1:1 Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih -
1:2 i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji.
1:3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista,
1:4 koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega,
1:5 komu slava u vijeke vjekova! Amen.
1:6 Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje,
1:7 koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo.
1:8 Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!
1:9 Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
1:10 Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
1:11 Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi,
1:12 niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
1:13 Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju
1:14 te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
1:15 Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo
1:16 otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju
1:17 i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.
1:18 Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana.
1:19 Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.
1:20 Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem.
1:21 Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske.
1:22 Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji.
1:23 One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio"
1:24 i slavile su Boga zbog mene.
2:1 Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita.
2:2 Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.
2:3 Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,
2:4 i to radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima.
2:5 Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas!
2:6 A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.
2:7 Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane -
2:8 jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima -
2:9 i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane!
2:10 Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.
2:11 A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu:
2:12 doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja.
2:13 Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.
2:14 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"
2:15 Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva".
2:16 Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.
2:17 Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto!
2:18 Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik.
2:19 Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet.
2:20 Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.
2:21 Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.
3:1 O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti.
3:2 Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku?
3:3 Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite?
3:4 Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud!
3:5 Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?
3:6 Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.
3:7 Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.
3:8 A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi.
3:9 Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
3:10 Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona.
3:11 A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti.
3:12 Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život.
3:13 Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -
3:14 da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
3:15 Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje.
3:16 A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.
3:17 Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja.
3:18 Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.
3:19 Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika.
3:20 Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.
3:21 Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona.
3:22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.
3:23 Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti.
3:24 Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo.
3:25 A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.
3:26 Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.
3:27 Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.
3:28 Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!
3:29 Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
4:1 Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega:
4:2 pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.
4:3 Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta.
4:4 A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan
4:5 da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.
4:6 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!"
4:7 Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.
4:8 Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu.
4:9 Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?
4:10 Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine!
4:11 Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!
4:12 Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili.
4:13 Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.
4:14 Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.
4:15 Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih.
4:16 Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?
4:17 Oni revnuju za vas, ne časno, nego - odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete.
4:18 Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas,
4:19 dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.
4:20 Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.
4:21 Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?
4:22 Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
4:23 Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja.
4:24 To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara.
4:25 Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.
4:26 Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.
4:27 Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana.
4:28 Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja.
4:29 I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.
4:30 Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne.
4:31 Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
5:1 Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
5:2 Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti.
5:3 I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon.
5:4 Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.
5:5 Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju.
5:6 Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna.
5:7 Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini?
5:8 Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove!
5:9 Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa.
5:10 Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio.
5:11 A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa!
5:12 Uškopili se oni koji vas podbunjuju!
5:13 Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima.
5:14 Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!
5:15 Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
5:16 Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!
5:17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete.
5:18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
5:19 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost,
5:20 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja,
5:21 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.
5:22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,
5:23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
5:24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
5:25 Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!
5:26 Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!
6:1 Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti.
6:2 Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!
6:3 Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara.
6:4 Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim.
6:5 Ta svatko će nositi svoj teret.
6:6 Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem.
6:7 Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!
6:8 Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
6:9 Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!
6:10 Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.
6:11 Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom.
6:12 Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo.
6:13 Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom.
6:14 A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.
6:15 Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje.
6:16 A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe!
6:17 Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove!
6:18 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen