1:1 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
1:2 Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća.
1:3 Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram.
1:4 Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma.
1:5 Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.
1:6 Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.
1:7 Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.
1:8 Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.
1:9 Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.
1:10 Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija.
1:11 Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
1:12 Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.
1:13 Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.
1:14 Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.
1:15 Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.
1:16 Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
1:17 U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
1:18 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom.
1:19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
1:20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.
1:21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."
1:22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
1:23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
1:24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
1:25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
2:1 Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu
2:2 raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti."
2:3 Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime.
2:4 Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi.
2:5 Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
2:6 A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela!
2:7 Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.
2:8 Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim."
2:9 Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete.
2:10 Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom.
2:11 Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
2:12 Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
2:13 A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.
2:14 On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat.
2:15 I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
2:16 Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca.
2:17 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:
2:18 U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.
2:19 Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu:
2:20 "Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili."
2:21 On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku.
2:22 Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski.
2:23 Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
3:1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji:
3:2 "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"
3:3 Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
3:4 Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med.
3:5 Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska.
3:6 Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
3:7 Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?
3:8 Donosite dakle plod dostojan obraćenja.
3:9 I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu.
3:10 Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca."
3:11 "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
3:12 U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."
3:13 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.
3:14 Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?"
3:15 Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti.
3:16 Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
3:17 I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"
4:1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.
4:2 I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
4:3 Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom."
4:4 A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta."
4:5 Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama
4:6 i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."
4:7 Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"
4:8 Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu
4:9 pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš."
4:10 Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!"
4:11 Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
4:12 A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju.
4:13 Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu
4:14 da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:
4:15 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska -
4:16 narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.
4:17 Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"
4:18 Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari.
4:19 I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!"
4:20 Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
4:21 Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.
4:22 Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.
4:23 I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
4:24 I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše.
4:25 Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
5:1 Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici.
5:2 On progovori i stane ih naučavati:
5:3 "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
5:4 Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
5:5 Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
5:6 Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
5:7 Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
5:8 Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
5:9 Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
5:10 Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!"
5:11 "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
5:12 Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"
5:13 "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."
5:14 "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.
5:15 Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.
5:16 Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima."
5:17 "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.
5:18 Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.
5:19 Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."
5:20 "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko."
5:21 "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.
5:22 A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."
5:23 "Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
5:24 ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar."
5:25 "Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu.
5:26 Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića."
5:27 "Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba!
5:28 A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.
5:29 Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.
5:30 Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."
5:31 "Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu.
5:32 A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub."
5:33 "Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve.
5:34 A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje.
5:35 Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga!
5:36 Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom.
5:37 Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."
5:38 "Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!
5:39 A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
5:40 Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju.
5:41 Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.
5:42 Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš."
5:43 "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja.
5:44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone
5:45 da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.
5:46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?
5:47 I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?"
5:48 "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"
6:1 "Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.
6:2 Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
6:3 Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
6:4 da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!"
6:5 "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
6:6 Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."
6:7 "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
6:8 Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
6:9 Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!
6:10 Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!
6:11 Kruh naš svagdanji daj nam danas!
6:12 I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
6:13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"
6:14 "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
6:15 Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka."
6:16 "I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
6:17 Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice
6:18 da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."
6:19 "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
6:20 Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.
6:21 Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."
6:22 "Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo.
6:23 Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika će istom tama biti?"
6:24 "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
6:25 "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"
6:26 "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?
6:27 A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
6:28 I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu.
6:29 A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.
6:30 Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
6:31 "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?'
6:32 Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
6:33 Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
6:34 Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."
7:1 "Ne sudite da ne budete suđeni!
7:2 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.
7:3 Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?
7:4 Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom?
7:5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!"
7:6 "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas."
7:7 "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
7:8 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
7:9 Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao?
7:10 Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?
7:11 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!"
7:12 "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."
7:13 "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.
7:14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!"
7:15 "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.
7:16 Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?
7:17 Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.
7:18 Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.
7:19 Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca.
7:20 Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati."
7:21 "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.
7:22 Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?'
7:23 Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"
7:24 "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.
7:25 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."
7:26 "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku.
7:27 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."
7:28 Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
7:29 Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
8:1 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.
8:2 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
8:3 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube.
8:4 Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."
8:5 Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:
8:6 "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama."
8:7 Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga."
8:8 Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.
8:9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini."
8:10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.
8:11 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,
8:12 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
8:13 I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.
8:14 Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.
8:15 Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
8:16 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -
8:17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
8:18 Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko.
8:19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao."
8:20 Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
8:21 Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca."
8:22 Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."
8:23 Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.
8:24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.
8:25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"
8:26 Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
8:27 A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
8:28 I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem.
8:29 I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?"
8:30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
8:31 Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."
8:32 On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
8:33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.
8:34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
9:1 I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.
9:2 Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!"
9:3 A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!"
9:4 Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima?
9:5 Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'?
9:6 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!"
9:7 I on usta te ode kući.
9:8 Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
9:9 Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.
9:10 Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.
9:11 Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?"
9:12 A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
9:13 Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
9:14 Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?"
9:15 Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!"
9:16 "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa."
9:17 "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva."
9:18 Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će."
9:19 Isus usta te s učenicima pođe za njim.
9:20 I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.
9:21 Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se."
9:22 A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa.
9:23 I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa
9:24 reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.
9:25 A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.
9:26 I razglasi se to po svem onom kraju.
9:27 Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!"
9:28 A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!"
9:29 Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri."
9:30 I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!"
9:31 Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
9:32 Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.
9:33 Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!"
9:34 A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle."
9:35 I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
9:36 Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
9:37 Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo.
9:38 Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."
10:1 Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
10:2 A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov;
10:3 Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej;
10:4 Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
10:5 Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite!
10:6 Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
10:7 Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!'
10:8 Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!
10:9 Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase,
10:10 ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje."
10:11 "U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete.
10:12 Ulazeći u kuću, zaželite joj mir.
10:13 Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.
10:14 Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu.
10:15 Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu."
10:16 "Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!
10:17 Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.
10:18 Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima.
10:19 Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti.
10:20 Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!"
10:21 "Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih.
10:22 Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."
10:23 "Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji."
10:24 "Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim.
10:25 Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?"
10:26 "Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.
10:27 Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima."
10:28 "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu."
10:29 "Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega.
10:30 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.
10:31 Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca."
10:32 "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.
10:33 A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."
10:34 "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.
10:35 Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine;
10:36 i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.
10:37 "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.
10:38 Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.
10:39 Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga."
10:40 "Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.
10:41 Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku.
10:42 Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."
11:1 Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.
11:2 A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike
11:3 da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"
11:4 Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli:
11:5 Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.
11:6 I blago onom tko se ne sablazni o mene."
11:7 Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
11:8 Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima.
11:9 Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka.
11:10 On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
11:11 Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!
11:12 A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.
11:13 Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana.
11:14 Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći."
11:15 "Tko ima uši, neka čuje."
11:16 "A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju:
11:17 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'"
11:18 "Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Ðavla ima.'
11:19 Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim."
11:20 Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše:
11:21 "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili.
11:22 Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama."
11:23 "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas.
11:24 Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi."
11:25 U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.
11:26 Da, Oče, tako se tebi svidjelo.
11:27 Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti."
11:28 "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
11:29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.
11:30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
12:1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti.
12:2 Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom."
12:3 On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?
12:4 Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima?
12:5 Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su?
12:6 A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!
12:7 I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive.
12:8 Ta Sin Čovječji gospodar je subote!"
12:9 Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu,
12:10 kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom liječiti?"
12:11 On im reče: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu?
12:12 A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro!"
12:13 Tada reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga!
12:14 A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
12:15 Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi
12:16 i poprijeti im da ga ne prokazuju -
12:17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:
12:18 Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima;
12:19 preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima;
12:20 trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo.
12:21 Ime njegovo nada je narodima!
12:22 Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda.
12:23 I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?"
12:24 A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom."
12:25 A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.
12:26 Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?
12:27 I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci.
12:28 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."
12:29 "Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti."
12:30 "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."
12:31 "Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti.
12:32 I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem."
12:33 "Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.
12:34 Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore!
12:35 Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.
12:36 A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji.
12:37 Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."
12:38 Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak."
12:39 A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka.
12:40 Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.
12:41 Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!
12:42 Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!"
12:43 "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi!
12:44 Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu.
12:45 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem."
12:46 Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore.
12:47 Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore."
12:48 Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?"
12:49 I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!
12:50 Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."
13:1 Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more.
13:2 I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali.
13:3 I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati.
13:4 I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
13:5 Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
13:6 A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.
13:7 Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.
13:8 Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk."
13:9 "Tko ima uši, neka čuje!"
13:10 I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?"
13:11 On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.
13:12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.
13:13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju."
13:14 "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!
13:15 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.
13:16 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju.
13:17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli."
13:18 "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču.
13:19 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.
13:20 A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima,
13:21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.
13:22 Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.
13:23 Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."
13:24 Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.
13:25 Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.
13:26 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.
13:27 Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'
13:28 On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?'
13:29 A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu.
13:30 Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"
13:31 I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi.
13:32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."
13:33 I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."
13:34 Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba -
13:35 da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.
13:36 Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi."
13:37 On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.
13:38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.
13:39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.
13:40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.
13:41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike
13:42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.
13:43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"
13:44 "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."
13:45 "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:
13:46 pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."
13:47 "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe.
13:48 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.
13:49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih
13:50 i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."
13:51 "Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo."
13:52 A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."
13:53 Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.
13:54 I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?
13:55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?
13:56 I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?"
13:57 I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu."
13:58 I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.
14:1 U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa
14:2 pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
14:3 Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.
14:4 Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"
14:5 Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
14:6 Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.
14:7 Zato se zakle dati joj što god zaište.
14:8 A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."
14:9 Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.
14:10 Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
14:11 I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
14:12 A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
14:13 Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.
14:14 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
14:15 Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."
14:16 A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."
14:17 Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."
14:18 A on će im: "Donesite mi ih ovamo."
14:19 I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
14:20 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.
14:21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
14:22 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.
14:23 A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
14:24 Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.
14:25 O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.
14:26 A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.
14:27 Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
14:28 Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"
14:29 A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
14:30 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"
14:31 Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"
14:32 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
14:33 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"
14:34 Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.
14:35 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike
14:36 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.
15:1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:
15:2 "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"
15:3 On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?
15:4 Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!
15:5 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,
15:6 ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
15:7 Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:
15:8 Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.
15:9 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske."
15:10 Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte!
15:11 Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje."
15:12 Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?"
15:13 On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.
15:14 Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."
15:15 Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!"
15:16 A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete?
15:17 Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.
15:18 Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.
15:19 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.
15:20 To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."
15:21 Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.
15:22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!"
15:23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama."
15:24 On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."
15:25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"
15:26 On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."
15:27 A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!"
15:28 Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
15:29 Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje.
15:30 Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.
15:31 Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
15:32 A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem."
15:33 Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?"
15:34 A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba."
15:35 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,
15:36 uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
15:37 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.
15:38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.
15:39 Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.
16:1 Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.
16:2 On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.'
16:3 A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.
16:4 Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.
16:5 Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha.
16:6 A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"
16:7 Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo."
16:8 Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate?
16:9 Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste?
16:10 I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste?
16:11 Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog."
16:12 Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.
16:13 Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
16:14 Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."
16:15 Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
16:16 Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."
16:17 Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.
16:18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
16:19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."
16:20 Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
16:21 Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
16:22 Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"
16:23 Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"
16:24 Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
16:25 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga.
16:26 Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?
16:27 Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."
16:28 "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."
17:1 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,
17:2 i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.
17:3 I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
17:4 A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."
17:5 Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"
17:6 Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.
17:7 Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!"
17:8 Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
17:9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."
17:10 Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?"
17:11 On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti.
17:12 No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih."
17:13 Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.
17:14 Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena
17:15 i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu.
17:16 Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti."
17:17 A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"
17:18 I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.
17:19 Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?"
17:20 Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."
17:21 #
17:22 A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke
17:23 i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno.
17:24 Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?"
17:25 "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?"
17:26 Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni.
17:27 Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se."
18:1 U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?"
18:2 On dozove dijete, postavi ga posred njih
18:3 i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
18:4 Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
18:5 I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."
18:6 "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."
18:7 "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.
18:8 Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.
18:9 I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
18:10 "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."
18:11 #
18:12 "Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom?
18:13 Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
18:14 Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih."
18:15 "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.
18:16 Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.
18:17 Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik."
18:18 "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu."
18:19 "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.
18:20 Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima."
18:21 Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?"
18:22 Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."
18:23 "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama.
18:24 Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata.
18:25 Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug.
18:26 Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.'
18:27 Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."
18:28 "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!'
18:29 Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.'
18:30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga."
18:31 "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru.
18:32 Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.
18:33 Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?'
18:34 I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga.
18:35 Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."
19:1 Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.
19:2 Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi.
19:3 Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?"
19:4 On odgovori: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih
19:5 i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo?
19:6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."
19:7 Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?"
19:8 Odgovori im: "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako.
19:9 A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub."
19:10 Kažu mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se."
19:11 A on im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.
19:12 Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati."
19:13 Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.
19:14 Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!"
19:15 I položi ruke na njih pa krene odande.
19:16 I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?"
19:17 A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi."
19:18 Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!
19:19 Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!"
19:20 Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?"
19:21 Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."
19:22 Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
19:23 A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko.
19:24 Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
19:25 Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?"
19:26 A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće."
19:27 Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?"
19:28 Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
19:29 I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."
19:30 "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi."
20:1 "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd.
20:2 Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.
20:3 Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni
20:4 pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.'
20:5 I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako.
20:6 A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'
20:7 Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'"
20:8 "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.'
20:9 Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.
20:10 Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar.
20:11 A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina:
20:12 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'"
20:13 "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?
20:14 Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.
20:15 Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"
20:16 "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
20:17 Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče:
20:18 "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt
20:19 i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti."
20:20 Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište.
20:21 A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."
20:22 Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!"
20:23 A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."
20:24 Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.
20:25 Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
20:26 Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj.
20:27 I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga."
20:28 "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."
20:29 Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet.
20:30 I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"
20:31 Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"
20:32 Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?"
20:33 Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči."
20:34 Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim.
21:1 Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika
21:2 govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni.
21:3 Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti."
21:4 To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku:
21:5 Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.
21:6 Učenici odu i učine kako im naredi Isus.
21:7 Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih.
21:8 Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu.
21:9 Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"
21:10 Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?"
21:11 A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."
21:12 Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
21:13 Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku."
21:14 U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi.
21:15 A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni
21:16 mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?"
21:17 On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći.
21:18 Ujutro se vraćao u grad i ogladnje.
21:19 Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.
21:20 Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!"
21:21 Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako.
21:22 I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."
21:23 I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?"
21:24 Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim.
21:25 Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'
21:26 A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom."
21:27 Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."
21:28 "A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'
21:29 On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode.
21:30 Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode.
21:31 Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!
21:32 Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."
21:33 "Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
21:34 Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.
21:35 A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.
21:36 I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako."
21:37 "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.'
21:38 Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!'
21:39 I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."
21:40 "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?"
21:41 Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme."
21:42 Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!
21:43 Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (
21:44 I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)"
21:45 Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima.
21:46 I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.
22:1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
22:2 "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
22:3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
22:4 Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"
22:5 "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
22:6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
22:7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
22:8 "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
22:9 Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
22:10 "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
22:11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
22:12 Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
22:13 Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
22:14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
22:15 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
22:16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
22:17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"
22:18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?
22:19 Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.
22:20 On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"
22:21 Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."
22:22 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
22:23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
22:24 "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
22:25 Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
22:26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
22:27 A nakon svih umrije i žena.
22:28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."
22:29 Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
22:30 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
22:31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
22:32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"
22:33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
22:34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
22:35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
22:36 "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"
22:37 A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
22:38 To je najveća i prva zapovijed.
22:39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
22:40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
22:41 Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
22:42 "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."
22:43 A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
22:44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'
22:45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"
22:46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
23:1 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima:
23:2 "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji.
23:3 Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.
23:4 Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli.
23:5 Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese.
23:6 Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,
23:7 pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'.
23:8 Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.
23:9 Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.
23:10 I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist.
23:11 Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.
23:12 Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."
23:13 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli."
23:14 #
23:15 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe."
23:16 "Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.'
23:17 Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato?
23:18 Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.'
23:19 Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje?
23:20 Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu.
23:21 I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva.
23:22 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi."
23:23 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.
23:24 Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!"
23:25 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe.
23:26 Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista."
23:27 Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.
23:28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja."
23:29 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima
23:30 te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.'
23:31 Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka.
23:32 Dopunite samo mjeru otaca svojih!"
23:33 "Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?
23:34 Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada
23:35 da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika.
23:36 Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!"
23:37 "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.
23:38 Evo, napuštena vam kuća.
23:39 Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
24:1 Isus iziđe iz Hrama. Putom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje.
24:2 A on im reče: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."
24:3 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: "Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?"
24:4 Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede!
24:5 Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti."
24:6 "A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.
24:7 Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima.
24:8 Ali sve je to samo početak trudova."
24:9 "Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga.
24:10 Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom.
24:11 Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti.
24:12 Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih.
24:13 Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."
24:14 "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."
24:15 "Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije:
24:16 koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore;
24:17 tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće;
24:18 i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!"
24:19 "A jao trudnicama i dojiljama u one dane!"
24:20 "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom
24:21 jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti."
24:22 "I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni."
24:23 "Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte!
24:24 Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane."
24:25 "Eto, prorekao sam vam."
24:26 "Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte.
24:27 Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega."
24:28 "Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi."
24:29 "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati."
24:30 "I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.
24:31 I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga."
24:32 "A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto.
24:33 Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!"
24:34 "Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.
24:35 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti."
24:36 "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.
24:37 Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.
24:38 Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju
24:39 i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.
24:40 Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.
24:41 Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti."
24:42 "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.
24:43 A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće.
24:44 Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
24:45 "Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme?
24:46 Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi!
24:47 Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim."
24:48 "No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj'
24:49 pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama,
24:50 doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti;
24:51 rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
25:1 "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku.
25:2 Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih.
25:3 Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja.
25:4 Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja."
25:5 "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše.
25:6 O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!'
25:7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke.
25:8 Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!'
25:9 Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'"
25:10 "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata.
25:11 Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!'
25:12 A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!'
25:13 Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"
25:14 "Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak.
25:15 Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti.
25:16 I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet.
25:17 Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.
25:18 Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov."
25:19 "Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun.
25:20 Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!'
25:21 Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'"
25:22 "Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!'
25:23 Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'"
25:24 "A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.
25:25 Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!'
25:26 A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!
25:27 Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'"
25:28 "'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset.
25:29 Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
25:30 A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'"
25:31 "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje.
25:32 I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.
25:33 Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."
25:34 "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!
25:35 Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me;
25:36 gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'"
25:37 "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te?
25:38 Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te?
25:39 Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?'
25:40 A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"
25:41 "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!
25:42 Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti;
25:43 stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'"
25:44 "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?'
25:45 Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'"
25:46 "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
26:1 I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima:
26:2 "Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne."
26:3 Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe
26:4 i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.
26:5 Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu."
26:6 Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,
26:7 pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.
26:8 Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost?
26:9 Moglo se to skupo prodati i dati siromasima."
26:10 Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni.
26:11 Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.
26:12 Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini.
26:13 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."
26:14 Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim
26:15 i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka.
26:16 Otada je tražio priliku da ga preda.
26:17 Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?"
26:18 On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'"
26:19 I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
26:20 Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom.
26:21 I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."
26:22 Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?"
26:23 On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
26:24 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."
26:25 A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."
26:26 I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"
26:27 I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi!
26:28 Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.
26:29 A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."
26:30 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
26:31 Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći.
26:32 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'
26:33 Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!"
26:34 Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"
26:35 Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici.
26:36 Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."
26:37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.
26:38 Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"
26:39 I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."
26:40 I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?
26:41 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
26:42 Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"
26:43 I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale.
26:44 Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
26:45 Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke!
26:46 Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica."
26:47 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih.
26:48 A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"
26:49 I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga.
26:50 A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
26:51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
26:52 Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.
26:53 Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?
26:54 No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"
26:55 U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."
26:56 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
26:57 Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine.
26:58 A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
26:59 A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.
26:60 Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica
26:61 i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'"
26:62 Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"
26:63 Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"
26:64 Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."
26:65 Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!
26:66 Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!"
26:67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali
26:68 govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"
26:69 A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."
26:70 On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš."
26:71 Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom."
26:72 On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka."
26:73 Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!"
26:74 On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao.
26:75 I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.
27:1 A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
27:2 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
27:3 Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama
27:4 govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!"
27:5 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
27:6 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:
27:7 "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca.
27:8 Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas.
27:9 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi -
27:10 i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.
27:11 Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš."
27:12 I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao.
27:13 Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?"
27:14 I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
27:15 A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli.
27:16 Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba.
27:17 Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"
27:18 Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
27:19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."
27:20 Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.
27:21 Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!"
27:22 Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne."
27:23 A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!"
27:24 Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"
27:25 Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"
27:26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
27:27 Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu.
27:28 Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.
27:29 Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!"
27:30 Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
27:31 Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
27:32 Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
27:33 I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,
27:34 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.
27:35 A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.
27:36 I sjedeći ondje, čuvahu ga.
27:37 I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski."
27:38 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
27:39 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:
27:40 "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!"
27:41 Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:
27:42 "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!
27:43 Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'"
27:44 Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
27:45 Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.
27:46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
27:47 A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
27:48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti.
27:49 A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi."
27:50 A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.
27:51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše,
27:52 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše
27:53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
27:54 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."
27:55 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu;
27:56 među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
27:57 Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov.
27:58 On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne.
27:59 Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno
27:60 i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
27:61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
27:62 Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata
27:63 te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.'
27:64 Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve."
27:65 Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!"
27:66 Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.
28:1 Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.
28:2 I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.
28:3 Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg.
28:4 Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
28:5 A anđeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite!
28:6 Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao
28:7 pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam."
28:8 One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.
28:9 Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone.
28:10 Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
28:11 Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo.
28:12 Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima
28:13 govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.'
28:14 Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige."
28:15 Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas.
28:16 Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus.
28:17 Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.
28:18 Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!
28:19 Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
28:20 i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."