{"collection":"Bible & Christianity","html_url":"https://unchartedknowledge.5gfusion.net/browse/bib/wb/cro/wis.htm","path":"bib/wb/cro/wis.htm","source_url":"https://sacred-texts.com/bib/wb/cro/wis.htm","text":"1:1 Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tra\u017eite ga u jednostavnosti srca.\n1:2 Jer njega nalaze koji ga ne isku\u0161avaju i otkriva se onima koji mu ne uskra\u0107uju svoju vjeru.\n1:3 A podmukle misli otu\u0111uju od Boga i isku\u0161avana Svemo\u0107 posramljuje bezumnike.\n1:4 Jer mudrost ne ulazi u du\u0161u opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podlo\u017enu.\n1:5 Jer sveti duh pouke bje\u017ei od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmi\u010de kad se nepravda pojavi.\n1:6 Jer mudrost je duh \u010dovjekoljubiv, ali hulniku ne\u0107e oprostiti njegovih rije\u010di, jer Bog proni\u010de bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i slu\u0161a njegove rije\u010di.\n1:7 Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji dr\u017ei sve, zna i sve \u0161to se govori.\n1:8 Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti \u0107e ga mimoi\u0107i osvetni\u010dka pravda.\n1:9 Jer se namisli bezbo\u017enikove to\u010dno ispituju i glas rije\u010di njegovih ide sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova.\n1:10 Jer postoji uho ljubomorno koje \u010duje sve i ne izmi\u010de mu ni glasak najti\u0161eg gun\u0111anja.\n1:11 \u010cuvajte se isprazna gun\u0111anja i \u010duvajte jezik od opakih rije\u010di, jer i najtajnija rije\u010d nije bez u\u010dinka, a la\u017eljiva usta ubijaju du\u0161u.\n1:12 Ne tr\u010dite za smr\u0107u stranputicama \u017eivota svojeg i ne navla\u010dite na se propast djelima ruku svojih.\n1:13 Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti \u017eivih.\n1:14 Ve\u0107 je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom,\n1:15 jer pravednost je besmrtna.\n1:16 Ali bezbo\u017enici dozivaju smrt i rukama i rije\u010dju i za njom ginu smatraju\u0107i je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj pripadaju.\n2:1 Jer oni krivo misle i ovako mudruju: \"Kratkovijek je i tu\u017ean \u017eivot na\u0161 i nema lijeka kad \u010dovjeku do\u0111e kraj i jo\u0161 nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio.\n2:2 Mi smo djeca pukog slu\u010daja i kasnije \u0107emo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono \u010dime di\u0161u na\u0161e nosnice, a misao je tek iskra od kucaja na\u0161ega srca.\n2:3 Kad se ona utrne, pretvorit \u0107e se tijelo u pepeo, a duh \u0107e se rasplinuti kao lagan zrak.\n2:4 Ime \u0107e nam se s vremenom zaboraviti i nitko se ne\u0107e sje\u0107ati djela na\u0161ih; i \u017eivot \u0107e nam pro\u0107i kao pramenje oblaka i nestat \u0107e ga kao magle \u0161to je gone zrake sun\u010dane i pritiskuje \u017eega njihova.\n2:5 Jer \u017eivot na\u0161 kao sjena odmi\u010de, iz na\u0161e smrti nema povratka, zape\u010da\u0107eno je i nitko se ne vra\u0107a.\n2:6 Zato hodite ovamo! U\u017eivajmo dobra sada\u0161nja, koristimo se stvorovima sa \u017earom mladosti.\n2:7 Nau\u017eivajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoi\u0111e ni jedan cvijet proljetni,\n2:8 okrunimo se ru\u017eama prije no \u0161to uvenu.\n2:9 Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki na\u0161oj, ostavimo svuda znake na\u0161eg veseljenja: to je na\u0161 dio i to je na\u0161a ba\u0161tina.\n2:10 Potla\u010dimo ubogoga pravednika, ne \u0161tedimo udovice, ne po\u0161tujmo starca ni sjedina od mnogih godina.\n2:11 Nek' na\u0161a snaga bude zakon pravde, jer ono \u0161to je slabo nije ni za \u0161to.\n2:12 Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se na\u0161em pona\u0161anju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spo\u010ditava kako izdadosmo odgoj svoj.\n2:13 On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.\n2:14 On je ukor utjelovljeni na\u0161im mislima, sama njegova pojava ti\u0161ti na\u0161u du\u0161u.\n2:15 \u017divot njegov nije kao u ostalih i njegovo je pona\u0161anje nastrano.\n2:16 Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova na\u0161ih kao od ne\u010disti. On svr\u0161etak pravednika progla\u0161ava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.\n2:17 Pogledajmo jesu li istinite rije\u010di njegove, istra\u017eimo kakav \u0107e biti njegov svr\u0161etak.\n2:18 Jer ako je pravednik Bo\u017eji sin, On \u0107e se za nj zauzeti i izbavit \u0107e ga iz ruku neprijateljskih.\n2:19 Zato ga isku\u0161ajmo porugom i mukom da istra\u017eimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.\n2:20 Osudimo ga na smrt sramotnu, jer \u0107e mu, kako veli, do\u0107i izbavljenje.\"\n2:21 Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zlo\u0107a njihova zasljepljuje.\n2:22 Oni ne znaju tajna Bo\u017ejih, ne o\u010dekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu \u010distim du\u0161ama.\n2:23 Jer je Bog stvorio \u010dovjeka za neraspadljivost i u\u010dinio ga na sliku svoje besmrtnosti.\n2:24 A \u0111avlovom je zavi\u0161\u0107u do\u0161la smrt u svijet i nju \u0107e iskusiti oni koji njemu pripadaju.\n3:1 A du\u0161e su pravednika u ruci Bo\u017ejoj i njih se ne doti\u010de muka nikakva.\n3:2 O\u010dima se bezbo\u017eni\u010dkim \u010dini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesre\u0107a;\n3:3 i to \u0161to nas napu\u0161taju kao propast, ali oni su u miru.\n3:4 Ako su, u o\u010dima ljudskim, bili ka\u017enjeni, nada im je puna besmrtnosti.\n3:5 Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na ku\u0161nju i na\u0161ao da su ga dostojni.\n3:6 Isku\u0161ao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao \u017ertvu paljenicu.\n3:7 Zato \u0107e se u vrijeme posjeta njegova zasjati te \u0107e vrcati kao iskre u strnjici.\n3:8 Sudit \u0107e pucima i vladati narodima i Gospodin \u0107e kraljevat nad njima uvijeke.\n3:9 Koji se u nj ufaju spoznat \u0107e istinu, i koji su vjerni bit \u0107e u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stje\u010du milost i milosr\u0111e.\n3:10 A bezbo\u017enici \u0107e zbog svojih misli biti primjereno ka\u017enjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina.\n3:11 Te\u0161ko onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova, napori uzaludni i poslovi bez probitka.\n3:12 \u017dene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod!\n3:13 Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj lo\u017enica ne poznaje grijeha; plodnost \u0107e se njezina pokazati na istrazi du\u0161a.\n3:14 Blago i u\u0161kopljeniku koji ne po\u010dini zlo\u010dina niti smi\u0161lja zla protiv Gospoda; jer \u0107e za vjernost dobiti milost izabranu i ba\u0161tinu najljupkiju u Domu Gospodnjem.\n3:15 Jer plemenit trud donosi plod pun slave i neraspadljiv je korijen razbora.\n3:16 A djeca preljubni\u010dka ne\u0107e do\u0107i do savr\u0161enstva i rod nezakonite lo\u017enice propada.\n3:17 Pa ako i \u017eive dugo, nisu ni za \u0161to i na koncu im je starost ne\u010dasna.\n3:18 Umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe na sudnji dan:\n3:19 jer okrutna je kob gre\u0161na roda.\n4:1 Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene.\n4:2 Kad je nazo\u010dna, opona\u0161aju je, kad je odsutna, pri\u017eeljkuju je; okrunjena vje\u010dno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage.\n4:3 A mnogobrojno potomstvo bezbo\u017enika nije ni za \u0161to; izdanci se ne\u010disti duboko ne korijene i nemaju \u010dvrsta temelja.\n4:4 Jer ako se na\u010das i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, i\u0161\u010dupa ih sila vihora,\n4:5 i grane \u0161to tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za jelo i nije ni za \u0161to.\n4:6 Jer djeca ro\u0111ena iz nezakonita spavanja svjedo\u010de na sudu o zlu roditelja.\n4:7 A pravednik, ako i umre prijevremeno, na\u0107i \u0107e mir.\n4:8 Jer duljina dana ne \u010dini starost \u010dasnom niti se ona mjeri brojem godina.\n4:9 Ve\u0107 razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan \u017eivot - zrela starost.\n4:10 I jer je uga\u0111ao Bogu, On ga je zavolio, i jer je \u017eivio me\u0111u gre\u0161nicima, On ga je uzeo k sebi.\n4:11 Uzdignut je da zlo\u0107a ne bi izopa\u010dila njegov razbor ili da mu himba ne zavede du\u0161e.\n4:12 Jer blje\u0161tavilo opa\u010dine zasjenjuje dobro i vihor po\u017eude izopa\u010duje dobru du\u0161u.\n4:13 Stekav\u0161i savr\u0161enstvo u malo vremena, dugo je \u017eivio;\n4:14 i jer mu je du\u0161a bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zlo\u0107e oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shva\u0107a; njima i ne pada na um\n4:15 da milost i milosr\u0111e pripadaju izabranicima Gospodnjim i za\u0161tita njegovim svetima.\n4:16 A pravednik koji umire osu\u0111uje \u017eive bezbo\u017enike i prijevremeno dokon\u010dana mladost produ\u017eenu starost opakih.\n4:17 Svjetina vidi kraj mudra\u010dev, ali ne shva\u0107a \u0161to je Gospod s njim naumio ili za\u0161to ga je uzeo u za\u0161titu.\n4:18 Oni gledaju i preziru, ali \u0107e se i njima Gospod podsmijevati.\n4:19 Ubrzo \u0107e oni biti trupla prezrena i ruglo me\u0111u mrtvima dovijeka, jer \u0107e ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut \u0107e ih od temelja njihova, sasvim ih opusto\u0161iti; na mukama \u0107e oni biti i spomen \u0107e im propasti.\n4:20 Puni straha do\u0107i \u0107e na obra\u010dun grijeha, i bezakonja njihova u lice \u0107e ih optu\u017eivati.\n5:1 A pravednik \u0107e se vedro su\u010deliti s onima koji ga tla\u010di\u0161e i koji prezirahu patnje njegove.\n5:2 Kad ga ugledaju, uzdrhtat \u0107e od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.\n5:3 Govorit \u0107e me\u0111u sobom, puni kajanja, i uzdi\u0161u\u0107i u tjeskobi svoje du\u0161e:\n5:4 \"To je onaj komu smo se neko\u0107 podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov \u017eivot ludo\u0161\u0107u i svr\u0161etak njegov ne\u010dasnim.\n5:5 Kako li se ubrojio me\u0111u sinove Bo\u017eje i dobio udio svoj me\u0111u svecima?\n5:6 Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo.\n5:7 Bazali smo stazama propasti i prohodili bespu\u0107a pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.\n5:8 \u0160to nam je koristila oholost? \u0160to nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?\n5:9 Sve je pro\u0161lo kao sjena i kao kratkotrajan glas.\n5:10 I kao la\u0111a koja sije\u010de uzburkano more i traga joj nema kuda pro\u0111e niti brazde hrptici njezinoj u valovima;\n5:11 ili kao ptica \u0161to zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: \u0161iba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza sna\u017ean fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema vi\u0161e nikakva traga njezinu letu;\n5:12 ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina -\n5:13 tako i mi: jedva \u0161to smo na svijet do\u0161li, a ve\u0107 nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zlo\u0107i se svojoj sasvim istro\u0161ismo.\"\n5:14 I doista, nada je bezbo\u017enikova kao pljeva \u0161to je vjetar raznosi i kao sitna pjena \u0161to je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.\n5:15 A pravednici \u017eive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevi\u0161njeg.\n5:16 Zato \u0107e iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom \u0107e ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mi\u0161icom za\u0161tititi.\n5:17 Latit \u0107e se svog \u017eara ljubomornog kao oru\u017eja i naoru\u017eat \u0107e sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;\n5:18 kao oklop obu\u0107i \u0107e pravednost, a kao \u0161ljem stavit \u0107e sud bez himbe;\n5:19 uzet \u0107e nepobjedivu svetost kao \u0161tit,\n5:20 a kao ma\u010d nao\u0161trit \u0107e \u017eestok gnjev i sav \u0107e svemir po\u0107i s njim u boj protiv bezumnika.\n5:21 Tad \u0107e poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat \u0107e na cilj kao iz nategnuta luka;\n5:22 iz bojne sprave izlijetat \u0107e zrna gr\u00d3ada srd\u017ebom nabijena. Na njih \u0107e voda morska bjesnjeti, i rijeke \u0107e ih potapati bez milosti.\n5:23 Dah Svemo\u0107i zapuhat \u0107e protiv njih, izvijat \u0107e ih poput vihora. I tako \u0107e svu zemlju opusto\u0161iti bezakonje i opa\u010dina \u0107e prevrnuti prijestolja vladala\u010dka.\n6:1 \u010cujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Pou\u010dite se, vladari zemalja dalekih!\n6:2 Poslu\u0161ajte, vi koji upravljate mno\u0161tvima i koji se hvastate silom svojih naroda!\n6:3 Gospod je onaj koji vam je mo\u0107 podario, i vladavina je od Svevi\u0161njeg, koji \u0107e ispitivati djela va\u0161a i va\u0161e nakane istra\u017eiti.\n6:4 Iako ste upravlja\u010di njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti se dr\u017easte zakona, niti slu\u017eiste nakani Bo\u017ejoj.\n6:5 Gospod \u0107e vas napasti brzo i u\u017easno, jer za velika\u0161e je nemilosrdna kazna;\n6:6 maleni su opro\u0161tenja dostojni, a mo\u0107nici \u0107e biti mo\u0107no ka\u017enjeni.\n6:7 Jer Gospod Svevladar ne uzmi\u010de ni pred kim niti se pla\u0161i kakve veli\u010dine: t\u00d3a on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve,\n6:8 a istraga o\u0161tra o\u010dekuje mo\u0107nike.\n6:9 Vama su dakle, vladari upravljene rije\u010di moje da se nau\u010dite mudrosti i ne grije\u0161ite.\n6:10 Jer oni koji sveto \u010duvaju svetinje sami se posve\u0107uju, i koji su u tom pou\u010deni nalaze obranu.\n6:11 \u017dudite stoga za rije\u010dima mojim, \u010deznite za njima: one \u0107e vas pou\u010diti.\n6:12 Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je tra\u017ee.\n6:13 Ona pretje\u010de sve koji je \u017eude i prva im se pokazuje.\n6:14 Tko zorom rani njoj taj se ne mu\u010di: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih.\n6:15 Jer je i sama misao na nju mudrost savr\u0161ena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbri\u017ean.\n6:16 Ona hodi naokolo i tra\u017ei sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli.\n6:17 Jer njezin po\u010detak najistinskiji \u017eelja je za poukom, u te\u017enji za poukom ljubav je prema njoj;\n6:18 voljeti je zna\u010di dr\u017eati njene zakone, a posluh njezinim zakonima pouzdana je besmrtnost,\n6:19 a besmrtnost vodi u blizinu Bo\u017eju;\n6:20 tako \u017eudnja za mudro\u0161\u0107u dovodi do kraljevstva.\n6:21 Ako se, vi vladari nad pucima, radujete prijestoljima i \u017eezlima, tad mudrost \u0161tujte da dovijeka kraljujete.\n6:22 A sad \u0107u vam priop\u0107iti \u0161to je mudrost i kako je postala. Ne\u0107u vam skriti tajne, nego \u0107u je pratiti od po\u010detka i na vidjelo iznijeti znanje njezino, i ne\u0107u istinu mimoi\u0107i.\n6:23 Ne\u0107u po\u0107i ni s pogubnom Zavi\u0161\u0107u: ona ni\u0161ta zajedni\u010dko nema s Mudro\u0161\u0107u.\n6:24 Mno\u0161tvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu.\n6:25 Zato crpite nauku iz rije\u010di mojih i bit \u0107e vam na probitak.\n7:1 I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog bi\u0107a od zemlje na\u010dinjena i oblikovan kao tijelo u utrobi maj\u010dinoj,\n7:2 u deset mjeseci, stisnut u krvi, iz sjemena mu\u017eevljeva i slasti dru\u017eice u spavanju.\n7:3 I ja sam, do\u0161av\u0161i na svijet, udahnuo zajedni\u010dki zrak i pao na zemlju koja nas sve nosi, i pla\u010d mi je bio prvi glas kao i svima ostalima.\n7:4 U pelenama bijah odgajan i u brigama,\n7:5 jer nijedan kralj nije druk\u010dije postao niti na svijet do\u0161ao.\n7:6 Jer za sve postoji jedan ulazak u \u017eivot, a tako i jedan izlazak.\n7:7 Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti.\n7:8 Zavoljeh je vi\u0161e nego \u017eezla i prijestolja i ni\u0161ta ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.\n7:9 Nisam je htio uspore\u0111ivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato.\n7:10 Ljubio sam je vi\u0161e od zdravlja i ljepote i zavolio vi\u0161e od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.\n7:11 A s njome su mi do\u0161la sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.\n7:12 I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; jo\u0161 nisam znao da je ona roditeljka svega toga.\n7:13 I ono \u0161to nau\u010dih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam.\n7:14 Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome slu\u017ee postaju prijatelji Bo\u017eji, preporu\u010deni darovima njezina nauka.\n7:15 Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vo\u0111a mudrosti i upravlja mudracima.\n7:16 U njegovoj smo ruci mi i rije\u010di na\u0161e, sa svim na\u0161im razborom i umije\u0107em.\n7:17 On mi je podario istinsku znanost o svemu \u0161to jest, nau\u010dio me sustavu svijeta i svojstvima prapo\u010dela;\n7:18 po\u010detku, svr\u0161etku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu godi\u0161njih doba,\n7:19 tijeku godina i polo\u017eaju zvijezda;\n7:20 naravi \u017eivotinja i nagonima divljih zvijeri, mo\u0107i duhova i mislima ljudskim, razli\u010dnosti biljaka i ljekovitosti korijenja.\n7:21 I spoznadoh sve \u0161to god je tajno i javno, jer me pou\u010dava\u0161e mudrost, umjetnica u svemu.\n7:22 Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, o\u0161tar,\n7:23 nezapre\u010div, dobrotvoran, \u010dovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbri\u017ean, svemo\u0107an, svenadzoran, \u0161to prodire kroza sve du\u0161e, mudre, \u010diste i najtanje.\n7:24 Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proni\u010de i pro\u017eima sve svojom \u010disto\u0107om.\n7:25 Jer je ona dah sile Bo\u017eje i \u010dist odvir slave Svemogu\u0107eg; zato je ni\u0161ta ne\u0107isto ne mo\u017ee oskvrnuti.\n7:26 Ona je odsjev vje\u010dne svjetlosti i zrcalo \u010disto djela Bo\u017ejeg, i slika dobrote njegove.\n7:27 Jedna je, a mo\u017ee sve, i, ostaju\u0107i u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od nara\u0161taja do nara\u0161taja u du\u0161e svete i \u010dini od njih Bo\u017eje prijatelje i proroke.\n7:28 Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se dru\u017ei s mudro\u0161\u0107u.\n7:29 Ona je od sunca sjajnija i nad sve zvije\u017e\u0111e uzvi\u0161ena; uspore\u0111ena sa svjetlo\u0161\u0107u, ona je nadma\u0161uje:\n7:30 jer svjetlost ustupa mjesto no\u0107i, dok zlo\u0107a nema mo\u0107i protiv mudrosti.\n8:1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.\n8:2 Nju zavoljeh i za njom \u010deznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaru\u010dnica i zaljubih se u ljepotu njezinu.\n8:3 Njezina \u017eivotna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.\n8:4 Ona je povjerenica znanja Bo\u017ejeg, izbira\u010dica djela njegovih.\n8:5 Ako je bogatstvo blago po\u017eeljno u ovom \u017eivotu, \u0161to je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?\n8:6 Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje ve\u0107i umjetnik?\n8:7 Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pou\u010dava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u \u017eivotu nema ni\u0161ta korisnije ljudima.\n8:8 Ako li tko \u010dezne za ve\u0107im znanjem, ona poznaje pro\u0161lost i prori\u010de budu\u0107nost, vi\u010dna je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i \u010dudesa i slijed razdoblja i vremena.\n8:9 Zato odlu\u010dih dovesti je kao dru\u017eicu \u017eivotnu, znaju\u0107i da \u0107e mi biti savjetnica u sre\u0107i i tje\u0161iteljica u brigama i tuzi.\n8:10 Po njoj \u0107u ste\u0107i slavu u mno\u0161tvu narodnom, jo\u0161 kao mladi\u0107 \u010dast pred starcima.\n8:11 Na sudu \u0107e se vidjeti kako sam o\u0161trouman i divit \u0107e mi se velika\u0161i kad stanem pred njih.\n8:12 \u010cekat \u0107e me kad budem \u0161utio i slu\u0161at \u0107e me kad prozborim; ako se odulji govor moj, dr\u017eat \u0107e ruku na svojim ustima.\n8:13 Po njoj \u0107u zadobiti besmrtnost i ostavit \u0107u vje\u010dni spomen rodu budu\u0107em.\n8:14 Vladat \u0107u pucima i narodi \u0107e mi biti podlo\u017eni.\n8:15 Pobojat \u0107e se stra\u0161ni silnici kad \u010duju za me, s narodom \u0107u svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.\n8:16 Kada se vratim ku\u0107i, tad \u0107u po\u010dinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gor\u010dine i nema bola u zajedni\u0161tvu s njom, ve\u0107 samo u\u017eitak i radost.\n8:17 Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudro\u0161\u0107u\n8:18 i da je u ljubavi njezinoj radost \u010dista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedni\u0161tvu rije\u010di njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.\n8:19 Ja bijah mladi\u0107 sretne naravi i imao sam dobru du\u0161u,\n8:20 ili bolje: jer bijah dobar, u\u0161ao sam u tijelo bez ljage.\n8:21 A znaju\u0107i da ne\u0107u mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je ve\u0107 bila znati \u010diji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:\n9:1 Bo\u017ee otaca na\u0161ih i Gospode milosr\u0111a, ti koji si rije\u010dju svojom stvorio svemir\n9:2 i koji si sazdao \u010dovjeka mudro\u0161\u0107u svojom da vlada nad stvorovima tvojim\n9:3 i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi du\u0161om pravi\u010dnom:\n9:4 daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me izme\u0111u djece svoje.\n9:5 Jer sam sluga tvoj, sin slu\u0161kinje tvoje, \u010dovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone.\n9:6 Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savr\u0161en, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ni\u010demu vrijedio.\n9:7 Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i k\u0107erima svojim.\n9:8 Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i \u017ertvenik u gradu boravi\u0161ta tvojeg, u liku svetoga \u0160atora koji si odiskona bio spremio.\n9:9 S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazo\u010dna kad si stvarao svijet; ona zna \u0161to je milo tvojim o\u010dima i \u0161to je pravo po tvojim zapovijedima.\n9:10 Po\u0161lji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam \u0161to je tebi milo.\n9:11 Jer ona sve zna i razumije, ona \u0107e me razborito voditi u pothvatima mojim i \u0161tititi svojom mo\u0107i.\n9:12 Tad \u0107e ti djela moja biti ugodna, i ja \u0107u pravedno upravljati pukom tvojim i bit \u0107u dostojan prijestolja oca svoga.\n9:13 Jer tko mo\u017ee spoznati Bo\u017eju namisao i tko \u0107e se domisliti \u0161to ho\u0107e Gospod?\n9:14 Pla\u0161ljive su misli smrtnika i nestalne su na\u0161e namisli.\n9:15 Jer propadljivo tijelo tla\u010di du\u0161u i ovaj zemljani \u0161ator pritiskuje um bremenit mislima.\n9:16 Mi jedva naga\u0111amo \u0161to je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono \u0161to je u na\u0161im rukama: a \u0161to je na nebu, tko \u0107e istra\u017eiti?\n9:17 Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga.\n9:18 Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako nau\u010dili ljudi \u0161to je tebi milo i spasili se tvojom mudro\u0161\u0107u.\n10:1 Ona je \u0161titila prvooblikovanog oca svijeta, koji je stvoren sam, istrgla ga iz grijeha njegova\n10:2 i dala mu jakost da vlada svemirom.\n10:3 A kad se u jarosti svojoj gre\u0161nik odmetnu od nje, poginu u mr\u017enji svojoj bratoubila\u010dkoj.\n10:4 I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je mudrost spasila brode\u0107i s pravednikom na krhkom drvetu.\n10:5 I kada se, slo\u017eni u opa\u010dini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je na\u0161la pravednika i sa\u010duvala ga Bogu nezazorna i uzdr\u017eala ja\u010dim od ljubavi prema djetetu.\n10:6 Kad su bezbo\u017enici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bje\u017eao od ognja \u0161to je s neba pao na pet gradova.\n10:7 O opa\u010dini njihovoj jo\u0161 svjedo\u010di pusto\u0161 puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli \u0161to stoji kao spomenik du\u0161i nevjernoj.\n10:8 I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i jo\u0161 ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova.\n10:9 A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje.\n10:10 Kad je pravednik bje\u017eao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Bo\u017eje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umno\u017eila plodove truda njegova.\n10:11 Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom,\n10:12 sa\u010duvala ga od neprijatelja i za\u0161titila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u \u017eestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega ja\u010da.\n10:13 Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je \u010duvala od grijeha.\n10:14 S njime je u tamnicu si\u0161la te ga ni u okovima nije zapustila dok mu nije donijela \u017eezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tla\u010di\u0161e i nagnala u la\u017e one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vje\u010dnu.\n10:15 Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda mu\u010diteljskog.\n10:16 U\u0161la je u du\u0161u sluge Gospodnjeg, i on se stra\u0161nim kraljevima opro \u010dudesima i znacima.\n10:17 Ona je dala pla\u0107u svetima za njihove trude i vodila ih putem \u010dudesnim, danju im bila zaklon od \u017eege i no\u0107u zvjezdani sjaj.\n10:18 Provela ih preko Mora crvenog, provela ih je preko vode velike,\n10:19 a neprijatelje njihove valovima potopila i onda ih izbacila iz dubina bezdana.\n10:20 Zato su pravednici oplijenili bezbo\u017enike i pjesmom proslavili tvoje sveto ime, Gospode, jednodu\u0161no opjevali tvoju ruku za\u0161titnicu.\n10:21 Jer je mudrost otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku jezikom rje\u010ditim.\n11:1 Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog\n11:2 kad su prohodili pusto\u0161 nenastanjenu i dizali \u0161atore po bespu\u0107ima.\n11:3 Opirahu se du\u0161manima i branjahu se od neprijatelja;\n11:4 a kad su o\u017eednjeli i tebe prizvali, napoji\u0161e se vode iz strme pe\u0107ine i zagasi\u0161e \u017ee\u0111 iz tvrda kamena.\n11:5 I tako je ono \u010dime su bili ka\u017enjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobro\u010dinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove zapovijedi o \u010dedomorstvu,\n11:6 umjesto vje\u010dnog izvora vode teku\u0107ice, dao rijeku zamu\u0107enu krvlju i blatom,\n11:7 [7b] a svojima si, unato\u010d svakoj nadi, dao izobilje vode,\n11:8 pokazav\u0161i im u \u017ee\u0111i koja tada vlada\u0161e kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove.\n11:9 Jer su iz ku\u0161nje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namu\u010di\u0161e bezbo\u017enici kojima si u jarosti sudio.\n11:10 Jer si njih isku\u0161ao, opominju\u0107i blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio.\n11:11 Jednako su se mu\u010dili nazo\u010dni i nenazo\u010dni,\n11:12 i dvostruka ih \u017ealost obuzima\u0161e i uzdisahu u sje\u0107anju na pro\u0161lost.\n11:13 Kad \u010du\u0161e kako se ono \u0161to njima bija\u0161e kazna obratilo Izraelcima u dobro\u010dinstvo, osjeti\u0161e ruku Gospodnju;\n11:14 i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su neko\u0107 izlo\u017eili i s porugom ga odbili, jer njihova \u017ee\u0111 bija\u0161e sasvim razli\u010dita od \u017ee\u0111i pravednika.\n11:15 Da ih kazni\u0161 za njihove nepravedne i bezumne misli, \u0161to ih zavedo\u0161e da \u0161tuju nerazumne gmazove i bijedne \u017eivotinje, poslao si na njih, za kaznu, mno\u0161tvo \u017eivotinja nerazumnih\n11:16 da bi spoznali kako se svatko ka\u017enjava onim \u010dime i sagrije\u0161i.\n11:17 Tvoja svemogu\u0107a ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobli\u010dne - mogla je poslati na njih mno\u0161tvo medvjeda ili ljutih lavova,\n11:18 ili novostvorene, jo\u0161 nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen li\u017ee, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju stra\u0161ne iskre iz o\u010diju -\n11:19 zvijeri kadre smo\u017editi ih ne samo stra\u0161nim ujedom nego ih uni\u0161titi samom strahovitom pojavom.\n11:20 Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri.\n11:21 I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se mo\u017ee oprijeti tvojoj jakoj mi\u0161ici?\n11:22 Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose \u0161to se spu\u0161ta na zemlju.\n11:23 A ti si milostiv svemu jer mo\u017ee\u0161 sve i kroz prste gleda\u0161 na grijehe ljudima da bi se pokajali.\n11:24 Jer ti ljubi\u0161 sva bi\u0107a i ne mrzi\u0161 ni jedno koje si stvorio. Jer da si \u0161togod mrzio, ne bi ga ni stvorio.\n11:25 A kako bi i\u0161ta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se odr\u017eati ako ga ti nisi u \u017eivot dozvao?\n11:26 Ali ti \u0161tedi\u0161, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju \u017eivota,\n12:1 i tvoj je besmrtni duh u svemu.\n12:2 Blago ka\u017enjava\u0161 prestupnike, kori\u0161 ih i opominje\u0161 za grijehe njihove da se ostave zlo\u0107e i da se ufaju u tebe, Gospode!\n12:3 Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje\n12:4 jer su \u010dinili zlodjela grozna u vrad\u017ebinama i obredima bezbo\u017enim;\n12:5 okrutne ubojice djece, \u017edera\u010de utrobe na gozbama mesa ljudskog, posve\u0107enike s krvava pira,\n12:6 roditelje ubojice bi\u0107a bespomo\u0107nih, odlu\u010dio si uni\u0161titi rukama otaca na\u0161ih,\n12:7 da najdra\u017ea ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Bo\u017eje.\n12:8 Ipak si i njih po\u0161tedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao prete\u010de da ih malo-pomalo istrijebe.\n12:9 Premda si ih mogao, kao bezbo\u017enike, predati u boju rukama pravednika ili stra\u0161nim zvijerima ili ih strogom rije\u010dju najedanput zatrti,\n12:10 sude\u0107i im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zlo\u0107a priro\u0111ena i da im se \u0107ud nikad ne\u0107e izmijeniti,\n12:11 jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A \u0161to si ostavio neka\u017enjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.\n12:12 Jer tko bi tebi smio kazati: \"\u0160to si u\u010dinio?\" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optu\u017eiti \u0161to si uni\u0161tio narode koje si stvorio? Ili tko \u0107e ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?\n12:13 Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudi\u0161 krivo.\n12:14 A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio.\n12:15 I jer si pravedan, upravlja\u0161 svime pravedno, i nedostojno je mo\u0107i tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslu\u017euje.\n12:16 Jer mo\u0107 je tvoja na\u010delo pravice tvoje i jer svime vlada\u0161, mo\u017ee\u0161 i sve po\u0161tedjeti.\n12:17 Jakost svoju pokazuje\u0161 samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje mo\u0107i i ka\u017enjava\u0161 drskost onih koji je spozna\u0161e.\n12:18 Ti, silni gospodaru, sudi\u0161 blago i upravlja\u0161 nama s velikom pa\u017enjom, jer kad god ho\u0107e\u0161, mo\u0107 ti je pri ruci.\n12:19 A takvim si djelima narod svoj pou\u010dio da pravednik ima biti \u010dovje\u010dan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daje\u0161 pokajanje za grijehe.\n12:20 Jer kad si s tolikim obzirom i blago\u0161\u0107u kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - daju\u0107i im vremena i prigode da se zlo\u0107e svoje okane -\n12:21 kako li si bri\u017eno sudio sinove svoje, \u010dijim si ocima dao divna obe\u0107anja i prisegama i savezima!\n12:22 Dok nas, dakle, kori\u0161, dotle \u0161iba\u0161 na\u0161e neprijatelje deset tisu\u0107a puta stro\u017ee, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da o\u010dekujemo milosr\u0111e tvoje kada nam bude su\u0111eno.\n12:23 Zato si one koji su \u017eivjeli bezbri\u017enim i bezumnim \u017eivotom namu\u010dio njihovim vlastitim gnusobama.\n12:24 Jer su odvi\u0161e zabasali na krivim putovima i stali kao bogove \u0161tovati najgore i najprezrenije od \u017eivotinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.\n12:25 Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.\n12:26 A jer ih nije pou\u010dila kazna porugljiva, ubrzo iskusi\u0161e kaznu dostojnu Boga.\n12:27 Jer kad vidje\u0161e da su im za kaznu te \u017eivotinje koje \u0161tovahu kao bogove, rasrdi\u0161e se na njih zbog patnja koje im prouzrokova\u0161e i spozna\u0161e pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ni\u0161ta \u010duti. Zato ih je i stigla najvi\u0161a osuda.\n13:1 Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upozna\u0161e Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;\n13:2 nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.\n13:3 Jer ako su ih, op\u010dinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadma\u0161uje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.\n13:4 Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zaklju\u010diti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.\n13:5 Jer prema veli\u010dini i ljepoti stvorova mo\u017eemo, po sli\u010dnosti, razmi\u0161ljati o njihovu Tvorcu.\n13:6 Ali ovi ipak zaslu\u017euju malen prijekor, jer mo\u017eda samo lutaju tra\u017ee\u0107i Boga i \u017eele\u0107i ga na\u0107i;\n13:7 \u017eive\u0107i me\u0111u djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nali\u010dje stvari jer vide toliko ljepote.\n13:8 Pa ipak, oprostiti im ne treba:\n13:9 jer ako su bili kadri ste\u0107i toliko spoznaje da mogu svemir istra\u017eivati, koliko su lak\u0161e mogli otkriti Gospodara svega toga!\n13:10 Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku \u010dovje\u010djih: zlato i srebro, umjetno obra\u0111eno, \u017eivotinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.\n13:11 Posije\u010de drvodjelja prikladno drvo, bri\u017eljivo mu oguli koru i s divnim umije\u0107em na\u010dini predmet koristan za svagda\u0161nju upotrebu.\n13:12 A trije\u0161\u0107e \u0161to preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.\n13:13 Ostane mu komad koji nije ni za \u0161to, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umije\u0107em nehoti\u010dnim, dade mu lik \u010dovje\u010dji;\n13:14 ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu \u017eivotinju, crljenkom je oboji, crvenilom nali\u010di, prema\u017ee joj svaku pjegu.\n13:15 Kona\u010dno joj na\u010dini prikladnu ku\u0107icu, metne na zid i prikuje \u017eeljeznim \u010davlom.\n13:16 Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znaju\u0107i kako sebi sama pomo\u0107i ne mo\u017ee: jer je lik kojem treba tu\u0111e pomo\u0107i.\n13:17 I poslije svega toga on se ne stidi tu ne\u017eivu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za \u017eenidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemo\u0107,\n13:18 za \u017eivot preklinje smrt, i utje\u010de se za pomo\u0107 samoj nemo\u0107i, za putovanje onomu koji ne mo\u017ee ni nogom maknuti;\n13:19 i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on tra\u017ei snage u onoga komu su ruke najnemo\u0107nije.\n14:1 Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomo\u0107 drvo koje je slabije od drvene la\u0111e \u0161to ga nosi.\n14:2 Jer je nju izmislila te\u017enja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska.\n14:3 Ali njome upravlja tvoja providnost, O\u010de, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu:\n14:4 pokazuje\u0161 tako da mo\u017ee\u0161 iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevje\u0161t smio ukrcati.\n14:5 Jer ti ne\u0107e\u0161 da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj \u017eivot i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa.\n14:6 Pa i neko\u0107, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja.\n14:7 Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,\n14:8 a prokleta krivobo\u017ea\u010dka rukotvorina i onaj koji je na\u010dini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.\n14:9 Tako Bogu su mrski i bezbo\u017enik i bezbo\u017enost njegova,\n14:10 izra\u0111evina i izra\u0111iva\u010d bit \u0107e jednako ka\u017enjeni.\n14:11 Zato \u0107e osuda pasti na kumire neznabo\u017ea\u010dke, jer su postali gnusoba me\u0111u stvorenjima Bo\u017ejim i sablazan ljudskim du\u0161ama i zamka bezumni\u010dkim nogama.\n14:12 Pronalazak kumira bio je po\u010detak bluda i njihovo je otkri\u0107e izopa\u010dilo \u017eivot.\n14:13 Nije ih bilo u po\u010detku niti \u0107e ih biti dovijeka.\n14:14 Jer su do\u0161li na svijet po ispraznosti \u010dovje\u010djoj i zato im je odre\u0111en konac brz.\n14:15 Neki otac, satrt prijevremenom \u017ealo\u0161\u0107u, na\u010dini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i doju\u010dera\u0161njeg mrtvaca sad ve\u0107 kao boga \u0161tuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i \u017ertve.\n14:16 U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbo\u017eni obi\u010daj i po\u010de\u0161e ga kao zakon \u010duvati,\n14:17 i po zapovijedi vladara uvelo se \u0161tovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj \u0161tovati, jer su predaleko od njih prebivali, pribli\u017eavahu sebi njihovo daleko obli\u010dje, na\u010diniv\u0161i od \u010da\u0161\u0107enog kralja vidljiv lik da mu nenazo\u010dnu revno laskaju kao da je nazo\u010dan.\n14:18 A i \u010dastoljublje umjetnika navodilo je na sve ja\u010de \u0161tovanje i one koji kralja nisu poznali.\n14:19 Jer umjetnik, koji se mo\u017eda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umije\u0107em da obli\u010dje bude \u0161to ljep\u0161e,\n14:20 te je svjetina, ponesena ljepotom djela, po\u010dela pridavati bo\u017eanske po\u010dasti onomu koga je nedavno slavila kao \u010dovjeka.\n14:21 I to postade zamka \u017eivotu: robuju\u0107i nesre\u0107i ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Bo\u017eje prenijeli na kamenje i na drvlje.\n14:22 I ne bija\u0161e im dosta \u0161to su zastranili u spoznaji Boga, nego su, \u017eive\u0107i u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo jo\u0161 mirom nazivali.\n14:23 Jer, ili djecu \u017ertvuju ili vr\u0161e tajne obrede ili prire\u0111uju bijesne gozbe s \u010dudnim obi\u010dajima.\n14:24 Ne \u010duvaju vi\u0161e \u010disto\u0107e ni tijela ni \u017eenidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.\n14:25 Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kra\u0111a, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,\n14:26 uznemirivanje \u010destitih, zaboravljanje dobro\u010dinstva, oskrvnjenje du\u0161a, zlo\u010dini protiv naravi, nered u braku, preljub, ne\u0107udorednost.\n14:27 Jer je krivobo\u0161tvo po\u010detak, uzrok i kraj svakog zla.\n14:28 Ili bjesne na svojim zabavama, ili izri\u010du la\u017ena proro\u0161tva, ili \u017eive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prise\u017eu.\n14:29 Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da \u0107e okajavati la\u017ene prisege.\n14:30 Ali \u0107e ih za oboje sti\u0107i kazna: \u0161to su slu\u017ee\u0107i idolima iskrivili pojam o Bogu i \u0161to se krivo i podlo zaklinjahu preziru\u0107i sve \u0161to je sveto.\n14:31 Jer se prijestupima bezbo\u017eni\u010dkim uvijek osve\u0107uje - ne mo\u0107 prizivanih idola, nego pravda koja sti\u017ee gre\u0161nike.\n15:1 A ti si, Bo\u017ee na\u0161, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravlja\u0161.\n15:2 Ako i sagrije\u0161ismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i ne\u0107emo grije\u0161iti kad znamo da smo tvoji.\n15:3 Jer tebe znati - savr\u0161ena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.\n15:4 Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umije\u0107a ni jalovo djelo slikarsko, likovi na\u0161arani li\u010dilima\n15:5 koji u budalama poti\u010du \u017eudnju te \u017eude za ne\u017eivim obli\u010djem mrtva lika.\n15:6 Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih \u010dine ili \u017eele ili \u0161tuju.\n15:7 Mu\u010di se lon\u010dar i gnje\u010di zemlju mekanu: pravi posu\u0111e kojim se slu\u017eimo. Od istoga blata pravi posude koje slu\u017ee u plemenite svrhe i one koje slu\u017ee suprotnom: kakva \u0107e kojoj namjena biti - odre\u0111uje lon\u010dar.\n15:8 I mo\u017eda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ni\u0161tavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji \u0107e se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega du\u0161a zatra\u017ei.\n15:9 Ne mari on \u0161to \u0107e brzo umrijeti ni \u0161to mu je \u017eivot kratkovjek, nego se natje\u010de sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan \u0161to pravi krivotvorine.\n15:10 Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i \u017eivot od gline nevredniji,\n15:11 jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo du\u0161u djelatnu i nadahnuo ga dahom \u017eivotnim.\n15:12 Nego misli da je \u017ei\u0107e na\u0161e igra i \u017eivot na\u0161 sajam pun probitka. \"Treba, veli, izbijati korist iz svega, \u010dak iz zla.\"\n15:13 Jer bolje no itko drugi zna takav da grije\u0161i kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire.\n15:14 Ali su od svih najlu\u0111i i jadniji od du\u0161e \u010deda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga neko\u0107 tla\u010di\u0161e.\n15:15 Jer oni obo\u017eavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni o\u010dima gledati, ni nosom disati, ni u\u0161ima slu\u0161ati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.\n15:16 Jer ih \u010dovjek na\u010dini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan \u010dovjek ne mo\u017ee na\u010diniti boga sebi sli\u010dna;\n15:17 i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbo\u017eni\u010dkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je \u017eiv, a one nisu.\n15:18 A \u010dak \u0161tuju i najgadnije \u017eivotinje, \u0161to su, po gluposti svojoj, gore od ostalih.\n15:19 Na njima nikakve ljepote da bi privla\u010dile kao druge \u017eivotinje: umakle su i Bo\u017ejoj hvali i njegovu blagoslovu.\n16:1 Zato bijahu primjereno ka\u017enjeni sli\u010dnim \u017eivotinjama i mu\u010deni mno\u0161tvom kukaca.\n16:2 A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobro\u010dinstvom; i da zadovolji\u0161 njegovu \u017eudnju \u017earku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.\n16:3 I tako Egip\u0107anima, premda \u017eeljnima hrane, kad vidje\u0161e odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna \u017eelja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo \u010dudesno.\n16:4 Na tla\u010ditelje morade do\u0107i neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su te\u0161ko mu\u010deni neprijatelji njihovi.\n16:5 I kad je na njih navalio \u017eivotinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srd\u017eba tvoja jo\u0161 ne bje\u0161e do\u0161la do kraja.\n16:6 Da se opamete, bijahu samo upla\u0161eni na kratak \u010das, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.\n16:7 Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u \u0161to je pogledao, ve\u0107 zbog tebe, Spasitelju sviju!\n16:8 Ujedno si time dokazao na\u0161im du\u0161manima da si ti izbavitelj od zla svakoga.\n16:9 Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bija\u0161e lijeka \u017eivotu njihovu, jer su zaslu\u017eili da budu tako ka\u017enjeni.\n16:10 A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomo\u0107 pritekla te ih iscijelila.\n16:11 Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proro\u0161tava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobro\u010dinstva.\n16:12 Jer njih nije lije\u010dila ni trava ni melem nego tvoja rije\u010d, o Gospode, koja lije\u010di sve.\n16:13 Ti ima\u0161 vlast nad \u017eivotom i smr\u0107u, ti dovodi\u0161 do vrata Podzemlja i opet izvodi\u0161.\n16:14 \u010covjek mo\u017ee svojom zlo\u0107om ubiti, ali kad duh iza\u0111e, ne mo\u017ee ga vratiti niti izbaviti du\u0161u oduzetu.\n16:15 Ruci se tvojoj ne mo\u017ee ute\u0107i.\n16:16 Mi\u0161ica je tvoja silna kaznila bezbo\u017enike koji te ne htjedo\u0161e priznati; gonio ih ne\u010duven da\u017ed i tu\u010da, i pljusak neumoljiv, i oganj ih pro\u017edirao.\n16:17 A naj\u010dudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve \u017ee\u0161\u0107a mo\u0107, jer se svemir borio za pravednike.\n16:18 \u010cas bi se plamen ubla\u017eio da ne spali \u017eivotinje poslane na bezbo\u017enike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Bo\u017eji;\n16:19 \u010das bi opet buknuo u samoj vodi od ognja sna\u017enije da uni\u0161ti plodove zemlje opake.\n16:20 A narod si svoj hranio hranom an\u0111eoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i uga\u0111ao svakom ukusu.\n16:21 Pokazao si svojim darom slatku nje\u017enost prema djeci, jer je dar uga\u0111ao svakom teku i mijenjao se u \u0161to je tko htio.\n16:22 Snijeg i led odolijevahu ognju ne tope\u0107i se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uni\u0161tio oganj koji je plamtio u tu\u010di i bljeskao u da\u017edu,\n16:23 dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.\n16:24 Jer sve stvorenje slu\u017ei tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popu\u0161ta za dobro onima koji se u te uzdaju:\n16:25 zato se i tada u sve preobra\u017eavalo da poslu\u017ei tvojoj dare\u017eljivosti svehraniteljskoj, prema \u017eelji potrebitih,\n16:26 da bi sinovi tvoji, koje ljubi\u0161, Gospode, nau\u010dili kako \u010dovjeka na hrane razli\u010diti plodovi, nego rije\u010d tvoja uzdr\u017eava sve koji u te vjeruju;\n16:27 jer ono \u0161to nije mogao oganj uni\u0161titi rastopilo se pod toplinom jedne zrake sun\u010dane,\n16:28 da bi se znalo kako treba sunce prete\u0107i i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.\n16:29 Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.\n17:1 Veliki su i nedoku\u010divi sudovi tvoji, zato lutaju du\u0161e nepou\u010dljive.\n17:2 Dok su mislili bezbo\u017enici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postado\u0161e su\u017enji tmine u okovima duge no\u0107i, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vje\u010dne providnosti.\n17:3 Mi\u0161ljahu da \u0107e im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasu\u0161e se u u\u017easnu strahu, zapla\u0161eni utvarama.\n17:4 Ni skrovi\u0161te u koje se povuko\u0161e nije ih sa\u010duvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mra\u010dnih lica.\n17:5 I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pru\u017eiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu stra\u0161nu no\u0107.\n17:6 Jedino im se ukaziva\u0161e neka loma\u010da, sama od sebe upaljena, puna u\u017easa; i kad bi ta prikaza i\u0161\u010dezla, oni je, izvan sebe od straha, dr\u017eahu stra\u0161nijom nego \u0161to bija\u0161e.\n17:7 Nemo\u0107na bijahu njihova umije\u0107a \u010darobnja\u010dka i njihovo hvastanje razborom bija\u0161e izvrgnuto ruglu.\n17:8 Jer oni koji prije obe\u0107avahu kako \u0107e istjerati strah i tjeskobu iz bolne du\u0161e, sami se razbolje\u0161e od straha smije\u0161noga.\n17:9 Kad ih i nije ni\u0161ta strahovito pla\u0161ilo, bje\u0161e im na u\u017eas gmizanje \u017eivotinja i \u0161i\u0161tanje zmija. Ginuli su od straha, ne usu\u0111uju\u0107i se pogledati ni u zrak kojem se ne mo\u017ee umaknuti.\n17:10 Jer zlo\u0107a je stra\u0161ljivaca: vlastitim se svjedo\u010danstvom osu\u0111uje i uvijek zlo uve\u0107ava kad je stane savjest ti\u0161titi.\n17:11 Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala \u0161to ih razum daje:\n17:12 \u0161to se manje \u010dovjek u sebi na njih oslanja, to mu te\u017ee pada \u0161to ne zna uzrok svojoj patnji.\n17:13 I tako oni, one no\u0107i zaista nemo\u0107ne izi\u0161le iz dubina Podzemlja nemo\u0107nog, usnuli istim snom,\n17:14 bijahu progonjeni stra\u0161nim sablastima ili su smalaksali obamrle du\u0161e, jer ih napade iznenadan i neo\u010dekivan strah.\n17:15 I tako svaki, pav\u0161i gdje se na\u0161ao, osta zato\u010den u tamnici bez prijevornica:\n17:16 i ora\u010d i pastir i radnik koji se samotan mu\u010di zasko\u010deni zapado\u0161e u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame.\n17:17 I \u0161umni vjetar, i milopojni pti\u010dji glas me\u0111u lisnim granama, i odmjeren huk vode \u0161to silovito protje\u010de; i divlja buka pe\u0107ina \u0161to se ru\u0161e,\n17:18 i nevidljiva trka \u017eivotinja \u0161to ska\u010du, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka \u0161to se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunja\u0161e u\u017easom.\n17:19 A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepu\u0161tao se nesmetano svojim djelima.\n17:20 Jedino se nad njima raskrilila te\u0161ka no\u0107, slika mraka koji \u0107e ih primiti; ali te\u017ei od same tame bijahu oni - teret sami sebi.\n18:1 A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najve\u0107a, i Egip\u0107ani, slu\u0161aju\u0107i njihov glas a ne vide\u0107i im obli\u010dja, nazivahu ih bla\u017eenima jer nisu nevolju trpjeli;\n18:2 i zahvaljivahu im \u0161to se ne osve\u0107uju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo.\n18:3 A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude vo\u0111om na stazama neznanim, blago sunce na njihovu \u010dasnom putovanju.\n18:4 Zaslu\u017eili su Egip\u0107ani da svjetlost izgube i da ih tama zasu\u017enji, jer u zatvoru dr\u017eahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona.\n18:5 I jer odlu\u010di\u0161e pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izlo\u017eene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mno\u0161tvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi.\n18:6 A no\u0107 ona bija\u0161e unaprijed najavljena ocima na\u0161im da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.\n18:7 Tako je tvoj narod o\u010dekivao spas pravednika i propast neprijatelja.\n18:8 Jer \u010dime si kaznio na\u0161e protivnike, time si proslavio nas, pozvav\u0161i nas k sebi.\n18:9 Tada su pobo\u017ena djeca pravednika \u017ertve tajno prinijela i slo\u017eno postavila zakon bo\u017eanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.\n18:10 A u odjek im do\u0111o\u0161e neskladni povici neprijatelja, tu\u017ean jauk za djecom oplakivanom.\n18:11 Jednaka kazna sti\u017ee i roba i gospodara, isto je trpio i pu\u010danin i kralj.\n18:12 A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogo\u0111ene istom smr\u0107u. I \u017eivih bija\u0161e premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodli\u010dniji porod.\n18:13 I oni koji, zbog svojih \u010darolija, ni u \u0161to nisu vjerovali, kad im izginu\u0161e prvenci njihovi, morado\u0161e priznati da je narod izraelski - sin Bo\u017eji.\n18:14 Dok je mirna ti\u0161ina svime vladala i no\u0107 brzim tijekom stigla do sredine puta svog,\n18:15 jurnula je tvoja svemogu\u0107a rije\u010d s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao \u017eestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao o\u0161tar ma\u010d nosila je tvoju neopozivu zapovijed.\n18:16 Zaustavi se i sve ispuni smr\u0107u: doticala se neba, stajala na zemlji.\n18:17 Tada Egip\u0107ane iznenada upla\u0161i\u0161e prikaze jezivih snova, napade ih neo\u010dekivan strah.\n18:18 Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazuju\u0107i za\u0161to umiru.\n18:19 Jer su im sni, \u0161to ih smuti\u0161e, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znaju\u0107i uzroka s kojeg ih je stiglo zlo.\n18:20 Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mno\u0161tvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srd\u017eba nije dugo trajala.\n18:21 Jer se brzo za njih zauzeo \u010dovjek besprijekoran: naoru\u017ean oru\u017ejem slu\u017ebe svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srd\u017ebi i dokraj\u010dio nevolju, pokazav\u0161i da je sluga tvoj.\n18:22 On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oru\u017eja nego je rije\u010dju svojom pokorio zatornika spomenuv ota\u010dke prisege i zavjete.\n18:23 Mrtvi ve\u0107 le\u017eahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost suzbi, presije\u010de joj put ka \u017eivima.\n18:24 Na njegovoj dugoj halji bija\u0161e \u010ditav svemir i u \u010detiri reda dragulja slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje veli\u010danstvo.\n18:25 Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo oku\u0161ao srd\u017ebu tvoju - i bija\u0161e mu dosta.\n19:1 A gre\u0161nike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin znao \u0161to \u0107e oni:\n19:2 najprije \u0107e dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim \u0107e se predomisliti i po\u0107i za njima u potjeru.\n19:3 Jo\u0161 im te\u0161ka \u017ealost bija\u0161e na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stado\u0161e kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu.\n19:4 A zaslu\u017eena ih je sudbina nagnala da zaborave pro\u0161le jade i da svojim mukama dodaju jo\u0161 jednu:\n19:5 dok \u0107e narod tvoj prije\u0107i put \u010dudesan, oni \u0107e na\u0107i smrt ne\u010duvenu.\n19:6 Da se sa\u010duvaju djeca tvoja neozlije\u0111ena, sve stvoreno preina\u010di opet narav svoju slu\u017ee\u0107i tvojim zapovijedima.\n19:7 Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije bija\u0161e voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od stra\u0161nih valova.\n19:8 Preko njega prije\u0111e narod sav, \u0161ti\u0107en tvojom desnicom, zadivljen silnim \u010dudesima.\n19:9 Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slave\u0107i tebe, Gospode, izbavitelja svoga.\n19:10 Jo\u0161 se sje\u0107ahu doga\u0111aja u tu\u0111ini, kako je mjesto \u017eivotinja zemlja komarce ra\u0111ala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mno\u0161tvo \u017eaba.\n19:11 Poslije vidje\u0161e i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti \u017eudnjom, zatra\u017eili jela rasko\u0161na:\n19:12 iza\u0161le iz mora prepelice da im \u017eelji udovolje.\n19:13 A gre\u0161nike stigla kazna, prethodili joj sna\u017eni gromovi. Stigla ih pravedna pla\u0107a za zla djela, jer su divljom mr\u017enjom mrzili tu\u0111ince.\n19:14 Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvori\u0161e u robove.\n19:15 Oni se prema strancima ponije\u0161e odmah neprijateljski, i pla\u0107a ih \u010deka za to.\n19:16 Ovi, naprotiv, primi\u0161e sve\u010dano Izraelce, a onda ih, ve\u0107 ravne sebi, udari\u0161e te\u0161kom tlakom.\n19:17 I njih udari sljepo\u0107a kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli ih tama duboka, i svaki je tra\u017eio svoja vrata.\n19:18 Tako se po\u010dela me\u0111usobno izmjenjuju, kao \u0161to se skladno izmjenjuju glasovi na harfi, ostaju\u0107i uvijek kod zvuka svojeg; a to se mo\u017ee jasno razabrati kad se razmotre doga\u0111aji.\n19:19 Jer se kopnene \u017eivotinje u vodene mijenjahu, a one \u0161to plivaju, na kopno prela\u017eahu.\n19:20 Oganj je u vodi silu svoju poja\u010dao, a voda zaboravila snagu \u0161to gasi.\n19:21 Plamenovi ognjeni nisu pr\u017eili meso \u017eivotinja propadljivih kada su posred njih hodile niti se u njima topila hrana nebeska, laka i topljiva poput inja.\n19:22 U svemu si, Gospode, uzvisio i proslavio narod svoj i nisi ga prezreo, ve\u0107 si mu bio na pomo\u0107i svagda i svagdje.","title":"Croatian Bible: Wisdom","type":"page"}