1:1 Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
1:2 Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.
1:3 Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
1:4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
1:5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
1:6 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
1:7 I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
1:8 Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."
1:9 Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
1:10 I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,
1:11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
1:12 I odmah ga Duh nagna u pustinju.
1:13 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
1:14 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
1:15 "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"
1:16 I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.
1:17 I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!"
1:18 Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
1:19 Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.
1:20 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
1:21 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.
1:22 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
1:23 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:
1:24 "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!"
1:25 Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!"
1:26 Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
1:27 Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se."
1:28 I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
1:29 I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.
1:30 A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.
1:31 On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
1:32 Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
1:33 I sav je grad nagrnuo k vratima.
1:34 I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
1:35 Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.
1:36 Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.
1:37 Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže."
1:38 Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao."
1:39 I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
1:40 I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!"
1:41 Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!"
1:42 I odmah nesta s njega gube i očisti se.
1:43 Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi
1:44 riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."
1:45 Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
2:1 I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.
2:2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
2:3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.
2:4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
2:5 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi."
2:6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:
2:7 "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"
2:8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi?
2:9 Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'
2:10 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu:
2:11 "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!"
2:12 I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"
2:13 Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.
2:14 Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.
2:15 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga
2:16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?"
2:17 Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
2:18 Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?"
2:19 Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti.
2:20 Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!"
2:21 "Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa."
2:22 "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!"
2:23 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše:
2:24 "Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?"
2:25 Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci?
2:26 Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?"
2:27 I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
2:28 Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!"
3:1 Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke.
3:2 A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže.
3:3 On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!"
3:4 A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli.
3:5 A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava!
3:6 Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
3:7 Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,
3:8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
3:9 Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli.
3:10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.
3:11 A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!"
3:12 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
3:13 Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu.
3:14 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati
3:15 s vlašću da izgone đavle.
3:16 Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,
3:17 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,
3:18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca
3:19 i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
3:20 I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.
3:21 Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!"
3:22 I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle."
3:23 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti?
3:24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.
3:25 Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.
3:26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.
3:27 Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!"
3:28 Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
3:29 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga."
3:30 Jer govorahu: "Duha nečistoga ima."
3:31 I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.
3:32 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!"
3:33 On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?"
3:34 I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje!
3:35 Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."
4:1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
4:2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
4:3 "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."
4:9 I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
4:10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
4:11 I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
4:12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
4:13 I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
4:14 Sijač sije Riječ.
4:15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
4:19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
4:20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
4:21 I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
4:22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
4:23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje."
4:24 I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
4:25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."
4:26 I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
4:27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
4:28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
4:29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."
4:30 I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
4:31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
4:32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
4:33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
4:34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
4:35 Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"
4:36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
4:37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
4:38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"
4:39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
4:40 Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
4:41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"
5:1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
5:2 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.
5:3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
5:4 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5:5 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
5:6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,
5:7 a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!"
5:8 Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!"
5:9 Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"
5:10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
5:11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
5:12 Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!"
5:13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
5:14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.
5:15 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
5:16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
5:17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
5:18 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
5:19 No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao."
5:20 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
5:21 Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
5:22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
5:23 pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"
5:24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
5:25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
5:26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
5:27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
5:28 Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena."
5:29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
5:30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"
5:31 A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"
5:32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
5:33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
5:34 On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"
5:35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?"
5:36 Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
5:37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
5:38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
5:39 Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava."
5:40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
5:41 Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"
5:42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
5:43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
6:1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
6:2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
6:3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega.
6:4 A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu."
6:5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
6:6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
6:7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
6:8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
6:9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
6:10 I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
6:11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo."
6:12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,
6:13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
6:14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
6:15 A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka."
6:16 Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
6:17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
6:18 Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",
6:19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
6:20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
6:21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
6:22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!"
6:23 I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."
6:24 Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!"
6:25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"
6:26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
6:27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
6:28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
6:29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
6:30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
6:31 I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
6:32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
6:33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
6:34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
6:35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno.
6:36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."
6:37 No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"
6:38 A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."
6:39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
6:40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
6:41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
6:42 I jeli su svi i nasitili se.
6:43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
6:44 A jelo je pet tisuća muškaraca.
6:45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
6:46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
6:47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.
6:48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
6:49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
6:50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
6:51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
6:52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
6:53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
6:54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
6:55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
6:56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
7:1 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema.
7:2 I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.
7:3 A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.
7:4 Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
7:5 Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?"
7:6 A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.
7:7 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.
7:8 Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske."
7:9 Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.
7:10 Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.
7:11 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',
7:12 takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku.
7:13 Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."
7:14 Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte!
7:15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.
7:16 Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
7:17 I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.
7:18 I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi
7:19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela.
7:20 Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.
7:21 Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,
7:22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
7:23 Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
7:24 Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,
7:25 nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge.
7:26 A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha.
7:27 A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."
7:28 A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih."
7:29 Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh."
7:30 I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.
7:31 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
7:32 Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.
7:33 On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.
7:34 Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!"
7:35 I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
7:36 A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali
7:37 i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"
8:1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče:
8:2 "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti.
8:3 Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka."
8:4 Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?"
8:5 On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam."
8:6 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.
8:7 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže.
8:8 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.
8:9 Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti,
8:10 a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
8:11 Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba.
8:12 On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak."
8:13 Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
8:14 A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi.
8:15 Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!"
8:16 Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo."
8:17 Zamijetio to Isus pa im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
8:18 Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate?
8:19 Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest."
8:20 "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam."
8:21 A on će njima: "I još ne razumijete?"
8:22 Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.
8:23 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?"
8:24 Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju."
8:25 Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.
8:26 Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo."
8:27 I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?"
8:28 Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka."
8:29 On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!"
8:30 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
8:31 I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.
8:32 Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati.
8:33 A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"
8:34 Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
8:35 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
8:36 Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?
8:37 Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?
8:38 Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima."
9:1 Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."
9:2 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.
9:3 I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
9:4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.
9:5 A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."
9:6 Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.
9:7 I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"
9:8 I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
9:9 Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.
9:10 Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati"
9:11 pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?"
9:12 A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren?
9:13 Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."
9:14 Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima.
9:15 Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.
9:16 A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?"
9:17 Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.
9:18 Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše."
9:19 On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!"
9:20 I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.
9:21 Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva!
9:22 A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"
9:23 Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!"
9:24 Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"
9:25 Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!"
9:26 Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.
9:27 No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
9:28 Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?"
9:29 Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."
9:30 Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna.
9:31 Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati."
9:32 No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
9:33 I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?"
9:34 A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći.
9:35 On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"
9:36 I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im:
9:37 "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."
9:38 Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."
9:39 A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.
9:40 Tko nije protiv nas, za nas je."
9:41 "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."
9:42 "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."
9:43 "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi.
9:44 #
9:45 I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao.
9:46 #
9:47 I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao,
9:48 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.
9:49 Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.
9:50 Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!"
10:1 Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.
10:2 A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"
10:3 On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"
10:4 Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."
10:5 A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.
10:6 Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.
10:7 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;
10:8 i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.
10:9 Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!"
10:10 U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.
10:11 I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.
10:12 I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."
10:13 Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.
10:14 Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!
10:15 Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."
10:16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
10:17 I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"
10:18 Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!
10:19 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"
10:20 On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti."
10:21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."
10:22 On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
10:23 Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!"
10:24 Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!
10:25 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
10:26 Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"
10:27 Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"
10:28 Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom."
10:29 Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,
10:30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni.
10:31 A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi."
10:32 Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti:
10:33 "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,
10:34 izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati."
10:35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo."
10:36 A on će im: "Što hoćete da vam učinim?"
10:37 Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."
10:38 A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"
10:39 Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,
10:40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."
10:41 Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.
10:42 Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
10:43 Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!
10:44 I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.
10:45 Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."
10:46 Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
10:47 Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"
10:48 Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
10:49 Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!"
10:50 On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.
10:51 Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam."
10:52 Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.
11:1 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika
11:2 i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.
11:3 Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti."
11:4 Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.
11:5 A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"
11:6 Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih.
11:7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.
11:8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.
11:9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!
11:10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"
11:11 I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
11:12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
11:13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama.
11:14 Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici.
11:15 Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
11:16 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.
11:17 Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!"
11:18 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.
11:19 A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
11:20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.
11:21 Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."
11:22 Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.
11:23 Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu!
11:24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
11:25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."
11:26 #
11:27 I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine.
11:28 I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?"
11:29 A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim.
11:30 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
11:31 A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
11:32 Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.
11:33 I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."
12:1 I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
12:2 I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.
12:3 A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
12:4 I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga.
12:5 Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše."
12:6 "Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.'
12:7 Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.'
12:8 I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda."
12:9 "Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.
12:10 Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
12:11 Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!"
12:12 I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
12:13 I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi.
12:14 Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?"
12:15 A on im reče prozirući njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!"
12:16 Oni doniješe. I reče im: "Čija je ovo slika i natpis?" A oni će mu: "Carev."
12:17 A Isus im reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se.
12:18 Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga:
12:19 "Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
12:20 Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda.
12:21 I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako.
12:22 I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije.
12:23 Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu."
12:24 Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?
12:25 Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.
12:26 A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?
12:27 Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate."
12:28 Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?"
12:29 Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.
12:30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"
12:31 "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih."
12:32 Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.
12:33 Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve."
12:34 Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
12:35 A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?
12:36 A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
12:37 Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao.
12:38 A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,
12:39 prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama;
12:40 proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!"
12:41 Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo.
12:42 Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant.
12:43 Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.
12:44 Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."
13:1 Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: "Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!"
13:2 Isus mu odvrati: "Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."
13:3 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:
13:4 "Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?"
13:5 Tada im Isus poče govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede.
13:6 Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti.
13:7 Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak."
13:8 "Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova."
13:9 "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo.
13:10 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje."
13:11 "Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.
13:12 Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih.
13:13 Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."
13:14 "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore!
13:15 Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme.
13:16 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!"
13:17 "Jao trudnicama i dojiljama u one dane!
13:18 A molite da to ne bude zimi
13:19 jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti.
13:20 I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane."
13:21 Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte.
13:22 Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane.
13:23 Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!"
13:24 Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti
13:25 a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
13:26 Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.
13:27 I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba."
13:28 A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu.
13:29 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!
13:30 Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.
13:31 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti."
13:32 "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."
13:33 "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.
13:34 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije.
13:35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro -
13:36 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe."
13:37 "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"
14:1 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.
14:2 Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."
14:3 I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.
14:4 A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti?
14:5 Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju.
14:6 A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.
14:7 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda.
14:8 Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.
14:9 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."
14:10 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.
14:11 Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.
14:12 Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?"
14:13 On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim
14:14 pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
14:15 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite."
14:16 Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.
14:17 A uvečer dođe on s dvanaestoricom.
14:18 I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje."
14:19 Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?"
14:20 A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu.
14:21 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"
14:22 I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje."
14:23 I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.
14:24 A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.
14:25 Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem."
14:26 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
14:27 I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći.
14:28 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju."
14:29 Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!"
14:30 A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti."
14:31 Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili.
14:32 I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."
14:33 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba
14:34 pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"
14:35 Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.
14:36 Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"
14:37 I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?
14:38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
14:39 Opet ode i pomoli se istim riječima.
14:40 Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore.
14:41 Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke!
14:42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!"
14:43 Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.
14:44 A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!"
14:45 I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga.
14:46 Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.
14:47 A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
14:48 Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite.
14:49 Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!"
14:50 I svi ga ostave i pobjegnu.
14:51 A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti,
14:52 no on ostavi plahtu i gol pobježe.
14:53 Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.
14:54 Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.
14:55 A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu.
14:56 Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu.
14:57 Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega:
14:58 "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'"
14:59 Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.
14:60 Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?
14:61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"
14:62 A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."
14:63 Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci?
14:64 Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.
14:65 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati.
14:66 I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;
14:67 ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom."
14:68 On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi.
14:69 Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!"
14:70 On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!"
14:71 On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!"
14:72 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.
15:1 Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.
15:2 I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš."
15:3 I glavari ga svećenički teško optuživahu.
15:4 Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju."
15:5 A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.
15:6 O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.
15:7 A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba.
15:8 I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti.
15:9 A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?"
15:10 Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti.
15:11 Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu.
15:12 Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?"
15:13 A oni opet povikaše: "Raspni ga!"
15:14 Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!"
15:15 Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
15:16 Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu
15:17 i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu
15:18 te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!"
15:19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena.
15:20 A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.
15:21 I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.
15:22 I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.
15:23 I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.
15:24 Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti.
15:25 A bijaše treća ura kad ga razapeše.
15:26 Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski."
15:27 A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
15:28 #
15:29 Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana,
15:30 spasi sam sebe, siđi s križa!"
15:31 Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti!
15:32 Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
15:33 A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.
15:34 O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
15:35 Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove."
15:36 A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine."
15:37 A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
15:38 I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.
15:39 A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"
15:40 Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma -
15:41 te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.
15:42 A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote,
15:43 dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
15:44 Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro.
15:45 Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.
15:46 Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
15:47 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.
16:1 Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa.
16:2 I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.
16:3 I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?"
16:4 Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik.
16:5 I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se.
16:6 A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.
16:7 Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!"
16:8 One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.
16:9 Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.
16:10 Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima.
16:11 Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
16:12 Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo.
16:13 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.
16:14 Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.
16:15 I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.
16:16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.
16:17 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti,
16:18 zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."
16:19 I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
16:20 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.