1:1 Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten
1:2 Crkvi Božjoj u Korintu - posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.
1:3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
1:4 Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu:
1:5 u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju.
1:6 Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama
1:7 te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista!
1:8 On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista.
1:9 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
1:10 Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.
1:11 Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa.
1:12 Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".
1:13 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
1:14 Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
1:15 da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni.
1:16 A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga.
1:17 Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
1:18 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.
1:19 Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih.
1:20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?
1:21 Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.
1:22 Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,
1:23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,
1:24 pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.
1:25 Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
1:26 Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.
1:27 Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;
1:28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,
1:29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.
1:30 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,
1:31 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
2:1 I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje
2:2 jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.
2:3 I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.
2:4 I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage
2:5 da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
2:6 Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,
2:7 nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,
2:8 a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.
2:9 Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.
2:10 A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
2:11 Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.
2:12 A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.
2:13 To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima.
2:14 Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.
2:15 Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje.
2:16 Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.
3:1 I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu.
3:2 Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete
3:3 jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?
3:4 Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveć ljudi?
3:5 Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade.
3:6 Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.
3:7 Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti.
3:8 Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću.
3:9 Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina.
3:10 Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje.
3:11 Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.
3:12 Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom -
3:13 svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati.
3:14 Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao.
3:15 Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
3:16 Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.
3:17 Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.
3:18 Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.
3:19 Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.
3:20 I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.
3:21 Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše.
3:22 Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše,
3:23 vi Kristovi, a Krist Božji.
4:1 Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih.
4:2 A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.
4:3 Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.
4:4 Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin.
4:5 Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
4:6 Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga.
4:7 Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?
4:8 Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!
4:9 Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima -
4:10 mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni;
4:11 sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo,
4:12 i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo,
4:13 pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
4:14 Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.
4:15 Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!
4:16 Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.
4:17 Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim.
4:18 Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama.
4:19 Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost.
4:20 Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti.
4:21 Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?
5:1 Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu.
5:2 I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini.
5:3 A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio.
5:4 Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa,
5:5 neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.
5:6 Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa?
5:7 Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist.
5:8 Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.
5:9 Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima -
5:10 ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići.
5:11 Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol!
5:12 Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?
5:13 A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.
6:1 Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima?
6:2 Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice?
6:3 Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje?
6:4 A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži!
6:5 Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom?
6:6 Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima?
6:7 Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti?
6:8 Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću.
6:9 Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici,
6:10 ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.
6:11 To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.
6:12 "Sve mi je dopušteno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopušteno!" Ali - neću da mnome išta vlada.
6:13 "Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti." Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!
6:14 Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.
6:15 Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto!
6:16 Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo.
6:17 A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.
6:18 Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.
6:19 Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.
6:20 Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
7:1 Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu.
7:2 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.
7:3 Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu.
7:4 Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena.
7:5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti.
7:6 Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed.
7:7 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.
7:8 Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja.
7:9 Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati.
7:10 A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja -
7:11 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.
7:12 Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta.
7:13 I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža.
7:14 Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su.
7:15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.
7:16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?
7:17 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama.
7:18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.
7:19 Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi.
7:20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.
7:21 Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.
7:22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.
7:23 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.
7:24 Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.
7:25 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja.
7:26 Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti.
7:27 Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene.
7:28 Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.
7:29 Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju;
7:30 i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju;
7:31 i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta.
7:32 A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu.
7:33 A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi,
7:34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu.
7:35 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.
7:36 Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu.
7:37 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini.
7:38 Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini.
7:39 Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu.
7:40 Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.
8:1 U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje.
8:2 Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati.
8:3 A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.
8:4 Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga.
8:5 Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! -
8:6 nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.
8:7 Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka.
8:8 A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti što gubimo ako ne jedemo; niti što dobivamo ako jedemo.
8:9 A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima.
8:10 Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede žrtvovano idolima?
8:11 I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro.
8:12 Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite.
8:13 Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.
9:1 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu?
9:2 Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu.
9:3 Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo:
9:4 Zar nemamo prava jesti i piti?
9:5 Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?
9:6 Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi?
9:7 Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede?
9:8 Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon?
9:9 Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova?
9:10 Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio.
9:11 Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna?
9:12 Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu?
9:13 Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele?
9:14 Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti.
9:15 No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neće oduzeti!
9:16 Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.
9:17 Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena.
9:18 Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
9:19 Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem.
9:20 Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem;
9:21 onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona;
9:22 bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.
9:23 A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
9:24 Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete.
9:25 Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv.
9:26 Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar,
9:27 nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.
10:1 Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more,
10:2 i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,
10:3 i svi su isto duhovno jelo jeli,
10:4 i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.
10:5 Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.
10:6 To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni.
10:7 I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju.
10:8 I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće.
10:9 I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.
10:10 I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.
10:11 Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.
10:12 Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
10:13 Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.
10:14 Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
10:15 Kao razumnima velim: sudite sami što govorim.
10:16 Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?
10:17 Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
10:18 Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?
10:19 Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto?
10:20 Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji.
10:21 Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.
10:22 Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?
10:23 "Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziđuje.
10:24 Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.
10:25 Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti.
10:26 Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!
10:27 Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti.
10:28 Ako vam tko reče: "To je žrtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti.
10:29 Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi?
10:30 Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem?
10:31 Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.
10:32 Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj,
10:33 kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
11:1 Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
11:2 Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh.
11:3 Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.
11:4 Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju.
11:5 Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.
11:6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
11:7 A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa.
11:8 Jer nije muž od žene, nego žena od muža.
11:9 I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža.
11:10 Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anđela.
11:11 Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene!
11:12 Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga.
11:13 Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli?
11:14 Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu?
11:15 A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa.
11:16 Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje.
11:17 Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore.
11:18 Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori.
11:19 Treba doista da i podjela bude među vama da se očituju prokušani među vama.
11:20 Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere:
11:21 ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija.
11:22 Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.
11:23 Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh,
11:24 zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen."
11:25 Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen."
11:26 Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
11:27 Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.
11:28 Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije.
11:29 Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.
11:30 Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.
11:31 Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni.
11:32 A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.
11:33 Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge.
11:34 Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo ću urediti kada dođem.
12:1 O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju.
12:2 Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima.
12:3 Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom.
12:4 Različiti su dari, a isti Duh;
12:5 i različite službe, a isti Gospodin;
12:6 i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.
12:7 A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.
12:8 Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;
12:9 drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu;
12:10 drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.
12:11 A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
12:12 Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.
12:13 Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
12:14 Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
12:15 Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?
12:16 I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?
12:17 Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?
12:18 A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
12:19 Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?
12:20 A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!
12:21 Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas."
12:22 Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.
12:23 A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa,
12:24 a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast
12:25 da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge.
12:26 I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
12:27 A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
12:28 I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.
12:29 Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci?
12:30 Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
12:31 Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
13:1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
13:2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
13:3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
13:4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
13:5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
13:6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
13:7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
13:8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
13:9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
13:10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
13:11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
13:12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13:13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
14:1 Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete.
14:2 Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.
14:3 Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi.
14:4 Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje.
14:5 A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja.
14:6 A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk?
14:7 Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri?
14:8 Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj?
14:9 Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar.
14:10 Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja.
14:11 Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni.
14:12 Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.
14:13 Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti.
14:14 Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan.
14:15 Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom.
14:16 Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš.
14:17 Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.
14:18 Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi.
14:19 Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom.
14:20 Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću!
14:21 U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin.
14:22 Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima.
14:23 Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate?
14:24 Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje.
14:25 Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama.
14:26 Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje - sve neka bude radi izgrađivanja.
14:27 Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači;
14:28 ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu.
14:29 Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju.
14:30 Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti.
14:31 A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni.
14:32 Proročki su duhovi prorocima podložni
14:33 jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute.
14:34 Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori.
14:35 Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.
14:36 Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla?
14:37 Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed.
14:38 Tko to ne prizna, ne priznaje se.
14:39 Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima!
14:40 A sve neka bude dostojno i uredno.
15:1 Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,
15:2 po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.
15:3 Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;
15:4 bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;
15:5 ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.
15:6 Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.
15:7 Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.
15:8 Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
15:9 Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.
15:10 Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.
15:11 Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
15:12 No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?
15:13 Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.
15:14 Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.
15:15 Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.
15:16 Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
15:17 A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.
15:18 Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.
15:19 Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.
15:20 Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
15:21 Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
15:22 Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
15:23 Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;
15:24 potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.
15:25 Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
15:26 Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
15:27 jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio.
15:28 I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.
15:29 Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?
15:30 Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima?
15:31 Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!
15:32 Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.
15:33 Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje."
15:34 Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.
15:35 Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?
15:36 Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.
15:37 I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga.
15:38 A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.
15:39 Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje.
15:40 Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih.
15:41 Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.
15:42 Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;
15:43 sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi;
15:44 sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.
15:45 Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni.
15:46 Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.
15:47 Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba.
15:48 Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski.
15:49 I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
15:50 A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti.
15:51 Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti.
15:52 Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.
15:53 Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
15:54 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.
15:55 Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?
15:56 Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.
15:57 A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
15:58 Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.
16:1 U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim.
16:2 Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem.
16:3 A kada dođem, poslat ću s preporučnicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem.
16:4 Bude li vrijedno da i ja pođem, poći će sa mnom.
16:5 A k vama ću doći kad prođem Makedoniju; Makedonijom ću samo proći,
16:6 a kod vas ću se možda zadržati ili čak zimovati da me otpratite kamo god pođem.
16:7 Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin.
16:8 U Efezu ću ostati do Pedesetnice
16:9 jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo.
16:10 Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja.
16:11 Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem.
16:12 A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno.
16:13 Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti.
16:14 Sve vaše neka bude u ljubavi!
16:15 Zaklinjem vas, braćo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih -
16:16 da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se.
16:17 Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost:
16:18 umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve.
16:19 Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu.
16:20 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim.
16:21 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.
16:22 Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!
16:23 Milost Gospodina Isusa s vama!
16:24 Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!