{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/rev.htm","path":"bib/wb/cro/rev.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/rev.htm","text":"1:1 Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on poka\u017ee slugama svojim ono \u0161to se ima dogoditi ubrzo. I on to ozna\u010di poslav\u0161i svog an\u0111ela sluzi svomu Ivanu\n1:2 koji posvjedo\u010di za rije\u010d Bo\u017eju i za svjedo\u010danstvo Isusa Krista - za sve \u0161to vidje.\n1:3 Blago onomu koji \u010dita i onima \u0161to slu\u0161aju rije\u010di ovog proro\u0161tva te \u010duvaju \u0161to je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!\n1:4 Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bija\u0161e i koji dolazi i od sedam duhova \u0161to su pred Prijestoljem njegovim\n1:5 i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvoro\u0111enca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od na\u0161ih grijeha\n1:6 te nas u\u010dini kraljevstvom, sve\u0107enicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!\n1:7 Gle, dolazi s oblacima i gledat \u0107e ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat \u0107e nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.\n1:8 Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bija\u0161e i koji dolazi, Svevladar.\n1:9 Ja, Ivan, brat va\u0161 i suzajedni\u010dar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi rije\u010di Bo\u017eje i svjedo\u010danstva Isusova.\n1:10 Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i za\u010duh iza sebe jak glas, kao glas trublje.\n1:11 Govora\u0161e: \"\u0160to vidi\u0161, napi\u0161i u knjigu i po\u0161alji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.\"\n1:12 Okrenuh se da vidim glas koji govora\u0161e sa mnom. I okrenuv\u0161i se, vidjeh sedam zlatnih svije\u0107njaka,\n1:13 a posred svije\u0107njaka netko kao Sin \u010covje\u010dji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom;\n1:14 glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a o\u010di mu kao plamen ognjeni;\n1:15 noge mu nalik mjedi ugla\u0111enoj, kao u pe\u0107i u\u017earenoj, a glas mu kao \u0161um voda mnogih;\n1:16 u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi ma\u010d dvosje\u010dan, o\u0161tar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.\n1:17 Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govore\u0107i: \"Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,\n1:18 i \u017divi! Mrtav bijah, a evo \u017eivim u vijeke vjekova te imam klju\u010de Smrti, i Podzemlja.\n1:19 Napi\u0161i dakle \u0161to si vidio: ono \u0161to jest i \u0161to se ima dogoditi poslije.\n1:20 Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svije\u0107njaka: sedam zvijezda an\u0111eli su sedam crkava, sedam svije\u0107njaka sedam je crkava.\"\n2:1 An\u0111elu Crkve u Efezu napi\u0161i: \"Ovo govori Onaj koji dr\u017ei sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svije\u0107njaka:\n2:2 Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne mo\u017ee\u0161 podnijeti opakih. Isku\u0161ao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su la\u017eljivci.\n2:3 Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao.\n2:4 Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.\n2:5 Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i \u010dini prva djela. Ina\u010de dolazim k tebi i - uklonit \u0107u tvoj svije\u0107njak s mjesta njegova ako se ne obrati\u0161.\n2:6 Ali ovo ima\u0161: mrzi\u0161 nikolaitska djela koja i ja mrzim.\"\n2:7 \"Tko ima uho, nek poslu\u0161a \u0161to Duh govori crkvama! Pobjedniku \u0107u dati jesti od stabla \u017eivota koje je u raju Bo\u017ejem.\"\n2:8 I an\u0111elu Crkve u Smirni napi\u0161i: \"Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bija\u0161e mrtav i o\u017eivje:\n2:9 Znam tvoju nevolju i siroma\u0161tvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju \u017didovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.\n2:10 Ne boj se onoga \u0161to ti je trpjeti! Evo, Sotona, \u0107e neke od vas baciti u tamnicu da budete isku\u0161ani. Bit \u0107ete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat \u0107u ti vijenac \u017eivota.\"\n2:11 \"Tko ima uho, nek poslu\u0161a \u0161to Duh govori crkvama! Pobjedniku ne\u0107e nauditi druga smrt.\"\n2:12 I an\u0111elu Crkve u Pergamu napi\u0161i: \"Ovo govori Onaj u koga je ma\u010d dvosjek, o\u0161tar:\n2:13 Znam gdje prebiva\u0161 - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a \u010dvrsto se dr\u017ei\u0161 moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva.\n2:14 Ali imam ne\u0161to malo protiv tebe: ima\u0161 ondje nekih \u0161to dr\u017ee nauk Bileama \u0161to pou\u010di Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa \u017ertvovana idolima i bludu se podadu.\n2:15 Tako i ti ima\u0161 takvih koji dr\u017ee nauk nikolaitski.\n2:16 Obrati se dakle! Ina\u010de dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima ma\u010dem usta svojih.\"\n2:17 \"Tko ima uho, nek poslu\u0161a \u0161to Duh govori crkvama! Pobjedniku \u0107u dati mane sakrivene i bijel \u0107u mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.\"\n2:18 I an\u0111elu Crkve u Tijatiri napi\u0161i: \"Ovo govori Sin Bo\u017eji, Onaj u koga su o\u010di kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed ugla\u0111enu:\n2:19 Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i slu\u017eenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prva\u0161njih.\n2:20 Ali imam protiv tebe: pu\u0161ta\u0161 \u017eenu Jezabelu, koja se pravi proro\u010dicom, da u\u010di i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa \u017ertvovana idolima.\n2:21 Dadoh joj vremena za obra\u0107enje, ali ona ne\u0107e da se obrati od bludnosti svoje.\n2:22 Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela;\n2:23 i djecu \u0107u joj smr\u0107u pobiti. I znat \u0107e sve crkve: Ja sam Onaj koji istra\u017euje bubrege i srca - i dat \u0107u vam svakomu po djelima.\n2:24 Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne dr\u017ee ovog nauka te ne upozna\u0161e takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena\n2:25 nego - \u0161to imate, \u010dvrsto dr\u017eite dok ne do\u0111em.\"\n2:26 \"Pobjedniku, onomu \u0161to do kraja bude vr\u0161io moja djela, dat \u0107u vlast nad narodima\n2:27 i vladat \u0107e njima palicom gvozdenom, kao posu\u0111e glineno satirati ih -\n2:28 kao \u0161to i ja to primih od Oca svoga. I dat \u0107u mu zvijezdu Danicu.\n2:29 Tko ima uho, nek poslu\u0161a \u0161to Duh govori crkvama!\"\n3:1 I an\u0111elu Crkve u Sardu napi\u0161i: \"Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Bo\u017ejih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: ima\u0161 ime da \u017eivi\u0161, a mrtav si.\n3:2 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek \u0161to ne umre. Doista, ne na\u0111oh da su ti djela pred Bogom mojim savr\u0161ena.\n3:3 Spomeni se dakle: kako si primio Rije\u010d i poslu\u0161ao, tako je i \u010duvaj - i obrati se. Ne bude\u0161 li dakle budan, do\u0107i \u0107u kao tat, a ne\u0107e\u0161 znati u koji \u0107u \u010das do\u0107i na te.\n3:4 Ali ima\u0161 u Sardu nekolicinu imena \u0161to ne okalja\u0161e svojih haljina; oni \u0107e hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.\"\n3:5 \"Tako \u0107e pobjednik biti odjeven u bijele haljine i ne\u0107u izbrisati imena njegova iz knjige \u017eivota i priznat \u0107u ime njegovo pred Ocem svojim i an\u0111elima njegovim.\"\n3:6 \"Tko ima uho, nek poslu\u0161a \u0161to Duh govori crkvama!\"\n3:7 I an\u0111elu Crkve u Filadelfiji napi\u0161i: \"Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima klju\u010d Davidov i kad otvori, nitko ne\u0107e zatvoriti; kad zatvori, nitko ne\u0107e otvoriti:\n3:8 Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne mo\u017ee. Doista, malena je tvoja snaga, a o\u010duvao si moju rije\u010d i nisi zatajio mog imena.\n3:9 Evo, dovest \u0107u neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu \u017didovi, a nisu, nego la\u017eu - evo, prisilit \u0107u ih da do\u0111u da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.\n3:10 Budu\u0107i da si o\u010duvao moju rije\u010d o postojanosti, i ja \u0107u o\u010duvati tebe od \u010dasa ku\u0161nje koji ima do\u0107i na sav svijet da se isku\u0161aju svi pozemljari.\n3:11 Dolazim ubrzo. \u010cvrsto dr\u017ei \u0161to ima\u0161 da ti nitko ne ugrabi vijenca.\"\n3:12 \"Pobjednika \u0107u postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on vi\u0161e ne\u0107e izi\u0107i i napisat \u0107u na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji si\u0111e s neba od Boga mojega, i ime moje novo.\"\n3:13 \"Tko ima uho, nek poslu\u0161a \u0161to Duh govori crkvama!\"\n3:14 I an\u0111elu Crkve u Laodiceji napi\u0161i: \"Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Po\u010detak Bo\u017ejeg stvorenja:\n3:15 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vru\u0107. O da si studen ili vru\u0107!\n3:16 Ali jer si mlak, ni vru\u0107 ni studen, povratit \u0107u te iz usta.\n3:17 Govori\u0161: 'Bogat sam, obogatih se, ni\u0161ta mi ne treba!' A ne zna\u0161 da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.\n3:18 Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri \u017ee\u017eena da se obogati\u0161 i bijele haljine da se odjene\u0161 da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da o\u010di poma\u017ee\u0161 i vidi\u0161.\n3:19 Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!\n3:20 Evo, na vratima stojim i kucam; poslu\u0161a li tko glas moj i otvori mi vrata, uni\u0107i \u0107u k njemu i ve\u010derati s njim i on sa mnom.\"\n3:21 \"Pobjednika \u0107u posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao \u0161to i ja, pobijediv\u0161i, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.\"\n3:22 \"Tko ima uho, nek poslu\u0161a \u0161to Duh govori crkvama!\"\n4:1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prija\u0161nji glas, \u0161to ga ono za\u010duh kao glas trublje \u0161to govora\u0161e sa mnom, re\u010de: \"Uzi\u0111i ovamo i pokazat \u0107u ti \u0161to se ima dogoditi nakon ovoga!\"\n4:2 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje staja\u0161e na nebu i na prijestolje Netko sjede.\n4:3 Taj \u0161to sjede bija\u0161e nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga sli\u010dna smaragdu.\n4:4 Uokolo prijestolja dvadeset i \u010detiri prijestolja, a na prijestolja sjedo\u0161e dvadeset i \u010detiri starje\u0161ine, obu\u010dene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi.\n4:5 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Bo\u017ejih,\n4:6 a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, \u010detiri bi\u0107a, sprijeda i straga puna o\u010diju:\n4:7 prvo bi\u0107e sli\u010dno lavu, drugo bi\u0107e sli\u010dno juncu, tre\u0107e bi\u0107e s licem kao \u010dovje\u010djim, \u010detvrto bi\u0107e sli\u010dno lete\u0107em orlu.\n4:8 Ta su \u010detiri bi\u0107a - u svakoga po \u0161est krila - sve naokolo i iznutra puna o\u010diju. Bez predaha dan i no\u0107 govore: \"Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bija\u0161e i koji jest i koji dolazi!\"\n4:9 I kad god bi\u0107a dadu slavu i \u010dast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, \u017divomu u vijeke vjekova,\n4:10 dvadeset i \u010detiri starje\u0161ine padnu ni\u010dice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - \u017divomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govore\u0107i:\n4:11 \"Dostojan si, Gospodine, Bo\u017ee na\u0161, primiti slavu i \u010dast i mo\u0107! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!\"\n5:1 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zape\u010da\u0107ena sa sedam pe\u010data!\n5:2 I vidjeh sna\u017ena an\u0111ela gdje iza glasa progla\u0161uje: \"Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpe\u010datiti pe\u010date njezine?\"\n5:3 I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju.\n5:4 Briznem u pla\u010d jer se nitko ne na\u0111e dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.\n5:5 A jedan od starje\u0161ina re\u010de: \"Ne pla\u010di! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on \u0107e otvoriti knjigu i sedam pe\u010data njezinih.\n5:6 I vidjeh: posred prijestolja i \u010detiriju bi\u0107a i posred starje\u0161ina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam o\u010diju, to jest sedam duhova Bo\u017ejih, po svoj zemlji poslanih.\n5:7 On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu.\n5:8 A kad on uze knjigu, \u010detiri bi\u0107a i dvadeset i \u010detiri starje\u0161ine pado\u0161e ni\u010dice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava sveta\u010dkih.\n5:9 Pjevaju oni pjesmu novu: \"Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pe\u010date njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda;\n5:10 u\u010dinio si ih Bogu na\u0161emu kraljevstvom i sve\u0107enicima i kraljevat \u0107e na zemlji.\"\n5:11 I vidjeh, i za\u010duh glas an\u0111ela mnogih uokolo prijestolja, i bi\u0107a i starje\u0161ina. Bija\u0161e ih na mirijade mirijada i tisu\u0107e tisu\u0107a.\n5:12 Klicahu iza glasa: \"Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo\u0107, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i \u010dast, i slavu, i blagoslov!\"\n5:13 I za\u010dujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: \"Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i \u010dast, i slava i vlast u vijeke vjekova!\"\n5:14 I \u010detiri bi\u0107a ponavljahu: \"Amen!\" A starje\u0161ine padnu ni\u010dice i poklone se.\n6:1 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pe\u010data, za\u010dujem gdje prvo od \u010detiri bi\u0107a govori glasom kao gromovnim: \"Do\u0111i!\"\n6:2 Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik po\u0111e da pobijedi.\n6:3 Kad Jaganjac otvori drugi pe\u010dat, za\u010dujem drugo bi\u0107e gdje govori: \"Do\u0111i!\"\n6:4 I izi\u0111e drugi konj, ri\u0111an. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi me\u0111u sobom pokolju. I dan mu je ma\u010d velik.\n6:5 Kad Jaganjac otvori tre\u0107i pe\u010dat, za\u010dujem tre\u0107e bi\u0107e gdje govori: \"Do\u0111i!\" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja.\n6:6 Tada za\u010dujem kao neki glas isred \u010detiriju bi\u0107a gdje govori: \"Mjera p\u0161enice za denar! Tri mjere je\u010dma za denar! A ulju i vinu ne udi!\"\n6:7 Kad Jaganjac otvori \u010detvrti pe\u010dat, za\u010dujem glas \u010detvrtoga bi\u0107a gdje govori: \"Do\u0111i!\"\n6:8 Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je \"Smrt\" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad \u010detvrtinom zemlje: ubijati ma\u010dem i gla\u0111u i smr\u0107u i zvijerima zemaljskim.\n6:9 Kad Jaganjac otvori peti pe\u010dat, vidjeh pod \u017ertvenikom du\u0161e zaklanih zbog rije\u010di Bo\u017eje i zbog svjedo\u010danstva \u0161to ga imahu.\n6:10 Vikahu iza glasa: \"Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne\u0107e\u0161 suditi i osvetiti krv na\u0161u na pozemljarima?\"\n6:11 I svakome je od njih dana bijela haljina i re\u010deno im je neka se strpe jo\u0161 malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u slu\u017ebi i bra\u0107e njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.\n6:12 I vidjeh: kad Jaganjac otvori \u0161esti pe\u010dat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.\n6:13 I zvijezde pado\u0161e s neba na zemlju kao \u0161to smokva smokvice stresa kad je potrese \u017eestok vjetar.\n6:14 Nebo i\u0161\u010deznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenu\u0161e s mjesta.\n6:15 Kraljevi zemaljski, i velika\u0161i, i vojvode, i bogata\u0161i, i mogu\u0107nici, rob i slobodnjak - svi se sakri\u0161e u spilje i pe\u0107ine gorske\n6:16 govore\u0107i gorama i pe\u0107inama: \"Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srd\u017ebe Jaganj\u010deve.\n6:17 Jer do\u0111e Dan onaj veliki srd\u017ebe njihove i tko \u0107e opstati!\"\n7:1 Nakon toga vidjeh: \u010detiri an\u0111ela stoje na \u010detiri kraja zemlje zadr\u017eavaju\u0107i \u010detiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne pu\u0161e ni zemljom ni morem nit ikojim drve\u0107em.\n7:2 I vidjeh drugoga jednog an\u0111ela gdje uzlazi od istoka sun\u010deva s pe\u010datom Boga \u017eivoga. On povika iza glasa onoj \u010detvorici an\u0111ela kojima bi dano nauditi zemlji i moru:\n7:3 \"Ne udite ni zemlji ni moru ni drve\u0107u dok ne ope\u010datimo sluge Boga na\u0161ega na \u010delima!\"\n7:4 I za\u010dujem broj ope\u010da\u0107enih - sto \u010detrdeset i \u010detiri tisu\u0107e ope\u010da\u0107enih iz svih plemena sinova Izraelovih:\n7:5 iz plemena Judina dvanaest tisu\u0107a ope\u010da\u0107enih, iz plemena Rubenova dvanaest tisu\u0107a, iz plemena Gadova dvanaest tisu\u0107a,\n7:6 iz plemena A\u0161erova dvanaest tisu\u0107a, iz plemena Naftalijeva dvanest tisu\u0107a, iz plemena Mana\u0161eova dvanaest tisu\u0107a,\n7:7 iz plemena \u0160imunova dvanaest tisu\u0107a, iz plemena Levijeva dvanaest tisu\u0107a, iz plemena Jisakarova dvanaest tisu\u0107a,\n7:8 iz plemena Zebulunova dvanaest tisu\u0107a, iz plemena Josipova dvanaest tisu\u0107a, iz plemena Benjaminova dvanaest tisu\u0107a ope\u010da\u0107enih.\n7:9 Nakon toga vidjeh: eno velikoga mno\u0161tva, \u0161to ga nitko ne moga\u0161e izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.\n7:10 Vi\u010du iz glasa: \"Spasenje Bogu na\u0161emu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!\"\n7:11 I svi an\u0111eli, \u0161to stajahu uokolo prijestolja i starje\u0161ina i \u010detiriju bi\u0107a, pado\u0161e pred prijestoljem ni\u010dice, na svoja lica,\n7:12 i pokloni\u0161e se Bogu govore\u0107i: \"Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i \u010dast, i mo\u0107 i snaga Bogu na\u0161emu u vijeke vjekova. Amen.\"\n7:13 I jedan me od starje\u0161ina upita: \"Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle do\u0111o\u0161e?\"\n7:14 Odgovorih mu: \"Gospodine moj, ti to zna\u0161.\" A on \u0107e mi: \"Oni do\u0111o\u0161e iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganj\u010devoj.\n7:15 Zato su pred prijestoljem Bo\u017ejim i slu\u017ee mu dan i no\u0107 u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet \u0107e \u0160ator svoj nad njima.\n7:16 Ne\u0107e vi\u0161e gladovati ni \u017ee\u0111ati, ne\u0107e ih vi\u0161e paliti sunce nit ikakva \u017eega\n7:17 jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit \u0107e pastir njihov i vodit \u0107e ih na izvore voda \u017eivota. I otrt \u0107e Bog svaku suzu s o\u010diju njihovih.\"\n8:1 Kad Jaganjac otvori sedmi pe\u010dat, nasta muk na nebu oko pola sata.\n8:2 I vidjeh: sedmorici an\u0111ela \u0161to stoje pred Bogom dano je sedam trubalja.\n8:3 I drugi jedan an\u0111eo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na \u017ertvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni \u017ertvenik pred prijestoljem.\n8:4 I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke an\u0111elove pred lice Bo\u017eje.\n8:5 An\u0111eo uze kadionicu, napuni je vatrom sa \u017ertvenika i prosu na zemlju. I udari\u0161e gromovi, i glasovi, i munje, i potres.\n8:6 A sedam an\u0111ela sa sedam trubalja pripremi\u0161e se da zatrube.\n8:7 Prvi zatrubi. I nastado\u0161e tu\u010da i oganj, pomije\u0161ani s krvlju, i budu ba\u010deni na zemlju. I tre\u0107ina zemlje izgorje, i tre\u0107ina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje.\n8:8 Drugi an\u0111eo zatrubi. I ne\u0161to kao gora velika, ognjem zapaljena, ba\u010deno bi u more. I tre\u0107ina se mora pretvori u krv\n8:9 te izginu tre\u0107ina stvorenja \u0161to u moru \u017eive i tre\u0107ina la\u0111a propade.\n8:10 Tre\u0107i an\u0111eo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao zublja - pade na tre\u0107inu rijeka i na izvore voda.\n8:11 Zvijezdi je ime Pelin. I tre\u0107ina se voda pretvori u pelin te mno\u0161tvo ljudi poginu od zagor\u010denih voda.\n8:12 \u010cetvrti an\u0111eo zatrubi. I bi udarena tre\u0107ina sunca i tre\u0107ina mjeseca i tre\u0107ina zvijezda te pomr\u010da\u0161e za tre\u0107inu. I dan izgubi tre\u0107inu svoga sjaja, a tako i no\u0107.\n8:13 I vidjeh i za\u010duh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: \"Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice an\u0111ela koji \u0107e sad-na zatrubiti!\"\n9:1 Peti an\u0111eo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj klju\u010di zjala Bezdanova.\n9:2 Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz pe\u0107i goleme te pomr\u010da sunce i zrak od dima iz zjala.\n9:3 Iz dima pak izi\u0111o\u0161e na zemlju skakavci i dana im je mo\u0107 kakvu imaju \u0161tipavci zemaljski.\n9:4 I zapovje\u0111eno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pe\u010data Bo\u017ejega na \u010delu.\n9:5 I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih mu\u010de pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda \u0161tipavaca.\n9:6 U one \u0107e dane ljudi iskati smrt, ali je ne\u0107e na\u0107i; po\u017eeljet \u0107e umrijeti, ali smrt \u0107e bje\u017eati od njih.\n9:7 Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi,\n9:8 kose kao u \u017eena, a zubi kao u lavova.\n9:9 Imahu oklope kao od \u017eeljeza, a \u0161um krila njihovih kao \u0161tropot bojnih kola s mnogo konja \u0161to u boj jure.\n9:10 Repovi im kao u \u0161tipavaca, sa \u017ealcima, a u repovima im mo\u0107 da ude ljudima pet mjeseci.\n9:11 Nad njima je kralj, an\u0111eo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, gr\u010dki Apolion - Upropastitelj.\n9:12 Prvi Jao pro\u0111e. Evo, za njim dolaze jo\u0161 dva druga Jao.\n9:13 \u0160esti an\u0111eo zatrubi. I za\u010dujem neki glas iz rogova zlatnoga \u017ertvenika pred Bogom.\n9:14 Govora\u0161e \u0161estom an\u0111elu koji je dr\u017eao trublju: \"Odrije\u0161i ona \u010detiri an\u0111ela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.\"\n9:15 I odrije\u0161ena bijahu \u010detiri an\u0111ela, spremna za taj \u010das i dan i mjesec i godinu, da pobiju tre\u0107inu ljudi.\n9:16 A broj \u010deta konjani\u010dkih, kako sam \u010duo, bija\u0161e dvije mirijade mirijada.\n9:17 Ovako u vi\u0111enju vidjeh konje i njihove jaha\u010de: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor.\n9:18 Od ovih triju zala poginu tre\u0107ina ljudi - od ognja, dima i sumpora \u0161to sukljahu konjima iz usta.\n9:19 Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.\n9:20 Ipak, preostali ljudi, \u0161to ne poginu\u0161e od tih zala, ne obrati\u0161e se od djela ruku svojih, da se vi\u0161e ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti \u010duju nit hodaju -\n9:21 i ne obrati\u0161e se od svojih ubojstava ni od svojih \u010daranja ni od svoga bluda niti od svojih kra\u0111a.\n10:1 I vidjeh drugoga jednog, sna\u017enog an\u0111ela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;\n10:2 u ruci dr\u017ei otvorenu knji\u017eicu. I zakora\u010di desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav ri\u010de.\n10:3 I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.\n10:4 A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali za\u010dujem glas s neba: \"Zape\u010dati to \u0161to prozbori sedam gromova! Toga ne pi\u0161i!\"\n10:5 I onaj an\u0111eo \u0161to ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podi\u017ee k nebu desnicu\n10:6 i zakle se \u017divim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve \u0161to je na njemu, zemlju i sve \u0161to je na njoj, more i sve \u0161to je u njemu: \"Ne\u0107e vi\u0161e biti vremena!\n10:7 Nego - u dane kad se oglasi sedmi an\u0111eo, \u010dim zatrubi, dovr\u0161it \u0107e se otajstvo Bo\u017eje kao \u0161to on to navijesti slugama svojim prorocima.\"\n10:8 I glas \u0161to ga za\u010duh s neba opet prozbori sa mnom: \"Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke an\u0111ela \u0161to stoji na moru i na zemlji!\"\n10:9 Pristupim k an\u0111elu i zamolim ga da mi dade knji\u017eicu. A on \u0107e mi: \"Uzmi je i progutaj! Zagor\u010dit \u0107e ti utrobu, ali \u0107e ti u ustima biti slatka kao med.\"\n10:10 Uzeh knji\u017eicu iz ruke an\u0111elove i progutah je. I bija\u0161e mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagor\u010di mi utrobu.\n10:11 I re\u010deno mi je: \"Treba da ponovno prorokuje\u0161 proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!\"\n11:1 I dana mi je trska sli\u010dna palici i re\u010deno mi je: \"Ustani i izmjeri hram Bo\u017eji i \u017ertvenik i poklonike u njemu!\n11:2 Vanjsko dvori\u0161te hrama mimoi\u0111i, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit \u0107e svetim gradom \u010detrdeset i dva mjeseca.\n11:3 I ja \u0107u poslati dva svoja svjedoka da, obu\u010deni u kostrijet, prorokuju tisu\u0107u dvjesta i \u0161ezdeset dana.\n11:4 Oni su dvije masline i dva svije\u0107njaka \u0161to stoje pred Gospodarom zemlje.\n11:5 Ako im tko ho\u0107e nauditi, oganj su\u010de iz usta njihovih i pro\u017edire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine.\n11:6 Oni imaju vlast zaklju\u010dati nebo da ne pada ki\u0161a dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.\n11:7 A kada dovr\u0161e svoje svjedo\u010danstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit \u0107e s njima, pobijediti ih i ubiti.\n11:8 I njihova \u0107e trupla le\u017eati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.\n11:9 Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat \u0107e njihova trupla tri i pol dana i ne\u0107e dopustiti da im se trupla u grob polo\u017ee.\n11:10 Pozemljari \u0107e se radovati i veseliti zbog njihove nesre\u0107e i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.\n11:11 Ali nakon tri i pol dana duh \u017eivotni od Boga u\u0111e u njih i stado\u0161e na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu.\n11:12 I za\u010du\u0161e glas s neba silan: \"Uzi\u0111ite ovamo!\" I uzi\u0111o\u0161e na oblaku u nebo na o\u010digled svojih neprijatelja.\n11:13 U taj \u010das nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisu\u0107a ljudi. Pre\u017eivjele spopade strah te proslavi\u0161e Boga nebeskoga.\n11:14 Drugi Jao pro\u0111e. Evo, tre\u0107i Jao dolazi ubrzo!\n11:15 I sedmi an\u0111eo zatrubi. I na nebu odjeknu\u0161e silni glasovi: \"Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara na\u0161ega i Pomazanika njegova i kraljevat \u0107e u vijeke vjekova!\"\n11:16 Tada dvadeset i \u010detiri starje\u0161ine, \u0161to pred Bogom sjedo\u0161e na prijestolja,\n11:17 pado\u0161e ni\u010dice i pokloni\u0161e se Bogu govore\u0107i. \"Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bo\u017ee, Svevladaru, koji jesi i koji bija\u0161e, zato \u0161to uze u ruke mo\u0107 svoju veliku i zakralji se!\n11:18 Gnjevili se narodi, ali do\u0111e srd\u017eba tvoja i \u010das da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se uni\u0161te oni koji kvare zemlju.\"\n11:19 I otvori se hram Bo\u017eji na nebu i pokaza se Kov\u010deg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tu\u010da velika.\n12:1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: \u017dena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.\n12:2 Trudna vi\u010de u poro\u0111ajnim bolima i mukama ra\u0111anja.\n12:3 I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,\n12:4 a rep mu povla\u010di tre\u0107inu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred \u017denu koja ima\u0161e roditi da joj, \u010dim rodi, pro\u017edre Dijete.\n12:5 I ona porodi sina, mu\u0161ki\u0107a, koji \u0107e vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.\n12:6 A \u017dena pobje\u017ee u pustinju gdje joj Bog pripravi skloni\u0161te da se ondje hrani tisu\u0107u dvjesta i \u0161ezdeset dana.\n12:7 I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi an\u0111eli zarate se sa Zmajem. Zmaj u\u0111e u rat i an\u0111eli njegovi,\n12:8 ali ne nadvlada. I ne bija\u0161e im vi\u0161e mjesta na nebu.\n12:9 Zba\u010den je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom \u00d0avao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Ba\u010den je na zemlju, a s njime su ba\u010deni i an\u0111eli njegovi.\n12:10 I za\u010dujem glas na nebu silan: \"Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga na\u0161ega i vlast Pomazanika njegova! Jer zba\u010den je tu\u017eitelj bra\u0107e na\u0161e koji ih je dan i no\u0107 optu\u017eivao pred Bogom na\u0161im.\n12:11 Ali oni ga pobijedi\u0161e krvlju Jaganj\u010devom i rije\u010dju svojega svjedo\u010danstva: nisu ljubili \u017eivota svoga - sve do smrti.\n12:12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer \u00d0avao si\u0111e k vama, gnjevan veoma, znaju\u0107i da ima malo vremena!\"\n12:13 Kad Zmaj vidje da je zba\u010den na zemlju, stade progoniti \u017denu koja rodi mu\u0161ki\u0107a.\n12:14 No \u017deni bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje skloni\u0161te gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.\n12:15 I Zmija iz usta pusti za \u017denom vodu poput rijeke da je rijeka odnese.\n12:16 Ali zemlja prite\u010de u pomo\u0107 \u017deni: otvori usta i popi rijeku \u0161to je Zmaj pusti iz usta.\n12:17 I razgnjevi se Zmaj na \u017denu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima \u0161to \u010duvaju Bo\u017eje zapovijedi i dr\u017ee svjedo\u010danstvo Isusovo.\n12:18 I stade na morski \u017eal.\n13:1 I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena.\n13:2 Ta Zvijer \u0161to je vidjeh bija\u0161e nalik na leoparda, noge joj kao medvje\u0111e, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku.\n13:3 Jedna joj glava bija\u0161e kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zalije\u010dila. Sva se zemlja, za\u010du\u0111ena, zanijela za Zvijeri\n13:4 i svi se pokloni\u0161e Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloni\u0161e se i Zvijeri govore\u0107i: \"Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?\"\n13:5 I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to \u010dini \u010detrdeset i dva mjeseca.\n13:6 I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov \u0160ator i nebesnike.\n13:7 I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom:\n13:8 da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi \u017eivota zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.\n13:9 Tko ima uho, nek poslu\u0161a!\n13:10 Je li tko za progonstvo, u progonstvo \u0107e i\u0107i! Je li tko za ma\u010d, da bude pogubljen, ma\u010dem \u0107e biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.\n13:11 I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj.\n13:12 Vr\u0161i svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazo\u010dnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana.\n13:13 \u010cini znamenja velika: i oganj spu\u0161ta s neba na zemlju nao\u010digled ljudi.\n13:14 Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano \u010diniti u nazo\u010dnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da na\u010dine kip Zvijeri koja bija\u0161e udarena ma\u010dem, ali pre\u017eivje.\n13:15 I dano joj je udahnuti \u017eivot kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.\n13:16 Ona posti\u017ee da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari \u017eig na desnicu ili na \u010delo,\n13:17 i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi \u017eig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.\n13:18 U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog \u010dovjeka, a broj mu je \u0161est stotina \u0161ezdeset i \u0161est.\n14:1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto \u010detrdeset i \u010detiri tisu\u0107e - na \u010delima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!\n14:2 I za\u010dujem s neba glas, kao \u0161um voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji za\u010duh bija\u0161e kao glas citra\u0161a \u0161to sviraju na citrama.\n14:3 Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred \u010detiri bi\u0107a i pred starje\u0161inama. Nitko ne moga\u0161e nau\u010diti te pjesme doli one sto \u010detrdeset i \u010detiri tisu\u0107e - otkupljeni sa zemlje.\n14:4 Ti se ne okalja\u0161e sa \u017eenama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god po\u0111e. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;\n14:5 na ustima se njihovim la\u017e ne na\u0111e, neporo\u010dni su.\n14:6 I vidjeh: drugi jedan an\u0111eo leti posred neba s evan\u0111eljem vje\u010dnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.\n14:7 Vi\u010de iza glasa: \"Bojte se Boga i dajte mu slavu jer do\u0111e \u010das suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!\"\n14:8 Za njim eto drugog an\u0111ela koji govori: \"Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!\"\n14:9 Za njima eto i tre\u0107eg an\u0111ela koji vika\u0161e iza glasa: \"Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi \u017eig na \u010delo ili ruku,\n14:10 pit \u0107e vino gnjeva Bo\u017ejega, nerazvodnjeno, nato\u010deno ve\u0107 u \u010da\u0161i srd\u017ebe njegove! I bit \u0107e udaren na muke u ognju i sumporu svetim an\u0111elima nao\u010digled i nao\u010digled Jaganjcu.\n14:11 Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni no\u0107u nemaju po\u010dinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi \u017eig s imenom njezinim.\"\n14:12 U tom je postojanost svetih - onih \u0161to \u010duvaju zapovijedi Bo\u017eje i vjeru Isusovu.\n14:13 I za\u010dujem glas s neba: \"Pi\u0161i! Od sada bla\u017eeni mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpo\u010dinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!\"\n14:14 I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin \u010covje\u010dji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci o\u0161tar srp.\n14:15 I drugi jedan an\u0111eo izi\u0111e iz hrama vi\u010du\u0107i iza glasa onomu \u0161to sjedi na oblaku: \"Mahni srpom i \u017eanji jer do\u0111e \u010das \u017eetvi, zrela je \u017eetva zemaljska!\"\n14:16 I onaj \u0161to sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi po\u017enjevena.\n14:17 I drugi jedan an\u0111eo izi\u0111e iz hrama nebeskoga. I on ima\u0161e o\u0161tar srp.\n14:18 I od \u017ertvenika izi\u0111e drugi an\u0111eo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s o\u0161trim srpom: \"Mahni o\u0161trim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri gro\u017e\u0111e!\"\n14:19 I an\u0111eo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Bo\u017ejega.\n14:20 Gazila se kaca izvan grada te pote\u010de krv iz kace konjima do uzda, tisu\u0107u i \u0161est stotina stadija uokolo.\n15:1 I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i \u010dudesno: sedam an\u0111ela sa sedam zala posljednjih - s njima se navr\u0161uje gnjev Bo\u017eji.\n15:2 I vidjeh kao neko more od prozirca pomije\u0161ano s ognjem. Oni koji pobijedi\u0161e Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Bo\u017ejim u ruci.\n15:3 Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bo\u017ejega, i pjesmu Jaganj\u010devu: \"Velika su i \u010dudesna djela tvoja, Gospodine, Bo\u017ee, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!\n15:4 Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi \u0107e narodi do\u0107i i klanjati se pred tobom jer se o\u010ditovahu pravedna djela tvoja!\"\n15:5 Nakon toga vidjeh: otvori se hram \u0160atora svjedo\u010danstva na nebu!\n15:6 Izi\u0111e sedam an\u0111ela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.\n15:7 Jedno od \u010detiri bi\u0107a dade sedmorici an\u0111ela sedam zlatnih \u010da\u0161a, punih gnjeva Boga koji \u017eivi u vijeke vjekova.\n15:8 I hram se napuni dimom od Slave Bo\u017eje i od njegove snage te nitko ne moga\u0161e u\u0107i u hram dok se ne navr\u0161i sedam zala sedmorice an\u0111ela.\n16:1 I za\u010dujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici an\u0111ela: \"Hajdete, izlijte sedam \u010da\u0161a gnjeva Bo\u017ejega na zemlju!\"\n16:2 Ode prvi i izli svoju \u010da\u0161u na zemlju. I pojavi se \u010dir, koban i bolan, na ljudima \u0161to nose \u017eig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.\n16:3 Drugi izli svoju \u010da\u0161u na more. I ono posta krv kao krv mrtva\u010deva te izginu sve \u017eivo u moru.\n16:4 Tre\u0107i izli svoju \u010da\u0161u na rijeke i izvore voda. I postado\u0161e krv.\n16:5 I za\u010dujem an\u0111ela voda gdje govori: \"Pravedan si, Ti koji jesi i koji bija\u0161e, Sveti, \u0161to si tako dosudio!\n16:6 Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napaja\u0161! Zavrijedili su!\"\n16:7 I za\u010dujem \u017ertvenik kako govori: \"Da, Gospode, Bo\u017ee, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!\"\n16:8 \u010cetvrti izli svoju \u010da\u0161u na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.\n16:9 I silna je \u017eega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obrati\u0161e da mu slavu dadu.\n16:10 Peti izli svoju \u010da\u0161u na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekri\u0161e tmine. Ljudi su grizli jezike od muke\n16:11 i hulili Boga nebeskoga zbog muka i \u010direva, ali se ne obrati\u0161e od djela svojih.\n16:12 \u0160esti izli svoju \u010da\u0161u na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te na\u010dini prolaz kraljima s istoka sun\u010deva.\n16:13 I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta La\u017enoga proroka izlaze tri duha ne\u010dista, kao \u017eabe.\n16:14 To su dusi zloduha \u0161to \u010dine znamenja, a po\u0111o\u0161e sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.\n16:15 Evo dolazim kao tat! Bla\u017een onaj koji bdije i \u010duva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!\n16:16 I skupi\u0161e ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.\n16:17 I sedmi izli svoju \u010da\u0161u na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, izi\u0111e jak glas i viknu: \"Svr\u0161eno je!\"\n16:18 I udari\u0161e munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bija\u0161e otkako je ljudi - tako bija\u0161e silan potres taj.\n16:19 I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda pado\u0161e. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz \u010da\u0161e vina gnjevne srd\u017ebe Bo\u017eje.\n16:20 I pobjego\u0161e svi otoci, i\u0161\u010dezo\u0161e gore,\n16:21 a iz neba se spusti na ljude tu\u010da velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tu\u010de jer zlo njezino bija\u0161e silno veliko.\n17:1 I do\u0111e jedan od sedam an\u0111ela \u0161to nose sedam \u010da\u0161a i prozbori mi: \"Do\u0111i pokazat \u0107u ti sud nad Bludnicom velikom \u0161to sjedi nad vodama velikim,\n17:2 s kojom su bludni\u010dili kraljevi zemlje i pozemljari se opi\u0161e vinom bluda njezina.\"\n17:3 I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh \u017denu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.\n17:4 \u017dena bija\u0161e odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna \u010da\u0161a puna gnusobe i ne\u010disti bluda njezina.\n17:5 Na \u010delo joj napisano ime - tajna: \"Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih.\"\n17:6 I vidjeh: \u017dena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, \u010dudom se silnim za\u010dudih.\n17:7 Nato \u0107e mi an\u0111eo: \"\u0160to se \u010dudi\u0161? Ja \u0107u ti kazati tajnu te \u017eene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.\"\n17:8 \"Zvijer koju vidje bija\u0161e i vi\u0161e nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit \u0107e se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu \u017eivota - kad vide da Zvijer bija\u0161e i vi\u0161e nije, a opet je tu.\n17:9 Tu se ho\u0107e mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima \u017eena sjedi. A i sedam kraljeva:\n17:10 pet ih ve\u0107 pade, jedan jest, a jedan jo\u0161 ne do\u0111e: kada do\u0111e, ostati mu je zamalo.\n17:11 I Zvijer koja bija\u0161e i vi\u0161e nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast.\n17:12 Deset rogova \u0161to ih vidje deset je kraljeva; oni jo\u0161 ne primi\u0161e kraljevstva, ali \u0107e - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri.\n17:13 Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri.\n17:14 Ratovat \u0107e protiv Jaganjca, ali \u0107e ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.\"\n17:15 I re\u010de mi an\u0111eo: \"Vode \u0161to ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mno\u0161tva i narodi i jezici.\n17:16 I onih deset rogova \u0161to ih vidje i Zvijer - oni \u0107e zamrziti Bludnicu, opusto\u0161iti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti.\n17:17 Jer Bog im u srce stavi izvr\u0161iti naum njegov: da jednodu\u0161no predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rije\u010di Bo\u017eje.\n17:18 \u017dena koju vidje grad je veliki \u0161to kraljuje nad kraljevima zemaljskim.\"\n18:1 Nakon toga vidjeh: jedan drugi an\u0111eo silazi s neba s mo\u0107i velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.\n18:2 On povika iza glasa: \"Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivali\u0161tem zloduha, nastambom svih duhova ne\u010distih, nastambom svih ptica ne\u010distih mrskih\n18:3 jer se gnjevnim vinom bluda njezina opi\u0161e narodi; s njom su bludni\u010dili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogati\u0161e od silna rasko\u0161ja njezina.\"\n18:4 Za\u010dujem i drugi glas s neba: \"Izi\u0111ite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedni\u010dari grijeha njezinih!\n18:5 Jer njezini grijesi do neba doprije\u0161e i spomenu se Bog zlo\u010dina njezinih.\n18:6 Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U \u010da\u0161u u koju je ona natakala nato\u010dite dvostruko!\n18:7 Koliko se razmetala sjajem i rasko\u0161i, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad ne\u0107u obudovjeti, jad me nikada zadesiti ne\u0107e!'\n18:8 Stoga u isti \u0107e je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te \u0107e sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!\"\n18:9 I plakat \u0107e i naricati za njom kraljevi zemlje \u0161to su s njome bludni\u010dili i rasko\u0161no \u017eivjeli kad gledali budu dim po\u017eara njezina.\n18:10 Prestra\u0161eni mukama njezinim, izadaleka \u0107e stajati i naricati: \"Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka sti\u017ee osuda!\"\n18:11 I trgovci zemaljski pla\u010du nad njom i tuguju jer im trga nitko vi\u0161e ne kupuje:\n18:12 ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od \u017eeljeza, nit od mramora;\n18:13 ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga bra\u0161na, ni p\u0161enice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni ko\u010dija, ni roblja nit ikoje \u017eive du\u0161e.\n18:14 \"Vo\u0107e za kojim ti du\u0161a \u017eudjela pobje\u017ee od tebe, sav rasko\u0161 i sjaj propade ti - ne, nema ga vi\u0161e!\"\n18:15 Trgovci \u0161to svim tim trgovahu, \u0161to ih ona obogati, izdaleka \u0107e stajati, prestra\u0161eni mukama njezinim, plakat \u0107e i tugovati:\n18:16 \"Jao, jao, grade veliki, odjeveni neko\u0107 u lan tanan i grimiz i skrlet, naki\u0107eni zlatom i dragim kamenjem i biserjem!\n18:17 U tren oka opustje toliko bogatstvo!\" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje\n18:18 i, gledaju\u0107i dim njezina po\u017eara, zapoma\u017eu: \"Koji li je grad sli\u010dan gradu ovom velikom?\"\n18:19 I posu\u0161e glavu pepelom te pla\u010du\u0107i i tuguju\u0107i viknu\u0161e: \"Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogati\u0161e svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!\"\n18:20 Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudiv\u0161i nju, vama pravo dosudi!\n18:21 I jedan sna\u017ean an\u0111eo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govore\u0107i: \"Tako \u0107e silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga vi\u0161e biti ne\u0107e!\"\n18:22 \"Glas citra\u0161a i pjeva\u010da i svira\u010da i trublja\u010da u tebi se vi\u0161e ne\u0107e \u010duti! Obrtnik vje\u0161t kojem god umije\u0107u u tebi se vi\u0161e ne\u0107e na\u0107i! Klopot \u017ervnja u tebi se vi\u0161e ne\u0107e \u010duti!\n18:23 Svjetlost svjetiljke u tebi vi\u0161e ne\u0107e sjati! Glas zaru\u010dnika i zaru\u010dnice u tebi se vi\u0161e ne\u0107e \u010duti! Jer trgovci tvoji bijahu velika\u0161i zemlje i \u010daranja tvoja zavedo\u0161e sve narode;\n18:24 i u tebi se na\u0161la krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji.\"\n19:1 Nakon toga za\u010dujem kao jak glas silnoga mno\u0161tva na nebu: \"Aleluja! Spasenje i slava i mo\u0107 Bogu na\u0161emu!\n19:2 Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, \u0161to pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!\"\n19:3 I ponove: \"Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!\"\n19:4 Nato starje\u0161ine, njih dvadeset\u010detvorica, i ona \u010detiri bi\u0107a pado\u0161e ni\u010dice i p okloni\u0161e se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govore\u0107i: \"Amen! Aleluja!\"\n19:5 I s prijestolja izi\u0111e glas: \"Hvalite Boga na\u0161ega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!\"\n19:6 I za\u010duh kao glas silna mno\u0161tva i kao \u0161um voda mnogih i kao prasak gromova silnih: \"Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog na\u0161 Svevladar!\n19:7 Radujmo se i kli\u010dimo i slavu mu dajmo jer do\u0111e svadba Jaganj\u010deva, opremila se Zaru\u010dnica njegova!\n19:8 Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i \u010dist!\" A lan - pravedna su djela svetih.\n19:9 I re\u010de mi: \"Pi\u0161i! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganj\u010devu!\" I re\u010de mi: \"Ove su rije\u010di istinite, Bo\u017eje.\"\n19:10 Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on \u0107e mi: \"Nipo\u0161to! Sluga sam kao i ti i bra\u0107a tvoja koja imaju svjedo\u010danstvo Isusovo. Bogu se pokloni!\" Jer svjedo\u010danstvo Isusovo duh je proro\u010dki.\n19:11 I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;\n19:12 o\u010di mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam;\n19:13 ogrnut je ogrta\u010dem krvlju natopljenim; ime mu: Rije\u010d Bo\u017eja.\n19:14 Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i \u010dist.\n19:15 Iz usta mu izlazi o\u0161tar ma\u010d kojim \u0107e posje\u0107i narode. Vladat \u0107e njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srd\u017ebe Boga Svevladara.\n19:16 Na ogrta\u010d, o boku, napisano mu ime: \"Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.\"\n19:17 I vidjeh jednog an\u0111ela: staja\u0161e na suncu vi\u010du\u0107i iza glasa svim pticama \u0161to nebom lete: \"Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Bo\u017eju\n19:18 da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogu\u0107nika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih mogu\u0107ih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!\"\n19:19 I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupi\u0161e se u boj da se zarate s Onim \u0161to sjedi na konju i s vojskom njegovom.\n19:20 I Zvijer bi uhva\u0107ena, a s njom i La\u017eni prorok koji je u njenoj nazo\u010dnosti \u010dinio znamenja i njima zavodio one \u0161to su primili \u017eig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. \u017divi su oboje ba\u010deni u ognjeno jezero \u0161to gori sumporom.\n19:21 A drugi su posje\u010deni ma\u010dem \u0161to izi\u0111e iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasiti\u0161e mesa njihova.\n20:1 I vidjeh an\u0111ela: si\u0111e s neba s klju\u010dima Bezdana i s velikim okovima u ruci.\n20:2 Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest \u00d0avla, Sotonu, i okova ga za tisu\u0107u godina.\n20:3 Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zape\u010dati da vi\u0161e ne zavodi narode dok se ne navr\u0161i tisu\u0107u godina. Nakon toga ima biti odrije\u0161en za malo vremena.\n20:4 I vidjeh prijestolja - onima \u0161to sjedo\u0161e na njih dano je suditi - i du\u0161e pogubljenih zbog svjedo\u010danstva Isusova i zbog Rije\u010di Bo\u017eje i sve koji se ne pokloni\u0161e Zvijeri ni kipu njezinu te ne primi\u0161e \u017eiga na \u010dela svoja ni na ruke. Oni o\u017eivje\u0161e i zakraljeva\u0161e s Kristom tisu\u0107u godina.\n20:5 Drugi mrtvi ne o\u017eivje\u0161e dok se ne navr\u0161i tisu\u0107u godina. To je ono prvo uskrsnu\u0107e.\n20:6 Bla\u017een i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnu\u0107a! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni \u0107e biti sve\u0107enici Bo\u017eji i Kristovi i s njime \u0107e kraljevati tisu\u0107u godina.\n20:7 A kad se navr\u0161i tisu\u0107u godina, Sotona \u0107e iz svoga zatvora biti pu\u0161ten:\n20:8 izi\u0107i \u0107e zavesti narode sa \u010detiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit \u0107e ih kao pijeska morskoga.\n20:9 Skupi\u0161e se na prostrano polje zemlje i opkoli\u0161e tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj si\u0111e s neba te ih proguta.\n20:10 A njihov zavodnik, \u00d0avao, ba\u010den bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i La\u017eni prorok: ondje \u0107e se mu\u010diti danju i no\u0107u u vijeke vjekova.\n20:11 I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga \u0161to sjede na nj: pred licem njegovim pobje\u017ee zemlja i nebo; ni mjesta im se vi\u0161e ne na\u0111e.\n20:12 I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvori\u0161e. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga \u017eivota. I mrtvi bijahu su\u0111eni po onome \u0161to stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.\n20:13 More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi su\u0111en po djelima svojim.\n20:14 A Smrt i Podzemlje bili su ba\u010deni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt:\n20:15 tko se god ne na\u0111e zapisan u knjizi \u017eivota, bio je ba\u010den u jezero ognjeno.\n21:1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora vi\u0161e nema.\n21:2 I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaru\u010dnica naki\u0107ena za svoga mu\u017ea.\n21:3 I za\u010dujem jak glas s prijestolja: \"Evo \u0160atora Bo\u017ejeg s ljudima! On \u0107e prebivati s njima: oni \u0107e biti narod njegov, a on \u0107e biti Bog s njima.\n21:4 I otrt \u0107e im svaku suzu s o\u010diju te smrti vi\u0161e ne\u0107e biti, ni tuge, ni jauka, ni boli vi\u0161e ne\u0107e biti jer - prija\u0161nje uminu.\"\n21:5 Tada Onaj \u0161to sjedi na prijestolju re\u010de: \"Evo, sve \u010dinim novo!\" I doda: \"Napi\u0161i: Ove su rije\u010di vjerne i istinite.\"\n21:6 I jo\u0161 mi re\u010de: \"Svr\u0161eno je! Ja sam Alfa i Omega, Po\u010detak i Svr\u0161etak! Ja \u0107u \u017eednomu dati s izvora vode \u017eivota zabadava.\n21:7 To \u0107e biti ba\u0161tina pobjednikova. I ja \u0107u njemu biti Bog, a on meni sin.\n21:8 Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vra\u010darima i idolopoklonicima i svim la\u017eljivcima udio je u jezeru \u0161to gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.\"\n21:9 I do\u0111e jedan od sedam an\u0111ela \u0161to imaju sedam \u010da\u0161a punih zala kona\u010dnih te progovori sa mnom: \"Do\u0111i, pokazat \u0107u ti Zaru\u010dnicu, \u017denu Jaganj\u010devu!\"\n21:10 I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga,\n21:11 sav u slavi Bo\u017ejoj, blistav poput dragoga kamena, kamena sli\u010dna kristalnom jaspisu;\n21:12 okru\u017een zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest an\u0111ela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih.\n21:13 Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja.\n21:14 Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganj\u010devih.\n21:15 Moj subesjednik ima\u0161e mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine.\n21:16 Grad se stere u \u010detvorini: du\u017eina mu jednaka \u0161irini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisu\u0107a stadija - du\u017eina mu i \u0161irina i visina jednaka.\n21:17 Izmjeri i njegove zidine: sto \u010detrdeset i \u010detiri lakta po \u010dovjekovoj mjeri kojom je mjerio an\u0111eo.\n21:18 Zidine su gradske sagra\u0111ene od jaspisa, a sam grad od \u010distoga zlata, sli\u010dna \u010distu staklu.\n21:19 Temelji su gradskih zidina ure\u0161eni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, tre\u0107i od kalcedona, \u010detvrti od smaragda,\n21:20 peti od sardoniksa, \u0161esti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista.\n21:21 Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - \u010disto zlato, kao prozirno staklo.\n21:22 Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac!\n21:23 I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Bo\u017eja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!\n21:24 Narodi \u0107e hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.\n21:25 Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a no\u0107i ondje i nema.\n21:26 U nj \u0107e se donijeti slava i \u010dast naroda.\n21:27 Ali u nj ne\u0107e uni\u0107i ni\u0161ta ne\u010disto i nijedan tko \u010dini gadost i la\u017e, nego samo oni koji su zapisani u Jaganj\u010devoj knjizi \u017eivota.\n22:1 I pokaza mi rijeku vode \u017eivota, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Bo\u017ejeg i Jaganj\u010deva.\n22:2 Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo \u017eivota \u0161to rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A li\u0161\u0107e stabla za zdravlje je narodima.\n22:3 I ne\u0107e vi\u0161e biti nikakva prokletstva. I prijestolje \u0107e Bo\u017eje i Jaganj\u010devo biti u gradu i sluge \u0107e mu se njegove klanjati\n22:4 i gledati lice njegovo, a ime \u0107e im njegovo biti na \u010delima.\n22:5 No\u0107i vi\u0161e biti ne\u0107e i ne\u0107e trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sun\u010deva: obasjavat \u0107e ih Gospod Bog i oni \u0107e kraljevati u vijeke vjekova.\n22:6 I re\u010de mi: \"Ove su rije\u010di vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga an\u0111ela da on poka\u017ee slugama njegovim \u0161to se ima dogoditi ubrzo.\n22:7 I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji \u010duva rije\u010di proro\u0161tva ove knjige!\"\n22:8 Ja, Ivan, \u010duo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i \u010duo, padoh pred noge an\u0111elu koji mi to pokaza da mu se poklonim.\n22:9 A on \u0107e mi: \"Nipo\u0161to! Sluga sam kao i ti i bra\u0107a tvoja proroci i svi koji \u010duvaju rije\u010di ove knjige. Bogu se pokloni!\"\n22:10 A zatim \u0107e mi: \"Ne zape\u010dati rije\u010di proro\u0161tva ove knjige jer - vrijeme je blizu!\n22:11 Nepravednik neka samo i dalje \u010dini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje \u017eivi pravedno! Svet neka se i dalje posve\u0107uje!\"\n22:12 \"Evo, dolazim ubrzo i pla\u0107a moja sa mnom: naplatit \u0107u svakom po njegovu djelu!\"\n22:13 \"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Po\u010detak i Svr\u0161etak!\n22:14 Blago onima koji peru svoje haljine: imat \u0107e pravo na stablo \u017eivota i na vrata \u0107e smjeti u grad!\n22:15 Vani pak ostaju psi i vra\u010dari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i \u010dini la\u017e.\"\n22:16 \"Ja, Isus, poslah an\u0111ela svoga posvjedo\u010diti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.\"\n22:17 I Duh i Zaru\u010dnica govore: \"Do\u0111i!\" I tko ovo \u010duje, neka rekne: \"Do\u0111i!\" Tko je \u017eedan, neka do\u0111e; tko ho\u0107e, neka zahvati vode \u017eivota zabadava!\n22:18 Ja svjedo\u010dim svakomu tko slu\u0161a rije\u010di proro\u0161tva u ovoj knjizi: Tko ovomu \u0161to doda, Bog \u0107e njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi.\n22:19 I tko oduzme od rije\u010di proro\u0161tva u ovoj knjizi, Bog \u0107e mu oduzeti udio na stablu \u017eivota i na svetom gradu - na svemu \u0161to je napisano u ovoj knjizi.\n22:20 Svjedok za sve ovo govori: \"Da, dolazim ubrzo!\" Amen! Do\u0111i, Gospodine Isuse!\n22:21 Milost Gospodina Isusa sa svima!","title":"Croatian Bible: Revelation","type":"page"}