{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/sir.htm","path":"bib/wb/cro/sir.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/sir.htm","text":"1:1 Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nau\u010de knjizi,\n1:1 ve\u0107 treba da rije\u010dju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus, posvetiv\u0161i se ustrajnom \u010ditanju Zakona, Proroka\n1:1 i ostalih preda\u010dkih Knjiga i stekav\u0161i golemo iskustvo - najposlije i sam na\u0161ao ponukanim da napi\u0161e \u0161togod pou\u010dno i mudro, kako bi oni koji su \u017eeljni pouke prou\u010dili to, pa tako jo\u0161 vi\u0161e uznapredovali u \u017eivotu prema Zakonu.\n1:1 Zato, molim, \u010ditajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite\n1:1 ako nismo uspjeli na\u0107i primjeren oblik ovom ili onom izrazu, jer valja znati da hebrejski izri\u010daji, prevedeni na drugi jezik, gube od svoje snage. \u0160tovi\u0161e, prou\u010di li se sam Zakon, Proroci\n1:1 i ostale Knjige, opazit \u0107e se povelika razlika izme\u0111u prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta do\u0161ao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, na\u0161ao sam djelo veoma pou\u010dno.\n1:1 Odlu\u010dih stoga ulo\u017eiti sav trud i mar da prevedem ovu knjigu. Ulo\u017eih mnogo bdjenja i znanja, tijekom tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist onima koji se u tu\u0111ini \u017eele baviti naukom\n1:1 i pripravni su prilagoditi svoje obi\u010daje kako bi \u017eivjeli prema Zakonu.\n1:1 Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.\n1:2 Tko \u0107e izbrojiti pijesak morski i kaplje ki\u0161ne i dane vje\u010dnosti?\n1:3 Tko \u0107e istra\u017eiti nebesku visinu, zemaljsku \u0161irinu i dubinu bezdana?\n1:4 Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vje\u010dan je.\n1:5 #\n1:6 Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli?\n1:7 #\n1:8 Samo je jedan mudar i uistinu stra\u0161an kad sjedi na prijestolju svojem - Gospod.\n1:9 On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela,\n1:10 na svako tijelo prema veli\u010dini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube.\n1:11 Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti.\n1:12 Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug \u017eivot.\n1:13 Tko se boji Gospoda, sretan je na svr\u0161etku i blagoslovljen u dan svoje smrti.\n1:14 Strah Gospodnji po\u010detak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi maj\u010dinoj.\n1:15 Svila je gnijezdo s temeljem vje\u010dnim me\u0111u ljudima i bit \u0107e vjerna porodu njihovu.\n1:16 Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima.\n1:17 Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom.\n1:18 Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem.\n1:19 Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju.\n1:20 Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug \u017eivot.\n1:21 #\n1:22 Strast opakoga ne mo\u017ee opravdati, jer mu teret strasti donosi pad.\n1:23 Strpljiv \u010dovjek podnosi do u pravi \u010das, a na kraju u\u017eiva radost.\n1:24 On krije svoje rije\u010di do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru.\n1:25 U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je gre\u0161niku mrska pobo\u017enost.\n1:26 \u017deli\u0161 li mudrost, vr\u0161i zapovijedi, i Gospod \u0107e ti je dati.\n1:27 Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.\n1:28 Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvoli\u010dna srca.\n1:29 Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje.\n1:30 Ne uznosi se, da ne padne\u0161 i da se ne osramoti\u0161, jer Gospod \u0107e otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare.\n2:1 Sine moj, ako \u017eeli\u0161 slu\u017eiti Gospodu, pripravi du\u0161u svoju na ku\u0161nju.\n2:2 U\u010dvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast do\u0111e.\n2:3 Prioni uz Boga i ne odme\u0107i se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan.\n2:4 Primi sve \u0161to te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.\n2:5 Jer kao \u0161to se u vatri ku\u0161a zlato, tako i odabranici u pe\u0107i poni\u017eenja.\n2:6 Vjeruj u Gospoda, i on \u0107e ti pomo\u0107i, kro\u010di pravom stazom i uzdaj se u njega.\n2:7 Vi \u0161to se bojite Gospoda, o\u010dekujte njegovu milost i ne skre\u0107ite s pravoga puta, da ne propadnete.\n2:8 Vi \u0161to se bojite Gospoda, uzdajte se u nj i pla\u0107a vam ne\u0107e propasti.\n2:9 Vi \u0161to se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vje\u010dnoj radosti i milosti.\n2:10 Pogledajte pro\u0161la pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomo\u0107 zvao?\n2:11 T\u00d3a Gospod je su\u0107utan i milostiv, on opra\u0161ta grijehe i izbavlja u danima nevolje.\n2:12 Jao stra\u0161ljivim srcima i lijenim rukama i gre\u0161niku koji hodi dvjema stazama.\n2:13 Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo ne\u0107e na\u0107i za\u0161tite.\n2:14 Jao vama koji ste izgubili izdr\u017eljivost: \u0161to \u0107ete raditi kad vas Gospod pohodi?\n2:15 Koji se boje Gospoda slu\u0161aju njegove rije\u010di, i koji ga ljube dr\u017ee se putova njegovih.\n2:16 Koji se boje Gospoda \u010dine \u0161to je njemu po volji, i koji ga ljube u\u017eivaju u njegovu Zakonu.\n2:17 Koji se boje Gospoda pripravljaju se srcem svojim i pred njim se ponizuju.\n2:18 Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u Gospoda veli\u010danstvo, takva je i njegova milost.\n3:1 Djeco, slu\u0161ajte mene, oca svoga, i radite tako da se spasite.\n3:2 Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i u\u010dvr\u0161\u0107uje pravo majke nad sinovima njezinim.\n3:3 Tko \u0161tuje oca okajava grijehe svoje,\n3:4 i tko \u010dasti majku svoju sabire blago.\n3:5 Tko \u0161tuje oca radovat \u0107e se sa svoje djece i bit \u0107e usli\u0161en u dan molitve svoje.\n3:6 Tko \u010dasti oca svojeg, dugo \u017eivi; tko \u010dini radost majci svojoj slu\u0161a Gospoda.\n3:7 On slu\u017ei roditeljima svojim kao svojim gospodarima.\n3:8 Sine moj, rije\u010dju i djelom \u0161tuj oca svoga da te od njega stigne blagoslov.\n3:9 Jer blagoslov o\u010dev u\u010dvr\u0161\u0107uje ku\u0107u djeci, a maj\u010dina kletva temelje im ru\u0161i.\n3:10 Ne tra\u017ei \u010dasti u sramoti oca svojeg, jer ti o\u010deva sramota nije na \u010dast.\n3:11 Jer \u010dovjeku dolazi \u010dast od po\u010dasti oca njegova, a prezrena majka sramota je djeci.\n3:12 Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne \u017ealosti ga za \u017eivota njegova.\n3:13 Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi.\n3:14 Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, ve\u0107 se ura\u010dunava u oprost grijeha.\n3:15 U danima tvoje nevolje Gospod \u0107e te se sjetiti: kao \u0161to se led topi na suncu, tako \u0107e se iskopnjeti tvoji grijesi.\n3:16 Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrije\u0111a majku.\n3:17 Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit \u0107e\u0161 voljeniji nego onaj koji darove dijeli.\n3:18 \u0160to si ve\u0107i to se ve\u0107ma ponizi da na\u0111e\u0161 milost u Gospoda.\n3:19 Jer veliko je milosr\u0111e Bo\u017eje i poniznima otkriva tajnu svoju.\n3:20 Iako je velika mo\u0107 Gospoda, on prima po\u010dast poniznih.\n3:21 Ne idi za onim \u0161to ti je previsoko i ne istra\u017euj ono \u0161to je iznad tvojih snaga.\n3:22 Trsi se duhom svojim oko onoga \u0161to ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim.\n3:23 Ne trudi se oko onog \u0161to je iznad tvoje snage, jer i ono \u010demu su te u\u010dili ve\u0107 je pregolemo za um ljudski.\n3:24 Mnoge ve\u0107 zavede njihova umi\u0161ljenost, i opaka uobra\u017eenost iskrivi im misli.\n3:25 #\n3:26 Tvrdokorno srce u zlu zavr\u0161ava, i tko pogibelj ljubi, u njoj i propada.\n3:27 Tvrdokorno srce ote\u0161\u010dalo je od nevolja, i gre\u0161nik gomila grijeh na grijeh.\n3:28 Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opa\u010dina u njem ukorijenila.\n3:29 Srce razborita \u010dovjeka razmi\u0161lja o izrekama, i pa\u017eljivo uho san je mudracu.\n3:30 Kao \u0161to voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosr\u0111e \u010disti od grijeha.\n3:31 Tko dobro\u010dinstva uzvra\u0107a misli na budu\u0107nost, i u \u010dasu svojeg pada na\u0107i \u0107e potporu.\n4:1 Sine moj, ne uskra\u0107uj milodara siromahu i ne daj da dugo i\u0161\u010dekuju o\u010di ubogoga.\n4:2 Ne \u017ealosti du\u0161u gladnu i ne dra\u017ei \u010dovjeka u oskudici njegovoj.\n4:3 Ne razdra\u017euj srca ogor\u010dena i ne pusti uboga da \u010deka na dan tvoj.\n4:4 Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvra\u0107aj lice svoje od siromaha.\n4:5 Ne odvrati pogleda svoga od potrebita i ne daj nikomu prilike da te kune.\n4:6 Jer prokune li te tko u tjeskobi du\u0161e svoje, Tvorac \u0107e njegov usli\u0161iti mu vapaj.\n4:7 Nastoj omiljeti dru\u0161tvu i prigni glavu pred vladarem.\n4:8 Saslu\u0161aj siromaha i uljudno mu odzdravi;\n4:9 izbavi potla\u010dena od njegova tla\u010ditelja i ne budi podao u svojoj presudi.\n4:10 Budi kao otac sirotama i kao mu\u017e budi na pomo\u0107 udovicama. I bit \u0107e\u0161 kao sin Svevi\u0161njemu, koji \u0107e te ljubiti vi\u0161e nego tvoja majka.\n4:11 Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je tra\u017ee.\n4:12 Tko ljubi nju, ljubi \u017eivot, i koji je rano tra\u017ee ispunit \u0107e se sre\u0107om.\n4:13 Tko je posjeduje ba\u0161tinit \u0107e \u010dast, i kamo god krene, Gospod ga blagoslivlja.\n4:14 Slu\u017ee Svetomu koji njoj slu\u017ee, i Gospod ljubi one koji ljube nju.\n4:15 Tko nju poslu\u0161a sudi pravedno, i tko se nje dr\u017ei on je na pouzdanu.\n4:16 Ako se u nju ufa, onda je i ba\u0161tini, i ona ostaje u posjedu njegovih potomaka.\n4:17 Jer iako u po\u010detku vodi putem krivudavim, nagoni ga na tjeskobu i drhtavicu, mu\u010di ga stegom svojom dok se ne mogne u nj pouzdati, isku\u0161ava ga zapovijedima svojim,\n4:18 a na kraju \u0107e ga privesti pravom putu i otkriti mu svoje tajne.\n4:19 Ako odluta, ona ga ostavlja i predaje njegovoj propasti.\n4:20 Sine moj, pazi na prilike i \u010duvaj se zla, i ne stidi se samoga sebe.\n4:21 Jer ima stid \u0161to vodi grijehu, kao i stid koji je \u010dast i milost.\n4:22 Ne budi pristran protiv sebe samoga i ne stidi se na svoju propast.\n4:23 Ne suste\u017ei svoje rije\u010di u pravo vrijeme i ne skrivaj svoje mudrosti.\n4:24 Jer se u govoru o\u010dituje mudrost i po rije\u010dima otkriva naobrazba.\n4:25 Ne protivi se istini, radije se crveni zbog svojeg neznanja.\n4:26 Ne stidi se priznati svoje grijehe i ne opiri se struji rijeke.\n4:27 Ne ponizuj se pred budalom i ne budi pristran pred mogu\u0107nicima.\n4:28 Do smrti se bori za istinu, i Gospod \u0107e se boriti za te.\n4:29 Ne budi silovit na jeziku a lijen i mlitav na djelu.\n4:30 Ne budi kao lav u svojoj ku\u0107i, a stra\u0161ljivac prema svojim slugama.\n4:31 Nek' ti ne bude ruka ispru\u017eena za primanje, a stisnuta u vrijeme vra\u0107anja.\n5:1 Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo i ne reci: \"Ja imam dosta.\"\n5:2 Ne idi za svojom \u017eeljom i svojom snagom, slijede\u0107i strasti svoga srca.\n5:3 Ne reci: \"Tko mi \u0161to mo\u017ee?\" jer \u0107e te Gospod kazniti.\n5:4 Ne reci: \"Grije\u0161io sam, pa \u0161to!\" jer Gospod umije \u010dekati.\n5:5 Ne uzdaj se toliko u opro\u0161tenje da gomila\u0161 grijeh na grijeh.\n5:6 Ne reci: \"Veliko je milosr\u0111e njegovo, oprostit \u0107e mi moje mnoge grijehe!\" jer je s njime milosr\u0111e i gnjev te na gre\u0161nike pada srd\u017eba njegova.\n5:7 Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odga\u0111aj iz dana u dan; jer \u0107e iznenada njegov gnjev planuti, i u \u010das osvetni ti \u0107e\u0161 propasti.\n5:8 Ne uzdaj se u blago krivo ste\u010deno, ono ti ni\u0161ta ne\u0107e koristiti u dan nesre\u0107e.\n5:9 Ne povijaj se sa svakim vjetrom i ne idi po svakoj stazi (tako \u010dini gre\u0161nik licemjerni).\n5:10 Budi postojan u nazorima svojim i neka je jedna tvoja rije\u010d.\n5:11 Budi brz i pripravan saslu\u0161ati, a spor odgovarati.\n5:12 Ako zna\u0161, odgovori svojem bli\u017enjemu; ako ne zna\u0161, stavi ruku na usta.\n5:13 I slava i sramota dolaze od rije\u010di, i jezik je \u010dovjekov propast njegova.\n5:14 Ne budi klevetnik i jezikom svojim ne postavljaj zamke, jer kao \u0161to lupe\u017ea \u010deka sramota, tako podlaca o\u010dekuje te\u0161ka osuda.\n5:15 Ne budi opak ni u malu ni u veliku i ne budi neprijatelj umjesto prijatelj.\n6:1 Jer zao glas donosi zazor i sramotu, kako to biva gre\u0161niku licemjernom.\n6:2 Ne predaj se u ruke svojoj strasti, da ti ona du\u0161u ne rastrga kao razbje\u0161njeli bik;\n6:3 da ti ne obrsti li\u0161\u0107e i da ti ne propadnu plodovi i ne ostane\u0161 poput sasu\u0161ena drveta.\n6:4 Jer strastvena du\u0161a propast je onome \u010dija je i \u010dini od njega ruglo pred njegovim neprijateljima.\n6:5 Umilna rije\u010d umno\u017eava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore.\n6:6 Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisu\u0107u.\n6:7 Ako \u017eeli\u0161 imati prijatelja, steci ga ku\u0161anjem i nemoj se prebrzo u nj pouzdati.\n6:8 Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje.\n6:9 A neki \u0107e se prijatelj prometnuti u neprijatelja i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo.\n6:10 Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u \u010dasu nevolje.\n6:11 Dok si sretan, on \u0107e ti biti kao ti sam sebi: s uku\u0107anima tvojim povjerljiv \u0107e biti;\n6:12 a stigne li te zlo, okrenut \u0107e se protiv tebe i bje\u017eat \u0107e od tvog pogleda.\n6:13 Odvoji se od svojih neprijatelja i \u010duvaj se svojih prijatelja.\n6:14 Vjeran prijatelj pouzdana je za\u0161tita; i tko ga je stekao na\u0161ao je blago.\n6:15 Pravom prijatelju nema cijene niti se mo\u017ee izmjeriti njegova vrijednost.\n6:16 Pravi je prijatelj balzam \u017eivota, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji.\n6:17 Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje, jer kakav \u010dovjek, takav mu i prijatelj.\n6:18 Sine, u\u010di od mladosti svoje, prigrli pouku, pa \u0107e\u0161 do svojih sjedina nalaziti mudrost.\n6:19 Prilazi joj kao ora\u010d i sija\u010d i o\u010dekuj obilnu ljetinu, jer malo \u0107e\u0161 se oko nje truditi i brzo \u0107e\u0161 jesti od ploda njezina.\n6:20 Veoma je opora nepokornima, i nerazborit ne ustraje u njoj.\n6:21 Ona ga ti\u0161ti kao te\u017eak kamen i on ne oklijeva da je odbaci.\n6:22 Jer stega je vjerna svojem imenu, ona mnogima nije dostupna.\n6:23 Poslu\u0161aj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog.\n6:24 Stavi svoje noge u njezine okove i vrat svoj u njezin jaram.\n6:25 Podmetni svoja le\u0111a pod njezin teret, i neka ti ne smetaju njezine uzde.\n6:26 Svom du\u0161om svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi putove njezine.\n6:27 Ispituj i istra\u017euj je, i ona \u0107e ti se objaviti; i kad je jednom uhvati\u0161, ne pu\u0161taj je.\n6:28 Jer \u0107e\u0161 naposljetku u njoj na\u0107i mir, i ona \u0107e ti se pretvoriti u radost.\n6:29 Njezini okovi bit \u0107e mo\u0107na za\u0161tita i njezin jaram halja \u010dasti.\n6:30 Njezin jaram bit \u0107e zlatni ures, njezine uzde grimizne vrpce.\n6:31 Nosit \u0107e\u0161 je kao sve\u010danu odoru i vezat \u0107e\u0161 je kao krasni vijenac.\n6:32 Ako si voljan, sine, mo\u017ee\u0161 postati mudar; i ako se potrudi\u0161, ste\u0107i \u0107e\u0161 razboritost.\n6:33 Ako si pripravan slu\u0161ati, nau\u010dit \u0107e\u0161; ako poslu\u0161a\u0161, bit \u0107e\u0161 mudar.\n6:34 Nek' ti je mjesto u stara\u010dkom zboru; i vidi\u0161 li mudraca, dr\u017ei se uz njega.\n6:35 Rado slu\u0161aj svaku rije\u010d koja dolazi od Boga i neka ti ne promaknu o\u0161troumne izreke.\n6:36 Vidi\u0161 li razborita \u010dovjeka, rano ga posjeti i neka tvoja stopala istaru njegov prag.\n6:37 Razmi\u0161ljaj o zapovijedima Gospodnjim i neprestano se dr\u017ei njegovih naredaba, i Gospod \u0107e osna\u017eiti tvoje srce i ste\u0107i \u0107e\u0161 mudrost koju \u017eeli\u0161.\n7:1 Ne \u010dini zla, pa te zlo ne\u0107e sti\u0107i.\n7:2 Kloni se nepravde, i ona \u0107e biti daleko od tebe.\n7:3 Ne sij, sine moj, u brazde nepravde, da ih ne po\u017eanje\u0161 sedmerostruko.\n7:4 Ne tra\u017ei od Gospoda najvi\u0161e mjesto, niti od kralja po\u010dasno sjedalo.\n7:5 Ne razme\u0107i se vrlinom pred Gospodom niti mudro\u0161\u0107u pred kraljem.\n7:6 Ne tra\u017ei da bude\u0161 sudac ako nema\u0161 snage iskorijeniti nepravdu, da ne bi popustio pred mogu\u0107nikom i postavio stupicu pravednosti svojoj.\n7:7 Ne grije\u0161i prema javnom zboru, da ne izgubi\u0161 ugled u zajednici.\n7:8 Nemoj dvaput grije\u0161iti, jer ve\u0107 zbog prvog grijeha ne\u0107e\u0161 uma\u0107i kazni.\n7:9 Ne reci: \"Pogledat \u0107e Bog na mnoge moje darove i primit \u0107e Svevi\u0161nji Bog kad mu ih prinesem.\"\n7:10 Ne budi malodu\u0161an u molitvi svojoj i ne zanemari dati milodar.\n7:11 Ne preziri \u010dovjeka turobna srca, jer onaj tko ponizuje mo\u017ee i uzvisiti.\n7:12 Ne pleti prijevare bratu svojem, niti prijatelju takvo \u0161to \u010dini.\n7:13 Kloni se svake la\u017ei, jer od nje dobra nikakva.\n7:14 Ne govori predugo na zboru staraca i ne ponavljaj rije\u010di u molitvi svojoj.\n7:15 Ne prezri tegobna rada ni ratarskog posla \u0161to ga je Svevi\u0161nji dao.\n7:16 Ne ubrajaj se me\u0111u gre\u0161nike, sjeti se da srd\u017eba ne kasni!\n7:17 Ponizi duboko du\u0161u svoju, jer su vatra i crvi kazna bezbo\u017eniku.\n7:18 Ne mijenjaj prijatelja za novac ni brata za ofirsko zlato.\n7:19 Ne odbacuj razumne i dobre \u017eene, jer njezina je ljupkost dragocjenija od zlata.\n7:20 Ne zlostavljaj roba koji po\u0161teno radi ni sluge koji ti vjerno slu\u017ei.\n7:21 Ljubi razumna roba kao sebe samog i ne uskrati mu slobode.\n7:22 Ima\u0161 li \u017eivin\u010de, pazi ga; ako ti je od koristi, sa\u010duvaj ga.\n7:23 Ima\u0161 li djece, pou\u010di ih i povij im vrat za mladosti.\n7:24 Ima\u0161 li k\u0107eri, \u010duvaj im tijelo i ne pokazuj im odve\u0107 prijazno lice.\n7:25 Udaj k\u0107er, i obavio si krupan posao, ali je daj \u010dovjeku razumnu.\n7:26 Ima\u0161 li \u017eenu po srcu svojem, ne otpu\u0161taj je; ako li je ne voli\u0161, ne uzdaj se u nju.\n7:27 Svim srcem po\u0161tuj oca svoga i ne zaboravi maj\u010dinih bolova.\n7:28 Sjeti se da im svoj \u017eivot duguje\u0161: kako da im uzvrati\u0161 sve \u0161to u\u010dini\u0161e za te?\n7:29 Svom du\u0161om svojom boj se Gospoda i \u0161tuj njegove sve\u0107enike.\n7:30 Svom snagom svojom ljubi Stvoritelja svoga i ne ostavljaj slugu njegovih.\n7:31 Boj se Boga i \u0161tuj sve\u0107enika, daj mu dio kako ti je nalo\u017eeno: prvine, naknadnice i prinos ple\u0107aka, posvetnice i prvence svetinja.\n7:32 I siromahu pru\u017ei ruku, da bude savr\u0161en tvoj blagoslov.\n7:33 Budi dare\u017eljiv svakomu \u017eivom stvoru, pa ni mrtvomu ne uskrati milosti.\n7:34 Ne uklanjaj se od onih koji pla\u010du, ve\u0107 s tu\u017enim tuguj.\n7:35 Ne zaboravi posjetiti bolesnika, jer \u0107e te za to ljubiti.\n7:36 U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa ne\u0107e\u0161 nikada grije\u0161iti.\n8:1 Ne bori se s velika\u0161em, da mu ne padne\u0161 u \u0161ake.\n8:2 Ne pravdaj se s bogata\u0161em, da se ne poka\u017ee te\u017eim od tebe. Jer zlato je ve\u0107 mnoge uni\u0161tilo i zavelo srce kraljevima.\n8:3 Ne prepiri se s \u010dovjekom hitra jezika i ne me\u0107i mu drva na vatru.\n8:4 Ne \u0161ali se s neodgojenim \u010dovjekom, da ti ne bi uvrijedio predaka.\n8:5 Ne sramoti \u010dovjeka koji se obratio od grijeha; sjeti se da smo svi krivci.\n8:6 Ne prezri starca \u010dovjeka, jer \u0107e i od nas neki ostarjeti.\n8:7 Ne likuj nad preminulim; sjeti se da svi umiremo.\n8:8 Ne odbacuj razgovora mudrih, nego razmi\u0161ljaj o njihovim izrekama, jer \u0107e\u0161 tako ste\u0107i nauk i umije\u0107e za slu\u017ebu velika\u0161ima.\n8:9 Ne podcjenjuj govora staraca, jer oni su u\u010dili od svojih roditelja, a od njih \u0107e\u0161 se ti nau\u010diti razboru i u pravo vrijeme odgovarati.\n8:10 Ne raspiruj ugljevlja gre\u0161nikova, da se ne o\u017ee\u017ee\u0161 njegovim plamenom.\n8:11 Ne dopusti da te ruga\u010d razgnjevi i postavi ti zamku tvojim vlastitim rije\u010dima.\n8:12 Ne uzajmljuj \u010dovjeku mo\u0107nijem od sebe; ako si uzajmio, kao da si izgubio.\n8:13 Ne jam\u010di preko svojih mogu\u0107nosti; ako si jam\u010dio, misli kako \u0107e\u0161 platiti.\n8:14 Ne parbi se sa sucem, jer \u0107e mu dosuditi po volji.\n8:15 Ne idi na put s pustolovom, da ti se on ne natovari: jer on \u0107e \u010diniti po svojoj volji, i njegova \u0107e ludost obojicu upropastiti.\n8:16 S \u010dovjekom gnjevnim ne zame\u0107i sva\u0111e i ne putuj s njim po pustinji, jer njemu nije ni\u0161ta proliti krv, i na mjestu gdje nema pomo\u0107i ubit \u0107e te.\n8:17 Lu\u0111aka ne pitaj za savjet, jer ne mo\u017ee sa\u010duvati tajne.\n8:18 Ne pokazuj tajne pred tu\u0111inom, jer ne zna\u0161 \u0161to \u0107e se izle\u0107i.\n8:19 Ne otkrivaj svoga srca svakom \u010dovjeku i ne o\u010dekuj dobra od svakoga.\n9:1 Ne budi ljubomoran na svoju ljubljenu \u017eenu i ne u\u010di je pakosti na svoju \u0161tetu.\n9:2 Ne prepu\u0161taj se posve \u017eeni, da ona potpuno ne zavlada tobom.\n9:3 Ne pribli\u017euj se bludnici, da ne padne\u0161 u zamke njezine.\n9:4 Ne dru\u017ei se s pjeva\u010dicom, da te ne smete umije\u0107em svojim.\n9:5 Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio ka\u017enjen zajedno s njom.\n9:6 Ne daj bludnici svoje du\u0161e, da ne izgubi\u0161 imetak svoj.\n9:7 Ne obziri se po gradskim ulicama i ne skitaj se pustim zakucima.\n9:8 Odvrati pogled svoj od ljupke \u017eene i ne gledaj tu\u0111u ljepotu. Mnoge ve\u0107 zavede \u017eenina ljepota, koja \u017eelju raspaljuje kao vatru.\n9:9 Ne sjedaj nikad s udatom \u017eenom i zajedno s njom ne pij vina, da ti srce ne podlegne njezinim dra\u017eima i da u strasti svojoj ne srne\u0161 u propast.\n9:10 Ne odbacuj starog prijatelja, jer mu novi ne\u0107e biti jednak. Nov prijatelj, vino novo; kad ostari, pije\u0161 ga s u\u017eitkom.\n9:11 Ne zavidi gre\u0161niku na uspjehu, jer ne zna\u0161 kakav \u0107e mu kraj biti.\n9:12 Ne nasla\u0111uj se onim \u010dime i bezbo\u017enici; sjeti se da im sre\u0107a ne\u0107e trajati do Podzemlja.\n9:13 Dr\u017ei se daleko od \u010dovjeka koji je kadar ubiti, i ne\u0107e te progoniti strah od smrti. Ako mu se pribli\u017ei\u0161, dobro se pazi da te ne li\u0161i \u017eivota. Znaj da me\u0111u zamkama hodi\u0161 i kro\u010di\u0161 po kruni\u0161tu zidina gradskih.\n9:14 Koliko mo\u017ee\u0161, dru\u017ei se sa svojim bli\u017enjim i savjetuj se s mudracima.\n9:15 Za razgovor tra\u017ei razborite ljude, i tvoje rije\u010di nek' su po Zakonu Svevi\u0161njeg.\n9:16 Jedi kruh svoj s pravednicima i u strahu Gospodnjem neka je tvoj ponos.\n9:17 Djelo vje\u0161tih ruku zaslu\u017euje hvalu, a knez naroda mora biti vi\u010dan govoru.\n9:18 U\u017eas je gradu \u010dovjek jezi\u010dav, a brbljavac je omra\u017een.\n10:1 Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita \u010dovjeka.\n10:2 Kakav je vladar, takvi su i \u010dinovnici; i kakav je gradski upravitelj, takvi mu i gra\u0111ani.\n10:3 Neobuzdan kralj upropa\u0161\u0107uje svoj narod, a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara.\n10:4 Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog \u010dovjeka.\n10:5 Uspjeh je \u010dovjekov u Bo\u017ejoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje \u010dast.\n10:6 Ne budi kivan na svoga bli\u017enjeg ni zbog kakve nepravde i ne \u010dini ni\u0161ta nepravedno.\n10:7 Mrska je oholost i Gospodu i \u010dovjeku, a nepravda je odvratna obojici.\n10:8 Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca.\n10:9 \u0160to se toliko oholi prah i pepeo - kad ve\u0107 za \u017eivota ima crvljiva crijeva?\n10:10 Duga bolest srdi lije\u010dnika; tko je danas kralj, sutra umire.\n10:11 Kad \u010dovjek umre, ba\u0161tini gnjile\u017e, grabe\u017eljive zvijeri i crve.\n10:12 Oholost po\u010dinje kad \u010dovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.\n10:13 I jer je po\u010detak oholosti grijeh, tko se njoj oda, \u0161iri gnusobu. Gospod ih zbog toga ka\u017enjava \u010dudesnim kaznama i potpuno uni\u0161tava.\n10:14 Gospod je sru\u0161io prijestolja silnika i potla\u010dene posadio na mjesto njihovo.\n10:15 Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.\n10:16 Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.\n10:17 Neke je od njih odveo i uni\u0161tio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje.\n10:18 Oholost nije stvorena za \u010dovjeka, ni srd\u017eba bijesna za rod \u017eenin.\n10:19 Koji je rod dostojan \u010dasti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan \u010dasti? Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zaslu\u017euje? Ljudski rod. Koji rod prezir zaslu\u017euje? Onaj koji kr\u0161i Zakon.\n10:20 Me\u0111u bra\u0107om je glavar dostojan \u010dasti; koji se Gospoda boje, u \u010dasti su pred njim.\n10:21 #\n10:22 Nek' se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim.\n10:23 Ne valja prezirati razborita siromaha niti \u010dastiti gre\u0161nika.\n10:24 Poglavar, vladar i mo\u0107nik dostojni su \u010dasti, ali nema ve\u0107eg od onog koji se boji Gospoda.\n10:25 Mudru robu slu\u017ee slobodnjaci, i razborit se \u010dovjek ne tu\u017ei.\n10:26 Odvi\u0161e ne mudruj rade\u0107i svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci.\n10:27 Bolji je koji radi i \u017eivi u izobilju nego tko se hvasta a nema od \u010dega \u017eivjeti.\n10:28 Sine, ponizno\u0161\u0107u \u010dasti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom.\n10:29 Tko \u0107e opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i \u010dastiti onoga koji samog sebe prezire?\n10:30 Siromaha \u010daste zbog njegova razuma i bogata\u0161a zbog njegova bogatstva.\n10:31 Koga \u010daste u siroma\u0161tvu njegovu, koliko vi\u0161e u bogatstvu! Koga preziru u bogatstvu, koliko jo\u0161 vi\u0161e u siroma\u0161tvu!\n11:1 Mudrost uzvisuje glavu siromahu i posa\u0111uje ga me\u0111u knezove.\n11:2 Ne hvali \u010dovjeka po obli\u010dju njegovu i ne preziri nikoga zbog njegova izgleda.\n11:3 Malena je p\u010dela me\u0111u stvorovima krilatim, ali ona daje slast najsla\u0111u.\n11:4 Ne uznosi se zbog odje\u0107e koju nosi\u0161 niti se uznosi zbog svojih po\u010dasti; jer \u010dudesna su djela Gospodnja, iako su skrivena ljudima.\n11:5 \u010cesto su kraljevi sjedili na tlima, a neznanac je stekao krunu.\n11:6 I \u010desto su mo\u0107nici bili jako poni\u017eeni i odli\u010dnici potpali pod tu\u0111u vlast.\n11:7 Ne optu\u017euj prije nego \u0161to istra\u017ei\u0161, prvo promisli, pa onda ukori.\n11:8 Ne odgovaraj prije nego si \u010duo i ne mije\u0161aj se usred govora.\n11:9 Ne prepiri se o onome \u0161to te se ne ti\u010de i ne mije\u0161aj se u sva\u0111u gre\u0161nika.\n11:10 Sine moj, ne preuzimaj previ\u0161e poslova; ako ih umno\u017ei\u0161, ne\u0107e\u0161 pro\u0107i bez kazne; ma koliko se \u017eurio, ne\u0107e\u0161 sti\u0107i, niti \u0107e\u0161 trkom ute\u0107i.\n11:11 \u010covjek se trudi, mu\u010di i hiti, da bi jo\u0161 vi\u0161e zaostao.\n11:12 Postoji slab \u010dovjek koji moli pomo\u0107, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podi\u017ee iz njegove bijede.\n11:13 Uzdi\u017ee glavu njegovu i mnogi mu se dive.\n11:14 Dobro i zlo, \u017eivot i smrt, siroma\u0161tvo i bogatstvo - sve dolazi od Gospoda.\n11:15 #\n11:16 #\n11:17 Dar Gospodnji ostaje u pobo\u017enika, i naklonost \u0107e ih Gospodnja dovijeka pratiti.\n11:18 Ima ih koji se obogate pomnjom i \u0161krto\u0161\u0107u, i evo \u0161to im je pla\u0107a:\n11:19 do\u0111e dan kad ka\u017eu: \"Na\u0111oh mir, i sad \u0107u u\u017eivati svoja dobra\", ali ne znaju koliko \u0107e trajati: morat \u0107e dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.\n11:20 Ustraj u du\u017enosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari.\n11:21 Ne \u010dudi se djelima gre\u0161nikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i za\u010das obogatiti siromaha.\n11:22 Blagoslov je Gospodnji pla\u0107a pobo\u017eniku: brzo se rastvara cvijet blagoslova.\n11:23 Ne reci: \"\u0160to mi jo\u0161 treba? I kakav me probitak \u010deka?\"\n11:24 Ne reci: \"Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo mo\u017ee zadesiti?\"\n11:25 U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesre\u0107e ne pamti se sre\u0107a.\n11:26 Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti \u010dovjeku prema \u010dinima njegovim.\n11:27 U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem \u010dasu otkrivaju se djela \u010dovjekova.\n11:28 Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje \u010dovjek.\n11:29 Ne uvodi svakoga \u010dovjeka u ku\u0107u svoju, jer mnogovrsne su u spletkara zamke.\n11:30 Srce je oholi\u010dino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba on tvoju propast.\n11:31 Klevetnik izvr\u0107e dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost.\n11:32 Od jedne iskre nastaje ognji\u0161te puno \u017eara, a gre\u0161nik vreba da prolije krv.\n11:33 \u010cuvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vje\u010dnu sramotu.\n11:34 Uvedi tu\u0111inca u ku\u0107u, i on \u0107e donijeti nevolju i otu\u0111iti te od tvojih.\n12:1 Kad \u010dini\u0161 dobro, pazi komu \u010dini\u0161, i tvoja dobro\u010dinstva ne\u0107e biti uzalud.\n12:2 \u010cini dobro pobo\u017enu, i on \u0107e ti uzvratiti, a ako ne on, onda Svevi\u0161nji.\n12:3 Nikakvo dobro ne dolazi \u010dovjeku u zlu ustrajnu, i koji odbija da dijeli milodare.\n12:4 Podaj pobo\u017eniku i ne poma\u017ei gre\u0161niku.\n12:5 U\u010dini dobro poniznu i ne daj ni\u0161ta bezbo\u017enu. Uskrati mu kruh, ne daj mu ga, da ga to ne u\u010dini ja\u010dim od tebe; jer \u0107e ti platiti dvostrukom opa\u010dinom za sve dobro \u0161to si mu u\u010dinio.\n12:6 Jer Svevi\u0161nji prezire gre\u0161nike i osvetit \u0107e se bezbo\u017enicima.\n12:7 Daruj dobromu, a uskrati pomo\u0107 gre\u0161niku.\n12:8 Prijatelj se ne poznaje u sre\u0107i, a neprijatelj se ne mo\u017ee sakriti u nesre\u0107i.\n12:9 Kad je \u010dovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj, a kad je nesretan, i prijatelj ga se kloni.\n12:10 Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zlo\u0107a je njegova kao kovina \u0161to r\u0111a.\n12:11 Pa i ako ide ponizno i pogureno, jako se pazi i ne vjeruj mu. Budi prema njemu kao onaj koji ugla\u010dava zrcalo, i vidjet \u0107e\u0161 da r\u0111a njegova nije posve i\u0161\u010dezla.\n12:12 Ne me\u0107i ga kraj sebe, da te ne istisne i zauzme tvoje mjesto. Ne posa\u0111uj ga zdesna sebi: on \u0107e nastojati da ti preotme sjedi\u0161te, i na kraju \u0107e\u0161 shvatiti moje rije\u010di i pokajat' se zbog moje opomene.\n12:13 Tko \u0107e \u017ealiti zmijara koga je zmija ujela i one koji se pribli\u017euju divljim zvijerima?\n12:14 Tako i onoga tko se dru\u017ei s gre\u0161nikom i sudionik je u njegovim grijesima.\n12:15 Dok ti \u010dvrsto stoji\u0161, on se ne otkriva, ali kad jednom posrne\u0161, on \u0107e navaliti.\n12:16 Usnama je svojim sladak neprijatelj, ali u srcu smi\u0161lja da te u jamu baci. U o\u010dima neprijatelju mogu biti suze, a kad mu se pru\u017ei prilika, ni krv ga ne\u0107e zadovoljiti.\n12:17 Ako li te gdje stigne zlo, on je tu ve\u0107 prije tebe, i kao da poma\u017ee, podme\u0107e ti nogu.\n12:18 On \u0107e mahati glavom i pljeskati rukama, mnogo \u0107e mrmljati i razvla\u010diti lice.\n13:1 Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se dru\u017ei s oholicom, postaje kao i on.\n13:2 Ne di\u017ei ono \u0161to ti je prete\u0161ko i ne dru\u017ei se s ja\u010dim i bogatijim od sebe. Za\u0161to staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj udari, onaj se razbije.\n13:3 Bogata\u0161 po\u010dini zlo i jo\u0161 se razme\u0107e; siromahu se \u010dini zlo, a on jo\u0161 za milost moli.\n13:4 Ako si mu na korist, on \u0107e te iskoristiti; a kad iznemogne\u0161, ostavlja te.\n13:5 Dok ima\u0161 \u0161togod, \u017eivjet \u0107e s tobom i oplijeniti te bez ikakve gri\u017enje savjesti.\n13:6 Ako mu treba\u0161, on ti laska; smije\u0161i ti se i daje ti nadu. Govori ti lijepo i pita: \"\u0160to ti treba?\" I postidjet \u0107e te svojim sve\u010danim objedima,\n13:7 dok te ne oplijeni dva i tri puta i na kraju te ismije. Kad te poslije vidi, prezire te i ma\u0161e glavom nad tobom.\n13:8 \u010cuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja.\n13:9 Pozove li te velika\u0161, suzdr\u017ei se, i on \u0107e te jo\u0161 upornije pozivati.\n13:10 Ne name\u0107i se, da ne bude\u0161 odba\u010den, a ne udaljuj se, da ne bude\u0161 zaboravljen.\n13:11 Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rje\u010ditosti, jer te ku\u0161a rije\u010dima svojim i, kao u \u0161ali, on te procjenjuje.\n13:12 Nemilosrdan je \u010dovjek preslobodan u rije\u010dima, taj te ne\u0107e po\u0161tedjeti ni udaraca ni okova.\n13:13 \u010cuvaj se i budi pozoran, jer hodi\u0161 sa svojom propa\u0161\u0107u.\n13:14 #\n13:15 Svako \u017eivo bi\u0107e ljubi svoju vrstu i svaki \u010dovjek svojega bli\u017enjeg.\n13:16 Svaki stvor dr\u017ei se svoga roda, i \u010dovjek se dr\u017ei sebi sli\u010dnih.\n13:17 Zar se dru\u017eiti mogu vuk i janje? Tako i gre\u0161nik s pobo\u017enikom.\n13:18 Mo\u017ee li biti mira izme\u0111u hijene i psa? I mira izme\u0111u bogata\u0161a i siromaha?\n13:19 Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi bogata\u0161ima.\n13:20 Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogata\u0161u siromah.\n13:21 Kad bogata\u0161 posrne, podupru ga prijatelji, a kad siromah posrne, prijatelji ga odbacuju.\n13:22 Kad se bogata\u0161 spotakne, mnoge ga ruke do\u010dekuju; ako i gluposti govori, \u010destitaju mu. Spotakne li se siromah, odmah ga ukore, pa ako govori i razborito, ipak mu nema mjesta.\n13:23 Kad govori bogata\u0161, svi \u0161ute, i uzdi\u017eu zatim njegov govor do oblaka; govori li siromah, tad se pitaju: \"Tko je ovaj?\" i ako posrne, jo\u0161 ga gurnu.\n13:24 Dobro je bogatstvo, ako je bez grijeha, a zlo je siroma\u0161tvo, ka\u017eu bezbo\u017enici.\n13:25 Srce mijenja lik \u010dovjeku, bilo na dobro bilo na zlo.\n13:26 Vedro je lice znak vesela srca; a mu\u010dan je posao smi\u0161ljati izreke.\n14:1 Blago \u010dovjeku koji nije zgrije\u0161io rije\u010dima i koga ne mu\u010di gri\u017enja zbog grijeha.\n14:2 Blago \u010dovjeku koga ne optu\u017euje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade.\n14:3 Tvrdici ne prili\u010di bogatstvo, i \u010demu veliko blago pohlepniku?\n14:4 Tko uskra\u0107uje sebi sabire drugomu, i tu\u0111inci \u0107e se nasla\u0111ivati dobrima njegovim.\n14:5 Tko je tvrd prema sebi, komu \u0107e biti dobar? Takav ne u\u017eiva ni u vlastitom dobru.\n14:6 Nema okrutnijeg od onoga tko mu\u010di samog sebe: to mu je pla\u0107a za vlastitu zlo\u0107u.\n14:7 Pa ako i \u010dini dobro, \u010dini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zlo\u0107u.\n14:8 Zavidljivac je opak: on odvra\u0107a pogled i prezire tu\u0111i \u017eivot.\n14:9 Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isu\u0161uje du\u0161u.\n14:10 Tvrdi\u010dino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.\n14:11 Sine moj, ima\u0161 li \u0161togod, priu\u0161ti sebi i prinesi Gospodu dostojne \u017ertve.\n14:12 Ne zaboravi da smrt ne\u0107e oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja.\n14:13 Prije nego umre\u0161, \u010dini dobro prijatelju, i pru\u017ei, daj mu koliko mo\u017ee\u0161.\n14:14 Ne uskra\u0107uj sebi sada\u0161nje sre\u0107e i ne daj da ti izmakne dio dopu\u0161tena u\u017eitka.\n14:15 Ne\u0107e\u0161 li ostaviti blago svoje drugomu i ne\u0107e li zaslu\u017eba tvoja biti \u017edrijebom razdijeljena?\n14:16 Podari i primi i okusi u\u017eitka, jer se u Podzemlju radost ne tra\u017ei.\n14:17 Sve se \u017eivo tro\u0161i kao i odje\u0107a, i vje\u010dna je uredba: valja umrijeti.\n14:18 Kao li\u0161\u0107e \u0161to raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo ni\u010de, tako i nara\u0161taji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se ra\u0111aju.\n14:19 I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.\n14:20 Blago \u010dovjeku koji razmi\u0161lja o mudrosti i umuje razborito,\n14:21 koji u srcu svojem prou\u010dava njezine putove i posve\u0107uje se u njezine tajne.\n14:22 On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;\n14:23 on viri kroz prozor njezin i prislu\u0161kuje na vratima njezinim;\n14:24 postavlja se blizu ku\u0107e njezine i udara klin svoj u njezin zid;\n14:25 podi\u017ee svoj \u0161ator kraj nje i nastanjuje se u sretnu po\u010divali\u0161tu;\n14:26 on stavlja djecu svoju pod njezinu za\u0161titu i boravi pod granjem njezinim;\n14:27 on nalazi okrilje od \u017eege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.\n15:1 Tako \u010dini tko se boji Gospoda; i tko se dr\u017ei zakona ste\u0107i \u0107e mudrost.\n15:2 Ona mu dolazi u susret kao majka i do\u010dekuje ga kao nevjesta djevica.\n15:3 Ona ga hrani kruhom razboritosti i poji ga vodom mudrosti.\n15:4 On se oslanja na nju i ne posr\u0107e; uzda se u nju i ne sramoti se.\n15:5 Ona ga uzvisuje nad bli\u017enjega njegova i sred zbora usta mu otvara.\n15:6 On nalazi veselje i vijenac radosti i ba\u0161tini ime vje\u010dno.\n15:7 Nerazumnici je nikad ne dobivaju niti je gre\u0161nici o\u010dima gledaju.\n15:8 Ona je daleko od oholice i la\u017eljivcima ne dolazi na um.\n15:9 Ne prili\u010di hvalospjev ustima gre\u0161nikovim jer mu ga Gospod nije dao.\n15:10 Iz usta mudra\u010devih nek' odjekuje hvalospjev, i tada sam Gospod njime upravlja.\n15:11 Ne reci: \"Od Boga je grijeh moj\", jer \u0161to on mrzi, nikad ne \u010dini.\n15:12 I ne reci: \"On me zavede\", jer njemu gre\u0161nici ne trebaju.\n15:13 Gospod mrzi svaku gnusobu, a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji.\n15:14 On je sam u po\u010detku stvorio \u010dovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj.\n15:15 Ako ho\u0107e\u0161, mo\u017ee\u0161 dr\u017eati zapovijedi, u tvojoj je mo\u0107i da bude\u0161 vjeran.\n15:16 On je preda te stavio vatru i vodu: za \u010dim ho\u0107e\u0161 pru\u017ei ruku svoju.\n15:17 Pred \u010dovjekom je i \u017eivot i smrt: \u0161to on vi\u0161e voli to \u0107e mu se dati.\n15:18 Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemo\u0107an i vidi sve.\n15:19 O\u010di Gospodnje po\u010divaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako djelo \u010dovje\u010dje.\n15:20 Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbo\u017enik niti dao dopu\u0161tenje za grijeh.\n16:1 Ne \u017eeli mno\u0161tva nevrijedne djece i ne raduj se bezbo\u017enim sinovima.\n16:2 Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.\n16:3 Ne ra\u010dunaj na njihov dug \u017eivot i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer vi\u0161e vrijedi jedan nego tisu\u0107u i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbo\u017enike.\n16:4 Jer jedan razborit \u010dovjek napu\u010di grad, a rod zlikovaca razori ga.\n16:5 Mnogo je sli\u010dnoga vidjelo oko moje, a jo\u0161 vi\u0161e slu\u0161alo uho moje.\n16:6 U zboru gre\u0161ni\u010dkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.\n16:7 Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuni\u0161e pouzdav\u0161i se u svoju mo\u0107.\n16:8 Nije po\u0161tedio sugra\u0111ana Lotovih: njih se gnu\u0161ao zbog oholosti njihove.\n16:9 Nije po\u0161tedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.\n16:10 Ni \u0161est stotina tisu\u0107a pje\u0161aka, koji propado\u0161e zbog tvrdo\u0107e srca svojeg.\n16:11 Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi \u010dudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosr\u0111e i gnjev pripadaju Gospodu, koji mo\u017ee u svojoj mo\u0107i oprostiti i srd\u017ebu iskaliti.\n16:12 Kao \u0161to mu je milosr\u0111e veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.\n16:13 Bez kazne mu ne mo\u017ee ute\u0107i gre\u0161nik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobo\u017enika.\n16:14 \u0160irok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim.\n16:15 #\n16:16 #\n16:17 Ne reci: \"Sakrit \u0107u se od Boga; tko \u0107e misliti na mene gore u visini? Me\u0111u tolikim mno\u0161tvom ne\u0107e me prepoznati; \u0161to sam ja u neizmjernom stvaranju?\"\n16:18 Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi.\n16:19 Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda.\n16:20 Ali na sve to tko \u0107e misliti? I tko da shvati putove njegove?\n16:21 Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je ve\u0107ina njegovih djela.\n16:22 \"Pravedna djela tko \u0107e objaviti? I tko ih o\u010dekuje? Jer ugovor je daleko.\"\n16:23 Tako misli \u010dovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama.\n16:24 Slu\u0161aj, sine moj, i ste\u0107i \u0107e\u0161 spoznaju; upravi svoje srce rije\u010dima mojim.\n16:25 Odmjereno \u0107u ti objasniti stegu i pomno izlo\u017eiti znanje.\n16:26 Bog u po\u010detku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto.\n16:27 Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih po\u010detaka do njihove daleke budu\u0107nosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napu\u0161taju svoje du\u017enosti.\n16:28 Nijedno od njih svoga bli\u017enjega ne tla\u010di i nikad ne kr\u0161i njegove zapovijedi.\n16:29 A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.\n16:30 Pokri joj povr\u0161je svakojakim \u017eivotinjama i sve se opet vra\u0107a njoj.\n17:1 Gospod stvori \u010dovjeka od zemlje i opet ga u nju vra\u0107a.\n17:2 Dao je ljudima to\u010dan broj dana i odre\u0111eno vrijeme, dade im i vlast nad svime \u0161to je na zemlji.\n17:3 Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju.\n17:4 Svakom je stvoru udahnuo strah od \u010dovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama.\n17:5 #\n17:6 Oblikovao im jezik, o\u010di, u\u0161i, i srce im dade da razmi\u0161ljaju.\n17:7 Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo.\n17:8 O\u010di je svoje stavio u srca njihova da im poka\u017ee veli\u010danstvo djela svojih.\n17:9 #\n17:10 Oni \u0107e slaviti njegovo sveto ime, pri\u010daju\u0107i o veli\u010danstvu djela njegovih.\n17:11 Jo\u0161 im umno\u017ei znanje i obdari ih zakonom \u017eivota.\n17:12 U\u010dini s njima Savez vje\u010dni i pou\u010di ih sudovima svojim.\n17:13 O\u010di su njihove gledale slavu veli\u010danstvenu i uho slu\u0161alo slavni njegov glas.\n17:14 \"\u010cuvajte se svakoga zla\", re\u010de im i odredi im du\u017enosti prema bli\u017enjemu.\n17:15 Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred o\u010dima njegovim.\n17:16 #\n17:17 Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael ba\u0161tina Gospodnja.\n17:18 #\n17:19 Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i o\u010di njegove svagda paze na putove njihove.\n17:20 Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi.\n17:21 #\n17:22 Milostinja \u010dovjekova njemu je kao pe\u010dat, i na dobro\u010dinstvo pazi kao na zjenicu oka.\n17:23 Jednoga \u0107e se dana di\u0107i i platiti im, svakomu \u0107e pla\u0107a pasti na vlastitu glavu.\n17:24 Samo pokajnicima dopu\u0161ta povratak i tje\u0161i one koji su izgubili nadu.\n17:25 Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrije\u0111ati.\n17:26 Vrati se Vi\u0161njem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan \u010din.\n17:27 Jer tko \u0107e hvaliti Svevi\u0161njeg u Podzemlju mjesto \u017eivih koji ga mogu slaviti?\n17:28 Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo \u017eiv i zdrav hvali Gospodina.\n17:29 O kako je veliko milosr\u0111e u Gospoda, pra\u0161tanje onima koji mu se obra\u0107aju!\n17:30 Ljudi ne mogu sve, jer sin \u010dovjekov nije besmrtan.\n17:31 \u0160to je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zlo\u0107u.\n17:32 Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo.\n18:1 Onaj koji \u017eivi uvijek stvorio je svemir.\n18:2 Jedini je Gospod pravedan!\n18:3 #\n18:4 Komu on dade mo\u0107 da iska\u017ee djela njegova i tko \u0107e iscrpsti \u010dudesa njegova?\n18:5 Tko mo\u017ee izmjeriti mo\u0107 veli\u010danstva njegova i tko ispri\u010dati dokaze milosti njegovih?\n18:6 Niti im se mo\u017ee \u0161togod oduzeti niti dodati, niti se mogu iscrpsti \u010dudesa Gospodnja.\n18:7 Kad \u010dovjek zavr\u0161i, tek je zapo\u010deo, i kad prestane, zbunjen je kao i uvijek.\n18:8 \u0160to je \u010dovjek? Ili \u010demu slu\u017ei? \u0160to je njegovo dobro, a \u0161to njegovo zlo?\n18:9 Trajnost \u017eivota njegova? Sto godina vrlo je dugo.\n18:10 A prema vje\u010dnosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska.\n18:11 Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim milosr\u0111em.\n18:12 On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umno\u017eio pra\u0161tanje svoje.\n18:13 Su\u0107ut je \u010dovjekova za bli\u017enjega njegova, a su\u0107ut je Gospodnja za sve \u017eivo: Gospod ih kori, odgaja i pou\u010dava te vra\u0107a kao pastir stado svoje.\n18:14 On je milostiv onima koji se stege dr\u017ee i koji su revni u naredbama njegovim.\n18:15 Sine, dobro\u010dinstva ne popra\u0107uj ukorom niti darove ujedljivim rije\u010dima.\n18:16 Ne ubla\u017eava li rosa \u017eegu? Tako je i rije\u010d dragocjenija od milodara.\n18:17 I mislim, nije li rije\u010d bolja od dara? A oboje se nalazi u \u010dovjeka puna milosti.\n18:18 Lu\u0111ak ne daje ni\u0161ta i grdi, a zavidnikov dar pe\u010de o\u010di.\n18:19 Promisli prije nego prozbori\u0161, tra\u017ei lijeka prije bolesti.\n18:20 Prosudi samog sebe prije nego sudi\u0161, pa \u0107e\u0161 na\u0107i oprosta u \u010das Bo\u017ejeg pohoda.\n18:21 Ponizi se prije nego se razboli\u0161, i kad si pogrije\u0161io, pokaj se.\n18:22 Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne \u010dekaj smrt da bi postupio pravedno.\n18:23 Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao \u010dovjek koji isku\u0161ava Gospodina.\n18:24 Misli na srd\u017ebu posljednjih dana i na \u010das osvetni kad Bog odvrati lice svoje.\n18:25 Misli na glad u vrijeme obilja i na siroma\u0161tvo i oskudnost u dane bogatstva.\n18:26 Vrijeme se mijenja od jutra do ve\u010deri i sve brzo prolazi pred Gospodinom.\n18:27 Mudrac je oprezan u svemu i u gre\u0161nim se danima \u010duva prijestupa.\n18:28 Svaki koji je razuman prepoznaje mudrost i po\u0161tovat \u0107e onoga tko je ste\u010de.\n18:29 Koji shva\u0107aju mudre besjede sami postaju mudri i obasipaju ki\u0161om prikladnih izreka.\n18:30 Ne idi za svojim strastima, kroti svoje po\u017eude.\n18:31 Ako zadovolji\u0161 svoju du\u0161u po\u017eudom, na\u010dinit \u0107e\u0161 od sebe ruglo neprijateljima.\n18:32 Ne upu\u0161taj se u rasko\u0161an \u017eivot, ne mije\u0161aj se u takvo dru\u0161tvo.\n18:33 Nemoj da osiroma\u0161i\u0161 goste\u0107i se pozajmljenim novcem kad ni\u0161ta nema\u0161 u tobolcu svojem.\n19:1 Radnik pijanica nikad se ne\u0107e obogatiti, i tko prezire male stvari, brzo osiroma\u0161i.\n19:2 Vino i \u017eene izopa\u010de razborite ljude, i tko se dru\u017ei s bludnicama izgubi svaki stid.\n19:3 Bit \u0107e plijenom li\u010dinkama i crvima i drznik \u0107e izgubiti \u017eivot svoj.\n19:4 Tko se brzo povjerava lakomislen je, a tko grije\u0161i sam sebi naudi.\n19:5 Tko u\u017eiva u zlu bit \u0107e ka\u017enjen.\n19:6 A tko mrzi brbljanje uklanja od sebe zlo\u0107u.\n19:7 Ne raznosi ono \u0161to ti je povjereno i nitko ti ne\u0107e nauditi.\n19:8 Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijatelju; ako ti nije grijeh, ne otkrivaj!\n19:9 Jer \u010duje li tko, \u010duvat \u0107e se tebe i u svoje vrijeme osjetit \u0107e\u0161 njegov prezir.\n19:10 Ako si \u010duo \u0161togod, budi kao grob. Ne boj se! Ne\u0107e te raskinuti.\n19:11 Kad ne\u0161to \u010duje, lu\u0111aka spopadaju trudovi kao porodilju u porodu.\n19:12 Kao strijela zabodena u bedro, takva je rije\u010d u nutrini lu\u0111akovoj.\n19:13 Ispitaj svoga prijatelja: mo\u017eda nije ni\u0161ta u\u010dinio, pa ako je \u0161togod u\u010dinio, da ne u\u010dini vi\u0161e.\n19:14 Ispitaj svojega susjeda: mo\u017eda nije ni\u0161ta rekao, ili ako je rekao, ne\u0107e ponovo re\u0107i.\n19:15 Ispitaj svojega prijatelja, jer \u010desta je kleveta i ne vjeruj svemu \u0161to \u010duje\u0161.\n19:16 \u010covjeku se \u0161togod omakne, ali bez zle namjere, i tko nije sagrije\u0161io jezikom svojim?\n19:17 Ispitaj susjeda svojeg prije nego \u0161to zaprijeti\u0161 i poslu\u0161aj zakon Svevi\u0161njeg.\n19:18 #\n19:19 #\n19:20 Sva je mudrost u strahu Gospodnjem, i u svoj je mudrosti po\u0161tivanje Zakona.\n19:21 #\n19:22 Ali mudrost nije u spoznaji zlo\u0107e, i razbora nema u savjetu gre\u0161nika.\n19:23 Postoji umje\u0161nost koja je gnusna, i lu\u0111ak je komu mudrosti nedostaje.\n19:24 Bolje je biti razborom siroma\u0161an ali bogobojazan nego biti bogat razborom a kr\u0161iti Zakon.\n19:25 Postoji lukava umje\u0161nost u slu\u017ebi nepravde: poslu\u017eit \u0107e se i prijevarom u svoju korist.\n19:26 Postoji \u010dovjek koji hodi pognut i tu\u017ean, ali je iznutra pun podmuklosti.\n19:27 Takav obara lice i pri\u010dinja se gluh, ali \u0107e te podmuklo napasti.\n19:28 Ako i propusti grijeh zbog nemo\u0107i, \u010dim se pru\u017ei prilika, u\u010dinit \u0107e zlo.\n19:29 \u010covjek se poznaje po liku svojem, umnik se prepoznaje po licu.\n19:30 Odijelo \u010dovjekovo govori \u0161to on \u010dini, a korak njegov otkriva kakav je.\n20:1 Ima prijekor koji nije zgodan, i ima tko pre\u0161uti, i taj je razuman.\n20:2 Ali bolje je koriti nego se gnjeviti,\n20:3 i tko priznaje uklanja se poni\u017eenju.\n20:4 Kao u\u0161kopljenik koji ho\u0107e razdjevi\u010diti djevicu, takav je onaj tko ho\u0107e pravdu provesti nasiljem.\n20:5 Ima tko \u0161uti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja.\n20:6 Ima tko \u0161uti jer ne zna odgovoriti; drugi \u0161uti jer \u010deka pravi \u010das.\n20:7 Mudar \u010dovjek \u0161uti do zgodnog \u010dasa, a lu\u0111ak i brbljavac propu\u0161taju zgodu.\n20:8 Tko odvi\u0161e govori postaje odvratan, a tko je odvi\u0161e slobodan postaje mrzak.\n20:9 Netko u nesre\u0107i nalazi sre\u0107u, a gdjekoji dobitak postaje gubitak.\n20:10 Ima dar koji ti ni\u0161ta ne koristi i dar koji se dvostruko ispla\u0107uje.\n20:11 Ima slave koja vodi poni\u017eenju, a ima ljudi koji iz poni\u017eenja podignu glavu.\n20:12 Netko kupi mnogo za malo novaca, a ipak plati sedmerostruko.\n20:13 Mudrac stekne naklonost svojim rije\u010dima, dok lu\u0111aci prosipaju laske uzalud.\n20:14 Bezumnikov dar ni\u0161ta ti ne koristi, jer njegove o\u010di tra\u017ee sedmerostruk uzvrat;\n20:15 on malo daje, a mnogo predbacuje, i kazuje na sva usta kao razglasitelj; danas daje u zajam, a sutra tra\u017ei natrag: mrzak je takav \u010dovjek.\n20:16 Lu\u0111ak veli: \"Nemam prijatelja i ne primam zahvalnosti za svoja dobro\u010dinstva.\n20:17 Zlobna su jezika svi koji jedu moj kruh.\" Koliko puta i koliki izruguju takvoga!\n20:18 Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast iznenada dolazi.\n20:19 \u010covjek neugodan - neumjesna je pri\u010da razvu\u010dena na ustima neodgojenih.\n20:20 Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda \u010dovjeka, jer je ne kazuje u pravo vrijeme.\n20:21 Gdjekoga siroma\u0161tvo \u010duva od grijeha: njegova spokoja ne remeti gri\u017enja savjesti.\n20:22 Mnogi sebi uni\u0161ti \u017eivot zbog la\u017ena stida i upropasti se zbog lu\u0111akova mnijenja.\n20:23 Netko zbog stida obe\u0107a \u0161togod prijatelju i u\u010dini ga bez potrebe neprijateljem.\n20:24 Gnusna je ljaga na \u010dovjeku la\u017e i uvijek je u ustima ljudi neukih.\n20:25 Bolji je i tat nego onaj tko uvijek la\u017ee, a oba \u0107e ba\u0161tiniti propast.\n20:26 Laganje je sramotan obi\u010daj, i sramota la\u017eljiv\u010deva ostaje vje\u010dno s njim.\n20:27 Mudar \u010dovjek stje\u010de ugled, i umnik je mio velika\u0161ima.\n20:28 Tko obra\u0111uje zemlju \u017eanje obilnu \u017eetvu, i tko znade ugoditi velika\u0161ima pra\u0161ta mu se nepravda.\n20:29 Darovi i pokloni zasljepljuju o\u010di mudracima i kao brnjica na ustima zaustavljaju ukore.\n20:30 Skrivena mudrost i neotkriveno blago, kakva korist od toga oboga?\n20:31 Bolji je \u010dovjek koji krije ludost svoju nego \u010dovjek koji krije svoju mudrost.\n21:1 Sine moj, ako si grije\u0161io, nemoj vi\u0161e; a za prija\u0161nje grijehe moli opro\u0161tenje.\n21:2 Bje\u017ei od grijeha kao od zmije, jer ako se primakne\u0161, ujest \u0107e te. Kao u lava zubi su njegovi: ljudima \u017eivot oduzimaju.\n21:3 Svako je bezakonje kao dvosjekli ma\u010d koji nanosi rane neizlje\u010dive.\n21:4 Okrutnost i nasilje pusto\u0161e dvorce, a tako se ru\u0161e i ku\u0107e oholica.\n21:5 Molitva iz usta siromaha ide pravo u u\u0161i Bo\u017eje i presuda \u0107e brzo sti\u0107i.\n21:6 Tko mrzi ukor ide stopama gre\u0161ni\u010dkim, a tko se boji Gospoda obratit \u0107e se u srcu svojem.\n21:7 Jezi\u010davac se poznaje nadaleko, ali uman \u010dovjek predvi\u0111a njegov pad.\n21:8 Tko sebi gradi ku\u0107u tu\u0111im blagom, kao da skuplja kamenje za vlastiti grob.\n21:9 Zbor je bezakoni\u010dki kao hrpa ku\u010dina: zavr\u0161it \u0107e u ognju plamenom.\n21:10 Put je gre\u0161ni\u010dki dobro poplo\u010den, ali se zav\u0161ava u ponoru Podzemlja.\n21:11 Tko \u010duva Zakon, gospodar je svojim strastima, i savr\u0161enstvo straha Gospodnjeg mudrost je.\n21:12 Ne stje\u010de pouku tko nije nadaren, ali gdjekad nadarenost umna\u017ea gor\u010dinu \u010dovjekovu.\n21:13 Spoznaja mudra\u010deva prelijeva se kao poplava, a savjet mu je kao vrelo \u017eivo.\n21:14 Srce je bezumnikovo kao vr\u010d razbijen koji ne dr\u017ei nikakve spoznaje.\n21:15 Kad uman \u010dovjek \u010duje mudru rije\u010d, pohvali je i drugu doda; a \u010duje li je bezumnik, ruga joj se i baca je iza svojih le\u0111a.\n21:16 Pripovijedanje je bezumnikovo kao teret na putu, a milina je slu\u0161ati razborita \u010dovjeka.\n21:17 Rije\u010d se razumna \u010dovjeka tra\u017ei u zboru i o rije\u010dima se njegovim razmi\u0161lja u srcu.\n21:18 Kao ku\u0107a u ru\u0161evinama, takva je mudrost lu\u0111aka, i znanje je nerazumnog kao besmislica.\n21:19 Stega je bezumniku kao negve na nogama i kao okovi na njegovoj desnici.\n21:20 Lu\u0111ak se smije punim grlom, a uman se \u010dovjek tiho osmjehne.\n21:21 Stega je razumnu \u010dovjeku kao ures zlatni i kao narukvica njegovoj desnici.\n21:22 Bezumnikova noga \u017euri se u ku\u0107u, a iskusan \u010dovjek stidljivo prilazi.\n21:23 Bezumnik kroz vrata viri u ku\u0107u, a odgojen \u010dovjek \u010deka vani.\n21:24 Znak je lo\u0161eg odgoja prislu\u0161kivati na vratima, i razborit se \u010dovjek toga srami.\n21:25 Usne brbljavaca ponavljaju tu\u0111e rije\u010di, a rije\u010di mudrih pomno su odmjerene.\n21:26 Lu\u0111acima je srce u ustima, a mudracima su usta u srcu.\n21:27 Kad bezbo\u017enik proklinje neprijatelja, onda proklinje samog sebe.\n21:28 Klevetnik kalja samog sebe i mrzak je u susjedstvu.\n22:1 Lijen\u010dina je sli\u010dan uprljanu kamenu: svatko zvi\u017edi zbog gnusobe njegove.\n22:2 Lijen\u010dina je sli\u010dan hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku.\n22:3 Sramota je ocu lo\u0161e odgojen sin, a ako je k\u0107i, na \u0161tetu mu je.\n22:4 Razumna k\u0107i blago je mu\u017eu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju.\n22:5 Bestidna k\u0107i sramoti i oca i mu\u017ea, pa je obojica preziru.\n22:6 Neprikladan je prigovor kao gozba na dan \u017ealosti, ali \u0161iba i ukor uvijek su mudrost.\n22:7 #\n22:8 #\n22:9 Tko pou\u010dava lu\u0111aka poku\u0161ava zalijepiti krhotine i budi spava\u010da iz sna dubokog.\n22:10 Obja\u0161njavati lu\u0111aku isto je kao i bunovnu \u010dovjeku, jer \u0107e na koncu zapitati: \"\u0160to je?\"\n22:11 Za mrtvim pla\u010di, jer mu se ugasila svjetlost; i za lu\u0111akom pla\u010di, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim pla\u010di, jer je po\u010dinuo, a lu\u0111akov je \u017eivot gori od smrti.\n22:12 \u017dalost za mrtvim traje sedam dana, a za lu\u0111akom i bezbo\u017enikom sve dane \u017eivota njihova.\n22:13 Ne govori mnogo s bezumnikom i ne dru\u017ei se s nerazumnikom: \u010duvaj ga se, da ti ne dosadi i da se ne ukalja\u0161 dodirom njegovim. Kloni ga se, da na\u0111e\u0161 mir i da ti ne dojadi ludost njegova.\n22:14 \u0160to je te\u017ee od olova? I kako se zove ako ne: lu\u0111ak?\n22:15 Lak\u0161e je nositi i pijesak i sol i komad \u017eeljeza nego snositi \u010dovjeka nerazumna.\n22:16 Kao \u0161to se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvr\u0111eno zrelim promi\u0161ljanjem ne pla\u0161i u \u010dasu pogibelji.\n22:17 Srce u\u010dvr\u0161\u0107eno umnim razmi\u0161ljanjem jest kao ures od \u017ebuke na ugla\u010danu zidu.\n22:18 Kao \u0161to kamen\u010di\u0107i na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zapla\u0161eno lu\u0111a\u010dkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu.\n22:19 Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osje\u0107aje.\n22:20 Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi raskida prijateljstvo.\n22:21 Ako trgne\u0161 i ma\u010d na prijatelja, ne gubi nade jer on se mo\u017ee vratiti.\n22:22 I ako otvori\u0161 usta protiv prijatelja, ne boj se jer mogu\u0107a je pomirba. Samo u slu\u010daju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj.\n22:23 Budi vjeran bli\u017enjemu svojem kad je siroma\u0161an, tako da mu bude\u0161 i u kasnijoj sre\u0107i dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeli\u0161 ba\u0161tinu.\n22:24 Prije vatre di\u017ee se iz pe\u0107i vatra i dim, tako i prije krvoproli\u0107a izbija sva\u0111a.\n22:25 Ne stidim se uzeti u za\u0161titu prijatelja i pred njim se ne krijem.\n22:26 Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji \u010duje \u010duvat \u0107e se od njega.\n22:27 Oj, tko \u0107e postaviti stra\u017eu ustima mojim i na usne moje pe\u010dat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uni\u0161ti?\n23:1 Gospodine, O\u010de i vladaru \u017eivota moga, ne prepusti me \u0107udi njihovoj, ne dopusti da propadnem zbog njih.\n23:2 Tko \u0107e biti bi\u010d mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem, nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim,\n23:3 da ne uzobiluju pogre\u0161ke moje i ne namno\u017ee se moji grijesi; da ne padnem nao\u010digled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom?\n23:4 Gospode, O\u010de i Bo\u017ee \u017eivota moga, ne daj mi o\u010di ohole,\n23:5 odvrati po\u017eudu od mene,\n23:6 ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim \u017eeljama.\n23:7 \u010cujte, djeco, pouku za usta: tko se nje dr\u017ei ne\u0107e zalutati.\n23:8 Gre\u0161nik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spoti\u010de i svadljivac i oholica.\n23:9 Ne privikavaj usta svoja na prisege i ne navikavaj se izgovarati ime Svetoga.\n23:10 Jer kao \u0161to rob pod neprestanim nadzorom ne ostaje bez modrica, tako i tko uvijek prise\u017ee i zaziva ime Bo\u017eje ne\u0107e izma\u0107i grijehu.\n23:11 \u010covjek koji mnogo prise\u017ee pun je zlo\u0107e i bi\u010d ne odstupa od ku\u0107e njegove. Ako pogrije\u0161i, grijeh mu njegov ostaje; a ako se na to ne obazire, grije\u0161i dvostruko. Ako se prisegne krivo, ne\u0107e mu se oprostiti i ku\u0107a \u0107e mu biti puna nevolje.\n23:12 Postoji govor koji zaslu\u017euje smrt, i ne bilo ga u ba\u0161tini Jakovljevoj! Sve to nek' je daleko od ljudi pobo\u017enih, da se ne valjaju u grijesima.\n23:13 Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi rije\u010d grijeha.\n23:14 Kad si me\u0111u velika\u0161ima, sjeti se oca i majke svoje, da se ne zaboravi\u0161 pred njima, i da se ne pona\u0161a\u0161 kao lu\u0111ak i ne za\u017eali\u0161 \u0161to si se rodio i ne prokune\u0161 i dan svojeg ro\u0111enja.\n23:15 Tko se naviknuo na sramotne rije\u010di ne\u0107e se popraviti svega vijeka svoga.\n23:16 Dvije vrste ljudi umna\u017eaju grijehe, a tre\u0107a navla\u010di na se srd\u017ebu:\n23:17 \u017earka strast \u0161to kao oganj \u017ee\u017ee ne sti\u0161ava se dok se ne ugasi; \u010dovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne sa\u017ee\u017ee. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti.\n23:18 \u010covjek koji \u010dini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: \"Tko me vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, \u010demu se bojati? Grijeha se mojih ne\u0107e sjetiti Svevi\u0161nji!\" -\n23:19 takav se boji samo ljudskih o\u010diju, a ne shva\u0107a kako su o\u010di Gospodnje deset tisu\u0107a puta od sunca svjetlije i paze na sve putove ljudske i motre i najskrivenije zakutke.\n23:20 Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno, a tako i sada kada je sve dovr\u0161eno.\n23:21 Takva \u0107e \u010dovjeka na ulicama grada sti\u0107i kazna, uhvatit \u0107e ga gdje i ne sluti.\n23:22 Tako je i \u017eeni koja je nevjerna mu\u017eu svojemu i ra\u0111a mu ba\u0161tinika s tu\u0111incem.\n23:23 Jer je, prvo, prezrela Zakon Svevi\u0161njega, i drugo: ogrije\u0161ila se o mu\u017ea svog, i tre\u0107e: preljubom se ukaljala i za\u010dela djecu s tu\u0111im mu\u017eem.\n23:24 Takva \u0107e biti izvedena pred zbor narodni i djecu \u0107e joj pregledati.\n23:25 Djeca joj ne \u0107e pustiti korijenja niti \u0107e joj grane ploda donijeti.\n23:26 Ostavit \u0107e proklet spomen o sebi, i njezina se sramota ne\u0107e nikad izbrisati.\n23:27 I priznat \u0107e svi oni koji ostanu iza nje da nema ni\u0161ta bolje od straha Gospodnjeg, nema ni\u0161ta sla\u0111e no vr\u0161iti zapovijedi Gospodnje.\n24:1 Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.\n24:2 Usta svoja otvara u zboru Svevi\u0161njeg i pred njegovom se mo\u0107i proslavlja:\n24:3 \"Iza\u0111oh iz usta Svevi\u0161njeg i pokrih zemlju kao magla.\n24:4 Na visinama nebeskim razapeh \u0161ator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.\n24:5 Obi\u0111oh sama krug nebeski i pro\u0161etah se dubinama bezdana.\n24:6 U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.\n24:7 Me\u0111u svima njima tra\u017eila sam po\u010dinka i na \u010dijoj ba\u0161tini da se nastanim.\n24:8 Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za \u0161ator moj i re\u010de: 'Nastani se u Jakovu i u\u0111i u ba\u0161tinu Izraelu.'\n24:9 Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i ne\u0107u prestati dovijeka.\n24:10 Pred njim sam slu\u017eila u Svetom \u0161atoru i potom se nastanila na Sionu.\n24:11 Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.\n24:12 Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u ba\u0161tini njegovoj.\n24:13 Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao \u010dempres na gori Hermonu.\n24:14 Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ru\u017ei\u010dnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.\n24:15 Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u \u0160atoru.\n24:16 Ra\u0161irih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.\n24:17 Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.\n24:18 #\n24:19 Do\u0111ite k meni svi koji me \u017eudite i nasitite se plodovima mojim.\n24:20 Jer je spomen na mene sla\u0111i od meda i ba\u0161tina moja od mednoga sa\u0107a.\n24:21 Koji me jedu jo\u0161 vi\u0161e su me gladni, i koji me piju jo\u0161 vi\u0161e za mnom \u017ee\u0111aju.\n24:22 Tko mene slu\u0161a taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne grije\u0161i.\"\n24:23 Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevi\u0161njeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao ba\u0161tinu zajednicama Jakovljevim.\n24:24 #\n24:25 On je mudrosti pun kao vode Fi\u0161ona i kao Tigris u dane proljetne;\n24:26 on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme \u017eetveno:\n24:27 obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.\n24:28 Prvi ga \u010dovjek nije do dna spoznao niti \u0107e ga posljednji istra\u017eiti.\n24:29 Jer su misli njegove \u0161ire od mora i namisli dublje od bezdana.\n24:30 A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj.\n24:31 I rekoh: \"Natopit \u0107u vrt svoj i navodnit \u0107u cvijetnjake svoje\". I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.\n24:32 U\u010dinit \u0107u da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost \u0107u njegovu razaslati nadaleko.\n24:33 Izlit \u0107u nauku poput proro\u0161tva, ostaviti je pokoljenjima budu\u0107im.\n24:34 Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je tra\u017ee.\n25:1 Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima: sloga me\u0111u bra\u0107om, prijateljstvo me\u0111u susjedima, mu\u017e i \u017eena koji se vole.\n25:2 A tri vrste ljudi mrzi du\u0161a moja i veoma mi je oduran \u017eivot njihov: ohol siromah i la\u017eljiv bogata\u0161 i razbludan starac koji nema razbora.\n25:3 Ako za mladosti nisi ni\u0161ta sabirao, kako \u0107e\u0161 i\u0161ta na\u0107i u starosti?\n25:4 Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba i starcima savjet znala\u010dki!\n25:5 O, kako je lijepa mudrost u staraca i promi\u0161ljen savjet odli\u010dnika!\n25:6 Veliko je iskustvo kruna starcima, i strah je Gospodnji istinska slava njihova.\n25:7 Devetero smatra srce moje bla\u017eenim, a deseto mi je sad na jeziku: \u010dovjek koji se djeci svojoj raduje i koji do\u017eivi pad neprijatelja svojih.\n25:8 Blago mu\u017eu koji \u017eivi sa \u017eenom razumnom i koji ne ore s volom i magarcem, i koji nije pogrije\u0161io jezikom svojim, i koji ne slu\u017ei od sebe nevrednijemu.\n25:9 Blago onomu koji je stekao razboritost i koji pripovijeda u\u0161ima pozornim.\n25:10 A kako je velik onaj koji je na\u0161ao mudrost, ali nitko ne nadma\u0161uje onoga koji se boji Gospoda.\n25:11 Strah je Gospodnji iznad svega; i tko ga ima, s kime se mo\u017ee usporediti?\n25:12 #\n25:13 Svaka rana, samo ne rana srca! I svaka opa\u010dina, samo ne opa\u010dina \u017eenina!\n25:14 Svaka nesre\u0107a, samo ne nesre\u0107a od mrzitelja! I svaka osveta, samo ne osveta neprijateljska!\n25:15 Nema otrova nad otrovom zmijskim niti mr\u017enje od mr\u017enje neprijateljske.\n25:16 Volim vi\u0161e \u017eivjeti s lavom i sa zmajem nego \u017eivjeti sa \u017eenom opakom.\n25:17 Pakost \u017eeni nagr\u0111uje lik i mra\u010di joj lice kao u medvjeda.\n25:18 Kad me\u0111u susjedima sjedi joj mu\u017e, on i nehotice gorko uzdi\u0161e.\n25:19 Malena je svaka zlo\u0107a prema zlo\u0107i \u017eenskoj: neka je sna\u0111e kob gre\u0161ni\u010dka!\n25:20 Kakav je pje\u0161\u010dani brijeg nogama stara\u010dkim, takva je jezi\u010dava \u017eena mirnu mu\u017eu.\n25:21 Ne daj se zavesti ljepotom \u017eenskom i ne \u017eudi za \u017eenom.\n25:22 Velik je jad, sramota i ruglo kad \u017eena uzdr\u017eava mu\u017ea svog.\n25:23 Srce poni\u017eeno, lice pomra\u010deno i rana u srcu - to je \u017eena opaka. Ruke lomne i klecava koljena, takva je \u017eena koja ne usre\u0107uje mu\u017ea svoga.\n25:24 Od \u017eene je grijeh po\u010deo i zbog nje svi umiremo.\n25:25 Ne daj vodi pukotine niti zloj \u017eeni slobode jezika.\n25:26 Ako ne \u010dini kao \u0161to joj poka\u017ee\u0161, otpusti je od sebe.\n26:1 Blago mu\u017eu \u017eene \u010destite jer je dvostruk broj dana njegovih.\n26:2 \u010cestita \u017eena radost je mu\u017eu svojem, on \u0107e godine svojeg \u017eivota pro\u017eivjeti u miru.\n26:3 Izvrsna \u017eena odabran je dio, dar onomu koji se boji Gospodina.\n26:4 Bio bogat ili siromah, srce mu je veselo i lice vedro u svako doba.\n26:5 Troga se pla\u0161i srce moje a od \u010detvrtog u\u017easava: od klevete u gradu, od zbora svjetine i od la\u017ene optu\u017ebe, jer je sve to gore od smrti;\n26:6 ali je tuga i jad \u017eena ljubomorna na \u017eenu i bi\u010d jezika koji sve jednako udara.\n26:7 Nepodesan je jaram \u017eena opaka, i svladati nju isto je kao uhvatiti \u0161tipavca.\n26:8 \u017dena pijana zaziva srd\u017ebu golemu, jer sramota je njezina neizbrisiva.\n26:9 \u017denina je bludnost u njezinu drsku pogledu i poznaje se po njezinim trepavicama.\n26:10 Pod o\u0161trim nadzorom dr\u017ei k\u0107er drzovitu, da ne zlorabi prvu priliku.\n26:11 Budno pazi na oko bestidno, da se ne za\u010dudi\u0161 kad se o tebe ogrije\u0161i.\n26:12 Kao \u017eedan putnik, ona otvara usta i pije svaku vodu na koju nai\u0111e i spu\u0161ta se pred svakim kolcem i svakoj strijeli otvara tulac.\n26:13 Mila je \u017eena radost mu\u017eu svom, i znanje mu njezino kosti oja\u010dava.\n26:14 Dar je Gospodnji \u017eena \u0161utljiva, i nema cijene du\u0161i dobro odgojenoj.\n26:15 A milina je na milinu \u017eena stidljiva, i nema cijene dostojne du\u0161e uzdr\u017eljive.\n26:16 Kao \u0161to sunce blista na planinama Gospodnjim, tako i ljepota vrsne \u017eene u urednosti ku\u0107e njezine.\n26:17 Kao svije\u0107a \u0161to svijetli na svetom svije\u0107njaku, tako je krasno lice na skladnu tijelu.\n26:18 Kao stupovi zlatni na podno\u017eju srebrnu, tako su lijepe noge na \u010dvrstim petama.\n26:19 #\n26:20 #\n26:21 #\n26:22 #\n26:23 #\n26:24 #\n26:25 #\n26:26 #\n26:27 #\n26:28 Dvoje rastu\u017euje srce moje, a zbog tre\u0107eg gnjev me hvata: kad ratnik st\u00d3ar\u00c4i u bijedi, kad se preziru ljudi umni, kad se netko od pravednosti vra\u0107a grijehu - za takvog je Gospod ma\u010d spremio.\n26:29 Trgovac te\u0161ko odolijeva napasti, i prodava\u010d nije bez grijeha.\n27:1 Radi probitka mnogi grije\u0161e, i tko tra\u017ei bogatstvo biva nemilosrdan.\n27:2 Kolac se zabija izme\u0111u dva kamena, a grijeh se utiskuje izme\u0111u kupnje i prodaje.\n27:3 Tko se \u010dvrsto ne dr\u017ei straha Gospodnjeg ku\u0107a \u0107e mu brzo propasti.\n27:4 Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci \u010dovjekovi izbijaju u govoru njegovu.\n27:5 Lon\u010dareve posude pe\u0107 isku\u0161ava, a \u010dovjeka njegov govor.\n27:6 Obradu vo\u0107ke o\u010dituje njezin plod: tako i rije\u010di \u010dovjekove otkrivaju njegove osje\u0107aje.\n27:7 Nikoga ne hvali prije no \u0161to progovori, jer govor je ku\u0161nja ljudi.\n27:8 Ako te\u017ei\u0161 pravdi, na\u0107i \u0107e\u0161 je i obu\u0107i \u0107e\u0161 je kao sve\u010danu odoru.\n27:9 Ptice se jate sa sebi sli\u010dnima, i pravica se svra\u0107a onima koji je vr\u0161e.\n27:10 Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji \u010dine nepravdu.\n27:11 Govor je pobo\u017ena \u010dovjeka uvijek pun mudrosti, a lu\u0111ak se mijenja poput mjeseca.\n27:12 Kad si me\u0111u bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi bez straha.\n27:13 Sabla\u017enjiv je govor lu\u0111a\u010dki i smijeh je njihov gre\u0161na razuzdanost.\n27:14 Govor s mnogim zakletvama podi\u017ee \u010dovjeku vlasi, i kad se takvi sva\u0111aju, za\u010depiti je u\u0161i.\n27:15 Sva\u0111a oholih ljudi zavr\u0161ava se krvlju, i mu\u010dno se slu\u0161aju grdnje njihove.\n27:16 Tko otkriva tajne gubi povjerenje i ne\u0107e vi\u0161e na\u0107i prijatelja po srcu svojem.\n27:17 Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne, ne idi vi\u0161e za njim.\n27:18 Jer kao \u0161to \u010dovjek uni\u0161tava svojeg neprijatelja, tako si ti uni\u0161tio prijateljstvo svojega bli\u017enjeg.\n27:19 Ili kao \u0161to si ispustio pticu iz \u0161ake, tako si ispustio prijatelja svoga i ne\u0107e\u0161 ga uhvatiti vi\u0161e.\n27:20 Ne tr\u010di za njim jer je daleko odmakao i utekao poput gazele iz zamke.\n27:21 Jer se rana mo\u017ee povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je izdao tajnu nema nade.\n27:22 Tko \u017emirka o\u010dima kuje zlo, i nitko ga od toga ne mo\u017ee odvratiti.\n27:23 Pred tobom je medenih usta i divi se tvojim rije\u010dima, ali iza tvojih le\u0111a mijenja svoj jezik i u sablazan izvr\u0107e tvoje rije\u010di.\n27:24 Mnogo \u0161to mrzim, ali ni\u0161ta kao takva \u010dovjeka, a i Gospod ga mrzi.\n27:25 Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada; podmukao udarac protuudarcem ra\u0111a.\n27:26 Tko jamu kopa, u nju pada, i tko zamku namje\u0161ta, u nju se hvata.\n27:27 Tko \u010dini zlo, zlo mu se vra\u0107a, iako on ne zna odakle dolazi.\n27:28 Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav.\n27:29 U zamku se hvataju koji se raduju padu pobo\u017enika, i bol \u0107e ih izjesti prije smrti njihove.\n27:30 Mr\u017enja i srd\u017eba jednako su gnusne, i gre\u0161an ih \u010dovjek obje u sebi nosi.\n28:1 Tko se osve\u0107uje, njemu se Gospod osve\u0107uje i dobro pazi na grijehe njegove.\n28:2 Oprosti nepravdu svojemu bli\u017enjemu, pa kad bude\u0161 molio, grijesi \u0107e se tvoji oprostiti.\n28:3 Ako \u010dovjek goji mr\u017enju na drugoga, kako mo\u017ee od Gospoda tra\u017eiti ozdravljenje?\n28:4 Kad s \u010dovjekom sli\u010dnim sebi nema milosr\u0111a, kako mo\u017ee moliti se za svoje grijehe?\n28:5 On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko \u0107e mu oprostiti grijehe?\n28:6 Misli na konac svoj i prestani s mr\u017enjom; sjeti se raspadanja i smrti, i vr\u0161i zapovijedi.\n28:7 Misli na zapovijedi i ne mrzi na bli\u017enjega i na Zavjet Svevi\u0161njega, pa oprosti krivicu.\n28:8 Kloni se sva\u0111e, pa \u0107e\u0161 manje grije\u0161iti; strastven \u010dovjek raspaljuje sva\u0111u.\n28:9 Gre\u0161nik sije razdor me\u0111u prijateljima i me\u0111u mirne ljude baca klevetu.\n28:10 Oganj se raspaljuje prema gorivu kojim se hrani, a sva\u0111a se \u0161iri prema silini svojoj; gnjev \u010dovjekov ovisi o snazi njegovoj i jarost mu raste prema bogatstvu njegovu.\n28:11 Nagla sva\u0111a raspaljuje vatru, nagla prepirka vodi u krvoproli\u0107e.\n28:12 Pu\u0161e\u0161 li u iskru, ona se rasplamsa, pljune\u0161 li na nju, ona se ugasi: oboje izlazi iz usta tvojih.\n28:13 Proklet bio do\u0161aptava\u010d i klevetnik, jer uni\u0161ti\u0161e mnoge koji su \u017eivjeli u miru.\n28:14 Tre\u0107i je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde gradove i poru\u0161io ku\u0107e kne\u017eevske.\n28:15 Tre\u0107i je jezik izagnao \u017eene \u010destite i li\u0161io ih plodova trudbe njihove.\n28:16 Tko ga slu\u0161a taj nema po\u010dinka niti \u0107e imati boravi\u0161ta mirna.\n28:17 Udarac bi\u010dem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti.\n28:18 Mnogi su pali od ma\u010da, ali ne toliki kao od jezika.\n28:19 Blago \u010dovjeku koji se od njega za\u0161titio i nije iskusio srd\u017ebu njegovu, koji nije nosio jarma njegova niti je bio svezan lancima njegovim.\n28:20 Jer jaram je njegov jaram gvozdeni i lanci su njegovi lanci mjedeni.\n28:21 Stra\u0161na je smrt koju donosi, i bolje je Podzemlje od nje.\n28:22 Ali nema vlasti nad pobo\u017enicima, njih ne pr\u017ei plamen njegov.\n28:23 Njegove su \u017ertve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on plamti i ne gasi se, on \u0107e nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera.\n28:24 Gle, trnjem ogradi svoj posjed, zaklju\u010daj dobro svoje srebro i zlato:\n28:25 tako i rije\u010dima svojim na\u010dini mjerila i utege i ustima svojim vrata s prijevornicom.\n28:26 Pazi da ne posrne\u0161 zbog jezika svojeg i ne postane\u0161 plijenom onomu koji te vreba.\n29:1 Milosr\u0111e \u010dini tko uzajmljuje svojem bli\u017enjemu; i tko mu poma\u017ee vr\u0161i zapovijedi.\n29:2 Uzajmljuj bli\u017enjemu kad je u potrebi i opet vra\u0107aj bli\u017enjemu u pravo vrijeme.\n29:3 \u010cvrsto dr\u017ei svoju rije\u010d i budi mu vjeran, pa \u0107e\u0161 u svako vrijeme dobiti \u0161to ti treba.\n29:4 Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli.\n29:5 Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bli\u017enjega, ali na dan naplate on odga\u0111a rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena.\n29:6 Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe: vra\u0107a on kletvama i sva\u0111ama, umjesto \u010da\u0161\u0107u uzvra\u0107a prezirom.\n29:7 Mnogi se stoga, ne zbog zlo\u0107e, uste\u017eu davati zajam: boje se da ne budu nezaslu\u017eeno oplja\u010dkani.\n29:8 Ali sa siromahom budi velikodu\u0161an i ne pusti ga da \u010deka na tvoj milodar.\n29:9 Zbog Bo\u017eje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku.\n29:10 Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju hr\u0111aju\u0107i pod kamenom.\n29:11 Ulo\u017ei blago svoje po zapovijedima Svevi\u0161njega, i bit \u0107e ti probita\u010dnije nego samo zlato.\n29:12 Ulo\u017ei milostinju u svoje riznice, i ona \u0107e te izbaviti od svake nevolje:\n29:13 bolje \u0107e se boriti za te pred neprijateljem negoli \u010dvrsti \u0161tit i te\u0161ko koplje.\n29:14 Dobar \u010dovjek jam\u010di za bli\u017enjega svoga, a tko je izgubio osje\u0107aj stida, ostavlja ga na cjedilu.\n29:15 Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je du\u0161u svoju dao za tebe.\n29:16 Gre\u0161nik se ne brine za dobra jam\u010deva, i nezahvalnik zaboravlja svojeg izbavitelja.\n29:17 Jam\u010denje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske valove.\n29:18 Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju me\u0111u tu\u0111im pucima.\n29:19 Gre\u0161nik koji se upu\u0161ta u jam\u010denje radi laka dobitka - potpada pod sud.\n29:20 Pomozi bli\u017enjemu koliko god mo\u017ee\u0161, ali pazi da se i sam ne upropasti\u0161.\n29:21 Prve su \u017eivotne potrebe voda, kruh, odijelo i ku\u0107a, da se sram pokrije.\n29:22 Bolje je \u017eivjeti siroma\u0161ki pod krovom od dasaka nego se gostiti gospodski u tu\u0111oj ku\u0107i.\n29:23 Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa ne\u0107e\u0161 slu\u0161ati ukore uku\u0107ana.\n29:24 Te\u017eak je \u017eivot i\u0107i od ku\u0107e do ku\u0107e, i gdje god se zaustavi\u0161, ne smije\u0161 usta otvoriti;\n29:25 tu\u0111inac si i poznaj okus poni\u017eenja, a osobito zvuk gorkih rije\u010di:\n29:26 \"Hajde, tu\u0111in\u010de, postavi stol, i ako ima\u0161 \u0161to, daj mi jesti.\"\n29:27 \"Odlazi, tu\u0111in\u010de, ustupi mjesto \u010dasnijemu, dolazi mi brat i treba mi ku\u0107a.\"\n29:28 Te\u0161ko je umnu \u010dovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.\n30:1 Tko ljubi sina svog, \u010desto ga bije \u0161ibom, da se na koncu u njemu obraduje.\n30:2 Tko valjano odgaja svog sina, imat \u0107e od njega koristi i ponosit \u0107e se njime me\u0111u znancima svojim.\n30:3 Tko pou\u010di sina svoga, \u010dini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim.\n30:4 Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi sli\u010dna.\n30:5 Za svojeg se \u017eivota radovao gledaju\u0107i ga i na samrti se svojoj ne \u017ealosti.\n30:6 Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji \u0107e im znati milost uzvra\u0107ati.\n30:7 Tko miluje sina svoga, zavijat \u0107e mu rane i na svaki \u0107e mu se njegov jauk potresati srce.\n30:8 Neukro\u0107en konj postaje \u0107udljiv, a zapu\u0161ten sin postaje tvrdoglav.\n30:9 Razmazi dijete svoje, pa \u0107e te zaprepastiti; igraj se s njim, pa \u0107e te u tugu zaviti.\n30:10 Ne smij se njim ako ne \u017eeli\u0161 plakati s njim i na koncu \u0161krgutati zubima.\n30:11 Ne daj mu slobode u mladosti i ne pra\u0161taj mu pogre\u0161aka njegovih.\n30:12 Savij mu \u0161iju dok je mlad i nagnje\u010di mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlu\u0161an i ne o\u017ealosti te duboko.\n30:13 Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove drskosti.\n30:14 Bolji je siromah tijelom zdrav i \u010dio nego bogata\u0161 bolesna tijela.\n30:15 Vi\u0161e valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo vi\u0161e od golema posjeda.\n30:16 Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sre\u0107e nad sretnim srcem.\n30:17 Bolja je smrt nego gorak \u017eivot i po\u010dinak vje\u010dni nego trajna bolest.\n30:18 Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo \u017ertveno na grob polo\u017eeno.\n30:19 \u010cemu \u017ertve idolu, kad ne mo\u017ee ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj koga Gospod progoni:\n30:20 samo gleda i uzdi\u0161e, kao u\u0161kopljenik koji grli djevicu i uzdi\u0161e.\n30:21 Ne prepu\u0161taj se \u017ealosti i ne kinji se mra\u010dnim mislima.\n30:22 Veselje srca \u017eivot je \u010dovjeku, i radost mu produljuje dane \u017eivotne.\n30:23 Prevari svoje brige i utje\u0161i srce svoje, otjeraj od sebe \u017ealost: jer je \u017ealost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu.\n30:24 Zavist i srd\u017eba skra\u0107uju dane, i briga donosi starost prije vremena.\n30:25 Izda\u0161nu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono \u0161to pojede.\n31:1 Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san.\n31:2 Dnevne se brige u san uvla\u010de, i te\u0161ka bolest ne da spavati.\n31:3 Bogata\u0161 se mu\u010di da skupi imetak, a kad se odmara, u\u017eiva u rasko\u0161i;\n31:4 siromah se mu\u010di, jer nema od \u010dega \u017eivjeti, a kad se odmara, zapada u bijedu.\n31:5 Tko ljubi zlato - ne ostaje bez grijeha, i tko za novcem tr\u010di - zbog njega \u0107e zalutati.\n31:6 Mnogi postado\u0161e \u017ertve zlata, propast im bija\u0161e neminovna.\n31:7 Jer ono je zamka onima koji mu \u017ertvuju, i svaki se nerazumni lako u nju hvata.\n31:8 Blago bogata\u0161u koji se na\u0161ao bez krivnje i koji nije tr\u010dao za zlatom!\n31:9 Tko je taj, da mu \u010destitamo, jer je izvr\u0161io \u010dudesna djela u svom narodu?\n31:10 Tko je tu ku\u0161nju pro\u0161ao i savr\u0161en ostao, neka mu je na \u010dast! Tko je mogao zgrije\u0161iti, a nije zgrije\u0161io, i zlo u\u010diniti, a nije u\u010dinio?\n31:11 Njegova \u0107e dobra biti trajna, i zajednica \u0107e slaviti dobrotu njegovu.\n31:12 Ako si sjeo za obilan stol, ne otvaraj nad njim \u017edrijela svoga i ne reci: \"Ima dosta na njemu!\"\n31:13 Sjeti se: oko pohlepno veliko je zlo. Je li stvoreno i\u0161ta gore od takva oka? Zato ono suze roni za sve \u0161to vidi.\n31:14 Kamo drugi gleda, ti ne pru\u017eaj ruke, da se s njim ne sukobi\u0161 u zdjeli.\n31:15 Prosudi potrebe susjedove po svojima i budi obazriv u svemu.\n31:16 Pristojno jedi \u0161to ti je ponu\u0111eno i ne budi pohlepan da te ne omrznu.\n31:17 Zbog pristojnosti prestani prvi i ne budi nezasitan, da ne sablazni\u0161.\n31:18 Ako i u veliku dru\u0161tvu sjedi\u0161, ne pru\u017eaj ruke prije ostalih.\n31:19 Malo je dosta \u010dovjeku dobro odgojenu i on se ne mu\u010di na postelji svojoj.\n31:20 Umjeren obrok - dobar san, i \u010dovjek rano ustaje, pun svje\u017eine. A besanicu, bljuvanje i srdobolju mora pretrpjeti pro\u017edrljivac.\n31:21 Ako si morao previ\u0161e pojesti, ustani i izbljuj, i bit \u0107e ti lak\u0161e.\n31:22 Slu\u0161aj, sine moj, i ne preziri me, na kraju \u0107e\u0161 shvatiti moje rije\u010di. U svim djelima svojim budi umjeren i ne\u0107e te sna\u0107i nikakva bolest.\n31:23 Dobra ugosnika hvale usne i trajno je svjedo\u010danstvo dare\u017eljivosti njegove.\n31:24 Na lo\u0161a se ugosnika javno mrmlja i uporan je glas o \u0161krtosti njegovoj.\n31:25 U vinu se nemoj juna\u010diti, jer je mnoge oborilo vino.\n31:26 Kao \u0161to se u pe\u0107i ku\u0161a ocjel, tako i u vinu srca svadljivih hvalisavaca.\n31:27 Vino je \u017eivot \u010dovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je \u017eivot bez vina, kad je stvoreno za veselje ljudima!\n31:28 Radost srcu i veselje du\u0161i, takvo je vino koje se pije u pravo vrijeme i u pravoj koli\u010dini.\n31:29 Gor\u010dina du\u0161e spopada \u010dovjeka koji je vina previ\u0161e popio, u strasti i u gnjevu.\n31:30 Pijanstvo u bezumnika izaziva srd\u017ebu na vlastitu propast, umanjuje mu snagu i umno\u017eava rane.\n31:31 Na gozbi ne izazivaj susjeda i ne rugaj mu se ako je veseo: ne reci mu ru\u017ene rije\u010di i ne kinji ga tra\u017ee\u0107i da vrati dug.\n32:1 Ako su te postavili ravnateljem stola, nemoj se uznositi. Budi me\u0111u njima kao jedan od njih, pobrini se za njih i tada sjedni.\n32:2 Kad obavi\u0161 sve svoje du\u017enosti, sjedni da se proveseli\u0161 zajedno s njima i primi\u0161 vijenac za svoju ugla\u0111enost.\n32:3 Govori, star\u010de, jer ti dolikuje, ali odmjereno, i ne prekidaj glazbu.\n32:4 Gdje se slu\u0161a pjesma, ne dr\u017ei besjede i ne budi mudar u nevrijeme.\n32:5 Kao pe\u010datnik od dragog kamena na zlatnu uresu, takva je skladna glazba na gozbi.\n32:6 Kao zlatom okovan pe\u010datnik sa smaragdom, takav je zvuk pjesme uz odabrano vino.\n32:7 Govori, mladi\u0107u, ako ti je potrebno, ali tek po\u0161to te dvaput zamole.\n32:8 Govori sa\u017eeto i mnogo reci u malo rije\u010di: ostavi dojam \u010dovjeka koji zna, ali ne \u017eeli govoriti.\n32:9 Kad si s odli\u010dnicima, ne izjedna\u010duj se s njima i ne \u0107eretaj mnogo dok drugi zbori.\n32:10 Munja prethodi gromu, a ljupkost ide ispred skromna \u010dovjeka.\n32:11 Na vrijeme ustani, ne budi posljednji; po\u017euri se ku\u0107i, ne oklijevaj.\n32:12 Ondje se zabavljaj i \u010dini \u0161to ti na um padne, ali ne grije\u0161i govorom bestidnim.\n32:13 A za sve Stvoritelja svoga slavi, koji te obasu svojim dobrima.\n32:14 Tko se Boga boji prima pouku; oni koji ga tra\u017ee - naklonost njegovu stje\u010du.\n32:15 Tko tra\u017ei Zakon - njime se ispunja, a licemjer se o nj spoti\u010de.\n32:16 Koji se boje Gospoda dolaze do pravice, i njihova dobra djela sjaju kao svjetlost.\n32:17 Gre\u0161nik odbija opomenu i po volji svojoj nalazi ispriku.\n32:18 Razborit \u010dovjek ne prezire savjet, a oholi bezbo\u017enik ne poznaje straha.\n32:19 Bez promi\u0161ljanja ne \u010dini ni\u0161ta, pa se poslije ne\u0107e\u0161 kajati.\n32:20 Ne idi po opasnim putovima, da se ne spotakne\u0161 o kamenje.\n32:21 Ne vjeruj suvi\u0161e ravnu putu i \u010duvaj se svoje vlastite djece.\n32:22 U svim djelima svojim \u010duvaj sebe, jer tko to \u010dini dr\u017ei se zapovijedi.\n32:23 Tko se pouzdava u Zakon pokorava se zapovijedima; i tko se uzda u Gospoda ne\u0107e pretrpjeti \u0161tete.\n33:1 Tko se boji Gospoda zlo ga ne snalazi i uvijek se iz ku\u0161nje izbavlja.\n33:2 Nije mudar tko mrzi Zakon, a tko je u njemu licemjer, ljulja se kao la\u0111a u oluji.\n33:3 Razborit se \u010dovjek pouzdava u Zakon, on u Zakon vjeruje kao u proro\u0161tvo.\n33:4 Pripravi svoj govor, i tad \u0107e te slu\u0161ati; priberi znanje svoje i tad odgovori.\n33:5 Osje\u0107aji su lu\u0111akovi kao kolski to\u010dak, a misao mu je kao osovina \u0161to se okre\u0107e.\n33:6 Ujedljiv je prijatelj kao uspaljen konj: tko god ga zaja\u0161e on zar\u017ee.\n33:7 Za\u0161to je dan od dana uzvi\u0161eniji, kad im svima kroz godinu svjetlost od sunca dolazi?\n33:8 Zato \u0161to su u misli Gospodnjoj razdijeljeni, Gospod je razlu\u010dio doba i blagdane.\n33:9 Neke je uzvisio i posvetio, a druge uvrstio u dane obi\u010dne.\n33:10 I svi su ljudi od blata, i Adam je od zemlje stvoren.\n33:11 Ali ih Gospod u svojoj velikoj mudrosti razdijeli i dade im razli\u010dite sudbine.\n33:12 Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i sebi pribli\u017eio; neke je opet prokleo i ponizio i oborio ih s mjesta njihova.\n33:13 Kao \u0161to je glina u rukama lon\u010dara koji je oblikuje po svojoj volji, tako su i ljudi u rukama Tvorca svoga koji im daje prema svom sudu.\n33:14 Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji \u017eivot: tako nasuprot pobo\u017eniku stoji gre\u0161nik.\n33:15 I gledaj tako sva djela Svevi\u0161njega, sva su po dvoje, jedno prema drugome.\n33:16 Ja se posljednji prenuh kao onaj koji pabir\u010di iza bera\u010da;\n33:17 ali stigoh s Bo\u017ejim blagoslovom i napunih tijesak svoj kao pravi bera\u010d.\n33:18 Gledajte kako se nisam trudio samo za se nego za sve one koji tra\u017ee pouku.\n33:19 Oj, \u010dujte me, glavari naroda, upravitelji op\u0107ine, poslu\u0161ajte!\n33:20 Ni sinu ni \u017eeni, ni bratu ni prijatelju ne daj vlasti nad sobom za \u017eivota svoga. Ne daj svoga blaga drugomu, da se ne pokaje\u0161 i ne zatra\u017ei\u0161 natrag.\n33:21 Dok si \u017eiv i dok je daha u tebi, ne daj nikomu vlasti nad sobom:\n33:22 jer je bolje da se djeca tebi mole nego da ti moli\u0161 u sinova svojih.\n33:23 U svim djelima svojim budi gospodar i ne daj da ti se okalja \u010dast.\n33:24 Kad ti se zavr\u0161e dani \u017eivota, u \u010dasu smrti, razdijeli svoju ba\u0161tinu.\n33:25 Magarcu krma, batina i teret, a robu kruh, stega i rad.\n33:26 Daj sluzi raditi, pa \u0107e\u0161 na\u0107i po\u010dinka; pusti\u0161 li mu slobodne ruke, tra\u017eit \u0107e slobodu.\n33:27 Jaram i uzde savijaju \u0161iju, a zla slugu klade i mu\u010dila.\n33:28 \u0160alji ga na rad, da se ne ulijeni, jer lijenost pou\u010dava zlo\u0107ama mnogim.\n33:29 Zaposli ga kako mu pripada, i ako ne slu\u0161a, stavi ga u okove.\n33:30 Ali ne prelazi mjere ni prema kome i ne \u010dini ni\u0161ta nepravedno.\n33:31 Ima\u0161 li roba, neka ti bude kao ti sam, jer si ga krvlju stekao!\n33:32 Ima\u0161 li roba, postupaj s njim kao s bratom, jer ti je potreban kao ti sam sebi.\n33:33 Ako ga zlostavlja\u0161 pa ti odbjegne, na kojem \u0107e\u0161 ga putu tra\u017eiti?\n34:1 Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova lu\u0111aci okrilate.\n34:2 Kao hvata\u010d sjene ili goni\u010d vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima.\n34:3 Sli\u010dni su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost.\n34:4 \u0160to se mo\u017ee ne\u010disto\u0107om o\u010distiti? Kako \u0107e biti istina od la\u017ei?\n34:5 Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje.\n34:6 Ako ih Svevi\u0161nji ne \u0161alje kao glasnike svoje, ne posve\u0107uj im ni jedne misli.\n34:7 Jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdaju\u0107i se u njih.\n34:8 Zakon treba ispunjavati bez prijevara, i mudrost je savr\u0161ena tek u iskrenosti.\n34:9 Tko je mnogo putovao - mnogo zna, i tko je mnogo iskusio - umno zbori.\n34:10 Tko nije ni\u0161ta iskusio - malo znade; a tko je putovao, u svemu se snalazi.\n34:11 Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i vi\u0161e shvatih nego \u0161to mogu iskazati.\n34:12 \u010cesto bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio,\n34:13 jer \u017eivjet \u0107e duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih mo\u017ee izbaviti.\n34:14 Tko se boji Gospoda, ne boji se ni\u010dega i ne stra\u0161i se, jer je Gospod nada njegova.\n34:15 Blago du\u0161i onoga koji se boji Gospoda! U koga li se uzdao? I tko mu je potpora?\n34:16 Gospod ne odvra\u0107a o\u010diju s onih koji ga ljube, on im je mo\u0107na za\u0161tita i sna\u017ena potpora, \u0161titnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada.\n34:17 On je radost srcu i svjetlost o\u010dima, on je zdravlje, \u017eivot i blagoslov.\n34:18 \u017drtva od blaga krivo ste\u010dena porugljiv je dar i ne primaju se pokloni opakih.\n34:19 Svevi\u0161njemu se ne mile darovi bezbo\u017eni\u010dki: gomilom \u017ertava oni ne\u0107e iskupiti svoje grijehe.\n34:20 Pred o\u010dima o\u010devim kolje sina tko prinosi \u017ertvu od imetka siromaha.\n34:21 Oskudna hrana \u017eivot je siromaha, i tko je otima - pravi je krvnik;\n34:22 ubija bli\u017enjega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku uskra\u0107uje pla\u0107u.\n34:23 Ako jedan gradi, a drugi razgra\u0111uje, \u0161to im ostaje, osim trudbe?\n34:24 Ako jedan moli, a drugi kune, \u010diji \u0107e glas usli\u0161ati Gospodar?\n34:25 Tko se taknuo mrtvaca, pa se oprao i opet ga dirnuo, \u0161to mu koristi pranje njegovo?\n34:26 Tako je i s \u010dovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet \u010dini: tko \u0107e mu usli\u0161ati molitvu i zar mu koristi \u0161to se ponizio?\n35:1 Tko se dr\u017ei Zakona umno\u017eava svoje \u017ertve. Tko vr\u0161i zapovijedi prinosi \u017ertve pri\u010desnice.\n35:2 Tko pokazuje razboritost prinosi bra\u0161neni cvijet. Tko daje milostinju prinosi \u017ertvu zahvalnicu.\n35:3 Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla i okajnicu prinosi tko odstupa od nepravde.\n35:4 Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi.\n35:5 \u017drtva pravednikova ukra\u0161ava \u017ertvenik i miomiris njezin dolazi pred Svevi\u0161njeg.\n35:6 Ugodna je \u017ertva pobo\u017ena \u010dovjeka i njezin se spomen ne zaboravlja.\n35:7 Dare\u017eljivim srcem \u010dasti Gospoda i ne \u0161krtari prvinama \u0161to ih prinosi\u0161.\n35:8 Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s rado\u0161\u0107u posve\u0107uj desetinu.\n35:9 Daj Svevi\u0161njemu kao \u0161to i on tebi dade, dare\u017eljivo i koliko mo\u017ee\u0161.\n35:10 Jer sve Gospod pla\u0107a i vratit \u0107e sedmerostruko.\n35:11 Ne podmi\u0107uj ga, jer on ne prima mita. I ne uzdaj se u \u017ertvu nepravednu,\n35:12 jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko.\n35:13 Nije pristran na \u0161tetu siromahovu i slu\u0161a molitvu potla\u010denoga.\n35:14 Ne prezire jauk siro\u010deta ni udovice kad izlijeva svoj bol.\n35:15 Ne teku li udovici suze niz lice i ne optu\u017euje li jaukom onoga koji ih uzrokuje?\n35:16 Tko Boga slu\u017ei svim srcem svojim bit \u0107e usli\u0161an, jer njegove se molbe di\u017eu do oblaka.\n35:17 Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne do\u0111e do Boga\n35:18 i ne popu\u0161ta dok ga Svevi\u0161nji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.\n35:19 I Gospod ne\u0107e oklijevati niti \u0107e odga\u0111ati\n35:20 dok ne satre bedra nasilnicima i ne osveti se narodima,\n35:21 ne iskorijeni mno\u0161tvo oholica i ne slomi \u017eezlo opakima;\n35:22 dok ne plati svakome po djelu njegovu i ne prosudi \u010dine ljudske prema namisli njihovoj;\n35:23 dok ne svr\u0161i parbu puka svojega i ne obraduje ga milo\u0161\u0107u svojom.\n35:24 Dobra je milost u doba nevolje kao oblak ki\u0161onosan u vrijeme su\u0161no!\n36:1 Smiluj nam se, Gospodaru, Bo\u017ee svega svijeta, i pogledaj na nas i pro\u017emi strahom svojim sve narode!\n36:2 Podigni ruku protiv naroda tu\u0111inskih da spoznaju tvoju mo\u0107.\n36:3 Kako si se u o\u010dima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u o\u010dima na\u0161im poka\u017ei velik prema njima.\n36:4 Da poznaju kao \u0161to znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode.\n36:5 Obnovi znake i ponovi \u010dudesa, proslavi ruku i desnicu svoju.\n36:6 Probudi gnjev i srd\u017ebu izlij, obori protivnika, uni\u0161ti neprijatelja.\n36:7 Po\u017euri vrijeme, sjeti se prisege, i neka se slave tvoja silna djela.\n36:8 Neka \u017eestok oganj pro\u017edre pre\u017eivjele i neka propadnu tla\u010ditelji puka tvojeg.\n36:9 Satri glavu poglavarima tu\u0111inskim koji se hvale: \"Nikoga nema osim nas.\"\n36:10 Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im ba\u0161tinu kao na po\u010detku.\n36:11 Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu, kojega si u\u010dinio prvencem svojim.\n36:12 Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivali\u0161tu svome.\n36:13 Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i Sveti\u0161te svoje slavom svojom.\n36:14 Podari svjedo\u010danstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proro\u010danstva objavljena u tvoje ime.\n36:15 Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji poka\u017eu istiniti.\n36:16 Usli\u0161aj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim.\n36:17 I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vje\u010dni Bog.\n36:18 Svako jelo \u017eeludac prima, ali je jedno sla\u0111e od drugoga.\n36:19 Nepce raspoznaje okus divlja\u010di, tako i razborito srce la\u017eljive rije\u010di.\n36:20 Prijevarno srce boli zadaje, ali iskusan \u010dovjek zna kako se uzvra\u0107a.\n36:21 \u017dena prima svakog mu\u017ea, premda je jedna djevojka od druge bolja.\n36:22 \u017denska ljepota raduje o\u010di, i to je najja\u010da od svih ljudskih \u017eelja.\n36:23 Ako su dobrota i nje\u017enost na njezinim usnama, mu\u017e joj nije kao ostali ljudi.\n36:24 Tko ima \u017eenu posjeduje blago: ona mu je pomo\u0107 i stup potporni.\n36:25 Gdje nema ograde, pokradu imanje. Tko nema \u017eene tu\u017ean je lutalac.\n36:26 Tko \u0107e vjerovati razbojniku koji leti od grada do grada?\n36:27 Tako i \u010dovjeku koji nema gnijezda, ve\u0107 po\u010diva gdje ga zatekne no\u0107.\n37:1 Svaki prijatelj veli: \"I ja sam ti prijatelj.\" Ali su mnogi samo po imenu prijatelji.\n37:2 Nije li sama smrtna \u017ealost kad se drug ili prijatelj pretvori u neprijatelja?\n37:3 O, sklonosti opaka, za\u0161to si stvorena? Da prekrije\u0161 zemlju prijevarom?\n37:4 U sre\u0107i se la\u017eni drug raduje s prijateljem, a u \u010dasu nesre\u0107e okre\u0107e se protiv njega.\n37:5 A pravi drug dijeli nevolju s prijateljem i kad do boja do\u0111e, \u0161tita se la\u0107a.\n37:6 Ne zaboravljaj prijatelja vjerna u boju i ne zaboravi ga kad se obogati\u0161.\n37:7 Svaki savjetnik dijeli savjete, ali mnogi svjetuju sebi u prilog.\n37:8 \u010cuvaj se od onoga koji nudi savjet: ispitaj prije \u0161to on sam \u017eeli - jer on daje savjet na svoju korist - da on ne baci oko na tebe\n37:9 pa ti veli: \"Dobar je tvoj put\", a potom iz prikrajka promatra nesre\u0107u tvoju.\n37:10 Ne svjetuj se s \u010dovjekom koji te krivo gleda i ne otkrivaj zavidniku namjere svoje.\n37:11 Ne svjetuj se sa \u017eenom o njezinoj suparnici, niti s kukavicom o ratu, niti s trgovcem o trgovini, niti s kupcem o prodaji, niti sa zavidnikom o zahvalnosti, niti sa samo\u017eivcem o milosr\u0111u, niti s lijen\u010dinom o bilo kakvu poslu, niti s prolaznim najamnikom o svr\u0161etku posla, niti s lijenim slugom o veliku radu: ne oslanjaj se na njih ni za kakav savjet.\n37:12 Nego se uvijek obrati na pobo\u017enika o kome znade\u0161 da vr\u0161i zapovijedi, koji je s tobom jedne du\u0161e i koji \u0107e nad tobom plakati kada posrne\u0161.\n37:13 I na savjet srca svoga pazi, jer nema\u0161 nikog vjernijeg od njega.\n37:14 Jer srce \u010desto pretkazuje \u010dovjeku pouzdanije nego sedam stra\u017eara s vidikovca visokog.\n37:15 Ali se kraj svega toga moli Svevi\u0161njem da te vodi stazom istine.\n37:16 Razbor je po\u010detak svakog posla, promi\u0161ljanje prethodi poduzimanju.\n37:17 Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju \u010detiri grane:\n37:18 dobro i zlo, \u017eivot i smrt, a jezik im je uvijek gospodar.\n37:19 Postoji \u010dovjek kadar pou\u010diti druge, a sebi je samom beskoristan.\n37:20 Drugi je opet spretan govornik, ali omra\u017een, i takav \u0107e umrijeti od gladi:\n37:21 jer nije stekao naklonosti Gospodnje i li\u0161en je svake mudrosti.\n37:22 Postoji i mudrac sam sebi mudar, i plodovi su mu razbora na ustima pouzdani.\n37:23 Mudrac pou\u010dava svoj vlastiti puk, i plodovi su njegova razbora pouzdani.\n37:24 Mudar je \u010dovjek pun blagoslova, i svi koji ga vide zovu ga sretnim.\n37:25 Malen je broj dana \u017eivota \u010dovje\u010djeg, i nebrojeni su dani naroda izraelskog.\n37:26 Mudrac stje\u010de povjerenje naroda svog i ime mu \u017eivi \u017eivotom vje\u010dnim.\n37:27 Sine moj, dok si \u017eiv, ku\u0161aj narav svoju, vidi \u0161to joj \u0161teti i to joj uskrati.\n37:28 Jer nije svima sve probita\u010dno niti je svakomu sve po volji.\n37:29 Ne budi nezasitan u slasticama i ne budi lakom za jestvinom.\n37:30 Jer prekomjerno jelo donosi bolest i pro\u017edrljivost izaziva proljev.\n37:31 Mnogi pomrije\u0161e od neumjerenosti, a tko se \u010duva produ\u017euje svoj \u017eivot.\n38:1 \u010casti lije\u010dnika \u010da\u0161\u0107u koja mu pripada zbog njegove slu\u017ebe, jer je i njega Gospod stvorio.\n38:2 Lije\u010denje od Svevi\u0161njeg dolazi, kao \u0161to se dar od kralja dobiva.\n38:3 Znanje uzdi\u017ee glavu lije\u010dniku i mo\u0107nici ga po\u0161tuju.\n38:4 Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih \u010dovjek ne odbacuje.\n38:5 Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazuju\u0107' tako svoju mo\u0107?\n38:6 Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.\n38:7 Njima se lije\u010di i bol ubla\u017euje, od njih ljekarnik lijekove priprema.\n38:8 Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje \u0161iri svijetom.\n38:9 Sine moj, u bolesti ne budi poti\u0161ten, ve\u0107 se Bogu moli jer on zdravlje daje.\n38:10 Bje\u017ei od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha o\u010disti srce.\n38:11 Prinesi \u017ertvu blagomirisnu i spomen-\u017ertvu i pretio dar prema imanju svojem.\n38:12 Ali i lije\u010dniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban.\n38:13 Katkad je spas u ruci njihovoj,\n38:14 jer se i oni Bogu utje\u010du da im poda milost izlje\u010denja i lijek za spas \u017eivota.\n38:15 Tko grije\u0161i pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lije\u010dni\u010dke.\n38:16 Sine moj, roni suze nad mrtvim, tu\u017ealjkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obi\u010daju i ne uskrati po\u010dasti grobu njegovu.\n38:17 Gorko pla\u010di i \u017earko ridaj i poka\u017ei \u017ealost koju zaslu\u017euje: jedan ili dva dana, da izbjegne\u0161 govorkanje, a potom se utje\u0161i od \u017ealosti svoje.\n38:18 Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i \u017ealost slabi snagu \u017eivotnu.\n38:19 Neka \u017ealost pro\u0111e s pogrebom, jer je \u017eivot u \u017ealosti nepodno\u0161ljiv.\n38:20 Ne prepu\u0161taj srce svoje \u017ealosti: odagnaj je i misli na svoj svr\u0161etak.\n38:21 I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristi\u0161, a sebi udi\u0161.\n38:22 Misli na njegovu kob koja je i tvoja: ju\u010der meni, danas tebi.\n38:23 Kad mrtvac po\u010dine, nek' po\u010dine i spomen njegov i utje\u0161i se kad iza\u0111e njegov duh.\n38:24 U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.\n38:25 Kako \u0107e omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u \u0161iljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi:\n38:26 um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.\n38:27 Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i no\u0107: oni koji rezbare pe\u010datnjake i trude se neprestano oko novih \u0161ara svesrdno te\u017ee za \u0161to ve\u0107om sli\u010dno\u0161\u0107u uzoru i bde no\u0107u da usavr\u0161e svoje djelo.\n38:28 Tako i kova\u010d koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo \u017eeljezo: dah ognja pe\u010de mu ko\u017eu, a on se oko vrela ognji\u0161ta napre\u017ee; zvuk \u010deki\u0107a zaglu\u0161uje uho njegovo, o\u010di upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svr\u0161etak posla svog i no\u0107u bdi da ga usavr\u0161i.\n38:29 Tako i lon\u010dar koji sjedi kod posla svog i okre\u0107e to\u010dak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.\n38:30 Rukom daje oblik glini, a nogama je gnje\u010di; srcem misli na la\u0161tenja i bdi no\u0107u da pe\u0107 o\u010disti.\n38:31 Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vi\u010dan svome poslu.\n38:32 Bez njih se nijedan grad ne mo\u017ee sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.\n38:33 Ali njih ne pitaju u vije\u0107u narodnom i ne isti\u010du se u op\u0107ini. Ne sjede na stolici suda\u010dkoj i ne shva\u0107aju Zakona zavjetnoga.\n38:34 Ne isti\u010du se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih me\u0111u tvorcima mudrih izreka. Ali oni odr\u017eavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.\n39:1 Ali je druk\u010dije s onim koji posve\u0107uje du\u0161u svoju i razmi\u0161ljanje svoje Zakonu Svevi\u0161njega, istra\u017euje mudrost drevnu i bavi se proro\u0161tvima.\n39:2 On pamti govore glasovitih mu\u017eeva i prodire u tan\u010dine mudrih izreka;\n39:3 istra\u017euje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba.\n39:4 On slu\u017ei me\u0111u velika\u0161ima i vi\u0111a se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, isku\u0161ava dobro i zlo me\u0111u ljudima.\n39:5 U zoru srce svoje uzdi\u017ee Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevi\u0161njim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje.\n39:6 Ako to veliki Gospod ho\u0107e, napunja ga duhom razbora i on da\u017edi rije\u010dima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.\n39:7 Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmi\u0161lja o otajstvima Gospodnjim.\n39:8 On izla\u017ee pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg.\n39:9 Mnogi hvale umnost njegovu, nikad ne\u0107e u zaborav pasti niti \u0107e mu spomen ikad propasti, nego \u0107e mu ime \u017eivjeti od pokoljenja do pokoljenja.\n39:10 Narodi \u0107e proglasiti mudrost njegovu i hvalom \u0107e ga slaviti zajednica.\n39:11 Ako dugo \u017eivi, ime mu nadvisuje tisu\u0107e ostalih, a ako umre, i to \u0107e dostajati.\n39:12 Jo\u0161 jednom \u017eelim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun.\n39:13 Slu\u0161ajte me, djeco pobo\u017ena, i cvjetajte kao ru\u017ea \u0161to ni\u010de na obali toka vodenog.\n39:14 Miri\u0161ite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, \u0161irite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.\n39:15 Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite:\n39:16 Kako su veli\u010danstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvr\u0161uju. Ne smije se pitati: \"\u0160to je ovo? Za\u0161to to?\" jer sve \u0107e dobro do\u0107i u svoje vrijeme.\n39:17 Na rije\u010d njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremi\u0161te voda.\n39:18 Kad on zapovjedi \u0161togod, volja mu se ispunja i nitko ne mo\u017ee umanjiti njegovo spasenje.\n39:19 Pred njim su djela svakog stvora i ni\u0161ta nije skriveno o\u010dima njegovim.\n39:20 Njegov se pogled pru\u017ea od vje\u010dnosti do vje\u010dnosti i ni\u0161ta nema \u010dudesno pred o\u010dima njegovim.\n39:21 Ne smije se re\u0107i: \"\u0160to je ovo? I za\u0161to to?\" jer sve \u0161to je stvoreno svrhu ima.\n39:22 Kao \u0161to se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava,\n39:23 tako je srd\u017eba njegova ba\u0161tina narodima, kao kad je vode pretvorio u sol.\n39:24 Kao \u0161to su njegovi putovi ravni pobo\u017enicima, tako su neprohodni opakima.\n39:25 Kao \u0161to je od po\u010detka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.\n39:26 Najva\u017enije su potrebe ljudima za \u017eivot voda i vatra, \u017eeljezo i sol, bra\u0161no p\u0161eni\u010dno, mlijeko i med, sok gro\u017e\u0111a, ulje i odijelo:\n39:27 sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.\n39:28 Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bi\u010deve bijesa svoga; oni \u0107e u vrijeme svr\u0161etka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.\n39:29 Vatra i tu\u010da, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno.\n39:30 O\u010dnjaci u zvijeri, \u0161tipavci i guje, i osvetni ma\u010d na propast bezbo\u017enicima\n39:31 vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno \u010dekaju na zemlji: i kad vrijeme do\u0111e, ne opiru se rije\u010di njegovoj.\n39:32 Stoga bijah od po\u010detka osvjedo\u010den pa razmislih i zapisan u knjigu:\n39:33 \"Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava.\"\n39:34 Ne smije se re\u0107i: \"Ovo je gore nego ono\", jer sve je dobro u pravi \u010das.\n39:35 A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!\n40:1 Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, te\u017eak jaram sinovima ljudskim od dana kad iza\u0111u iz utrobe maj\u010dine do dana kad se vrate majci svega \u017eivog.\n40:2 Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je i\u0161\u010dekivanje dana smrtnoga.\n40:3 Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu;\n40:4 od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odje\u0107u -\n40:5 sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, sva\u0111e i borba. I kad po\u010diva na svojoj postelji, san mu no\u0107ni samo izmjenjuje brige:\n40:6 tek \u0161to je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca \u0161to je iz boja utekao.\n40:7 I kad se probudi u \u010dasu izbavljenja, \u010dudi se svojem ispraznomu strahu.\n40:8 Jer stvorovima svima, od ljudi do \u017eivotinja, a sedmerostruko gre\u0161nicima - prijeti\n40:9 smrt i krv, i boj i ma\u010d, nesre\u0107e, glad, patnja, kuga.\n40:10 Sve je to stvoreno za gre\u0161nike, i zbog njih je do potopa do\u0161lo.\n40:11 Sve \u0161to je iz zemlje u zemlju se vra\u0107a i \u0161to je iz vode do\u0161lo u more odlazi.\n40:12 Svako mito i nepravda propadaju, a po\u0161tenje traje dovijeka.\n40:13 Blago nepravedni\u010dko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za nevremena.\n40:14 Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i gre\u0161nici srljaju u svoju propast.\n40:15 Izdanak bezbo\u017eni\u010dki ne tjera mladice, jer ne\u010disto korijenje nalazi samo tvrdo stijenje.\n40:16 Trska \u0161to raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge trave.\n40:17 A milost je kao perivoj blagoslova i milosr\u0111e traje dovijeka.\n40:18 Nezavisan \u010dovjek i radnik imaju ugodan \u017eivot, ali od obojice bolji ima onaj tko prona\u0111e blago.\n40:19 Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkri\u0107e mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali vi\u0161e od oboga uzorna \u017eena.\n40:20 Vino i glazba vesele srce, ali jo\u0161 vi\u0161e ljubav prema mudrosti.\n40:21 Frula i harfa zasla\u0111uju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas.\n40:22 Ljepota i ljupkost vesele o\u010di, ali jo\u0161 vi\u0161e zelenilo polja.\n40:23 Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi \u010das, ali su nad obojicom \u017eena i mu\u017e.\n40:24 Bra\u0107a i pomo\u0107nici u nevolji dobro do\u0111u, ali od obojih bolje izbavlja milostinja.\n40:25 Zlato i srebro u\u010dvr\u0161\u0107uju korak, ali je od obadvoga bolji dobar savjet.\n40:26 Bogatstvo i mo\u0107 osna\u017euju srce, ali od obadvoga bolje strah Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim \u010dovjek sve ima i s njime mu ne treba nikakva pomo\u0107nika.\n40:27 Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on \u010dovjeka \u0161titi vi\u0161e od svake slave.\n40:28 Sine moj, ne \u017eivi od prosja\u010denja; bolje je umrijeti nego prosja\u010diti.\n40:29 \u010covjek koji neprestano gleda na tu\u0111i stol ne \u017eivi \u017eivotom \u017eivota dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tu\u0111inskim, a obrazovan i odgojen \u010dovjek toga se kloni.\n40:30 Slatko je prosja\u010denje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao vatra.\n41:1 O smrti, kako je gorka pomisao na te \u010dovjeku koji \u017eivi sretno i usred dobara svojih, \u010dovjeku koji \u017eivi spokojno i u svemu napreduje i jo\u0161 ima snage u\u017eivati rasko\u0161!\n41:2 O smrti, odluka je tvoja dobrodo\u0161la \u010dovjeku ubogu i bez snage, istro\u0161enu starcu, izmorenu brigama, nevjeri\u010dnu i na kraju strpljivosti.\n41:3 Ne boj se zakona smrti, sjeti se onih prije tebe i onih \u0161to \u0107e poslije do\u0107i.\n41:4 To je presuda Gospodnja svemu \u017eivom - i \u010demu se opirati volji Svevi\u0161njega? \u017divio ti deset, stotinu ili tisu\u0107u godina, u Podzemlju ti ne\u0107e predbacivati du\u017einu \u017eivota.\n41:5 Opake su hulje sinovi gre\u0161nika i oni koji zalaze u nastambe bezbo\u017eni\u010dke.\n41:6 Ba\u0161tina djece gre\u0161ni\u010dke na propast je osu\u0111ena, potomstvo njihovo predmet je vje\u010dna ukora.\n41:7 Bezbo\u017ena oca proklinju vlastita djeca, jer su zbog njega u sramoti.\n41:8 Te\u0161ko vama, bezbo\u017enici, koji zapostavljate Zakon Boga Svevi\u0161njega.\n41:9 Ako ste se rodili, za prokletstvo se rodiste, a kad umrete, prokletstvo \u0107ete ba\u0161tiniti.\n41:10 Sve \u0161to je od zemlje u zemlju se vra\u0107a, tako i bezbo\u017enici iz prokletstva u propast.\n41:11 Ljudi \u017eale za svojim mrtvima, ali \u0107e opako ime gre\u0161nika nestati.\n41:12 Brini se za ime, jer ti ono ostaje dulje nego tisu\u0107e velikih zlatnih zaloga.\n41:13 Sretan \u017eivot traje stanovit broj dana, ali \u010dasno ime ostaje zauvijek.\n41:14 Dr\u017eite, djeco, pouke moje u miru. Skrivena mudrost i blago nevidljivo, kakva je korist od oboga?\n41:15 Bolji je \u010dovjek koji krije ludost svoju negoli koji krije mudrost svoju.\n41:16 Stidite se prema onome \u0161to vam govorim, jer nije dobro svakom stidu podlijegati niti svi jednako cijene sve.\n41:17 Pred ocem i majkom stidi se bludnosti i l\u00d3a\u017ei pred poglavarom i mo\u0107nikom,\n41:18 zlo\u010dina pred sucem i knezom, bezakonja pred op\u0107inom i narodom,\n41:19 nepravde pred drugom i prijateljem, kra\u0111e pred susjedstvom u kojem \u017eivi\u0161.\n41:20 Pred istinom Bo\u017ejom i zavjetom stidi se naslanjati lakte na stol,\n41:21 prezirno primati i darivati i ne odgovarati onima koji te pozdravljaju;\n41:22 stidi se piljiti u tu\u0111u \u017eenu i okrenuti le\u0111a ro\u0111aku,\n41:23 prisvojiti tu\u0111i dio ili dar, udvarati se udatoj \u017eeni,\n41:24 biti prisan sa slu\u0161kinjom njezinom: ne prilazi njezinoj postelji!\n41:25 Stidi se rije\u010di pogrde pred prijateljima svojim i nemoj kuditi nakon darivanja,\n41:26 ponavljati i \u0161iriti glasine i izdavati tajne.\n41:27 Tad \u0107e\u0161 biti istinski stidljiv i na\u0107i \u0107e\u0161 milost u o\u010dima sviju ljudi.\n42:1 Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne kr\u0161i zbog ljudskog obzira:\n42:2 Zakona i Saveza Svevi\u0161njega, presude koja daje pravdu i bezbo\u017eniku,\n42:3 \u010dista ra\u010duna s drugom i suputnikom, diobe svoje ba\u0161tine prijateljima,\n42:4 to\u010dnosti u mjerilima i utezima, malena ili velika probitka,\n42:5 dobitka u trgova\u010dkim poslovima, stroge stege prema svojoj djeci i da do krvi i\u0161iba\u0161 opakoga slugu.\n42:6 Kad je \u017eena radoznala, dobar je pe\u010dat; a gdje je mnogo ruku, zaklju\u010davaj.\n42:7 Kad \u0161to daje\u0161, pazi na broj i te\u017einu, i svaki izdatak i primitak zabilje\u017ei.\n42:8 Ne stidi se ukoriti glupana ili lu\u0111aka ili ishlapjela starca koji raspravlja s mladi\u0107ima. Tako \u0107e\u0161 pokazati kako si uistinu obrazovan, i svi \u0107e ti odobravati.\n42:9 K\u0107i je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti, strah da se ne\u0107e udati, a kad se uda, da je mu\u017e ne zamrzi;\n42:10 dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u ku\u0107i o\u010devoj, a u ku\u0107i mu\u017eevljoj da se ne razbludi, i kad je ve\u0107 \u017eena, da ne bude nerotkinja.\n42:11 Ako ti je k\u0107i neposlu\u0161na, dobro je pazi da ne na\u010dini od tebe ruglo neprijateljima tvojim, pri\u010du gradsku i predmet sva\u010dijeg klevetanja i da te ne obe\u0161\u010dasti u o\u010dima sviju.\n42:12 Ne zaustavljaj pogleda ni pred \u010dijom ljepotom i ne sjedaj sa \u017eenama.\n42:13 Jer iz odijela izlazi moljac, a od \u017eena \u017eenska zlo\u0107a.\n42:14 Bolja je zlo\u0107a mu\u0161ka nego dobrota \u017eenska; od \u017eene potje\u010de sramota i ruglo.\n42:15 Sad \u0107u podsjetiti na djela Bo\u017eja, i \u0161to sam vidio, to \u0107u ispri\u010dati. Rije\u010dima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj.\n42:16 Sunce sjajno sve obasjava, i slave je Gospodnje puno djelo njegovo.\n42:17 Gospod nije dao an\u0111elima mo\u0107 da govore o svim \u010dudesima koja je Gospod, gospodar svega, \u010dvrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi njegovoj.\n42:18 Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne njihove. Jer Svevi\u0161nji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je znake vremena.\n42:19 On objavljuje pro\u0161lost i budu\u0107nost i otkriva stvari skrivene.\n42:20 Ni jedna mu misao proma\u0107i ne mo\u017ee, ni jedna se rije\u010d ne mo\u017ee njemu skriti.\n42:21 On je uredio \u010dudesna djela svoje mudrosti, jer je jedini od vje\u010dnosti do vje\u010dnosti. Niti mu se \u0161to mo\u017ee dodati niti oduzeti i njemu savjet ni\u010diji ne treba.\n42:22 Kako li su divna sva djela njegova, kao sjajna iskra njihov je prizor.\n42:23 Sve to \u017eivi i traje dovijeka, i u svakoj prilici sve je poslu\u0161no.\n42:24 Sve je dvostruko, jedno prema drugome, i ni\u0161ta nije stvorio nepotpuno.\n42:25 Jedno drugo izvrsno\u0161\u0107u nadma\u0161uje, i tko se mo\u017ee nasititi njegove krasote?\n43:1 Ponos visina, blistavi svod, takva su nebesa u slavnom prizoru.\n43:2 Kad se sunce pomalja, izlaze\u0107i objavljuje: \"Divno je i \u010dudesno djelo Svevi\u0161njeg!\"\n43:3 Kad je o podne, \u017eari krug zemaljski, i tko bi izdr\u017eao \u017eegu njegovu?\n43:4 U pe\u0107 treba puhati da se dobije toplina, a sunce sa\u017ei\u017ee planine tri puta sna\u017enije; riga pare plamene i zrakama svojim zasljepljuje o\u010di.\n43:5 Velik je Gospod koji ga na\u010dini i \u010dije rije\u010di po\u017euruju njegov hod.\n43:6 I mjesec tako, uvijek to\u010dan, ozna\u010duje vrijeme i vje\u010dni je znak.\n43:7 Mjesec ozna\u010duje blagdane, to svjetlilo koje se smanjuje kad postane puno.\n43:8 Od njega mjesec dobiva svoje ime. On \u010dudesno raste u mijenama svojim, stijeg vojske nebeske \u0161to blista na svodu nebesa.\n43:9 Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim.\n43:10 Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se nikad od stra\u017ee svoje.\n43:11 Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja njezina, jer je tako veli\u010danstvena u sjaju svojem.\n43:12 Preko nebesa prebacuje di\u010dni luk \u0161to ga razape ruka Svevi\u0161njeg.\n43:13 Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje po\u017euruje svojom naredbom.\n43:14 Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlije\u0107u oblaci kao ptice.\n43:15 Silom svojom dr\u017ei oblake i mrvi ih u tu\u010du.\n43:16 [16a] Kad se on pojavi, gore se tresu,\n43:17 [17a] i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. [16b]Po zapovijedi njegovoj pu\u0161e ju\u017enjak, [17b] vijavica sjeverna i vihor olujni.\n43:18 Kao ptice pr\u0161i njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.\n43:19 Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostrije\u0161i se kao bodlje.\n43:20 Kad zapu\u0161e hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene.\n43:21 On guta gore i sa\u017ei\u017ee pustinju i kao oganj pro\u017edire bilje.\n43:22 Ali oblaci ubrzo sve lije\u010de i poslije \u017eege osvje\u017eava rosa.\n43:23 Nami\u0161lju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastro otoke.\n43:24 Pomorci pri\u010daju o pogibeljima morskim i divimo se onomu \u0161to od njih \u010dujemo:\n43:25 jer i tu su neobi\u010dna i pre\u010dudesna djela njegova, zvijeri svakojake i nemani morske.\n43:26 Njegovom pomo\u0107u sve se svr\u0161ava dobro i sve se ure\u0111uje prema rije\u010di njegovoj.\n43:27 Ma koliko da dodamo, ne bismo zavr\u0161ili; jednom rije\u010dju: \"On je sve!\"\n43:28 Odakle smo\u0107i dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad svih je djela svojih.\n43:29 Stra\u0161an je Gospod i veoma velik, i \u010dudesna je mo\u0107 njegova.\n43:30 Veli\u010dajte Gospoda u hvalama svojim koliko god mo\u017eete, a on \u0107e vas uvijek nadma\u0161ivati; napregnite svu svoju snagu kad ga veli\u010date, ne popu\u0161tajte, pa ipak nikad do kraja ne\u0107ete do\u0107i.\n43:31 Jer tko ga je ikad vidio pa da opri\u010da? I tko ga mo\u017ee proslaviti onako kako on zaslu\u017euje?\n43:32 Mnogo je otajstava ve\u0107ih nego su ova, jer smo vidjeli samo neka od djela njegovih!\n43:33 Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobo\u017enima.\n44:1 Opjevajmo slavne mu\u017eeve, pretke na\u0161e po njihovim pokoljenjima.\n44:2 Mnogo je slave podijelio Vi\u0161nji i pokazao svoje veli\u010danstvo od iskonskih dana.\n44:3 Jedni vladahu kraljevstvima svojim i bijahu poznati po svojoj snazi; drugi bijahu mudri savjetnici i izricahu rije\u010di proro\u010danske.\n44:4 Savjetom svojim upravljahu ljudima, razumijevanjem narodne mudrosti, i mudrim napucima svojeg nauka.\n44:5 Neki skladahu napjeve i pisahu pjesme;\n44:6 drugi bijahu bogati i mo\u0107ni \u017eive\u0107i mirno u domovima svojim.\n44:7 Svi se oni proslavi\u0161e u svom vremenu i bijahu slava svojeg doba.\n44:8 Neki od njih ostavi\u0161e ime za sobom te se o njima jo\u0161 hvale pjevaju.\n44:9 A drugima opet nema spomena, i\u0161\u010dezo\u0161e kao da nikad nisu niti postojali; sada su kao da ih nikad nije bilo, tako i djeca njihova za njima.\n44:10 Ali ovi bijahu ljudi pobo\u017eni \u010dija se dobra djela ne zaboravljaju;\n44:11 u potomcima njihovim ostade bogata ba\u0161tina \u0161to je oni namrije\u0161e.\n44:12 Djeca im se vjerno dr\u017ee zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih;\n44:13 dovijeka njihova loza ostaje i ne bri\u0161e se dika njihova;\n44:14 u miru po\u010divaju tijela njihova i ime \u017eivi za sva pokoljenja;\n44:15 mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu navije\u0161ta op\u0107ina.\n44:16 Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obra\u0107enja za sva pokoljenja.\n44:17 Noa bija\u0161e savr\u0161en pravednik i u vrijeme gnjeva postade obnovitelj; po njemu je spa\u0161en ostatak na zemlji u doba Potopa.\n44:18 Vje\u010dni je Savez utemeljen s njim da vi\u0161e ne\u0107e od potopa izginuti sve \u017eivo.\n44:19 Abraham, otac slavni mno\u0161tva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan;\n44:20 on je \u010duvao zapovijed Svevi\u0161njega i sklopio Savez s njim; on je taj Savez u\u010dvrstio svojim tijelom i u dan ku\u0161nje vjeran ostao.\n44:21 Zato mu je Gospod zakletvom obe\u0107ao da \u0107e blagosloviti narode u potomstvu njegovu, da \u0107e ga umno\u017eiti kao prah zemaljski i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u ba\u0161tinu, od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih.\n44:22 I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajam\u010dio\n44:23 blagoslov svih ljudi i utemeljio je Savez na glavi Jakovljevoj. I utvrdio ga u svojim blagoslovima i dao mu zemlju u ba\u0161tinu: podijelio je na dijelove i razdijelio me\u0111u dvanaest plemena.\n45:1 Od njega je potekao \u010dovjek \u010destit koji je na\u0161ao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!\n45:2 Podijelio mu slavu kao i svetima i u\u010dinio ga mo\u0107nim, na u\u017eas neprijateljima.\n45:3 Na njegovu je rije\u010d znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu ne\u0161to od svoje slave.\n45:4 Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog izme\u0111u sviju ljudi;\n45:5 dopusti mu da \u010duje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon \u017eivota i spoznaje, da Jakova u\u010di Savezu i Izraela naredbama njegovim.\n45:6 Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva.\n45:7 Vje\u010dni Savez sklopi s njim i dade mu sve\u0107eni\u0161tvo naroda. Usre\u0107i ga odje\u0107om ukrasnom, obu\u010de ga u odoru slave.\n45:8 Odjenu ga di\u010dnim savr\u0161enstvom i opremi bogatom odje\u0107om: ga\u0107ama, haljom i ople\u0107kom.\n45:9 Oblo\u017ei ga mogranjem i brojnim zvon\u010di\u0107ima zlatnim uokolo, da zveckaju pri kora\u010danju njegovu, da im se u Sveti\u0161tu \u010duje zvon na opomenu sinovima naroda njegova.\n45:10 I svetu odje\u0107u od zlata, grimiznu, svu izvezenu; ople\u0107ak suda\u010dki, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vje\u0161ta rukotvorca;\n45:11 drago kamenje, urezano kao pe\u010datnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih.\n45:12 I krunu zlatnu na kapi, ukra\u0161enu pe\u010datom posvete, ures vrhunski, djelo veli\u010danstveno, ukrase, o\u010dima u nasladu.\n45:13 Nitko nikad sli\u010dnih nije vidio, i nikada ih nije tu\u0111inac obla\u010dio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.\n45:14 Njegove \u017ertve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.\n45:15 Njemu Mojsije dade sve\u0107eni\u010dku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bija\u0161e vje\u010dni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu slu\u017ei i bude sve\u0107enikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.\n45:16 Izabra ga izme\u0111u svih \u017eivih da mu prinosi \u017ertvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da o\u010di\u0161\u0107a sinove Izraelove.\n45:17 Jo\u0161 mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pou\u010di Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.\n45:18 Ali se na njega razgnjevi\u0161e neprijatelji i pozavidje\u0161e mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mr\u017enji i gnjevu.\n45:19 I vidje Gospod i rasrdi se i uni\u0161ti ih \u017earom svoje srd\u017ebe. Posla na njih \u010dudesa i sa\u017ee\u017ee ih plamenim ognjem.\n45:20 I umno\u017ei tako slavu Aronu i dade mu ba\u0161tinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju.\n45:21 Tako se oni hrane \u017ertvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu.\n45:22 Samo u zemlji on ba\u0161tine nema, nema svog dijela me\u0111u narodom, jer Gospod je njegov dio i ba\u0161tina.\n45:23 I Pinhas, sin Eleazarov, tre\u0107i je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao opro\u0161tenje Izraelu.\n45:24 Zato bi Savez mira zape\u010da\u0107en s njim, da bude poglavar Sveti\u0161ta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog sve\u0107eni\u0161tva za sva vremena.\n45:25 U\u010dinio je Savez i s Davidom, sinom Ji\u0161aja, iz plemena Judina, ali ba\u0161tina kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok ba\u0161tina Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.\n45:26 Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline preda\u010dke nikad ne nestanu i da slava njihova prije\u0111e na potomke njihove.\n46:1 Junak u boju bija\u0161e Jo\u0161ua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u slu\u017ebi proro\u010dkoj, koji valjano zaslu\u017ei svoje ime i bi veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetiv\u0161i se drskim neprijateljima i uspostaviv\u0161i Izraela na ba\u0161tini njegovoj.\n46:2 Kako li krasan bija\u0161e kad bi digao ruku i ma\u010dem zamahnuo protiv gradova!\n46:3 Tko je ikad imao njegovu odlu\u010dnost? On je vodio bojeve Gospodnje.\n46:4 Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva?\n46:5 Jer je prizvao Boga Svevi\u0161njega u nevolji kada ga odasvud pritijesni\u0161e neprijatelji, i usli\u0161a ga veliki Gospod i pusti krupnu i sna\u017enu tu\u010du.\n46:6 Bacio se na narod du\u0161manski i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oru\u017eja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.\n46:7 I jer je vjerno i\u0161ao za Svemogu\u0107im i u dane Mojsijeve ljubav dokazao - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se oprije\u0161e kad se zbor pobunio, odvrativ\u0161i narod od grijeha i uti\u0161av\u0161i glasove pobune.\n46:8 Zato je i sa\u010duvao samo ovu dvojicu, od \u0161est stotina tisu\u0107a pje\u0161aka, da ih uvede u ba\u0161tinu njihovu, u zemlju kojom te\u010de med i mlijeko.\n46:9 Jo\u0161 je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su ba\u0161tina potomcima njegovim,\n46:10 neka bi spoznao sav Izrael da je dobro i\u0107i vjerno za Gospodom.\n46:11 I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnu\u0161e od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov.\n46:12 Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi pomlade u sinovima njihovim.\n46:13 Samuel bija\u0161e miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom.\n46:14 Po Zakonu Gospodnjem upravlja\u0161e op\u0107inom, i Gospod je pohodio Jakova.\n46:15 Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokaziva\u0161e pouzdan vidjelac.\n46:16 I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnu\u0161e du\u0161mani prinose\u0107i mlije\u010dno janje\u0161ce.\n46:17 Tada zagrmje Gospod s neba i u stra\u0161noj lomljavi za\u010du glas njegov;\n46:18 porazio je vo\u0111e du\u0161manske i satro knezove filistejske.\n46:19 I kad je polazio na po\u010dinak vje\u010dni, posvjedo\u010dio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim: \"Ni od koga nikad ne uzeh ni\u0161ta, \u010dak ni potplate obi\u010dne.\" I nitko ga nije optu\u017eio.\n46:20 A kad je usnuo, prore\u010de jo\u0161 jednom i objavi kralju njegov kraj. I ispod zemlje podignu svoj glas proro\u010dki da izbri\u0161e opa\u010dinu s naroda.\n47:1 Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.\n47:2 Kao \u0161to se pretilina odlu\u010duje od pri\u010desnice, tako bi David odabran od sinova Izraelovih.\n47:3 Igra\u0161e se s lavom kao s jari\u0107ima i s medvjedima kao s janjcima;\n47:4 zar nije jo\u0161 kao dje\u010dak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz pra\u0107ke bacio kamen i slomio oholost Golijata?\n47:5 Jer i on prizva Boga Svevi\u0161njega, koji mu je dao snagu desnici, da obori junaka vje\u0161ta bojevima i podigne jakost narodu svome.\n47:6 Zato mu je dana slava od deset tisu\u0107a, i slavljahu ga dok blagoslivlja\u0161e Gospoda, i ponudi\u0161e mu krunu slavnu,\n47:7 jer on svuda porazi neprijatelje i uni\u0161ti protivnike Filistejce i slomi silu njihovu do dana\u0161njega dana.\n47:8 U svakome svom djelu slavio je Svetog Svevi\u0161njeg rije\u010dima hvale; pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga.\n47:9 Pred \u017ertvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi pjesmu.\n47:10 Blagdanima je sjajnost dodao i savr\u0161eno uresio svetkovine, proslavljao sveto ime Gospodnje, i Sveti\u0161te je odzvanjalo ve\u0107 od zore.\n47:11 Zato mu Gospod grijehe oprosti i podi\u017ee dovijeka silu njegovu i dade mu Savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu.\n47:12 Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko pro\u0161irio.\n47:13 Salomon kraljeva\u0161e u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da je uzmogao sazdati Dom imenu njegovu i podi\u0107i vje\u010dno Sveti\u0161te.\n47:14 Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke!\n47:15 Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama.\n47:16 Ime ti se pro\u010dulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom.\n47:17 Za\u010dudio si svijet pjesmama svojim, pri\u010dama, poslovicama i odgovorima.\n47:18 U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata kao kositra i namno\u017eio srebra kao olova.\n47:19 A slabine si svoje potom priklonio \u017eenama i postao rob svoga tijela.\n47:20 Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev na porod svoj, i nevolju svojim potomcima.\n47:21 Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima iza\u0111e pobunjena vlast.\n47:22 Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio rije\u010di svoje: izabranika svoga nije li\u0161io potomstva te nije istrijebio roda onom koji ga je ljubio, ve\u0107 je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od njega.\n47:23 I po\u010dinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostaviv\u0161i jednog od svojih kao nasljednika, najglupljeg od \u010ditava naroda, \u010dovjeka bez razbora: Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.\n47:24 A zatim do\u0111e Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i uputi Efrajima na put zlo\u0107e. Od tada se njihovi grijesi toliko namno\u017ei\u0161e te ih otjera\u0161e iz zemlje njihove.\n47:25 Jer oku\u0161avahu svaku vrstu opa\u010dine, sve dok ih osveta ne sna\u0111e.\n48:1 I usta prorok Ilije kao oganj, rije\u010d mu plamtjela kao buktinja.\n48:2 On je na njih donio glad i revno\u0161\u0107u je svojom umanjio njihov broj.\n48:3 Po rije\u010di je Bo\u017ejoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.\n48:4 Kako li si stra\u0161an bio, Ilija, u \u010dudesima svojim! I mo\u017ee li se itko di\u010diti koliko ti?\n48:5 Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po rije\u010di Svevi\u0161njeg.\n48:6 Bacio si u propast kraljeve i vukao odli\u010dnike s odra njihova.\n48:7 Na Sinaju si \u010duo ukore i sud osvetni na Horebu.\n48:8 Pomazao si kraljeve osvetni\u010dke i proroka sebi za nasljednika.\n48:9 Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.\n48:10 Odre\u0111en si u prijetnjama budu\u0107im da umiri\u0161 srd\u017ebu Bo\u017eju prije no \u0161to ona provali, da obrati\u0161 srca ota\u010dka sinovima i da obnovi\u0161 plemena Jakovljeva.\n48:11 Blago onomu koji \u0107e te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi \u0107emo posjedovati \u017eivot.\n48:12 Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za \u017eivota ga nijedan vladar ne moga\u0161e pobijediti i nitko ga ne moga\u0161e podjarmiti.\n48:13 Ni\u0161ta mu ne bija\u0161e te\u0161ko, i iz groba mu je tijelo prorokovalo.\n48:14 Za \u017eivota je \u010dudesa \u010dinio, a u smrti svojoj djela divotna.\n48:15 Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta;\n48:16 samo je ne\u0161to ljudi ostalo, s vladarom iz ku\u0107e Davidove. Neki su od njih pravo \u010dinili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh.\n48:17 Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, \u017eeljezom prokopa pe\u0107ine i sagradi spremi\u0161ta vodena.\n48:18 Za vijeka se njegova di\u017ee Sanherib i posla Rabsaka, koji di\u017ee ruku na Sion i u oholosti svojoj hulja\u0161e.\n48:19 Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao \u017eene u trudovima;\n48:20 ali prizva\u0161e milostivog Boga i podigo\u0161e ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo usli\u0161io njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,\n48:21 razbio je logor asirski, i njegov ih an\u0111eo sve pobi.\n48:22 Jer je Ezekija \u010dinio \u0161to je Gospodu milo i dr\u017eao se putova Davida, oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u vi\u0111enju svojem.\n48:23 U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produ\u017eio \u017eivot.\n48:24 U silini duha vidio je stvari posljednje i tje\u0161io je \u017ealobne na Sionu.\n48:25 Objavio je budu\u0107nost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari prije nego se dogodi\u0161e.\n49:1 Spomen na Jo\u0161iju je kao smjesa mirisa, pripravljena umije\u0107em mirisarskim; sva\u010dijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi.\n49:2 Pravim je putem kro\u010dio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbo\u017enost.\n49:3 Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbo\u017eno je vrijeme osna\u017eio pobo\u017enost.\n49:4 Osim Davida, Ezekije i Jo\u0161ije, svi ostali gomilahu opa\u010dinu na opa\u010dinu. Jer napusti\u0161e Zakon Svevi\u0161njega, nestalo je kraljeva judejskih.\n49:5 Snagu svoju dado\u0161e drugima i slavu svoju tu\u0111inskom narodu.\n49:6 Spali\u0161e sveti izabrani Grad i opusto\u0161i\u0161e ceste njegove,\n49:7 po rije\u010di Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bija\u0161e prorok posve\u0107en u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvr\u0111uje.\n49:8 Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.\n49:9 Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se dr\u017ee putova pravednih.\n49:10 A \u0161to se ti\u010de dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utje\u0161ili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.\n49:11 Kako proslaviti Zerubabela? On bija\u0161e kao pe\u010datnjak na desnici.\n49:12 A takav bi i Jo\u0161ua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradi\u0161e Dom i podigo\u0161e Gospodu sveti Hram, odre\u0111en za vje\u010dnu slavu.\n49:13 Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao na\u0161e zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio na\u0161e domove.\n49:14 Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.\n49:15 A je li se ipak rodio \u010dovjek kao Josip? Vo\u0111a bra\u0107i svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posje\u0107ene.\n49:16 Jo\u0161 i \u0160em i \u0160et bijahu slavljeni me\u0111u ljudima, ali je Adam iznad svih \u017eivih stvorova.\n50:1 \u0160imun, Sin Onijin, veliki sve\u0107enik, za svoga je \u017eivota popravio Dom, u svoje je vrijeme u\u010dvrstio Hram.\n50:2 Polo\u017eio temelje dvostruke visine i visoka kruni\u0161ta oko Sveti\u0161ta.\n50:3 U njegovo je vrijeme vodeno spremi\u0161te iskopano, jezero poput mora golemo.\n50:4 U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.\n50:5 Kako li krasan bje\u0161e, okru\u017een gomilom ljudi, kad bi iza\u0161ao iza zastora Doma?\n50:6 Kao zvijezda Danica me\u0111u oblacima i kao mjesec pun;\n50:7 kao sunce koje obasjava Hram Svevi\u0161njega i kao sjajna duga na blistavim oblacima;\n50:8 kao ru\u017ea u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za \u017eara ljetnoga\n50:9 i kao plamen i kad u kadionici; kao vr\u010d od kovana zlata, opto\u010den mnogovrsnim dragim kamenjem;\n50:10 kao maslina puna plodova i kao \u010dempres \u0161to se di\u017ee u oblake.\n50:11 Kad bi na se metnuo krasnu odje\u0107u i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti \u017ertvenik i ispunio trijem Sveti\u0161ta svojim veli\u010danstvom;\n50:12 kad je primao \u017ertvene dijelove iz ruku sve\u0107enika, a sam stajao kod ognji\u0161ta oltarskog okru\u017een vijencem bra\u0107e svoje kao mladi cedar libanonski: okru\u017eivahu ga kao grane palmove\n50:13 svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim.\n50:14 Dok je on vr\u0161io slu\u017ebu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevi\u0161njem, Svevladaru;\n50:15 pru\u017eio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od gro\u017e\u0111a, izliv\u0161i ga na podno\u017eje oltarsko za ugodni miris Svevi\u0161njem Kralju svega.\n50:16 Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tu\u010dene kovine i je\u010dali jekom silnom u spomen pred Svevi\u0161njim.\n50:17 I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ni\u010dice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevi\u0161njem.\n50:18 A pjeva\u010di bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bija\u0161e zvuk mno\u0161tva tih glasova,\n50:19 dok se narod utjecao Bogu Svevi\u0161njem mole\u0107i se pred Milosrdnim dok se ne bi svr\u0161ila slu\u017eba Gospodnja i obred priveo kraju.\n50:20 Potom bi si\u0161ao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodi\u010di se njegovim imenom.\n50:21 I jo\u0161 jednom svi bi pali ni\u010dice da prime blagoslov Svevi\u0161njeg.\n50:22 A sada blagoslovite Boga svemira, koji \u010dini \u010dudesa svagdje, koji uzdi\u017ee na\u0161e dane od utrobe maj\u010dine i \u010dini s nama po milosti svojoj.\n50:23 On neka nam dadne radosno srce i podari mir na\u0161em vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova.\n50:24 Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u na\u0161e vrijeme izbavi.\n50:25 Na dva se naroda gnu\u0161a moja du\u0161a, a tre\u0107i i nije narod:\n50:26 na \u017eitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji \u017eivi u \u0160ekemu.\n50:27 Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao ki\u0161u izlio mudrost svojeg srca.\n50:28 Blago \u010dovjeku koji o ovome razmi\u0161lja i primaju\u0107i to k srcu postaje mudar.\n50:29 Bude li postupao prema tome, u svemu \u0107e biti mo\u0107an, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.\n51:1 Slavit \u0107u te, Gospodaru, Kralju, i hvalit \u0107u te, Bo\u017ee, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem,\n51:2 jer ti si bio za\u0161titnik i pomo\u0107nik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana \u0161to la\u017ei kuju i pred onima \u0161to su okolo mene bio si za\u0161titnik i pomo\u0107nik moj.\n51:3 Po velikom milosr\u0111u i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me pro\u017edrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih ku\u0161nja koje pretrpjeh,\n51:4 od gu\u0161enja u vatri koja me okru\u017eila, iz sredi\u0161ta ognja koji nisam potpalio,\n51:5 iz duboke utrobe Podzemlja, od ne\u010dista jezika i la\u017eljive rije\u010di,\n51:6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Du\u0161a moja bija\u0161e blizu smrti i \u017eivot moj na pragu Podzemlja.\n51:7 Okru\u017eivahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomo\u0107 ljudi tra\u017eio, ali uzalud.\n51:8 Tad se sjetih milosr\u0111a tvojeg, o Gospode, i djela tvojih jo\u0161 odiskona, kako izbavlja\u0161 one koji te strpljivo \u010dekaju i spasava\u0161 ih iz ruku neprijateljskih.\n51:9 Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,\n51:10 zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: \"Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemo\u0107i protiv oholih. - Slavit \u0107u ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.\"\n51:11 I bi molba moja usli\u0161ana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zlo\u0107e.\n51:12 I stoga \u0107u te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.\n51:13 Kad jo\u0161 bijah mladi\u0107, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama.\n51:14 Pred vratima Sveti\u0161ta za nju sam molio i do posljednjeg \u0107u dana tragati za njom.\n51:15 Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kro\u010dila pravim putem i tra\u017eio sam mudrost od svoje mladosti.\n51:16 Prignuv\u0161i malo uho, nau\u010dih je i stekoh mnogu pouku.\n51:17 Po njoj uznapredovah i slavu \u0107u dati onomu koji me podari mudro\u0161\u0107u.\n51:18 Jer odlu\u010dih u djelo je provesti, \u017earko za dobrom tragah i ne\u0107u se stidjeti.\n51:19 Du\u0161a se moja za nju borila, pomno sam se dr\u017eao Zakona. Pru\u017eao sam ruke prema nebu i oplakivao \u0161to je ne poznam.\n51:20 Usmjerih svoju du\u0161u prema njoj i na\u0111oh je u \u010disto\u0107i. Od po\u010detka joj posvetih svoje srce, i ne\u0107u nikad biti napu\u0161ten.\n51:21 I utroba mi uzdrhta od \u010de\u017enje za njom, i stoga stekoh valjano blago.\n51:22 Za pla\u0107u mi je Gospod jezik podario: njime \u0107u ga slaviti.\n51:23 Pri\u0111ite k meni, vi nepou\u010deni, u mojoj \u0161koli sjedite.\n51:24 Za\u0161to da u tom oskudijevate, i da vam du\u0161e toliko \u017ee\u0111aju?\n51:25 Otvorih svoja usta i rekoh: \"Kupujte je bez novaca,\n51:26 podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam du\u0161e prihvate pouku. Tko je tra\u017ei - blizu mu je, i \u010dovjek odan nalazi je.\n51:27 Pogledajte o\u010dima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao.\n51:28 Kupujte pouku velikom svotom novca, njome \u0107ete ste\u0107i mnogo zlata.\n51:29 Nek' se du\u0161a va\u0161a raduje u milosr\u0111u Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga.\n51:30 U\u010dinite djelo svoje prije odre\u0111ena vremena: u svoje vrijeme dat \u0107e vam on va\u0161u pla\u0107u.\" Mudrost Isusa, sina Sirahova.","title":"Croatian Bible: Sirach","type":"page"}