{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/rom.htm","path":"bib/wb/cro/rom.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/rom.htm","text":"1:1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlu\u010den za evan\u0111elje Bo\u017eje -\n1:2 koje Bog unaprijed obe\u0107ava\u0161e po svojim prorocima u Pismima svetim\n1:3 o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,\n1:4 postavljenu Sinom Bo\u017ejim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnu\u0107em od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu na\u0161emu,\n1:5 po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslu\u0161nosti vjere privodimo sve pogane\n1:6 me\u0111u kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:\n1:7 svima u Rimu, miljenicima Bo\u017ejim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca na\u0161ega, i Gospodina Isusa Krista.\n1:8 Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: \u0161to se va\u0161a vjera navje\u0161\u0107uje po svem svijetu.\n1:9 Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim slu\u017eim u evan\u0111elju Sina njegova - da vas se\n1:10 u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se ve\u0107 jednom s voljom Bo\u017ejom nekako posre\u0107ilo do\u0107i k vama.\n1:11 Jer \u010deznem vidjeti vas da vam predam ne\u0161to dara duhovnoga te se oja\u010date, zapravo -\n1:12 da se zajedno s vama ohrabrim zajedni\u010dkom vjerom, va\u0161om i mojom.\n1:13 A ne bih htio, bra\u0107o, da ne znate: \u010desto sam bio nakanio do\u0107i k vama - i sve dosad bio sprije\u010den - da i me\u0111u vama uberem koji plod kao i me\u0111u drugim narodima.\n1:14 Du\u017enik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.\n1:15 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evan\u0111elje.\n1:16 Ne stidim se, uistinu, evan\u0111elja: ono je snaga Bo\u017eja na spasenje svakomu tko vjeruje - \u017didovu najprije, pa Grku.\n1:17 Jer pravednost se Bo\u017eja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao \u0161to je pisano: Pravednik \u0107e od vjere \u017eivjeti.\n1:18 Otkriva se doista s neba gnjev Bo\u017eji na svaku bezbo\u017enost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravedno\u0161\u0107u.\n1:19 Jer \u0161to se o Bogu mo\u017ee spoznati, o\u010dito im je: Bog im o\u010ditova.\n1:20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vje\u010dna njegova mo\u0107 i bo\u017eanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.\n1:21 Jer premda upozna\u0161e Boga, ne iskaza\u0161e mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapi\u0161e u mozganjima svojim te se pomra\u010di bezumno srce njihovo.\n1:22 Grade\u0107i se mudrima, poludje\u0161e i\n1:23 zamijeni\u0161e slavu neraspadljivog Boga likom, obli\u010djem raspadljiva \u010dovjeka, i ptica, i \u010detverono\u017eaca, i gmazova.\n1:24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao ne\u010disto\u0107i te sami obe\u0161\u010da\u0161\u0107uju svoja tijela,\n1:25 oni \u0161to su Istinu - Boga zamijenili la\u017eju, \u010dastili i \u0161tovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.\n1:26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove \u017eene zamijeni\u0161e naravno op\u0107enje protunaravnim,\n1:27 a tako su i mu\u0161karci napustili naravno op\u0107enje sa \u017eenom i raspalili se pohotom jedni za drugima te mu\u0161karci s mu\u0161karcima sramotno \u010dine i sami na sebi primaju zaslu\u017eenu pla\u0107u svoga zastranjenja.\n1:28 I kako nisu smatrali vrijednim dr\u017eati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te \u010dine \u0161to ne dolikuje,\n1:29 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zlo\u0107e; puni zavisti, ubojstva, sva\u0111e, prijevare, zlonamjernosti; do\u0161aptava\u010di,\n1:30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmi\u0161lja\u010di zala, roditeljima neposlu\u0161ni,\n1:31 nerazumni, nevjerni, be\u0161\u0107utni, nemilosrdni.\n1:32 Znaju za odredbu Bo\u017eju - da smrt zaslu\u017euju koji takvo \u0161to \u010dine - a oni ne samo da to \u010dine nego i povla\u0111uju onima koji \u010dine.\n2:1 Zato nema\u0161 isprike, \u010dovje\u010de koji sudi\u0161, tko god ti bio. Jer time \u0161to drugoga sudi\u0161, sebe osu\u0111uje\u0161: ta to isto \u010dini\u0161 ti \u0161to sudi\u0161.\n2:2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo \u0161to \u010dine.\n2:3 Misli\u0161 li da \u0107e\u0161 izbje\u0107i sudu Bo\u017ejemu, ti \u010dovje\u010de \u0161to sudi\u0161 one koji takvo \u0161to \u010dine, a sam to isto \u010dini\u0161?\n2:4 Ili prezire\u0161 bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodu\u0161nosti njegove ne shva\u0107aju\u0107i da te dobrota Bo\u017eja k obra\u0107enju privodi?\n2:5 Tvrdokorno\u0161\u0107u svojom i srcem koje ne\u0107e obra\u0107enja zgr\u0107e\u0161 na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga\n2:6 koji \u0107e uzvratiti svakom po djelima:\n2:7 onima koji postojano\u0161\u0107u u dobrim djelima i\u0161tu slavu, \u010dast i neraspadljivost - \u017eivot vje\u010dni;\n2:8 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srd\u017eba!\n2:9 Nevolja i tjeskoba na svaku du\u0161u \u010dovje\u010dju koja \u010dini zlo, na \u017didova najprije, pa na Grka;\n2:10 a slava, \u010dast i mir svakomu koji \u010dini dobro, \u017didovu najprije, pa Grku!\n2:11 Ta u Boga nema pristranosti.\n2:12 Uistinu koji bez Zakona sagrije\u0161i\u0161e, bez Zakona \u0107e i propasti; i koji pod Zakonom sagrije\u0161i\u0161e, po Zakonu \u0107e biti su\u0111eni.\n2:13 Ne, pred Bogom nisu pravedni slu\u0161atelji Zakona, nego - izvr\u0161itelji \u0107e Zakona biti opravdani.\n2:14 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi dr\u017ee Zakona, i nemaju\u0107i Zakona, oni su sami sebi Zakon:\n2:15 pokazuju da je ono \u0161to Zakon nala\u017ee upisano u srcima njihovim. O tom svjedo\u010di i njihova savjest, a i prosu\u0111ivanja kojima se me\u0111u sobom optu\u017euju ili brane.\n2:16 To \u0107e se o\u010ditovati na Dan u koji \u0107e, po mojem evan\u0111elju, Bog po Isusu Kristu suditi ono \u0161to je skriveno u ljudima.\n2:17 Ako pak ti koji se \u017didovom naziva\u0161, koji mirno po\u010diva\u0161 na Zakonu i di\u010di\u0161 se Bogom,\n2:18 koji poznaje\u0161 Volju i iz Zakona pou\u010den razlu\u010duje\u0161 \u0161to je bolje\n2:19 te si uvjeren da si vo\u0111a slijepih, svjetlo onih u tami,\n2:20 odgojitelj nerazumnih, u\u010ditelj neja\u010dadi jer u Zakonu ima\u0161 oli\u010denje znanja i istine;\n2:21 ti, dakle, koji drugoga u\u010di\u0161, sam sebe ne u\u010di\u0161! Ti koji propovijeda\u0161 da se ne krade, krade\u0161!\n2:22 Ti koji zabranjuje\u0161 preljub, preljub po\u010dinja\u0161! Ti komu su odvratni kumiri, plja\u010dka\u0161 hramove!\n2:23 Ti koji se Zakonom di\u010di\u0161, kr\u0161enjem toga Zakona Boga obe\u0161\u010da\u0161\u0107uje\u0161!\n2:24 Doista, kako je pisano, ime se Bo\u017eje zbog vas huli me\u0111u narodima.\n2:25 Da, obrezanje koristi ako vr\u0161i\u0161 Zakon; ako pak kr\u0161i\u0161 Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.\n2:26 Ako dakle neobrezani opslu\u017euje propise Zakona, ne\u0107e li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?\n2:27 I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit \u0107e tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.\n2:28 Ta nije \u017didov tko je \u017didov naizvana i nije obrezanje ono izvana,\n2:29 na tijelu, nego pravi je \u017didov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.\n3:1 Koja je dakle prednost \u017didova? Ili kakva korist od obrezanja?\n3:2 Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obe\u0107anja Bo\u017eja.\n3:3 Da, a \u0161to ako su se neki iznevjerili? Ne\u0107e li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Bo\u017eju?\n3:4 Nipo\u0161to! Nego neka Bog bude istinit, a svaki \u010dovjek la\u017eac, kao \u0161to je pisano: Da pravedan bude\u0161 po obe\u0107anjima svojim i pobijedi\u0161 kada te sudili budu.\n3:5 Ako pak na\u0161a nepravednost isti\u010de Bo\u017eju pravednost, \u0161to \u0107emo na to re\u0107i? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu?\n3:6 Nipo\u0161to! Ta kako \u0107e ina\u010de Bog suditi svijet?\n3:7 Ako je, doista, istina Bo\u017eja po mojoj la\u017eljivosti obilno zasjala njemu na slavu, za\u0161to da ja jo\u0161 budem su\u0111en kao gre\u0161nik?\n3:8 I zar da ne \"\u010dinimo zlo da do\u0111e dobro\", kako nas kleve\u0107u i kako neki ka\u017eu da govorimo? Sud ih pravedni \u010deka!\n3:9 \u0160to dakle? Imamo li prednost? Ne ba\u0161! Jer upravo optu\u017eismo sve, i \u017didove i Grke, da su pod grijehom,\n3:10 kao \u0161to je pisano: Nema pravedna ni jednoga,\n3:11 nema razumna, nema ga tko bi Boga tra\u017eio.\n3:12 Svi skrenu\u0161e, svi se zajedno pokvari\u0161e, nitko da \u010dini dobro - nijednoga nema.\n3:13 Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom la\u017eno laskaju, pod usnama im je otrov ljuti\u010din,\n3:14 usta im puna kletve i grkosti;\n3:15 noge im hitre da krv proliju,\n3:16 razvaline i nevolja na njinim su putima,\n3:17 put mira oni ne poznaju,\n3:18 straha Bo\u017ejega nemaju pred o\u010dima.\n3:19 A znamo: \u0161to god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.\n3:20 Zato se po djelima Zakona nitko ne\u0107e opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!\n3:21 Sada se pak izvan Zakona o\u010ditovala pravednost Bo\u017eja, posvjedo\u010dena Zakonom i Prorocima,\n3:22 pravednost Bo\u017eja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!\n3:23 Svi su zaista sagrije\u0161ili i potrebna im je slava Bo\u017eja;\n3:24 opravdani su besplatno, njegovom milo\u0161\u0107u po otkupljenju u Kristu Isusu.\n3:25 Njega je Bog izlo\u017eio da krvlju svojom bude Pomirili\u0161te po vjeri. Htio je tako o\u010ditovati svoju pravednost kojom je u svojoj bo\u017eanskoj strpljivosti propu\u0161tao dotada\u0161nje grijehe;\n3:26 htio je o\u010ditovati svoju pravednost u sada\u0161nje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.\n3:27 Gdje je dakle hvastanje? Isklju\u010deno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.\n3:28 Smatramo zaista da se \u010dovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.\n3:29 Ili je Bog samo Bog \u017didova? Nije li i pogana? Da, i pogana.\n3:30 Jer jedan je Bog: on \u0107e opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri.\n3:31 Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipo\u0161to! Naprotiv, Zakon utvr\u0111ujemo.\n4:1 \u0160to \u0107emo dakle re\u0107i? \u0160to je Abraham, otac na\u0161, na\u0161ao po tijelu?\n4:2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se \u010dime di\u010diti - ali ne pred Bogom.\n4:3 Ta \u0161to veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i ura\u010duna mu se u pravednost.\n4:4 Onomu tko radi ne ra\u010duna se pla\u0107a kao milost, nego kao dug.\n4:5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbo\u017enika, vjera se ura\u010dunava u pravednost,\n4:6 kao \u0161to i David bla\u017eenim progla\u0161uje \u010dovjeka kojemu Bog ura\u010dunava pravednost bez djela:\n4:7 Bla\u017eeni oni kojima je zlo\u010din otpu\u0161ten, kojima je grijeh pokriven!\n4:8 Blago \u010dovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.\n4:9 Ide li dakle ovo bla\u017eenstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu ura\u010duna u pravednost.\n4:10 A kako mu se ura\u010duna? Ve\u0107 obrezanu ili jo\u0161 neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!\n4:11 I znak obrezanja primi kao pe\u010dat pravednosti koju je po vjeri zadobio jo\u0161 neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se ura\u010duna pravednost -\n4:12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere jo\u0161 neobrezana oca na\u0161eg Abrahama.\n4:13 Doista, obe\u0107anje da \u0107e biti ba\u0161tinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.\n4:14 Jer ako su ba\u0161tinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obe\u0107anje.\n4:15 Ta Zakon ra\u0111a gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekr\u0161aja.\n4:16 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obe\u0107anje zajam\u010deno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -\n4:17 kao \u0161to je pisano: Ocem mno\u0161tva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji o\u017eivljuje mrtve i zove da bude ono \u0161to nije.\n4:18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom \u0161to je re\u010deno: Toliko \u0107e biti tvoje potomstvo.\n4:19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje ve\u0107 obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.\n4:20 Ali pred Bo\u017ejim obe\u0107anjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom oja\u010dao dav\u0161i slavu Bogu,\n4:21 posve uvjeren da on mo\u017ee u\u010diniti \u0161to je obe\u0107ao.\n4:22 Zato mu se i ura\u010duna u pravednost.\n4:23 Ali nije samo za nj napisano: Ura\u010duna mu se,\n4:24 nego i za nas kojima se ima ura\u010dunati, nama \u0161to vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina na\u0161ega,\n4:25 koji je predan za opa\u010dine na\u0161e i uskri\u0161en radi na\u0161eg opravdanja.\n5:1 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu na\u0161em Isusu Kristu.\n5:2 Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i di\u010dimo se nadom slave Bo\u017eje.\n5:3 I ne samo to! Mi se di\u010dimo i u nevoljama jer znamo: nevolja ra\u0111a postojano\u0161\u0107u,\n5:4 postojanost proku\u0161ano\u0161\u0107u, proku\u0161anost nadom.\n5:5 Nada pak ne posti\u0111uje. Ta ljubav je Bo\u017eja razlivena u srcima na\u0161im po Duhu Svetom koji nam je dan!\n5:6 Doista, dok mi jo\u0161 bijasmo nemo\u0107ni, Krist je, ve\u0107 u to vrijeme, za nas bezbo\u017enike umro.\n5:7 Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; mo\u017eda bi se za dobra tko i odva\u017eio umrijeti.\n5:8 A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok jo\u0161 bijasmo gre\u0161nici, Krist za nas umrije.\n5:9 Koliko li \u0107emo se vi\u0161e sada, po\u0161to smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srd\u017ebe?\n5:10 Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok jo\u0161 bijasmo neprijatelji, mnogo \u0107emo se vi\u0161e, pomireni, spasiti \u017eivotom njegovim.\n5:11 I ne samo to! Di\u010dimo se u Bogu po Gospodinu na\u0161emu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.\n5:12 Zbog toga, kao \u0161to po jednom \u010covjeku u\u0111e u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time \u0161to svi sagrije\u0161i\u0161e, na sve ljude prije\u0111e smrt...\n5:13 Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona.\n5:14 Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagrije\u0161i\u0161e prekr\u0161ajem sli\u010dnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima do\u0107i.\n5:15 Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Bo\u017eja, milost darovana u jednom \u010dovjeku, Isusu Kristu.\n5:16 I dar - to nije kao kad je ono jedan sagrije\u0161io: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.\n5:17 Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo \u0107e vi\u0161e oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u \u017eivotu - po Jednome, Isusu Kristu.\n5:18 Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na \u017eivot!\n5:19 Doista, kao \u0161to su neposluhom jednoga \u010dovjeka mnogi postali gre\u0161nici tako \u0107e i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.\n5:20 A zakon nado\u0111e da se umno\u017ei grijeh. Ali gdje se umno\u017eio grijeh, nadmo\u0107no izobilova milost:\n5:21 kao \u0161to grijeh zakraljeva smr\u0107u, da tako i milost kraljuje pravedno\u0161\u0107u za \u017eivot vje\u010dni po Isusu Kristu Gospodinu na\u0161emu.\n6:1 \u0160to \u0107emo dakle re\u0107i? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?\n6:2 Nipo\u0161to! Jednom umrli grijehu, kako da jo\u0161 \u017eivimo u njemu?\n6:3 Ili zar ne znate: koji smo god kr\u0161teni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kr\u0161teni.\n6:4 Kr\u0161tenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao \u0161to Krist slavom O\u010devom bi uskri\u0161en od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti \u017eivota.\n6:5 Ako smo doista s njime srasli po sli\u010dnosti smrti njegovoj, o\u010dito \u0107emo srasti i po sli\u010dnosti njegovu uskrsnu\u0107u.\n6:6 Ovo znamo: na\u0161 je stari \u010dovjek zajedno s njim raspet da onemo\u0107a ovo gre\u0161no tijelo te vi\u0161e ne robujemo grijehu.\n6:7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha.\n6:8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da \u0107emo i \u017eivjeti zajedno s njime.\n6:9 Znamo doista: Krist uskri\u0161en od mrtvih, vi\u0161e ne umire, smrt njime vi\u0161e ne gospoduje.\n6:10 \u0160to umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a \u0161to \u017eivi, \u017eivi Bogu.\n6:11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a \u017eivima Bogu u Kristu Isusu!\n6:12 Neka dakle ne kraljuje grijeh u va\u0161em smrtnom tijelu da slu\u0161ate njegove po\u017eude;\n6:13 i ne predajite grijehu udova svojih za oru\u017eje nepravde, nego sebe, od mrtvih o\u017eivjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oru\u017eje pravednosti.\n6:14 Valjda grijeh ne\u0107e vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milo\u0161\u0107u!\n6:15 \u0160to dakle? Da grije\u0161imo jer nismo pod Zakonom nego pod milo\u0161\u0107u? Nipo\u0161to!\n6:16 Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslu\u0161nost, robovi ste onoga koga slu\u0161ate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslu\u0161nosti - na pravednost.\n6:17 Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslu\u0161ali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;\n6:18 da, oslobo\u0111eni grijeha, postadoste sluge pravednosti.\n6:19 Po ljudsku govorim zbog va\u0161e ljudske slabosti: kao \u0161to neko\u0107 predadoste udove svoje za robove ne\u010disto\u0107i i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posve\u0107enja.\n6:20 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, \"slobodni\" bijaste od pravednosti.\n6:21 Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svr\u0161etak je tomu - smrt.\n6:22 Sada pak po\u0161to ste oslobo\u0111eni grijeha i postali sluge Bo\u017eje, imate plod svoj za posve\u0107enje, a svr\u0161etak - \u017eivot vje\u010dni.\n6:23 Jer pla\u0107a je grijeha smrt, a dar Bo\u017eji jest \u017eivot vje\u010dni u Kristu Isusu, Gospodinu na\u0161em.\n7:1 Ili zar ne znate, bra\u0107o - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari \u010dovjekom samo za vrijeme njegova \u017eivota.\n7:2 Doista, udana je \u017eena vezana zakonom dok joj mu\u017e \u017eivi; umre li joj mu\u017e, rije\u0161ena je zakona o mu\u017eu.\n7:3 Dakle: dok joj mu\u017e \u017eivi, zvat \u0107e se, o\u010dito, preljubnicom po\u0111e li za drugoga. Ako li joj pak mu\u017e umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica po\u0111e li za drugoga.\n7:4 Tako, bra\u0107o moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskri\u0161en, te plodove donosimo Bogu.\n7:5 Doista, dok bijasmo u tijelu, gre\u0161ne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u na\u0161im udovima te smrti donosile plodove;\n7:6 sada pak umrijev\u0161i onomu \u0161to nas je sputavalo, rije\u0161eni smo Zakona te slu\u017eimo u novosti Duha, a ne u stare\u017ei slova.\n7:7 \u0160to \u0107emo dakle re\u0107i? Je li Zakon grijeh? Nipo\u0161to! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za po\u017eudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne po\u017eeli!\n7:8 A grijeh je, uhvativ\u0161i priliku, po zapovijedi u meni prouzro\u010dio svakovrsnu po\u017eudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.\n7:9 Da, ja sam neko\u0107 \u017eivio bez zakona. Ali kad je do\u0161la zapovijed, grijeh o\u017eivje.\n7:10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za \u017eivot bi mi na smrt.\n7:11 Doista grijeh, uhvativ\u0161i priliku, zapovije\u0111u me zavede, njome me i ubi.\n7:12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.\n7:13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipo\u0161to! Nego: grijeh, da se grijehom o\u010dituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najve\u0107im gre\u0161nikom.\n7:14 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.\n7:15 Zbilja ne razumijem \u0161to radim: ta ne \u010dinim ono \u0161to bih htio, nego \u0161to mrzim - to \u010dinim.\n7:16 Ako li pak \u010dinim \u0161to ne bih htio, sla\u017eem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.\n7:17 Onda to ne \u010dinim vi\u0161e ja, nego grijeh koji prebiva u meni.\n7:18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i \u010diniti dobro.\n7:19 Ta ne \u010dinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to \u010dinim.\n7:20 Ako li pak \u010dinim ono \u0161to ne bih htio, nipo\u0161to to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.\n7:21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio \u010diniti dobro, name\u0107e mi se zlo.\n7:22 Po nutarnjem \u010dovjeku s u\u017eitkom se sla\u017eem sa Zakonom Bo\u017ejim,\n7:23 ali opa\u017eam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.\n7:24 Jadan li sam ja \u010dovjek! Tko \u0107e me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?\n7:25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu na\u0161em! Ja, dakle, umom ja slu\u017eim zakonu Bo\u017ejemu, a tijelom zakonu grijeha.\n8:1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!\n8:2 Ta zakon Duha \u017eivota u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.\n8:3 Uistinu, \u0161to je bilo nemogu\u0107e Zakonu, jer je zbog tijela onemo\u0107ao, Bog je u\u010dinio: poslav\u0161i Sina svoga u obli\u010dju gre\u0161noga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu\n8:4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne \u017eivimo po tijelu nego po Duhu.\n8:5 Da, oni koji \u017eive po tijelu, te\u017ee za onim \u0161to je tjelesno; a koji po Duhu, za onim \u0161to je Duhovo:\n8:6 te\u017enja je tijela smrt, a te\u017enja Duha \u017eivot i mir.\n8:7 Jer te\u017enja je tijela protivna Bogu: zakonu se Bo\u017ejemu ne podvrgava, a i ne mo\u017ee.\n8:8 Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.\n8:9 A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Bo\u017eji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.\n8:10 I ako je Krist u vama, tijelo je dodu\u0161e mrtvo zbog grijeha, ali Duh je \u017eivot zbog pravednosti.\n8:11 Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih o\u017eivit \u0107e i smrtna tijela va\u0161a po Duhu svome koji prebiva u vama.\n8:12 Dakle, bra\u0107o, du\u017enici smo, ali ne tijelu da po tijelu \u017eivimo!\n8:13 Jer ako po tijelu \u017eivite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmr\u0107ujete tjelesna djela, \u017eivjet \u0107ete.\n8:14 Svi koje vodi Duh Bo\u017eji sinovi su Bo\u017eji.\n8:15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kli\u010demo: \"Abba! O\u010de!\"\n8:16 Sam Duh susvjedok je s na\u0161im duhom da smo djeca Bo\u017eja;\n8:17 ako pak djeca, onda i ba\u0161tinici, ba\u0161tinici Bo\u017eji, a suba\u0161tinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.\n8:18 Smatram, uistinu: sve patnje sada\u0161njega vremena nisu ni\u0161ta prema budu\u0107oj slavi koja se ima o\u010ditovati u nama.\n8:19 Doista, stvorenje sa svom \u017eudnjom i\u0161\u010dekuje ovo objavljenje sinova Bo\u017ejih:\n8:20 stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.\n8:21 Jer i stvorenje \u0107e se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Bo\u017eje.\n8:22 Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdi\u0161e i mu\u010di se u poro\u0111ajnim bolima sve do sada.\n8:23 Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdi\u0161emo i\u0161\u010dekuju\u0107i posinstvo, otkupljenje svoga tijela.\n8:24 Ta u nadi smo spa\u0161eni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer \u0161to tko gleda, kako da se tomu i nada?\n8:25 Nadamo li se pak onomu \u010dega ne gledamo, postojano to i\u0161\u010dekujemo.\n8:26 Tako i Duh potpoma\u017ee na\u0161u nemo\u0107. Doista ne znamo \u0161to da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.\n8:27 A Onaj koji proni\u010de srca zna koja je \u017eelja Duha - da se on po Bo\u017eju zauzima za svete.\n8:28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro sura\u0111uje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.\n8:29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobli\u010deni slici Sina njegova te da on bude prvoro\u0111enac me\u0111u mnogom bra\u0107om.\n8:30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.\n8:31 \u0160to \u0107emo dakle na to re\u0107i? Ako je Bog za nas, tko \u0107e protiv nas?\n8:32 Ta on ni svojega Sina nije po\u0161tedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime ne\u0107e sve darovati?\n8:33 Tko \u0107e optu\u017eiti izabranike Bo\u017eje? Bog opravdava!\n8:34 Tko \u0107e osuditi? Krist Isus umrije, \u0161tovi\u0161e i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se ba\u0161 zauzima za nas!\n8:35 Tko \u0107e nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Ma\u010d?\n8:36 Kao \u0161to je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.\n8:37 U svemu tome nadmo\u0107no pobje\u0111ujemo po onome koji nas uzljubi.\n8:38 Uvjeren sam doista: ni smrt ni \u017eivot, ni an\u0111eli ni vlasti, ni sada\u0161njost ni budu\u0107nost, ni sile,\n8:39 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor ne\u0107e nas mo\u0107i rastaviti od ljubavi Bo\u017eje u Kristu Isusu Gospodinu na\u0161em.\n9:1 Istinu govorim u Kristu, ne la\u017eem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:\n9:2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.\n9:3 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za bra\u0107u svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.\n9:4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogo\u0161tovlje, i obe\u0107anja;\n9:5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.\n9:6 Ali ne kao da se izjalovila rije\u010d Bo\u017eja. Jer nisu Izrael svi koji potje\u010du od Izraela;\n9:7 i nisu svi djeca Abrahamova zato \u0161to su njegovo potomstvo, nego po Izaku \u0107e ti se nazivati potomstvo;\n9:8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Bo\u017eja, nego - djeca obe\u0107anja ra\u010dunaju se u potomstvo.\n9:9 Evo doista rije\u010di obe\u0107anja: U ovo \u0107u doba do\u0107i i Sara \u0107e imati sina.\n9:10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem na\u0161im, zanijela.\n9:11 Pa kad jo\u0161 blizanci ne bijahu ro\u0111eni niti u\u010dini\u0161e \u0161to dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Bo\u017eja o izabranju:\n9:12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - re\u010deno joj je: Stariji \u0107e slu\u017eiti mla\u0111emu,\n9:13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.\n9:14 \u0160to \u0107emo dakle re\u0107i? Mo\u017eda da u Boga ima nepravde? Nipo\u0161to!\n9:15 Ta Mojsiju veli: Smilovat \u0107u se komu ho\u0107u da se smilujem; sa\u017ealit \u0107u se nad kim ho\u0107u da se sa\u017ealim.\n9:16 Nije dakle do onoga koji ho\u0107e ni do onoga koji tr\u010di, nego do Boga koji se smiluje.\n9:17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi poka\u017eem svoju mo\u0107 i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.\n9:18 Tako dakle: smiluje se komu ho\u0107e, a otvrdnjuje koga ho\u0107e.\n9:19 Da, re\u0107i \u0107e\u0161 mi: \u0160to se onda jo\u0161 tu\u017ei? Ta tko se to volji njegovoj odupro?\n9:20 \u010covje\u010de, tko si ti zapravo da se pravda\u0161 s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: \"\u0160to si me ovakvim na\u010dinio?\"\n9:21 Ili zar lon\u010dar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta na\u010dini posudu sad \u010dasnu, sad ne\u010dasnu.\n9:22 A \u0161to ako je Bog, hote\u0107i o\u010ditovati gnjev i obznaniti svoju mo\u0107 u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,\n9:23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosr\u0111a, koje unaprijed pripravi za slavu,\n9:24 na nama koje pozva ne samo izme\u0111u \u017didova nego i izme\u0111u pogana?\n9:25 Tako i u Ho\u0161eji veli: Ne-narod moj prozvat \u0107u narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.\n9:26 Na mjestu gdje im je re\u010deno: Vi niste moj narod prozvat \u0107e se sinovi Boga \u017eivoga.\n9:27 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova \u0107e Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak \u0107e se spasiti;\n9:28 jer rije\u010d \u0107e ispuniti i uskoro izvr\u0161iti Gospodin na zemlji.\n9:29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.\n9:30 \u0160to \u0107emo dakle re\u0107i? Da pogani koji nisu tra\u017eili pravednosti steko\u0161e pravednost, pravednost po vjeri.\n9:31 Izrael pak koji je tra\u017eio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.\n9:32 Za\u0161to? Jer nije tra\u017eio po vjeri, nego kao po djelima. Spotako\u0161e se o kamen spoticanja,\n9:33 kao \u0161to je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, ne\u0107e se postidjeti.\n10:1 Bra\u0107o! \u017delja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.\n10:2 Svjedo\u010dim doista za njih: imaju revnosti Bo\u017eje, ali ne u pravom razumijevanju.\n10:3 Ne priznaju\u0107i, doista, Bo\u017eje pravednosti i tra\u017ee\u0107i uspostaviti svoju, pravednosti se Bo\u017ejoj ne podlo\u017ei\u0161e.\n10:4 Jer dovr\u0161etak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.\n10:5 Da, Mojsije pi\u0161e o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vr\u0161i, na\u0107i \u0107e \u017eivot u njoj.\n10:6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj re\u0107i u srcu svom: Tko \u0107e se popeti na nebo - to jest Krista svesti?\n10:7 Ili: Tko \u0107e si\u0107i u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?\n10:8 Nego \u0161to veli? Blizu ti je Rije\u010d, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rije\u010d vjere koju propovijedamo.\n10:9 Jer ako ustima ispovijeda\u0161 da je Isus Gospodin, i srcem vjeruje\u0161 da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit \u0107e\u0161 spa\u0161en.\n10:10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.\n10:11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, ne\u0107e se postidjeti.\n10:12 Nema uistinu razlike izme\u0111u \u017didova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.\n10:13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit \u0107e spa\u0161en.\n10:14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerova\u0161e? A kako da povjeruju u onoga koga nisu \u010duli? Kako pak da \u010duju bez propovjednika?\n10:15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.\n10:16 Ali nisu svi poslu\u0161ali blagovijesti - evan\u0111elja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova na\u0161oj poruci?\n10:17 Dakle: vjera po poruci, a poruka rije\u010dju Kristovom.\n10:18 Nego pitam: Zar nisu \u010duli? Dapa\u010de! Po svoj zemlji razlije\u017ee se jeka, rije\u010di njihove sve do nakraj svijeta.\n10:19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja \u0107u vas na ljubomor izazvati pukom ni\u0161tavnim, razdra\u017eit \u0107u vas glupim nekim narodom.\n10:20 Izaija pak hrabro veli: Na\u0111o\u0161e me koji me ne tra\u017eahu, objavih se onima koji me ne pitahu.\n10:21 A Izraelu veli: Cio dan pru\u017eah ruku narodu nepokornom i buntovnom.\n11:1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipo\u0161to? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.\n11:2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate \u0161to veli Pismo, ono o Iliji - kako se tu\u017ei Bogu na Izraela:\n11:3 Gospode, proroke tvoje pobi\u0161e, \u017ertvenike tvoje poru\u0161i\u0161e; ja ostadoh sam i jo\u0161 mi o glavi rade.\n11:4 Pa \u0161to mu veli Bo\u017eji glas? Ostavih sebi sedam tisu\u0107a ljudi koji ne prignu\u0161e koljena pred Baalom.\n11:5 Tako dakle i u sada\u0161nje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.\n11:6 Ako pak po milosti, nije po djelima; ina\u010de milost nije vi\u0161e milost!\n11:7 \u0160to dakle? \u0160to Izrael i\u0161te, to nije postigao, ali izabrani postigo\u0161e. Ostali pak otvrdnu\u0161e,\n11:8 kao \u0161to je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, o\u010di da ne vide, u\u0161i da ne \u010duju sve do dana dana\u0161njega.\n11:9 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mre\u017eom, i stupicom, i pla\u0107om.\n11:10 Nek im potamne o\u010di da ne vide i le\u0111a im zauvijek pogni!\n11:11 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipo\u0161to! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, \u017didovi, izazovu na ljubomor.\n11:12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li \u0107e vi\u0161e to biti njihov puni broj?\n11:13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana slu\u017ebu svoju proslavljam\n11:14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.\n11:15 Jer ako je njihovo odba\u010denje izmirenje svijeta, \u0161to li \u0107e biti njihovo prihva\u0107anje ako ne o\u017eivljenje od mrtvih?\n11:16 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.\n11:17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedni\u010dar korijena, so\u010dnosti masline,\n11:18 ne uznosi se nad grane. Ako li se ho\u0107e\u0161 uznositi - ne nosi\u0161 ti korijena, nego korijen tebe.\n11:19 Re\u0107i \u0107e\u0161 na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.\n11:20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stoji\u0161. Ne uznosi se, nego strahuj!\n11:21 Jer ako Bog ne po\u0161tedje prirodnih grana, ni tebe ne\u0107e po\u0161tedjeti.\n11:22 Promotri dakle dobrotu i strogost Bo\u017eju: strogost na palima, a dobrotu Bo\u017eju na sebi ako ostane\u0161 u toj dobroti, ina\u010de \u0107e\u0161 i ti biti odsje\u010den.\n11:23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit \u0107e pricijepljeni; ta mo\u0107an je Bog da ih opet pricijepi.\n11:24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsje\u010den pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li \u0107e lak\u0161e oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!\n11:25 Jer ne bih htio, bra\u0107o, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomi\u010dno je otvrdnu\u0107e zadesilo Izraela dok punina pogana ne u\u0111e.\n11:26 I tako \u0107e se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Do\u0107i \u0107e sa Siona Otkupitelj, odvratit \u0107e bezbo\u017enost od Jakova.\n11:27 I to \u0107e biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.\n11:28 U pogledu evan\u0111elja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.\n11:29 Ta neopozivi su dari i poziv Bo\u017eji!\n11:30 Doista, kao \u0161to vi neko\u0107 bijaste neposlu\u0161ni Bogu, a sada po njihovoj neposlu\u0161nosti zadobiste milosr\u0111e\n11:31 tako i oni sada po milosr\u0111u vama iskazanu postado\u0161e neposlu\u0161ni da i oni sada zadobiju milosr\u0111e.\n11:32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlu\u0161nost da se svima smiluje.\n11:33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Bo\u017ejega! Kako li su nedoku\u010divi sudovi i neistra\u017eivi putovi njegovi!\n11:34 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?\n11:35 Ili: tko ga darom prete\u010de da bi mu se uzvratiti moralo?\n11:36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.\n12:1 Zaklinjem vas, bra\u0107o, milosr\u0111em Bo\u017ejim: prika\u017eite svoja tijela za \u017ertvu \u017eivu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslu\u017eje.\n12:2 Ne suobli\u010dujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati \u0161to je volja Bo\u017eja, \u0161to li je dobro, Bogu milo, savr\u0161eno.\n12:3 Da, po milosti koja mi je dana svakomu izme\u0111u vas velim: ne precjenjujte se vi\u0161e no \u0161to se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je ve\u0107 komu Bog odmjerio mjeru vjere.\n12:4 Jer kao \u0161to u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje,\n12:5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.\n12:6 Dare pak imamo razli\u010dite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri;\n12:7 je li slu\u017eenje - neka je u slu\u017eenju; je li pou\u010davanje - u pou\u010davanju;\n12:8 je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je dare\u017eljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosr\u0111e - radostan!\n12:9 Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!\n12:10 Srda\u010dno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretje\u010dite jedni druge po\u0161tovanjem!\n12:11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu slu\u017eite!\n12:12 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!\n12:13 Pritje\u010dite u pomo\u0107 svetima u nu\u017edi, gajite gostoljubivost!\n12:14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!\n12:15 Radujte se s radosnima, pla\u010dite sa zaplakanima!\n12:16 Budite istomi\u0161ljenici me\u0111u sobom! Neka vas ne zanosi \u0161to je visoko, nego privla\u010di \u0161to je ponizno. Ne umi\u0161ljajte si da ste mudri!\n12:17 Nikome zlo za zlo ne vra\u0107ajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!\n12:18 Ako je mogu\u0107e, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!\n12:19 Ne osve\u0107ujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Bo\u017ejem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja \u0107u je vratiti, veli Gospodin.\n12:20 Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je \u017eedan, napoj ga! \u010cini\u0161 li tako, ugljevlje mu ra\u017eareno zgr\u0107e\u0161 na glavu.\n12:21 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.\n13:1 Svaka du\u0161a neka se podla\u017ee vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.\n13:2 Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bo\u017ejoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami \u0107e na se navu\u0107i osudu.\n13:3 Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Ho\u0107e\u0161 li se ne bojati vlasti? Dobro \u010dini pa \u0107e\u0161 imati pohvalu od nje!\n13:4 Ta Bo\u017eji je ona poslu\u017eitelj - tebi na dobro. Ako li zlo \u010dini\u0161, strahuj! Ne nosi uzalud ma\u010da! Bo\u017eji je ona poslu\u017eitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo \u010dini.\n13:5 Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.\n13:6 Zato i poreze pla\u0107ate: ta slu\u017ebenici su Bo\u017eji oni koji se time bave.\n13:7 Dajte svakomu \u0161to mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu po\u0161tovanje - po\u0161tovanje, komu \u010dast - \u010dast.\n13:8 Nikomu ni\u0161ta ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.\n13:9 Uistinu: Ne \u010dini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne po\u017eeli! i ima li koja druga zapovijed, sa\u017eeta je u ovoj rije\u010di: Ljubi svoga bli\u017enjega kao sebe samoga.\n13:10 Ljubav bli\u017enjemu zla ne \u010dini. Punina dakle Zakona jest ljubav.\n13:11 To tim vi\u0161e \u0161to shva\u0107ate ovaj \u010das: vrijeme je ve\u0107 da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bli\u017ee nego kad povjerovasmo.\n13:12 No\u0107 poodma\u010de, dan se pribli\u017ei! Odlo\u017eimo dakle djela tame i zaodjenimo se oru\u017ejem svjetlosti.\n13:13 Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijan\u010devanjima, ne u prile\u017eni\u0161tvima i razvratnostima, ne u sva\u0111i i ljubomoru,\n13:14 nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte po\u017eudama.\n14:1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mi\u0161ljenjima.\n14:2 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povr\u0107e.\n14:3 Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.\n14:4 Tko si ti da sudi\u0161 tu\u0111ega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat \u0107e jer mo\u0107an je Gospodin da ga podr\u017ei.\n14:5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mi\u0161ljenje.\n14:6 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.\n14:7 Jer nitko od nas sebi ne \u017eivi, nitko sebi ne umire.\n14:8 Doista, ako \u017eivimo, Gospodinu \u017eivimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. \u017divimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.\n14:9 Ta Krist zato umrije i o\u017eivje da gospodar bude i mrtvima i \u017eivima.\n14:10 A ti, \u0161to sudi\u0161 brata svoga? Ili ti, \u0161to prezire\u0161 brata svoga? Ta svi \u0107emo stati pred sudi\u0161te Bo\u017eje.\n14:11 Jer pisano je: \u017divota mi moga, govori Gospodin, prignut \u0107e se preda mnom svako koljeno i svaki \u0107e jezik priznati Boga.\n14:12 Svaki \u0107e dakle od nas za sebe Bogu dati ra\u010dun.\n14:13 Dakle, ne sudimo vi\u0161e jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.\n14:14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ni\u0161ta samo od sebe nije ne\u010disto. Samo je onomu ne\u010disto tko to smatra ne\u010distim.\n14:15 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ra\u017ealo\u0161\u0107en, ve\u0107 nisi na putu ljubavi. Ne upropa\u0161\u0107uj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!\n14:16 Nemojte da se pogr\u0111uje va\u0161e dobro!\n14:17 Ta kraljevstvo Bo\u017eje nije jelo ili pi\u0107e, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.\n14:18 Da, tko tako Kristu slu\u017ei, mio je Bogu i cijene ga ljudi.\n14:19 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgra\u0111ivanje!\n14:20 Ne razaraj djela Bo\u017ejega poradi hrane! Sve je, istina, \u010disto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.\n14:21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ni\u0161ta o \u0161to se tvoj brat spoti\u010de.\n14:22 Ti ima\u0161 uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osu\u0111uje u onom na \u0161to se odlu\u010duje!\n14:23 Jede li tko dvoume\u0107i, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve \u0161to nije iz uvjerenja, grijeh je.\n15:1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi uga\u0111amo.\n15:2 Svaki od nas neka uga\u0111a bli\u017enjemu na dobro, na izgra\u0111ivanje.\n15:3 Ta ni Krist nije sebi uga\u0111ao, nego kao \u0161to je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi pado\u0161e na me.\n15:4 Uistinu, \u0161to je neko\u0107 napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.\n15:5 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da me\u0111usobno budete slo\u017eni po Kristu Isusu\n15:6 te jednodu\u0161no, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina na\u0161ega Isusa Krista.\n15:7 Prigrljujte jedni druge kao \u0161to je Krist prigrlio vas na slavu Bo\u017eju.\n15:8 Krist je, velim, postao poslu\u017eitelj obrezanika za istinu Bo\u017eju da ispuni obe\u0107anja dana ocima,\n15:9 a pogani da za milosr\u0111e proslave Boga, kao \u0161to je pisano: Zato \u0107u te slaviti me\u0111u pucima i psalam pjevati tvome imenu.\n15:10 I jo\u0161 veli: Kli\u010dite, puci, s njegovim narodom.\n15:11 I jo\u0161: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!\n15:12 Izaija opet veli: Pojavit \u0107e se Ji\u0161ajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.\n15:13 A Bog nade napunio vas svakom rado\u0161\u0107u i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.\n15:14 Ja sam, bra\u0107o moja, uvjeren: vi ste i sami puni \u010destitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.\n15:15 Ipak vam djelomi\u010dno smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -\n15:16 da budem bogoslu\u017enik Krista Isusa me\u0111u poganima, sve\u0107enik evan\u0111elja Bo\u017ejega te prinos pogana postane ugodan, posve\u0107en Duhom Svetim.\n15:17 Imam se dakle \u010dime di\u010diti u Kristu Isusu s obzirom na ono \u0161to je Bo\u017eje.\n15:18 /\n15:19 Jer ne bih se usudio govoriti o ne\u010demu \u0161to Krist rije\u010dju i djelom, snagom znamenja i \u010dudesa, snagom Duha nije po meni u\u010dinio da k poslu\u0161nosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evan\u0111elje Kristovo,\n15:20 i to tako da sam se trsio navje\u0161\u0107ivati evan\u0111elje ne gdje se ve\u0107 spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -\n15:21 nego, kako je pisano: Vidjet \u0107e ga oni kojima nije navije\u0161ten, shvatiti oni koji za nj nisu \u010duli.\n15:22 Time sam ponaj\u010de\u0161\u0107e i bio sprije\u010den do\u0107i k vama.\n15:23 Sad mi pak vi\u0161e nema mjesta u ovim krajevima, a \u017eiva mi je \u017eelja, ima ve\u0107 mnogo godina, do\u0107i k vama\n15:24 kad po\u0111em u \u0160panjolsku. Nadam se doista da \u0107u vas na proputovanju posjetiti i da \u0107ete me onamo otpraviti po\u0161to mi se najprije bar donekle ispuni \u017eelja biti s vama.\n15:25 Ali sad idem u Jeruzalem da poslu\u017eim svetima.\n15:26 Makedonija i Ahaja odlu\u010di\u0161e o\u010ditovati neko zajedni\u0161tvo prema siroma\u0161nim svetima u Jeruzalemu.\n15:27 Da, odlu\u010di\u0161e, a i du\u017enici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, du\u017eni su im u tjelesnima poslu\u017eiti.\n15:28 Po\u0161to dakle to obavim - ovaj im plod zape\u010da\u0107en uru\u010dim - uputit \u0107u se u \u0160panjolsku i usput k vama.\n15:29 A kada do\u0111em k vama, do\u0107i \u0107u, znam, s puninom blagoslova Kristova.\n15:30 Ali zaklinjem vas, bra\u0107o, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,\n15:31 da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomo\u0107 Jeruzalemu bude po volji svetima\n15:32 te s Bo\u017ejom voljom radosno do\u0111em k vama i s vama zajedno odahnem.\n15:33 Bog mira sa svima vama! Amen.\n16:1 Preporu\u010dujem vam Febu, sestru na\u0161u, poslu\u017eiteljicu Crkve u Kenhreji:\n16:2 primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i prisko\u010dite joj u pomo\u0107 u svemu \u0161to od vas ustreba jer je i ona bila za\u0161titnicom mnogima i meni samomu.\n16:3 Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu.\n16:4 Oni su za moj \u017eivot podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana.\n16:5 Pozdravite i Crkvu u njihovoj ku\u0107i. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista.\n16:6 Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas.\n16:7 Pozdravite Andronika i Juniju, ro\u0111ake i suuznike moje; oni su ugledni me\u0111u apostolima i prije mene bili su u Kristu.\n16:8 Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu.\n16:9 Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha.\n16:10 Pozdravite Apela, proku\u0161anoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove.\n16:11 Pozdravite Herodiona, ro\u0111aka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu.\n16:12 Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu.\n16:13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju.\n16:14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i bra\u0107u koja su s njima.\n16:15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima.\n16:16 Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove.\n16:17 Zaklinjem vas, bra\u0107o, \u010duvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste pou\u010deni, i klonite ih se.\n16:18 Jer takvi ne slu\u017ee Gospodinu na\u0161emu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim rije\u010dima zavode srca nedu\u017enih.\n16:19 Doista, va\u0161a je poslu\u0161nost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.\n16:20 Bog mira satrt \u0107e ubrzo Sotonu pod va\u0161im nogama. Milost Gospodina Isusa s vama!\n16:21 Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, ro\u0111aci moji.\n16:22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu.\n16:23 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.\n16:24 #\n16:25 Onomu koji vas mo\u017ee u\u010dvrstiti - po mojem evan\u0111elju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva pre\u0161u\u0107enog drevnim vremenima,\n16:26 a sada o\u010ditovanog i po proro\u010dkim pismima odredbom vje\u010dnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslu\u0161nost, vjeru -\n16:27 jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.","title":"Croatian Bible: Romans","type":"page"}