{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/sol.htm","path":"bib/wb/cro/sol.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/sol.htm","text":"1:1 Salomonova Pjesma nad pjesmama\n1:2 Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja sla\u0111a od vina.\n1:3 Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke.\n1:4 Povuci me za sobom, bje\u017eimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat \u0107emo se i radovati zbog tebe, slavit \u0107emo ljubav tvoju vi\u0161e nego vino. Pravo je da te ljube.\n1:5 Crna sam ali lijepa, k\u0107eri jeruzalemske, kao \u0161atori kedarski, kao zavjese Salomonove.\n1:6 Ne gledajte \u0161to sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da \u010duvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam \u010duvala.\n1:7 Reci mi, ti koga ljubi du\u0161a moja, gdje pase\u0161, gdje se u podne odmara\u0161, da ne lutam, tra\u017ee\u0107i te, oko stada tvojih drugova.\n1:8 Ako ne zna\u0161, o najljep\u0161a me\u0111u \u017eenama, iza\u0111i i slijedi tragove stada i pasi kozli\u0107e svoje oko pastirskih koliba.\n1:9 Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja.\n1:10 Lijepi su obrazi tvoji me\u0111u nau\u0161nicama, vrat tvoj pod ogrlicama.\n1:11 U\u010dinit \u0107emo za tebe zlatne nau\u0161nice s privjescima srebrnim.\n1:12 - Dok se kralj odmara na svojim du\u0161ecima, (tada) nard moj miri\u0161e.\n1:13 Dragi mi je moj stru\u010dak smirne \u0161to mi me\u0111u grudima po\u010diva.\n1:14 Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.\n1:15 - Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, ima\u0161 o\u010di kao golubica.\n1:16 - Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja na\u0161a.\n1:17 - Grede ku\u0107a na\u0161ih cedri su, a natkrovlje \u010dempresi.\n2:1 - Ja sam cvijet \u0161aronski, ljiljan u dolu.\n2:2 - \u0160to je ljiljan me\u0111u trnjem, to je prijateljica moja me\u0111u djevojkama.\n2:3 - \u0160to je jabuka me\u0111u \u0161umskim stablima, to je dragi moj me\u0111u mladi\u0107ima; bila sam \u017eeljna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.\n2:4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.\n2:5 Okrijepite me kola\u010dima, osvje\u017eite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.\n2:6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.\n2:7 - K\u0107eri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i ko\u0161utama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!\n2:8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelije\u0107e brda, preskakuje bre\u017euljke.\n2:9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelen\u010de. Evo ga za na\u0161im zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz re\u0161etke.\n2:10 Dragi moj podi\u017ee glas i govori mi: \"Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i do\u0111i,\n2:11 jer evo, zima je ve\u0107 minula, ki\u0161a je pro\u0161la i nestala.\n2:12 Cvije\u0107e se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja do\u0111e i glas se grli\u010din \u010duje u na\u0161em kraju.\n2:13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miri\u0161e. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i do\u0111i.\n2:14 Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovi\u0161tima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti \u010dujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.\"\n2:15 Pohvatajte lisice, male lisice \u0161to o\u0161te\u0107uju vinograde, na\u0161e vinograde u cvatu.\n2:16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase me\u0111u ljiljanima.\n2:17 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.\n3:1 Po le\u017eaju svome, u no\u0107ima, tra\u017eila sam onoga koga ljubi du\u0161a moja, tra\u017eila sam ga, ali ga nisam na\u0161la.\n3:2 Ustat \u0107u dakle i optr\u010dati grad, po ulicama i trgovima tra\u017eit \u0107u onoga koga ljubi du\u0161a moja: tra\u017eila sam ga, ali ga nisam na\u0161la.\n3:3 Sreto\u0161e me \u010duvari koji grad obilaze: \"Vidjeste li onoga koga ljubi du\u0161a moja?\"\n3:4 Tek \u0161to po\u0111oh od njih, na\u0111oh onoga koga ljubi du\u0161a moja. Uhvatila sam ga i ne\u0107u ga pustiti, dok ga ne uvedem u ku\u0107u majke svoje, u lo\u017enicu roditeljke svoje.\n3:5 Zaklinjem vas, k\u0107eri jeruzalemske, srnama i ko\u0161utama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!\n3:6 \u0160to se to di\u017ee iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih pra\u0161aka mirodijskih?\n3:7 Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje \u0161ezdeset kr\u0161nih momaka izme\u0111u najkr\u0161nijih u Izraelu.\n3:8 Svi su vi\u010dni ma\u010devima, za rat su izvje\u017ebani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti no\u0107nih.\n3:9 Sebi je prijestolje na\u010dinio kralj Salomon od drveta libanskoga.\n3:10 Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedi\u0161te od grimiza, unutra je sve ukra\u0161eno ljubavlju k\u0107eri jeruzalemskih.\n3:11 Iza\u0111ite, k\u0107eri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjen\u010dala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.\n4:1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Ima\u0161 o\u010di kao golubica (kad gleda\u0161) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza \u0161to iza\u0111o\u0161e na brdo Gilead.\n4:2 Zubi su ti kao stado ovaca ostri\u017eenih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.\n4:3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i rije\u010di su tvoje dra\u017eesne, kao kri\u0161ke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.\n4:4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagra\u0111ena: tisu\u0107u \u0161titova visi na njoj, sve oklopi juna\u010dki.\n4:5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca ko\u0161utina, \u0161to pasu me\u0111u ljiljanima.\n4:6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, po\u0107i \u0107u na brdo smirne, na bre\u017euljak tamjana.\n4:7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.\n4:8 Po\u0111i sa mnom s Libana, nevjesto, po\u0111i sa mnom s Libana. Si\u0111i s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.\n4:9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.\n4:10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Sla\u0111a je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.\n4:11 S usana tvojih, nevjesto, sa\u0107e kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.\n4:12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zape\u010da\u0107en.\n4:13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:\n4:14 nard i \u0161afran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.\n4:15 Zdenac je u mom vrtu, izvor \u017eive vode koja te\u010de s Libana.\n4:16 Ustani, sjevernja\u010de, duni, ju\u017eni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj do\u0111e u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.\n5:1 Do\u0161ao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i sa\u0107e svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!\n5:2 Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: \"Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savr\u0161ena moja, glava mi je puna rose a kosa no\u0107nih kapi.\"\n5:3 \"Svukla sam odje\u0107u svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?\"\n5:4 Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.\n5:5 Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i pote\u010de niz prste na ru\u010dku zavora.\n5:6 Otvorih dragome svome, ali on se ve\u0107 bija\u0161e udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je oti\u0161ao. Tra\u017eila sam ga, ali ga nisam na\u0161la, zvala sam, ali nije se odazvao.\n5:7 Sreto\u0161e me \u010duvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i pla\u0161t mi uzeli \u010duvari zidina.\n5:8 Zaklinjem vas, k\u0107eri jeruzalemske, ako na\u0111ete dragoga moga, \u0161to \u0107ete mu re\u0107i? Da sam bolna od ljubavi.\n5:9 \u0160to je tvoj dragi bolji od drugih, o najljep\u0161a me\u0111u \u017eenama, \u0161to je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinje\u0161?\n5:10 Dragi je moj bijel i rumen, isti\u010de se me\u0111u tisu\u0107ama.\n5:11 Glava je njegova kao zlato, zlato \u010disto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.\n5:12 O\u010di su njegove kao golubi nad vodom poto\u010dnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.\n5:13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvije\u0107e ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna te\u010de.\n5:14 Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao \u010dista bjelokost pokrita safirima.\n5:15 Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podno\u017eju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.\n5:16 Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o k\u0107eri jeruzalemske.\n6:1 Kamo je oti\u0161ao dragi tvoj, o najljep\u0161a me\u0111u \u017eenama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tra\u017eimo s tobom?\n6:2 Dragi je moj si\u0161ao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane.\n6:3 Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase me\u0111u ljiljanima.\n6:4 Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, stra\u0161na kao vojska pod zastavama.\n6:5 Odvrati o\u010di svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada.\n6:6 Zubi su ti kao stado ovaca ostri\u017eenih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.\n6:7 Kao kri\u0161ke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.\n6:8 Ima \u0161ezdeset kraljica, osamdeset ino\u010da, a djevojaka ni broja se ne zna.\n6:9 Ali je samo jedna golubica moja, savr\u0161ena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je bla\u017eenom, a kraljice i ino\u010de hvale su joj izrekle.\n6:10 Tko je ova koja dolazi kao \u0161to zora svi\u0107e, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, stra\u0161na kao vojska pod zastavama?\n6:11 Si\u0111oh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.\n6:12 Ne znam kako, tek \u017eelja moja pope me na kola naroda mog kne\u017eevskog.\n7:1 Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! \u0160to \u0107ete vidjeti na Sulamki koja ple\u0161e u dva zbora?\n7:2 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, k\u0107eri kne\u017eevska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.\n7:3 Pupak ti je kao okrugla \u010da\u0161a koja nikad nije bez pi\u0107a. Trbuh ti je kao stog p\u0161enice ogra\u0111en ljiljanima.\n7:4 Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca ko\u0161utina.\n7:5 Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. O\u010di su tvoje kao ribnjaci u He\u0161bonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska \u0161to gleda prema Damasku.\n7:6 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.\n7:7 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdra\u017ea, me\u0111u milinama!\n7:8 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.\n7:9 Rekoh: popet \u0107u se na palmu da dohvatim vr\u0161ke njezine, a grudi \u0107e tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.\n7:10 Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao \u0161to te\u010de na usnama usnulih.\n7:11 Ja pripadam dragome svome i on je \u017eeljan mene.\n7:12 Do\u0111i, dragi moj, i\u0107i \u0107emo u polja, no\u0107ivat \u0107emo u selima.\n7:13 Jutrom \u0107emo i\u0107i u vinograde da vidimo pupa li loza, zame\u0107e li se gro\u017e\u0111e, jesu li procvali mogranji. Tamo \u0107u ti dati ljubav svoju.\n7:14 Mandragore \u0161ire miris, u na\u0161im ku\u0107ama ima svakog vo\u0107a, novoga i starog, za te sam ga \u010duvala, o najdra\u017ei moj!\n8:1 O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, na\u0161la bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.\n8:2 Povela bih te i uvela u ku\u0107u majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja.\n8:3 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.\n8:4 Zaklinjem vas, k\u0107eri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav moju\u0161 dok sama ne bude htjela!\n8:5 Tko je ta \u0161to dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja.\n8:6 Stavi me kao znak na srce, kao pe\u010dat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. \u017dar je njezin \u017ear vatre i plamena Jahvina.\n8:7 Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve \u0161to u ku\u0107i ima, taj bi navukao prezir na sebe.\n8:8 Imamo malu sestru koja jo\u0161 nema grudi, \u0161to \u0107emo \u010diniti sa svojom sestrom kad bude rije\u010d o njoj?\n8:9 Ako bude poput zida, sagradit \u0107emo na njemu kruni\u0161te od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit \u0107emo ih cedrovim daskama.\n8:10 Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u o\u010dima njegovim kao ona \u0161to na\u0111e smirenje.\n8:11 Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je \u010duvarima i svaki mora donijeti za urod tisu\u0107u srebrnjaka.\n8:12 Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisu\u0107a, a dvjesta onima \u0161to \u010duvaju plodove.\n8:13 O ti, koja boravi\u0161 u vrtovima, drugovi slu\u0161aju glas tvoj, daj da ga i ja \u010dujem!\n8:14 Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelen\u010de na gorama mirisnim!","title":"Croatian Bible: Song of Solomon","type":"page"}