{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/sa2.htm","path":"bib/wb/cro/sa2.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/sa2.htm","text":"1:1 Poslije \u0160aulove smrti David se vratio ku\u0107i pobijediv\u0161i Amale\u010dane. Dva je dana proveo u Siklagu.\n1:2 Tre\u0107ega dana do\u0111e neki \u010dovjek iz \u0160aulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Do\u0161av\u0161i k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.\n1:3 David ga upita: \"Odakle dolazi\u0161?\" A on mu odgovori: \"Umakao sam iz izraelskog tabora.\"\n1:4 A David ga upita: \"\u0160to se dogodilo? Pripovijedaj mi!\" On odvrati: \"Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i \u0160aul i njegov sin Jonatan.\"\n1:5 Nato David upita mladoga glasono\u0161u: \"Kako zna\u0161 da je poginuo \u0160aul i njegov sin Jonatan?\"\n1:6 A mladi glasono\u0161a odgovori: \"Slu\u010dajno sam do\u0161ao na goru Gilbou i vidio \u0160aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.\n1:7 \u0160aul, obazrev\u0161i se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!'\n1:8 I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amale\u010danin sam.'\n1:9 Tada mi on re\u010de: 'Do\u0111i ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni gr\u010d, a du\u0161a je jo\u0161 sva u meni!'\n1:10 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da ne\u0107e pre\u017eivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bija\u0161e na glavi i narukvicu koju ima\u0161e na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.\"\n1:11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.\n1:12 I naricali su, plakali i postili do ve\u010dera za \u0160aulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim \u0161to izginu\u0161e od ma\u010da.\n1:13 Potom David upita mladoga glasono\u0161u: \"Odakle si ti?\" A on odgovori: \"Ja sam sin jednoga do\u0161ljaka, Amale\u010danina.\"\n1:14 Tada mu re\u010de David: \"Kako se nisi bojao di\u0107i ruku da ubije\u0161 pomazanika Jahvina?\"\n1:15 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: \"Do\u0111i ovamo i smakni ga!\" Udari ga momak i on umrije.\n1:16 A David mu jo\u0161 doviknu: \"Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedo\u010dila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'\"\n1:17 Tada David zapjeva ovu tu\u017ealjku za \u0160aulom i za njegovim sinom Jonatanom.\n1:18 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je u\u010de sinovi Judini. David re\u010de:\n1:19 \"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginu\u0161e div-junaci na tvom visu!\n1:20 O porazu vi u Gatu ne pri\u010dajte, a\u0161kelonskim ulicama ne glasite, da se k\u0107eri ne vesele filistejske, mlade \u017eene da ne kli\u010du nevjerni\u010dke.\n1:21 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas ki\u0161a s neba prala! Va\u0161a polja ne vra\u0107ala rod za sjeme, jer kod vas je osramo\u0107en \u0161tit junaka! \u0160tit \u0160aulov nije bio uljem mazan,\n1:22 nego krvlju ranjenika, ma\u0161\u0107u palih! Luk Jonate nikad nije proma\u0161io, ma\u010d \u0160aulov nikad bezuspje\u0161an bio!\n1:23 \u0160aul i Jonata, ljupki, ponositi, ni \u017eivi se ne rasta\u0161e, ni u smrti! Od orlova bjehu br\u017ei, od lavova snagom ja\u010di!\n1:24 Za \u0160aulom sad pla\u010dite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pri\u010dvr\u0161\u0107ivo.\n1:25 Usred boja poginu\u0161e div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, o\u017ealosti!\n1:26 \u017dao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bija\u0161e ti veoma! Ljubav tvoja bje\u0161e meni jo\u0161 od \u017eenske \u010dudesnija.\n1:27 Oh, kako su izginuli div-junaci, i oru\u017eje bojno kako skr\u0161eno je!\"\n2:1 Poslije toga David upita Jahvu ovako: \"Treba li da po\u0111em u koji Judin grad?\" A Jahve mu odgovori: \"Po\u0111i!\" David opet upita: \"Kamo da po\u0111em?\" A odgovor bje\u0161e: \"U Hebron!\"\n2:2 Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije \u017eene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova \u017eena iz Karmela.\n2:3 I ljudi koji bijahu s Davidom odo\u0161e s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastani\u0161e se u gradi\u0107ima Hebrona.\n2:4 Tada do\u0111o\u0161e ljudi iz Jude i pomaza\u0161e ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Tada javi\u0161e Davidu da su ljudi iz Jabe\u0161a u Gileadu pokopali \u0160aula.\n2:5 Nato David posla glasnike k Jabe\u0161anima u Gileadu i poru\u010di im: \"Budite blagoslovljeni od Jahve \u0161to ste izvr\u0161ili to djelo ljubavi prema svome gospodaru \u0160aulu i \u0161to ste ga pokopali!\n2:6 Zato neka vam Jahve iska\u017ee svoju ljubav i dobrotu, a i ja \u0107u vam u\u010diniti dobro zato \u0161to ste tako radili.\n2:7 A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je \u0160aul, va\u0161 gospodar, poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja.\"\n2:8 Ali Abner, sin Nerov, vojvoda \u0160aulove vojske, bija\u0161e uzeo \u0160aulova sina I\u0161baala i doveo ga prijeko u Mahanajim.\n2:9 Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad A\u0161eranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom.\n2:10 I\u0161baalu, sinu \u0160aulovu, bija\u0161e \u010detrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida.\n2:11 A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i \u0161est mjeseci.\n2:12 Potom izi\u0111e Abner, Nerov sin, s ljudima \u0160aulova sina I\u0161baala iz Mahanajima prema Gibeonu.\n2:13 Ali i Joab, Sarvijin sin, izi\u0111e s Davidovim ljudima iz Hebrona i srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustavi\u0161e, ovi s jedne strane jezera, a oni s druge strane.\n2:14 Tada Abner re\u010de Joabu: \"Neka ustanu mladi\u0107i i neka se bore pred nama!\" A Joab odgovori: \"Neka ustanu!\"\n2:15 I ustado\u0161e, pa ih izbroji\u0161e: dvanaest od Benjamina za I\u0161baala, \u0160aulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi.\n2:16 I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu ma\u010d u bok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje bokova, a le\u017ei kod Gibeona.\n2:17 Potom se zametnu onoga dana vrlo \u017eestoka bitka i Davidove \u010dete razbi\u0161e Abnera i Izraelce.\n2:18 A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abi\u0161aj i Asahel; a Asahel bija\u0161e brz u trku kao gazela u polju.\n2:19 I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne skre\u0107u\u0107i ni desno ni lijevo.\n2:20 Abner se obazre i upita: \"Jesi li to ti, Asahele?\" A on odgovori: \"Jesam.\"\n2:21 A Abner mu re\u010de: \"Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga od tih mladi\u0107a i uzmi njegovu odoru!\" Ali Asahel nije htio da skrene od njega.\n2:22 Abner opet re\u010de Asahelu: \"Ukloni se od mene! Za\u0161to da te sastavim sa zemljom? Kako bih onda jo\u0161 smio do\u0107i na o\u010di tvome bratu Joabu?\"\n2:23 Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stra\u017enjim krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje iza\u0161lo kroz le\u0111a van: on ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je do\u0161ao na ono mjesto gdje je pao i umro Asahel.\n2:24 Ali Joab i Abi\u0161aj nastavi\u0161e da gone Abnera, a kad je sunce za\u0161lo, stigo\u0161e do bre\u017euljka Ame, koji le\u017ei isto\u010dno od doline, na putu prema Gebi.\n2:25 Dotle se Benjaminovi sinovi skupi\u0161e za Abnerom, sastavi\u0161e \u010detu i stado\u0161e na vrh bre\u017euljka Ame.\n2:26 Tada Abner viknu Joabu: \"Zar \u0107e nas dovijeka pro\u017edirati ma\u010d? Ne zna\u0161 li da \u0107e to svr\u0161iti nesre\u0107om? Kad \u0107e\u0161 napokon kazati svojim ljudima da se okane gonjenja svoje bra\u0107e?\"\n2:27 A Joab odvrati: \"Tako mi \u017eivog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje bra\u0107e.\"\n2:28 Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestado\u0161e goniti Izraela i ne nastavi\u0161e boja.\n2:29 Abner i njegovi ljudi i\u0161li su kroz Arabu cijelu onu no\u0107; onda prije\u0111o\u0161e preko Jordana, nastavi\u0161e put cijelo jutro i stigo\u0161e napokon u Mahanajim.\n2:30 Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku, vidje\u0161e da izme\u0111u Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asahela.\n2:31 A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika, pobili tri stotine i \u0161ezdeset ljudi.\n2:32 Asahela poneso\u0161e i pokopa\u0161e u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab i njegovi ljudi i\u0161li su svu no\u0107 i ve\u0107 se bija\u0161e zadanilo kad stigo\u0161e u Hebron.\n3:1 Rat izme\u0111u \u0160aulove ku\u0107e i Davidove ku\u0107e potrajao je jo\u0161 dugo vremena, ali je David sve vi\u0161e ja\u010dao, a \u0160aulova ku\u0107a postajala sve slabija.\n3:2 Davidu se rodi\u0161e sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke;\n3:3 drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, \u017eene Nabalove iz Karmela; tre\u0107i Ab\u0161alom, sin Maake, k\u0107eri ge\u0161urskoga kralja Tolmaja;\n3:4 \u010detvrti Adonija, sin Hagitin; peti \u0160efatja, sim Abitalin;\n3:5 \u0161esti Jitream, od Egle, Davidove \u017eene. Ti se Davidu rodi\u0161e u Hebronu.\n3:6 Dok je trajao rat izme\u0111u \u0160aulove ku\u0107e i Davidove ku\u0107e, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u \u0160aulovoj ku\u0107i.\n3:7 A u ku\u0107i bija\u0161e \u0160aulova ino\u010da po imenu Rispa, k\u0107i Ajina: nju Abner uze sebi. A I\u0161baal upita Abnera: \"Za\u0161to si se pribli\u017eio ino\u010di moga oca?\"\n3:8 Na te I\u0161baalove rije\u010di Abner se razgnjevi i re\u010de: \"Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro \u010dinio domu tvoga oca \u0160aula, njegovoj bra\u0107i i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padne\u0161 u Davidove ruke, a ti me danas prekorava\u0161 zbog obi\u010dne \u017eene!\n3:9 Neka Abneru Bog u\u010dini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvr\u0161im kako se Jahve zakleo Davidu:\n3:10 da \u0107e oduzeti kraljevstvo \u0160aulovoj ku\u0107i i da \u0107e utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer \u0160ebe!\"\n3:11 I\u0161baal se ne usudi odgovoriti ni rije\u010di Abneru jer ga se boja\u0161e.\n3:12 Nato Abner posla glasnike k Davidu i poru\u010di mu: \"\u010cija je zemlja?\" Htio je re\u0107i: \"U\u010dini savez sa mnom i moja \u0107e ti ruka pomo\u0107i da okupi\u0161 oko sebe svega Izraela.\"\n3:13 David odgovori Abneru: \"Dobro! U\u010dinit \u0107u savez s tobom! Ali samo jedno tra\u017eim od tebe: ne smije\u0161 mi do\u0107i na o\u010di ako ne dovede\u0161 sa sobom Mikalu, \u0160aulovu k\u0107er, kad do\u0111e\u0161 da vidi\u0161 moje lice.\"\n3:14 Ujedno posla David glasnike i k I\u0161baalu, \u0160aulovu sinu, s porukom: \"Vrati mi moju \u017eenu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka.\"\n3:15 I\u0161baal posla po nju i uze je od njezina mu\u017ea Paltiela, Laji\u0161eva sina.\n3:16 A njezin mu\u017e po\u0111e s njom i pratio ju je pla\u010du\u0107i sve do Bahurima. Tada mu Abner re\u010de: \"Hajde, vrati se sada ku\u0107i!\" I on se vrati.\n3:17 Abner je ve\u0107 bio razgovarao s Izraelovim starje\u0161inama i rekao im: \"Ve\u0107 odavna \u017eelite Davida za svoga kralja.\n3:18 U\u010dinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit \u0107u svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'\"\n3:19 Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je oti\u0161ao u Hebron da javi Davidu sve \u0161to se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu.\n3:20 Kad je Abner do\u0161ao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.\n3:21 Tada Abner re\u010de Davidu: \"Hajdemo! Ja \u0107u skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni \u0107e sklopiti s tobom savez i ti \u0107e\u0161 kraljevati nad svim \u0161to bude\u0161 \u017eelio.\" David otpusti Abnera, koji ode u miru.\n3:22 I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vra\u0107ali sa \u010detovanja, nose\u0107i sa sobom bogat plijen, a Abner nije vi\u0161e bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bija\u0161e otpustio te je on oti\u0161ao u miru.\n3:23 Kad sti\u017ee Joab i sva vojska \u0161to je i\u0161la s njim, javi\u0161e Joabu da je Abner, Nerov sin, bio do\u0161ao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru.\n3:24 Tada Joab do\u0111e kralju i re\u010de mu: \"\u0160to si u\u010dinio? Abner je do\u0161ao k tebi, za\u0161to si ga otpustio da ode u miru?\n3:25 Zar ne zna\u0161 Abnera, Nerova sina? Do\u0161ao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve \u0161to \u010dini\u0161!\"\n3:26 Potom iza\u0111e Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vrati\u0161e, od studenca Sire, a David nije znao ni\u0161ta o tome.\n3:27 Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da \u017eeli s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela.\n3:28 Kad je David to poslije \u010duo, re\u010de: \"Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.\n3:29 Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov o\u010dinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se la\u0107aju vretena ili padaju od ma\u010da, ljudi koji nemaju kruha!\" -\n3:30 Joab i njegov brat Abi\u0161aj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. -\n3:31 Nato David re\u010de Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: \"Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i nari\u010dite za Abnerom!\" I kralj David po\u0111e za nosilima.\n3:32 Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan pla\u010d na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod.\n3:33 Tada kralj ispjeva ovu tu\u017ealjku za Abnerom: \"Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?\n3:34 Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao \u0161to se pada od zlikovaca!\" Tada sav narod jo\u0161 lju\u0107e zaplaka za njim.\n3:35 Nato pristupi sav narod nutkaju\u0107i Davida da jede dok je jo\u0161 dana, ali se David zakle ovako: \"Neka mi Bog u\u010dini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili \u0161to drugo prije zalaska sunca!\"\n3:36 Sav je narod to \u010duo, i bilo mu je po volji, kao \u0161to je narod i sve drugo odobravao \u0161to god je kralj \u010dinio.\n3:37 Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova.\n3:38 Nato kralj re\u010de svojim dvoranima: \"Ne znate li da je danas pao knez i velik \u010dovjek u Izraelu?\n3:39 Ali ja sam sada jo\u0161 slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, ja\u010di su od mene. Neka Jahve plati zlo\u010dincu po njegovoj zlo\u0107i!\"\n4:1 Kad je \u0160aulov sin I\u0161baal \u010duo da je poginuo Abner u Hebronu, klonu\u0161e mu ruke i sav se Izrael zaprepasti.\n4:2 A \u0160aulov sin I\u0161baal ima\u0161e dvojicu vo\u0111a svojih \u010deta; jedan se zvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beero\u0107anina iz Benjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu.\n4:3 A Beero\u0107ani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao do\u0161ljaci do dana\u0161njeg dana.\n4:4 \u0160aulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet godina kad je iz Jizreela do\u0161ao glas o \u0160aulovoj i Jonatanovoj pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobje\u017ee, ali u brzini bijega dijete pade i osta hromo. Ime mu bija\u0161e Meribaal.\n4:5 Sinovi Rimona Beero\u0107anina, Rekab i Baana, digo\u0161e se i do\u0111o\u0161e za najve\u0107e dnevne vru\u0107ine I\u0161baalu do ku\u0107e, a on upravo spava\u0161e podnevni po\u010dinak.\n4:6 A vratarica, \u010diste\u0107i p\u0161enicu, bija\u0161e zadrijemala te je spavala. Rekab i njegov brat Baana pro\u0161ulja\u0161e se kraj nje.\n4:7 Kad su u\u0161li u ku\u0107u, on je le\u017eao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubi\u0161e, odsjeko\u0161e mu glavu i uze\u0161e je i cijelu su onu no\u0107 i\u0161li putem kroz Arabu.\n4:8 Glavu I\u0161baalovu doneso\u0161e Davidu u Hebron i reko\u0161e kralju: \"Evo glave I\u0161baala, sina \u0160aulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na \u0160aulu i njegovu rodu.\"\n4:9 Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i re\u010de im: \"Tako mi \u017eivog Jahve koje me izbavio iz svake nevolje!\n4:10 Onaj koji mi je javio da je poginuo \u0160aul mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za njegovu dobru vijest!\n4:11 \u0160to \u0107u tek u\u010diniti sa zlikovcima koji su ubili po\u0161tena \u010dovjeka u njegovoj ku\u0107i, na njegovoj postelji! Zar da ne tra\u017eim od vas ra\u010dun za njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?\"\n4:12 Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubi\u0161e. Potom im odsjeko\u0161e ruke i noge i objesi\u0161e ih kod jezera u Hebronu. I\u0161baalovu glavu uze\u0161e i pokopa\u0161e u Abnerovu grobu u Hebronu.\n5:1 Tada se sabra\u0161e sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i reko\u0161e: \"Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.\n5:2 Jo\u0161 prije, dok je jo\u0161 \u0160aul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti \u0107e\u0161 pasti moj izraelski narod i ti \u0107e\u0161 biti knez nad Izraelom!'\"\n5:3 Tako do\u0111o\u0161e sve izraelske starje\u0161ine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomaza\u0161e Davida za kralja nad Izraelom.\n5:4 Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je \u010detrdeset godina.\n5:5 U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i \u0161est mjeseci, a u Jeruzalemu kraljeva\u0161e trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom.\n5:6 David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su \u017eivjeli u onoj zemlji. Ali oni poru\u010di\u0161e Davidu: \"Ne\u0107e\u0161 u\u0107i ovamo! Slijepci \u0107e te i kljasti odbiti!\" (To je imalo zna\u010diti: David ne\u0107e u\u0107i ovamo.)\n5:7 Ipak David osvoji Sionsku tvr\u0111avu, to jest Davidov grad.\n5:8 Onoga dana re\u010de David: \"Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ...\" A kljaste i slijepe mrzi David iz sve du\u0161e. (Stoga se ka\u017ee: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.)\n5:9 David se nastani u tvr\u0111avi i prozva je Davidov grad. Tada David podi\u017ee zid unaokolo od Mila pa unutra.\n5:10 David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bija\u0161e s njim.\n5:11 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradi\u0161e dvor Davidu.\n5:12 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.\n5:13 Po dolasku iz Hebrona David uze jo\u0161 ino\u010da i \u017eena iz Jeruzalema; i rodi se Davidu jo\u0161 sinova i k\u0107eri.\n5:14 Evo imena djece koja mu se rodi\u0161e u Jeruzalemu: \u0160amua, \u0160obab, Natan, Salomon,\n5:15 Jibhar, Eli\u0161ua, Nefeg, Jafija,\n5:16 Eli\u0161ama, Beeljada i Elifelet.\n5:17 Kad su Filistejci \u010duli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, izi\u0111o\u0161e svi da se do\u010depaju Davida. \u010cuv\u0161i to, David si\u0111e u svoj zaklon.\n5:18 Filistejci do\u0111o\u0161e i ra\u0161iri\u0161e se po Refaimskoj dolini.\n5:19 Tada David upita Jahvu: \"Mogu li napasti Filistejce? Ho\u0107e\u0161 li ih predati meni u ruke?\" Jahve odgovori Davidu: \"Napadni! Predat \u0107u Filistejce tebi u ruke!\"\n5:20 Tada David do\u0111e u Baal Perasim i ondje ih pobi. David re\u010de: \"Jahve je preda mnom prodro me\u0111u moje neprijatelje kao \u0161to voda prodire.\" Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.\n5:21 Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odneso\u0161e ih.\n5:22 Filistejci opet do\u0111o\u0161e i ra\u0161iri\u0161e se po Refaimskoj dolini.\n5:23 David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: \"Ne idi pred njih, nego im za\u0111i za le\u0111a i navali na njih s protivne strane Bekaima.\n5:24 Kad za\u010duje\u0161 topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se po\u017euri, jer \u0107e tada Jahve i\u0107i pred tobom da pobije filistejsku vojsku.\"\n5:25 David u\u010dini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona sve do ulaza u Gezer.\n6:1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu mom\u010dad u Izraelu, trideset tisu\u0107a ljudi.\n6:2 Zatim David i sva vojska \u0161to je bila s njim krenu na put i odo\u0161e u Baalu Judinu da odande donesu Kov\u010deg Bo\u017eji, \u0161to nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima.\n6:3 Kov\u010deg Bo\u017eji metnu\u0161e na nova kola, iznijev\u0161i ga iz ku\u0107e Abinadabove, koja je stajala na bre\u017euljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola.\n6:4 Uza je stupao kraj Kov\u010dega Bo\u017ejeg, a Ahjo i\u0161ao pred njim.\n6:5 David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevaju\u0107i uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.\n6:6 Kad su do\u0161li do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kov\u010degom Bo\u017ejim da ga pridr\u017ei jer ga volovi umalo ne prevrnu\u0161e.\n6:7 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kov\u010dega Bo\u017ejega.\n6:8 Davidu bija\u0161e \u017eao \u0161to je Jahve onako udario Uzu, i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.\n6:9 Toga se dana David upla\u0161i Jahve i re\u010de u sebi: \"Kako bi mogao do\u0107i k meni Kov\u010deg Jahvin?\"\n6:10 Zato David ne htjede dovesti Kov\u010deg Jahvin k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u ku\u0107u Obed-Edoma iz Gata.\n6:11 I ostade Jahvin Kov\u010deg u ku\u0107i Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj.\n6:12 Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kov\u010dega Bo\u017ejeg, ode David i ponese Kov\u010deg Bo\u017eji iz Obed-Edomove ku\u0107e gore u Davidov grad s velikim veseljem.\n6:13 Tek \u0161to su nosioci Kov\u010dega Bo\u017ejeg pokro\u010dili \u0161est koraka, David \u017ertvova vola i tovna ovna.\n6:14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim ople\u0107kom.\n6:15 Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kov\u010deg Jahvin kli\u010du\u0107i i trube\u0107i u rog.\n6:16 A kad je Kov\u010deg Jahvin ulazio u Davidov grad, \u0160aulova je k\u0107i Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako ska\u010de i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu.\n6:17 Tada uneso\u0161e Kov\u010deg Jahvin i postavi\u0161e ga usred \u0161atora koji mu bija\u0161e razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pri\u010desnice.\n6:18 Po\u0161to je prinio paljenice i pri\u010desnice, David blagoslovi narod imenom Jahve Sebaota.\n6:19 Potom razdijeli me\u0111u sav narod, me\u0111u sve mno\u0161tvo Izraelovo, ljudima i \u017eenama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kola\u010d od suhoga gro\u017e\u0111a. Zatim se razi\u0111e sav narod, svaki svojoj ku\u0107i.\n6:20 Kad se David vratio ku\u0107i da blagoslovi svoju obitelj, \u0160aulova k\u0107i Mikala izi\u0111e u susret Davidu i re\u010de mu: \"Kako se \u010dasno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred o\u010dima slu\u0161kinja slugu svojih kao \u0161to se otkriva prost \u010dovjek!\"\n6:21 Ali David odgovori Mikali: \"Pred Jahvom ja igram! Tako mi \u017eivoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom \u0107u igrati!\n6:22 I jo\u0161 \u0107u se dublje poniziti. Bit \u0107u neznatan u tvojim o\u010dima, ali pred slu\u0161kinjama o kojima govori\u0161, pred njima \u0107u biti u \u010dasti.\"\n6:23 A Mikala, \u0160aulova k\u0107i, ne imade poroda do dana svoje smrti.\n7:1 Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo,\n7:2 re\u010de kralj proroku Natanu: \"Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kov\u010deg Bo\u017eji stoji pod \u0161atorom.\"\n7:3 A Natan odgovori kralju: \"Idi i \u010dini sve \u0161to ti je na srcu jer je Jahve s tobom.\"\n7:4 Ali jo\u0161 iste no\u0107i do\u0111e Natanu ova Jahvina rije\u010d:\n7:5 \"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar \u0107e\u0161 mi ti sagraditi ku\u0107u da u njoj prebivam?\n7:6 Nisam nikad prebivao u ku\u0107i otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do dana\u0161njega dana, nego sam bio lutalac pod \u0161atorom i u prebivali\u0161tu.\n7:7 Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu rije\u010d rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: 'Za\u0161to mi ne sagradite ku\u0107u od cedrovine?'\n7:8 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pa\u0161njaka, od ovaca i koza, da bude\u0161 knez nad mojim izraelskim narodom.\n7:9 Bio sam s tobom kuda si god i\u0161ao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja \u0107u ti pribaviti veliko ime, kao \u0161to je velika\u0161ko ime na zemlji.\n7:10 Odredit \u0107u prebivali\u0161te svojem izraelskom narodu, posadit \u0107u ga da \u017eivi na svojem mjestu i da ne luta vi\u0161e naokolo, niti da ga zlikovci mu\u010de kao prije,\n7:11 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja \u0107u mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve \u0107e te u\u010diniti velikim. Jahve \u0107e ti podi\u0107i dom.\n7:12 I kad se ispune tvoji dani i ti po\u010dine\u0161 kod svojih otaca, podi\u0107i \u0107u tvoga potomka nakon tebe, koji \u0107e se roditi od tvoga tijela, i utvrdit \u0107u njegovo kraljevstvo.\n7:13 On \u0107e sagraditi dom imenu mojem, a ja \u0107u utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.\n7:14 Ja \u0107u njemu biti otac, a on \u0107e meni biti sin: ako u\u010dini \u0161to zlo, kaznit \u0107u ga ljudskom \u0161ibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.\n7:15 Ali svoje naklonosti ne\u0107u odvratiti od njega, kao \u0161to sam je odvratio od \u0160aula koga sam uklonio ispred tebe.\n7:16 Tvoja \u0107e ku\u0107a i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje \u0107e prijestolje \u010dvrsto stajati zasvagda.'\"\n7:17 Natan prenese Davidu sve te rije\u010di i cijelo vi\u0111enje.\n7:18 Nato kralj David u\u0111e u \u0161ator i stade pred Jahvom i pomoli se: \"Tko sam ja, Gospode Jahve, i \u0161to je moj dom te si me doveo dovde?\n7:19 Pa i to je jo\u0161 premalo u tvojim o\u010dima, Gospode Jahve, te daje\u0161 svoja obe\u0107anja ku\u0107i svoga sluge za daleku budu\u0107nost i gleda\u0161 na me kao na ugledna \u010dovjeka!\n7:20 Ali \u0161to bi ti David jo\u0161 mogao kazati, kad ti sam poznaje\u0161 svoga slugu, Gospode Jahve!\n7:21 Radi svoje rije\u010di i po svome srcu u\u010dinio si sve ovo veliko djelo, obznaniv\u0161i ove veli\u010dajnosti.\n7:22 Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu \u0161to smo u\u0161ima svojim \u010duli.\n7:23 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog i\u0161ao da ga izbavi sebi za narod da tako ste\u010de\u0161 sebi ime velikim i stra\u0161nim \u010dudesima, izgone\u0107i krivobo\u017ea\u010dka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta?\n7:24 Tako si u\u010dinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom.\n7:25 Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obe\u0107anje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i u\u010dini kako si obrekao.\n7:26 Neka se veli\u010da tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji \u010dvrsto pred tobom.\n7:27 Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bo\u017ee Izraelov, objavio svome sluzi ovo: 'Ja \u0107u ti podi\u0107i dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli ovom molitvom.\n7:28 Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rije\u010di istinite i ti daje\u0161 ovo lijepo obe\u0107anje svome sluzi.\n7:29 Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekne\u0161 i blagoslovi\u0161, ku\u0107a tvoga sluge bit \u0107e blagoslovljena zasvagda.\"\n8:1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku.\n8:2 Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegav\u0161i ih po zemlji: dvije uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje treba ostaviti na \u017eivotu. Tako Moapci postado\u0161e Davidovi podanici koji su mu donosili danak.\n8:3 David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je izi\u0161ao da pro\u0161iri svoju vlast do Rijeke.\n8:4 David zarobi od njega tisu\u0107u i sedam stotina konjanika i dvadeset tisu\u0107a pje\u0161aka; ispresijecao je petne \u017eile svim konjima od bojnih kola; ostavio ih je samo stotinu.\n8:5 Dama\u0161\u010danski su Aramejci do\u0161li u pomo\u0107 Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio me\u0111u Aramejcima dvadeset i dvije tisu\u0107e ljudi.\n8:6 Postavio je namjesnike u Dama\u0161\u010danskom Aramu. Tako Aramejci postado\u0161e Davidovi podanici i morado\u0161e mu pla\u0107ati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god i\u0161ao.\n8:7 David zaplijeni zlatne \u0161titove \u0161to ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem.\n8:8 Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David silni tu\u010d.\n8:9 Kad je \u010duo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu vojsku,\n8:10 poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu \u010destita \u0161to je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tu\u010danih predmeta.\n8:11 I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom \u0161to ga bija\u0161e uzeo od svih naroda koje je pokorio:\n8:12 od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amale\u010dana te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe.\n8:13 David ste\u010de novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisu\u0107a njih.\n8:14 I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postado\u0161e podanici Davidovi. I kuda je god David i\u0161ao, Jahve mu dava\u0161e pobjedu.\n8:15 David kraljeva\u0161e nad svim Izraelom, \u010dine\u0107i pravo i pravicu svemu svome narodu.\n8:16 Joab, sin Sarvijin, zapovijeda\u0161e vojskom, a Jo\u0161afat, sin Ahiludov, bija\u0161e ljetopisac.\n8:17 Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sve\u0107enici; Seraja bija\u0161e dr\u017eavni pisar;\n8:18 Benaja, sin Jojadin, zapovijeda\u0161e Kere\u0107anima i Pele\u0107anima; Davidovi sinovi bijahu namjesnici.\n9:1 Jednoga dana upita David: \"Ima li jo\u0161 koji pre\u017eivjeli od \u0160aulove ku\u0107e da mu u\u010dinim milost zbog Jonatana?\"\n9:2 A bija\u0161e u \u0160aulovoj ku\u0107i sluga po imenu Siba: njega dozva\u0161e pred Davida i kralj ga zapita: \"Jesi li ti Siba?\" A on odgovori: \"Jesam, tvoj sluga!\"\n9:3 A kralj nastavi: \"Zar nema vi\u0161e nikoga od \u0160aulove ku\u0107e da mu iska\u017eem milost kao \u0161to je Bo\u017eja milost?\" A Siba odgovori kralju: \"Ima jo\u0161 Jonatanov sin koji je hrom na obje noge.\"\n9:4 Kralj ga upita: \"Gdje je on?\" A Siba odgovori kralju: \"Eno ga u ku\u0107i Makira, sina Amielova, u Lo Debaru.\"\n9:5 Tada kralj David posla po njega u ku\u0107u Makira, sina Amielova, iz Lo Debara.\n9:6 Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina \u0160aulova, do\u0161ao k Davidu, pade ni\u010dice i pokloni se. A David re\u010de: \"Meribaale!\" On odgovori: \"Evo tvoga sluge!\"\n9:7 A David mu re\u010de: \"Ne boj se jer ti \u017eelim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana. Vratit \u0107u ti sva polja tvoga djeda \u0160aula, a ti \u0107e\u0161 svagda jesti kruh za mojim stolom.\"\n9:8 Meribaal se pokloni i re\u010de: \"\u0160to je tvoj sluga te iskazuje\u0161 milost mrtvome psu kao \u0161to sam ja?\"\n9:9 Potom kralj dozva Sibu, \u0160aulova slugu, i re\u010de mu: \"Sve \u0161to je pripadalo \u0160aulu i njegovoj ku\u0107i, sve to dajem sinu tvoga gospodara.\n9:10 Ti \u0107e\u0161 mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obra\u0111ivati zemlju, od nje \u0107e\u0161 skupljati \u017eetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest \u0107e svagda za mojim stolom.\" A Siba ima\u0161e petnaest sinova i dvadeset slugu.\n9:11 Siba odgovori kralju: \"Tvoj \u0107e sluga u\u010diniti sve \u0161to je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi.\" Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izme\u0111u kraljevih sinova.\n9:12 Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su \u017eivjeli u Sibinoj ku\u0107i bijahu u slu\u017ebi Meribaala.\n9:13 A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge.\n10:1 Poslije toga umrije Naha\u0161, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega.\n10:2 A David re\u010de u sebi: \"\u017delio bih iskazati ljubav Naha\u0161evu sinu Hanunu, kao \u0161to je njegov otac iskazao meni.\" Zato David posla svoje sluge da mu izraze su\u0107ut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge do\u0161le u zemlju Amonaca,\n10:3 reko\u0161e knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: \"Zar misli\u0161 da je David poslao ljude da ti izraze su\u0107ut zato \u0161to bi htio iskazati \u010dast tvome ocu? Nije li mo\u017eda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?\"\n10:4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag.\n10:5 Kad su to javili Davidu, posla on \u010dovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili te\u0161ko osramo\u0107eni, i poru\u010di im: \"Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!\"\n10:6 Tada Amonci uvidje\u0161e da su se omrazili s Davidom; zato Amonci posla\u0161e glasnike da za pla\u0107u unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisu\u0107a pje\u0161aka, zatim kralja Maake, tisu\u0107u ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisu\u0107a vojnika.\n10:7 Kad je David to \u010duo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima.\n10:8 Amonci izi\u0111o\u0161e i svrsta\u0161e se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju.\n10:9 Vidjev\u0161i postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije me\u0111u Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.\n10:10 Ostalu vojsku predade bratu Abi\u0161aju da je svrsta prema Amoncima.\n10:11 I re\u010de mu: \"Ako Aramejci budu ja\u010di od mene, onda ti meni prisko\u010di u pomo\u0107; ako Amonci budu ja\u010di od tebe, ja \u0107u tebi pohrliti u pomo\u0107.\n10:12 Budi hrabar i juna\u010dki se dr\u017eimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka u\u010dini \u0161to je dobro u njegovim o\u010dima.\"\n10:13 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim po\u010de\u0161e primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjego\u0161e pred njima.\n10:14 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umako\u0161e i oni ispred Abi\u0161aja i povuko\u0161e se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem.\n10:15 Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabra\u0161e ponovo svoje \u010dete.\n10:16 Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce \u0161to su s one strane rijeke. Ovi do\u0111o\u0161e u Helam pod vodstvom \u0160obaka, vojvode Hadadezerove vojske.\n10:17 Po\u0161to su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, pre\u0161av\u0161i preko Jordana, do\u0111e u Helam. Aramejci se svrsta\u0161e protiv Davida i zametnu\u0161e s njime boj.\n10:18 Ali Aramejci udari\u0161e u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i \u010detrdeset tisu\u0107a pje\u0161aka; pogubi i njihova vojvodu \u0160obaka te je ondje umro.\n10:19 A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidje\u0161e da ih je razbio Izrael, sklopi\u0161e mir s Izraelom i po\u010de\u0161e mu slu\u017eiti. A Aramejci se vi\u0161e nisu usu\u0111ivali pomagati Amoncima.\n11:1 U po\u010detku slijede\u0107e godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobi\u0161e Amonce i podsjedo\u0161e Rabu. A David osta u Jeruzalemu.\n11:2 A jednoga dana predve\u010de usta David sa svoje postelje i pro\u0161eta se po krovu svoje pala\u010de. Opazi s krova \u017eenu gdje se kupa. Ta \u017eena bija\u0161e izvanredno lijepa.\n11:3 David se propita za tu \u017eenu i reko\u0161e mu: \"Pa to je Bat-\u0160eba, k\u0107i Eliamova i \u017eena Urije Hetita!\"\n11:4 Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je do\u0161la, le\u017ee on s njom, upravo kad se bila o\u010distila od svoje ne\u010disto\u0107e. Zatim se ona vrati svojoj ku\u0107i.\n11:5 \u017dena zatrudnje te poru\u010di Davidu: \"Trudna sam!\"\n11:6 Tada David posla poruku Joabu: \"Po\u0161alji k meni Uriju Hetita!\" I Joab posla Uriju k Davidu.\n11:7 Kad je Urija do\u0161ao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat.\n11:8 Potom David re\u010de Uriji: \"Si\u0111i u svoju ku\u0107u i operi svoje noge!\" Urija izi\u0111e iz kraljeva dvora, a za njim poneso\u0161e dar s kraljeva stola.\n11:9 Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stra\u017earima svoga gospodara i ne ode svojoj ku\u0107i.\n11:10 Javi\u0161e to Davidu govore\u0107i: \"Urija nije oti\u0161ao svojoj ku\u0107i!\" Tada David upita Uriju: \"Zar nisi do\u0161ao s puta? Za\u0161to ne ide\u0161 svojoj ku\u0107i?\"\n11:11 A Urija odgovori Davidu: \"Kov\u010deg, Izrael i Juda borave pod \u0161atorima, moj gospodar Joab i stra\u017ea moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da u\u0111em u svoju ku\u0107u da jedem i da pijem i da spavam sa svojom \u017eenom? \u017divoga mi Jahve, i tako mi tvoga \u017eivota, zaista ne\u0107u u\u010diniti ne\u0161to takvo!\"\n11:12 Tada David re\u010de Uriji: \"Ostani jo\u0161 danas ovdje, a sutra \u0107u te otpustiti.\" Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan.\n11:13 Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uve\u010der Urija izi\u0111e i le\u017ee na svoju postelju sa stra\u017eama svoga gospodara, ali svojoj ku\u0107i nije oti\u0161ao.\n11:14 Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji.\n11:15 A u tom pismu pisao je ovako: \"Postavite Uriju naprijed, gdje je naj\u017ee\u0161\u0107i boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogo\u0111en i neka pogine!\"\n11:16 Zato Joab, opsjedaju\u0107i grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici.\n11:17 Kad su onda gra\u0111ani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit.\n11:18 Potom Joab posla \u010dovjeka i javi Davidu sve \u0161to se dogodilo u boju.\n11:19 I zapovjedi glasniku ovako: \"Kad pripovjedi\u0161 kralju sve \u0161to se dogodilo u boju,\n11:20 mo\u017eda \u0107e se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Za\u0161to ste se primakli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obi\u010dno izme\u0107u strijele sa zida?\n11:21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna \u017eena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Za\u0161to ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako ka\u017ee, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'\"\n11:22 Glasnik krenu na put, do\u0111e k Davidu i pripovjedi mu sve \u0161to mu je nalo\u017eio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i re\u010de glasniku: \"Za\u0161to ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna \u017eena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Za\u0161to ste se primakli tako blizu zidu?\"\n11:23 Glasnik odgovori Davidu: \"Ti su ljudi silovito udarali na nas i iza\u0161li su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata,\n11:24 ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko izme\u0111u kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit.\"\n11:25 Tada David re\u010de glasniku: \"Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer ma\u010d pro\u017edire sad ovoga, sad onoga. Udaraj jo\u0161 ja\u010de na grad i obori ga!' Tako \u0107e\u0161 mu vratiti sr\u010danost!\"\n11:26 Kad je Urijina \u017eena \u010dula da je poginuo njezin mu\u017e Urija, \u017ealila je za svojim mu\u017eem.\n11:27 A kad je pro\u0161lo vrijeme \u017ealosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta \u017eenom. I rodi mu sina. Ali djelo koje u\u010dini David bija\u0161e zlo u o\u010dima Jahvinim.\n12:1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On u\u0111e k njemu i re\u010de mu: \"U nekom gradu \u017eivjela dva \u010dovjeka, jedan bogat, a drugi siroma\u0161an.\n12:2 Bogati ima\u0161e ovaca i goveda u obilju.\n12:3 A siromah nema\u0161e ni\u0161ta, osim jedne jedine ov\u010dice koju bija\u0161e kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove \u010da\u0161e; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao k\u0107i.\n12:4 I do\u0111e putnik k bogatom \u010dovjeku, a njemu bilo \u017eao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je do\u0161ao. On ukrade ov\u010dicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.\"\n12:5 Tada David planu \u017eestokim gnjevom na toga \u010dovjeka i re\u010de Natanu: \"Tako mi \u017eivog Jahve, smrt je zaslu\u017eio \u010dovjek koji je to u\u010dinio!\n12:6 \u010cetverostruko \u0107e naknaditi ovcu zato \u0161to je u\u010dinio to djelo i \u0161to nije znao milosr\u0111a!\"\n12:7 Tada Natan re\u010de Davidu: \"Ti si taj \u010dovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz \u0160aulove ruke.\n12:8 Predao sam ti ku\u0107u tvoga gospodara, polo\u017eio sam \u017eene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat \u0107u ti jo\u0161 ovo ili ono.\n12:9 Za\u0161to si prezreo Jahvu i u\u010dinio ono \u0161to je zlo u njegovim o\u010dima? Ubio si ma\u010dem Uriju Hetita, a njegovu si \u017eenu uzeo za svoju \u017eenu. Jest, njega si ubio ma\u010dem Amonaca.\n12:10 Zato se ne\u0107e nikada vi\u0161e okrenuti ma\u010d od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo \u017eenu Urije Hetita da ti bude \u017eena.'\n12:11 Ovako govori Jahve: 'Evo ja \u0107u podi\u0107i na te zlo iz tvoga doma. Uzet \u0107u tvoje \u017eene ispred tvojih o\u010diju i dat \u0107u ih tvome bli\u017enjemu, koji \u0107e spavati s tvojim \u017eenama na vidiku ovome suncu.\n12:12 Ti si dodu\u0161e radio tajno, ali ja \u0107u ovu prijetnju izvr\u0161iti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'\"\n12:13 Tada David re\u010de Natanu: \"Sagrije\u0161io sam protiv Jahve!\" A Natan odvrati Davidu: \"Jahve ti opra\u0161ta tvoj grijeh: ne\u0107e\u0161 umrijeti.\n12:14 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno \u0107e umrijeti dijete koje ti se rodilo!\"\n12:15 Potom Natan ode svojoj ku\u0107i. A Jahve udari dijete koje je Urijina \u017eena rodila Davidu i ono se te\u0161ko razbolje.\n12:16 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vra\u0107ao se ku\u0107i i le\u017eao preko no\u0107i na goloj zemlji, pokriven vre\u0107om.\n12:17 A starje\u0161ine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.\n12:18 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudi\u0161e se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mi\u0161ljahu: \"Dok je dijete bilo \u017eivo, govorili smo mu, a on nas nije htio slu\u0161ati. A kako \u0107emo mu kazati da je dijete umrlo? U\u010dinit \u0107e zlo!\"\n12:19 A David opazi da njegovi dvorani \u0161ap\u0107u me\u0111u sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: \"Je li dijete umrlo?\" A oni odgovori\u0161e: \"Umrlo je.\"\n12:20 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobu\u010de se u druge haljine. Zatim u\u0111e u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativ\u0161i se potom svojoj ku\u0107i, zatra\u017ei da mu dadu jela; i jeo je.\n12:21 A njegovi dvorani upita\u0161e ga: \"\u0160to to radi\u0161? Dok je dijete bilo \u017eivo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaje\u0161 i jede\u0161!\"\n12:22 A on odgovori: \"Dok je dijete bilo \u017eivo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve \u0107e se mo\u017eda smilovati na me i dijete \u0107e ostati \u017eivo!'\n12:23 A sada, kad je umrlo, \u010demu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja \u0107u oti\u0107i k njemu, ali se ono ne\u0107e vratiti k meni!\"\n12:24 Potom David utje\u0161i svoju \u017eenu Bat-\u0160ebu. Do\u0111e k njoj i le\u017ee s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova\n12:25 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rije\u010di Jahvinoj.\n12:26 Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.\n12:27 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: \"Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu.\n12:28 Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime.\"\n12:29 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga.\n12:30 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bija\u0161e te\u0161ka jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada.\n12:31 A narod koji bija\u0161e u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, \u017eeljeznim pijucima i \u017eeljeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto \u010dinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.\n13:1 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Ab\u0161alom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.\n13:2 Amnon se toliko mu\u010dio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bija\u0161e djevica, pa Amnon nije vidio mogu\u0107nosti da joj u\u010dini bilo \u0161to.\n13:3 Ali ima\u0161e Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata \u0160imeja; a Jonadab bija\u0161e vrlo domi\u0161ljat.\n13:4 I upita on Amnona: \"Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?\" A Amnon mu odgovori: \"Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Ab\u0161aloma.\"\n13:5 A Jonadab mu re\u010de: \"Lezi u postelju i pri\u010dini se bolestan, pa kad do\u0111e tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da do\u0111e moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim o\u010dima zgotovi jelo da to vidim, onda \u0107u iz njezine ruke jesti.'\"\n13:6 Amnon, dakle, le\u017ee i pri\u010dini se bolestan. Kad je do\u0161ao kralj da ga pohodi, re\u010de Amnon kralju: \"Dopusti da do\u0111e moja sestra Tamara da pred mojim o\u010dima zgotovi koji kola\u010d i ja \u0107u se okrijepiti iz njezine ruke.\"\n13:7 Tada David poru\u010di Tamari u pala\u010du: \"Idi u ku\u0107u svoga brata Amnona i priredi mu jelo!\"\n13:8 Tamara ode u ku\u0107u svoga brata Amnona. A on le\u017ea\u0161e. Uze ona bra\u0161na, umijesi ga, na\u010dini kola\u010de pred njegovim o\u010dima te ih ispe\u010de.\n13:9 Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego re\u010de: \"Otpremite sve odavde!\" I svi izi\u0111o\u0161e od njega.\n13:10 Tada Amnon re\u010de Tamari: \"Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!\" I Tamara uze kola\u010de koje bija\u0161e zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu.\n13:11 A kad mu je pru\u017eila da jede, on je uhvati rukom i re\u010de joj: \"Do\u0111i, sestro moja, lezi sa mnom!\"\n13:12 A ona mu re\u010de: \"Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne \u010dini takve sramote!\n13:13 Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me ne\u0107e uskratiti tebi!\"\n13:14 Ali je on ne htjede poslu\u0161ati, nego je svlada i le\u017ee s njom.\n13:15 Nato je odmah zamrzi silnom mr\u017enjom te je mr\u017enja kojom ju je zamrzio bila ve\u0107a od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I re\u010de joj Amnon: \"Ustani! Odlazi!\"\n13:16 A ona mu odvrati: \"Ne, brate moj! Ako me sad otjera\u0161, bit \u0107e to ve\u0107e zlo od onoga koje si mi u\u010dinio!\" Ali je on ne htjede slu\u0161ati,\n13:17 nego dozva momka koji ga je slu\u017eio i zapovjedi mu: \"Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zaklju\u010daj vrata za njom!\"\n13:18 (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se neko\u0107 u takve haljine obla\u010dile kraljeve k\u0107eri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zaklju\u010da vrata za njom.\n13:19 Tada Tamara uze pra\u0161ine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vi\u010du\u0107i glasno dok je i\u0161la.\n13:20 A njezin je brat Ab\u0161alom upita: \"Je li mo\u017eda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, \u0161uti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!\" Tako je Tamara ostala osamljena u ku\u0107i svoga brata Ab\u0161aloma.\n13:21 Kad je kralj David \u010duo sve \u0161to se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede \u017ealostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bija\u0161e prvoro\u0111enac.\n13:22 A Ab\u0161alom ne re\u010de Amnonu ni rije\u010di, ni zle ni dobre, jer je Ab\u0161alom zamrzio Amnona \u0161to mu osramoti sestru Tamaru.\n13:23 A poslije dvije godine imao je Ab\u0161alom stri\u017eenje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Ab\u0161alom pozva svu kraljevu obitelj.\n13:24 Ab\u0161alom do\u0111e kralju i re\u010de mu: \"Evo, tvoj sluga ima stri\u017eenje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje do\u0107i svome sluzi.\"\n13:25 Ali kralj odgovori Ab\u0161alomu: \"Ne, sine, ne\u0107emo do\u0107i svi, da ti ne budemo na teret.\" Ab\u0161alom ustraja, ali kralj ne htjede i\u0107i, nego ga blagoslovi i otpusti.\n13:26 Ali Ab\u0161alom nastavi: \"Ako ti ne\u0107e\u0161, dopusti da bar moj brat Amnon po\u0111e s nama.\" A kralj ga upita: \"Za\u0161to da ide s tobom?\"\n13:27 Ali je Ab\u0161alom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Ab\u0161alom priredi kraljevsku gozbu\n13:28 i zapovjedi svojim slugama ovako: \"Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i poka\u017eite se junaci!\"\n13:29 I Ab\u0161alomove sluge u\u010dini\u0161e s Amnonom kako im zapovjedi Ab\u0161alom. Tada sko\u010di\u0161e svi kraljevi sinovi, pojaha\u0161e svaki svoju mazgu i pobjego\u0161e.\n13:30 Dok su oni jo\u0161 bili na putu, do\u0111e ovakva vijest Davidu: \"Ab\u0161alom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini.\"\n13:31 Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrije\u0161e svoje haljine.\n13:32 Ali Jonadab, sin Davidova brata \u0160imeja, progovori ovako: \"Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladi\u0107e, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Ab\u0161alomovu licu mogla se predvi\u0111ati nesre\u0107a od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.\n13:33 Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,\n13:34 a Ab\u0161alom je pobjegao.\" A momak koji bija\u0161e na stra\u017ei podi\u017ee o\u010di i ugleda mno\u0161tvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stra\u017ear do\u0111e i javi kralju: \"Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku.\"\n13:35 Tada Jonadab re\u010de kralju: \"Evo stigo\u0161e kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga.\"\n13:36 Tek \u0161to je to izrekao, a to kraljevi sinovi u\u0111o\u0161e i zaplaka\u0161e u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.\n13:37 Ab\u0161alom pak bija\u0161e pobjegao i oti\u0161ao k Talmaju, sinu Amihudovu, ge\u0161urskom kralju. A David tugova\u0161e za svojim sinom bez prestanka.\n13:38 A po\u0161to je Ab\u0161alom pobjegao i oti\u0161ao u Ge\u0161ur, ostao je ondje tri godine.\n13:39 Kralj David prestao se srditi na Ab\u0161aloma jer se utje\u0161io zbog smrti Amnonove.\n14:1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okre\u0107e k Ab\u0161alomu.\n14:2 Zato Joab po\u0161alje u Tekou po jednu pametnu \u017eenu i re\u010de joj: \"U\u010dini se kao da si u \u017ealosti za mrtvim, obuci \u017ealobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao \u017eena koja je ve\u0107 dugo vremena u \u017ealosti za mrtvim.\n14:3 Oti\u0107i \u0107e\u0161 kralju i govorit \u0107e\u0161 mu ovako.\" I Joab je nau\u010di \u0161to \u0107e govoriti.\n14:4 \u017dena iz Tekoe ode kralju, pade ni\u010dice na zemlju i pokloni se, zatim re\u010de: \"Pomozi, kralju!\"\n14:5 Kralj je upita: \"\u0160to ti je?\" A ona odgovori: \"Ah, ja sam udovica. Mu\u017e mi je umro,\n14:6 a tvoja je slu\u017ebenica imala dva sina. Oni se posvadi\u0161e u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga.\n14:7 I sad se podi\u017ee sav rod na tvoju slu\u017ebenicu i re\u010de: 'Predaj nam toga \u0161to je ubio svoga brata: mi \u0107emo ga pogubiti za \u017eivot njegova brata koga je ubio, a time \u0107emo zatrti i ba\u0161tinika.' Tako ho\u0107e da ugase \u017eeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mu\u017eu ni imena ni potomstva na zemlji.\"\n14:8 A kralj re\u010de \u017eeni: \"Idi svojoj ku\u0107i, ja \u0107u odrediti \u0161to treba za te.\"\n14:9 A \u017eena iz Tekoe re\u010de kralju: \"Gospodaru kralju! Neka na me i na moj o\u010dinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedu\u017eni su u tome!\"\n14:10 A kralj nastavi: \"Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te ne\u0107e vi\u0161e dirnuti!\"\n14:11 A ona re\u010de: \"Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik ne\u0107e umno\u017eiti zator i da ne\u0107e pogubiti moga sina!\" A on obe\u0107a: \"Tako mi \u017eivog Jahve, nijedna vlas ne\u0107e pasti s glave tvome sinu!\"\n14:12 A \u017eena nastavi: \"Dopusti da tvoja slu\u017ebenica ka\u017ee jednu rije\u010d svome gospodaru kralju.\" A on odvrati: \"Govori!\"\n14:13 A \u017eena re\u010de: \"Dakle, za\u0161to je kralj - jer se izri\u010du\u0107i ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Bo\u017ejega odluku da ne pu\u0161ta ku\u0107i onoga koga je prognao?\n14:14 Mi smo svi osu\u0111eni na smrt, sli\u010dni smo vodi koja se prolije na zemlju i vi\u0161e se ne mo\u017ee skupiti, i Bog ne podi\u017ee mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.\n14:15 A razlog za\u0161to sam do\u0161la da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj \u0161to su me zapla\u0161ili ljudi, pa je mislila tvoja slu\u017ebenica: moram govoriti s kraljem, mo\u017eda \u0107e kralj u\u010diniti ono \u0161to mu njegova slu\u017ebenica ka\u017ee.\n14:16 Jer \u0107e kralj poslu\u0161ati svoju slu\u017ebenicu i izbaviti je iz ruku \u010dovjeka koji ho\u0107e da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Bo\u017eje ba\u0161tine.\n14:17 Zato je tvoja slu\u017ebenica pomislila: neka mi rije\u010d moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Bo\u017eji an\u0111eo koji slu\u0161a dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!\"\n14:18 Tada progovori kralj i re\u010de \u017eeni: \"Nemoj mi sada zatajiti ono \u0161to \u0107u te pitati!\" A \u017eena odgovori: \"Neka govori moj gospodar kralj!\"\n14:19 Tada kralj upita: \"Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?\" A \u017eena odgovori: \"Tako bio \u017eiv, gospodaru kralju, zaista se ne mo\u017ee ni desno ni lijevo od svega \u0161to je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je nau\u010dio tvoju slu\u017ebenicu sve ove rije\u010di.\n14:20 Tvoj je sluga Joab to u\u010dinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Bo\u017eji an\u0111eo, on zna sve \u0161to se zbiva na zemlji.\"\n14:21 Tada se kralj okrenu Joabu i re\u010de mu: \"Dobro, u\u010dinit \u0107u to. Idi i dovedi natrag mladi\u0107a Ab\u0161aloma!\"\n14:22 A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim re\u010de Joab: \"Danas vidi tvoj sluga da je na\u0161ao milost u tvojim o\u010dima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge.\"\n14:23 Potom se di\u017ee Joab, ode u Ge\u0161ur i dovede Ab\u0161aloma natrag u Jeruzalem.\n14:24 Ali kralj re\u010de: \"Neka ide u svoju ku\u0107u, a meni neka ne dolazi na o\u010di!\" I Ab\u0161alom se povu\u010de u svoju ku\u0107u i ne do\u0111e kralju na o\u010di.\n14:25 U svemu Izraelu ne bija\u0161e \u010dovjeka tako lijepa kao Ab\u0161alom komu bi se mogle izre\u0107i tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane.\n14:26 A kad bi \u0161i\u0161ao kosu - a \u0161i\u0161ao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila prete\u0161ka pa ju je morao \u0161i\u0161ati - mjerio bi svoju kosu: bila bi te\u0161ka dvije stotine \u0161ekela, po kraljevskoj mjeri.\n14:27 Ab\u0161alomu se rodi\u0161e tri sina i jedna k\u0107i po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa \u017eena.\n14:28 Ab\u0161alom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije do\u0161ao kralju na o\u010di.\n14:29 Tada Ab\u0161alom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede do\u0107i k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede do\u0107i.\n14:30 Tada Ab\u0161alom zapovjedi slugama: \"Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste je\u010dam: idite i zapalite ga!\" I Ab\u0161alomove sluge zapali\u0161e ono polje.\n14:31 Tada se di\u017ee Joab, do\u0111e k Ab\u0161alomu u ku\u0107u i upita ga: \"Za\u0161to su tvoje sluge zapalile moje polje?\"\n14:32 A Ab\u0161alom odgovori Joabu: \"Ja sam poslao k tebi i poru\u010dio ti: 'Do\u0111i ovamo, \u017eelio bih te poslati kralju s ovom porukom: Za\u0161to sam se vratio iz Ge\u0161ura?' Bolje bi bilo za mene da sam jo\u0161 ondje. Zato sad ho\u0107u da do\u0111em kralju na o\u010di, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!\"\n14:33 Joab ode kralju i javi mu te rije\u010di. Zatim kralj pozva Ab\u0161aloma. Do\u0111e on pred kralja, pokloni mu se i pade ni\u010dice pred kralja. I kralj poljubi Ab\u0161aloma.\n15:1 Poslije toga nabavi Ab\u0161alom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su tr\u010dali pred njim.\n15:2 Ab\u0161alom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te i\u0161ao kralju na sud, Ab\u0161alom bi ga dozvao k sebi i pitao: \"Iz kojega si grada?\" A kad bi ovaj odgovorio: \"Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena\",\n15:3 tada bi mu Ab\u0161alom rekao: \"Vidi\u0161, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali ne\u0107e\u0161 na\u0107i nikoga koji bi te saslu\u0161ao kod kralja.\"\n15:4 Ab\u0161alom bi nastavljao: \"Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!\"\n15:5 A kad bi mu se tko pribli\u017eio da mu se pokloni, on bi pru\u017eio ruku, privukao ga k sebi i poljubio.\n15:6 Tako je \u010dinio Ab\u0161alom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Ab\u0161alom predobivao srca Izraelaca za sebe.\n15:7 Kad su pro\u0161le \u010detiri godine, Ab\u0161alom re\u010de kralju: \"Dopusti da odem u Hebron i da izvr\u0161im zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi.\n15:8 Jer kad bijah u Ge\u0161uru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat \u0107u \u010dast Jahvi u Hebronu.'\"\n15:9 A kralj mu odgovori: \"Idi u miru!\" I on krenu na put i ode u Hebron.\n15:10 Ab\u0161alom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poru\u010di im: \"Kad \u010dujete zvuk roga, tada recite: Ab\u0161alom je postao kralj u Hebronu.\"\n15:11 A ode s Ab\u0161alomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno po\u0161li ne znaju\u0107i \u0161to se sprema.\n15:12 Ab\u0161alom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prino\u0161enju \u017ertava. Urota je bila jaka, a mno\u0161tvo Ab\u0161alomovih prista\u0161a sve je vi\u0161e raslo.\n15:13 Tada sti\u017ee Davidu glasnik te mu javi: \"Srce Izraelaca priklonilo se Ab\u0161alomu.\"\n15:14 Tada David re\u010de svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: \"Ustanite! Bje\u017eimo! Ina\u010de ne\u0107emo ute\u0107i od Ab\u0161aloma. Pohitite brzo, da on ne bude br\u017ei i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada o\u0161tricom ma\u010da!\"\n15:15 A kraljevi dvorani odgovori\u0161e kralju: \"\u0160to god odlu\u010di na\u0161 gospodar kralj, evo tvojih slugu!\"\n15:16 I kralj izi\u0111e pje\u0161ice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset ino\u010da da \u010duvaju pala\u010du.\n15:17 I kralj ode pje\u0161ice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje ku\u0107e.\n15:18 Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kere\u0107ani, svi Pele\u0107ani, Itaj i svi Gi\u0107ani koji bijahu do\u0161li s njim iz Gata, \u0161est stotina ljudi, pro\u0111o\u0161e pred kraljem.\n15:19 Kralj upita Itaja Gi\u0107anina: \"Za\u0161to i ti ide\u0161 s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje.\n15:20 Ju\u010der si do\u0161ao, a danas da te vodim da se potuca\u0161 s nama kad ja idem kamo me sre\u0107a nanese. Vrati se i odvedi svoju bra\u0107u natrag sa sobom, a Jahve neka ti iska\u017ee ljubav i vjernost!\"\n15:21 Ali Itaj odgovori kralju ovako: \"\u017divoga mi Jahve i tako mi \u017eiv bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na \u017eivot, ondje \u0107e biti i tvoj sluga!\"\n15:22 Tada David re\u010de Itaju: \"Hajde, pro\u0111i!\" I Itaj iz Gata pro\u0111e sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom.\n15:23 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji.\n15:24 Bija\u0161e ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kov\u010deg Bo\u017eji. I oni spusti\u0161e Kov\u010deg Bo\u017eji kraj Ebjatara dok sav narod nije izi\u0161ao iz grada.\n15:25 Tada kralj re\u010de Sadoku: \"Odnesi Kov\u010deg Bo\u017eji natrag u grad. Ako na\u0111em milost u Jahve, on \u0107e me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivali\u0161te.\n15:26 A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka \u010dini sa mnom \u0161to je dobro u njegovim o\u010dima!\"\n15:27 Jo\u0161 kralj re\u010de sve\u0107eniku Sadoku: \"Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i va\u0161a dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan.\n15:28 Evo, ja \u0107u se zadr\u017eati na ravnicama pustinje dok ne do\u0111e od vas glas da me obavijesti.\"\n15:29 Nato Sadok i Ebjatar odneso\u0161e Kov\u010deg Bo\u017eji natrag u Jeruzalem i ostado\u0161e ondje.\n15:30 David se uspinjao na Maslinsku goru, sve pla\u010du\u0107i, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio i\u0111a\u0161e pokrivene glave i pla\u010du\u0107i.\n15:31 Tada javi\u0161e Davidu da je i Ahitofel me\u0111u urotnicima s Ab\u0161alomom. A David zavapi: \"Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!\"\n15:32 Kad je David do\u0161ao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, do\u0111e mu u susret Hu\u0161aj Ar\u010danin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom.\n15:33 David mu re\u010de: \"Ako po\u0111e\u0161 sa mnom, bit \u0107e\u0161 mi na teret.\n15:34 Ali ako se vrati\u0161 u grad i ka\u017ee\u0161 Ab\u0161alomu: 'Bit \u0107u tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam slu\u017eio tvome ocu, a sada \u0107u slu\u017eiti tebi', mo\u0107i \u0107e\u0161 tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist.\n15:35 S tobom \u0107e biti i sve\u0107enici Sadok i Ebjatar. Sve \u0161to \u010duje\u0161 iz pala\u010de, javi sve\u0107enicima Sadoku i Ebjataru.\n15:36 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve \u0161to \u010dujete.\"\n15:37 Tako se Hu\u0161aj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u \u010dasu kad je Ab\u0161alom ulazio u Jeruzalem.\n16:1 Kad je David pre\u0161ao malo preko vrha, do\u0111e mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog gro\u017e\u0111a, sto vo\u0107nja\u010da i mijeh vina.\n16:2 Kralj upita Sibu: \"\u0160to \u0107e\u0161 s tim?\" A Siba odgovori: \"Magarci \u0107e poslu\u017eiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i vo\u0107e momcima za jelo, a vino za pi\u0107e onima koji se umore u pustinji.\"\n16:3 Kralj dalje upita: \"A gdje je sin tvoga gospodara?\" A Siba odgovori kralju: \"Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas \u0107e mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'\"\n16:4 Tada kralj re\u010de Sibi: \"Sve \u0161to posjeduje Meribaal neka je tvoje.\" A Siba odgovori: \"Bacam se ni\u010dice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim o\u010dima, kralju gospodaru!\"\n16:5 Kad je kralj David do\u0161ao do Bahurima, iza\u0111e odande \u010dovjek od roda \u0160aulova. Zvao se \u0160imej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao.\n16:6 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okru\u017eivala kralja s desne i lijeve strane.\n16:7 A \u0160imej je ovako govorio proklinju\u0107i: \"Odlazi, odlazi, krvni\u010de, ni\u0161tarijo!\n16:8 Jahve je okrenuo na tebe svu krv \u0160aulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Ab\u0161alomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik.\"\n16:9 Tada Sarvijin sin Abi\u0161aj zapita kralja: \"Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!\"\n16:10 Ali kralj odgovori: \"\u0160to ho\u0107ete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Za\u0161to \u010dini\u0161 tako?'\"\n16:11 Nato David re\u010de Abi\u0161aju i svim svojim dvoranima: \"Eto, moj sin koji je iza\u0161ao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli ne\u0107e sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.\n16:12 Mo\u017eda \u0107e Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu dana\u0161nju psovku.\"\n16:13 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a \u0160imej i\u0111a\u0161e gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psuju\u0107i, bacaju\u0107i kamenje i di\u017eu\u0107i pra\u0161inu.\n16:14 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigo\u0161e umorni i ondje odahnu\u0161e.\n16:15 Ab\u0161alom je me\u0111utim sa svim narodom izraelskim u\u0161ao u Jeruzalem; i Ahitofel bija\u0161e s njim.\n16:16 A kad je Hu\u0161aj Ar\u010danin, Davidov prijatelj, do\u0161ao k Ab\u0161alomu, re\u010de Hu\u0161aj Ab\u0161alomu: \"\u017divio kralj! \u017divio kralj!\"\n16:17 A Ab\u0161alom upita Hu\u0161aja: \"Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Za\u0161to nisi oti\u0161ao sa svojim prijateljem?\"\n16:18 A Hu\u0161aj odgovori Ab\u0161alomu: \"Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov \u0107u biti i s njim \u0107u ostati.\n16:19 A drugo: kome \u0107u slu\u017eiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam slu\u017eio tvojemu ocu, tako \u0107u slu\u017eiti tebi.\"\n16:20 Potom se Ab\u0161alom obrati Ahitofelu: \"Savjetuj sada: \u0161to da \u010dinimo?\"\n16:21 Ahitofel odgovori Ab\u0161alomu: \"U\u0111i k ino\u010dama svoga oca, koje je ostavio da \u010duvaju pala\u010du: tada \u0107e sav Izrael \u010duti da si u zavadi sa svojim ocem, pa \u0107e se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe.\"\n16:22 Tada razape\u0161e za Ab\u0161aloma \u0161ator na krovu i Ab\u0161alom u\u0111e k ino\u010dama svoga oca na o\u010di svemu Izraelu.\n16:23 A savjet \u0161to bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Bo\u017eji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Ab\u0161aloma.\n17:1 Nato Ahitofel re\u010de Ab\u0161alomu: \"Dopusti da izaberem dvanaest tisu\u0107a ljudi pa da se dignem i po\u0111em u potjeru za Davidom jo\u0161 no\u0107as.\n17:2 Navalit \u0107u na njega kad bude umoran i bez snage; pla\u0161it \u0107u ga i razbje\u017eat \u0107e se sav narod koji je s njim. Onda \u0107u ubiti samoga kralja.\n17:3 A sav \u0107u narod dovesti natrag k tebi, kao \u0161to se mlada vra\u0107a svome mu\u017eu: ti radi\u0161 o glavi samo jednome \u010dovjeku, a sav \u0107e narod onda biti miran.\"\n17:4 Svidje se to Ab\u0161alomu i svim starje\u0161inama Izraelovim.\n17:5 Ali Ab\u0161alom re\u010de: \"Pozovimo jo\u0161 Hu\u0161aja Ar\u010danina da \u010dujemo \u0161to \u0107e nam on kazati!\"\n17:6 Kad je Hu\u0161aj do\u0161ao k Ab\u0161alomu, re\u010de mu Ab\u0161alom: \"Ahitofel je svjetovao ovako. Ho\u0107emo li u\u010diniti kako je on predlo\u017eio? Ako ne, govori ti!\"\n17:7 A Hu\u0161aj odgovori Ab\u0161alomu: \"Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar.\"\n17:8 I nastavi Hu\u0161aj: \"Ti zna\u0161 da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjedi\u0107e. Tvoj je otac ratnik, ne\u0107e on dopustiti da narod po\u010diva preko no\u0107i.\n17:9 On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u po\u010detku koji od na\u0161ih padne, pro\u0161irit \u0107e se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Ab\u0161aloma.\n17:10 Tada \u0107e i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti sr\u010danost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate.\n17:11 Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer \u0160ebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupa\u0161 u njihovoj sredini.\n17:12 Tada \u0107emo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit \u0107emo se na nj kao \u0161to rosa pada na zemlju i ne\u0107emo ostaviti \u017eiva ni njega niti ikojega od njegovih ljudi.\n17:13 Ako li se povu\u010de u koji grad, sav \u0107e izraelski narod donijeti u\u017eeta pod onaj grad pa \u0107emo ga povla\u010diti do potoka, sve dok vi\u0161e ni kamen\u010di\u0107a ne bude od njega.\"\n17:14 Tada Ab\u0161alom i svi Izraelci reko\u0161e: \"Bolji je savjet Hu\u0161aja Ar\u010danina nego savjet Ahitofelov.\" Jer Jahve bija\u0161e odlu\u010dio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesre\u0107u na Ab\u0161aloma.\n17:15 Potom Hu\u0161aj javi sve\u0107enicima Sadoku i Ebjataru: \"Ahitofel je tako i tako savjetovao Ab\u0161aloma i starje\u0161ine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako.\n17:16 Zato sad brzo javite to Davidu i poru\u010dite mu: 'Nemoj no\u0107as no\u0107iti na ravnicama pustinje, nego brzo prije\u0111i na drugu stranu da ne bude uni\u0161ten kralj i sva vojska koja je s njim.'\"\n17:17 Jonatan i Ahimaas zadr\u017eavali se kod Rogelskog izvora; jedna je slu\u0161kinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulaze\u0107i u grad.\n17:18 Ali ih opazi neki momak te javi Ab\u0161alomu. Nato obojica \u017eurno odo\u0161e i do\u0111o\u0161e u ku\u0107u nekoga \u010dovjeka u Bahurimu. U njegovu dvori\u0161tu bija\u0161e studenac i oni se spusti\u0161e u nj.\n17:19 A \u017eena uze i razastrije pokriva\u010d preko otvora studencu i posu po njem stu\u010denoga zrnja, tako da se ni\u0161ta nije moglo opaziti.\n17:20 Ab\u0161alomove sluge do\u0111o\u0161e k toj \u017eeni u ku\u0107u i upita\u0161e: \"Gdje su Ahimaas i Jonatan?\" A \u017eena im odgovori: \"Oti\u0161li su dalje prema vodi.\" Potom su ih jo\u0161 tra\u017eili, ali ih ne na\u0111o\u0161e pa se vrati\u0161e u Jeruzalem.\n17:21 A kad su oni oti\u0161li, ona dvojica izi\u0111o\u0161e iz studenca i odo\u0161e da donesu vijesti kralju Davidu. I reko\u0161e mu: \"Ustajte i prije\u0111ite br\u017ee preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel.\"\n17:22 Tada se David i sav narod \u0161to bija\u0161e s njim di\u017ee i prije\u0111e preko Jordana; u zoru nije vi\u0161e bilo nijednoga koji nije pre\u0161ao preko Jordana.\n17:23 Kad je Ahitofel vidio da se nije izvr\u0161io njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj ku\u0107i u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju ku\u0107u, zatim se objesi i umrije. Pokopa\u0161e ga u grobu njegova oca.\n17:24 David je ve\u0107 bio do\u0161ao u Mahanajim kad je Ab\u0161alom pre\u0161ao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.\n17:25 Ab\u0161alom bija\u0161e postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga \u010dovjeka po imenu Jitre, Ji\u0161maelovca, koji je u\u0161ao k Abigajili, k\u0107eri Ji\u0161ajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke.\n17:26 Izrael i Ab\u0161alom udari\u0161e tabor u zemlji gileadskoj.\n17:27 Kad je David do\u0161ao u Mahanajim, tada \u0160obi, sin Naha\u0161ev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gilea\u0111anin iz Rogelima,\n17:28 doneso\u0161e postelja, pokriva\u010da, \u010da\u0161a i zemljanog su\u0111a, uz to p\u0161enice, je\u010dma, bra\u0161na, pr\u017eena \u017eita, boba, le\u0107e,\n17:29 meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ov\u010djeg i ponudi\u0161e Davida i narod \u0161to bija\u0161e s njim da jedu. Jer mi\u0161ljahu: \"Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i \u017ee\u0111u.\"\n18:1 Potom David pobroji narod \u0161to bija\u0161e s njim i postavi nad njima tisu\u0107nike i stotnike.\n18:2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu tre\u0107inu predade Joabu, drugu tre\u0107inu Abi\u0161aju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a tre\u0107u tre\u0107inu Itaju iz Gata. Tada David re\u010de narodu: \"I ja \u0107u s vama u rat.\"\n18:3 Ali se narod usprotivi: \"Ne smije\u0161 ti i\u0107i. Jer ako mi i pobjegnemo, ne\u0107e nitko na to obra\u0107ati pa\u017enju, ili ako nas i pola izgine, ne\u0107e se na to obra\u0107ati pa\u017enja; ali ti sam vrijedi\u0161 kao nas deset tisu\u0107a. Osim toga, bolje je da bude\u0161 pripravan da nam iz grada pomogne\u0161.\"\n18:4 A kralj im odgovori: \"U\u010dinit \u0107u sve \u0161to vam se \u010dini dobro.\" I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisu\u0107ama.\n18:5 A Joabu, Abi\u0161aju i Itaju dade zapovijed: \"\u010cuvajte mi mladi\u0107a Ab\u0161aloma!\" I sav je narod \u010duo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Ab\u0161aloma.\n18:6 Tako vojska izi\u0111e za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj \u0161umi.\n18:7 Izraelsku vojsku potuko\u0161e Davidovi ljudi; i velik poraz bija\u0161e u onaj dan: dvadeset tisu\u0107a mrtvih.\n18:8 Boj se pro\u0161irio po svemu onom kraju i vi\u0161e je ljudi onoga dana progutala \u0161uma nego ma\u010d.\n18:9 Ab\u0161alom slu\u010dajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Ab\u0161alom je jahao na mazgi, a mazga nai\u0111e pod grane velika hrasta, tako te je Ab\u0161alomu glava zapela o grane i on osta vise\u0107i izme\u0111u neba i zemlje, dok je mazga ispod njega oti\u0161la dalje.\n18:10 Vidje to neki \u010dovjek i javi Joabu govore\u0107i: \"Upravo sam vidio Ab\u0161aloma gdje visi o jednom hrastu.\"\n18:11 A Joab odvrati \u010dovjeku koji mu je to javio: \"Kad si ga vidio, za\u0161to ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila du\u017enost da ti dam deset srebrnih \u0161ekela i jedan pojas!\"\n18:12 Ali \u010dovjek odgovori Joabu: \"I kad bi mi na dlan izbrojio tisu\u0107u srebrnih \u0161ekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! \u010culi smo na svoje u\u0161i kako je kralj zapovjedio tebi, Abi\u0161aju i Itaju govore\u0107i: '\u010cuvajte mi mladi\u0107a Ab\u0161aloma!'\n18:13 Da sam podmuklo napao na njega izla\u017eu\u0107i opasnosti svoj \u017eivot - jer kralju ni\u0161ta ne ostaje skriveno - onda bi se ti dr\u017eao po strani.\"\n18:14 A Joab odvrati: \"Ne\u0107u ja ovdje dangubiti s tobom!\" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Ab\u0161alomu, koji je bio jo\u0161 \u017eiv vise\u0107i o hrastu.\n18:15 Nato pri\u0111e deset momaka, \u0161titono\u0161a Joabovih, i dotuko\u0161e Ab\u0161aloma i usmrti\u0161e.\n18:16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.\n18:17 Potom uze\u0161e Ab\u0161aloma, baci\u0161e ga u duboku jamu usred \u0161ume i navalja\u0161e na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjego\u0161e svaki svome \u0161atoru.\n18:18 Ab\u0161alom bija\u0161e jo\u0161 za \u017eivota postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mi\u0161lja\u0161e: \"Nemam sina koji bi sa\u010duvao spomen mome imenu.\" I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se jo\u0161 i danas zove \"Ab\u0161alomov spomenik\".\n18:19 Ahimaas, Sadokov sin, re\u010de Joabu: \"Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbaviv\u0161i ga iz ruku njegovih neprijatelja.\"\n18:20 Ali mu Joab re\u010de: \"Ne mo\u017ee\u0161 danas biti glasnik vesele vijesti, nego \u0107e\u0161 to biti koji drugi dan; danas ne mo\u017ee\u0161 javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin.\"\n18:21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: \"Idi javi kralju \u0161to si vidio!\" Etiopljanin se pokloni Joabu i otr\u010da.\n18:22 A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: \"Dogodilo se \u0161to mu drago, dopusti da otr\u010dim i ja za Etiopljaninom.\" A Joab upita: \"Za\u0161to bi tr\u010dao, sine moj, kad ti ta vesela vijest ne\u0107e pribaviti nagrade?\"\n18:23 A on ponovi: \"Dogodilo se \u0161to mu drago, tr\u010dat \u0107u!\" A Joab mu odvrati: \"Tr\u010di!\" I Ahimaas otr\u010da putem kroz ravnicu i prete\u010de Etiopljanina.\n18:24 David je upravo sjedio me\u0111u dvojim gradskim vratima, a stra\u017ear se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigav\u0161i o\u010di, stra\u017ear ugleda \u010dovjeka kako tr\u010di sam.\n18:25 Stra\u017ear povika i javi kralju, a kralj mu re\u010de: \"Ako je sam, nosi dobar glas na ustima.\" \u010covjek je dolazio sve bli\u017ee.\n18:26 Uto stra\u017ear ugleda drugoga \u010dovjeka gdje tr\u010di. I povika stra\u017ear koji je bio nad vratima: \"Evo jo\u0161 jednoga \u010dovjeka koji tr\u010di sam!\" A kralj odvrati: \"I taj nosi dobar glas.\"\n18:27 Stra\u017ear nastavi: \"Prepoznajem trk prvoga \u010dovjeka: tr\u010di kao Sadokov sin Ahimaas.\" A kralj odvrati: \"To je dobar \u010dovjek, dolazi s dobrim glasom.\"\n18:28 Ahimaas se pribli\u017ei kralju i pozdravi ga: \"Zdravo!\" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: \"Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude \u0161to su digli ruku na moga gospodara i kralja!\"\n18:29 A kralj upita: \"Je li spa\u0161en mladi\u0107 Ab\u0161alom?\" A Ahimaas odgovori: \"Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam \u0161to je bilo.\"\n18:30 Kralj mu re\u010de: \"Odstupi i stani tamo!\" On odstupi i stade.\n18:31 Uto sti\u017ee Etiopljanin i progovori: \"Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbaviv\u0161i te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.\"\n18:32 A kralj upita Etiopljanina: \"Je li spa\u0161en mladi\u0107 Ab\u0161alom?\" A Etiopljanin odgovori: \"Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se di\u017eu na tebe u zloj namjeri - pro\u0111u kao taj mladi\u0107!\"\n19:1 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecaju\u0107i govora\u0161e ovako: \"Sine Ab\u0161alome, sine moj! Sine moj Ab\u0161alome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Ab\u0161alome, sine moj, sine moj!\"\n19:2 I javi\u0161e Joabu: \"Eno kralj pla\u010de i tuguje za Ab\u0161alomom.\"\n19:3 Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u \u017ealost za svu vojsku, jer je vojska \u010dula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.\n19:4 I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao \u0161to se kradom \u0161ulja vojska koja se osramotila bje\u017ee\u0107i iz boja.\n19:5 A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: \"Sine moj Ab\u0161alome! Ab\u0161alome, sine moj! Sine moj!\"\n19:6 Tada Joab do\u0111e kralju u ku\u0107u i re\u010de mu: \"Posti\u0111uje\u0161 danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili \u017eivot tebi, \u017eivot tvojim sinovima i tvojim k\u0107erima, \u017eivot tvojim \u017eenama i \u017eivot ino\u010dama tvojim,\n19:7 jer iskazuje\u0161 ljubav onima koji te mrze, a mr\u017enju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ni\u0161ta nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Ab\u0161alom bio \u017eiv, a mi svi da smo danas poginuli.\n19:8 Zato sada ustani, izi\u0111i i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne izi\u0111e\u0161, nijedan \u010dovjek ne\u0107e ostati no\u0107as s tobom, i to \u0107e ti biti ve\u0107a nesre\u0107a od svih koje su te sna\u0161le od tvoje mladosti pa do sada.\"\n19:9 Kralj ustade i sjede na vrata. Javi\u0161e to svemu narodu govore\u0107i: \"Eno kralj sjedi na vratima.\" I sav narod do\u0111e pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj \u0161ator.\n19:10 I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govore\u0107i: \"Kralj nas je izbavio iz ruku na\u0161ih neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobje\u0107i iz zemlje ispred Ab\u0161aloma.\n19:11 A Ab\u0161alom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Za\u0161to se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?\"\n19:12 Te rije\u010di svega Izraela dopru do kralja u njegovu ku\u0107u. Zato kralj David poru\u010di sve\u0107enicima Sadoku i Ebjataru: \"Recite starje\u0161inama judejskim ovako: 'Za\u0161to da vi budete posljednji koji \u0107e kralja dovesti u njegovu ku\u0107u?\n19:13 Vi ste moja bra\u0107a, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Za\u0161to biste, dakle, bili posljednji koji \u0107e dovesti kralja natrag?'\n19:14 Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog u\u010dini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne bude\u0161 zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'\"\n19:15 Tada se slo\u017ei\u0161e svi ljudi Judina roda kao jedan \u010dovjek i poru\u010di\u0161e kralju: \"Vrati se sa svim svojim ljudima!\"\n19:16 I tako se kralj vrati i do\u0111e do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolaze\u0107i u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana.\n19:17 Tada je pohitio i \u0160imej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i si\u0161ao s Judejcima u susret kralju Davidu.\n19:18 Imao je sa sobom tisu\u0107u ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga \u0160aulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, do\u0111e do Jordana pred kralja.\n19:19 Dovezli su splav da prevezu kraljevu \u010deljad i da u\u010dine sve \u0161to bi mu bilo drago. A Gerin sin \u0160imej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prije\u0107i preko Jordana;\n19:20 i re\u010de kralju: \"Neka mi moj gospodar ne upi\u0161e u grijeh! Ne opominji se zla \u0161to ti ga je u\u010dinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!\n19:21 Tvoj sluga uvi\u0111a da je sagrije\u0161io; zato sam, evo, do\u0161ao danas prvi iz svega Josipova doma da si\u0111em u susret svome gospodaru i kralju.\"\n19:22 Ali Sarvijin sin Abi\u0161aj progovori i re\u010de: \"Zar \u0160imej ne zaslu\u017euje smrt \u0161to je proklinjao pomazanika Jahvina?\"\n19:23 A David odgovori: \"\u0160to ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? T\u00d3a sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom.\"\n19:24 Tada kralj re\u010de \u0160imeju: \"Ne\u0107e\u0161 poginuti!\" I kralj mu se zakle.\n19:25 I \u0160aulov sin Meribaal si\u0161ao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ure\u0111ivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je oti\u0161ao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru.\n19:26 Kad je iz Jeruzalema do\u0161ao u susret kralju, upita ga kralj: \"Za\u0161to nisi po\u0161ao sa mnom, Meribaale?\"\n19:27 A on odgovori: \"Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzja\u0161em i po\u0111em s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom.\n19:28 On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Bo\u017eji an\u0111eo: zato \u010dini \u0161to je dobro u tvojim o\u010dima.\n19:29 Jer sav moj o\u010dinski dom nije bio drugo zaslu\u017eio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu me\u0111u one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako jo\u0161 imam pravo tu\u017eiti se kralju?\"\n19:30 A kralj mu odgovori: \"\u010cemu da jo\u0161 dulji\u0161 svoj govor? Odre\u0111ujem: ti i Siba podijelite njive!\"\n19:31 Meribaal re\u010de kralju: \"Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!\"\n19:32 I Barzilaj Gilea\u0111anin do\u0111e iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana.\n19:33 Barzilaj bija\u0161e vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bija\u0161e vrlo imu\u0107an \u010dovjek.\n19:34 Kralj re\u010de Barzilaju: \"Po\u0111i sa mnom, ja \u0107u te u tvojim starim danima uzdr\u017eavati kod sebe u Jeruzalemu.\"\n19:35 A Barzilaj odgovori kralju: \"A koliko mi jo\u0161 godina \u017eivota ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem?\n19:36 Sada mi je osamdeset godina; mogu li jo\u0161 razlikovati \u0161to je dobro a \u0161to zlo? Mo\u017ee li tvojem sluzi jo\u0161 goditi \u0161to jede i pije? Mogu li jo\u0161 slu\u0161ati glas pjeva\u010da i pjeva\u010dica? Za\u0161to bi tvoj sluga bio jo\u0161 na teret mome gospodaru kralju?\n19:37 Tvoj \u0107e sluga jo\u0161 samo prije\u0107i preko Jordana s kraljem, ali za\u0161to bi mi kralj dao takvu nagradu?\n19:38 Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu u\u010dini \u0161to je dobro u tvojim o\u010dima!\"\n19:39 Kralj odgovori: \"Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja \u0107u mu u\u010diniti \u0161to bude tebi drago i \u0161to god me zamoli\u0161 sve \u0107u mu u\u010diniti za tebe.\"\n19:40 Kad je sav narod pre\u0161ao preko Jordana, prije\u0111e i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.\n19:41 Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham i\u0111a\u0161e s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.\n19:42 Uto svi Izraelci do\u0111u pred kralja i upitaju ga: \"Za\u0161to te na\u0161a bra\u0107a Judejci ukrado\u0161e i za\u0161to prevedo\u0161e preko Jordana na\u0161ega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?\"\n19:43 A Juda odgovori Izraelu: \"Kralj je meni rod. Za\u0161to si se ra\u017eestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev ra\u010dun? Ili sam si \u0161to prigrabio?\"\n19:44 Tada Izrael odgovori Judi ovako: \"Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoro\u0111enac. Za\u0161to si me, dakle, prezreo? Nije li moja rije\u010d bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?\" Ali govor Judin bija\u0161e tvr\u0111i od govora Izraelova.\n20:1 Ondje se slu\u010dajno na\u0161ao opak \u010dovjek po imenu \u0160eba, Bikrijev sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: \"Mi nemamo udjela na Davidu ni ba\u0161tine na Ji\u0161ajevu sinu! Svaki svome \u0161atoru, Izraele!\"\n20:2 Tako svi Izraelci ostavi\u0161e Davida i po\u0111o\u0161e za Bikrijevim sinom \u0160ebom; a Judejci prionu\u0161e uza svoga kralja i otprati\u0161e ga od Jordana do Jeruzalema.\n20:3 Kad se David vratio u svoju pala\u010du u Jeruzalem, uze deset ino\u010da koje je bio ostavio da \u010duvaju pala\u010du i stavi ih da budu \u010duvane. Brinuo im se za uzdr\u017eavanje, ali nije vi\u0161e i\u0161ao k njima. Tako su one \u017eivjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice \u017eivoga mu\u017ea.\n20:4 Potom kralj zapovjedi Amasi: \"Sazovi mi Judejce do tri dana, a i ti da bude\u0161 ovdje!\"\n20:5 Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadr\u017ea preko vremena koje mu bija\u0161e odredio kralj.\n20:6 Tada David re\u010de Abi\u0161aju: \"Sad \u0107e nam Bikrijev sin \u0160eba biti opasniji nego Ab\u0161alom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i po\u0111i za njim u potjeru da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz o\u010diju!\"\n20:7 Za Abi\u0161ajem krenu na put Joab, Kere\u0107ani, Pele\u0107ani i svi junaci; oni izi\u0111u iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom \u0160ebom.\n20:8 Kad su bili kod velikoga kamena \u0161to je kod Gibeona, do\u0111e Amasa prema njima. Joab ima\u0161e na sebi ratnu haljinu, a preko nje ima\u0161e pripasan ma\u010d uz bedro, u koricama; ali mu se ma\u010d iskliznu i pade.\n20:9 Joab pozdravi Amasu: \"Jesi li mi dobro, brate?\" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi.\n20:10 Amasa se nije obazirao na ma\u010d koji bija\u0161e Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abi\u0161ajem nastavi potjeru za Bikrijevim sinom \u0160ebom.\n20:11 Jedan od Joabovih momaka osta na stra\u017ei kod Amase i tu je vikao: \"Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!\"\n20:12 A Amasa le\u017eao u krvi nasred puta. Vide\u0107i onaj \u010dovjek gdje se ustavlja sav narod, odvu\u010de Amasu s puta u polje i baci preko njega kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko nai\u0111e blizu njega.\n20:13 Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi po\u0111o\u0161e za Joabom da gone Bikrijeva sina \u0160ebu.\n20:14 \u0160eba je pro\u0161ao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i svi Bikrani s njim. Skupi\u0161e se oni i po\u0111o\u0161e za njim.\n20:15 Joab do\u0111e i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko grada. Sva vojska koja bija\u0161e s Joabom navali potkopavati zid da ga obori.\n20:16 Tada se jedna mudra \u017eena uspe na zid i povika iz grada: \"\u010cujte! \u010cujte! Recite Joabu: 'Pri\u0111i ovamo, da govorim s tobom!'\"\n20:17 Kad je pri\u0161ao, upita \u017eena: \"Jesi li ti Joab?\" On odgovori: \"Jesam.\" A ona \u0107e: \"Poslu\u0161aj rije\u010d slu\u0161kinje svoje!\" On odgovori: \"Slu\u0161am.\"\n20:18 \u017dena nastavi: \"Neko\u0107 se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u Danu\n20:19 je li svr\u0161eno s onim \u0161to su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio uni\u0161titi jedan grad, i to jedan od mati\u010dnih gradova u Izraelu. Za\u0161to zatire\u0161 ba\u0161tinu Jahvinu?\"\n20:20 Joab odgovori ovako: \"Daleko, daleko bilo to od mene! Ne \u017eelim ni zatirati ni razarati.\n20:21 Ne radi se o tome, nego je jedan \u010dovjek iz Efrajimove gore, po imenu \u0160eba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa \u0107u oti\u0107i od grada!\" \u017dena odgovori Joabu: \"Dobro. Odmah \u0107e ti njegovu glavu baciti preko zida!\"\n20:22 \u017dena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjeko\u0161e glavu Bikrijevu sinu \u0160ebi i baci\u0161e je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se razi\u0111o\u0161e od grada, svaki u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem.\n20:23 Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je zapovjednik nad Kere\u0107anima i Pele\u0107anima.\n20:24 Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jo\u0161afat bio je pe\u010datnik.\n20:25 Seraja je bio dr\u017eavni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sve\u0107enici.\n20:26 Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov.\n21:1 U dane Davidove vlada\u0161e jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: \"Na \u0160aulu i njegovu domu le\u017ei krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce.\"\n21:2 Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu zakleli zakletvom, ali je \u0160aul tra\u017eio da ih uni\u0161ti u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce.\n21:3 David, dakle, upita Gibeonce: \"\u0160to da vam u\u010dinim i \u010dime da vam dadem zadovolj\u0161tinu da biste blagoslovili ba\u0161tinu Jahvinu?\"\n21:4 Gibeonci odgovori\u0161e: \"Ne tra\u017eimo mi ni srebra ni zlata od \u0160aula i njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji \u010dovjek u Izraelu.\" David \u0107e im nato: \"\u0160to reknete u\u010dinit \u0107u za vas.\"\n21:5 A oni odgovori\u0161e kralju: \"\u010covjek koji nas je zatirao i koji je smi\u0161ljao da nas uni\u0161ti, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom podru\u010dju,\n21:6 od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj.\" Kralj odvrati: \"Dat \u0107u vam ih.\"\n21:7 Kralj po\u0161tedje Meribaala, sina \u0160aulova sina Jonatana, zbog zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina \u0160aulova.\n21:8 Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine k\u0107eri, koje je rodila \u0160aulu, Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, \u0160aulove k\u0107eri, koje je rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole.\n21:9 Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesi\u0161e na gori pred Jahvom. Tako sva sedmorica poginu\u0161e zajedno, pogubljeni prvih dana \u017eetve, na po\u010detku je\u010dmene \u017eetve.\n21:10 Rispa, Ajina k\u0107i, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od po\u010detka je\u010dmene \u017eetve sve dok nije ki\u0161a s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spu\u0161taju na njih danju ni poljskim zvijerima no\u0107u.\n21:11 Kad su Davidu javili \u0161to je u\u010dinila Ajina k\u0107i Rispa, \u0160aulova ino\u010da,\n21:12 ode David i uze \u0160aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od stanovnika Jabe\u0161a Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u Bet \u0160anu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili \u0160aula na Gilboi.\n21:13 David prenese odande \u0160aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih zdru\u017ei s kostima pogubljenih.\n21:14 I ukopa\u0161e \u0160aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu \u0160aulova oca Ki\u0161a. Po\u0161to izvr\u0161i\u0161e sve \u0161to je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.\n21:15 Jednom opet nasta rat izme\u0111u Filistejaca i Izraelaca. David ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David umorio.\n21:16 I\u0161ibenob, jedan od Rafinih potomaka, \u010dije je koplje bilo te\u0161ko tri stotine mjedenih \u0161ekela i koji o pripasu ima\u0161e nov ma\u010d, hvastao se tada da \u0107e ubiti Davida.\n21:17 Ali Davidu prisko\u010di u pomo\u0107 Sarvijin sin Abi\u0161aj; udari on Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakle\u0161e rekav\u0161i Davidu: \"Ne\u0107e\u0161 vi\u0161e i\u0107i s nama u boj, da ne ugasi\u0161 svjetiljke Izraelove!\"\n21:18 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hu\u0161anin Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka.\n21:19 Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao koplja\u010du kao tkala\u010dko vratilo.\n21:20 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki \u010dovjek visoka rasta: ima\u0161e taj na svakoj ruci i nozi po \u0161est prstiju, dakle dvadeset i \u010detiri; i on bija\u0161e potomak Rafin.\n21:21 Kad je po\u010deo ru\u017eiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata \u0160imeja.\n21:22 Ta \u010detvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginu\u0161e od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu.\n22:1 David upravi Jahvi rije\u010di ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke \u0160aulove.\n22:2 Pjevao je: \"Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;\n22:3 Bo\u017ee moj, pe\u0107ino moja kojoj se utje\u010dem, \u0161tite moj, spasenje moje, tvr\u0111avo moja! Ti me izbavlja\u0161 od nasilja.\n22:4 Zazvat \u0107u Jahvu hvale predostojna i od du\u0161mana bit \u0107u izbavljen.\n22:5 Valovi smrti okru\u017ei\u0161e mene, prestravi\u0161e me bujice pogubne,\n22:6 U\u017ead Podzemlja sputi\u0161e me, smrtonosne zamke pado\u0161e na me:\n22:7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi za\u010du, i vapaj moj mu do u\u0161iju doprije.\n22:8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrma\u0161e se temelji nebesa, pokrenu\u0161e se, jer On gnjevom planu.\n22:9 Iz nosnica mu dim se di\u017ee, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje \u017eivo od njega plamsa.\n22:10 On nagnu nebesa i si\u0111e, pod nogama oblaci mu mra\u010dni.\n22:11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.\n22:12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,\n22:13 od bljeska pred licem njegovim u\u017ega se ugljevlje plameno.\n22:14 Jahve s neba zagrmje, Svevi\u0161njega glas se ori.\n22:15 Odape strijele i du\u0161mane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.\n22:16 Morska dna se pokaza\u0161e, i temelji svijeta posta\u0161e goli od stra\u0161ne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.\n22:17 On pru\u017ei s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.\n22:18 Od protivnika mo\u0107nog mene oslobodi, od du\u0161mana mojih ja\u010dih od mene.\n22:19 Navali\u0161e na me u dan zlosretni, ali me Jahve za\u0161titi,\n22:20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.\n22:21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po \u010disto\u0107i ruku mojih on me nagradi,\n22:22 jer \u010duvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.\n22:23 Odredbe njegove sve su mi pred o\u010dima, zapovijedi njegove nisam odbacio,\n22:24 do sr\u017ei odan njemu sam bio, \u010duvam se grijeha svakoga.\n22:25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, \u010disto\u0107u ruku mojih vidje.\n22:26 S prijateljem ti si prijatelj, po\u0161tenu po\u0161tenjem uzvra\u0107a\u0161.\n22:27 S \u010dovjekom \u010distim ti si \u010dist, a lukavca izigrava\u0161,\n22:28 jer narodu poni\u017eenu spasenje donosi\u0161 a poni\u017eava\u0161 o\u010di ohole.\n22:29 Jahve, ti moju svjetiljku u\u017ei\u017ee\u0161, Bo\u017ee, tminu moju obasjava\u0161:\n22:30 s tobom udaram na \u010dete du\u0161manske, s Bogom svojim preska\u010dem zidine.\n22:31 Savr\u0161eni su puti Gospodnji, i rije\u010d je Jahvina ognjem ku\u0161ana. on je \u0161tit svima, samo on, koji se k njemu utje\u010du.\n22:32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga na\u0161ega?\n22:33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.\n22:34 Noge mi dade brze ko u ko\u0161ute i postavi me na visine sigurne,\n22:35 ruke mi za borbu uvje\u017eba i mi\u0161ice da luk mjedeni napinju.\n22:36 Daje\u0161 mi \u0161tit svoj koji spasava, tvoja me bri\u017eljivost uzvisi.\n22:37 Pouzdanje daje\u0161 mom koraku, i noge mi vi\u0161e ne posr\u0107u.\n22:38 Pognah svoje du\u0161mane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uni\u0161tih.\n22:39 Obaram ih, ne mogu se di\u0107i, padaju, pod nogama mi le\u017ee.\n22:40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podlo\u017ei.\n22:41 Ti du\u0161mane moje u bijeg natjera, i raspr\u0161ih one koji su me mrzili.\n22:42 Vapiju u pomo\u0107, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.\n22:43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.\n22:44 Ti me \u00a7izbav\u00c4i od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah slu\u017ei mi.\n22:45 Svaki moj \u0161apat pokorno on slu\u0161a. Sinovi tu\u0111inci meni laskaju,\n22:46 sinovi tu\u0111inski gube sr\u010danost izlaze dr\u0161\u0107u\u0107 iz svojih utvrda.\n22:47 \u017divio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!\n22:48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.\n22:49 Od du\u0161mana me mojih izbavlja\u0161 i nad protivnike me moje izdi\u017ee\u0161, ti mene od \u010dovjeka silnika spasava\u0161.\n22:50 Zato te slavim, Jahve, me\u0111u pucima i psalam pjevam tvome Imenu:\n22:51 umno\u017eio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.\"\n23:1 Ovo su posljednje Davidove rije\u010di: \"Rije\u010d Davida, sina Ji\u0161ajeva, rije\u010d \u010dovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjeva\u010da pjesama Izraelovih:\n23:2 Jahvin duh govori po meni, njegova je rije\u010d na mom jeziku.\n23:3 Re\u010de mi Jakovljev Bog, re\u010de mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Bo\u017ejemu,\n23:4 taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije ki\u0161e.\n23:5 Da, moja ku\u0107a stoji \u010dvrsto pred Bogom: on je u\u010dinio vje\u010dan Savez sa mnom, u svemu dobro ure\u0111en i utvr\u0111en. Da, on \u0107e dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja \u017eelja.\n23:6 Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom.\n23:7 Nitko ih se ne doti\u010de, osim gvo\u017e\u0111em i koplja\u010dom, i potpuno se spaljuju u ognju.\"\n23:8 Ovo su imena Davidovih junaka: I\u0161baal, Hakmonac, prvak me\u0111u trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput.\n23:9 Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoa\u0161anin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.\n23:10 Ali se on \u010dvrsto dr\u017eao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije uko\u010dila i ostala kao prirasla uz ma\u010d. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.\n23:11 Za njim dolazi \u0160ama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bija\u0161e polje puno le\u0107e, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca.\n23:12 Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu.\n23:13 Trojica izme\u0111u tridesetorice jednom su krenula na put i o po\u010detku \u017eetve do\u0161la k Davidu u Adulamsku pe\u0107inu kad jedna filistejska \u010deta bija\u0161e utaborena u Refaimskoj dolini.\n23:14 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu.\n23:15 David uzdahnu: \"O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca \u0161to je kod vrata?\"\n23:16 Tada ta tri junaka prodrije\u0161e kroz filistejski tabor i, zahvativ\u0161i vode iz betlehemskog studenca \u0161to je kod vrata, doneso\u0161e je i dado\u0161e Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi\n23:17 govore\u0107i: \"Ne dao mi Jahve da to u\u010dinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? T\u00d3a izla\u017eu\u0107i \u017eivot pogibli, donijeli su vode!\" I nije htio piti. To su, eto, u\u010dinila ta tri junaka.\n23:18 Abi\u0161aj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se me\u0111u tridesetoricom.\n23:19 On se odlikovao me\u0111u tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice.\n23:20 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat juna\u010dkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snje\u017enog dana si\u0161ao i ubio lava usred jame.\n23:21 Ubio je i nekog Egip\u0107anina, \u010dovjeka golema stasa. Egip\u0107anin je imao koplje u ruci, a on izi\u0161ao preda nj sa \u0161tapom: istrgav\u0161i Egip\u0107aninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.\n23:22 To je u\u010dinio Jojadin sin Benaja i proslavio se me\u0111u tridesetoricom junaka.\n23:23 Bio je najznamenitiji me\u0111u tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne stra\u017ee.\n23:24 Asahel, brat Joabov, bio je me\u0111u tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema;\n23:25 \u0160ama iz Haroda; Elika iz Haroda;\n23:26 Heles iz Peleta; Ira, sin Ike\u0161ev, iz Tekoe;\n23:27 Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Hu\u0161e;\n23:28 Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;\n23:29 Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih;\n23:30 Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaa\u0161kih potoka;\n23:31 Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima;\n23:32 Eljahba iz \u0160aalbona; Ja\u0161en, sin Jonatanov;\n23:33 \u0160ama iz Harara; Ahiam, sin \u0160ararov, iz Arara;\n23:34 Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona;\n23:35 Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba;\n23:36 Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada;\n23:37 Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, \u0161titono\u0161a Sarvijina sina Joaba;\n23:38 Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;\n23:39 Urija Hetit. Svega trideset i sedam.\n24:1 Jo\u0161 je jednom srd\u017eba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govore\u0107i: \"Idi, izbroj Izraelce i Judejce!\"\n24:2 I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: \"Obi\u0111ite sva Izraelova plemena od Dana do Beer \u0160ebe i popi\u0161ite narod da znam koliko ima naroda.\"\n24:3 Joab odgovori kralju: \"Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu jo\u0161 sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to jo\u0161 vidi svojim o\u010dima moj gospodar kralj, ali za\u0161to moj gospodar kralj ima takvu \u017eelju?\"\n24:4 Ali kraljeva rije\u010d bija\u0161e ja\u010da od Joabove i od rije\u010di vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odo\u0161e ispred kralja da popi\u0161u izraelski narod.\n24:5 Prije\u0111o\u0161e oni preko Jordana i po\u010de\u0161e kod Aroera i kod grada \u0161to le\u017ei usred doline i krenu\u0161e odande prema Gaditima i prema Jazeru.\n24:6 Potom do\u0111o\u0161e u Gilead i u zemlju Hetita, u Kade\u0161; zatim stigo\u0161e u Dan, a iz Dana skrenu\u0161e prema Sidonu.\n24:7 Zatim do\u0111o\u0161e do tvr\u0111ave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i zavr\u0161i\u0161e svoj put u Negebu Judinu, u Beer \u0160ebi.\n24:8 Pro\u0161av\u0161i svu zemlju, vrati\u0161e se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem.\n24:9 Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bija\u0161e osam stotina tisu\u0107a ratnika vi\u010dnih ma\u010du, a Judejaca pet stotina tisu\u0107a ljudi.\n24:10 Poslije toga Davida zape\u010de savjest \u0161to je dao brojiti narod pa re\u010de Jahvi: \"Veoma sam sagrije\u0161io \u0161to sam to u\u010dinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.\"\n24:11 Kad je David ujutro ustao, ve\u0107 je Jahvina rije\u010d bila do\u0161la proroku Gadu, Davidovu vidiocu:\n24:12 \"Idi i ka\u017ei Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti u\u010dinim!'\"\n24:13 Gad tako do\u0111e Davidu i javi mu ovo: \"Ho\u0107e\u0161 li da do\u0111u tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bje\u017ei\u0161 pred svojim neprijateljem koji \u0107e te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj \u0161to da odgovorim onome koji me poslao!\"\n24:14 David odgovori Gadu: \"Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosr\u0111e, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!\"\n24:15 David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme p\u0161eni\u010dne \u017eetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odre\u0111enoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisu\u0107a ljudi od Dana do Beer \u0160ebe.\n24:16 Kad je an\u0111eo pru\u017eio svoju ruku na Jeruzalem da ga uni\u0161ti, sa\u017eali se Jahvi zbog toga zla, pa re\u010de an\u0111elu koji je ubijao narod: \"Dosta je sada! Povuci svoju ruku!\" A Jahvin je an\u0111eo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca.\n24:17 Kad David vidje an\u0111ela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: \"Evo, ja sam sagrije\u0161io, ja sam u\u010dinio zlo! A oni, ovce, \u0161to su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!\"\n24:18 Istoga dana do\u0111e Gad k Davidu i re\u010de mu: \"Idi i podigni Jahvi \u017ertvenik na gumnu Araune Jebusejca!\"\n24:19 I ode David po Gadovoj rije\u010di, kako mu je zapovjedio Jahve.\n24:20 Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna izi\u0111e i pokloni se kralju licem do zemlje.\n24:21 Arauna upita: \"Za\u0161to je moj gospodar kralj do\u0161ao svome sluzi?\" A David odgovori: \"Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi \u017ertvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu.\"\n24:22 Arauna re\u010de Davidu: \"Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka \u017ertvuje ono \u0161to je u njegovim o\u010dima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo!\n24:23 Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!\" Jo\u0161 re\u010de Arauna kralju: \"Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!\"\n24:24 Ali kralj odgovori Arauni: \"Ne, nego ho\u0107u da kupim od tebe i da platim; ne\u0107u prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene.\" I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih \u0161ekela.\n24:25 Ondje David sagradi \u017ertvenik Jahvi i prinese paljenice i pri\u010desnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.","title":"Croatian Bible: 2 Samuel","type":"page"}