove la\u017ene.\n119:105 NUN Tvoja rije\u010d nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.\n119:106 Kunem se i \u010dvrsto odlu\u010dujem, i rije\u010d \u0107u odr\u017eati: pravedne \u0107u tvoje slijedit' odluke.\n119:107 U nevolji sam velikoj, Jahve, po rije\u010di me svojoj po\u017eivi.\n119:108 Prinose usta mojih primi, Jahve, u\u010di me sudovima svojim.\n119:109 \u017divot mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.\n119:110 Gre\u0161nici mi postavi\u0161e zamku, ali ne skre\u0107em od tvojih naredaba.\n119:111 Svjedo\u010danstva tvoja vje\u010dna su mi ba\u0161tina, ona su radost mome srcu.\n119:112 Prignuh srce da vr\u0161i naredbe tvoje uvijek i do kraja.\n119:113 SAMEK Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.\n119:114 Ti si moj \u0161tit i moj zaklon, u tvoju se rije\u010d ja uzdam.\n119:115 Odstupite od mene, zlikovci: dr\u017eat \u0107u zapovijedi Boga svoga.\n119:116 Podr\u017ei me po svom obe\u0107anju i \u017eivjet \u0107u; nemoj da se u svojoj nadi postidim.\n119:117 Pomozi mi i spasit \u0107u se, na tvoja \u0107u pravila svagda paziti.\n119:118 Ti prezire\u0161 one koji odstupaju od pravila tvojih jer je la\u017ena misao njihova.\n119:119 K'o hr\u0111u zlotvore zemlje uklanja\u0161, zato ljubim tvoje propise.\n119:120 Moje tijelo dr\u0161\u0107e od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim.\n119:121 AJIN \u010cinim \u0161to je pravo i pravedno, ne predaj me tla\u010diteljima mojim.\n119:122 Zalo\u017ei se za slugu svojega da me ne satru oholice!\n119:123 Moje o\u010di ginu od \u010de\u017enje za spasenjem tvojim, za tvojom rije\u010di pravednom.\n119:124 U\u010dini sluzi svom po svojoj dobroti i nau\u010di me pravilima svojim.\n119:125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.\n119:126 \u010cas je, o Jahve, da se javi\u0161: oskvrnu\u0161e Zakon tvoj.\n119:127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje vi\u0161e no zlato, zlato \u017ee\u017eeno.\n119:128 Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi la\u017eni putovi.\n119:129 PE Divna su tvoja svjedo\u010danstva, stoga ih \u010duva du\u0161a moja.\n119:130 Objava rije\u010di tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.\n119:131 Otvaram usta svoja zadahtan u \u017eudnji jer \u010deznem za zapovijedima tvojim.\n119:132 Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.\n119:133 Korake mi upravljaj po svom obe\u0107anju da nikakva opa\u010dina ne ovlada mnome.\n119:134 Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja \u0107u \u010duvati.\n119:135 Licem svojim obasjaj slugu svog i nau\u010di me pravilima svojim!\n119:136 Potoci suza poteko\u0161e mi iz o\u010diju jer se Zakon tvoj ne \u010duva.\n119:137 SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.\n119:138 Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.\n119:139 Revnost me moja izjeda jer moji tla\u010ditelji zaboravljaju rije\u010di tvoje.\n119:140 Tvoje su rije\u010di proku\u0161ane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.\n119:141 Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.\n119:142 Pravda je tvoja pravda vje\u010dita i Zakon tvoj sama istina.\n119:143 Tjeskoba me i nevolja sna\u0111e, al' tvoje su zapovijedi u\u017eivanje moje.\n119:144 Vje\u010dna je pravda tvojeg svjedo\u010danstva, prosvijetli me i \u017eivjet \u0107u.\n119:145 KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usli\u0161i me: tvoja \u0107u pravila \u010duvati.\n119:146 K tebi vapijem, spasi me, tvojeg \u0107u se dr\u017eat' svjedo\u010danstva.\n119:147 Pretje\u010dem zoru i molim za pomo\u0107, u tvoje se rije\u010di uzdam.\n119:148 O\u010di moje stra\u017ee no\u0107ne pretje\u010du da razmi\u0161ljam o besjedi tvojoj.\n119:149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslu\u0161aj, i po svojoj odluci po\u017eivi me.\n119:150 Primi\u010du se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.\n119:151 A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.\n119:152 Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.\n119:153 RE\u0160 Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.\n119:154 Parnicu moju brani, po svom obe\u0107anju po\u017eivi me!\n119:155 Daleko je spasenje od gre\u0161nika jer za pravila tvoja ne mare.\n119:156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim po\u017eivi me.\n119:157 Mnogi me progone i tla\u010de, od tvojih svjedo\u010danstava ja ne odstupam.\n119:158 Otpadnike vidjeh i zgadi\u0161e mi se jer tvojih rije\u010di ne \u010duvaju.\n119:159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj po\u017eivi me.\n119:160 Sr\u017e je rije\u010di tvoje istina, vje\u010dan je sud pravde tvoje.\n119:161 \u0160IN Mogu\u0107nici me progone niza\u0161to, al' samo pred tvojim rije\u010dima srce mi dr\u0161\u0107e.\n119:162 Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena.\n119:163 Mrzim na la\u017e, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.\n119:164 Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.\n119:165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir u\u017eivaju, ni o \u0161to se oni ne spoti\u010du.\n119:166 Pomo\u0107 tvoju \u010dekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvr\u0161avam.\n119:167 Moja du\u0161a \u010duva propise tvoje i ljubi ih veoma.\n119:168 \u010cuvam tvoje naredbe i svjedo\u010danstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom.\n119:169 TAU Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me rije\u010di prosvijetli.\n119:170 Nek' molitva moja do\u0111e pred lice tvoje, po svojoj me rije\u010di izbavi.\n119:171 Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me nau\u010dio pravilima svojim.\n119:172 Nek' mi pjeva jezik o rije\u010di tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.\n119:173 Nek' mi ruka tvoja na pomo\u0107 bude jer odabrah tvoje naredbe.\n119:174 Jahve, za tvojim spasenjem \u010deznem, u\u017eivam u tvom Zakonu.\n119:175 Nek' \u017eivi du\u0161a moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomo\u0107 budu!\n119:176 K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potra\u017ei slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.\n120:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usli\u0161a.\n120:2 Jahve, izbavi du\u0161u moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!\n120:3 Kojim zlom da te prokunem, zlobni jezi\u010de?\n120:4 Strelicama o\u0161trim iz ratni\u010dke ruke i ugljevljem \u017earkim.\n120:5 Jao meni \u0161to mi je boraviti u Me\u0161eku i stanovati u \u0161atorima kedarskim!\n120:6 Predugo mi du\u0161a mora \u017eivjeti s mrziteljima mira.\n120:7 Kada o miru govorim, oni sile na rat.\n121:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. K brdima o\u010di svoje uzdi\u017eem: odakle \u0107e mi do\u0107i pomo\u0107?\n121:2 Pomo\u0107 je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.\n121:3 Tvojoj nozi on posrnuti ne da i ne\u0107e zadrijemati on, \u010duvar tvoj.\n121:4 Ne, ne drijema i ne spava on, \u010duvar Izraelov.\n121:5 Jahve je \u010duvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!\n121:6 Ne\u0107e ti sunce nauditi danju ni mjesec no\u0107u.\n121:7 \u010cuvao te Jahve od zla svakoga, \u010duvao du\u0161u tvoju!\n121:8 \u010cuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.\n122:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi reko\u0161e: \"Hajdemo u Dom Jahvin!\"\n122:2 Eto, noge nam ve\u0107 stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.\n122:3 Jeruzaleme, grade \u010dvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!\n122:4 Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino.\n122:5 Ondje stoje suda\u010dke stolice, stolice doma Davidova.\n122:6 Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!\n122:7 Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim pala\u010dama!\n122:8 Radi bra\u0107e i prijatelja svojih klicat \u0107u: \"Mir tebi!\"\n122:9 Radi Doma Jahve, Boga na\u0161ega, za sre\u0107u tvoju ja \u0107u moliti.\n123:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. O\u010di svoje uzdi\u017eem k tebi koji u nebesima prebiva\u0161.\n123:2 Evo, kao \u0161to su uprte o\u010di slugu u ruke gospodara i o\u010di slu\u0161kinje u ruke gospodarice tako su o\u010di na\u0161e uprte u Jahvu, Boga na\u0161ega, dok nam se ne smiluje.\n123:3 Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.\n123:4 Presita nam je du\u0161a podsmijeha obijesnih, poruga oholih.\n124:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael -\n124:2 da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digo\u0161e proti nama,\n124:3 \u017eive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,\n124:4 voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,\n124:5 vode pobje\u0161njele sve nas potopile.\n124:6 Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!\n124:7 Du\u0161a je na\u0161a poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo!\n124:8 Pomo\u0107 je na\u0161a u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.\n125:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomi\u010de se, ostaje dovijeka.\n125:2 Bregovi okru\u017euju Jeruzalem: Jahve okru\u017euje narod svoj odsada i dovijeka.\n125:3 I ne\u0107e vladati \u017eezlo bezbo\u017eni\u010dko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pru\u017eili.\n125:4 U\u010dini, Jahve, dobro dobrima i \u010destitima u srcu.\n125:5 A koji na krive skre\u0107u putove nek' ih istrijebi Jahve sa zlo\u010dincima! Mir nad Izraelom!\n126:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Kad Jahve vra\u0107a\u0161e su\u017enjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo.\n126:2 Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Me\u0111u poganima tad se govorilo: \"Velika im djela Jahve u\u010dini!\"\n126:3 Velika nam djela u\u010dini Jahve: opet smo radosni!\n126:4 Vrati, o Jahve, su\u017enjeve na\u0161e k'o potoke negepske!\n126:5 Oni koji siju u suzama, \u017eanju u pjesmi.\n126:6 I\u0161li su pla\u010du\u0107i nose\u0107i sjeme sjetveno: vra\u0107at \u0107e se s pjesmom, nose\u0107i snoplje svoje.\n127:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Salomonova. Ako Jahve ku\u0107u ne gradi, uzalud se mu\u010de graditelji. Ako Jahve grad ne \u010duva, uzalud stra\u017ear bdi.\n127:2 Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u no\u0107 sjediti, vi \u0161to jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.\n127:3 Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.\n127:4 Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.\n127:5 Blago \u010dovjeku koji njima napuni tobolac, ne\u0107e se postidjeti kad se pr\u00d3eo bude s du\u0161manom na vratima.\n128:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama!\n128:2 Plod ruku svojih ti \u0107e\u0161 u\u017eivati, blago tebi, dobro \u0107e ti biti.\n128:3 \u017dena \u0107e ti biti kao plodna loza u odajama tvoje ku\u0107e; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega.\n128:4 Eto, tako \u0107e biti blagoslovljen \u010dovjek koji se Jahve boji!\n128:5 Blagoslovio te Jahve sa Siona, u\u017eivao sre\u0107u Jeruzalema sve dane \u017eivota svog!\n128:6 Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!\n129:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. \"Mnogo su me od mladosti tla\u010dili\" - neka rekne sad Izrael!\n129:2 \"Mnogo su me od mladosti tla\u010dili, ali me ne svlada\u0161e.\n129:3 Po le\u0111ima su mojim ora\u010di orali, duge brazde povla\u010dili.\n129:4 Al' Jahve pravedni isije\u010de u\u017eeta zlikovcima!\"\n129:5 Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!\n129:6 Nek' budu k'o trava na krovu \u0161to povene prije nego je po\u010dupaju.\n129:7 \u017detelac njome ne napuni ruku ni naru\u010dje onaj koji ve\u017ee snopove.\n129:8 A prolaznici nek' ne reknu: \"Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!\"\n130:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:\n130:2 Gospodine, \u010duj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!\n130:3 Ako se, Jahve, grijeha bude\u0161 spominjao, Gospodine, tko \u0107e opstati?\n130:4 Al' u tebe je pra\u0161tanje, da bi te se bojali.\n130:5 U Jahvu ja se uzdam, du\u0161a se moja u njegovu uzda rije\u010d.\n130:6 Du\u0161a moja \u010deka Gospodina vi\u0161e no zoru stra\u017ea no\u0107na; vi\u0161e no zoru stra\u017ea no\u0107na\n130:7 nek' Izrael \u010deka Jahvu. Jer je u Jahve milosr\u0111e i obilno je u njega otkupljenje;\n130:8 on \u0107e otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.\n131:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se o\u010di uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za \u010dudima \u0161to su iznad mene.\n131:2 Ne, ja sam se smirio i upokojio du\u0161u svoju; kao dojen\u010de na grudima majke, kao dojen\u010de du\u0161a je moja u meni.\n131:3 U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.\n132:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma.\n132:2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:\n132:3 \"Ne\u0107u u\u0107i u \u0161ator doma svog nit' uza\u0107i na le\u017eaj svoje postelje,\n132:4 ne\u0107u pustit' snu na o\u010di nit' po\u010dinka dati vje\u0111ama,\n132:5 dok Jahvi mjesto ne na\u0111em, boravi\u0161te Snazi Jakovljevoj.\"\n132:6 Eto, \u010dusmo za nj u Efrati, na\u0111osmo ga u Poljima jaarskim.\n132:7 U\u0111imo u stan njegov, pred noge mu padnimo!\n132:8 \"Ustani, o Jahve, po\u0111i k svom po\u010divali\u0161tu, ti i Kov\u010deg sile tvoje!\n132:9 Sve\u0107enici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobo\u017enici tvoji nek' radosno kli\u010du!\n132:10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!\"\n132:11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje ne\u0107e odustati: \"Potomka tvoje utrobe posadit \u0107u na prijestolje tvoje.\n132:12 Budu li ti sinovi Savez moj \u010duvali i naredbe kojima ih u\u010dim, i sinovi \u0107e njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.\"\n132:13 Jer Jahve odabra Sion, njega za\u017eelje sebi za sjedi\u0161te.\n132:14 \"Ovo mi je po\u010divali\u0161te vje\u010dno, boravit \u0107u ovdje jer tako po\u017eeljeh.\n132:15 \u017ditak \u0107u njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.\n132:16 Sve\u0107enike njegove u spas \u0107u odjenuti, sveti \u0107e njegovi kliktati radosno.\n132:17 U\u010dinit \u0107u da ondje za Davida rog izraste, pripravit \u0107u svjetiljku za svog pomazanika.\n132:18 U sram \u0107u mu obu\u0107i du\u0161mane, a na njemu \u0107e blistat' vijenac moj.\"\n133:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao bra\u0107a zajedno \u017eivjeti:\n133:2 kao na glavi ulje dragocjeno \u0161to slazi na bradu, bradu Aronovu, \u0161to slazi na skute haljina njegovih;\n133:3 kao rosa s Hermona \u0161to slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i \u017eivot dovijeka.\n134:1 Hodo\u010dasni\u010dka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine \u0161to stojite u Domu Jahvinu, u no\u0107nim satima!\n134:2 Di\u017eite svoje ruke prema Sveti\u0161tu i Jahvu blagoslivljajte!\n134:3 \"Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!\"\n135:1 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine\n135:2 koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga na\u0161ega!\n135:3 Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko!\n135:4 Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.\n135:5 Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.\n135:6 \u0160to god se Jahvi svidi, to \u010dini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima.\n135:7 Oblake di\u017ee s kraja zemlje; stvara ki\u0161i munje, vjetar izvodi iz skrovi\u0161ta njegovih.\n135:8 On Egiptu pobi prvoro\u0111ence, ljude i stoku podjednako.\n135:9 On u\u010dini znamenja i \u010dudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih.\n135:10 On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve mo\u0107ne:\n135:11 Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja ba\u0161anskog, i sva kraljevstva kanaanska.\n135:12 I dade njihovu zemlju u ba\u0161tinu, u ba\u0161tinu Izraelu, narodu svom.\n135:13 Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena.\n135:14 Jer Jahve \u0161titi narod svoj, slugama svojim on je milostiv.\n135:15 Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:\n135:16 usta imaju, a ne govore; o\u010di imaju, a ne vide;\n135:17 u\u0161i imaju, a ne \u010duju; i nema daha u ustima njihovim.\n135:18 Takvi su i oni koji ih napravi\u0161e i svi koji se u njih uzdaju.\n135:19 Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj!\n135:20 Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! \u0160tovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte!\n135:21 Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!\n136:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:2 Hvalite Boga nad bogovima: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:3 Hvalite Gospodara nad gospodarima: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:4 Jedini on u\u010dini \u010duda velika: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:5 Mudro sazda on nebesa: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:6 On utvrdi zemlju nad vodama: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:7 On na\u010dini svjetlila velika: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:8 Sunce da vlada danom: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:9 Mjesec i zvijezde da vladaju no\u0107u: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:10 On pobi prvoro\u0111ence Egiptu: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:11 Izvede Izraela iz njega: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:12 Mi\u0161icom jakom, rukom ispru\u017eenom: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:13 On Crveno more razdvoji: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:14 Provede Izraela posred voda: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:15 I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:16 On narod svoj vo\u0111a\u0161e pustinjom: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:17 On udari kraljeve velike: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:18 I pogubi kraljeve mo\u0107ne: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:19 Sihona, kralja amorejskog: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:20 Oga, kralja ba\u0161anskog: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:21 I njihovu zemlju dade u ba\u0161tinu: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:22 U ba\u0161tinu Izraelu, sluzi svome: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:23 On se spomenu nas u poni\u017eenju na\u0161em: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:24 Od du\u0161mana nas na\u0161ih oslobodi: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:25 On daje hrane svakom tijelu: vje\u010dna je ljubav njegova!\n136:26 Hvalite Boga nebeskog: vje\u010dna je ljubav njegova!\n137:1 Na obali rijeka babilonskih sje\u0111asmo i plakasmo spominju\u0107i se Siona;\n137:2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povje\u0161ali.\n137:3 I tada na\u0161i tamni\u010dari zaiska\u0161e od nas da pjevamo, porobljiva\u010di na\u0161i zaiska\u0161e da se veselimo: \"Pjevajte nam pjesmu sionsku!\"\n137:4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tu\u0111inskoj!\n137:5 Nek' se osu\u0161i desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!\n137:6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!\n137:7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: \"Ru\u0161ite! Sru\u0161ite ga do temelja!\"\n137:8 K\u0107eri babilonska, pusto\u0161iteljice, bla\u017een koji ti vrati milo za drago za sva zla \u0161to si nam ih nanijela!\n137:9 Bla\u017een koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojen\u010dad!\n138:1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si \u010duo rije\u010di mojih usta. Pred licem an\u0111ela pjevam tebi,\n138:2 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveli\u010dao obe\u0107anje svoje.\n138:3 Kad sam te zazvao, usli\u0161io si me, du\u0161u si moju pokrijepio.\n138:4 Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad \u010duju rije\u010di usta tvojih,\n138:5 nek' pjevaju putove Jahvine: \"Zaista, velika je slava Jahvina!\"\n138:6 Zaista, uzvi\u0161en je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.\n138:7 Kroz nevolje kad budem kro\u010dio, \u017eivot mi \u010duvaj, pru\u017ei ruku proti gnjevu mojih du\u0161mana; nek' me tvoja spasi desnica!\n138:8 Jahve, \u0161to ja po\u010deh, ti dovr\u0161i! Jahve, vje\u010dna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!\n139:1 Zborovo\u0111i. Davidov. Jahve, proni\u010de\u0161 me svega i poznaje\u0161,\n139:2 ti zna\u0161 kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti ve\u0107 misli moje poznaje\u0161.\n139:3 Hodam li ili le\u017eim, sve ti vidi\u0161, znani su ti svi moji putovi.\n139:4 Rije\u010d mi jo\u0161 nije na jezik do\u0161la, a ti, Jahve, sve ve\u0107 znade\u0161.\n139:5 S le\u0111a i s lica ti me obuhva\u0107a\u0161, na mene si ruku svoju stavio.\n139:6 Znanje to odve\u0107 mi je \u010dudesno, previsoko da bih ga doku\u010dio.\n139:7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?\n139:8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.\n139:9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj\n139:10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja dr\u017eala.\n139:11 Reknem li: \"Nek' me barem tmine zakriju i nek' me no\u0107 umjesto svjetla okru\u017ei!\" -\n139:12 ni tmina tebi ne\u0107e biti tamna: no\u0107 sjaji kao dan i tama kao svjetlost.\n139:13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu maj\u010dinu.\n139:14 Hvala ti \u0161to sam stvoren tako \u010dudesno, \u0161to su djela tvoja predivna. Du\u0161u moju do dna si poznavao,\n139:15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.\n139:16 O\u010di tvoje ve\u0107 tada gledahu djela moja, sve ve\u0107 bje\u0161e zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odre\u0111eni dok jo\u0161 ne bje\u0161e ni jednoga.\n139:17 Kako su mi, Bo\u017ee, naumi tvoji nedoku\u010divi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.\n139:18 Da ih brojim? Vi\u0161e ih je nego pijeska! Do\u0111em li im do kraja, ti mi preostaje\u0161!\n139:19 De, istrijebi, Bo\u017ee, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!\n139:20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se di\u017eu tvoji du\u0161mani.\n139:21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?\n139:22 Mr\u017enjom dubokom ja ih mrzim i dr\u017eim ih svojim neprijateljima.\n139:23 Pronikni me svega, Bo\u017ee, srce mi upoznaj, isku\u0161aj me i upoznaj misli moje:\n139:24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vje\u010dnim!\n140:1 Zborovo\u0111i. Psalam. Davidov.\n140:2 Izbavi me, Jahve, od \u010dovjeka zlobna, za\u0161titi me od \u010dovjeka nasilna:\n140:3 od onih koji pakosti u srcu smi\u0161ljaju i \u010ditav dan za\u010dinju kavge.\n140:4 Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljuti\u010din.\n140:5 Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, \u010duvaj me od \u010dovjeka nasilna koji ho\u0107e da mi noga posrne.\n140:6 Oholice mi potajno nastavljaju zamku, u\u017eetima mre\u017eu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju.\n140:7 Zavapih Jahvi: \"Ti si Bog moj! Poslu\u0161aj, o Jahve, krik mojih molitava!\n140:8 Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!\"\n140:9 Ne daj da se ispune \u017eelje zlotvora, ne daj da svoje on izvr\u0161i namjere!\n140:10 Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoli\u0161e, nek' na njih padne zloba njihovih usana!\n140:11 Nek' da\u017edi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da vi\u0161e ne ustanu!\n140:12 Opada\u010d se ne\u0107e odr\u017eat' na zemlji, silnika \u0107e odjednom zgrabiti nesre\u0107a.\n140:13 Znam da \u0107e Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.\n140:14 Zaista, pravedni \u0107e tvoje ime slaviti, pred tvojim \u0107e licem boraviti \u010destiti.\n141:1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slu\u0161aj glas moj kojim tebi vapijem!\n141:2 Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos ve\u010dernji!\n141:3 Na usta mi, Jahve, stra\u017eu postavi i stra\u017eare na vrata usana mojih!\n141:4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbo\u017eno po\u010dinim djela opaka; i u dru\u0161tvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!\n141:5 Nek' me samo udari pravednik, ljubav je \u0161to me kara, al' ulje gre\u0161ni\u010dko ne\u0107e mi glavu pomazat'; zlo\u0107i njihovoj oprijet \u0107u se uvijek svojom molitvom.\n141:6 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet \u0107e kako blage bjehu rije\u010di moje.\n141:7 Kao kad ora\u010d ore i para zemlju, tako \u0107e im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.\n141:8 U te su, Jahve, uprte o\u010di moje, k tebi se utje\u010dem, ne daj da mi du\u0161a propadne!\n141:9 \u010cuvaj me od stupice koju postavi\u0161e meni, od zamki zlo\u010dinaca!\n141:10 Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!\n142:1 Pou\u010dna pjesma. Davidova. Kad bija\u0161e u spilji. Molitva.\n142:2 Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.\n142:3 Pred njim svoju izlijevam tu\u017ealjku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.\n142:4 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaje\u0161. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku stavi\u0161e.\n142:5 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobje\u0107i, nitko za \u017eivot moj ne mari.\n142:6 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi uto\u010di\u0161te, ti si dio moj u zemlji \u017eivih.\n142:7 Poslu\u0161aj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su mo\u0107niji.\n142:8 Izvedi iz tamnice du\u0161u moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene \u0107e se okupiti pravednici zbog dobra \u0161to si ga iskazao meni.\n143:1 Psalam. Davidov. Jahve, slu\u0161aj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usli\u0161i!\n143:2 Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko \u017eiv nije pravedan pred tobom!\n143:3 Du\u0161manin mi du\u0161u progoni, o zemlju pritisnu \u017eivot moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.\n143:4 Duh moj ve\u0107 zamire u meni, srce mi trne u grudima.\n143:5 Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmi\u0161ljam.\n143:6 Ruke svoje za tobom pru\u017eam, du\u0161a moja k'o suha zemlja za tobom \u017ee\u0111a.\n143:7 Usli\u0161i me brzo, o Jahve, dah moj ve\u0107 je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!\n143:8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi ka\u017ei kojim \u0107u krenuti jer k tebi du\u0161u uzdi\u017eem.\n143:9 Izbavi me, Jahve, od mojih du\u0161mana, tebi ja se utje\u010dem.\n143:10 Nau\u010di me da vr\u0161im volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!\n143:11 Zbog imena svog, Jahve, po\u017eivi me, zbog svoje pravednosti du\u0161u mi izvedi iz tjeskobe!\n143:12 Po svojoj dobroti satri moje du\u0161mane, uni\u0161ti sve moje tla\u010ditelje, jer ja sam sluga tvoj!\n144:1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi u\u010di boju a prste ratu.\n144:2 On je ljubav moja i tvr\u0111ava moja, za\u0161tita moja, izbavitelj moj, \u0161tit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!\n144:3 \u0160to je \u010dovjek, o Jahve, da ga poznaje\u0161, \u0161to li \u010dedo ljudsko da ga se spominje\u0161?\n144:4 Poput da\u0161ka je \u010dovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.\n144:5 Jahve, nagni svoja nebesa i si\u0111i, takni bregove: i zadimit \u0107e se!\n144:6 Sijevni munjom i raspr\u0161i du\u0161mane, odapni strijele i raspr\u0161i ih!\n144:7 Ruku pru\u017ei iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz \u0161aka sinova tu\u0111inskih:\n144:8 la\u017ei govore usta njihova, a desnica krivo prise\u017ee.\n144:9 Pjevat \u0107u ti, Bo\u017ee, pjesmu novu, na harfi od deset \u017eica svirat \u0107u.\n144:10 Ti daje\u0161 pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna ma\u010da\n144:11 spasi mene, oslobodi me iz ruke tu\u0111inske; la\u017ei govore usta njihova, a desnica krivo prise\u017ee.\n144:12 Daj da nam sinovi budu kao biljke \u0161to rastu od mladosti svoje; a k\u0107eri na\u0161e kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;\n144:13 da nam \u017eitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;\n144:14 ovce na\u0161e plodile se na tisu\u0107e, plodile se beskrajno na na\u0161im poljima; stoka na\u0161a neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni pla\u010da na ulicama na\u0161im!\n144:15 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!\n145:1 Hvalospjev. Davidov. ALEF Slavit \u0107u te, o Bo\u017ee, kralju moj, ime \u0107u tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka.\n145:2 BET Svaki \u0107u dan tebe slaviti, ime \u0107u tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. GIMEL\n145:3 Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedoku\u010diva je veli\u010dina njegova! DALET\n145:4 Nara\u0161taj nara\u0161taju kazuje djela tvoja i silu tvoju navije\u0161ta.\n145:5 HE Govore o blistavoj slavi tvoga veli\u010danstva i \u010dudesa tvoja objavljuju.\n145:6 VAU Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veli\u010dinu tvoju pripovijedaju.\n145:7 ZAJIN Razgla\u0161uju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kli\u010du.\n145:8 HET Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srd\u017ebu, bogat dobrotom.\n145:9 TET Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.\n145:10 JOD Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!\n145:11 KAF Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore\n145:12 LAMED da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga.\n145:13 MEM Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vje\u010dno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. NUN Vjeran je Jahve u svim rije\u010dima svojim i svet u svim svojim djelima.\n145:14 SAMEK Jahve podupire sve koji posr\u0107u i pognute on uspravlja.\n145:15 AJIN O\u010di sviju u tebe su uprte, ti im hranu daje\u0161 u pravo vrijeme.\n145:16 PE Ti otvara\u0161 ruku svoju, do mile volje siti\u0161 sve \u017eivo.\n145:17 SADE Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.\n145:18 KOF Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.\n145:19 RE\u0160 On ispunja \u017eelje \u0161tovatelja svojih, slu\u0161a njihove vapaje i spasava ih.\n145:20 \u0160IN Jahve \u0161titi one koji njega ljube, a zlotvore sve \u0107e zatrti.\n145:21 TAU Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.\n146:1 Aleluja! Hvali, du\u0161o moja, Jahvu!\n146:2 Hvalit \u0107u Jahvu sveg \u017eivota svojeg. Dok me bude, Bogu svom \u0107u pjevati.\n146:3 Ne uzdajte se u knezove, u \u010dovjeka od kog nema spasenja!\n146:4 Izi\u0111e li duh iz njega, u zemlju svoju on se vra\u0107a i propadaju sve misli njegove.\n146:5 Blago onom kome je pomo\u0107nik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,\n146:6 koji stvori nebo i zemlju, more i sve \u0161to je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,\n146:7 potla\u010denima vra\u0107a pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve osloba\u0111a su\u017enje,\n146:8 Jahve slijepcima o\u010di otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.\n146:9 Jahve \u0161titi tu\u0111ince, sirote i udovice podupire, a gre\u0161nicima mrsi putove.\n146:10 Jahve \u0107e kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!\n147:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu na\u0161em jer je sladak; svake hvale on je dostojan!\n147:2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspr\u0161ene Izraelce.\n147:3 On lije\u010di one koji su srca skr\u0161ena i povija rane njihove.\n147:4 On odre\u0111uje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.\n147:5 Velik je na\u0161 Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.\n147:6 Jahve pridi\u017ee ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.\n147:7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu na\u0161em!\n147:8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji ki\u0161u sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na slu\u017ebu \u010dovjeku.\n147:9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grak\u0107u.\n147:10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra \u010dovje\u010dja.\n147:11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.\n147:12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!\n147:13 On u\u010dvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.\n147:14 On dade mir granicama tvojim, p\u0161enicom te hrani najboljom.\n147:15 Besjedu svoju \u0161alje na zemlju, brzo tr\u010di rije\u010d njegova.\n147:16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.\n147:17 On sipa gr\u00d3ad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.\n147:18 Rije\u010d svoju po\u0161alje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otje\u010du.\n147:19 Rije\u010d svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.\n147:20 Ne u\u010dini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!\n148:1 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!\n148:2 Hvalite ga, svi an\u0111eli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!\n148:3 Hvalite ga, sunce i mjese\u010de, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!\n148:4 Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!\n148:5 Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postado\u0161e.\n148:6 Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji ne\u0107e pro\u0107i.\n148:7 Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!\n148:8 Ognju i gr\u00d3ade, snije\u017ee i maglo, olujni vjetre, \u0161to rije\u010d njegovu izvr\u0161ava\u0161!\n148:9 Gore i svi bre\u017euljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!\n148:10 Zvijeri i sve \u017eivotinje, gmizavci i ptice krilate!\n148:11 Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!\n148:12 Mladi\u0107i i djevojke, starci s djecom zajedno:\n148:13 nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvi\u0161eno! Njegovo veli\u010danstvo zemlju i nebo nadvisuje,\n148:14 on podi\u017ee snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!\n149:1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!\n149:2 Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klik\u0107u sinovi Siona!\n149:3 Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!\n149:4 Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjen\u010dava ponizne!\n149:5 Neka se sveti raduju u slavi, neka kli\u010du s le\u017eaja svojih!\n149:6 Nek' im pohvale Bo\u017eje budu na ustima, ma\u010devi dvosjekli u rukama\n149:7 da nad pucima izvr\u0161e odmazdu i kaznu nad narodima;\n149:8 da im kraljeve bace u lance, a odli\u010dnike u okove gvozdene;\n149:9 da na njima izvr\u0161e sud davno napisan - nek' bude na \u010dast svim svetima njegovim! Aleluja!\n150:1 Aleluja!\n150:2 Hvalite Boga u Sveti\u0161tu njegovu, slavite ga u veli\u010danstvu svoda nebeskog!\n150:3 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veli\u010dine njegove!\n150:4 Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!\n150:5 Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvu\u010dnim, slavite ga cimbalima gromkim!\n150:6 Sve \u0161to god di\u0161e Jahvu neka slavi! Aleluja!","title":"Croatian Bible: Psalms","type":"page"}