{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/tob.htm","path":"bib/wb/cro/tob.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/tob.htm","text":"1:1 Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva -\n1:2 koji je u vrijeme \u0160almanasara, kralja asirskoga, bio odveden u su\u017eanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi ju\u017eno od Kede\u0161a Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, ne\u0161to povi\u0161e Hasora.\n1:3 Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog \u017eivota. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj bra\u0107i i ljudima koji su do\u0161li sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca.\n1:4 Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, jo\u0161 nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana me\u0111u svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje \u017ertve. Zbog toga je i bio podignut i posve\u0107en Hram, Prebivali\u0161te Svevi\u0161njega, za sva vjekovita pokoljenja.\n1:5 Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su \u017ertve teletu \u0161to ga bija\u0161e na\u010dinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim.\n1:6 \u010cesto sam tako, za svetkovinu, sam i\u0161ao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, nose\u0107i prvine i desetine plodina i vunu prve postri\u017eine.\n1:7 Predavao sam sve to sve\u0107enicima, sinovima Aronovim, za \u017ertvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vr\u0161e slu\u017ebu u Jeruzalemu, i prodavao odgovaraju\u0107i dio druge desetine te utr\u017eak tro\u0161io svake godine u Jeruzalemu.\n1:8 Najposlije, poklanjao sam tre\u0107u desetinu onima kojima je pripadala, kao \u0161to mi bija\u0161e naredila Debora, moja baka, budu\u0107i da sam iza oca ostao siro\u010de.\n1:9 Kad postadoh zreo \u010dovjek o\u017eenih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju.\n1:10 Kad sam kao su\u017eanj do\u0161ao u Ninivu, sva moja bra\u0107a, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska;\n1:11 a ja sam otklanjao da ih jedem.\n1:12 Misli sam i srce upravljao Bogu svome,\n1:13 i zato me Svevi\u0161nji nagradi milo\u0161\u0107u i naklono\u0161\u0107u \u0160almanasara, komu postadoh upraviteljem dobara.\n1:14 Poslije toga i\u0161ao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.\n1:15 Ali kada \u0160almanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postado\u0161e opasne i ja vi\u0161e nisam mogao i\u0107i u Mediju.\n1:16 U vrijeme \u0160almanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj bra\u0107i:\n1:17 hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa ba\u010dena izvan zidina Ninive, bri\u017eno bih ga ukopao.\n1:18 Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povla\u010denje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po nare\u0111enju kraljevu tra\u017eili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu na\u0107i.\n1:19 Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tu\u017ei da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznav\u0161i da me tra\u017ee kako bi me pogubili, upla\u0161en se udaljih.\n1:20 Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ni\u0161ta do \u017eene Ane i sina Tobije.\n1:21 Nije pro\u0161lo ni pedeset dana kadli kralja ubi\u0161e njegova dva sina; poslije toga pobjego\u0161e u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na \u010delo dr\u017eavne riznice i \u010ditave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela.\n1:22 Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, \u010duvar dr\u017eavnog pe\u010data, upravitelj i rizni\u010dar. Asarhadon ga imenova na sve te du\u017enosti ponovo. A bija\u0161e Ahikar moj brati\u0107.\n2:1 Kad sam se dakle sa svojom \u017eenom Anom i sa sinom Tobijom opet na\u0161ao na svome, bija\u0161e mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, prire\u0111en lijep objed i ja sjedoh da blagujem.\n2:2 Vidjev\u0161i ona mnoga jela, rekoh sinu: \"Idi i dovedi jednoga od na\u0161e bra\u0107e na koga nai\u0111e\u0161 a koji se sje\u0107a Gospodina. Eto, \u010dekat \u0107u te!\"\n2:3 Kad se sin vratio, kaza: \"O\u010de, jedan od na\u0161ega roda zadavljen je i ba\u010den na trg.\"\n2:4 A ja, ni\u0161ta i ne okusiv, sko\u010dih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu ku\u0107u, gdje moga\u0161e ostati sve do zalaza sunca.\n2:5 Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u \u017ealosti.\n2:6 Sjetih se Amosova proro\u010danstva: \"Svetkovine va\u0161e u tugu \u0107e se pretvoriti, a radosti va\u0161e kuknjavom \u0107e postati.\" I zaplakah.\n2:7 Kad je sunce za\u0161lo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga.\n2:8 Susjedi mi se rugali i govorili: \"Zar se ne boji da \u0107e ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace.\"\n2:9 Iste no\u0107i, poslije onog ukopa, vratih se ku\u0107i, a kako bijah ne\u010dist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica.\n2:10 Nisam znao da je u zidu bila pti\u010dica. I kako mi o\u010di bijahu otvorene, pado\u0161e mi tople pti\u010dje izmetine u o\u010di i od toga dobih bijele mrlje. I\u0161ao sam lije\u010dnicima, ali mi ne mogo\u0161e pomo\u0107i. Uzdr\u017eavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu.\n2:11 Moja je \u017eena Ana odonda zara\u0111ivala ru\u010dnim radom: prela je i tkala.\n2:12 Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga o\u017eujka dovr\u0161i tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplati\u0161e i povrh toga pokloni\u0161e jare.\n2:13 Kad ga dovede, jare po\u010de ve\u010dati. Upitah \u017eenu: \"Odakle ti jare? Da mo\u017eda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopu\u0161teno jesti \u0161to je ukradeno.\"\n2:14 A ona odgovori: \"Dado\u0161e mi ga kao dar povrh pla\u0107e.\" Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutiv\u0161i se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: \"Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!\"\n3:1 Oja\u0111en zaplakah i po\u010deh moliti pun tuge:\n3:2 \"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosr\u0111e i istina: ti si sudac svijeta.\n3:3 Spomeni me se i pogledaj na me: ne ka\u017enjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su grije\u0161ili pred tobom.\n3:4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio plja\u010dki, zato\u010denju, smrti i porugi me\u0111u svim narodima me\u0111u koje si nas razasuo.\n3:5 Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha \u0161to ih \u010dinih ja i moji oci, jer se nismo dr\u017eali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.\n3:6 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odlu\u010di se da prihvati\u0161 moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego \u017eivjeti i slu\u0161ati la\u017ene prijekore i gor\u010dinu u du\u0161i k\u00d3upiti. Zapovjedi da budem oslobo\u0111en od ove pokore pa da odem u prostore vje\u010dne: ne odvr\u0107i lica svoga od mene.\"\n3:7 Istoga dana i Sari, k\u0107eri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izru\u017ei jedna slu\u0161kinja njezina oca\n3:8 zbog toga \u0161to je sedam mu\u017eeva za koje Sara bija\u0161e po\u0161la pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego \u0161to su u\u0161li k njoj. Re\u010de joj ona slu\u0161kinja: \"Jest, ubija\u0161 svoje mu\u017eeve! Sedam si ih imala, a ne bija\u0161e ti sre\u0107e ni s jednim.\n3:9 Za\u0161to nas ka\u017enjava\u0161? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje k\u0107eri!\"\n3:10 Kad je Sara to \u010dula, veoma se ra\u017ealostila. Pla\u010du\u0107i je oti\u0161la u o\u010devu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promisliv\u0161i, re\u010de u sebi: \"Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, k\u0107er, pa ti se, na nesre\u0107u, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastu\u017eila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, ne\u0107u se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad vi\u0161e ne \u010dujem ovakvih uvreda.\"\n3:11 I raskriliv\u0161i ruke kraj prozora, pomoli se ovako: \"Blagoslovljen, Bo\u017ee milosr\u0111a, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.\n3:12 Obra\u0107am, Gospode, lice svoje k tebi i o\u010di upirem u te.\n3:13 Zapovijedi, Gospode, da po\u0111em s ove zemlje i da vi\u0161e nikada ne \u010dujem one uvrede.\n3:14 Ti zna\u0161, Gospode, da sam \u010dista od svakoga grijeha s \u010dovjekom\n3:15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji su\u017eanjstva. Jedina sam k\u0107i u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti ro\u0111aka koga bih \u010dekala. Sedam sam mu\u017eeva ve\u0107 izgubila: t\u00d3a \u010demu bih jo\u0161 \u017eivjela? Ne \u017eeli\u0161 li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad vi\u0161e ne \u010dujem onih uvreda.\"\n3:16 Obje molitve bijahu usli\u0161ane pred Slavom Gospodnjom.\n3:17 I bi poslan Rafael, an\u0111eo Gospodnji, da ih oboje izlije\u010di: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, k\u0107er Raguelovu, da dade za \u017eenu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju ku\u0107u, a Sara, k\u0107i Raguelova, si\u0111e iz gornje sobe.\n4:1 Toga dana Tobit se sjeti novca \u0161to ga bija\u0161e pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom.\n4:2 I re\u010de u sebi: \"Zazivao sam smrt; za\u0161to ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu ka\u017eem to o novcu prije nego umrem?\"\n4:3 Dozvav\u0161i ga, re\u010de mu: \"Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Po\u0161tuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog \u017eivota, \u010dini sve \u0161to \u0107e joj biti milo i nemoj je \u017ealostiti.\n4:4 Sjeti se, sine, da se ona suo\u010dila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu.\n4:5 Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga na\u0161ega; nemoj grije\u0161iti ili kr\u0161iti njegovih zapovijedi. \u010cini pravedna djela svega svog vijeka i ne kro\u010di putovima nepravde.\n4:6 Jer ako \u010dini\u0161 po istini, uspijevat \u0107e\u0161 u djelima svojim, kao svi oni koji \u010dine pravdu.\n4:7 Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeli\u0161 milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okre\u0107i lica od siromaha, pa ni Bog ne\u0107e okrenuti lica od tebe.\n4:8 Od onoga \u0161to ima\u0161 i prema tome koliko ima\u0161 dijeli milostinju: ima\u0161 li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju.\n4:9 Jer dobar polog sprema\u0161 sebi za dan potrebe.\n4:10 Udijeljena milostinja osloba\u0111a od smrti i ne dopu\u0161ta da ode\u0161 u mrak.\n4:11 Jer milostinja je mio dar pred licem Svevi\u0161njega.\n4:12 \u010cuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti \u017eena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za \u017eenu tu\u0111inku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proro\u010dki. Noa, Abraham, Izak, Jakov na\u0161i su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli \u017eene me\u0111u svojom bra\u0107om i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit \u0107e zemlju u nasljedstvo.\n4:13 I onda, sine, ljubi svoju bra\u0107u i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom bra\u0107om, ni pred sinovima i k\u0107erima svoga naroda, skanjuju\u0107i se da odabere\u0161 \u017eenu izme\u0111u njih! U oholosti le\u017ei mnoga propast i nemir, a od dangube samo je \u0161teta i bijeda, jer je nerad majka gladi.\n4:14 Neka ni\u010dija zarada ne preno\u0107i kod tebe, nego je isplati odmah. Bude\u0161 li slu\u017eio Bogu, platit \u0107e ti se. Razmi\u0161ljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj.\n4:15 Ne \u010dini nikome \u0161to bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta.\n4:16 Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odje\u0107om odjeni gologa. Sve \u0161to ti je suvi\u0161no daj drugima, a kada dijeli\u0161 milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto.\n4:17 Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga gre\u0161nicima.\n4:18 Obra\u0107aj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta.\n4:19 U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro zavr\u0161e. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, poni\u017eava kako ho\u0107e, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbri\u0161u.\n4:20 A sada \u0107u te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom.\n4:21 Ne pla\u0161i se, sine, \u0161to smo osiroma\u0161ili. Bit \u0107e\u0161 bogat bude\u0161 li se bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vr\u0161io ono \u0161to je Bogu milo.\"\n5:1 Tobija odgovori ocu: \"O\u010de moj, u\u010dinit \u0107u sve \u0161to si mi naredio.\n5:2 Samo, kako \u0107u preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen.\"\n5:3 Onda mu otac dade zadu\u017enicu i re\u010de: \"Potra\u017ei \u010dovjeka koji \u0107e i\u0107i s tobom, a ja \u0107u ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac.\"\n5:4 Tobija ode da potra\u017ei takva \u010dovjeka i na\u0111e Rafaela. Tobija nije znao da je to an\u0111eo Bo\u017eji.\n5:5 I upita ga: \"Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Zna\u0161 li put onamo?\"\n5:6 An\u0111eo mu odvrati: \"Bih. Po\u0107i \u0107u s tobom. Znam put, bijah ve\u0107 gost na\u0161ega brata Gabaela.\"\n5:7 Tobija mu re\u010de: \"Po\u010dekaj da javim ocu.\"\n5:8 An\u0111eo mu kaza: \"Idi i ne zadr\u017eavaj se.\"\n5:9 Onda Tobija ode ocu te mu re\u010de: \"Evo, na\u0161ao sam onoga koji \u0107e i\u0107i sa mnom.\" A otac \u0107e mu: \"Dovedi ga meni da \u010dujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac.\"\n5:10 Tobija ga zovnu, pa kad on u\u0111e, zagrli\u0161e se.\n5:11 Onda ga Tobit upita: \"Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripada\u0161? Ka\u017ei mi!\"\n5:12 On mu odgovori: \"Tra\u017ei\u0161 li rod i obitelj ili nekoga koji \u0107e za nagradu pratiti tvoga sina?\" Tobit \u0107e mu na to: \"Brate, ho\u0107u da znam koji su ti preci i kako se zove\u0161.\"\n5:13 A on \u0107e: \"Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje bra\u0107e.\"\n5:14 Tobit mu kaza: \"Dobro mi do\u0161ao! I ne ljuti se na me zato \u0161to sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo i\u0161li zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prika\u017eemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada za\u0161li na stranputicu. Bra\u0107a su ti ljudi valjani. Pripada\u0161 plemenitu rodu.\n5:15 Ali mi ka\u017ei kakvu \u0107u ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve \u0161to je potrebno tebi i mome sinu.\n5:16 I jo\u0161 \u0107u ti dodati ne\u0161to povrh pla\u0107e kad se vratite \u017eivi i zdravi.\"\n5:17 Dogovori\u0161e se tako. A onda kaza Tobiji: \"Spremi se i sretan vam put obojici!\" Sin spremi sve za put. I re\u010de mu njegov otac: \"Idi s ovim \u010dovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i an\u0111eo njegov pratio vas!\"\n5:18 Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: \"Za\u0161to si dopustio da nam sin ode? Nije li on \u0161tap na\u0161ih ruku kad ulazi i izlazi pred nama?\n5:19 Ne bilo toga novca, sme\u0107e je prema na\u0161em sinu.\n5:20 Ta ovo \u0161to nas je Bog ostavio u \u017eivotu - dosta nam je.\"\n5:21 Tobit joj odgovori: \"Ne govori tako, sestro. Vratit \u0107e se on \u017eiv i zdrav i tvoje \u0107e ga o\u010di opet ugledati.\n5:22 Ta prati ga dobar an\u0111eo i njegovo \u0107e putovanje biti sretno, vratit \u0107e se \u017eiv i zdrav.\"\n5:23 Onda ona prestade plakati.\n6:1 A sin i\u0161ao s an\u0111elom i pas za njima. Predve\u010der stigo\u0161e do rijeke Tigrisa i tu provedo\u0161e no\u0107.\n6:2 Potom momak si\u0111e u rijeku da se okupa, kad najednom sko\u010di iz vode velika riba i htjede ga pro\u017edrijeti.\n6:3 An\u0111eo mu re\u010de: \"Uhvati ribu.\" Nato se momak do\u010depa ribe te je izvu\u010de na suho.\n6:4 Onda mu an\u0111eo kaza: \"Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i \u017eu\u010d i dobro ih \u010duvaj jer su koristan lijek.\"\n6:5 Momak izvr\u0161i \u0161to mu je an\u0111eo naredio. I po\u0161to su ribu ispekli, pojedo\u0161e je,\n6:6 a onda nastavi\u0161e put dok se ne primako\u0161e Ekbatani.\n6:7 Mladi\u0107 potom upita an\u0111ela: \"Brate Azarja, \u010demu \u0107e slu\u017eiti riblja jetra, srce i \u017eu\u010d?\"\n6:8 A on odgovori: \"Srce i jetra slu\u017ee kad koga mu\u010di demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio mu\u0161karac ili \u017eena, spaliti, i nikad ga zao duh vi\u0161e ne\u0107e mu\u010diti.\n6:9 A \u017eu\u010d se uzima da se njome prema\u017eu o\u010di na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi.\"\n6:10 Kad bijahu blizu Ekbatane,\n6:11 an\u0111eo re\u010de mladi\u0107u: \"Brate, no\u0107as \u0107emo preno\u0107iti kod Raguela; on ti je ro\u0111ak, a ima jedinicu k\u0107er koja se zove Sara.\n6:12 Ja \u0107u gledati da ti je dadu za \u017eenu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita.\n6:13 Sad me poslu\u0161aj: govorit \u0107u njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit \u0107emo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne mo\u017ee dati drugome, a kad bi to uradio, zaslu\u017eio bi smrt, jer ti ima\u0161 pravo na nasljedstvo pred svakim drugim.\"\n6:14 Onda mladi\u0107 kaza an\u0111elu: \"Brate Azarja, \u010duo sam da je djevojka ve\u0107 bila dana sedmorici ljudi i da su svi na\u0111eni mrtvi u svadbenoj sobi:\n6:15 jedinac sam u oca; bojim se da \u0107u, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne \u010dini zla drugima, osim onima koji joj se pribli\u017ee. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog \u017ealosti, ne povu\u010dem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani.\"\n6:16 An\u0111eo mu re\u010de: \"Ne sje\u0107a\u0161 se kako ti je otac naredio da uzme\u0161 za \u017eenu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslu\u0161aj, brate: ona \u0107e biti tvoja \u017eena, a ti se ne osvr\u0107i na demona, jer \u0107e jo\u0161 no\u0107as biti tvoja.\n6:17 Kad bude\u0161 u\u0161ao u svadbenu sobu, uzet \u0107e\u0161 tamjanova pepela i metnut \u0107e\u0161 na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadi\u0161, demon \u0107e o\u0107utjeti vonj i pobje\u0107i \u0107e i ne\u0107e se vi\u0161e vratiti.\n6:18 Kad se htjedne\u0161 pribli\u017eiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on \u0107e vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosu\u0111ena oduvijek, ti \u0107e\u0161 je spasiti; ona \u0107e po\u0107i s tobom i mislim da \u0107e\u0161 s njom imati poroda.\" Kad je Tobija \u010duo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se du\u0161a privinu uz njezinu.\n7:1 Onda u\u0111o\u0161e u Ekbatanu i po\u0111o\u0161e prema ku\u0107i Raguelovoj. Sara im do\u0111e u susret, pozdravi ih i oni nju pozdravi\u0161e, pa ih ona uvede u ku\u0107u.\n7:2 Raguel re\u010de Edni, svojoj \u017eeni: \"Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga ro\u0111aka!\"\n7:3 Raguel ih zapita: \"Odakle ste, bra\u0107o?\" Odgovori\u0161e mu: \"Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu.\"\n7:4 Kaza im on: \"Poznajete li Tobita, brata na\u0161ega?\" Oni odgovori\u0161e: \"Poznajemo ga.\"\n7:5 Onda ih upita: \"Je li dobro s njime?\" Oni odgovori\u0161e: \"\u017div je i dobro je.\" Tobija nadoda: \"To je moj otac.\"\n7:6 Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih o\u010diju i blagoslovi ga \u010dude\u0107i se: \"Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog \u010dovjeka.\" Doznav\u0161i da je Tobit izgubio vid, ra\u017ealosti se i zaplaka.\n7:7 I \u017eena mu Edna i k\u0107i Sara zaplaka\u0161e i primi\u0161e ih spremno.\n7:8 Potom zakla\u0161e ovna i pripremi\u0161e jela u izobilju.\n7:9 Tobija kaza Rafaelu: \"Brate Azarja, govori o onome o \u010demu si mi pripovijedao na putu.\"\n7:10 An\u0111eo prozbori o tom s Raguelom, a on \u0107e Tobiji: \"Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja k\u0107i. Ipak ti moram otkriti istinu:\n7:11 ve\u0107 bijah svoju k\u0107er dao sedmorici, ali kad joj se pribli\u017ei\u0161e, svi no\u0107u pomrije\u0161e. Ali ti sada budi veseo.\"\n7:12 Tobija odgovori: \"Ne\u0107u ni\u0161ta okusiti dok se ne odlu\u010dite i ne izvr\u0161ite \u0161to treba.\" Nato mu Raguel kaza: \"Uzmi je od ovoga \u010dasa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sre\u0107u.\"\n7:13 Zatim pozva Saru, svoju k\u0107er; uzev\u0161i je za ruku, dade je kao zaru\u010dnicu Tobiji govore\u0107i: \"Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu.\" I blagoslovi ih.\n7:14 Onda pozva Ednu, \u017eenu svoju. Dohvativ\u0161i list, napisa ugovor i udari pe\u010dat. Potom po\u010de\u0161e blagovati.\n7:15 Nakon toga pozva Raguel Ednu, \u017eenu svoju, i re\u010de joj: \"Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je.\"\n7:16 Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. K\u0107i zaplaka.\n7:17 Vidjev\u0161i suze svoje k\u0107eri, kaza joj: \"Budi hrabra, k\u0107erko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milo\u0161\u0107u za tvoju bol. Budi hrabra, k\u0107erko!\"\n8:1 Kad su pove\u010derali, uvedo\u0161e Tobiju k Sari.\n8:2 On se, ulaze\u0107i k njoj, sjeti Rafaelovih rije\u010di: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi.\n8:3 Tek \u0161to demon o\u0107utje vonj, pobje\u017ee u Gornji Egipat, a an\u0111eo ga ondje okova.\n8:4 Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i re\u010de: \"Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje.\"\n8:5 Onda se Tobija po\u010de moliti: \"Blagoslovljen da si, Bo\u017ee na\u0161ih otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!\n8:6 Ti si stvorio Adama i dao mu pomo\u0107nicu Evu: od njih je proiza\u0161ao ljudski rod. Ti si rekao: 'Nije dobro da \u010dovjek bude sam; na\u010dinimo mu pomo\u0107nicu sli\u010dnu njemu.'\n8:7 Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i u\u010dini da s njom do\u017eivim starost.\"\n8:8 I zajedno reko\u0161e: \"Amen, amen.\"\n8:9 I zaspa\u0161e oboje te no\u0107i.\n8:10 A Raguel usta i po\u0111e da iskopa raku misle\u0107i: \"Ako i on umre.\"\n8:11 Raguel se vrati u svoju ku\u0107u\n8:12 i kaza Edni, \u017eeni svojoj: \"Po\u0161alji jednu od slu\u0161kinja da vidi je li \u017eiv. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna.\"\n8:13 Slu\u0161kinja otvori vrata, u\u0111e i na\u0111e kako oboje spavaju.\n8:14 Iza\u0111e i javi im: \"Dobro je, \u017eiv je.\"\n8:15 Nato Raguel zahvali Bogu: \"Blagoslovljen da si, Bo\u017ee, svakim blagoslovom \u010distim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja! Svi an\u0111eli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke!\n8:16 Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo \u010dega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosr\u0111e.\n8:17 Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci \u0161to su jedina. Izlij na njih svoje milosr\u0111e, Gospode, podari im da zav\u0161e \u017eivot u zdravlju, sa sre\u0107om i milosr\u0111em.\"\n8:18 A zatim zapovjedi ku\u0107noj \u010deljadi da zatrpaju raku.\n8:19 Tada priredi gozbu koja je trajala \u010detrnaest dana.\n8:20 Prije nego \u0161to su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: \"Ne idi na put dok se ne navr\u0161i \u010detrnaest svadbenih dana,\n8:21 a onda primi polovicu imutka i vrati se \u017eiv i zdrav svome ocu. Drugi \u0107e\u0161 dio dobiti poslije moje i \u017eenine mi smrti.\"\n9:1 Onda Tobija pozva Rafaela i re\u010de mu:\n9:2 \"Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega na pir,\n9:3 jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim.\n9:4 Zna\u0161 da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadr\u017eavao, bit \u0107e zabrinut veoma.\"\n9:5 Tada Rafael ode. Provede no\u0107 u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael izvu\u010de zape\u010da\u0107ene vre\u0107ice te mu ih izru\u010di.\n9:6 Brzo se krenu\u0161e obojica i do\u0111o\u0161e na pir. Tobija blagoslovi svoju \u017eenu.\n10:1 A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je pro\u0161lo vrijeme za povratak a sina ne bija\u0161e,\n10:2 re\u010de Tobit: \"Mo\u017eda su odbijeni? Ili je mo\u017eda umro Gabael pa novac nije predan?\"\n10:3 I rastu\u017ei se veoma.\n10:4 Kaza mu \u017eena: \"Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema.\"\n10:5 I po\u010de jadikovati: \"Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da ode\u0161, svjetlo o\u010diju mojih!\"\n10:6 Tobit je stade tje\u0161iti: \"\u0160uti, ne govori: njemu je dobro.\"\n10:7 Ona mu odgovori: \"\u0160uti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje.\" Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a no\u0107u nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom. Kad pro\u0111e \u010detrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinja\u0161e Tobiju da ostane,\n10:8 Tobija kaza Raguelu: \"Pusti me da idem, jer su ve\u0107 otac moj i majka moja izgubili nadu da \u0107e me jo\u0161 ugledati.\"\n10:9 Tast ga zamoli: \"Ostani kod mene, a ja \u0107u se pobrinuti da prona\u0111em nekoga koji \u0107e ocu tvome donijeti vijesti o tebi.\" Ali mu Tobija odvrati: \"Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!\"\n10:10 Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu \u017eenu, i polovicu imutka, sluge, stoku i novac.\n10:11 Po\u0161to ih je blagoslovio, oprosti se s njima govore\u0107i: \"Djeco, Bog nebeski nek' vam udijeli sre\u0107u jo\u0161 prije nego \u0161to umrem.\"\n10:12 A svojoj k\u0107eri kaza: \"Po\u0161tuj svekra i svekrvu: oni su ti sada roditelji. I da \u010dujem samo dobre vijesti o tebi.\" I poljubi je.\n10:13 Onda Edna re\u010de Tobiji: \"Ljubljeni brate moj, nek' ti Gospodar neba dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju \u0107e\u0161 imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo, predajem ti k\u0107er svoju na \u010duvanje: ne \u017ealosti je.\"\n10:14 Zahvaliv\u0161i Bogu \u0161to mu je udijelio sretan put i po\u017eeljev\u0161i blagoslov Raguelu i Edni, \u017eeni njegovoj, Tobija krenu.\n11:1 Nastavi\u0161e put dok se ne pribli\u017ei\u0161e Ninivi.\n11:2 Onda Rafael kaza Tobiji: \"Ne zna\u0161 li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga?\n11:3 Potr\u010dimo nas dvojica prije tvoje \u017eene i priredimo ku\u0107u:\n11:4 uzmi u ruku riblju \u017eu\u010d.\" Krenu\u0161e, a pas za njima.\n11:5 Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete.\n11:6 Izdaleka ga opazi pa re\u010de Tobitu: \"Evo, vra\u0107a se sin tvoj i \u010dovjek koji ga pratio.\"\n11:7 A Rafael re\u010de Tobiji: \"Znam da \u0107e otac tvoj otvoriti o\u010di.\n11:8 Ribljom \u017eu\u010di nama\u017ei njegove o\u010di, a on \u0107e ih, o\u0107utjev\u0161i svrbe\u017e, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti.\"\n11:9 Dotle se Ana, potr\u010dav\u0161i naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i re\u010de mu: \"Opet te vidim, sine moj! Od ovoga \u010dasa mogu mirno umrijeti!\" Nato oboje zaplaka\u0161e.\n11:10 Tobit izi\u0111e na vrata i spota\u010de se, ali sin potr\u010da k njemu\n11:11 i pridr\u017ea ga, razmaza \u017eu\u010d ocu preko o\u010diju i kaza: \"Hrabro, o\u010de moj!\"\n11:12 Kad ga o\u010di zasvrbje\u0161e, protrlja ih, a iz o\u010dinjih mu se kuti\u0107a olju\u0161ti\u0161e bijele mrlje.\n11:13 Ugledav\u0161i sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:\n11:14 \"Blagoslovljen da si, Bo\u017ee, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti an\u0111eli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!\"\n11:15 Njegov sin, sav sretan, u\u0111e u ku\u0107u te izvijesti oca o velikim doga\u0111ajima \u0161to su mu se zbili u Mediji.\n11:16 Tobit, prepun radosti i blagoslivljaju\u0107i Boga, po\u0111e u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni \u0161to je progledao, a Tobit priznava\u0161e pred njima da mu se Bog smilovao.\n11:17 Kada Tobit do\u0111e do Sare, snahe svoje, pozdravi je govore\u0107i joj: \"Dobro do\u0161la, k\u0107eri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!\"\n11:18 I velika radost obuze svu bra\u0107u njegovu u Ninivi.\n11:19 A do\u0111o\u0161e i Ahikar i njegov ne\u0107ak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.\n12:1 Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i re\u010de mu: \"Sine, pobrini se za pla\u0107u \u010dovjeku koji je i\u0161ao s tobom; a treba mu dati i \u0161togod povrh toga.\"\n12:2 Sin odgovori: \"Ne\u0107u \u0161tetovati dadem li mu i polovicu onoga \u0161to sam donio,\n12:3 jer me doveo k tebi zdrava, izlije\u010dio moju \u017eenu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.\"\n12:4 Starac odgovori: \"To mu s pravom pripada!\"\n12:5 Onda pozva an\u0111ela i kaza mu: \"Uzmi polovicu od svega onoga \u0161to ste donijeli.\"\n12:6 Tada an\u0111eo pozva njih dvojicu u stranu i re\u010de im: \"Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veli\u010dajte, hvalite ga pred svim \u017eivima zbog onoga \u0161to je za vas u\u010dinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razgla\u0161avati djela njegova.\n12:7 Lijepo je \u010duvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Bo\u017eja. \u010cinite dobro, i ne\u0107e vas zlo sna\u0107i.\n12:8 Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravedno\u0161\u0107u. Bolje je malo s pravedno\u0161\u0107u nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.\n12:9 Milostinja osloba\u0111a od smrti, ona \u010disti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i \u010dine pravednost napunit \u0107e se \u017eivota,\n12:10 a koji grije\u0161e bit \u0107e du\u0161mani \u017eivotu svome.\n12:11 Ne\u0107u vam sakriti ni\u0161ta: kazah ve\u0107 da je lijepo \u010duvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Bo\u017ejih djela.\n12:12 I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio va\u0161e molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;\n12:13 kad se nisi skanjivao da ustane\u0161 i prekine\u0161 svoj ru\u010dak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vr\u0161i\u0161 dobro djelo; i bio sam s tobom.\n12:14 Sada, Bog me poslao da izlije\u010dim tebe i tvoju snahu Saru.\n12:15 Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih an\u0111ela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!\"\n12:16 Njih se dvojica prepla\u0161i\u0161e i pado\u0161e ni\u010dice, jer ih zahvati velik strah.\n12:17 Ali im an\u0111eo re\u010de: \"Ne pla\u0161ite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke!\n12:18 Ta ja ne do\u0111oh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga na\u0161ega: zato ga blagoslivljajte uvijeke.\n12:19 Sve sam dane dopu\u0161tao da me vide va\u0161e o\u010di, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid.\n12:20 Sada hvalite Boga, a ja se vra\u0107am onome koji me i poslao. Zapi\u0161ite u knjizi sve \u0161to se zbilo.\"\n12:21 Onda oni ustado\u0161e, ali ga vi\u0161e ne vidje\u0161e. Hvalili su velika i \u010dudesna djela Bo\u017eja i pripovijedali kako im se ukazao an\u0111eo Gospodnji.\n13:1 Tobit potom napisa molitvu u radosti i re\u010de:\n13:2 \"Blagoslovljen Bog, koji \u017eivi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on ka\u017enjava i pra\u0161ta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.\n13:3 Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on me\u0111u njih rasuo.\n13:4 Objavljujte njegovu veli\u010dinu uzdi\u017eu\u0107i ga nad sve \u017eivo, jer on je na\u0161 Gospod i Bog, on je na\u0161 otac za sve vjekove.\n13:5 On nas ka\u017enjava zbog na\u0161ih zlih djela, ali \u0107e se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda me\u0111u koje smo razasuti.\n13:6 Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom du\u0161om svojom da \u010dinite pred njim istinu, i on \u0107e se okrenuti k vama, i ne\u0107e skrivati lica svoga od vas.\n13:7 Gledajte \u0161to u\u010dini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.\n13:8 Ja ga u zemlji progonstva hvalim i o\u010ditujem njegovu mo\u0107 i veli\u010dinu gre\u0161nom narodu. Obratite se, gre\u0161nici, i \u010dinite pravdu pred njim. Tko zna ho\u0107e li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!\n13:9 Boga svoga ja uznosim, i du\u0161a moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klik\u0107e veli\u010dini njegovoj:\n13:10 tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On \u0107e te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali \u0107e se opet smilovati sinovima pravednih.\n13:11 Podaj hvalu Gospodu zanosno i blagoslivljaj kralja vjekova da ti njegov \u0160ator ponovno bude podignut uz veselje;\n13:12 da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav na\u0161li siromasi za sva pokoljenja.\n13:13 Narodi \u0107e dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donose\u0107i u rukama darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat \u0107e ti radosne hvale.\n13:14 Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube.\n13:15 Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer \u0107e biti sakupljeni i blagoslivljat \u0107e Gospoda pravednih. Bla\u017eeni oni koji te ljube! Veselit \u0107e se zbog tvoga mira!\n13:16 Bla\u017eeni svi koji se rastu\u017ei\u0161e zbog tvojih nesre\u0107a, jer \u0107e se radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat \u0107e se uvijeke. Du\u0161a moja neka hvali Boga, kralja velikoga!\n13:17 Jer \u0107e Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine dragim kamenjem, tornjevi i bedemi \u010distim zlatom, a trgovi poplo\u010dani berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira.\n13:18 Njegove \u0107e ulice kazivati: 'Aleluja!' i klicat \u0107e: 'Blagoslovljen Bog, uzvi\u0161en dovijeka.'\"\n14:1 Tobit zavr\u0161i pohvalu.\n14:2 Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio.\n14:3 Do\u017eivio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: \"Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i ve\u0107 sam blizu da se odijelim od \u017eivota.\n14:4 Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da \u0107e se sve dogoditi s Ninivom \u0161to je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit \u0107e razru\u0161ena, a u Mediji bit \u0107e mir za neko vrijeme; na\u0161a bra\u0107a koja se jo\u0161 nalaze u domovini bit \u0107e razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem \u0107e opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet \u0107e i bit \u0107e pust za neko vrijeme.\n14:5 Ali \u0107e se Bog opet smilovati njima i vratit \u0107e ih u njihovu zemlju; onda \u0107e oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odre\u0111eno vrijeme. Poslije toga vratit \u0107e se iz krajeva progonstva i podi\u0107i Jeruzalem s velikim po\u010dastima. I Dom Bo\u017eji u njemu bit \u0107e sazidan od nadasve vrijedne gra\u0111e za sva budu\u0107a pokoljenja, kao \u0161to su kazali za nj proroci:\n14:6 svi \u0107e se narodi uistinu obratiti i bojat \u0107e se Gospoda Boga i pokopat \u0107e svoje idole; svi \u0107e narodi blagoslivljati Gospoda.\n14:7 Onda \u0107e narod njegov hvaliti Boga, a Gospod \u0107e uzdi\u0107i narod svoj i bit \u0107e radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vr\u0161e\u0107i milosr\u0111e prema bra\u0107i svojoj.\n14:8 I tako, sine, oti\u0111i iz Ninive, jer \u0107e sve biti \u0161to je nagovijestio prorok Jona.\n14:9 Ti pak dr\u017ei zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. \u010casno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani vi\u0161e ni jednoga dana u Ninivi.\n14:10 Sinko moj, razmotri \u0161to Aman u\u010dini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spa\u0161en, a onoga sti\u017ee zaslu\u017eena kazna: si\u0111e on u tminu. Ahikar dijelja\u0161e milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.\n14:11 Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spa\u0161ava.\" To rekav\u0161i, izdahnu. Bija\u0161e mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi \u010dastan ukop.\n14:12 Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa \u017eenom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.\n14:13 Tu do\u017eivje \u010dasnu starost, \u010dasno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao \u0161to je naslijedio i o\u010dev.\n14:14 Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini \u017eivota. Prije nego \u0161to je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razori\u0161e Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propa\u0161\u0107u Ninive.","title":"Croatian Bible: Tobias","type":"page"}