1:1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
1:2 Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje
1:3 znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.
1:4 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.
1:5 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.
1:6 Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
1:7 Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina -
1:8 čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
1:9 Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,
1:10 a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave:
1:11 sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.
1:12 Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
1:13 Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
1:14 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.
1:15 Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
1:16 Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
1:17 Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.
1:18 Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
1:19 Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.
1:20 Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.
1:21 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.
1:22 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.
1:23 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:
1:24 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.
1:25 A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.
1:26 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
1:27 Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
2:1 Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću!
2:2 Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći
2:3 i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!",
2:4 niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude?
2:5 Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?
2:6 A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove?
2:7 Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano?
2:8 Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite;
2:9 ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike.
2:10 Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega.
2:11 Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona.
2:12 Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode.
2:13 Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.
2:14 Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?
2:15 Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje
2:16 pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist?
2:17 Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.
2:18 Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.
2:19 Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću."
2:20 Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?
2:21 Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga?
2:22 Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila
2:23 te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta.
2:24 Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.
2:25 Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede?
2:26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
3:1 Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni.
3:2 Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.
3:3 Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.
3:4 Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće.
3:5 Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!
3:6 I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.
3:7 Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,
3:8 a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.
3:9 Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:
3:10 iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!
3:11 Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?
3:12 Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.
3:13 Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.
3:14 Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!
3:15 Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska.
3:16 Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.
3:17 A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.
3:18 Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
4:1 Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?
4:2 Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete.
4:3 Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.
4:4 Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.
4:5 Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama?
4:6 A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.
4:7 Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!
4:8 Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!
4:9 Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost!
4:10 Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!
4:11 Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona.
4:12 Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?
4:13 De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi",
4:14 a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane!
4:15 Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono",
4:16 vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.
4:17 Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je.
5:1 De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!
5:2 Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima,
5:3 zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!
5:4 Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama.
5:5 Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja!
5:6 Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!
5:7 Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu.
5:8 Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio!
5:9 Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima!
5:10 Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.
5:11 Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!
5:12 Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše "da" neka bude "da", i "ne" - "ne", da ne padnete pod sud.
5:13 Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve!
5:14 Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje
5:15 pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.
5:16 Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.
5:17 Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci.
5:18 Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj.
5:19 Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati,
5:20 znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.